Nepokoreni jug našeg planeta: Što krije Antarktika?

Ledeni kontinent prije 11,5 tisuća godina bio je prekriven zelenilom, a njegove dubine kriju plin, naftu i rude. Kada bi se sav led na Antarktici otopio, razina svjetskih mora podigla bi se za najmanje 60 metara te bi površina cijelog planeta bila potpuno izmijenjena. Na sreću, to se neće dogoditi u skoro vrijeme, no globalno zatopljenje i razvoj tehnologije ovaj neistraženi kontinent na jugu planeta na koji se još do prije dvadesetak godina malo tko obazirao dovode u središte zanimanja svjetskih sila. Veći od Europe i dvostruko veći od Australije, južni je kontinent zbog svoje surove klime apsolutno nepogodan za trajni život. Prosječne temperature od –55 stupnjeva, vječni led i surovi vjetrovi koji pušu i brzinama do 327 kilometara na sat, koliko je izmjereno 1972. godine, ne čine okoliš u kojem bi netko trajno živio. Ipak, iako na Antarktici službeno ne stanuje nitko, tamo se ipak u raznim istraživačkim bazama neprestano nalazi između 1000 i 4000 ljudi, ovisno o dobu godine. – Danas na Antarktici ima velik broj iznimno sofisticiranih znanstvenih postaja u kojima se provode razna ispitivanja. U nekim je segmentima, ma koliko to zvučalo čudno, Antarktika istražena bolje od Europe, kaže akademik dr. Vladimir Paar. Naime, na mjestima i do četiri kilometra debeo sloj leda krije u sebi cijeli niz informacija o povijesti planeta, što znanstvenici obilato koriste u svojim istraživanjima.

U prošlosti bio zelen

Antarktika je prije 11,5 tisuća godina bila zeleni kontinent, a kada je krenulo njezino zamrzavanje, sloj leda polako je rastao zadržavajući na svojim pojedinim razinama cijelo bogatstvo informacija o tadašnjim prilikama. Današnja tehnologija omogućava istraživanja ovih “zaleđenih” zapisa i to se obilato koristi u znanstvenoj zajednici, kaže dr. Paar. Ipak, ispod debelih nanosa leda ne nalaze se samo vrijedne znanstvene informacije o povijesti planeta nego i nešto mnogo opipljivije. Upravo zbog toga što je Antarktika svojevremeno bila zeleni kontinent, tamo se nalaze bogata nalazišta nafte, plina i ruda. Dosad su otkrivena nalazišta zlata, ugljena, a u priobalnim područjima sondirana su nalazišta plina i nafte. Ipak, zbog vrlo nepogodnih vremenskih uvjeta kakvi vladaju na ovom kontinentu od 14 milijuna kvadratnih kilometara, eksploatacija još nije zaživjela. Tomu doprinosi i to što je do 2048. na snazi i Antarktički ugovor koji nalaže da nijedna zemlja nema pravo svojatanja ili pripajanja bilo kojeg dijela ovog kontinenta. No taj rok polako istječe, a velike svjetske sile za taj se trenutak pripremaju. – Antarktika je geopolitički i energetski važno područje, granično između velikih sila. Ovaj kontinent posebno je energetski važan za budućnost planeta, no tehnološki je sve to danas još prilično nedostupno. No SAD, Rusija i Norveška već razvijaju tehnologiju eksploatacije tamošnjih nalazišta, a stvar će se zahuktati kada cijena tehnologije postane pristupačnija nego sada – kaže dr. Igor Dekanić, profesor s Rudarsko-naftno-geološkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Koliko je Antarktika sa svojim potencijalnim i potvrđenim nalazištima strateški bitna, shvatila je još i nacistička Njemačka. Naime, još 1938. Hitler je na Antarktiku uputio nekoliko opsežnih ekspedicija koje su na ledenom kontinentu proglasile Neuschwabeland, dio kontinenta koji je pripadao “tisućugodišnjem Reichu”. Iako je tadašnji Berlin tvrdio kako ponajprije želi oformiti postaje za lov na kitove, napravili su niz baza duboko u ledenoj unutrašnjosti. Još i danas na Antarktici se nalaze zabodene tisuće zastava s kukastim križem koje su njemački zrakoplovi nad tim područjem izbacivali iz zraka. Neke od nepotvrđenih teorija govore da su njemački inženjeri razvili čak i leteće tanjure, letjelice fantastičnih manevarskih sposobnosti, koji su korišteni u nadgledanju ledenih prostranstava. Nakon sloma nacizma za Antarktiku se zainteresirao i SAD koji je pod vodstvom admirala Richarda Byrda tamo poslao 4700 vojnika u “znanstvenu misiju”. Ipak, klima je na Antarktiku za tadašnju tehnologiju ipak bila nepremostiva zapreka, a američke su se trupe povukle nakon samo dva mjeseca. Na južnom su kontinentu od četrdesetih godina naovamo boravili gotovo isključivo znanstvenici. Ipak, situacija se sada znatno mijenja. – Utrka za Antarktiku ponovno je počela i sada je jača nego ikada prije. Na tom području leže golema prirodna bogatstva, a zbog razvoja tehnologije ona su sada sve dostupnija. Sve velike sile spremaju se na zauzimanje pozicija. To se vidjelo i po ledolomcima koji se nalaze u tom području. Prije nekoliko dana tamo su se pojavili ledolomci Rusije, Kine, SAD-a i Australije, a oni se nisu tamo našli igrom slučaja. Antarktika je sve zanimljivije mjesto, pogotovo kako se približava 2048. godina. Utrka za primat na Arktiku, odnosno na sjeveru planeta već je debelo poodmakla, a sada se ista stvar događa i na samom jugu planeta – kaže admiral Davor Domazet Lošo, geopolitički analitičar i bivši načelnik Glavnog stožera HV-a. Kako tvrdi, među svjetskim silama utrka u zauzimanju pozicija na Antarktici ne vodi se samo zbog rudnih i naftnih nalazišta nego i zbog prestiža. Zbog istih razloga zbog kojih se ponovno razbuktava i utrka u osvajanju svemira.

Geopolitički prestiž

Prisutnost na Antarktiku znači u geopolitičkom smislu prestiž i moć, baš kao i prisustvo u svemiru. Svojim bazama, ledolomcima ili postajama na tom području velike sile demonstrirat će svoj tehnološki napredak, a ujedno je zasigurno lakše eksploatirati bogatstva s ledom okovanih područja nego iz svemira. To je geopolitička arena na kojoj će se pojaviti ne samo sadašnje moćne zemlje nego i zemlje Južne Amerike – kaže admiral Lošo. Da ova tvrdnja ima osnove, pokazuje i popis zemalja koje na ovaj ili onaj način polažu prava na pojedine dijelove ledenog kontinenta. Uz već standardne “velike igrače” poput SAD-a, Rusije, Kine, Norveške i Velike Britanije, na ovoj se listi nalaze i zemlje poput Brazila, Čilea ili Perua. Sve one čekaju priliku i istek Antarktičkog sporazuma kako bi svoje zahtjeve mogle provesti u djelo. Ipak, Antarktika bi, i uz razvoj tehnologije rudarenja, ipak uskoro mogla izgubiti dio svoje važnosti koju danas ima. – Malo je poznato da se u ovome trenutku razvija model dobivanja energije iz vode na temelju fuzije. Ako se to ostvari, energetski problem čovječanstva bit će riješen, a Antarktika će izgubiti na važnosti – kaže akademik Paar. Ipak, kako god bilo, ledeni kontinent kao posljednja neistražena i nedefinirana granica zasigurno će ostati privlačna arena za igranje cijelog niza geopolitičkih igara velikih svjetskih gospodarskih i vojnih sila.
www.vecernji.hr

Neizvjesna budućnost: Što će se dogoditi s dizelašima?
Nakon brojnih skandala s dizelskim motorima (posebno što se tiče VW grupe), bilo je samo pitanje vremena kada će se pokrenuti zelene inicijative o potpunom ukidanju tih agregata iz proizvodnje. Regulatori i zeleni imaju svoje planove, no imaju ih i čelnici automobilske industrije i nisu nužno na istoj valnoj duljini. Jedno je sigurno – pažnja usmjerena na dizelske motore sada je isključivo negativnoga konteksta. Dok mnogi smatraju kako Euro norme forsiraju proizvođače na optimizaciju i sve čišće dizelaše, drugi vjeruju kako je bilo kakav (pa i najmoderniji) dizelaš poguban po okoliš. S tim na umu, bez poticaja vlada, električni automobili (baš kao i plug-in hibridi) još uvijek su mnogo skuplji od dizelaša, što mnoge odvraća od kupovine, prenosi Tportal.hr. K tome, kakva korist od električnoga automobila ako mu izvor energije nije ‘čist’ na prvom mjestu (što je, nažalost, slučaj u velikom dijelu svijeta...i Europe)? Sve ovo su jasni problemi u svijetu u kojem su se mediji i regulatori ipak okomili baš na dizelaše. Zelene organizacije i njihovi službenici vjeruju da će pritisak na dizelaše u konačnici biti pozitivan. Što proizvođači moraju više investirati u razvoj čišćih dizelskih motora, to će oni biti skuplji u odnosu na benzince. Pritom se nadaju kako će i što više gradova zabraniti prometovanje dizelskim vozilima, a nadaju se i kako će dizelaši morati plaćati sve više poreze. Sve to bi, barem u njihovim planovima, trebalo ponukati potrošače na kupovinu ‘zelenih’ rješenja. Zvuči brzo i učinkovito, no stvar je daleko od realizacije. Zabrane prometovanja u nekim gradskim centrima (Pariz, Madrid, Atena, London, i još neki EU gradovi planiraju oko toga) očekuju se do 2025. godine. No sve je pod upitnikom i prilično nejasno za što će to točno vrijediti. Usprkos tome što su neki proizvođači poput Volva već najavili kako polako prestaju razvijati dizelske motore, drugi smatraju da je dogledna budućnost bez dizelaša neizvediva. Kako piše AutoExpress, usprkos pažnje javnosti vezane uz emisije štetnih plinova i dizelaše općenito, nema jednostavnoga odgovora na upit što kupiti. Prije kupovine vozila valja razmotriti sve, pa i planove legislatora, koji su nažalost sve samo ne potpuno jasni. Ako i dođe do zabrana prometovanja u nekim gradskim centrima, dizelaši su zapravo ionako bolje rješenje za duža putovanja nego li gradsku vrevu. Tu problema ne bi smjelo biti u skorijoj budućnosti.
herca.com.hr


AUTO-BODLJA: Ima li dizelski motor budućnost?
Zadnjih godina u centru zaštite okoliša su automobil koje pogoni benzinski motor. Benzinski motori su se našli prozvani kao najveći zagađivači i danas nema kupca koji pri kupovini novog automobila u autosalonu ne postavi pitanje 'A kolika je vrijednost emisije CO2?', i nije važno shvaćaju li kupci koliko je važan taj podatak ili ne. Tako se pravi problem dugo godina 'skrivao', a to je kako su dizelski motori svojom emisijom puno opasniji od današnjih benzinskih motora, ali tome specijalizirani mediji, javnost i kupci nisu puno pridavali važnosti. Za razliku od benzinskog motora, dizelski motor ima veće emisije štetnih plinova koje isputa u okoliš, a pri tom sada je sasvim jasno kako buduće norme koje su pred vratima dizelski motor nikako neće moći ispuniti. Kod dizel motora dušikov oksid (odgovoran za smog) je uz ispuštanje krutih čestica (sitne čestice čađe koje nastaju u procesu izgaranja) najveći problem dizelskih motora. Dizel motori u prosjeku emitiraju 15 posto manje ugljičnog dioksida (CO2) u atmosferu od benzinaca, ali istovremeno emitiraju čak četiri puta više dušikova dioksida (NO2) i 22 puta više krutih čestica čađe. Ispuštanje štetnih dijelova u atmosferu (emisija NOx i čestica čađe) kod dizel motora proizvođači nastoje smanjiti pomoću filtera i katalizatora kako bi ispunili najnoviju normu Euro6. Pri tom se u ispušni sustav, odnosno katalizator, ubrizgava aditiv AdBlue, odnosno vodena otopina uree (mokraća). Ubrizganjem aditiva, odnosno mokraće (uree), u ispuh nastaje amonijak NH3, koji se veže s NOx, stvarajući neopasni dušik i vodenu paru. Tako se uglavnom ispunjava Euro6 norma na laboratorijskom ispitivanju, no u praksi je vrlo često rad ovakvog sustava upitne učinkovitosti. Pri tom ovakvi katalizatori su skupi i poskupljuju cijenu automobila za oko 1.500 eura. No, administrativne ekološke mjere za stare, ali i nove dizelske motore, u Europi postaju sve strože. Tako Njemačka planira nove ekološke norme za vožnju automobila u gradovima s kriterijima ispuštanja dušikovih oksida (NOx) koje novi dizelski motori neće moći ispuniti.
automania.20minuta.hr

8. lipnja - Svjetski dan oceana

Obilježavanje Svjetskog dana oceana ima za cilj isticanje važnosti oceana za život na Zemlji. Koncept o obilježavanju Svjetskog dana oceana predložen je još 1992. godine na Konferenciji Ujedinjenih naroda o zaštiti okoliša i razvoju održanoj u Rio de Janeiru. Iako je temeljem toga većina država ovaj dan obilježavala neslužbeno, tek je 2008. godine Generalna skupština Ujedinjenih naroda donijela odluku kojom se, od 2009. godine, Svjetski dan oceana obilježava 8. lipnja . Službeno proglašavanje Svjetskog dana oceana od strane Ujedinjenih naroda značajan je korak u zaštiti i očuvanju svjetskih oceana i prilika za podizanje svijesti javnosti o trenutnim izazovima s kojim se suočava međunarodna zajednica u vezi s zaštitom oceana. Obilježavanje Svjetskog dana oceana ima za cilj isticanje važnosti oceana za život na Zemlji te upozoravanje na posljedice koje bi moglo imati nebriga i pretjerano iskorištavanje morskih prostranstava od strane čovjeka. Oceani kao bitan čimbenik prirodne ravnoteže sve su ugroženiji globalnim zagrijavanjem, pretjeranim izlovom riba, istrebljenjem kitova i delfina te onečišćenjima s kopna i plovila. Oceani zauzimaju 71% Zemljine površine i ima ih pet: Artički, Atlantski, Indijski, Tihi i Južni ocean. Duži niz godina službeno su postojala četiri oceana sve dok u proljeće 2000. godine Međunarodna hidrografska organizacija nije proglasila i Južni ocean. Ta velika međusobno povezana vodena masa oceana (i mora) na Zemlji naziva se Svjetskim oceanom. Naš Jadran, kao dio Sredozemnog mora, također je dio toga velikog oceana. Kako bismo osigurali zaštitu oceana i sačuvali ih za buduće generacije, Svjetski dan oceana prilika je za poticanje na razmišljanje o tome što oceani znače za nas. Obilježavanje i slavlje ovog dana prilika je i za upoznavanje i otkrivanje bogatstva raznolikih staništa oceana, našeg utjecaja na njih te za poticanje promijene odnosa prema oceanima. World Ocean Network (WON) jedno je od međunarodnih udruženja koje okuplja različite institucije s ciljem jačanja svijesti javnosti o važnosti oceana za ljude, kao i utjecaju čovjekovih aktivnosti na morski okoliš te su ove godine predložili temu za obilježavanje Svjetskog dana oceana “Jedan ocean, jedna klima, jedna budućnost".
www.energetika-net.com


Danas je svjetski dan oceana

Svjetski dan oceana svake se godine obilježava 8. lipnja, a Ujedinjeni narodi službeno su ga proglasili 1992. godine. Ocean (lat. oceanus; grč. ὠκεανός, prema grčkom bogu mora i voda Oceanu), u užem smislu jedinstvena, kontinuirana vodena masa velikih dimenzija, u širem smislu ukupna vodena masa mora na Zemlji koja pokriva skoro tri četvrtine Zemljine površine. Oceani zauzimaju 71% Zemljine površine i od 2000. godine službeno ih je pet: Arktički, Atlantski, Indijski, Tihi i Južni ocean. Međusobno povezani, oceani i mora čine vodenu masu koja se naziva Svjetski ocean. Tako je i naše Jadransko more, kao dio Sredozemnog mora, također dio Svjetskog oceana. Svake godine se obilježavanjem Svjetskog dana oceana pokušava podsjetiti ljude na izuzetnu važnost oceana za život na Zemlji te na katastrofalne posljedice koje onečišćenje, odlaganje smeća, pretjerani izlov ribe te istrebljenje nekih vrsta, kao što su kitovi i delfini, ima na oceane i na prirodnu ravnotežu našeg ekosustava, čiji su oceani bitan dio. Promjena odnosa prema oceanima i osviještavanje uloge koju čovjek ima u njihovom zagađenju je od presudne važnosti. Plastične boce, vrećice i ostalo smeće koje čovjek tako nemarno odbacuje mogu se naći na čak 4500 metara dubine – na dubini koja je do sada bila potpuno neistražena. Obilježavanje svjetskog dana oceana je prilika za upoznavanje i otkrivanje bogatstva raznolikih staništa oceana, osvješćivanje našeg utjecaja u smislu poticanja na promjene odnosa prema oceanima, ali i morima.
x-ica.com

Čitavo društvo subvencionira energetiku.
Ključni energetski problem u BiH su, kaže Husika, visoki troškovi proizvodnje energije, koji nisu sadržani u njezinoj cijeni pa čitavo društvo subvencionira energetiku, što bi s nizom drugih faktora moglo dovesti do nekonkurentnosti energetike. Istovremeno, postoje subvencije za potrošnju energije, umjesto da se i ta sredstva usmjere za energetsku efikasnost. BiH nema jedinstvenog i jasnog energetskog plana, a oni koji postoje ne uzimaju dovoljno u obzir otvaranje tržišta i politiku EU-u, posebno prema smanjenju emisije stakleničkih plinova. Daleko više pažnje poklanja se elektroenergetici nego komunalnoj energetici, iako su prosječni troškovi po domaćinstvu veći za grijanje nego za struju.

Decentralizirana proizvodnja
Ključan problem u Hrvatskoj, što se tiče električne energije, su nedovoljni kapaciteti za podmirivanje vlastite potrošnje te starost postojećih postrojenja, kaže Čačić. Na tržištima u okruženju ima dovoljno jeftine struje pa se hrvatske potrebe mogu zadovoljiti uvozom, no nužno je ulagati u obnovu vlastitih proizvodnih kapaciteta. Pritom se problem velikog uvoza rješava nadomještanjem starih sustava i velikim centraliziranim sustavima, umjesto decentraliziranom proizvodnjom, baziranom na obnovljivim izvorima i energetskoj efikasnosti. Noviji trendovi, kaže Čačić, idu upravo u tom smjeru, s većim brojem malih elektrana i uz veće elektrane koje stabiliziraju sustav i pokrivaju baznu potrošnju te 'pametnim mrežama' koje upravljaju tim postrojenjima.

Cijena usklađivanja s EU-om
Srbija uvozom podmiruje blizu 40 posto svojih potreba za energentima i za to plaća gotovo dvije milijarde eura godišnje. Zbog toga je energetska politika fokusirana na diverzifikaciju pravaca i izvora opskrbe. No, takva strategija, smatra Stojadinović, mora biti 'proširena' zbog usklađivanja s politikom EU-a, pri čemu se prvenstveno misli na povećanje korištenja tehnologija s manjom emisijom CO2 te na povećanje obnovljivih izvora energije. U takvim okolnostima, kaže Stojadinović, teško je govoriti o isplativosti, jer usklađivanje energetske politike s politikom EU-a zahtijeva velika financijska sredstva i neminovno će dovesti do rasta cijena energenata u Srbiji.
balkans.aljazeera.net

10 mil radnih mjesta
Skok zapošljavanja u sektoru obnovljivih izvora energije u svijetu. U sektoru obnovljivih izvora u 2016. je bilo 9,8 milijuna zaposlenih u cijelom svijetu, gotovo dvostruko više nego u 2012. godini, priopćila je u srijedu Međunarodna agencija za obnovljivu energiju (IRENA). U godišnjem pregledu te agencije navodi se da je taj sektor prije pet godina zapošljavao pet milijuna ljudi. ’Pad troškova i poticajna politika stalno povećavaju ulaganja i zapošljavanje u tom sektoru širom svijeta, od prve godišnje procjene IRENA-e u 2012. godini, kada je malo više od pet milijuna ljudi radilo u sektoru’, naveo je direktor te agencije Adnan Z. Amin. ’U posljednje četiri godine broj se radnih mjesta u sektoru solarne energije i vjetroelektrana više nego udvostručio’, stoji u godišnjem pregledu. Također se navodi da je broj zaposlenih, ako se izuzmu ‘velike hidroelektrane, dosegao 8,3 milijuna’. No, ako se uključe veliki hidroenergetski projekti, ukupan broj globalnih radnih mjesta u obnovljivim izvorima povećan je na 9,8 milijuna. Prema IRENA-i, najveći se broj radnih mjesta u sektoru obnovljivih izvora bilježi u Brazilu, Kini, Njemačkoj, Indiji, Japanu i SAD-u. Prošle je godine u ovom sektoru samo u Kini radilo 3,46 milijuna ljudi, što je porast za 3,4 posto. Također se bilježi da je 62 posto zaposlenika radilo u Aziji, gdje raste broj projekta obnovljivih izvora energije, posebice u Maleziji i Tajlandu. Tajland je, primjerice, postao vodeći u svijetu u proizvodnji solarnih fotonaponskih sustava. Očekujemo da bi broj zaposlenih u tom sektoru mogao porasti na 24 milijuna do 2030. godine, što bi nadoknadilo gubitke radnih mjesta u sektoru proizvodnje fosilnih goriva. Tako bi taj sektor mogao postati glavni ekonomski pokretač diljem svijeta’, zaključio je Amin.
www.tportal.hr


Obnovljivi izvori energije stvaraju nova radna mjesta 12 puta brže od ostatka gospodarstva u SAD-u
I solarna i vjetro-industrija stvaraju radna mjesta po stopi 12 puta bržoj nego ostatak gospodarstva SADa, navodi se u studiji koju je objavio Fond za zaštitu okoliša (Environmental Defense Fund’s (EDF) Climate Corps program). Studija kaže da su poslovi vezani uz solarnu i vjetro-industriju rasli po stopama od oko 20% godišnje u posljednjih nekoliko godina, a održivi oblici energije trenutno su vezani uz četiri do četiri i pol milijuna radnih mjesta u SAD-u, u odnosu na 3,4 milijuna u 2011. godini. Sektor obnovljivih izvora energije je vidio brz rast u posljednjih nekoliko godina, potaknut uglavnom značajnim smanjenjem troškova proizvodnje i ugradnje. Također, studija dodaje, građevinski sektor i vlasnici nekretnina bili su poticani na podizanje energetske učinkovitosti nekretnina subvencijama državne i lokalne samouprave.
fortune.com


13 milijuna novih radnih mjesta: Kina ulaže 360 milijardi dolara u obnovljivu energiju
Cilj do 2020. godišnje proizvoditi energiju iz obnovljivih izvora ekvivalentnu energiji koja bi se dobila izgaranjem 580 milijuna tona ugljena, odnosno 15 posto od ukupne potrošnje energije u Kini. Kina u sljedeće četiri godine planira uložiti 360 milijardi dolara u proizvodnju energije iz obnovljivih izvora, objavila je u četvrtak kineska Nacionalna uprava za energiju (NEA), dok se najmnogoljudnija zemlja svijeta sve više pokušava odmaknuti od "prljave" energije poput ugljena. Ulaganja bi trebala otvoriti 13 milijuna radnih mjesta u tom sektoru, navodi NEA u nacrtu dokumenta u kojem se predstavlja energetska politika za razdoblje 2016.-2020. NEA je ponovila da je cilj do 2020. godišnje proizvoditi energiju iz obnovljivih izvora ekvivalentnu energiji koja bi se dobila izgaranjem 580 milijuna tona ugljena, odnosno 15 posto od ukupne potrošnje energije u Kini. Nova postrojenja za proizvodnju struje od hidro, solarne, vjetro i nuklearne energije činit će oko polovice novoinstaliranih energetskih kapaciteta do 2020. godine, navodi NEA. Uprava nije objavila druge pojedinosti o financiranju tih projekata.
www.vijesti.rtl.hr

HNB pojasnio zašto je odbio pokretanje etične banke

Zadruga za etično financiranje kao osnivač etične banke nije dokazala da su osigurana sredstva za inicijalni kapital banke, što je uvjet za izdavanje odobrenja za rad prema Zakonu o kreditnim institucijama, objavio je u petak HNB, koji je na svojim internet stranicama objavio i rješenje kojim je odbijen zahtjev za izdavanje odobrenja za rad prvoj etičnoj banci u Hrvatskoj. Hrvatska narodna banka (HNB) u četvrtak je potvrdila da je odbila dati odobrenja za rad etičnoj banci te suglasnost za članove uprave i nadzornog odbora te banke, na što su u petak reagirali iz Zadruge za etično bankarstvo (ZEF) iz koje su poručili da su poduzeli korake potrebne da se proces licenciranja nastavi i u najkraćem mogućem roku uspješno završi.Reagirajući u petak poslijepodne na tvrdnje upravitelja ZEF-a Gorana Jerasa da postoje propusti u rješenju središnje banke, iz HNB-a su priopćenjem izvijestili da su "cilju što potpunijeg i istinitijeg informiranja javnosti" na svojim internet stranicama objavili rješenje kojim je odbijen zahtjev za izdavanje odobrenja za rad Ebanci. "Ujedno napominjemo da se od potencijalnog osnivača banke očekuje da svoju sposobnost vođenja institucije dokaže kvalitetom podnesenog zahtjeva, a poznavanje i sposobnost praćenja regulative pokaže time što će zahtjev sadržavati sve propisane elemente. To ovdje nije bio slučaj", navodi se u priopćenju središnje banke. Pritom ponavljaju da Zadruga za etično financiranje kao osnivač Ebanke d.d. (Etične banke) nije dokazala da su osigurana sredstva za inicijalni kapital banke, što je uvjet za izdavanje odobrenja za rad kreditne institucije prema članku 65. Zakona o kreditnim institucijama. "Statutom Etične banke predviđen je kapital od 80 milijuna kuna, a Zakonom o kreditnim institucijama propisan je za banku inicijalni kapital od najmanje 40 milijuna kuna. Prikupljanje takvih iznosa osnivač banke nije dokumentirao ni prilikom podnošenja zahtjeva za izdavanje odobrenja za rad Etične banke 11. listopada 2016. godine, niti nakon što je HNB je 15. studenog 2016. zatražio od Zadruge za etično financiranje da u roku od tri mjeseca (a ne do 31. svibnja 2017.) dostavi dodatnu dokumentaciju kojom će dokazati da je ispunjen taj, kao i svi drugi uvjeti za izdavanje odobrenja za rad", navode iz HNB-a. Podsjećaju i da je zakonski zahtjev da sredstva za osnivanje budu izdvojena u trenutku podnošenja zahtjeva. "Izjavljujući da bi ta sredstva bila prikupljena do 31. svibnja 2017. Jeras potvrđuje argumentaciju iz rješenja HNB-a: odobrenje za rad banke nije bilo moguće izdati jer dokaz o prikupljanom inicijalnom kapitalu banke nije bio priložen dokumentaciji. A nije niti mogao biti jer sredstva nisu ni bila prikupljena", tvrde iz središnje banke. Nadalje navode kako je, "s obzirom da zadruga ne raspolaže potrebnim kapitalom, osnivač planirao povećanje temeljnog kapitala iz uloga članova, i to na osnovu obvezne uplate 12,5 posto iznosa traženog kredita u obliku dodatnog zadružnog uloga pravnih subjekata". "No, tako prikupljeni kapital ne može se priznati u redovni osnovni kapital: posredno korištenje sredstava kredita za povećanje temeljnog kapitala u suprotnosti je s Uredbom (EU) br. 575/2013 koja u članku 28. stavku 1. točki b) propisuje da instrumenti kapitala moraju biti plaćeni, a da njihovu kupnju, izravno ili neizravno ne financira institucija", naglašavaju iz HNB-a. I u današnjem priopćenju navode kako su odredbe Statuta Etične banke u suprotnosti s odredbama Zakona o kreditnim institucijama. Statut Etične banke određuje, naime, da se temeljni kapital može povećati ulozima u novcu, stvarima i pravima, što je protivno odredbi Zakona, prema kojoj se temeljni kapital kreditne institucije može povećavati samo ulozima u novcu, a samo iznimno u jasno propisanim slučajevima u pravima, dok je ulaganje stvari isključeno kao mogućnost, ponavljaju iz HNB-a. U priopćenju ponavljaju i svoje primjedbe na Pravila ZEF-a iz kojih proizlazi da financijska snaga i eventualno buduće ponašanje zadruge kao jedinog dioničara Etične banke ovise o volji njegovih članova odnosno da se ne može realno očekivati da će zadruga kao jedini dioničar moći osigurati stabilno i dugoročno poslovanje banke u skladu s propisima. Ponavljaju i da predloženi kandidati za predsjednicu i člana uprave etične banke te za članove Nadzornog odbora ne ispunjavaju zakonske uvjete, da iz dostavljenog prikaza planirane popunjenosti sistematiziranih radnih mjesta proizlazi da banka nije kadrovski i organizacijski sposobna pružati bankovne i financijske usluge u opsegu i na način predviđen poslovnim planom, itd. Podnositelju zahtjeva stoji na raspolaganju pravni lijek sukladno izrijeci rješenja, a po uklanjanju nedostataka može ponoviti zahtjev, ponavljaju iz središnje banke. Prema samom rješenju koje je objavljeno na internet stranicama HNB-a, koje je datirano 12. svibnja 2017. godine i na 15 stranica se detaljno obrazlažu razlozi odbijanja, ZEF može pokrenuti upravni spor tužbom pred nadležnim upravnim sudom u roku 30 dana od dana dostave rješenja.
www.tportal.hr


U Hrvatskoj se upravo otvara etična banka, a kako će funkcionirati za Telegram govori cijenjeni bankar

Iz Zadruge za etično financiranje (ZEF), koja je osnovana 2014., najavljeno je da će se tijekom ove godine uputiti zahtjev Hrvatskoj narodnoj banci za za dobivanje bankarske licence za Ebanku d.d, prvu etičnu banku u Hrvatskoj. Prema riječima jednog od pokretača tog projekta, 34-godišnjeg fizičara Gorana Jerasa, trenutno su u fazi prikupljanja 150 milijuna kuna početnog kapitala. Da bi se banka registrirala te platila sve početne troškove i pologe, potrebno je 40 milijuna kuna. Zadruga za etično financiranje već okuplja 417 članova, što fizičkih što pravnih osoba, koji su suvlasnici banke s minimalno 2.500 kuna udjela u temeljnom kapitalu banke i jedino oni mogu biti klijenti banke. ZEF-a je već članica FEBEA (Federacija europskih etičnih banaka), koja okuplja 26 europskih etičkih banaka i upravlja imovinom od 40 milijardi eura, a ove je godine odabrale upravo ZEF kao domaćina svoje godišnje skupštine koja će se održati u Splitu 6. i 7. lipnja.

Financiranje društveno odgovornih i ekoloških projekata
Za razliku od komercijalnih, u etičnim bankama nema troškova korištenja usluga, nema naknada za vođenje računa ili transakcije, nema kredita s valutnim klauzulama. Ne zarađuje se ni na kamatama: one se kreću od 0 do 4 posto. Stoga je kapital koji nudi etična banka neusporedivo jeftiniji od onoga koji se može nabaviti kod komercijalnih banaka. Tim se kapitalom potiče razvoj lokalne ekonomije i vrijednost domaće valute. Etična banka, po trdnjama njenih utemeljitelja, nudit će financiranje startupova, odnosno financiranje početnika u poduzetništvu, stručnu podršku u izradi kompletne dokumentacije za projekt realizacije dobre ideje, konzultacije i monitoring tijekom realizacije kredita radi smanjivanja rizika. Riječju: etička banka financirat će ekonomsko održive, društveno odgovorne te ekološke projekte. Ti više nego povoljni krediti moći će se dobiti bez valutne klauzule u kunama i uz minimalnu kamatu, bez potrebnih instrumenata osiguranja poput polica osiguranja, depozita, mjenica i sličnih stvari.

Razvoj malog i srednjeg poduzetništva
Zadruge za etično financiranje, tvrde osnivači, imaju za cilj potaknuti razvoj hrvatskog gospodarstva, posebice malog i srednjeg poduzetništva, a ne stvaranje profita. Ipak, najvažnije je da će etična banka čak 90 posto kapitala i dobiti reinvestirati u nove projekte, dok će vlasnici, točnije zadrugari, odlučiti što će s preostalih 10 posto. Inicijatori akcije uvjeravaju da je prosjek promašenog financiranja u sličnim etičnim bankama u Europi između jedan i dva posto, dok poslovne banke imaju oko 18 posto nenaplativih kredita kod građana te čak 26 posto kod poduzeća. O fenomenu etičnog bankarstva razgovarali smo s Goranom Gazivodom, čovjekom koji je proveo gotovo 40 godina obavljajući najodgovornije funkcije u međunarodnim bankarskim institucijama. Bio je, među ostalim, direktor Direkcije deviznog sektora u Ljubljanskoj banci, zatim zamjenik direktora Predstavništva Ljubljanske banke u Londonu, stariji potpredsjednik LBS Bank u New Yorku, glavni direktor predstavništva Creditanstalta u Zagrebu.

Njima upravlja organizacija lokalnih stanovnika
Nakon toga obavljao je dužnost predsjednika Uprave Bank Austria Creditanstalt Croatia u Zagrebu, predsjednika Uprave HVB Bank Croatia, zamjenika predsjednika Uprave HVB Splitska banka te predsjednik Uprave Banco Popolare Croatia u Zagrebu. “Po mojim kriterijima, banka nad svim bankama je Banco Palmas ili Banka palmi iz Brazila. Banka palmi osnovana je 1998. godine na sjeveru Brazila, u Palmeirasu, u četvrti Fortaleze, u kojoj živi 32.000 žitelja. Danas u Brazilu djeluje više od sto razvojnih banaka po modelu Banke palmi. Takve institucije posluju po principima socijalne, solidarne ekonomije i njima upravlja organizacija lokalnih stanovnika. Cilj banke je odobravanje mikrokredita lokalnim proizvođačima i potrošačima koji onda tim novcem financiranju projekate i programe koji otvaraju radna mjesta.

Nastala kao odgovor na siromaštvo
Banka palmi nastala je kao odgovor na siromaštvo, na nemogućnost velikog broja građana da koriste usluge tradicionalnih, komercijalnih banaka. Partnerstvo banaka palmi i Nacionalnog odbora solidarne ekonomije, suradnja s Banco Popular do Brazil i Banco do Brazil, omogućava takvim lokalnim financijskim institucijama ponudu različitih bankarskih proizvoda i usluga. Banke palmi postali su vrlo brzo iznimno uspješni projekti koji zbog toga imaju sve veću potporu brazilske vlade i središnje banke. Prvenstveno omogućuju dobivanje kredita ljudima koji ne ispunjavaju klasične kreditne kriterije poslovnih banaka. Na taj način čak petina siromašnog stanovništva Brazila pokuša započeti i razviti posao”.

TELEGRAM: Kako je moguće imati novac koji se koristi isključivo unutar jedne tako male zajednice?

GAZIVODA: Banco Palmas, lokalnom valutom palme, nazvanu po palminom lišću, povezuje socijalne zadruge i poduzetnike kako bi mogli izgraditi i ojačati svoju lokalnu zajednicu. Palma vrijedi isključivo unutar jedne lokalne zajednice, a u opticaju je ima više nego nacionalne valute reala. Iskustvo pokazuje da je unutar zajednice, nakon utemeljenja Banco Palmas i uvođenja u promet lokalne valute, došlo do ubrzanog kretanja roba. Stanovnici, naime, znaju da kupuju robu koja potiče iz lokalne, ekološke proizvodnje, a proizvedena je na temelju vlastitog znanja. Solidarno financiranje pospješuje lokalnu proizvodnju i potrošnju te ih povezuje u ekonomsku cjelinu.

TELEGRAM: Na koji se način to potiče?

GAZIVODA: Takozvanim karakternim kreditima. Banca Palmas odobrava kredite bez kamata ili s kamatama od svega pola do tri i pol posto. Pri odobravanju kredita procjena karaktera dužnika najteži je, a po meni, i najvažniji dio postupka. Dok sam bio aktivan bankar takve sam kredite nazivao “karakternim kreditima”. Oni su mi uvijek predstavljali najmanji rizik. U procjeni karaktera dužnika, banka se ponajviše oslanja na izjave prijatelja i susjeda, koji svojim ocjenama daju takozvane “moralne garancije”. Takva jamstva onda prate život tog kredita od početka do kraja, od odobravanja do njegove konačne otplate. Cijeli taj postupak čini takav karakterni kredit iznimno pouzdanim. Uostalom, usporedba standardnih, osiguranih kredita s karakternim, neosiguranim kreditima, pokazuje da je postotak loših kredita daleko manji kod karakternih kredita. Ti se krediti odobravaju bez ispitivanja kreditne povijesti, bez analize prihoda i imovine dužnika, samo na temelju moralnog jamstva susjeda i prijatelja, odnosno jamstva o moralnim kvalitetama i odgovornosti dužnika, o njegovom ugledu, poštenju i iskustvu na području planirane aktivnost. Nema opsežnih analiza financijskih izvještaja niti projekcija budućih novčanih tokova. Kredit se naprosto daje samo na osnovu date riječi dužnika.

TELEGRAM: Kako takve banke osiguravaju novac za svoj rad?

GAZIVODA: Pomažu im razne institucije, prihode ostvaruju održavanjem različitih manifestacija, poput sajmova, a novac dobivaju i od javnih fondova solidarnosti, donacija i članarine. Posluju također s javnim institutom palmi, neprofitnom organizacijom civilnog društva od javnog interesa. Taj Institut palmi upravlja mrežom lokalnih banaka, pruža im pravnu pomoć i osigurava partnerstvo s poslovnim bankama i sve to pod zaštitom pravne mreže instituta.

TELEGRAM: Kakva su dosadašnja iskustva u radu tih banaka?

GAZIVODA: Prva takva banka krenula je s radom prije 18 godina s osam stotina eura početnog kapitala. Organizator lokalne zajednice Joachim Melo i lokalni poduzetnik Francisco Bererra uložili su mnogo godina života i rada u promociju ideje o lokalnim zajednicama i njihovu novcu. Prilikom kupnje lokalni stanovnici uživaju popust od dva do petnaest posto, a svaki poduzetnik prihvaća principe solidarne ekonomije, ekonomije uzajamnosti i reciprociteta.

TELEGRAM: Tko i kako upravlja takvim bankama?

GAZIVODA: Bankom palmi upravljaju lokalni stanovnici koji odlučuju o politici banke, odobravanju kredita i upravljanju novcem, a tjedni sastanci započinju i završavaju pljeskanjem. Od samog početka lokalnu zajednicu u kojoj posluje Banka palmi vodi ideja o nepostojanju ekonomski siromašnog teritorija, a na uvijek ponavljano pitanje, zašto smo tako siromašni, slijedio bi uvijek isti odgovor: zato što ostvareni dohodak nije ostajao u lokalnoj zajednici.

TELEGRAM: Dobro, ako je netko siromašan, kako može vraćati kredite?

GAZIVODA: U lokalnim zajednicama siromašne obitelji kredite vraćaju radom, što se, u uvjetima velike nezaposlenosti i siromaštva, čini jedino logičnim i mogućim načinom vraćanja posuđenog novca.

TELEGRAM: Mogu li takvi projekti društvenog poduzetništva uspjeti u Hrvatskoj?

GAZIVODA: Mogu, jer je prije godinu dana usvojena strategija razvoja društvenog poduzetništva od 2015. do 2020. godine. Strategijom je definiran pojam društvenog poduzetništva, kriteriji prepoznavanja društvenih poduzetnika te postavljen zakonodavni i institucionalni okvir. No, da bi se iskoristio puni potencijal društvenog poduzetništva, uz institucionalni, potrebno je uspostaviti odgovarajući pravni i financijski okvir za njihovo poslovanje. Po nekim procjenama, društvenih poduzetnika ima oko četrdeset, no vjerojatnije da ih je oko 150 u Hrvatskoj. Strategijom su osigurana sredstva europskog socijalnog fonda od 32 milijuna eura, odnosno 37 milijuna eura, kad se uključi nacionalno financiranje razvoja društvenog poduzetništva. Uvjeren sam da upravo društveno poduzetništvo može ponuditi dio rješenja za dva najveća problema naše zemlje: nezaposlenost i siromaštvo. Kad bismo efikasno razvijali društveno poduzetništvo, ono bi, sasvim sigurno, povećalo broj zaposlenih što bi onda dovelo i do poboljšanja kvalitete života.
Etična banka, goran gazivoda


Buduća članice Uprave prve etične banke u Hrvatskoj: Ljudi misle da smo egzotika!

Malo sam se umorila od načina rada u komercijalnoj banci, došla sam pred zid i više nisam mogla naprijed zato jer su banke izuzetno visoko digle svoje kriterije i na žalost gledaju u prošlost, blokade, rizike i tamo gdje vidiš potencijal ne možeš odobriti kredit, kaže Silvana Vujnović buduća članica uprave prve etične banke u Hrvatskoj. Krajem 2013. otišla je iz Splitske banke u kojoj je provela više od trideset godina i uključila se u Cluster za eko društvene inovacije i razvoj, a potom se od samog starta angažirala u projektu etične banke. Bila je zadužena za Dalmaciju, a trenutno je angažirana na procesima financiranja i pripremama za početak rada banke.

- Sve je spremno. Pripremili smo kompletnu dokumentaciju, organizirali ljude koji će raditi u banci i pripremili sve da službeno, po završetku prikupljanja dovoljnog broja članova, predamo zahtjev HNB-u. Nastavit ćemo intenzivno prikupljati temeljni kapital iako smo već znatno premašili zakonski minimum od 40 milijuna kuna.

Naš program i plan je da imamo barem 150 milijuna kuna kako bi mogli provesti projekt koji želimo. Treba nam, isto tako, između 1000 i 1500 klijenata. To praktički znači da ćemo imati toliko članova Zadruge za etično financiranje koja će biti jedini vlasnik banke, a svi članovi zadruge postati će suvlasnici banke.

- Zašto je nužno ući u zadrugu?
- Zakon kaže da banka mora biti dioničko društvo i to je bio jedini model da svi članovi postanu suvlasnici banke s jednakim pravom glasa.

- Tko može postati članom zadruge?
- Član zadruge mogu biti fizičke i pravne osobe bez ograničenja. Svi osim državnih tijela i političkih stranaka mogu biti naši klijenti. Dakle, gradovi, županije, razvojne agencije. Već danas imamo nekoliko županija koje su potpisale i ušle u sustav i u fazi su uplate dopunskog kapitala. Svi su obvezni uplatiti 2500 kuna jednokratnog zadružnoga uloga. Ne članarine, nego uloga. To je bitna razlika jer u ovom slučaju, onaj tko nije zadovoljan može bez ikakvih naknada i troškova i u svakom trenutku izići iz sustava, a uloženi novac mu se u cijelosti vraća. Fizičke osobe nemaju obvezu uplate dopunskog uloga u temeljni kapital koji će se koristiti kao kapital banke iako to slobodnom voljom mogu učiniti. Pravne osobe to moraju napraviti, a iznos varira ovisno o veličini pravne osobe. Minimum je 2500 kuna i odnosi se na OPG-ove i male startupove a maksimum nije određen.

Potpuno domaći projekt
- Koliko ste kapitala i članova zadruge dosad osigurali?
- Taj broj stalno raste, osobito posljednjih dana. Trenutno imamo 425 članova zadruge i polovicu ciljanoga iznosa i vjerujemo da ćemo to do kraja godine i očekivanoga početka rada banke i ostvariti. Na raspolaganje su nam stavljena sredstva Federacije etičnih banaka koja želi pomoći osnivanje banke, ali mi smo skloni tome da ovo bude isključivo i potpuno domaća, hrvatska banka. U svakom slučaju, želimo završiti proceduru i dobiti licencu s ispunjenim osnovnim ciljevima.

- Što ako ipak ne uspijete animirati željeni broj klijenata?
- Mi ćemo projekt svakako realizirati, pitanje je samo vremena jer potreba za ovakvim oblikom bankarstva postoji. Već sada kroz Zadrugu dajemo dodanu vrijednost svojim članovima, a pokretanje banke će samo biti kruna tog procesa i dogodit će se upravo onim tempom kojim naši članovi to budu prepoznali. Važno nam je da budemo domaća banka i da imamo princip upravljanja "jedan član jedan glas".

- Koji je onda interes uložiti više sredstava od minimuma?
- Interes je financijski. Ulagač ima benefite jer što više uloži više će sredstava moći koristiti i to u odnosu jedan naprema osam. To znači da od investicije mora uplatiti 12,5 posto u temeljni kapital. Ako želi kredit od 800.000 kuna mora uplatiti 100.000, a ako mu, primjerice, treba osam milijuna eura, uplatit će milijun. Tu su i druge koristi. Sudjeluje u kapitalu banke, ima adekvatno veći udio u dobiti, financira svoj projekt, upravljate vlastitim sredstvima, suvlasnik je.

- Koji su kriteriji za dodjelu kredita?
- Tri su osnovna kriterija - ekonomska održivost, ekološka prihvatljivost i društvena korist koje taj projekt daje. Za razliku od komercijalnih banaka, kod kojih je profitabilnost projekta najvažnija, nama profit nije u prioritetima. Ako neki projekt nosi veći profit, a manje zapošljava i manji mu je društveni benefit, mi ga nećemo favorizirati. Financirati ćemo samo potrebu, ne i potrošnju. Za skupi automobil morat ćete se obratiti komercijalnoj banci. Za svakog našeg klijenta naći ćemo sredstva da njegovu realnu potrebu i zadovoljimo. Kamate će biti između nula i četiri posto i neće biti nikakvih skrivenih davanja niti naknada uobičajenih u bankama. Neće se plaćati vođenje računa ili domaći bezgotovinski platni promet. Najviše 60 zaposlenih

- Koliko su etične banke zapravo financijski jake?
- Etične banke u Europi raspolažu s 40 milijardi eura, kapitalom su možda i jače od komercijalnih banaka. Razlog je u tome što najviše deset posto svoje dobiti isplaćuju vlasnicima, a sve ostalo reinvestiraju u realnu ekonomiju. I troškovi su bitno manji. Mi ćemo minimalizirati poslovanje i nećemo imati klasične poslovnice kao komercijalne banke. Koristit ćemo poslovne resurse naših zadrugara i to po potrebi i broju klijenata. Već danas, iako još nismo banka, HP i Fina stavili su nam na raspolaganje 1200 pošta i 126 poslovnica Fine. Bez vlastitih poslovnih prostora pružati ćemo usluge kao i sve druge banke.

- Planirate li eksplozivni ili kontrolirani rast?
- Nismo opterećeni rastom. Bitnije nam je svojim članovima tj. klijentima osigurati najpovoljnije i najkvalitetnije usluge. Nakon tri godine predvidjeli smo imati minimalno 15.000 klijenata i 50 do najviše 60 zaposlenih. Tada će naš model biti potpuno ekonomski održiv.

- Svi klijenti moraju biti isključivo članovi zadruge?
- Da. Zadruga je platforma za banku, a banka je alat u funkciji platforme. Taj koncept nudi paletu svih mogućih usluga. Imamo stručnjake za sve djelatnosti koji meritorno mogu prosuditi što prolazi a što ne, koji plan je održiv. Imamo već projekte u energetici i poljoprivredi gdje se, na licu mjesta, analizom dolazi do proširenih ili potpuno novih projekata. Ako netko ima dobru ideju i manjak novca, dobit će sve što je potrebno u izradi projekta. Zadrugari će svoje usluge i naplatiti, ali po zadrugarskim cijenama. To su nam prihvatljivi troškovi.

- Stvara li takav koncept svojevrsnu poduzetničku mrežu?
- Riječ je o mreži povezivanja. Imamo već dvije web stranice i završavamo implementaciju webshopa gdje će se svi zadrugari promovirati, imati svoj vlastiti internet dućan i prezentirati usluge, razmijeniti informacije. To je osobito važno jer zajednički nastup na tržištu jako smanjuje rizike. Vidite, u etičnim bankama samo je jedan posto nenaplativih kredita i to zato jer se ljudi međusobno znaju. Mi financiramo potrebe lokalne zajednice. Ako nastane problem na vrijeme se može reagirati i riješiti ga. Kao banka poslovati ćemo po zakonu o bankama i zadovoljiti sve odredbe, ali bit ćemo fleksibilniji baš zbog te zadrugarske podrške koja rizike bitno umanjuje. I još nešto, u etičnoj banci klijenti upravljaju sredstvima, zna se tko je dobio kredit i pod kojim uvjetima. Svi su involvirani. Skupštine se održavaju bar jednom godišnje i tu se donose strateške odluke. Sve je sasvim transparentno.

- Osjećate li ipak skepsu zbog sve jačeg nepovjerenja u banke?
- Osjećamo naravno. Ljudi ponekad misle da je ovo egzotika, nešto nemoguće, pitaju kako sad to odjednom, zašto toga prije nije bilo. Prezentiramo im činjenice i podrška nam svakim danom raste jer sve više ljudi i organizacija prepoznaje njegovu kvalitetu i važnost.

- Doista, zašto etične banke dosad nije bilo?
- Naš upravitelj Goran Jeras radio je u kao konzultant u komercijalnom bankarskom sektoru u Nizozemskoj za vrijeme krize i prepoznao je neodrživost postojećih bankarskih modela te se susreo s alternativama koje nudi etično bankarstvo i poželio je pokrenuti nešto tako u Hrvatskoj. Prije pet godina okupio se tim koji je krenuo trošiti vlastito vrijeme i novac da vidi postoji li interes za takvu banku, a rezultat toga je taj da smo u travnju 2014. osnovali se kao zadruga, najveća u Hrvatskoj sa 101 osnivačem, a danas smo četiri puta brojniji. Nismo brzo gomilali članstvo jer je za to trebala i adekvatna logistika koju smo gradili do proljeća ove godine. Sada imamo 100 ambasadora na terenu i u stanju smo širiti zadrugu puno brže nego prije.

- Kako ste pokrivali dosadašnje, predbankarske, troškove?
- Pišemo projekte, radimo strategije, dijelom se financiramo iz nacionalne zaklade. Imamo potporu naših partnera, žele pomoći u fiksnim troškovima ali mi se snalazimo sami. Dosta je i volontiranja. Evo i ja sam osobno više od godinu dana sam bila angažirana strogo volonterski. Radimo i za druge europske zemlje koji pripremaju banku. Naših dvoje ljudi su u savjetodavnom tijelu Europske komisije. Zadruga je sudjelovala i u izradi strategije RH za društveno poduzetništvo i bit ćemo jedini kanal za plasman europskih sredstava za socijalno poduzetništvo. Jedini kanal jer komercijalne banke to ne prate. Podržavat ćemo i civilni sektor.

Zlato kao jamstvo
- Vaše kamate neće biti veće od 4 posto. Možete li konkretizirati; kad će biti jedan, a kad četiri posto?
- To će ovisiti o izvorima sredstava. Nećemo stimulirati štednju velikih uloga. Kamata je uvijek razlika između plaćanja i plasmana. Mi ćemo stimulirati štednju za one koji tek počinju štediti. Za manje iznose kamate će biti čak i veće od onih u komercijalnim bankama, a članove s većim iznosima stimulirati ćemo na ulaganja u projekte. Imati ćemo portfelj projekata koji će biti izložen na web stranicama i točno će se znati kakvim će ulogom u pojedini projekt biti zarada ulagača. Primjerice, za ulaganja u vjetroelektrane zarade će biti preko 10 ili 11 posto. Važno je da se u svakom trenutku može izaći iz projekta. Nenamjenskih kredita neće biti, a potrebu za autom, bijelom tehnikom, preuređenjem ili kupovinom stana procjenjivati će poslovna mreža na terenu. Svi se, uostalom, poznajemo.

- Hoće li krediti imati valutnu klauzulu?
- Neće biti valutne klauzule. Davati ćemo kredite u kunama i u stranim valutama kad je to potrebno. Što se tiče zaštite ona će se osigurati ulaganjem u zlato. To je najbolja zaštita. Klijenti će, također, moći uložiti zlato kao fizičke osobe.

- Kakva je reakcija komercijalnih banaka na termin etična?
- Ni mi nismo najsretniji s tim pojmom koji je prihvatila federacija etičnih banaka. Ali mislim da će se jasno prepoznati drukčiji pristup i način rada. Nema sredstava za luksuz nego samo za potrebu. Naš sustav je ključan faktor razlikovanja. Mi gledamo evaluaciju klijenata, ali pazimo i na svoju reputaciju. Moglo smo već sad imati znatan kapital imali smo dosta pravnih osoba koje su se kroz etično bankarstvo htjele prikazati drukčijim, ali to bi nama rušilo reputaciju. Jako se trudimo prepoznati one koji su maksimalno etični. Ako primimo one koji se ne pokažu etičnima, jednostavno ćemo to riješiti, imamo također i procedure za isključivanje članova.

- Želite širinu, puno klijenata. Ima li tu mjesta za velike, recimo, jednog Todorića?
- Naša banka je prije svega usmjerena na male i srednje poduzetnike. Mislim da Todorić ne može biti naš klijent, tvrtke tog tipa sigurno ne. Moraju se zadovoljiti naši kriteriji i norme. Ali imamo mi jako velikih i dobrih klijenata. U Hrvatskoj već imamo oko 150 društvenih poduzeća iako to baš i ne znamo. Jako velikih i dobrih. Razgovaramo s nekima od njih koji žele ući. Imaju puno inovacija koji nisu dovoljno prepoznate, poput jednog Tehnixa. Važno je da svi klijenti koji imaju viziju i projekte neće kao u komercijalnoj banci čekati mjesecima da se odobre sredstva. Već smo u evaluaciji nekih i spremni ih staviti u prioritete da bi ih kad krene banka mogli odmah financirati. Radimo na tri četiri razine, širimo tržište, pripremamo dokumentaciju, prezentiramo se i educiramo klijente i evaluiramo potencijalne projekte. Kad krenemo želimo krenuti punom snagom. Nismo opterećeni brojkama. Želimo normalno raditi. Etično.
www.slobodnadalmacija.hr

The TILOS Project: Challenging the role of battery storage in a smart grid environment

TILOS demonstrates the optimal integration of local scale battery storage in a smart island microgrid and challenges the interplay between storage, DSM and interconnection. By encouraging public engagement, TILOS addresses the social aspects of community storage and seeks for the development of novel business models. TILOS aims to demonstrate the optimal integration of local scale energy storage in a fully-operated, smart island microgrid that will also communicate with a main electricity grid. The main objective of the project will be the development and operation of a prototype battery storage system, based on NaNiCl2 batteries, provided with an optimum, real-environment smart grid control system and coping with the challenge of supporting multiple tasks, ranging from microgrid energy management, maximization of RES penetration and grid stability, to export of guaranteed energy amounts and provision of ancillary services to the main grid. The battery system will support both stand-alone and grid-connected operation, while proving its interoperability with the rest of microgrid components, including demand side management (DSM) aspects and distributed, residential heat storage in the form of domestic hot water.

At the same time, TILOS project addresses the high-priority area of island regions. In doing so, apart from Tilos island, TILOS also engages the islands of Pellworm, La Graciosa and Corsica, aiming to create an island platform that will enable transfer of technological experience by making use of the smart grid system of Pellworm on the one hand, and by offering new case studies for the development of similar projects on the other. Elaboration of new case studies will be enabled by the development of an advanced microgrid simulating tool, i.e. the Extended Microgrid Simulator, offering the potential for the detailed examination of different battery technologies and microgrid configurations (stand-alone, grid connected and power market-dependent systems). Furthermore, by also addressing social issues, through public engagement, and by developing novel business models and policy instruments, TILOS puts emphasis on the market diffusion of the developed battery storage system and the integrated energy solution implemented on the island of Tilos.

Aiming to achieve market uptake of local scale innovative energy storage configurations through the development of optimum integration directions, TILOS makes use of a holistic approach that addresses all aspects of the subject investigated. To this end, TILOS is not limited to the demonstration and operation of a demo hybrid RES-battery storage power station, but extends to also take into account of additional attributes capturing business and social science disciplines. By seeking a deeper understanding of the public perception and acceptance levels through the constant monitoring and feedback-filtering of the local population of the island of Tilos, TILOS wishes to challenge increased levels of public engagement that will facilitate the implementation of the proposed energy solution.

In this regard, although the focus is placed on the local population of Tilos, geographical studies will be carried out during the project adding ethnographic research characteristics that will provide a more collective picture of how the public respond to the idea of active participation. Nevertheless, active participation and public engagement goes beyond this stage to also consider of novel business models and schemes between the private and the public sector, which can accelerate innovation in the field of energy storage and smart grids. This is actually one of the main challenges that the TILOS project aims to address, i.e. to quantify the social welfare produced by the operation of novel microgrid shemes, to seek its maximization through achieving high levels of public engagement and finally to indicate appropriate models that will allow the local population to harvest it.

This is also directly associated with the demonstration of three different system operation scenarios, with each of them implying different levels of public engagement and public benefits (as these are perceived by the local population), calling the local population to also contribute to the debate on the local optimum. The three demo-scenarios include:

Completely stand-alone island operation for part of Tilos island with the exclusive use of the developed smart microgrid. The aim of this first scenario is to demonstrate the ability of similar schemes to support energy autonomy and grid stability under grid-forming mode of operation, challenging at the same time the extent to which smart grid attributes can be applied (forecasting ability [Daniel He21] in combination with DSM potential). The specific scenario reflects to isolated island regions, investigating the option of ~100% energy autonomy on the basis of RES-based power generation. Entire island needs' satisfaction with the contribution of RES-battery storage, diesel power and interconnection. The specific scenario reflects to island regions appreciating interconnection and investigating the option of moderate/increased RES penetration complemented by the increased use of interconnections. Smart interaction between the microgrid and the host grid. The specific scenario, introducing also market operation characteristics, reflects to island regions appreciating interconnection and investigating the option of quite high RES penetration together with the exploitation of the RES energy surplus and the battery storage asset to perform energy management under the most economically effective ways.

With this in mind and considering also that battery storage is the core element of TILOS, the project main aims with regards to battery storage are synopsized in the following:
- Deliver a fully operated NaNiCl2 battery energy storage system that can efficiently support both stand-alone (grid forming) and grid-connected (grid following) operation of a microgrid system.
- Demonstrate the ability of one, single battery storage technology, to support a series of different functionalities like energy balancing, grid stability and security of supply for a microgrid, together with the delivery of guaranteed energy exports and the provision of ancillary services to a main grid communicating with the microgrid.
- Value the multiple services potentially provided by local-scale battery storage, considering also social benefits produced by the system operation as well as operation in electricity market-dependent environments (through the investigation of additional, appropriate cases studies).
- Evaluate the life-cycle socioeconomic performance of local scale battery storage under the examination of the different microgrid setups.
- Build novel business models for local scale battery storage, considering also the option of private-public partnerships and the active engagement of local people at the community level.
www.gridinnovation-on-line.eu


Greece’s first battery storage system under way in the Aegean Sea

The island of Tilos in Greece’s Aegean Sea is going to host the country’s first renewable energy plus battery storage system. pv magazine explores why this is so significant for Greece. Tilos is a Greek island located in the south-eastern Aegean Sea, with a population of about 500. The island has often generated big news, and about a decade ago its mayor carried out Greece’s first same-sex weddings between two men and two women respectively, despite Greece then not allowing same-sex partnerships.

This time, Tilos is preparing to embrace another first, although on a totally different front. The island is soon to host Greece’s first ever battery storage system and smart microgrid based on renewable energy.

Tilos’ project comprises 13 enterprises and institutes from 7 European states and its “main goal is to demonstrate the potential of local and small-scale battery storage to serve a multipurpose role within an island microgrid that also interacts with a main electricity network. Among others, the project aims to achieve large-scale renewable energy systems penetration and asset value maximization,” says the project coordinator.

The battery project in Tilos will be part of a microgrid system that also comprises wind and solar PV facilities, along with demand side management (DSM) aspects and control system hardware and software. Given Tilos’ links to the electricity grids on the neighbouring islands of Kos and Kalymnos via a submarine cable, the battery project will support both stand-alone and grid-connected operation. Overall, Tilos’ battery system will allow the maximization of renewable energy absorption (e.g. solar PV), stabilize the grid, export energy to the neighbouring islands whenever possible and even provide ancillary services to the main electricity grid of Kos.

Dr Dimitris Zafirakis, of the Piraeus University of Applied Sciences, which is the coordinator of the project, told pv magazine that Tilos’ system installation will commence in June and conclude by the end of the summer. Testing will start immediately after.

System characteristics

Greek energy regulator RAE has licensed the Tilos project, which will include a photovoltaic park of 160 kW capacity, a sole 800 kW wind turbine and two battery containers of 1.44 MWh/400 kW each. According to RAE’s license, Tilos’ hybrid system will guarantee a power output of 400 kW for 5 hours per day.

Greece’s Eunice Energy Group, a renewable energy developer, will provide financing for the purchase and installation of the renewable energy facilities, while the rest of the project is fully funded from the European Union.

Piraeus University of Applied Sciences provided an initial study for the project and now coordinates it, while Berlin-headquartered Younicos, a leading intelligent battery solutions provider, is responsible for the design and implementation of the system’s real-time operations management.

The project’s DSM is covered by Germany’s leading EPC and energy management company Eurosol Energy Solutions, which has developed a prototype smart meter and DSM device, already rolled out in several island households.

Italy’s FZSonick (former Fiamm) provides the batteries, which together with advanced inverters have been used to build an integrated battery storage system, fully tested at Younicos’ laboratories in Berlin. Upon completion of the project, Eunice will be responsible for its commercial operation

Nevertheless, Zafirakis told pv magazine, the Tilos project has a well-defined business model, which builds on the legal framework for hybrid systems in Greece. In fact, Zafirakis added, Greece does not have currently a policy framework for battery storage. The project in Tilos was able to go through building on the regulatory framework for hybrid systems. Based on this, there are opportunities for the development of similar projects in the country, however we hope that the Tilos project will offer us an opportunity to improve the business model further, specifically with regards to the use of the battery technology, Zafirakis concluded.

Greek islands need solar plus storage urgently

pv magazine has explored the case of Greece’s islands before. Most of the country’s isles are not interconnected to Greece’s mainland electricity grid, and rely predominantly on power produced via diesel generators. Apart from environmentally hazardous, energy generation from diesel has also an extortionate cost, on average up to three times higher than in the mainland Greece.

Islanders do not bear this extra cost exclusively, which instead is subsidised via the electricity bills of electricity consumers all over Greece. Consecutive national and local governments have done very little to alleviate the islands from the diesel power production, which does not make environmental or financial sense.
www.pv-magazine.com


Smart Battery Enables 80 Percent Renewables on Greek Island of Tilos

Younicos Study Shows That Island Could Cut Fossil Use and Become Flagship for Clean Energy. BERLIN, GERMANY and TILOS, GREECE--(Marketwired - Oct 28, 2015) - A study by energy storage pioneer Younicos has found that the Greek island of Tilos could push the share of renewables in its energy mix beyond 80 percent by installing an intelligent battery. The island would thus dramatically reduce its costs for expensive fossil fuel-based power, which is currently transported to the island through an interconnection from the neighboring island of Kos via the island of Nisiros. The study even showed that the island could become an exporter of its excess wind and solar power. Additionally, the energy storage system will reduce load on the strained undersea cable, thus minimizing the risk of blackouts.

"Our results clearly show how an intelligent grid-forming battery system would allow the island to form a renewables-based microgrid," said Robert S. Manasse, Chief Consulting Officer of the Younicos Group. "Implementing storage with our intelligent software will enable Tilos to power itself solely from wind and solar energy, with the existing diesel plant used for back-up only. This project is also useful with respect to market development on other islands in the Mediterranean. Greece could significantly reduce its dependence on imported fossils fuels, while creating value at home by utilizing its abundant natural resources."

In conjunction with the island's 500 inhabitants, the TILOS ("Technology Innovation for the Local Scale, Optimum Integration of Battery Energy Storage") consortium aims to create the first global blueprint for smart microgrids. The goal is to facilitate increased participation of renewable energy sources by optimizing the use of energy storage and demand-side management assets. TILOS is part of the EU's "Horizon 2020" program.

As a member of the consortium, Younicos is responsible for the development of the energy management system and for evaluating the technical and commercial feasibility of the TILOS project. The company recently presented the results of a "preliminary energy simulation," together with a "base case" study of the island's power grid using the Younicos Technology Center. Based on locally gathered data and real power flows, this unique facility validates the feasibility of grids using up to 100 percent renewable energy in any region of the world.

About TILOS

The TILOS project is a multinational European demonstration and research project with 15 participating enterprises and institutes from seven European states within the Horizon 2020 framework program. Industrial partners include Eunice, FIAMM, SMA, and Eurosol, as well as Younicos, with the entire project coordinated by the Technological Educational Institute of Piraeus in Greece. For further information, visit www.tiloshorizon.eu.

About Younicos

Younicos is a global leader for intelligent energy storage and grid solutions. Our clients benefit from technical expertise, commercial know-how and in-depth experience built on nearly 100 megawatts installed in more than 20 energy storage projects worldwide. The company was founded in 2005 in Berlin, Germany, and currently employs more than 150 storage enthusiasts there and in Kyle and Austin, Texas (USA). For more information visit www.younicos.com and follow us on LinkedIn and Twitter.

Izvor; Dan

Neće biti gradnje elektrana na Limu

Projekti izgradnje dvije hidroelektrane na rijeci Lim, „Brodarevo 1“ i „Brodarevo 2“, nedaleko od granice sa Crnom Gorom, godinama su bili na čekanju. Polovinom prošle godine Upravni sud je poništio energetsku dozvolu kanadskoj kompaniji REV za gradnju ovih hidropostrojenja. Sud je odlučio u korist nevladinih organizacija koje su tražile da sudjeluju u postupku davanja energetske dozvole. Kako je tijekom prošle godine navođeno u medijima, u pitanju je bio čitav niz tužbi zbog nezakonitosti koje su bile prisutne u aktivnostima ove kanadske kompanije. Ministarka energetike, Zorana Mihajlović je samo dva mjeseca prije odluke Upravnog suda, potpisala Rješenje kojim se daje suglasnost na Studiju o procjeni utjecaja na životnu sredinu hidroenergetskih objekata „Brodarevo 1“ i „Brodarevo 2“. Ali, ubrzo nakon toga donijeta je konačna odluka na koju, kako kažu, kompanija nema pravo na žalbu. Iz ove kompanije su tvrdili da su sve optužbe neosnovane. Da podsjetimo, Kanađani su prije sedam godina započeli pripremu tehničke dokumentacije, a godinu dana kasnije dobili su energetsku dozvolu države da investiraju 146 miliona eura u izgradnju dvije HE, snage 59 megavata, koje bi godišnje proizvodile 230 gigavat-sati struje. Međutim, pregrađivanje rijeke naišlo je na mnoga osporavanja. Optužbe su stizale od predstavnika nevladinog sektora, iz Srbije, Crne Gore, ali i od mještana koji žive u dijelu Limske doline gde je predviđena izgradnja hidrocentrale. Kako je bilo navedeno u tim optužbama, izgradnja dvije hidrocentrale nanijela bi ogromnu štetu okolini, ljudima, živom svijetu i imala bi ogroman utjecaj na klimatske promjene. Spor je nastao i između dvije susjedne države, Srbije i Crne Gore. Crnogorska strana nije bila obaviještavana o preuzetim aktivnostima oko planova za izgradnju ovih objekata. Sporno je bilo i to što nitko od crnogorskih ovlaštenika nije sudjelovao u javnim raspravama koje su se održavale tijekom prethodnih godina. Kako je tada rečeno, Ministarstvu održivog razvoja i turizma Crne Gore nije bilo upućeno obavještenje o mogućnosti učešća u prekograničnim konzultacijama, a u skladu sa međunarodnim ugovorom o namjeri realizacije izgradnje hidroelektrana. Njima nije bila dostavljena niti Studija o procjeni utjecaja na životnu sredinu projekta izgradnje hidroenergetskih objekata „Brodarevo 1“ i „Brodarevo 2“. Zato su u Ministarstvu odlučili da od predstavništva ESPOO konvencije u Srbiji zatraže Studiju utjecaja na životnu sredinu i ostale dokumente u vezi sa izgradnjom HE na rijeci Lim, a u blizini granice sa Crnom Gorom. Konvencija o procjeni utjecaja na životnu sredinu u prekograničnom kontekstu – ESPOO obavezuje strane ugovornice da pojedinačno ili zajednički poduzimaju sve pravne, administrativne ili druge mjere koje protiču iz Konvencije u odnosu na predložene aktivnosti koje mogu izazvati značajne prekogranične utjecaje, definira postupke za procjenu utjecaja na životnu sredinu koji omogućavaju učešće javnosti i pripremu dokumentacije o procjeni utjecaja na životnu sredinu. Crna Gora i Srbija su strane ugovornice ESPOO konvencije, na osnovu koje su u obavezi da razmjenjuju informacije i konzultacije u slučaju da neki prekogranični projekt može da izazove određene štetne i negativne posljedice na životnu sredinu druge države. Ministarka za energetiku, razvoj i zaštitu životne sredine, Zorana Mihajlović javno je izvjestila da će prilikom gradnje elektrana biti uključena i crnogorska strana. Što se očigledno nije desilo. U istraživanje, projekte, otkup zemlje i druge pripremne radove, kompanija REV uložila je oko 17 miliona eura. Da li su ovo mogući odgovori na pitanje zašto su planovi za izgradnju dva hidroenergetska objekta propali i da li je ovo samo jedan od primjera, kako ekološki aktivisti, kada su udruženi i ujedinjeni, mogu utjecati na odluke o izgradnji, ili neizgradnji energetskih objekata? Očigledno je da je problem nastao i između Vlada dvije države i da je ovaj spor svakako imao utjecaj na budući slijed događaja. U našoj državi trenutno postoji više značajnih projekata u području energetike koji su na čekanju. Izgleda da Srbija za strane investitore još uvijek ne predstavlja pogodno tlo. Srbiji su kilovati iz obnovljivih izvora energije potrebni, ali u ovom slučaju, kako su navodili predstavnici ekoloških pokreta to se ne bi dogodilo, jer bi izgradnja hidroelektrana znatno narušila stanje životne sredine u tom regionu. Nakon ovih odluka, kanadska kompanija se povukla iz projekta. Oni su prošle godine najavljivali da su spremni da ulože žalbu na presudu, jer su optužbe neosnovane, ali o takvim aktivnostima za sada ne postoje službene informacije.
Izvor; SEEC

Uspjeh aktivista: Upravni sud Srbije poništio rješenja za HE Brodarevo

Upravni sud Srbije donio je u utorak odluku da poništi rješenje o produženju energetskih dozvola kompaniji REV d.o.o za izgradnju hidroelektrana Brodarevo na Limu. Ovom odlukom, koja je konačna, postupak se vraća na početak. Proces dobivanja potrebnih dozvola za izgradnju hidroelektrane Brodarevo 1 i 2 na Limu pun je nezakonitosti i kršenja procedura, zbog čega je sudovima u Srbiji podnesen čitav niz prijava protiv nadležnih institucija. Advokat Koordinacionog odbora za zaštitu i očuvanje rijeke Lim, Sreten Đorđević, za Kontrapress kaže da je ovo velika i važna odluka za Srbiju. „Radi se o presudi po tužbi Koalicije nevladinih organizacija kojima je u upravnom postupku nadležnog ministarstva onemogućeno sudjelovanje u postupku po zahtjevu za ponavljanje tog postupka koji je doveo do produženja energetskih dozvola. Mi nismo imali izbora osim da podnesemo tužbu Upravnom sudu, s obzirom na to da nam je to rješenje ostalo jedino po zakonu. Veoma sam zadovoljan zbog činjenice da je Upravni sud našao da je naša tužba u potpunosti osnovana i da su predstavnici NVO sa područja Brodareva i Prijepolja oštećeni u svom pravu da kao stranke sudjeluju u postupku povodom zahtjeva za produženje energetskih dozvola. Presudom je to rješenje poništeno i predmet je vraćen na ponovni postupak u kojem će se odlučivati o zahtjevu mojih klijenata da sudjeluju u tom postupku s namjerom da se kompaniji REV ne produže energetske dozvole s obzirom na to da oni nisu ispunili zakonom propisane uvjete za tako nešto“, kazao je Đorđević. Presuda je konačna i na nju nema prava žalbe. Đorđević podsjeća da je ovakva odluka pokazala da nevladine organizacije imaju moć i kapacitet da utječu na postupke koji obiluju nezakonitostima, poput projekta Brodarevo 1 i 2.

„Ne bih komentirao kakve su posljedice po kompaniju REV d.o.o. Međutim, znam pouzdano unazad nekoliko godina, otkad zastupam koaliciju nevladinih organizacija iz Prijepolja i Brodareva, da kompaniji REV d.o.o svako prolongiranje njihovih zahtjeva jako šteti. Ako pogledate kako se kreću cijene njihovih akcija, vidjeti ćete da su one pale 15 do 20 puta u posljednjih nekoliko godina. To njima svakako ne odgovara. Ono što je vrlo važno, jeste da Upravni sud Srbije pokazuje izvanrednu ozbiljnost u rješavanju ovakvih stvari bez obzira na pritiske za koje očekujem da postoje“, kazao je.Jedan od članova Koodrinacionog odbora, Amel Kurbegović, napominje da je u pitanju jedna od čitavog niza tužbi zbog nezakonitosti koje su bile prisutne u aktivnostima kompanije REV d.o.o, inače, kako kaže naš sugovornik, registrirane sa 500 eura osnivačkog kapitala na Djevičanskim otocima.

„Ovo je jedan od pokazatelja da ekološki aktivisti, ujedinjeni na nacionalnom i međunarodnom nivou, istrajnošću i iskrenošću mogu uspeti u zaštiti i očuvanju reke i prirodnih dobara. Republika Srbija je shvatila, što nam je jako drago, da ipak pravda i zakon moraju da se poštuju. Ovo je jedna u nizu pobjeda koje tek dolaze. Građani su sada svjesni da smo mi aktivisti, koji smo bili na ivici linča od ove kompanije potpomognute spregama s vlastima i medijskom kampanjom protiv nas, pokazali da je ova jedna iskrena borba, da svi koji misle dobro svom mjestu treba da se uključe aktivno u donošenje odluka vezanih za ugrožavanja životne sredine i kršenja zakona. Mi se samo pozivamo na ustavom zagarantirano načelo da se borimo za zdravu životnu sredinu, kao i na druga akta iz međunarodne deklaracije i protokola o zaštiti životne sredine“, kazao je Kurbegović.

Projekat izgradnje hidroelektrana Brodarevo 1 i 2 prate i uvijek servilne državne vlasti, bez obzira da li su se predznaci partija na čelu države mijenjali. Tako je, iako je tijekom predizborne kampanje tvrdila da će ispitati sve nezakonitosti vezane za ovaj projekt, aktualna ministarka za energetiku Zorana Mihajlović, samo dva mjeseca prije odluke Upravnog suda, potpisala je Rešenje kojim se daje suglasnost na Studiju o procjeni utjecaja na životnu sredinu hidroenergetskih objekata Brodarevo 1 i Brodarevo 2. Kurbegović kaže da je protiv njenog prethodnika, bivšeg ministra rudarstva i energetike iz redova SPS, Petra Škundrića, pokrenut postupak pred Specijalnim sudom za organizirani kriminal. Za aktualnu ministarku je napomenuo da su je upoznali sa svim svim propustima i kršenjima zakonskih procedura u slučaju HE Brodarevo 1 i 2.

„U ovom slučaju se tipično vide zloupotrebe službenih dokumenata, što ukazuje na to da država mora da povede računa sa kim i šta radi i kakve dokumente izdaje. Odlično znamo da je Srbija ušla u proces pristupanja Europskoj unijii i da jednostavno mora ispoštivati neka zakonska načela“, upozorio je. Dodao je da treba iskoristiti potencijale koje država Srbija ima. „Građani moraju transparentno i javno biti obavješteni, mora se voditi računa o zaštiti životne sredine, a mi imamo izobilje izvora obnovljive energije u koje ne spadaju Brodarevo 1 i Brodarevo 2 jer se kose sa međunarodnim deklaracijama. Imamo biomasu, energiju vjetra i solarnu energiju i hidropotencijal malih pritoka za šta ćemo se zalagati ako se ispoštuju svi međunarodni principi i ukoliko se bude poštovala zaštita životne sredine. Moramo imati definiranu dobrobit lokalne zajednice“, zaključio je Kurbegović. Podsjetimo da su aktivisti prije godinu dana, u toku učešća na javnoj raspravi u Prijepolju, pretučeni, a da je država organizirala javnu raspravu u siječnju 2013. godine u Privrednoj komori Srbije u Beogradu, kršeći proceduralne i zakonske odredbe, zbog čega su aktivisti demonstrativno napustili te prostorije.
kontrapress.com


Konačno rješenje o Brodarevu

Ministarka energetike Zorana Mihajlović, 23. maja 2013, potpisala je Rješenje kojim se daje suglasnost na Studiju o procjeni utjecaja na životnu sredinu hidroenergetskih objekata Brodarevo 1 i Brodarevo 2. Na taj način jasno je stavila do znanja da nepoštivanje Zakona o procjeni utjecaja na životnu sredinu, smatra sasvim prihvatljivim modelom za upravljanje životnom sredinom i javnim dobrima u Srbiji. Iskorištavanje hidroenergetskih potencijala rijeke Lim postalo je kontroverzna društvena tema u Republici Srbiji, nakon što je kompanija Reservior Capital, preko svoje kćerke firme, Renowable Energy Venutre, zatražila i dobila energetsku dozvolu za izgradnju hidrocentrala Brodarevo 1 i 2, a resorno ministarstvo, zaduženo za energetsku politiku, nizom protuzakonitih postupaka, u procesu izrade Studije o procjeni utjecaja na životnu sredinu, nedvosmisleno pokazalo da interes investitora pretpostavlja javnom interesu, zaštiti ljudskih prava i poštovanju zakonitosti.

Investicije - privredni razvoj - nova radna mesta - strana ulaganja, isprazna je mantra koju nesposobni i neodgovorni političari godinama ponavljaju. Beznadežnost zaboravljenih kasaba, naselja koja političari ne posjećuju ni u predizbornoj kampanji, sada je potvrđena i konkretnom manifestacijom administrativnog nasilja. Zašto je priča o branama u Brodarevu važna? Postupak izrade Studije o procjeni utJEcaja za hidrocentrale u Brodarevu nije samo službena bilješka o administrativnom nasilju i bahatosti. Možemo i da je čitamo kao kratku, a poučnu, historiju rušenja principa odgovornog upravljanja prirodnim resursima, sumnjivog investiranja i kršenja elementarnih ljudskih prava.

Ovaj tekst predstavlja osobni stav autora. Protivim se izgradnji brana sa akumulacijama na velikim rijekama. Protivim se izgradnji visokih brana koje nanose veliku štetu životnoj sredini. Ali kršenje zakona i ugrožavanje Ustavom zajamčenih prava nije pitanje osobnog stava. Oni koji misle da ih se kršenje zakona i nasilje nad njihovim sugrađanima ne tiče ne treba da čitaju ovaj tekst. Svi koji misle da se bahatom postupanju nosilaca javnih funkcija ne treba da suprotstavlja, riječju, i svim zakonom dozvoljenim sredstvima, također ne treba ovde da gube vrijeme. Iz dubine duše se gnušam licemjernih eksploatatora obnovljivih izvora enegije. Ali, ukoliko poštuju zakonske procedure, svoje gnušanje ću zadržati za sebe. I boriti se za bolje zakone i bolju zaštitu životne sredine i javnog interesa. U slučaju Brodareva radi se o nečemu sasvim drugom.

RENEWABLE ADVENTURE
Da se podsjetimo kako je počelo. Važno je znati, da nam se opet ne bi dogodilo. Poduzeće Renewable Energy Venutures, REV d.o.o, u vlasništvu RENEWABLE ENERGY VENTURES (BVI) LTD sa DJevičanskih otoka, započinje poslovanje u Republici Srbiji, 2008. godine, sa 500 eura osnivačkog kapitala. Sa tih 500 eura REV d.o.o. kreće u avanturu izgradnje hidroenergetskih objekata na Limu, poznatih kao Brodarevo 1 i Brodarevo 2. Ova, kako novinarka jednog uglednog nedeljnika prošle nedjelje napisa „najveća investicija u domaću hidroenergetiku“, nailazi na nepodjeljenu podršku donosilaca odluka u Republici Srbiji, i eto već dvije godine REV, boreći se, kao ‘ala sa berićetom’, nastoji da usreći stanovnike Brodareva i Prijepolja, donese im nova radna mjesta te izgradnjom masivnih bedema na Limu bespovratno ulepša prirodu Limskog bazena.

Zanimljivo je nagovjestiti kontroverzu vezanu za mogući utjecaj na zaštićena prirodna dobra na području gdje su brane zamišljene, predmetnom području - rečeno jezikom administracije. U Studiji o procjeni utjecaja na životnu sredinu, koju je šira javnost mogla da vidi tek onda kada je objavljena na sajtu Ministarstva turizma i održivog razvoja Crne Gore, stoji rješenje Zavoda za zaštitu prirode (br. 03-2451/2 od 1.11.2010.) kojim se zaključuje da „je utvrđeno da se predmetno područje ne nalazi u zaštićenom prirodnom dobru, kao i da na predmetnom području nema zaštićenih prirodnih dobara ili onih koji su predviđeni za zaštitu“. Isti Zavod je 24. avgusta 2011. izdao Rješenje o uvjetima za zaštitu prirode (br. 019-2049/2), Republičkoj agenciji za prostorno planiranje, zbog izrade Prostornog plana područja posebne namjene hidorelektrana Bordarevo 1 i 2. I gle, nakon uvida u Centralni registar zaštićenih prirodnih dobara, utvrđeno je da se na prostoru plana nalaze prirodna dobra za koja su započete aktivnosti za pokretanje postupka zaštite, predjeli izuzetnih odlika „Ozren-Jadovnik“ i „Kamena Gora“ i međunarodno značajna područja za ptice (IBA) i ribe (IPA). Međutim, naglašava se u rješenju Zavoda, pošto je izrada Prostornog plana interes Republike Srbije, Zavod je izdao uvjete za zaštitu prirode u kojima posebno navodi da je neophodno očuvati riječne tokove i priobalja od degradacije i zagađivanja. Ni do današnjeg dana nije utvrđeno tko je odgovoran za nanošenje teških telesnih povreda građanima Prijepolja, koji su došli da iznesu svoje mišljenje o izgradnji hidrocentrala u njihovom mjestu. Tko je u pravu, Zavod za zaštitu prirode ili Zavod za zaštitu prirode, odlučite sami. Samo skrećem pažnju da je, u razmaku od samo nekoliko mjeseci, izdao dva potpuno različita rješenja, koja se odnose na isto područje.

Ko je, zapravo, ta Republika Srbija, koja ima interes? Tko čini taj entitet, koji govoreći kroz Rješenje o davanju suglasnosti na Studiju, iskazuje svoj interes. Građani? Potpisnik rješenja, koji svoj legitimet crpi iz izborne volje građana? Ili možda ono poduzeće sa 500 eura u džepu? Da ne griješim dušu,malo im se popravilo financijsko stanje u posljednje vrijeme. U već spomenutom tekstu, objavljenom u nedeljniku NIN (br. 3261 od 27. juna 2013.), nek mi ne zamjere na besplatnoj reklami, predstavnici investitora sa Djevičanskih otoka kažu da ih „ohrabruje razvoj političke situacije u Srbiji“ !? Te da se „vlast pokazala kao veoma susretljiva“ !!!???? Ovdje sam pomislio da je autorka teksta fantastično provukla jetku ironiju kroz naručeni panegirik. I dalje tako verujem. Jer, kakve veze ovaj Renewable Adventure ima sa političkom situacijom u zemlji Srbiji? Razumio bih da je spomenuta kompanija zabrinuta zbog nestabilne situacije u Malim Antilima, gde je registrirana, ili da je se tiče vrijednost akcija i trendovi poslovanja u područjima gde investiraju. Ne, oni hvale vlast koja je predusretljiva?

JAVNE BATINE I TAJNE RASPRAVE
Imaju li građani neke veze sa tim, više puta spomenutim, interesom, i da li je njihov interes identičan interesu Republike Srbije? Jer ako nije, onda se nalazimo u istoj situaciji kao i Zavod za zaštitu prirode koji za isto područje izdaje dva različita rješenja. Zakon o procjeni utjecaja na životnu sredinu predviđa postupak javnog uvida i javne rasprave o studiji o procjeni utjecaja, kao dokumentu kojim se predviđaju mogući negativni utjecaji na životnu sredinu i definiraju neophodne mjere zaštite. Javnost ima pravo da studiju vidi, pročita, dostavi komentare, a potom sudjeluje u javnoj prezentaciji studije. Kako piše u Rješenju koje je potpisala Ministar, javna rasprava u Prijepolju nije mogla da se održi, „uslijed ozbiljne i neposredne opasnosti ometanja usmene javne rasprave“. Ovo se ometanje, da budemo nešto precizniji nego što je Rješenje, koje je i samo Minstarstvo više puta ispravljalo, sastojalo se u brutalnom premlaćivanju učesnika javne rasprave. Ni do današnjeg dana nije utvrđeno tko je odgovoran za nanošenje teških tjelesnih povreda građanima Prijepolja, koji su došli da iznesu svoje mišljenje o izgradnji hidrocentrala u njihovom mjestu. To što njihovo mišljenje ne ide uz dlaku sitnom investitoru i „predusretljivim vlastima“ ne daje im za pravo da angažuju batinaše na javnim raspravama! Na ovaj detalj podsjećam za slučaj da se nekom od čitalaca dogodi da se nađe na javnoj raspravi o kakvom projektu koji donosi nova radna mjesta. Tek da znate što znači „ometanje usmene javne rasprave“.

Zbog spomenutog ometanja u Prijepolju, Ministarstvo energetike je odlučilo da održavanje javne rasprave izmjesti iz prostora i vremena. Takozvana javna rasprava zakazana je za 9. januar 2013. ali u Beogradu!? Da, to je bio prvi radni dan nakon božićnih praznika. Hajde, da ne cjepidlačimo oko datuma, znate da ozbiljni i odgovorni ljudi vole u novu godinu da uđu rasterećeni od starih obaveza, ali zašto Beograd? Zašto ne Svilajnac, Trgovište ili otok Anegada? Dobro, Anegada nije na teritoriji Republike Srbije, ali o prekograničnim utjecajima nešto kasnije. Na pitanje da li izmještanje javne rasprave znači da Republika Srbija nije u stanju da provodi zakone na čitavoj teritoriji zemlje, koje je postavljeno junakinji ovog teksta, nikada nije stigao odgovor. Beograd je oko 350 kilometara udaljen od Brodareva i Prijepolja. Pravilnik o postupku javnog uvida, prezentaciji i javnoj raspravi o studiji o procjeni utjecaja na životnu sredinu ("Sl. glasnik RS", br. 69/2005) kaže „Ako suglasnost na studiju o procjeni utjecaja izdaje ministarstvo nadležno za poslove zaštite životne sredine, odnosno nadležni organi autonomne pokrajine, studija o procjeni utjecaja se mora izložiti i u prostoriji organa lokalne samouprave na čijoj se teritoriji planira izvođenje projekta.“ Da budemo korektni, investitor ima kancelariju u Beogradu. A čitava ova priča neodoljivo podsjeća na narodne stihove „tvome đogu i tvome junaštvu, svud su brodi, gdje god dođeš vodi“. Još jedno pojašnjenje, u oglasu kojim je najavljeno održavanje javne rasprave, Ministartvo kaže da će se „postupak izlaganja i javne rasprave ponoviti“ (Polimlje, 1. janauar 2013). Jedino što se ponovilo je otvoreno gaženje zakona i javna blamaža državnih službenika koju su ovu nakaradnu raspravu organizirali. Ponovnog izlaganja predmetne studije u Prijepolju nije bilo.

Samo obavještenje o javnoj raspravi objavljeno je u listu Polimlje i to 1. januara 2013 !? Da, to je prvi dan u novoj godini, neradan za sve građane, osim za tiskare Polimlja i Ministarstvo energetike. Da li je potrebno da dodatno ukazujem na zlu namjeru nekog tko informaciju o javnoj raspravi objavljuje 1. januara a istu zakazuje 8 dana kasnije. Mislim da je potrebno, jer Zakon o procjeni utjecaja kaže da javna rasprava može da se održi najranije 20 dana nakon obavještavanja javnosti (čl. 20). Further more , stranke u postupku, koje su podnele pismeni prigovor na izrađenu Studiju nisu pismeno obaveštene o održavanju javne rasprave, što je takođe zakonska obaveza. Participacija policije, i njihovo vanredno interesiranje za održavanje ove javne rasprave, bilo je veće nego devedestih godina za građanske proteste. Ispred zgrade Privredne komore Grada Beograda, tog 9. januara 2013, bilo je mnogo više policajaca nego zainteresovanih građana? Ko se to i zašto uplašio? Stvar je postala jasnija kada nas je na ulazu sačekalo neko službeno lice, i zatražilo osobne dokumente. Lice je objasnilo da mora da provjeri da li se nalazimo na spisku? Na čijem spisku se to nalaze građani koji su došli da prisustvuju JAVNOJ RASPRAVI. JAVNA je zato što je SVIM GRAĐANIMA dozvoljeno da sudjeluju. Ili se na Djevičanskim otocima primjenjuje neka druga procedura? Za Republiku Srbiju se više ne usuđujem da tvrdim. Gore spomenuti Pravilnik, usvojen 2005, kaže da „nadležni organ osigurava vođenje zapisnika na javnoj raspravi u koji se unose sve primjedbe, prijedlozi i mišljenja dati tijekom javne rasprave. (čl. 5, stav 1).“ Pa imali su skoro deset godina da nauče što treba da rade. Nakon ovog mučnog događaja Ministarka je donijela Rješenje o suglasnosti na predmetnu Studiju.

PREKOGRANIČNI UTJECAJ
Slučaj je htio da nekadašnja država SFRJ, sredstvima njenih građana, preko poduzeća koja su bila u državnom vlasništvu, razvije veliki projekt izgradnje hidroelektrana Brodarevo na Limu. Ali neću ovdje postavljati pitanje kako je moguće da projekt, koji je uradilo neko javno poduzeće, u državi sukcesoru, dođe u posjed privatne kompanije sa dalekih Djevičanskih otoka. Želim da skrenem pažnju da se predmetno područje nalazi na samoj granici Srbije i Crne Gore. Obje države su potpisnice ESPOO Konvencije, međunarodnog dokumenta o procjeni utjecaja prekograničnih projekata na životnu sredinu. ESPOO Konvencija ih obavezuje da o projektima koji mogu imati prekogranični utjecaj obavještavaju susjede, i osiguraju sudjelovanje javnosti. Republika Srbija nije obavijestila Crnu Goru o izradi spomenute Studije, nije uključila državne organe niti građane Crne Gore u javnu raspravu, niti omogućila uvid u spornu Studiju. Sve dok organizacije civilnog društva sa sjevera Crne Gore nisu izvršile pritisak na svoju Vladu i zatražile da im se omogući uvid u Studiju. To se desilo tek u januaru 2013, više od 4 mjeseca nakon što je Studija stavljena na javni uvid. ESPOO konvencija obavezuje državu da susjednu zemlju u postupak uključi u ranoj fazi, a ta faza je određivanje obima i sadržaja studije. U Izvještaju o ocjeni Studija o procjeni utjecaja projekata izgradnje hidroelektrana Brodarevo 1 i 2 na životnu sredinu, koji je izradila državna komisija u Crnoj Gori, u aprilu 2013, iznosi se zaključak da studija utjecaja hidroelektrane Brodarevo 1 nije obrađivala prekogranični utjecaj na Republiku Crnu Goru, niti da je pokazala da hidroelektrana Brodarevo 1 nema utjecaja na teritoriju Crne Gore. Blagočastivi investitor, u propagandnom tekstu u NIN-u, tvrdi da utjecaja na Crnu Goru nema. Možda je čovjek, iako je investitor, čitao Studiju koju je svojim novcima platio. Da zaključim, iako je državna komisija susjedne države ukazala da je neophodno doraditi Studiju, u skladu sa brojnim primedbama koje su tamo iznijete, Ministar, potpisnica Rješenja, ovaj Izvještaj uopće ne uzima u obzir, prilikom davanja suglasnosti na dokument koji očigledno sadrži proceduralne i materijalne nedostatke.

SPORNO RJEŠENJE
Rješenje br 353-02-01205/2012-02, kojim je REV d.o.o. dobio suglasnost na Studiju o procjeni utjecaja, nadnaravno je zanimljiv dokument. Budući da sam do sada umorio i upornog, a ne samo radoznalog čitatelja, skrenuti ću pažnju na još jedan detalj, koji govori u prilog ozbiljnosti i posvećenosti državnog službenika koji je izradio ovo Rješenje. Naime, autor Rješenja tvrdi da su tijekom postupka prikupljena mišljenja i prijedlozi javnosti, i da su sva ta mišljenja poslana u avgustu 2013????? Postaje jasnije zašto je došlo do zabune oko vremenskih rokova vezanih za zakazivanje rasprave. Meni je jasno, u zemlji kojoj se žuri u zajednicu europskih naroda državni službenici sat tjeraju unaprijed. Sada ćete reći da sam zlonamjeran, zar ne. A onaj tko je ovo Rješenje napisao i potpisao je dobronamjeran?

Utjehu ne pruža činjenica da je spomenuto Rješenje kasnije dopunjeno ispravkama, jer je sadržalo niz materijalnih grešaka. Ova činjenica trebalo bi još više da nas zabrine. Ne samo što državni službenici pokazuju sklonost da zakone ne provode, što je osnovni posao izvršne grane vlasti, već su i toliko nesavjesni da ni jedno rješenje ne mogu da izrade na propisan način. Šta li će se desiti kada započne proces izdavanja dozvola za 317 mini-hidroelektrane koje su predviđene planom Ministarstva energetike? Za svaki objekt po dva rješenja, pa onda zaključak kojim se ispravlja rješenje. Jasno je da postojeći kapaciteti državne uprave neće biti dovoljni da iznesu ovaj ozbiljan i odgovoran posao. Šteta koja je ovim postupkom učinjena mogla bi da bude ispravljena samo poništavanjem ovog akta, ili od strane njegovog potpisnika, što bi moglo da spase ugled Ministarstva, ili u upravnom sporu kojim bi nezakonito postupanje državnih službenika bilo dokazano.

Autor rješenja br 353-02-01205/2012-02, kojim je REV d.o.o. dobio suglasnost na Studiju o procjeni utjecaja, tvrdi da su u toku postupka prikupljena mišljenja i prijedlozi javnosti, i da su sva ta mišljenja poslana u avgustu 2013. Ovaj tekst je napisan na osnovu dokumenata koji su nastali u procesu izrade Studije o procjeni utjecaja hidroelektrana Brodarevo 1 i 2, činjenica koje su javno dostupne i svjedočanstava učesnika u samim javnim raspravama. Da, i na osnovu teksta iz NIN-a „Hidroelektrane Brodarevo na korak do izgradnje“, koji je toliko zabavno štivo da i dalje nepokolebljivo verujem da se njegova autorka zapravo obraćala čitaocima koji imaju rijedak smisao za humor. U protivnom, ova cijenjena medijska kuća je sebi nanijela ogromnu štetu. Da li je, nakon svega što je ovdje iznjeto, potreban zaključak. Mislim da jest. I iskreno verujem da se ovakvo nepočinstvo neće ponoviti. Bar zbog toga što građani to neće ddozvoliti.

Dok nas filozofiji Radomira Konstantinovića budu podučavali stanovnici Bulevara Ratka Mladića jedino što možemo da očekujemo je potop. Opisani proces logičan je rezultat politike koja se zasniva na opsjednutošću vlastitom veličinom, nesposobnošću da se sasluša drugi i opsesivnom nastojanju donosioca odluka da potisnu agresivnost svojih prosječnosti. Svaki pokušaj da osrednjosti ukažete na grešku završava se bahatim izljevom administrativnog i verbalnog nasilja. Porozna granica koja nas odvaja od ogoljenog nasilja nad onima koji drugačije misle, a koju ocrtava tanani sloj lažnog europejstva, uskoro će biti pregažena. Potop je ovdje odavno nastupio. To što smo naučili da dišemo na škrge neće nas sačuvati. Dozvolite mi da završim krajnje patetično. Na kraju, patetika je toliko omiljena među vlasnicima nepostojećeg datuma za bolju budućnost. Budite hrabri, ako se jednog dana budete vozili novim i modernim magistralnim putem ka Crnoj Gori, pošto sadašnji namjeravaju da potope, kada ugledate muljevitu baruštinu i zapuštene bedeme na Limu, recite svojoj djeci: „ništa nisam uradio da ovo spriječim“. Bar vi koji ste svjesni da ovo nepočinstvo moramo da spriječimo. Stid pred budućim generacijama ostaje jedina konstanta održivog razvoja u Republici Srbiji, zemlji izvan vremena.
www.kontrapress.com