Prvi Teslini superpunjači u Senju pušteni u rad

Tesla Motors ubrzano širi svoju mrežu superpunjača / superchargera kroz Europu, tako je na red stigla i prva od ukupno 5 planiranih (za sada) instalacija u Hrvatskoj. Prva instalacija punionice nalazi se u Senju na Đigi. Otvorenje i puštanje superpunjača u rad je bilo 05.10.2015.godine. Teslina mreža superpunjača (Supercharger) najveća je u svijetu i najbrže rastuća. Tesla rapidno širi infrastrukturu superpunjača diljem Sjeverne Amerike, Europe i Azije. Već su ranije objavljeni podaci za S.Ameriku sa 98% pokrivenosti za to područje do kraja 2015 godine. Sada vidimo da se isto planira u Europi do kraja 2016 godine. U Hrvatskoj bi do kraja 2015 godine trebalo biti otvoreno ukupno pet lokacija sa instaliranim superpunjačima. A do kraja 2016 prošireno i kroz ostatak regije, te ostale zemlje poput Bugarske, Grčke , Turske i Rumunjske. Omogućavajući time putovanja bez tjeskobe dometa kroz čitavu Europu. Superpunjač snage je 120kW i omugućava punjenje baterije do polovice kapaciteta za 20 minuta. Pojedine instalacije dolaze sa solarnim pločama. Punjenje na superpunjačima besplatno je svim vlasnicima Model-a S i to doživotno. Za najavljene ModelX i Model 3 / Gen III , Elon Musk potvrdio je mogućnost uporabe superpunjača, ali nije poznato da li će biti besplatno ili uopće doživotno. Izgledna je kombinacija besplatnog punjenja na određeni broj mjeseci ili godina, no možda isto tako slijedi i iznenađenje još ugodnijeg prizvuka. Više će se znati početkom iduće godine kada započinje isporuka Modela X , dok je Model 3 najavljen za 2017 godinu.
I.B. / eag

Prvi Teslini superpunjači u Hrvatskoj spremni za rad

Tesla Motors ubrzano širi svoju mrežu superpunjača/superchargera kroz Europu, tako je na red stigla i prva od ukupno 5 planiranih(za sada) instalacija u Hrvatskoj. Prva instalacija punionice nalazi se u Senju. Doznajemo kako je sve spremno i instalirano, samo se čeka HEP da priključi punjače na mrežu. Također datum koji se spominje kao dan otvorenja i puštanja superpunjača u rad je 05.10.2015. Nedavno je Elon Musk izjavio kako Teslina infrastruktura ne mora biti isključivo namijenjena samo Teslinim vozilima. Ponudio je ostalim proizvođačima električnih automobila postojeću infrastrukturu, što je odlična vijest za sve vlasnike električnih vozila. Neki od proizvođača već su se odazvali i pregovori su u tijeku. Nadalje izjavljuje; “Naša mreža superpunjača nije namijenjena da ostane zatvorenog tipa. Namjera je učiniti je dostupnom ostalim proizvođačima ako je žele koristiti. Jedini je uvjet da se izvrši standardizacija priključka prema superpunjaču i podmiri dio troška za punjenje i uporabu. U pregovorima smo sa nekim od proizvođača i biti će uzbudljivo podijeliti te vijesti.”
www.e-auto.guru

Geotermalni izvori u Švicarskoj

Čak je devedeset posto mase planeta Zemlje toplije od 1000 Celzijevih stupnjeva. To ilustrira bogate opcije kako iskoristiti Zemljinu energiju. Raste interes za geotermiju. Sve je zanimljvije – kako iskoristiti podzemne energije, osobito otkad je Švicarska Konfederacija odustala od nuklearki. Manjak električne energije zbog zatvaranja švicarskih nuklearki neće se nadomjesti samo snagom vjetra i sunca: sve se više ide na geotermiju. Općina Sankt Gallen će do 2014. prvim švicarskim kolekivnim pogonom grijati pola gradskih kapacitetta. Južnije, u Lombardiji i Ticinu, razmatraju kako iskoristiti silne potencijale akumuliranja topline velikih jezera. Jezero kao energetski izvor – je li moguće? Prof. Mario Raimondi iz Milana tvrdi da jest. Kaže „Masa je golema: zimi 8 Celzijevih stupnjeva, a ljeti 20. Ja bih i zimi htio iskoristiti tu toplinu. Ako oduzmem jedan stupanj – što imamo? Uzmemo li 1 Celzijev stupanj temperature – koliko ćemo energije dobiti? Poznato je koliki je volumen jezera Como: 20-ak prostornih kilometara. Podaci zastrašuju...“ Jezero, gotovo neiscrpan i uvijek raspoloživ izvor energije: ideja nije revolucionarna, ali je opravdana u krizi, kad se energija sve više traži, a izvori smanjuju. Kao da je ideja profesora Raimondija – potekla iz ovoga jezera. Lani ju je iznio u Vili Monastero u Varennau, gdje se održavaju znanstveni skupovi. Sisaljke otimaju “hladnu energiju” za grijanje. Ta se tehnika primjenjuje u Vili Monastero – koju od 1997. grije i hladi sustav “na jezersku vodu”. Uz jezero Como još je jedna vila, a još je slavnija – već je deset godina grije i hladi sustav koji iskorištava jezersku vodu: slavna Vila Olmo blizu švicarske granice. Arhitekt Antonio Nocera, voditelj projekta Villa Olmo pojašnjava: “Uzimamo vodu iz jezera: objekt iskorištava vodu od 13 do 15 Celzijevih stupnjeva, prebacuje je u termocentralu. Voda mijenja temperaturu sustavom dviju sisaljki, imaju 450 kilowatta, zimi grije vilu, sjajno arhitektonsko postignuće... A ljeti hladi. U kongresnim je dvoranama to prevažno – zato se traži optimalna temperatura.” S druge strane granice, na jezeru Lugano, nema takvih pogona: ali sve je vrlo konkretno. A Luganu je CERESIO, Centar Calcolo Scientifico, vezan za Švicarski Politecnico Zurich: njihogi znanstvenici predviđaju kako iskoristiti jezerske vode za hlađenje jakih kompjutora. Industrijski će pogoni grada Lugana iskoristiti ugrijanu vodu za mrežu za telegrijanje. Prvi je to u nizu projekata termičkog iskorištavanja jezerske vode: sada Ceresio gradu daje tek veći dio vode za piće. A sjeverno od Alpa, Geotermički je projekt Sankt Gallen jedinstven u Švicarskoj po koncepciji i izvedbi. Grad je od 2007. razradio energetsku ideju kako smanjiti potrošnju, povećati učinkovitost i razviti obnovljive energije. Građani su 20. studenoga 2010. glasovali za geotermički pothvat stoljeća. Dali su više od 80% (osamdeset posto) glasova za kredit od 159 milijuna franaka, najviši iznos koji su ikad izglasali glasači grada Sankt Gallena – unatoč nepoznanicama i rizicima toga projekta. Michael Sonderegger, geolog projekta Geothermie nada se: “Bude li uspjeha, potkraj 2013. počinje izgradnja geotermičke centrale. Gradit će se godinu dana, uključivši sve vanjske i unutarnje infrastrukture! Centrala bi proradila potkraj 2014. i opskrbljivala bi grad Sankt Gallen elektrikom i toplinom.”
alpedunavjadran.hrt.hr


Dizalice topline

U stalnom su porastu saznanja o štetnim posljedicama potrošnje i sagorijevanja fosilnih goriva. Staklenički plinovi, među kojima prednjači CO2, jedan su od razloga potrebe smanjenja dobivanja energije na dosadašnji način, te nastojanja da se udio u proizvodnji energije iz obnovljivih izvora ubrza. Pregovori o kontroli globalnog zagrijavanja održani su još u veljači 2005. godine u Kyotu, te na tragu tadašnjeg protokola, u prosincu prošle godine, nastavljeni su u Kopenhagenu na UN-ovoj konferenciji. Više od 15.000 sudionika iz 192 zemlje, nisu postigli dogovor koji bi bio ohrabrujući za daljnja svjetska nastojanja kontrole globalnog zagrijavanja. Sporazum je primljen na znanje bez odobrenja svih zemalja sudionica jer su neke zemlje bile nezadovoljne nepreciziranim rokovima i količinama smanjenja emisije štetnih plinova.

Dogovoreno je povećanje financiranja borbe protiv zagađenja na 30 milijardi dolara za iduće tri godine, te cilj od 100 milijardi dolara pomoći nerazvijenim zemljama za borbu protiv uzroka i posljedica globalnog zagrijavanja do 2020 godine. S obzirom da ne predviđa konkretne mjere, deklaracija ništa ne rješava po pitanju ozbiljnog problema, nego tek najavljuje mogućnost pomaka koji će se eventualno dogoditi na nekim sljedećim konferencijama. Evidentno je, kako su prioriteti pojedinih zemalja zainteresiranih prvenstveno za "vlastito dvorište", doveli konferenciju u slijepu ulicu, a planet nam se i dalje zagrijava.

Prema podacima iz 1998. godine iz fosilnih goriva proizvedeno je oko 80% ukupne energije, pri čemu 35% otpada na naftu, 23% na ugljen i 21% na prirodni plin. Udio energije dobiven iz obnovljivih izvora energije bio je 14%, a od toga samo 2% potječe iz "novih" obnovljivih izvora energije, u koje spada i geotermalna energija. Osim problema globalnog zagrijavanja, s druge strane, fosilna goriva su neobnovljivi izvori energije. Osim što je njihov utjecaj vrlo štetan, ima ih sve manje, te je vidljivo da se obnovljivi izvori moraju početi bolje iskorištavati, te da ne treba postojati bojazan za energiju bez fosilnih goriva. Vrhunac ere potrošnje nafte i zemnog plina prema izvještaju World Energy Councila već je prošao. Predviđa se da će do 2050. godine obnovljivi izvori energije u najvećoj mjeri zamijeniti ugljen.

Razvoj obnovljivih izvora energije važaj je iz više razloga:
- već spomenuto smanjenje emisije ugljičnog dioksida – CO2 u atmosferu
- povećanjem udjela obnovljivih izvora energije povećavamo energetsku održivost te smanjujemo ovisnost o uvozu energetskih sirovina i električne energije
- za pretpostaviti je da će obnovljivi izvori energije postati ekonomski konkurentni dosadašnjim izvorima energije

Kako koristiti obnovljive izvore energije

Po pitanju obnovljivih izvora energije na raspolaganju nam je energija vjetra, vode, sunca te geotermalna energija. Osnovni problem prihvaćanja novih tehnologija je početna cijena instalacija novih postrojenja. Ona u prvih nekoliko godina diže cijenu dobivene energije koja je osjetno veća od cijene sadašnje dostupne energije, međutim duljom eksploatacijom, cijena po jedinici energije se kontinuirano smanjuje, tako da gledano kroz dulji period, osim smanjenja zagađenja, dolazimo i do ekonomski isplative energije. Dizalice topline (geotermalne toplinske pumpe) jedan su od načina korištenja obnovljivih izvora energije za grijanje (hlađenje) s najvećim rastom u posljednjih 10 godina. Po definiciji, dizalice topline su uređaji koji radni medij s niže temperaturne razine uz pomoć dodatne energije povisuju na višu temperaturnu razinu te na taj način iskorištavaju toplinu sadržanu u radnom mediju. Njihova glavna prednost je u tome što koriste uobičajene temperature tla i podzemnih voda (između 5 i 30°C) koje su nam dostupne gotovo na svakom mjestu.

Prednosti korištenja geotermalnih dizalica topline:
- ekonomičnostsmanjeni troškovi grijanja i hlađenja u stambenim i poslovnim objektima - trajnost- niski troškovi održavanja ako je sistem ugrađen na propisan način ne zahtijeva gotovo nikakvo održavanje
- tihi radpogodna upotreba u domaćinstvu i u poslovnim prostorima s obzirom da kod ovakvih sustava nema dijelova koji proizvode buku
- fleksibilnostovakvi sustavi mogu snabdijevati toplinskom energijom razne potrošače
- prilagodbakoriste se i u toplim i u hladnim razdobljima. Zimi za grijanje, a ljeti za hlađenje
- ekologijageotermalne dizalice topline gotovo ne zagađuju okolinu, te su važan čimbenik u smanjenju onečišćenja atmosfere

Malo povijesti

Da netko ne bi pomislio kako su dizalice topline umotvorina novog doba, potrebno je istaknuti činjenicu da povijest suvremenih dizalica topline započinje 1834. godine, kad je Jacob Perkins, koristeći se teorijskim načelima Carnotova ciklusa, patentirao prvi parni kompresorski rashladni uređaj. Prvi opis termodinamičkog ciklusa za "pumpanje" topline s niže na višu temperaturnu razinu objavio je William Thompson (Lord Kelvin) 1852., a Peter von Ritinger je 1856./57. u Austriji izradio prvu praktično upotrebljivu dizalicu topline kapaciteta 14 kW, korištenu u industrijske svrhe. Godine 1940. tvrtka "Westingouse" proizvela je prvu agregatnu dizalicu topline namijenjenu za grijanje i hlađenje prostora s instaliranom snagom od 770 W, što je bila prethodnica današnjih sobnih klimatizacijskih uređaja. Do razvoja dizalica topline u Europi dolazi oko 1930. godine, u čemu prednjači Švicarska. Prva velika "europska" dizalica topline postavljena je 1938. godine za vijećnicu u Zürichu, u neposrednoj blizini jezera. Snaga joj je 190 kW, radi s rashladnom tvari R12 i jezerskom vodom kao toplinskim izvorom. Do 1950. godine dizalicama se topline uglavnom koristi za grijanje kuća, tek neznatno u industrijske svrhe. Između 1950. i 1954. godine pojavljuju se mnoga odlična rješenja, koja zadovoljavaju sve strože tehničke i ekonomske zahtjeve. Oko 1950. godine u Velikoj Britaniji izrađene su dizalice topline s akumulatorom topline i antifrizom u cijevima, kojima je zemlja toplinski izvor. Imale su koeficijent grijanja veći od 3, i to pri najnepovoljnijim vremenskim uvjetima. U Švedskoj, Francuskoj i Njemačkoj u razdoblju od 1960. do 1970. godine nastaje nagla potražnja za dizalicama topline koje se kao toplinskim izvorom koriste zrakom. Prva je dizalica topline na ovim prostorima instalirana 1963. godine u Herceg Novom za zagrijavanje staklenika. Rashladna tvar je bila metilklorid, a toplinski izvor zemlja. Iako je dobro radila, ubrzo je zamijenjena grijačima na u to vrijeme jeftinoj nafti. Sedamdesete godine mogu se držati vremenom kad se i u našoj zemlji sve više razmišlja o uporabi dizalica topline za grijanje zgrada. Radi se više prototipova i ugrađuju se modeli stranih proizvođača. Godine 1979. u splitskoj je luci ugrađena prva domaća dizalica topline koju je proizveo splitski "Termofriz" za grijanje pomorsko-putničkoga terminala. Koristila se morskom vodom kao toplinskim izvorom; imala je toplinski učinak od 700 kW, s temperaturom vode za grijanje 45/40 0C i rashladnim učinkom od 650 kW (12/7 oC).

Osnove
Kao što smo već spomenuli dizalica topline je uređaj koji radni medij s niže temperaturne razine uz pomoć dodatne energije povisuje na višu energetsku razinu. S obzirom na porijeklo i postojanost temperaturne razine, toplinski izvori za dizalice topline mogu se podijeliti u skupine:
1. prirodni kod kojih je temperatura uglavnom promjenjiva – okolni zrak
2. prirodni s konstantnim temperaturama: površinske vode (vodotoci, mora), podzemne vode, Sunčeva energija
3. umjetni – otpadne vode te otpadni i istrošeni zrak iz prostorija ili industrijskih procesa.

Nadalje, s obzirom na toplinski izvor, dizalice topline možemo također podijeliti u tri osnovne skupine:
- dizalice topline tlo-voda (rasolina-voda) koje kao toplinski izvor koriste slojeve tla
- dizalice topline voda-voda: kao toplinski izvor koriste podzemne, površinske ili otpadne vode
- dizalice topline zrak-voda i zrak-zrak: kao toplinski izvor koriste okolni, istrošeni, otpadni ili onečišćeni zrak.

Dizalice topline najčešće se koriste kao izvori topline u sustavima grijanja i/ili pripreme potrošne tople vode obiteljskih kuća, stambenih i javnih zgrada. Da bi njihova primjena bila učinkovita, trebaju ispuniti nekoliko osnovnih uvjeta:
- raspoloživost toplinskog izvora zadovoljavajuće temperature kroz cijelu sezonu grijanja
- što manju udaljenost između toplinskog izvora i mjesta predaje topline
- mjesta predaje topline trebaju imati umjerenu temperaturnu razinu (niskotemperaturni sustav grijanja)
- veliki broj sati uporabe tijekom godine – radi veće isplativosti
- visoke cijene drugih izvora energije (ostvarenje veće uštede)

Ukoliko dizalicu topline koristimo u sustavu grijanja, u najvećem broju slučajeva riječ je o niskotemperaturnom toplovodnom grijanju, kod čega su najprikladniji sustavi površinskog grijanja (podnog, zidnog i stropnog). Ako želimo za ogrjevna tijela koristiti radijatore, moramo ih prilagoditi niskotemperaturnom pogonu, kako bi temperatura polaznog voda ogrjevnog medija bila niža, ćime povećavamo faktor grijanja uz istu srednju temperaturu toplinskog izvora.

Kompresijske dizalice topline

U ovisnosti od izvedbe dizalice topline, ovisi način na koji će doći do podizanja temperature radnog medija. S obzirom da su u današnje vrijeme kompresorske dizalice topline najviše usavršene, najviše se i koriste. Za povišenje energetske razine radne tvari koriste mehanički rad kompresora. Sastoje se od sljedećih osnovnih dijelova:
- isparivača
- kompresora
- kondenzatora
- ekspanzijskog ventila>

Svi dijelovi se nalaze u zajedničkom kućištu kao jedna cjelina, te ih je potrebno samo spojiti na dovod radnog medija, razvod ogrjevnog medija, električnu mrežu te sustav automatske regulacije.

Isparivač
Tekući radni medij na primarnoj strani nalazi se na nižem tlaku prilikom primanja topline iz okoliša. Temperatura okoline viša je od temperature isparavanja radnog medija pri tlaku na kojem se nalazi radni medij u isparivaču tako da radni medij potpuno isparava i pri tom uzima toplinu iz okoline. Rashladni učin isparivača ovisi o ukupnoj površini za izmjenu topline, koeficijentu prolaza topline izmjenjivača i razlici temperature radnog medija koji isparava. U cilju što manje i kompaktnije dimenzije cijelog uređaja (dizalice topline), na izvedbu isparivača treba također postaviti zahtjev što manjih dimenzija.

Kompresor
Kompresor usisava radni medij iz isparivača, podiže mu temperaturu i tlak na vrijednost na kojoj se omogućava njezina kondenzacija na temperaturi koja je viša od temperature ogrjevnog medija. Rashladni učin kompresora mora biti jednak rashladnom učinu isparivača, te mora omogućiti komprimiranje cjelokupne radne tvari iz isparivača. Ovisno o načinu na koji se izvodi stlačivanje, postoji nekoliko osnovnih izvedbi kompresora:
- klipni kompresori
- vijčani kompresori
- spiralni kompresori
- turbokompresori

Kod spiralnog kompresora komprimiranje radnog medija odvija se pomoću dvije arhimedove spirale. Zbog visoke preciznosti izrade nisu potrebni brtveni elementi na vrhovima spirala, a zahvaljujući uljnom filmu osigurana je uzajamna plinska nepropusnost pojedinih sadržanih volumnih elemenata. U usporedbi s klasičnim klipnim kompresorima, postiže se smanjenje buke, tako da nastala buka odgovara približno šumovima koje stvara hladnjak istog učinka.

Kondenzator
Nakon prolaska kroz kompresor, radni medij odlazi na sekundarnu stranu (sustav grijanja) u kondenzator koji je oplakivan ogrjevnim medijem. Temperatura ogrjevne vode je niža od temperature kondenzacije radnog medija tako da radni medij kondenzira i ponovno se ukapljuje. Pri tom se toplina koju je radni medij primio na isparivaču i dodatno dovedena energija na kompresoru predaju ogrjevnoj vodi. S obzirom na ogrjevni medij koji se koristi, postoje dvije izvedbe kondenzatora dizalice topline:
- vodom hlađeni, kada se kao ogrjevni medij koristi voda (za sustave toplovodnog grijanja i pripreme potrošne tople vode)
- zrakom hlađeni, kada se kao ogrjevni medij koristi zrak (za sustave toplozračnog grijanja, ventilacije i klimatizacije).

Ekspanzijski ventil
Radni medij se preko ekspanzijskog ventila vraća u isparivač. U ekspanzijskom ventilu radni medij ekspandira s višeg tlaka kondenzatora na niži tlak isparivača i ohlađuje se, te je time zatvoren ciklus. Faktor grijanja ili koeficijent učinka osnovni je pokazatelj učinkovitosti rada dizalice topline. Jednak je omjeru predane toplinske energije nekom prostoru ili mediju i utrošene električne energije kojom se u njoj ostvaruje proces.
www.gradimo.hr

Obnovljiva energija u BiH: Slabo iskorištene mogućnosti

Problemi sa zakonima i birokracijom, koče proizvodnju energije iz obnovljivih izvora u Bosni i Hercegovini. Samit o investiranju u elektroenergetski sektor u Bosni i Hercegovini, funkcioniranju maloprodajnog tržišta električne energije i integraciji u regionalno tržište, održava se u Neumu. Cilj je uspostavljanje dijaloga o stvaranju pogodne atmosfere za nastavak započetih reformi u elektroenergetskom sektoru. Domaćin, otpravnik poslova Američke ambasade u BiH Nicolas Hill, pozvao je novoizabrane vlasti da pokrenu snažnu dinamiku reforme tog sektora. Rečeno je da su potrebne konkretne aktivnosti kako bi se deblokirao potencijal, otvorila nova radna mjesta i privukle investicije. Poručeno je i da je potrebno odmah raditi na izradi strategije i plana razvoja energetskog sektora u BiH. Obnovljivi izvori energije do 2020. godine trebali bi sudjelovati u ukupnoj proizvodnji energije u BiH sa najmanje 40 posto. To je cilj koji je pred ovu državu postavila Energetska zajednica. Međutim, pitanje je da li će ga BiH ispuniti, posebno kada je riječ o energiji biomase. Postrojenje, prvo u BiH za proizvodnju bio-gasa iz stajnjaka kod Laktaša u sjeverozapadnom dijelu države, postoji osam godina. U njegovu gradnju i opremanje uloženo je 300.000 eura. Jedan je to od projekata Caritasa, sa ciljem otvaranja novih radnih mjesta, te razvoj i unapređenje stočarske proizvodnje. Cilj je zaokružiti proizvodnju na farmi - od stočne hrane, uzgoja muznih grla, proizvodnje mlijeka i sira - do iskorištavanja đubriva na ekološki način za struju. Iako je tehnički ispravno, postrojenje ne radi. Obratili su se i Regulatornoj agenciji za energetiku. „Došlo je sada do nekog nesporazuma tj. različitog tumačenja zakona između regulatora i operatora. Tako da u ovom momentu postrojenje ne radi. Ukoliko bi radilo, a tehnički je ispravno, kompletna energija ide u mrežu i mi je ne bismo mogli koristiti, a s druge strane imamo troškove za održavanje postrojenja“, kaže Draženko Budimir, direktor zemljoradničke zadruge Livač. Dodatni problem je to što nema državne strategije, ni zakona, kad je riječ o proizvodnji struje iz bio-gasa ili biomase. Najveći je problem preglomazan birokratski aparat i što se nama, kao proizvođaču, ne nude rješenja. Nas tretiraju kao i velike proizvođače električne energije i to predstavlja veliki problem jer od nas zahtijevaju isto što i od njih, a što nema smisla“, smatra Budimir. Ušteda od 56 miliona eura. Državni regulatori električne energije svjesni su problema. „Kada je u pitanju biomasa, BiH ima određenu kvotu koju bi trebala ispuniti u narednom periodu. Ovdje ostaje pitanje nadležnosti institucija. Državna regulatorna komisija ima malo nadležnosti, a one su većinom na entitetskim komisijama“, rekao je Nikola Pejić, predsjedavajući Državne regulatorne komisije za električnu energiju (DERK). Danas je drvo najveći izvor bioenergije, ali mogu biti korišteni i drugi, poput otpadaka drvne industrije i organskih komponenti industrijskih otpada. Čak se i isparavanja sa deponija otpada mogu koristiti kao izvor biomase, iz Sarajeva javlja novinar Al Jazeere, Sanel Kajan. „Bosna i Hercegovina ima zavidne potencijale biomase, čemu ide u prilog i činjenica da je gotovo 50 posto teritorije BiH pokriveno šumama, a ne treba zanemariti i biomasu nastalu u poljoprivredi“, ističe on. Prema nekim istraživanjima, kada bi se umjesto u izvoz, drvna goriva usmjerila u domaću potrošnju za potrebe grijanja, to bi omogućilo smanjenje uvoza plina za blizu 46 posto što bi, prevedeno, omogućilo uštedu od blizu 56 miliona eura godišnje. Svi uključeni slažu se: Mogućnost proizvodnje energije iz obnovljivih izvora za BiH, očito, nije problem, ali zakonska regulativa jeste.

Izvor: Al Jazeera

Obnovljivi izvori energije: Šansa koju BiH (ne)propušta

Sekretarijat Energetske zajednice uputio je 11.02.2014. godine, otvoreni dopis Bosni i Hercegovini zbog propusta u poštivanju zakonskih odredbi Energetske zajednice u vezi s obnovljivim izvorima energije. Rok za donošenje potrebnog zakonodavnog okvira za obnovljive izvore energije istekao je 30.06.2013. godine. „U odnosu na provođenje zakona obnovljive energije 2012, BiH se zajedno sa ostalim članicama Enegetske zajednice obavezala da primijeni EU obnovljivih izvora energije (OIE) direktive 2009/28/EC i pristala na 2020. obavezujeće ciljeve obnovljive energije. Za BiH ovo je udio od 40% obnovljivih izvora energije u finalnoj potrošnji energije, u usporedbi s 34% učešća u 2009 i 10% udjela obnovljivih izvora energije u transportu. BiH je morala provesti direktive OIE kao što je dogovoreno od strane Ministarskog savjeta Energetske zajednice do 1. januara 2014. Međutim, nije uspjela da preda Nacionalni akcijski plan za obnovljivu energiju do 30. juna 2013. kao što je Ministarski savjet zahtijevao, a kao posljedica Sekreterijat je pokrenio prekršajne postupke protiv BiH”, rekli su nam u Sekreterijatu Energetske zajednice (SEZ). Dodali su da su svjesni zakona o energetskoj obnovljivosti koji su usvojeni od strane entiteta prošle godine i postojećih propisa. “Međutim, dva različita okvira, koja nisu u potpunosti kompatibilna ne mogu zamijeniti okvir na državnom nivou koji je u skladu sa obavezama koje propisuje direktiva. Nažalost, veliki broj lokalnih i regionalnih vlasti ukljućenih u izdavanje dozvola, odobrenje i licenciranje, kao i nedostatak koordinacije i usaglašenih procedura, jer razlog zašto su investitore na distanci, a koji bi inače investirali u obnovljive izvore energije”, dodaju eksperti u SEZ. U Regulatornoj komisiji za energetiku Republike Srpske (RERS) istakli su nam da je uređenje oblasti obnovljivih izvora energije u potpunosti u nadležnosti entiteta. „Budući da je u Republici Srpskoj na snazi primarno zakonodavstvo, kao i svi neophodni podzakonski akti to ne postoje prepreke koje bi spriječavale razvoj ovog sektora“, pojasnili su u RERS. Mustafa Gagula stručni savjetnik za elektroenergiju u Federalnom ministarstvu energije, rudarstva i industrije (FMERI) navodi da na povećano korištenje obnovljivih izvora energije (OIE) manje utiče nedostatak zakonskih okvira, nego nedostatak novca za podsticaj. “Investitori uglavnom očekuju rezultate otkupnih cijena, koje su za OIE ponekad nekoliko puta veće od prodajnih. Prodajne cijene električne energije određuje ili regulatorna komisija ili tržište. Na žalost, u BiH nije uspostavljeno tržište OIE i nije još uvijek otvoreno tržište električne energije. U Federaciji BiH, zakonska regulativa je u završnoj fazi. Zakon je donesen, a podzakonski akti su u završnoj fazi donošenja”, navodi Gagula. U Sekreterijatu Energetske zajednice ističu da je BiH jedina zemlja u Energetskoj zajednici u kojoj je obnovljiva energija regulirana na entitetskom nivou, a u kojoj državno zakonodavstvo ovo područje uopće ne pokriva. “I tu imamo problem jer čak i ako su entiteti razvili svoje akcijske planove za obnovljivu energiju, nacionalni plan je potreban kako bi se pokazao način na koji zemlja planira postići 2020. ciljeve. Zakonodavstvo na državnom nivou je potrebno za usvajanje nacionalnog akcijskog plana i mehanizma transpozicije. Ukoliko se ne ispune ove obvezujuće direktive, Sekreterijat energetske zajednice može pokreniti prekršajne postupke dok se problem ne riješi.” Iako Bosni i Hercegovini nedostaje nacionalna politika formulirana u zakonodavnom okviru na državnom nivou kao i potrebni akcijski planovi, zahvaljujući zakonima donesenim na nivou entiteta, pogoni obnovljivih izvora energije su u razvoju širom zemlje.

Bogatstvo potencijala

U 2013. godini udio električne energije proizvedene iz obnovljivih izvora energije u ukupnoj finalnoj potrošnji električne energije u Republici Srpkoj iznosio je 62,9%. Budući da je u 2013. godini osnovni obnovljivi izvor koji je korišten u RS bila energija vodotokova, to je EU direktivom 2009/28 propisana metodologija kojom se vrši normalizacija proizvodnje električne energije korištenjem energije vodotokova (u osnovi računa se kao srednja 15-togodišnja proizvodnja u proteklom periodu). Primjenom navedene metodologije, udio električne energije proizvedene iz obnovljivih izvora energije u ukupnoj finalnoj potrošnji električne energije u Republici Srpkoj iznosio je 65%. U BiH se iz obnovljivih izvora energije proizvede i potroši oko 36% ukupne finalne potrošnje energije, što su, kažu stručanjaci, zavidne količine i za izrazito razvijene zemlje. BiH ima dobre potencijale za proizvodnju električne energije proizvedene iz obnovljivih izvora energije, a posebno su interesantne hidroenergija i biomasa. “Sunca ima takođe u izobilju, kao i vjetra, ali prostoji problem velike otkupne cijene i balansiranja, tako da su ograničene koločine za otkup po garantiranim cijenama i priključenje na mrežu zbog problema balansiranja”, navodi Gagula iz FMEIR. „Razvoj ovog sektora u proteklom periodu i najnovija ulaganja u solarne elektrane i male hidroelektrane upućuje na pozitivne reakcije investitora, odnosno na prihvatljivost definiranih akata u domenu kako primarne tako i sekundarne legislative. Imajući u vidu činjenično stanje, dakle broj postrojenja koja proizvode električnu energiju iz obnovljivih izvora energije, jasno je da su politike u Republici Srpskoj poticajne za ulaganja u obnovljive izvore energije“, smatraju u RERS . Dodaju i da generalno, obnovljivi izvori energije, promatrajući striktno financijske efekte, još uvijek nisu konkurentni u odnosu na druge izvore energije. „Činjenica koja na to upućuje je svakako i potreba da se ovi vidovi energije dodatno potiču.“ U Sekreterijatu Energetske zajednice ističu da je očigledno da obnovljiva energija doprinosi održivom razvoju energetskog sektora i ublažava energetsku zavisnost od uvoznih energenata. “BiH je 50% zavisna na fosilne izvore goriva iz uvoza. Štoviše, zemlja ima značajan potencijal obnovljive energije u hidro, biomasi,vjetru i suncu. A ovdje se vežemo za treći stup energetske politike – konkurentnost, gdje obnovljiva energija doprinosi stvaranju radnih mjesta, inovacija, privlačenju investicija i stvaranju rasta. Direktiva RES je ugradila mehanizme za suradnju između zemalja EU i članica Energetske zajednice kako bi se dostigli ciljevi do 2020. na finansijski efikasan način i to je prilika koja se ne propušta.”

Navode i da je trošak nekih obnovljivih energetskih tehnologija opao sa investicijama u ove tehnologije.

“Primjer je solarni PV, tehnologija koja je bila najskuplja prije 7-8 godina, a njena cijena je značajno opala u posljednjih nekoliko godina. Svaka zemlja mora spoznati svoj potencijal obnovljive energije i mora ga dostići sa umjerenim troškovima. Ove tehnologije nisu dostigle tržišni paritet sa tehnologijama koje se zasnivaju na fosilna goriva, njima treba dodatna podrška. Moramo da priznamo da za fosilna goriva zemlje dobivaju subvencije, a zemlje u jugoistočnoj Evropi još nisu dio Šeme trgovine emisijama, tako da troškovi električne energije na bazi fosilnih goriva ne reflektiraju eksternalije- troškovi zbog utjecaja na zdravlje i prirodu”, navode u SEZ. Sa garantiranom otkupnom cijenom, gdje se na primjer električna energija iz solarnih elektrana plati po 3-4 puta većoj cijeni nego što se proda, isplativost za toga proizvođača ili vlasnika elektrane je više nego odlična, pojašnjava Gagula i dodaje da su hidroelektrane sa najvećim koeficijentom isplativosti za državu i njene građane, zato što traže najmanju poticajnu cijenu a zapošljavaju dosta radnika. “Pojam isplativosti se mora promatrati s aspekta proizvođača ili vlasnika elektrane s jedne strane i države i krajnjih kupaca s druge strane. Za državu, ako se otvraju nova radna mjesta, ako se ne utječe negativno na siromašne i ostale korisnike elektro energetskog sustava, bez obzira što je struja skuplja isplativost je dobra. Za potrošača svako poskupljenje struje je neisplativo. Za proizvođača ako donosi elektrana profit i ako će brzo vratiti uloženo je isplativa. Dakle, isplativost u ovom slučaju je relativan pojam”,ističe Gagula.

Obavezujuće direktive za BiH

U prosincu 2008. godine na ministarskom nivou Evropske unije postignut je dogovor o klimatsko-energetskom zakonskom paketu koji je popularno nazvan "20-20-20". Cilj od 20% udjela obnovljivih izvora u ukupnoj potrošnji čine: krajnja potrošnja električne energije dobivene iz obnovljivih izvora, krajnja potrošnja energije za grijanje i hlađenje i krajnja potrošnja energije u transportu iz obnovljivih izvora. Države članice slobodno odlučuju o doprinosu svakog od ova tri sektora u postizanju definiranog nacionalnog cilja. Direktiva o obnovljivim izvorima energije 2009/28/EC koja je objavljena u Službenom glasniku Evropske unije u junu 2009. godine uspostavlja zajednički pravni okvir i na jedinstven način uređuje podsticanje upotrebe električne energije proizvedene korišćenjem obnovljivih izvora na unutrašnjem tržištu i poticanje korištenja bio-goriva ili drugih obnovljivih goriva u transportu. Direktiva propisuje uspostavljanje:
- Obaveznih nacionalnih ciljeva za sveukupni udio energije iz obnovljivih izvora u brutto krajnjoj potrošnji energije i za udio energije iz obnovljivih izvora u transportu (+10%);
- Fleksibilnosti između država članica i pravila koja se odnose na statističke transfere među zemljama članicama;
- Zajedničkih projekata među zemljama članicama i projekte sa trećim zemljama;
- Nacionalnih akcijskih planova za OIE;
- Garancije porijekla;
- Smanjenja administrativnih i regulatornih prepreka te pitanja oko mreže;
- Kriterija održivosti za biogoriva i biotečnosti
- Izvještavanja i transparentnosti.

Ova direktiva je obavezujuća i za Republiku Srpsku, odnosno Bosnu i Hercegovinu, budući da je Ministarski savjet Energetske zajednice u listopadu 2012. godine donio odluku o proširenju obaveznog zakonodavstva i na ovu direktivu. Sastavni dio odluke su i ciljevi udjela obnovljivih izvora energije u 2020. godini za sve zemlje potpisnice Ugovora o osnivanju Energetske zajednice. Taj cilj za Bosnu i Hercegovinu iznosi 40%.
www.frontal.ba

U Maroku otvorena najveća solarna elektrana na svijetu

Marokanske vlasti službeno su otvorile najveću solarnu CSP elektranu na svijetu, vrijednu 11,7 milijardi eura. Elektrana El-Nur ili "Svjetlost", koja se nalazi na ivici pustinje Sahare, imati će proizvodnju od 580 MW, što će biti dovoljno za snabdijevanje blizu 1,1 miliona stanovnika. Stručnjaci pretpostavljaju da će se ovim putem emisija štetnih pliova u ovoj zemlji smanjiti za nekoliko stotina hiljada tona godišnje. "Ovo je veoma bitna stvar za Maroko, ali i cijelu Afriku. Ovakvim projektima preuzimamo ulogu lidera u razvoju obnovljivih izvora energije, ali i zaštiti prirode", rekao je marokanski kralj Muhamed VI prilikom otvaranja prvog dijela elektrane El-Nur, obećavši kako će se, do 2030. godine, više od 50 posto energetskih potreba ove zemlje zadovoljavati uz pomoć obnovljivih izvora. Elektrana El-Nur sastoji se od 500.000 solarnih panela, poredanih u 8.000 redova, a osim marokanskih vlasti, novac za izgradnju iste su uložili Njemačka s investicijom od 1,3 milijarde eura, Europska investicijska banka sa 532 miliona eura te Svjetska banka uloživši 357 miliona eura.
www.klix.ba

Maroko gradi najveću solarnu elektranu na svijetu

U Maroku, u gradu Varzazat, u tijeku je završetak prve faze izgradnje najveće solarne elektrane na svijetu Nur 1, koja će koštatati oko devet milijardi dolara. Svjetska banka će, pored Kraljevine Maroko, djelimično financirati ovaj grandiozni projekt, koji je pokrenut zbog velike zavisnosti te zemlje od fosilnih goriva koja se gotovo u cijelosti uvoze iz drugih država. "Mi ne proizvodimo naftu, mi uvozimo 94 posto energenata kao što su fosilna goriva, i to predstavlja ogroman teret za naš budžet. Zato smo veoma ponosni na ovaj projekt", izjavio je ministar za životnu okolinu Maroka, Hakima el Hajit, za britanski list Gardijan. Prva faza elektrane u Varzazatu, Nur 1, imati će 500.000 solarnih ploča, koje će pratiti sunce tijekom dana. Paneli, od kojih je svaki visine 12 metara, upijaju svjetlost i zagrijavaju čelični cjevovod u kojem se nalazi rastvor termalnog ulja, koje može da se zagrije do 393 stupnjeva Celzijusa, i vode, čime se stvara para i pokreću turbine za proizvodnju struje. Projekt solarne elektrane Varzazat (The Ouarzazat Solar Power Station Project) započet je u maju 2013. godine. Planirano je da se njegova realizacija odvija kroz tri faze, pri čemu će prva, Nur 1, biti okončana ovog mjeseca, dok se puštanje u rad Nur 2 i 3 očekuje 2017. godine. Ovaj projekt jedan je od najvažnijih u okviru nastojanja Maroka da postane svjetska solarna super sila. Cio kompleks, kada bude završen, biti će veći od glavnog grada Rabata, prenosi Prvi program francuske televizije TF1. Kada budu završene 2020. godine, četiri povezane mega solarne elektrane Varzazat isporučivati će 580 MW struje, što je dovoljno za snabdjevanje milion domaćinstava. Varzazat će postati energetski centar budućnosti, koji će osiguravati Maroku 42 posto energije koju ta monarhija godišnje potroši. Usporedbe radi, najjača elektrana na svijetu je hidroelektrana "Tri klanca" u Kini, koja ima kapacitet do 22.500 MW. Grad Varzazat ima 56.000 stanovnika, poznat je kao "pustinjska kapija", ali i kao marokanski Holywood, jer su u njemu snimani holivudski hitovi kao što su Lorens od Arabije, Mumije ili Gladijator.
www.novosti.rs

U ovom mjestu u Hrvatskoj će se skladištiti nuklearni otpad iz Krškog. Mještani se bune...

Ova je lokacija još 1999. navedena kao jedina za gradnju takvoga odlagališta. Opet nuklearna uzbuna u općini Dvor. Uzrokovao ju je Državni zavod za radiološku i nuklearnu sigurnost koji je 30. ožujka općinskoj upravi uputio dopis s pozivom da se uključe u proces odabira lokacije za Centar za zbrinjavanje radioaktivnog otpada. Državni zavod u tom se dopisu poziva na Strategiju zbrinjavanja radioaktivnog otpada, iskorištenih izvora i istrošenog nuklearnog goriva, donesenu 17. listopada.

Otpad iz Krškog
Strategija predviđa da se sav sadašnji i budući medicinski i nemedicinski radioaktivni otpad u Hrvatskoj, uključujući i dio iz NE Krško, zbrinjava u Hrvatskoj, na jednoj lokaciji, koja se ne spominje imenom. Kako je još od 1999. u prostornom planu RH Trgovska gora navedena kao jedina lokacija za gradnju odlagališta nisko i srednjeradioaktivnog otpada, koja unatoč pritisku zelenih aktivista i negodovanju stanovništva nikad nije uklonjena iz plana kao lokacija za zbrinjavanje nuklearnog otpada, u Dvoru smatraju da imaju razloga biti zabrinuti. - Očito se iznova aktualizira Trgovska gora kao odlagalište nuklearnog otpada. Javnost ima pravo znati za takve planove i zbog toga sam već održao tiskovnu konferenciju o toj temi, a planiramo održati tematsku sjednicu Općinskog vijeća na koju ćemo pozvati predstavnike Državnog zavoda za radiološku i nuklearnu sigurnost i od njih ćemo tražiti sve potrebne odgovore. Trideset godina se raspravlja o toj temi, svaki put tajno, sada tajni više neće biti. Meni je žao što su saborski zastupnici 6. izborne jedinice, koje su birali i stanovnici općine Dvor, odšutjeli u Saboru tu priču, što se nitko nije sjetio nazvati načelnika općine Dvor i obavijestiti ga da se Dvor i Trgovska gora ponovo spominju kao nuklearno odlagalište. Mi ćemo sudjelovati u procesu odabira lokacije i dat ćemo svu potrebnu dokumentaciju, a stav ćemo zauzeti nakon prezentacije koju očekujemo na sjednici Općinskog vijeća od Državnog zavoda za radiološku i nuklearnu sigurnost - ističe načelnik općine Dvor Nikola Arbutina.

Vojno skladište
Konkretna lokacija, doznajemo, kompleks je podzemnih vojnih skladišta Čerkezovac, četiri kilometra zračne linije od Dvora, gdje HV čuva minsko-eksplozivna sredstva. Osim domaćeg radioaktivnog, uglavnom medicinskog otpada, koji se privremeno zbrinjava u Ruđeru Boškoviću, Hrvatska ima obvezu zbrinuti polovicu radioaktivnog otpada NE Krško koji se trenutno tamo i zbrinjava. Vremena za odluku nema puno. Jer, obveza je svih država EU da do kolovoza predstave nacionalne programe o lokaciji i načinima zbrinjavanja nuklearnog i radioaktivnih otpada.
www.jutarnji.hr


Spor BiH i Hrvatske zbog nuklearnog otpada

BiH spremna ići i na Međunarodni sud pravde da bi spriječila Hrvatsku da na granici izgradi odlagalište ovog otpada. Bosna i Hercegovina poduzet će sve mjere kako bi spriječila da Hrvatska na području Trgovske gore u općini Dvor izgradi odlagalište radioaktivnog otpada i taj problem želi riješiti u duhu dobrosusjedske saradnje, ali spremna je ići i na Međunarodni sud pravde (ICJ) bude li potrebno, najavili su u Sarajevu ministar vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH Mirko Šarović i ministrica prostornog uređenja i okoliša Republike Srpske Srebrenka Golić. Na sastanku kojeg je Šarović organizovao sa entitetskim ministrima zaduženim za zaštitu okoliša zaključeno je kako su, sa stajališta zaštite interesa BiH, neprihvatljive najave o gradnji odlagališta nuklearnog otpada na Trgovskoj gori i u neposrednoj blizini međudržavne granice. Šarović je novinarima kazao kako u BiH o svemu uglavnom znaju iz medija te kako od hrvatskih vlasti još očekuju detaljne informacije, ali da su već primili brojne prigovore od općina koje gravitiraju rijeci Uni, različitih udruženja i pojedinaca koji žive na tom području. "Ono što znamo je da za odlaganje otpada iz nuklearne elektrane Krško ima mjesta za još šest mjeseci, a znamo i to da je odlukom Hrvatskog sabora iz 2007. godine Trgovska gora određena kao područje na kojem bi se radioaktivni otpad mogao odlagati u budućnosti", kazao je Šarović. Ministrica okoliša RS Srebrenka Golić kazala je kako je šest općina iz oba entiteta već zatražilo intervenciju državnih tijela vlasti u BiH kako bi se spriječila gradnja odlagališta na Trgovskoj gori. Istaknula je kako Hrvatska do sada nikoga u BiH nije službeno izvijestila o planovima da se to odlagalište izgradi, a dodala je kako su stručnjaci što ih je angažovala bosanskohercegovačka strana utvrdili kako je riječ o terenu koji je za to potpuno neprikladan.

Odlaganje 5.000 tona radioaktivnog otpada
Kazala je kako se zna da je planirano da se u krugu napuštenog vojnog skladišta na Trgovskoj gori odloži oko 5.000 tona radioaktivnog otpada te oko 700 tona istrošenog nuklearnog goriva iz Nuklearne elektrane Krško. "Kako su (u Hrvatskoj) došli do Trgovske gore nama je nepoznato, ali znamo da je razmatrao još šest-sedam lokacija", rekla je Golić. Prema analizama stručnjaka koje su dostavljene vlastima u BiH područje Trgovske gore je problematično jer je tlo sastavljeno od vodopropusnog krečnjaka-dolomita sa strmim nagibom pa postoji realna mogućnost zagađenja vodotokova Une, ali i Korane. Uz to je riječ o zoni izrazito podložnoj potresima. "To je prostor na kojemu uopšte ne bi trebalo dopustiti skladištenje radioaktivnog otpada, a posebno ne u predviđenim količinama", kazala je Golić. I ona i Šarović istaknuli su kako je u interesu obje zemlje da se nađe prihvatljivo rješenje za odlaganje radioaktivnog otpada, pri čemu je zaštita zdravlja stanovnika ali i okoliša od najvećeg značaja. "Međunarodni sud pravde krajnja je instanca ako s Hrvatskom ne nađemo zajednički jezik", kazala je Golić, dok je Šarović dodao kako je BiH ranije pokazala dobro volju za rješavanje sličnih problema kada je Hrvatska tražila mjere kojima bi se ograničilo zagađenje okoliša uzrokovano radom rafinerije nafte u Bosanskom Brodu.

Crnadak: Od Hrvatske zatražene informacije
Ministar vanjskih poslova BiH Igor Crnadak rekao je da je prošle sedmice uputio dopis Vladi Hrvatske u kojem je zatražio da budu dostavljene sve detaljne informacije o namjeri da se na lokaciji Trgovske gore, na granici sa BiH, odlaže radioaktivni otpad. Crnadak je danas u Novom Gradu izjavio da je zatražio informaciju o tome da li su ispoštovane sve evropske i svjetske konvencije kada je riječ o prekograničnom utjecaju na okolinu. "To je bila aktivnost koju je provela Vlada Republike Srpske, njihove službe su prikupile informacije, dobio sam dopis od ministra za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Srebrenke Golić, i na osnovu toga je otišao dopis u Zagreb", rekao je Crnadak Srni. On je naveo da Ministarstvo vanjskih poslova BiH nema službu koja se bavi pitanjem radioaktivnog otpada, ali može biti na usluzi i opštini Novi Grad i Vladi Republike Srpske. "Mi to i radimo. Još nema odgovora, ali je to pitanje kod nas na izuzetno visokom nivou prioriteta", kaže Crnadak.
Izvor: Agencije

Bečki pročistač vode postat će energetski samostalan

Postrojenje veličine Vatikana od 2020. godine samostalno će se opskrbljivati energijom potrebnom za rad. Bečki pročišćivač vode koji je u pogon pušten 1980. godine u međuvremenu se prostire na površni veličine Vatikana. Pročišćena voda koja iz njega izlazi ne ostavlja nikakav ekološki otisak i puno je čišća od dunavske u koju se vraća. Iz 2400 kilometara dugačkog bečkog sustava postrojenje u sekundi zaprimi 6.400 litara otpadnih voda. Pročišćavanjem otpadnih voda svakodnevno se prikupi oko 15 tona mulja i otpada. Na pokretanje jednog tako velikog postrojenja odlazi čak jedan posto ukupne gradske potrošnje električne energije. Zahvaljujući novom projektu uprave poduzeća koji podrazumijeva efikasno korištenje energije iz otpadnog mulja bečki bi prošićivač od 2020. godine u potpunosti trebao samoopskrbljivati energijom. To predstavlja veliki uspjeh s obzirom da se pročišćivači vode ubrajaju u najveće komunalne potrošače energije. Izgradnja novog postrojenje za proizvodnju plina tj. šest 30 metara visokih spremnika za mulj zapremine od 75.000 m3 Beč će koštati 250 milijuna eura. Inovativni postupak prerade mulja u plin razrađen je u suradnji s Tehničkim sveučilištem iz Beča, a gradska je uprava 2012. godine odobrila cijeli projekt. U Beču godišnje nastane dva milijuna kubičnih metara mulja koji će bakterije u buduće u novim spremnicima uz izostanak kisika pretvarati u plin. Riječ je o 20 milijuna kubika plina godišnje. Istrunuli će se mulj ispumpavati iz spremnika i spaljivati, a plin će biti filtriran i preusmjeravan u termoelektranu. Pri tom neće nastajati samo mehanička energije koja će uz pomoć generatora pretvarati u struju nego i toplinska energija potrebna za zagrijavanje vode. Dakle izgradnjom novog pogona neće se smanjiti samo potrošnja energije nego i emisije ekvivalenata CO2 za 40 tisuća tona godišnje. O kvaliteti projekta svjedoči i činjenica da je 2011. nagrađen europskim Ekološkim Oscarom te veliki interes stručnjaka iz cijelog svijeta koji u Beč dolaze po potrebni know-how. Bečki je pročišćivać pored Londona i Pariza treći po veličini u Europi. Zapošljava 170 ljudi i u pogonu je 24 sata na dan, a godišnji troškovi njegova rada iznose 84 milijuna eura.
www.energetika-net.com

Hrvatska će revidirati svoj cilj za udjel obnovljivaca u potrošnji energije!

Govoreći o Zimskom paketu energetskih zakona i reviziji europskih energetskih ciljeva, Domagoj Validžić, načelnik Sektora za energetiku u resornom ministarstvu, rekao je da će Hrvatska najvjerojatnije revidirati svoj cilj o udjelu energije iz obnovljivih izvora u ukupnoj potrošnji energije. Naime, još uvijek je aktualan cilj o 20% udjela tako proizvedene energije do 2020., a Europska komisija je u Zimskom paketu predložila da se taj cilj poveća na najmanje 27% do 2030. godine. No, statistički ured EK je Hrvatskoj priznao da je već dosegla 29% udjela energije iz OIE u ukupnoj potrošnji pa je Validžić rekao da bi Hrvatska prema nekim kalkulacijama svoj aktualni cilj mogla revidirati za nekoliko postotaka. Ako se to dogodi, može se reći da je riječ o ambicioznom cilju koji podrazumijeva značajan porast količine tako proizvedene energije. Na okruglom stolu koji je na temu Zimskog paketa organizirao CIGRE, rečeno je da je ovo prvi puta da Hrvatska kao članica unije sudjeluju u sukreiranju energetske politike. Prema aktualnim prijedlozima države članice će morati pojednostavniti proces dobivanja dozvola za priključenje postrojenja, a do 2021. godine morat će ustrojiti "one-stop-shop" za dozvole za gradnju postrojenja na OIE, pri čemu najkompleksnija procedura ne bi smjela trajati duže od tri godine. Potpore koje će se ubuduće isplaćivati za projekte trebale bi biti financijski stabilne kako bi se izbjegle revizije koje su u prošlosti negativno utjecajele na razvoj tog sektora. Forsira se upotreba OIE u sektoru grijanja i hlađenja, gdje Hrvatska trenutno vrlo loše stoji, dok bi udio niskoemisijskih goriva u prometu do 2021. trebao biti 1,5%, odnosno 6,8% do 2030. godine. "Prosumerima" (potrošačima koji su ujedno i proizvođači energije) smatraju se kućanstva s godišnjom proizvodnjom do 10 MWh, odnosno pravne osobe s proizvodnjom do 500 MWh te se potiče njihovo osnaživanje i udruživanje u energetske zajednice. U smislu ostvarenja Energetske unije Hrvatska bi, kao i druge članice, do početka 2018. trebala dostaviti EK Nacrt Nacionalnog integriranog energetskog i klimatskog plana za razdoblje 2021.-2030., o kojem bi se prethodno trebala provesti javna rasprava. Realizacija tog bi dokumenta bi trebala biti praćena na godišnjoj razini, a prvo ažuriranje 2023. Iz resornog ministarstva su poručili da je pri tome naglasak na regionalnoj suradnji, a pozitivno je što će se uskoro donijeti Niskougljična strategija. Kad je riječ o energetskoj učinkovitosti, definiran je cilj od 1,5% godišnjih ušteda na razini svake države članice, što bi kumulativno do 2030. trebalo dovesti do uštede od 30% energije u ukupnoj potrošnji. Hrvatska dobro stoji s mjerama alternativnih politika vezanim za članak 7. Zakona o energetskoj učinkovitosti, ali sustavi obveza problematični su u nas i u ostalim članicama unije, rečeno je. Europski cilj je jedinstveno energetsko tržište i snažna regionalna suradnja koja će to omogućiti. Zato možemo očekivati da će se HEP ODS uključiti u uspostavu europskog entiteta za DSO, a TSO-i će se uključivati u rad Regionalnih operativnih centara, čija uspostava će se definirati temeljem tehničkih kriterija koje će dati ENTSO-E. Trenutno je obveza suradnje TSO-a definirana kodovima, no idući korak bit će spomenuti centri, koji po mišljenju struke možda neće zaživjeti prije 2025. Da bi se ostvarili brojni ciljevi bit će nužno uvođenje naprednih brojila, gdje Hrvatska dosta zaostaje. Kad je riječ o energetskom siromaštvu, ugroženim kupcima i socijalnim slučajevima, u nacrtima direktiva se spominje da bi zaštićena cijena električne energija za njih trebala biti određena na period od maksimalno pet godina, uz obrazloženje nacionalnih vlada prema EK. U cilju dobrog informiranja i osnaživanja potrošača ističu se usporedni kalkulatori tarifa za cijene energenata kao optimalan način koji koristi čak 64% potrošača, dok ih 38% odlazi na web stranice tvrtki. Također, treba imati na umu da će Europske komisija usporedno uz ovaj veliki paket energetskih zakona u javnu raspravu ove godine ubaciti i novu Direktivu o plinu. Taj veliki i ambiciozan paket nove legislative mogao bi na snagu stupiti tijekom iduće godine te će trebati biti prenesen u zakonodavstvo svih država članica.
www.energetika-net.com