Trumpov zid prema Meksiku koštat će 25 milijardi dolara!
Američki predsjednik Donald Trump već rano ujutro najavio je da će njegov treći radni dan u Bijeloj kući biti “veliki dan za nacionalnu sigurnost”. Točnije, potpisivanju naredba za gradnju golemog zida na granici između Sjedinjenih Država i Meksika. Drugi najavljeni potez tiče se zabrane dolaska imigranata iz određenih muslimanskih zemalja te znatno otežavanje procesa za dobivanje američkih viza za sve ostale muslimanske zemlje. Povući će i prvi potez koji će mu omogućiti da započne proces masovnih deportacija ilegalnih imigranata. Na njegovoj meti naći će se gradske vlasti američkih gradova koje štite ilegalne imigrante i odbijaju federalnim vlastima dati podatke o njima, potrebne za pokretanje procesa deportacije. Ovim potezima Trump će vrlo jasno dati na znanje da je vrlo ozbiljno mislio kada je o svim tim temama govorio tijekom predizborne kampanje. Washington Post sve ovo naziva “blitzkriegom” u kojoj prvu riječ vode ultrakonzervativni Trumpovi savjetnici Stephen Bannon i ministar pravosuđa Jeff Sessions. Famozni zid bio je jedno od središnjih predizbornih obećanja Donalda Trumpa. On sam kazao je kako bi trebalo sagraditi oko 1700 kilometara pravoga zida koji bi bio visok oko 17 metara, što ga po visini gotovo izjednačava s Kineskim zidom. Najavio je kako će to biti pravi zid od armiranog betona s osmatračnicama, a najavio je i to da će biti opremljen najsuvremenijom tehnologijom koja će omogućiti detektiranje svih onih koji budu eventualno pokušavali preskakati ga ili kopati tunele ispod njega. U prvoj fazi postojećih 1150 kilometra ograde neće biti zamijenjeno pravim zidom. Na dijelu 3000 kilometara duge granice bilo bi dijelova na kojima neće biti zida zato što na nekim dijelovima granice postoje prirodne barijere preko kojih imigranti ne mogu prijeći. Trump za gradnju zida ne treba ničije odobrenje. Potpis na izvršnu naredbu bit će dovoljan za početak izgradnje zida, no Kongres će morati donijeti zakon o privremenom i izvanrednom financiranju izgradnje zida, a najavljeno je da bi to na dnevni red moglo doći početkom travnja. Republikanska većina u Zastupničkom domu Kongresa već je najavila da će podržati prijedlog zakona za financiranje izgradnje zida. Trump je najavio kako je privremeno financiranje iz proračuna nužno kako bi taj projekt bio što prije gotov, no naglasio je kako ne odustaje od toga da Meksiko plati sve troškove u stopostotnom iznosu. Nije objasnio kako će natjerati meksičkog predsjednika Enriquea Peñu Nieta da to doista i učini. Naime, meksički je predsjednik već u više navrata jasno kazao kako njegovu zemlju taj zid ne zanima i kako ne kane dati za njega ni jednog jedinog novčića. Prijepor oko financiranja gradnje zida vjerojatno će biti glavna tema razgovora između Trumpa i Nieta koji već sljedećeg tjedna dolazi u Washington. Ako ga Trump izgradi, taj zid bit će najveća takva barijera na svijetu. Kontroverzni zid koji je izgradio Izrael prema Zapadnoj obali dug je oko 650 kilometara, a legendarni Berlinski zid bio je dug 160 kilometara i visok oko 3,6 metara. U svijetu na raznim granicama podignuto je 45 barijera raznih oblika. Najavljeni paket kojim Trump kani poboljšati nacionalnu sigurnost, obuhvaća i vrlo ozbiljno ograničavanje ulaska u zemlju izbjeglica i imigranata, osobito onih iz muslimanskih zemalja. On duboko vjeruje da je se ilegalna imigracija potpuno otela kontroli da kao takva predstavlja vrlo ozbiljnu ugrozu nacionalne sigurnosti. Od danas će vjerojatno na snagu stupiti privremena mjere za državljane Iraka, Irana, Libije, Somalije. Sudana, Sirije i Jemena kojima se u sljedećih mjesec dana uopće neće izdavati vize za ulazak u Sjedinjene Države. Trump je najavio da će izdati naredbu da se upravo za stanovnike muslimanskih zemalja razviju posebne procedure za izdavanje viza u koje će biti uključene i obavještajne agencije koje će za svakoga aplikanta za vizu morati napraviti procjene o tome ima li on ikakvih veza s terorizmom i terorističkim organizacijama. Neki komentatori procjenjuju da će provjere za dobivanje viza biti tako komplicirane i dugotrajne da ih državljani iz čitavog niza zemalja praktički neće moći dobiti. U cijelom tom ratu protiv ilegalne imigracije na političkoj razini vjerojatno je najvažnija akcija koju će Trump započeti protiv neposlušnih gradskih vlasti koje uporno odbijaju federalnim vlastima dati podatke o ilegalnim imigrantima koji žive na području tih gradova koje su već nazvali utočištima za ilegalce. Slamanje otpora u tim gradovima za Trumpa će biti izuzetno važno zato što će upravo tako na svoju stranu pridobiti vrlo značajnu bazu tradicionalno republikanskih birača koji do sada baš i nisu bili previše sretni zbog činjenice da je on izabran za predsjednika. Upravo oni bili su najglasniji kritičari vlasti koje su odbijale bilo kakvu akciju protiv ilegalnih imigranata. Od ukupno 3142 okruga, koliko ih ima u SAD-u, sporno je njih 168 u kojima živi većina od 11 milijuna ilegalnih imigranata. Od toga broja 69 jedinica lokalna uprave u potpunosti odbija svaku suradnju s federalnim vlastima kada su ilegalni imigranti u pitanju. Nagađa se da bi Trump tim okruzima mogao ukinuti financiranje koje dolazi iz federalnog proračuna i to ne samo novac koji je namijenjen policiji i pravosuđu već i novac za sve druge namjene, što bi moglo biti popriličan pritisak. Cijelu ovu protuimigrantsku kampanju Trump je začinio i primanjem u Bijeloj kući na koje je pozvao roditelje djece koju su ubili ilegalni imigranti. Riječ je o aktivističkoj grupi koja sebe naziva “Majke anđela”, a koja je u više navrata vrlo otvoreno davala podršku Trumpu za vrijeme njegove predizborne kampanje. Operacija deportacija 11 milijun ilegalnih imigranata zahtijeva malo više planiranja i sredstava. Mnogi procjenjuju da je to vrlo skupa i logistički zahtjevna operacija koju je nemoguće provesti u kratkom vremenu. No tu se žestoki pohod Donalda Trumpa na njegove protivnike nije zaustavio. Njegova administracija izdala je naredbu kojom se svim znanstvenicima i znanstvenim organizacijama koje rade za vladu zabranjuje da objavljuju bila kakva priopćenja za medije. To se prvenstveno odnosi na Agenciju za zaštitu okoliša, institut koji djeluje unutar ministarstva poljoprivrede, ali i na ministarstvo zdravstva. Zabrana se odnosi na priopćenja za medije, blogove, poruke na Twitteru i Facebooku. Ako znanstvenici koji rade za vladu žele nešto objaviti u tim medijima, moraju prvo isposlovati odobrenje. Znanstvena zajednica potpuno je zgrožena novom vrstom cenzure. Američki predsjednik Donald Trump počeo je donositi uredbe za suzbijanje ilegalne imigracije. Uz gradnju zida na granici s Meksikom i ekipiranju službi za otkrivanje ilegalnih imigranata, Trump je najavio da će idućih dana smanjiti kvotu izbjeglica koje ulaze u SAD sa 100.000 na 50.000 godišnje i uvesti privremenu zabranu za većinu izbjeglica. Trump je prve uredbe potpisao jučer u ministarstvu domovinske sigurnosti. Jačanje granične policije uključuje zapošljavanje dodatnih 5000 agenata na samoj granici s Meksikom i trostruko više agenata koji bi otkrivali i deportirali migrante koji već žive u SAD-u. Očekuje se da će novi predsjednik ukinuti tzv. “zaštićene gradove” u kojima lokalne vlasti odbijaju suradnju sa saveznim agencijama zaduženima za migracije. Osim što će ukinuti tu praksu, Trump bi saveznim agencijama mogao narediti da uskrate stanovita sredstva gradovima koji se ne budu pridržavali pravila. Trump: Izgradnja zida počinje 'za nekoliko mjeseci' Donald Trump je najavio da će izgradnja zida na granici s Meksikom početi "za nekoliko mjeseci", prenose agencije, koje dodaju da će time novi američki predsjednik ispuniti jedno od svojih glavnih predizbornih obećanja. Bijela kuća je objavila da će Trump u srijedu narediti izgradnju zida na granici s Meksikom, a Trump je u razgovoru za ABC News rekao da će gradnja početi "za nekoliko mjeseci" i naglasio da će je platiti Meksiko. Upitan tijekom intervjua kako će se projekt financirati, Trump je rekao da će početak gradnje financirati američki porezni obveznici, ali da će Meksiko na kraju vratiti novac. Novi predsjednik potpisat će u srijedu poslijepodne po američkom vremenu uredbe o imigraciji i sigurnosti tijekom posjete ministarstvu domovinske sigurnosti. Prva će omogućiti gradnju "velike fizičke barijere na južnim granicama", rekao je glasnogovornik Bijele kuće Sean Spencer. Trump će osim toga povećati izdvajanja za graničnu policiju, gradnju pritvora za ilegalne imigrante i druge mjere kojima je cilj osigurati da se ilegalci deportiraju iz SAD-a. Jačanje granične policije uključuje zapošljavanje dodatnih 5000 agenata na samoj granici i trostruko više agenata koji bi otkrivali i deportirali migrante koji već žive u SAD-u. Agencija za zaštitu granice i carinu zapošljava 19.000 službenika, a Kongres je odobrio 21.000. Očekuje se da će novi predsjednik ukinuti tzv. "zaštićene gradove" u kojima lokalne vlasti odbijaju suradnju sa saveznim agencijama zaduženima za migracije. Osim što će ukinuti tu praksu, Trump bi saveznim agencijama mogao narediti da uskrate stanovita sredstva gradovima koji se ne budu pridržavali pravila. (Hina)
www.vecernji.hr

Zid na granici s Meksikom bit će proziran sa solarnim panelima
Američki predsjednik Donald Trump rekao je da zid koji je on predložio da bude izgrađen na granici s Meksikom ipak ne bi morao ići cijelom dužinom granice zbog već postojećih prirodnih barijera. Trump je novinarima koji su se nalazili s njim u avionu Air Force One na putu za Francusku rekao da bi zid također trebao da bude proziran, kako bi čuvari imali pogled na drugu stanu granice, izvještava BBC. On je ponovio svoju želju da konačni dizajn uključuje solarne panele. Gradnja zida koju će finansirati Meksiko bila je jedno od ključnih Trumpovih obećanja tokom njegove kampanje. Sada, skoro šest mjeseci od početka njegovog predsjedavanja, čini se da on prihvaća neke od geografskih i praktičnih problema takve građevine. "Tu su planine, tu su neke rijeke koje su opasne. Tu su neka područja toliko udaljena da ih ljudi baš i ne prelaze", naveo je Trump. Umjesto toga, sve što on traži jeste "između 700 i 900 milja (oko 1120-1450 km) zida kroz koji se može vidjeti", prenosi Fena. Na granici s Meksikom već postoji oko 1050 kilometara prozirne ograde koja je izgrađena za vrijeme predsjednika Georga W. Busha i čija je izgradnja koštala oko sedam milijardi dolara.
Energetika.ba

Strategija niskougljičnog razvoja Republike Hrvatske
Ministarstvo zaštite okoliša i prirode izrađuje Niskougljičnu strategiju razvoja Republike Hrvatske, temeljni dokument koji će se obveze smanjenja emisija stakleničkih plinova prenijeti u određene sektorske politike. Cilj Strategije je postizanje konkurentnog niskougljičnog gospodarstva do 2050., u skladu s Europskim strateškim smjernicama i sukladno obvezama iz Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o promjeni klime (UNFCCC). U ožujku 2015. je održana prva uvodna konferencija na kojoj su Ministarstvo zaštite okoliša i prirode i konzultantska tvrtka EKONERG predstavili pristup izradi Strategije. Strategija će biti temeljni dokument u području ublaženja klimatskih promjena ali i krovna gospodarska, razvojna i okolišna strategija. Ta strategija otvorit će prilike da se inovacijama, prijenosom naprednih tehnologija i strukturnim promjenama potakne rast gospodarstva. Europska unija postavila je klimatske i energetske ciljeve za 2030. u pogledu konkurentnog, sigurnog i niskougljičnog gospodarstva. Obvezujući ciljevi uključuju smanjenje emisija stakleničkih plinova za 40% u odnosu na 1990. i udio obnovljivih izvora energije od najmanje 27% u ukupnoj potrošnji energije. Kao poželjan premda ne i obvezujući cilj ističe se povećanje energetske učinkovitosti za 27%. Gledajući iz tog konteksta izrada Strategije niskougljičnog razvoja RH predstavlja ključni dokument društveno-gospodarskog razvoja Hrvatske. Provedba te Strategije proteže se kroz mnogobrojne sektore gospodarstva i djelatnosti – prvenstveno energetiku, industriju, promet, poljoprivredu, šumarstvo i gospodarenje otpadom – te je u njenu izradu potrebno uključiti brojne dionike. Posebice je važno uključivanje poslovnog sektora obzirom na činjenicu da promjene često znače i dodatne troškove. No, koristi koje se njenom primjenom može ostvariti su dalekosežniji. UNDP je, naime, u svojoj studiji izračunao da se do 2050. u Hrvatskoj može otvoriti 80.000 zelenih radnih mjesta. Niskougljična strategija daje osnovu za političke odluke i smjernice koje će morati provoditi svi sektori kako bi se značajno smanjile emisije stakleničkih plinova. Ova Strategija trebala bi omogućiti tranziciju prema niskougljičnom i konkurentnijem gospodarstvo čiji se rast temelji na održivom razvoju.
www.mzoip.hr


Predstavljen okvir za izradu strategije niskougljičnog razvoja za Hrvatsku
Ministarstvo zaštite okoliša i prirode i Program Ujedinjenih naroda za razvoj (UNDP) danas su predstavili okvir za izradu strategije niskougljičnog razvoja (LEDS) za Hrvatsku kojoj je svrha smanjiti emisiju stakleničkih plinova do 2050. godine. Ministarstvo zaštite okoliša i prirode i Program Ujedinjenih naroda za razvoj (UNDP) danas su predstavili okvir za izradu strategije niskougljičnog razvoja (LEDS) za Hrvatsku kojoj je svrha smanjiti emisiju stakleničkih plinova do 2050. godine. "To nije samo naša obaveza koju smo preuzeli zato što ulazimo u Europsku uniju, nego je to naša obaveza da se opredijelimo ka drugačijem razvoju, koji neće isključiti i okoliš", istaknuo je ministar zaštite okoliša i prirode Mihael Zmajlović. Dodao je da je ideja o nužnom odabiru između zaštite okoliša i prirode i gospodarskog razvoja pogrešna te da zaštita okoliša i rad na ublažavanju klimatskih promjena mogu biti generatori gospodarskog rasta i zalog zelene budućnosti. "Hrvatska u svom razvoju želi trostruku dobit - ekonomski rast, društveni razvoj i očuvan okoliš. Strategija niskougljičnog razvoja vodi nas bliže tom cilju", poručio je Zmajlović. "Kroz naše projekte, mislim da smo već dokazali da Hrvatska ima sve preduvjete da postane globalnim pionirom u pogledu obnovljive energije, energetske učinkovitosti i 'zelenih radnih mjesta' u turizmu i poljoprivredi", istaknula je stalna predstavnica UNDP-a u Hrvatskoj Louisa Vinton. Dodala je kako Hrvatska već može uživati koristi od 'trostruke dobiti' - zelenih rješenja koja promiču razvoj i društvenu jednakost te istodobno rješavaju neodgodiva pitanja vezana uz okoliš. Izrada LEDS-a obveza je Hrvatske kao buduće članice Europske unije, koja je postavila ambiciozan cilj smanjenja emisija CO2 za 20 posto do 2020., te kao potpisnice Okvirne konvencije UN-a o promjeni klime. Niskougljični razvoj nije samo obveza, nego i prilika za Hrvatsku. Po analizi UNDP-a iz 2010., usredotočenost na korištenje obnovljivih izvora energije i energetsku učinkovitost u konačnici može potaknuti otvaranje 80.000 "zelenih" radnih mjesta. Na skupu je zaključeno da je smanjenje emisije stakleničkih plinova izazov, ali i prilika za povećanje konkurentnosti i poticaj za trajni gospodarski rast. Istaknuto je kako koncept puta prema niskougljičnome konkurentnom razvoju, utemeljen na osnovnim načelima održivog razvoja koji podrazumijeva ravnotežu društvenih i gospodarskih te ciljeva vezanih uz okoliš, nema alternative. Okvir za izradu strategije niskougljičnog razvoja Republike Hrvatske do 2050. godine utvrđuje smjernice vezane uz ciljeve, vizije i prioritetne mjere te instrumente njezine provedbe. On upućuje na nužan sveobuhvatni pristup, međusektorsku suradnju i participaciju svih dionika, nužne stručne analize i snažnu političku volju. Kako bi oblikovali okvir za strategiju, više od 200 stručnjaka državnih institucija, akademske zajednice i civilnog društva aktivno je sudjelovalo na dva nacionalna savjetovanja i sedam sektorskih radionica za promet, poljoprivredu, energetiku i industriju, gospodarenje otpadom, korištenje zemljišta, promjene u korištenju zemljišta i šumarstvo, zgradarstvo i turizam. Strategija niskougljičnog razvoja traži korjenite promjene ponašanja na osobnoj, korporativnoj i društvenoj razini. Na njezinoj izradi i provedbi nastavit će se raditi kroz potporu regionalnog projekta financiranog novcem Europske unije, a izrada će postati i obveza za države članice po novom prijedlogu europske Uredbe o mehanizmima za praćenje stakleničkih plinova.
www.poslovni.hr

Newtonijanska fizika

Isac Newton (1642 - 1727) je smatran utemeljiteljem moderne zapadne znanosti, koja je prevladavala najmanje 200 godina sve, do ranih godina 20. stoljeća, kada je Einstein konačno završio hegemoniju Newtonove fizike svojom teorijom opće i specijalne relativnosti. Renè Descartes, koji je razdvojio svijet na dvije domene, onu duha i onu materije, kasnije je inspirirao Isaac Newtona. Zahvaljujući Renè Descartesu i Isaac Newton je konačno napustio stajalište, kako je Bog bio jedina kauzacija fizikalnih fenomena u vanjskom svijetu, pa je rođena znanost riješena tereta teoloških dogmi. Premisa Newtonijanske fizike je kauzalni determinizam. To znači kako se pretpostavlja proučavanje i određivanje prirode na isti način kao i proučavanje funkcioniranja stroja. Na primjer želimo sve moguće saznati o načinu kojim sat otkucava, ono što trebamo napraviti, je ispitati svaki zupčanik sata i konačno ćemo shvatiti djelovanje cijelog sata. Tako se proučavala priroda tijekom života Newtona i kasnije. U Newtonovoj fizici je atom smatran točkastom česticom u prostoru. Ako smo željeli shvatiti unutarnju strukturu atoma, morali bi ga razbiti i proučavati njegove unutarnje dijelove. Kada tako učinimo, nakon što otkrijemo i zadnju najmanju podčesticu, najmanji zupčanik sata tako govoreći, shvatit ćemo na kraju sve što se može znati o atomu. Znanost je uvijek slijedila taj pristup. Izgradili su se ogromni akceleratori kao onaj u CERN-u (Conseil Europèen pour la Recherche Nucléaire), Europske organizacije za nuklearno istraživanje u Švicarskoj, za proučavanje materije i njeno razbijanje. U akceleratorima čestica, materija se bombardira s česticama koje su ubrzane blizu brzine svijetlosti. Nakon što je atom pogođen ubrzanom česticom, razbija se kao fini kineski porculan, dajući krhotine manjih čestica, koje se proučavaju u plinskoj test komori, ne bi li se tako otkrila unutarnja struktura atoma. Znanost je otkrila čitavo mnoštvo čestica koje tvore atom, pa tako imamo elektrone, neutrone, protone, a neutroni i protoni se sastoje od kvarkova. Dugačka lista se nastavlja i izgleda beskrajnom. Fizičari još uvijek otkrivaju nove čestice u svojim akceleratorima čestica; a ta otkrića više ne predstavljaju vijesti dana! Otkrili su već i katalogizirali blizu tristo podatomskih čestica! Prema Newtonijanskoj fizici, vanjski fizikalni svijet je striktno objektivan, što znači da rezultati znanstvenih eksperimenata nisu zavisni o motritelju koji izvodi eksperiment. U tom smislu je znanost formulirala protokol po kom se moraju izvoditi znanstveni eksperimenti, prije nego su prihvaćeni. Taj protokol stimulira reproducirljivost eksperimenata od drugih znanstvenika bilo gdje na svijetu. Newtonijanska fizika tvrdi kako svi fenomeni u vanjskom svijetu moraju imati materijalni uzrok; mjerljivu silu ili polja energije čija je interacija s fizikalnim objektom uzrok fenomena. Vjerovalo se kako i svijest ima materijalni uzrok. U fizici Newtona svijest je epifenomen ili sekundarni učinak kemijskih i električkih procesa koji se odvijaju u ljudskom mozgu. Dakle, ona je jednostavno nusproizvod fizikalnog mozga i nema nikakav uzrok u sebi samoj. Gore skicirani svjetonazor Newtonovom fizikom je i danas još uvijek najpopularnije stajalište; pa tako većina modernog zapadnog svijeta gleda na njega. Nije ni čudo, jer se Newtonijanska fizika savršeno primijenjuje na makrokozmički svijet materijalnih objekata, koje motrimo svojim osjetima. Tako i očekujemo funkcioniranje svijeta kada se ujutro probudimo i otvorimo oči kako bi proživjeli još jedan dan. Newtonijanska fizika je fizika koju su poučavali u sekundarnoj školi i još uvijek vrijedi za makroskopski svijet. Na primjer, zakoni orbitiranja planeta Johannes Keplera se još uvijek i danas koriste u NASA-i za kalkuliranje putanja svemirskih letjelica, sve temeljeno na čistoj Newtonijanskoj fizici.


Teorija relativnosti
1905 je Albert Einstein promijenio prevladavajući svjetonazor Newtonijanske fizike za dobro čovječanstva uvođenjem svoje specijalne teorije relativnosti, nakon čega je slijedila 1915. opća teorija relativnosti. Dokazao je kako Newtonovi zakoni fizike nisu nikako stacionarni, vać su relativni glede motritelja i motrenog. Zavisno o razlici u brzini između motritelja i motrenog objekta, prostor se ili počinje stiskati ili širiti, a vrijeme se počinje usporavati ili ubrzavati. Striktna objektivnost fizikalne realnosti koja je premisa Newtonijanske fizike je održiva i ako se relativistički elementi uzmu u igru između motritelja i motrenog. Einstein je zaključio u svojoj teoriji relativnosti kako se prostor i vrijeme više ne mogu promatrati kao dvije odvojene stvari, već kao jedna ujedinjena stvar, koju je nazvao kontinuum prostorvrijeme. Teorija relativnosti podržava primarnost lokaliteta, što znači nužnost odvijanja svih fizikalnih fenomena u ograničenom vremenu i ograničenom prostoru. Akcije na daljinu trebaju vrijeme za putovanje kroz prostor, jer nikakva materijalna stvar ili sila ne može prijeći brzinu svijetlosti.


Kvantna fizika
Tvorac kvantne fizike je Max Planck. 1900. je proučavao spektralne linije, boje topline emitirane iz crnog tijela. Crno tijelo je objekt koji kompletno apsorbira svu toplinsku radijaciju, doseže ravnotežnu temperaturu i zatim ponovno zrači apsorbiranu toplinu. Planck je otkrio nekontinuiranost zračenja energije te zračenje topline crnog tijela, koji se odvijao u emisiji jednakih i konačnih provala paketa energije s jasnim frekvencijama. Planck je pretpostavio da su vibracije atoma u crnom tijelu bile izvor radijacije. Diskretne linije energetskog spektra bi se mogle jedino objasniti pobuđenošću atoma u više energetsko stanje zbog apsorpcije topline. Apsorbirana energija se ponovno otpušta zračenjem paketa elektromagnetske energije kada se atomi vraćaju u svoja temeljna stanja. Ti su paketi energije nazvani kvantima, a energija paketa je proporcionalna frekvenciji zračenja. Planck-ov koncept kvanta energije je bio u sukobu s klasičnom Maxweell-ovom elektromagnetskom teorijom, koja je predviđala kretanje elektromagnetske energije u valovima, poprimajući bilo koje male količine energije, no sigurno ne kvantizirano. Trebalo je niz godina dok se utjecaj Planck-ovih otkrića nije konačno prihvatio i shvatio. Planck je očekivao kako će netko drugi pronaći bolje objašnjenje od njegovih kvanta, no njih je međutim potvrdio Einstein u kvantima zračenja elektromagnetske energije u eksperimentima s fotelektričkim efektom, gdje je svijetlosne kvante nazvao fotonima. Ono što je zapravo Einstein dokazao, je činjenica da se svijetlost sastoji od čestica, fotona. Einstein je za svoj rad na fotoelektričkom efektu dobio Nobelovu nagradu. 1905 je Rutherford otkrio jezgru atoma, a 1913. je Niels Bohr, koji se radio s Rutherford-om, predložio model atoma sličan minijaturnom Sunčevom sustavu u kojem elektroni orbitiraju oko jezgre, kao naši planeti oko Sunca. Putanje elektrona oko jezgre su sferični slojevi nazvani elektronskim ljuskama na diskretnim udaljenostima od jezgre. Elektronska ljuska je bila odgovor Bohra na otkriće Max Plancka, zaključivši kako bi atom mogao egzistirati samo s diskretnim skupom stabilnih energetskih stanja (elektrona - op. MK).Objasnio je kako elektroni mogu samo orbitirati oko jezgre u danim ljuskama, no slobodno mogu kvantno skakati iz jedne ljuske u drugu. Kada elektron skače (kvantni skok) iz više ljuske (ljuske s višom energijom - op. prev) na nižu ljusku (ljuska s nižom energijom - op. MK), emitira se foton određene valne dužine (frekvencije - op. prev). Elektron ne putuje prostorom između ljusaka, već samo skače s jedne ljuske na drugu. Bohr je objasnio misterij zašto se elektroni ne sruše u jezgru rekavši kako je nemoguće 'prijeći' najnižu ljusku. Do danas kvantna fizika nije nikada bila u mogućnosti objasniti zašto su elektroni prisiljeni orbitirati u danoj ljusci; odgovor je jednostavan - to je magičnost kvantne fizike! Louis de Broglie je 1924 postavio pitanje u svojoj doktorskoj dizertaciji ‘Recherches sur la théorie des quanta’ (Istraživanje o kvantnoj teoriji) ne bi li elektroni mogli u stvari biti i valovi? To je bilo uvođenje dualiteta vala-čestice u kvantnu fiziku. De Broglie je predložio kako bi se čestice (elektroni) mogle u jednim slučajevima promatrati kao čvrsti objekti, a u drugim slučajevima kao valovi. Kvantna je fizika mogla modelirati to čudno dualističko ponašanje materije u konzistentnom matematičkom modelu, međutim nikada nije mogla objasniti zašto se elektron ili foton na primjer ponašaju jedamput kao čestica a u drugoj situaciji kao val. Kada se promatraju elektron ili foton kao čestica, sadržani su u ograničenom prostoru, međutim kada se promatraju kao val, on je svugdje jer se valovi šire u prostoru. Pokušati to zamisliti je potpuno nemoguće! Stoga su nazvali taj val-česticu atomskom materijom wav(e)(part)icles (analogijom bi prijevod bio val(čest)ica) indicirajući njihovu dualističku prirodu. Kvantna fizika je najčudnija fizika s kojom se suočio ovaj svijet. Otkriveno je kako na razini subatomskih čestica priroda prestaje biti deterministička. Sve do tog vremena Newtonijanska fizika je pretpostavljala mogućnost određivanja svih svojstava i ponašanja naše fizikalne realnosti, jer je pretpostavljala pokoravanje te realnosti dobro poznatim fizikalnim zakonima bez izuzetaka. Kvantna je fizika dokazala kako je ta pretpostavka netočna za elementarne čestice, na mikrokozmičkoj razini. Na toj razini se priroda počinje ponašati nejasno i više nije ni u kom slučaju deterministička. Apsolutna sigurnost/izvjesnost o egzaktnom stanju i svojstvima čestice više nije odrediva; moguća je jedino kalkulacija u terminima statističke vjerojatnosti. Taj je princip postao poznat kao Heisenberg-ov princip neizvjesnosti, nazvan po Werner Heisenberg-u. Izuzetno je važno shvatiti, kako nedeterministička priroda subatomskih čestica nije uzrokom pomanjkanja točnosti mjernih instrumenata već je ona inherentno svojstvo same prirode. Na kvantnoj razini, elektroni skaču u orbite na višim elektronskim ljuskama s atomima bez ikavog očitog razloga. Kada skaču natrag na svoje osnovno stanje, emitira se foton (elektromagnetska svijetlosna energija). To je ponašanje uočljivo u svim našim elektroničkim uređajima, na primjer elektroničko pojačalo, kao šum. Slučajno ponašanje prirode na kvantnoj razini je šokirala i zaintrigirala znanstvenike jer su uvijek vjerovali u Newtonijanski aksiom o pokoravanju prirode zakonima koji omogućavaju dobro predviđanje. Fizičari moraju sada živjeti s principom neizvjesnosti kvantne fizike. Einstein, koji u to nije mogao vjerovati, je jednom rekao: "Bog se ne kocka"!


Što uzrokuje te kvantne fluktuacije energije na kvantnoj razini, a što onemogućava predviđanje?
Erwin Schrödinger je postavio jednadžbu kako bi odredio ili brzinu (moment) ili točnu lokaciju elektrona u elektronskom oblaku (statističkom oblaku vjerojatnosti - op. prev.), konstatirajući kako se istovremeno ne može odrediti i brzina i lokacija prema principu neizvjesnosti. Znate ili poziciju elektrona a njegova brzina (moment) je neizvjesna ili ste pak odredili njegovu brzinu, no njegova lokacija će onda biti neizvjesna. Za rješavanje te enigme dualističke prirode valice, čestice koja može biti i čestica i val, kvantni fizičari objašnjavaju taj paradoks, govoreći kako čestica samo imaginarno egzistira kao superpozicija svih mogućnosti. U tom stanju čestica ima distribuciju vjerojatnosti sličnu valu, dok se ne promatra. Čim neki motritelj, u većini slučajeva znanstvenik u svom laboratoriju, mjeri česticu, kvantna stanja čestice kolabiraju. Superpozicija svih mogućnosti, kaže se, kolabira u samo jedno fizikalno stanje prije nego ga motritelj motri. Prije motrenja ona egzistira u transcendentalnom prostoru mogućnosti. Kada se promatra, ona se 'zamrzne' (kao zaustavljena filmska slika - op. prev.) u samo jednoj od svih mogućnosti. To je postala famozna kopenhaška interpretacija kvantne fizike, koju je predložio Niels Bohr. Kopenhaška interpretacija kaže kako čin svijesnog motrenja motritelja uzrokuje kolabiranje kvantnog vala, kvantnu superpoziciju svih mogućnosti. Dakle prema onom što kvantni fizičari kažu, fizikalni realitet je subjektivan, motritelj igra aktivnu ulogu u onom što priroda manifestira. U kvatnom području subatomskih čestica mi smo kokreatori svoje vlastite realnosti! Einstein je jednom rekao: "Nisam siguran je li mjesec još uvijek tamo kada okrenem glavu". Time je mislio kako kvantna znanost pretpostavlja egzistiranje našeg fizikalnog realiteta samo kada ga se promatra (stanje čestice), a materija se vraća u čisto energetsko stanje kada nitko ne pazi na nju (valno stanje). Kvantna je fizika značila kraj Newtonijanske objektivne i kauzalno determinističke realnosti, jer svijesno promatranje znanstvenika igra aktivnu ulogu u fizikalnim motrenjima. Danas se to znanje počinje koristiti za razvoj tehnologija kvantne enkripcije (šifriranja) za prijenos informacija. Presretanje poruke se može otkriti samim aktom motrenja, a time bi i neautorizirani čitatelj do određene mjere promijenio sadržaj poruke. Kvantna znanost predviđa postojanje tako zvanog ne-lokalnog učinka. Ne-lokalni učinci su učinci koji se događaju istovremeno između fizikalnih objekata separiranih u prostor-vremenu. U tom slučaju nikakvo vrijeme nije uključeno između uzroka i učinka. To je potpuno protivno teoriji Einsteina, po kojoj ništa u svemiru ne može prijeći brzinu svijetlosti. Kada je prvi put čuo o predviđanju postojanja ne-lokalnih učinaka kvantne znanosti, nazvao ih je 'sablasnom akcijom na daljinu'. Jednostavno nije u to vjerovao. U tekstu Einstein, Podolsky i Rosen, objavljenom 1935. oni predlažu tako zvanu Einstein-Podolsky-Rosen (EPR) korelaciju kvantno isprepletenih čestica. Dvije čestice su isprepletene kada su im spregnuta kvantna stanja. Kvantno isprepletene čestice reagiraju kao jedno tijelo, naizgled nerazdvojeno. Kada kvantno stanje jedne čestice kolabira u klasično stanje, to čini i druga kolabirajući u potpuno isto stanje. Da bi se to dogodilo, potrebna je trenutna komunikacija između dviju čestica, drugim riječima, ne-lokalna. U EPR prijedlogu je Einstein pokušao pobiti ne-lokalnost kvantno isprepletenih čestica, tvrdnjom kako kvantna znanost mora biti nekompletna, pa je ponudio i alternativu s 'lokalno skrivenim varijablama'. 1964. je John Bell teorijski dokazao stvarnost ne-lokalnog učinka kvantno isprepletenih čestica, što je postalo poznato kao Bell-ov teorem. Tako se komunikacija između isprepletenih čestica opet pretpostavila ne-lokalnom, a time i trenutnom. Ako se stanje jedne čestice promijeni, druga reflektira to isto stanje. Inžinjeri IBM-a su 1993. radili na kvantnoj teleportaciji korištenjem kvantne isprepletenosti kao svom kamenu temeljcu. Kvantna teleportacija je tehnika dematerijalizacije materije na jednoj lokaciji i 'faksiranje - elektroničko prenošenje' u kvantno stanje na drugom mjestu, kako bi se na njemu lokalno materijaliziralo. Iako ne očekujemo scene iz Star Trek znanstvene fantastike u skoroj budućnosti gdje se Scottya teleportira u matični brod US.Enterprise, ostaje činjenica o realnosti fenomena. Ono na čemu rade IBM istraživači nije stvarna teleportacija same materije, već svojstava njenih kvantnih stanja. Teleportacija je dugo bila smatrana nemogućom jer bi mjerenje, scanniranje originala prouzročilo kolabiranje kvantnog stanja i tako razorilo original, degradirajući ga na klasično stanje. Međutim, IBM znanstvenici su predložili trik u kojem se scanniranje ne događa u potpunom kvantnom stanju, već u pola klasičnom i pola kvantnom stanju, kako se ne bi prekršio kvantni princip neizvjesnosti. U travnju 2004. BBC vijesti su izvijestile o proboju u kvantnoj teleportaciji, koju su ostvarili istraživači u Austriji. Oni su uspješno teleportirali kvantno isprepletene fotone na daljinu od 800 m preko Dunava u Beču, korištenjem optičkih vlakana. To je prvi takav događaj kojim je demonstrirana kvantna teleportacija izvan laboratorija. Kvantna teleportacija je glavna karakteristika razvoja novog super tipa kompjutera koji koristi kvantnu kompjutaciju. Naši postojeći kompjuteri koriste binarna stanja u memoriji nazvana bitovi, za spremanje podataka. Bit može imati vrijednost ili jedan ili nula. U kvantnoj kompjutaciji klasični su bitovi zamijenjeni s kvantnim bitovima ili qubit-ima. Qubiti, kada su u kvantnom stanju, zauzimaju superopizicijom obje vrijednosti (jedan i nula) u isto vrijeme. Dok su qubiti u kvantnom stanju, odvija se kompjutacija. Kvantna teleportacija se koristi za pomicanje podataka (qubitova) iz jednog mjesta u memoriji u drugo, kao što se to događa i u današnjim kompjuterima. Na kraju kompjutacije kvantna stanja kompjuterske memorije kolabiraju u klasična stanja. Svi qubiti u memoriji će nakon toga imati klasične bit vrijednosti ili jedan ili nula! Prednost kvantnih kompjutera, ako bi se mogli konstruirati, je njihova mogućnost postizanja skoro beskonačnog stupnja paralelnih obrada što će ih učiniti ekstremno učinkovitim i brzim. Ne-lokalnost i kvantno isprepletanje je postojalo samo u teoriji, sve dok Alan Aspect s Instituta za optiku Sveučilišta u Parizu 1982. nije prvi dokazao istinsko postojanje tih učinaka u svom laboratoriju. Uspio je porizvesti seriju fotona dvojčeka koji su bili slani u suprotnim smjerovima. Kvantno isprepleteni fotoni dvojčeki su putovali u svojim kvantnim stanjima, što znači kako su imali beskonačni broj smjerova spina svi u isto vrijeme kao kvantnu mogućnost. Kada se jedan od fotona presreo i mjerio, kvantno stanje spina fotona je kolabiralo u stanje klasičnog spina, koje se moglo odrediti. U egzaktno isto vrijeme, dakle s nula vremenskom razlikom, mjeren je drugi foton dvojčeka, koji je kolabirao u potpuno isto klasično stanje spina kao i prvi foton, nezavisno o udaljenosti između dva fotona. Eksperiment je dokazao nužnost ne-lokalne komunikacije između dva fotona, jer kako bi inače drugi foton znao točan spin svog blizanca. To je otrkiće uzdrmalo znanstvenu zajednicu do srži. Ako su ne-lokalni učinci stvarni, mora postojati ili druga dimenzija hiperprostora, druge fizikalne ravnine postojanja izvan našeg fizikalnog svijeta gdje bi se ta ne-lokalna komunikacija dogodila ili je Einsteinova pretpostavka o nepostojanju mogućnosti za ne-lokalni učinak u našem svemiru, tj. o nemogućnosti putovanja brzinom veće od brzine svijetlosti, kriva. Nakon Aspectovog otkrića, pojavio se fizičar David Bohm sa Sveučilišta u Londonu s kompletno drugačijim objašnjenjem. Ono što vidimo kao dva odvojena fotona je možda iluzija, jer su fotoni sjedinjeni u za sada nepoznatoj razini u jedno. Pretpostavio je holografsku prirodu našeg svemira, objasnivši to prekrasno slijedećom analogijom. Pretpostavimo postojanje kamera kraj akvarija, jedne ispred akvarija, a druge sa strane. Pretpostavimo prikazivanje odvojenih slika dvije kamere koje snimaju plivajuću ribu gledatelju na dva odvojena ekrana. Gledatelj bi mogao zaključiti nakon intenzivnog proučavanja slika s dva ekrana, kako vidi dvije ribe koje plivaju sa sinkroniziranim pokretima (isprepletenim) jer druga riba reflektira svaki pokret prve ribe. Ono što je David Bohm sugerirao s ovom analogijom, je postojanje dublje razine realiteta, gdje dva fotona uopće nisu razdvojena. Predložio je implicitni red u svemiru, jednost na dubljoj razini, koja se raspliće prema van, razdvojenim stvarima. Implikacije kvantne fizike su ogromne; ona nam pokazuje da smo kokreatori svoje vlastite realnosti barem na mikrokozmičkoj razini realiteta, jer motritelj igra ulogu u onom što se promatra. Niels Bohr, suosnivač kvantne znanosti je jednom rekao: "Svatko tko nije šokiran kvantnom fizikom, jednostavno ju ne razumije." Pružit ćemo obilje dokaza u ovoj knjizi o činjenici da učinak ljudske svijesti u kvantnoj fizici nije ograničen na mikrokozmičku razinu, već je također primijenjiv i na naš makrokozmički svijet. Ljudske misli, emocije i namjere imaju daleko veći učinak na realitet nego se to ikada pretpostavljalo. Kvantna znanost je još uvijek prevladavajuća znanost; ona može objasniti mnoge fizikalne fenomena, izuzev gravitacije!


Teorija struna
U pokušaju ujedinjenja Einsteinove teorije relativnosti i kvantne fizike, u skladu s maticom fizike, Sveti gral današnje fizike je 'teorija struna'. Teorija struna bi trebala dati Einsteinovu unifikacijsku teoriju koja bi povezivala četiri postojeća polja sila (jake i slabe nuklearne sile, elektromagnetske i gravitacijske) u ujedinjenu teoriju o svemu (T.O.E.). U teoriji struna je gradbeni blok materije vibrirajuća struna, koja može biti slobodnih krajeva ili jednodimenzionalna zatvorena petlja. Zavisno o različitim spinovima i frekvencijama vibrirajuće strune, manifestiraju se različite subatomske čestice. U teoriji struna postoji samo fundamentalni uzrok, vibriranje strune, no na struni svirana nota je tako reči odgovorna za različiti tip čestice. Sama struna je tako mala da je nemoguće zamisliti njenu egzistenciju! Stoga sada želim vaše promišljanje u omjerima; za strunu se kaže kako je velika kao atom, ako je atom velik kao Zemlja! To znači kako je struna nevjerojatno mala. Ako će teorija ikada biti djelotvorna, pitanje je hoće li ikada znanstvenici moći dokazati postojanje tih struna u laboratorijima! Ne-lokalnost u kvantnoj znanosti sugerira postojanje viših razina egzistencije, druge dimenzije uz naš fizikalni svijet, jer nikakva informacija ne može putovati brže od brzine svijetla u našoj dimenziji. Teorija struna predviđa postojanje barem 10 ili više dimenzija. Fizičari se širom svijeta danas slažu kako te fizikalne dimenzije same ne mogu objasniti našu fizikalnu realnost. Problem teorije struna je postojanje više teorija struna, kako bi se dobio djelotvorni model, a te su teorije struna postale tako kompleksne da ih tek nekoliko briljantnih znanstvenika može shvatiti, kao što je to profesor fizike na Princetown sveučilištu Edward Witten.


Teorija kaosa
U 70-tim godinama 20. stoljeća pojavila se nenadano nova znanost, teorija kaosa! Dok je kvantna znanost otkrila kako objektivnost ne vrijedi na nuklearnoj razini, teorija kaosa ide korak dalje, razočaravajući Einstein-a, koji je vjerovao kako se Bog ne kocka. Teorija kaosa otkriva istinitost nepredvidljivosti, neizvjesnosti kvantne znanosti i za ono što se smatralo predvidljivim događajima. Ignoriranjem manjih odstupanja u mjerenjima, nazivajući ih greškama mjerenja, znanstvenici nisu uspjeli shvatiti uopće bit! Predvidljivi sustavi, koji bi se mogli objasniti potpuno Newtonijanskom fizikom, kao što je njihanje njihala sata i putanje planeta, ipak se ponašaju kaotično umjesto savršeno predvidljivo. Novi realitet, kojeg je otkrila teorija kaosa, je postojanje kaosa, nepredvidljivosti čak i kod njihala! Naš se svemir uopće ne pokorava striktnim zakonima fizike. Fizikalni zakoni djeluju samo unutar određenih granica, ostavljajući im stupanj slobode. Teorija kaosa pokazuje kako naš svemir nije nikako determinističan; već je kreativan i vječito evoluirajući. Kaos je u grčkoj mitologiji smatran kozmičkom silom koja kreira iz praznine, iz ničega. Sami fizikalni zakoni ne moraju biti predodređeni, već mogu evoluirati. S tog aspekta bi bolji termin za fizikalne zakone bio fizikalni običaji. Fizikalni zakoni su više ili manje univerzalna memorija kako raditi stvari. Teorija kaosa nastavlja objašnjavati kako u naizgled potpuno slučajnim događajima, ipak postoji red na dubljoj razini! Primjeri slučajnih događaja s kaotičnim redom su neuredno kapanje vode iz pipe ili kristalizacija kristala leda. Iako je sekvencija kapi, koje padaju iz pipe potpuno nepredvidljiva u teoriji kaosa, ipak postoji dublji red, mustra koju treba prepoznati! Kristali leda su slični, no nisu identični; nemoguće je predvidjeti kako će igledati nakon kristalizacije. Međutim teorija kaosa može demonstrirati da kristali leda imaju zajednički skriveni red. Utemeljitelj teorija kaosa je Benoit B. Mandelbrot. Zaposlen kao matematičar u IBM-u u New York-u, Mandelbrot je otkrio postojanje skrivenog matematičkog reda u naizgled slučajnim fluktuacijama cijena. Proučavao je cijene pamuka, robe s velikom količinom podataka o cijenama, koja je sezala unatrag stotinama godina. Mandelbrot je pronašao mustru u fluktuacijama cijena, što je bilo revolucionarno i samo reči. To je zbunilo/frustriralo ekonomiste, koji nisu mogli vjerovati u predvidljivost nečeg takvog kao što su cijene pamuka. Ono što je Mandelbrot otkrio je bilo ono, što je kasnije nazvao fraktalom. Fraktal je rekurzivna geometrijska mustra koja se beskonačno ponavlja u različitim skalama. Najpoznatiji fraktal je Mandelbrot fraktal. Fraktali se često koriste kao mustra u programima za čuvanje ekrana. Oni trajno održavaju ponovno oslikavanje ekrana s geometrijskim mustrama rastuće kompleksnosti.

'Red' u Mandelbrotovom kaotičnom fraktalu je potpuno jednostavan: to je formula:
z -> z² + c,
gdje je z kompleksni broj, a c je konstanta. Formula je rekurzivna, jer se izračunata vrijednost za z ponovno uvodi u formulu kako bi se dobila nova vrijednost. Početna je vrijednost 0. Z je kompleksan broj koji se sastoji od realnog dijela i imaginarnog dijela. Realne i imaginarne vrijednosti od z se mogu iscrtati na x-y dijagramu dajući začuđujuće slike. Različite vrijednosti za c će predstavljati različite fraktale i davati fraktalu njegov stupanj slobode.

Fraktale nalazimo svugdje u prirodi, na primjer u arterijama i venama sustava krvnih žila tijela, te u bronhijima ljudskih pluća. Biljke imaju fraktalnu simetriju, brokuli su prekrasan primjer, ali i planinski krajolik je fraktalan. Kada zoomiramo u objekt koji je fraktalan, vidimo kako se mustra s makro razine ponavlja na mikro razini, nezavisno o tomu koliko jako zoomiramo. Teorija kaosa je otkrila postojanje četiri temeljna kozmička atraktora (čudno je što postoje i četiri temeljne sile - op. prev.) - točka, krug, torus i strani atraktor. Nećemo ulaziti u detalje razlika, no spomenuti ćemo samo kako se atraktor najbolje opisuje kao sila u prirodi koja kreira red iz kaosa. Kaos privlači atraktor kreiranja skrivenog reda. Četiri tipa atraktora djeluju na svakoj razini realiteta, kreirajući naš svemir iz kaosa. Svijet nije u potpunosti organiziran fiksnim fizikalnim zakonima kako se formalno vjerovalo, već je samo-organizirajući, a organiziraju ga četverostruki atraktori. Teorija kaosa također završava stoljeća fizikalnih zakona, drugog zakona termodinamike, zakona entropije koji tvrdi kako će se sav red u svemiru vjerojatno raspasti u nered. Atraktori kaosa dokazuju kako mora postojati negentropija (negativna entropija) u svemiru, koja kreira red iz kaosa. U stvari radi se o pravilu, a ne iznimci! Atraktori teorije kaosa kompletno preokreću ideju uzroka i posljedice. Kauzalnost je temeljena na ideji obveznog postojanja uzroka, koji je vremenski prije učinka. Međutim u teoriji kaosa, uzrok je atraktor, nevidljiva sila u budućnosti, koja privlači učinke - sadašnje i prošle događaje. Atraktor teorije kaosa je sila koju je grčki filozof Aristotel nazvao entelehijom, ciljem koji privlači događaje promjene.

Električni svemir i Schumanova konstanta

Zahvaljujući nekim jedinstvenim značajkama i svojstvima, te osjetljivoj ravnoteži koja je glavni oslonac kroz niz složenih mehanizama, planeta Zemlja je vrlo složen ekosustav ispunjen različitim oblicima života. Jedan od tih mehanizama i Schumanova konstantna. Schumanova konstanta ili Schumanova rezonantna frekvencija je niskofrekventno elektromagnetsko zračenje između 6 i 8 Hz, (7.83Hz) prisutna u prostoru između zemljine kore i ionosfere, s početnom točkom u unutrašnjosti planete. Postojanje ovog polja je matematički objasnio njemački fizičar Otto Winfried Schumann, po kome je ovo EM zračenje dobilo ime.

Zašto je to važno?
S obzirom na aspekte električnog Svemira svako tijelo u njemu, organsko i umjetno vibrira na određenoj frekvenciji, što znači da je isto pod utjecajem elektromagnetskih zračenja iz okolnih bilo prirodnih ili umjetnih izvora, stoga Schumanova konstantna kao takva, je jedna od determinantnih čimbenika u našem svakodnevnom životu. Poznato je da elektromagnetsko zračenje, ovisno o intenzitetu i učestalosti može imati kako pozitivan tako i negativan utjecaj na živa bića. Frekvencijski raspon konstante je u rezonanciji s alfa valovima ljudskoga mozga, točnije valnih dužina mozga koje nastaju u procesu meditacije i opuštanja. Isto tako i valna duljina zvukova dupina odgovara frekvenciji Schumanove konstante.

Da su prastari ljudi imali neke naznake o ovom fenomenu svjedoče stara kineska učenja u kojima se objašnjava, da ljudsko biće može opstati samo u harmoniji s dva signala: Ying ili signali odozgo, i Yin signal odozdo. Promotrimo li neka od istraživanja Nikole Tesle, postaje nam jasno kako je on također naletio na ovu konstantu, naime u eksperimentima bežičnog prijenosa energije Tesla je otkrio kako je rezonantna frekvencija u prostoru između zemlje i ionosfere oko 8 Hz.

Profesor E. Jacobi na sveučilištu u Düsseldorfu, izgradio je hermetički zatvoren bunker, izoliran od bilo kakvih vanjskih zračenja i u njega je smjestio nekoliko studenata. Smatrao je da će na takav način otkriti što se događa ljudskom tijelu ako na njega ne djeluje Schumanova rezonantna frekvencija. Pokus je trajao četiri tjedna. Za vrijeme trajanja eksperimenta studenti su počeli pokazivati simptome emocionalnih poremećaja i glavobolja koji su nakon kratkog izlaganja nisko frekventnog elektromagnetskog zračenja jakosti 7.83Hz, odmah nestali. Podaci iz dodatnih objavljenih istraživanja ukazuju na zaključak da bilo koja vrsta elektromagnetskog zračenja utječe na cijeli živi svijet. Hoće li ovaj utjecaj biti pozitivan ili negativan ovisi o intenzitetu i učestalosti.

U današnjem modernom svijetu postoje mnogi izvori elektromagnetskog zračenja koji, na žalost negativno djeluju na ljudsko zdravlje. Odašiljači mobilne telefonije, radarski sustavi, satelitska komunikacija, samo su neki od izvora koji zrače na vrlo visokim frekvencijama od nekoliko GHz, s izuzetno visokim intenzitetom i snagom. Prema fizikalnim zakonima, kada se upliću dva (ili više) elektromagnetskih polja različitih frekvencija i intenziteta prevladati će polje s većim intenzitetom. U ovom slučaju to znači da se Schumanova konstanta gubi u džungli frekvencija generiranih od strane umjetnih uređaja, čime se gubi pozitivan utjecaj koji je nesumnjivo važan za čitavu floru i faunu planete.

Imajući sve to na umu, ne mogu da se ne zapitam:
* Postoji li funkcionalna tehnologija na temelju elektromagnetskih valova?
* Postoje indicije da učestalost Schumanove konstante počinje rasti, znači li to da nas evolucija vodi na drugu razinu?
* Ako je to tako koji su ciljevi?
* Kako će takve promjene utjecati na nas kao ljudska bića, a kako na svijet koji nas okružuje?
.
matrixworldhr.com

Standardni svemir nasuprot električnog svemira
Prema konvencionalnoj znanosti o svemiru, kretanjima tijela u Sunčevom sustavu upravljaju isključivo zakoni gravitacije. Njemački astronom Johannes Kepler je ustanovio svoja tri zakona planetarnih gibanja početkom 17. stoljeća,1 u vrijeme kad se za elektricitet praktički nije ni znalo. Benjamin Franklin je svoj čuveni pokus sa zmajem izveo tek 150 godina kasnije. Dakle, u standardnoj knjizi stvarnosti, gravitacija vlada Sunčevim sustavom. Dodatno, Sunce isijava većinom fotone; prostor je savršeni vakuum; potresi nastaju zbog pomicanja tektonskih ploča; vremenom (klimom) upravljaju temperatura zraka ili razlike tlakova (ili oboje); ljudska djelovanja i kozmički događaji su posve nepovezani.

Elektromagnetske sile nasuprot gravitacijskih sila
Kao što smo vidjeli u prethodnom poglavlju, prema standardnoj znanosti, gravitacija je glavna sila koja upravlja ponašanjem nebeskih tijela. Obično, za elektromagnetske sile se smatra da ne postoje ili da ih se u najboljem slučaju može zanemariti. Međutim, elektromagnetske sile su jače od gravitacijskih sila za 39 redova veličine (odnosno 1039; ne 39 puta, već 1-pa-39-nula puta jače), čime elektromagnetizam postaje de facto "glavna upravljačka sila" našeg svemira. Usporedbu jačina gravitacije i elektriciteta je ilustrirao Robert Millikan,1 dobitnik Nobelove nagrade za fiziku 1923., u svom eksperimentu s uljnim kapljicama (pogledajte donji dijagram). Millikan je pokazao da elektromagnetska sila može podići kap ulja nabijenu samo jednim elektronom (zahvaljujući ionizaciji pomoću X zraka), kada se tu kap izloži jakom električnom polju.2 Dakle, elektromagnetska sila na jedan jedini elektron može nadvladati gravitacijsko privlačenje cijelog planeta koje osjeća kap ulja.

Što je plazma?
Prije nego što krenemo dalje, predstavit ćemo jednog od glavnih likova ove knjige, odnosno "plazmu", ili ionizirani plin. Kako bismo razumjeli električnu prirodu svemira prvo moramo razumjeti prirodu njegovog glavnog konstituenta. Irving Langmuir skovao je termin "plazma" zbog sličnosti ioniziranog plina živim krvnim stanicama. Doista, svojstva plazme koja podsjećaju na život1 su prilično neobična u usporedbi s drugim stanjima materije: U Laboratoriju za zračenje Sveučilišta u Berkeleyu, SAD, [David] Bohm je započeo ono što će postati njegov temeljni rad o plazmama. Plazma je plin visoke gustoće elektrona i pozitivnih iona, atoma koji imaju pozitivan naboj. Na svoje iznenađenje, Bohm je otkrio da kada su elektroni u stanju plazme, prestaju se ponašati kao jedinke i počinju se ponašati kao da su dio veće i međusobno povezane cjeline. Iako se njihovo pojedinačno gibanje čini slučajnim, velik broj elektrona je u stanju proizvesti efekte koje su iznenađujuće dobro organizirani. Poput nekakvog stvorenja nalik amebi, plazma se stalno regenerira i okružuje sve nečistoće u svojevrsnu karantenu na isti način kako biološki organizam može izolirati stranu tvar u cistu. Bohm je bio toliko zapanjen ovim organskim osobinama da je kasnije napomenuo da je često imao dojam da je more elektrona bilo "živo".

Električna svojstva plazmi
Plazme pokazuju vrlo specifična električna svojstva. One nisu izolatori (koji imaju jako visoki otpor) kao neionizirani plinovi, a nisu ni supravodiči (koji ne pružaju nikakav otpor), već su vrlo dobri vodiči, čak bolji od bakra ili zlata. Tipična električna impedancija plazme je oko 30 ohma.1 Za usporedbu, tipična impedancija2 bakra je u rasponu između 300 i 600 ohma.3 Električna struja, uključujući struju plazme, događa se između dva tijela koja imaju različite električne naboje. U tom slučaju, tijelo koje je pozitivno nabijeno (odnosno vjerojatno će primiti elektrone kako bi uravnotežilo svoj naboj) naziva se "anoda", a tijelo koje je negativno nabijeno (odnosno vjerojatno će dati elektrone) naziva se "katoda".

Načini izboja
Plazma prikazuje različite načine izboja, ovisno o gustoći struje (ampera po kvadratnom metru), koja njome prolazi.

Skalarnost plazme
Vrlo zanimljivo svojstvo plazme je njena skalarnost. To znači da plazma pokazuje slično ponašanje i svojstva bez obzira koliko je primjer velik ili malen: u kozmosu ili u laboratoriju. Činjenica jest da se plazma pojavljuje u širokom rasponu veličina od onih ispod atomske skale (odnosno od disociranih elektrona i njihovih atomskih jezgara). Taj se raspon veličina proteže od 10-10 metara promjera pa sve do galaktičke skale koja, u slučaju naše Mliječne staze, iznosi oko 1020 metara u promjeru. To znači da se plazma proteže preko 30 redova veličine (1030, ili 1-pa-30-nula) što se tiče skale veličina. Plazma pokazuje slična svojstva duž cijelog ovog raspona. Donja slika ilustrira analogiju između mikroskopske plazme (atomska skala) i makroskopske plazme (skala Sunčevog sustava).

Izolirani mjehurić
Osim njenog vrlo niskog električnog otpora, još jedna karakteristika plazme je njena sposobnost da stvori neku vrstu "izoliranog mjehurića" oko nabijenih tijela: Irving Langmuir je otkrio da je jedno od najvažnijih svojstava plazme njena sposobnost da električki izolira jedan dio sebe od drugog dijela sebe. Odvajajući zid se sastoji od dva sloja smještena blizu jedan drugome, jedan se sastoji od pozitivnih, a drugi od negativnih naboja. Langmuir je taj zid nazvao dvostruki omotač. Danas se on naziva dvosloj (engl. double layer, DL; op. prev.). Budući da su plazme izvrsni vodiči, prilikom prolaska struje neće doći do značajnog pada napona u njima. Ako između dvije lokacije unutar plazme postoji značajna razlika napona, DL će se formirati između njih i većina razlike napona će se zadržati u njemu. Drugim riječima, DL je mjesto gdje se u plazmi nalazi najjače električno polje. Plazma ima gotovo magičnu sposobnost da se izolira od stranih uljeza. Valja primijetiti da kada se električni potencijal nebeskog tijela izjednači s potencijalom okolne plazme, izolirani mjehurić nestaje. To je slučaj s našim Mjesecem koji je lišen bilo kakvog izoliranog mjehurića.

Električni naboj Sunca, Zemlje, te njihovi dvosloji
Kao što se navodi u prijašnjim poglavljima, većina svemira se sastoji od plazme. To se također odnosi i na Sunčev sustav. Prema tome, u toj ioniziranoj okolini, električni naboji su gotovo posvuda. U ovom poglavlju pokušat ćemo bolje razumjeti relativne električne naboje različitih nebeskih tijela (kometa, mjeseca (satelita), planeta, zvijezda, galaksija) u njihovim jezgrama, na njihovim površinama, te u njihovim dvoslojima (DL-ovima). Valja imati na umu da 'relativni naboj' ne znači 'apsolutni naboj'. Drugim riječima, reći da je A pozitivnije nabijen nego B ne znači nužno da je sveukupni naboj A pozitivan u apsolutnom smislu, što se tiče svemira. To samo znači da je pozitivniji nego B ili manje negativan nego B s kojim je u odnosu ili u odnosu na kojeg se "relativno" promatra. Naposljetku, ovi relativni naboji su ono što je zaista bitno jer je upravo razlika u relativnim nabojima ta koja uzrokuje električne struje kakvi god da su apsolutni naboji (pozitivni ili negativni). Budući da je naš cilj ovdje bolje razumjeti razlike između površinskog naboja, naboja dvosloja, naboja jezgre, itd., fokusirat ćemo se na relativni naboj.

Vanjski izvori energije nebeskih tijela
Razlog zašto se kondenzatori mogu više puta isprazniti, a ipak zadržati razliku električnog potencijala između svojih anoda i katoda, je zato što su priključeni na vanjski izvor energije. Pa, odakle dolazi sav taj elektricitet u našem Sunčevom sustavu? Astrofizičar sa Sveučilišta u Michiganu, Michael J. Longo je temeljito proučio više od 40 000 galaksija.1 Slijedeći brojne korake u obradi i analizi podataka - poštedjet ću vas pojedinosti o njegovim izračunima koje možete provjeriti u njegovom radu - njegov zaključak je bio sljedeći: Na zabrinjavajuće poravnanje ekvinocija i ekliptike s osi ekliptike se sada gleda kao na slučajnost zbog definicije ekliptike duž rektascenzije = 180° i 0°, u blizini galaktičkih polova. To nije znak ozbiljne pristranosti u podacima WMAP-a. Sva se poravnanja mogu objasniti kozmičkim magnetskim poljem koje poravnava osi elektronskih ciklotronskih orbita i utiskuje svoje multipole na CMB. Jednostavnije objašnjeno, ono što je Longo zaključio je da su osi rotacije galaksija poravnate duž iste krivulje i da to poravnanje ne može biti slučajno. Uz Longoa, i Alfven,3 Campanelli4, te Schwarz5 snažno sugeriraju da se poravnavanje osi rotacija galaksija događa zbog divovskog prstena električne struje. Iako krajnji izvor tog divovskog električnog prstena koji kruži kozmičkom "prazninom" još uvijek nije poznat, poravnanje osi rotacija galaksija je indirektni dokaz za njegovo postojanje. Donja slika prikazuje to poravnanje osi galaktičke rotacije duž prstenaste međugalaktičke struje (ružičasta boja).

Međuzvjezdana plazma
Donedavno se svemir smatrao potpuno praznim, savršenim vakuumom. Ovaj stav je još uvijek jako raširen, iako to nije u potpunosti točno, kao što sam sugerirao u prethodnim poglavljima. Svemir nije prazan. Ispunjen je plazmom. Ta plazma u prostoru najčešće je sastavljena od vrlo laganih molekula: iona vodika i helija zajedno s elektronima, a njegova koncentracija je oko jedne (ionizirane) čestice po kubnom centimeteru.1 Za usporedbu, koncentracija atmosferskog zraka je oko 1013 čestica po kubnom centimetru. Kao što to na gornjoj slici prikazuje Birkelandova struja koja prelazi svjetlosne godine "praznog" vanjskog svemira, ta vrlo niska koncentracija prostorne plazme ne sprječava pojavu električnih fenomena. Sjećate li se Millikanovog eksperimenta i kako je elektromagnetska sila samo jednog elektrona utjecala na veliki dio prostora koji ga je okruživao? Na kozmičkim skalama, električna svojstva plazme u prostoru dopuštaju električnim strujama da teku između nebeskih tijela jer je takva plazma jako provodljiva. To omogućuje električne razmjene između površine nebeskog tijela i vanjskog sloja njegovog DL-a, kao i svega drugog unutar tog DL-a.

Struje u plazmi
Sjećate li se plazmatske kugle i sjajnih filamenata koji povezuju središnju elektrodu s vanjskim plastičnim slojem kugle? To je tipičan izboj struje u plazmi. Ali zašto struje plazme imaju takav oblik filamenta? Da bi razumjeli ovu pojavu moramo se sjetiti srednjoškolske fizike, posebno lekcije o elektromagnetizmu i kako žice kojima teče struja stvaraju elektromagnetsko polje.

Homopolarni motori
Birkelandove struje i spiralno kretanje dvostrukih vlakana su blisko povezani s jednim drugim konceptom: homopolarnim motorima. Još znani i kao Faradayevi motori, homopolarni motori se temelje na sili koju generira interakcija između električne struje i magnetskog polja (Lorentzova sila ili Laplaceova sila). Dakle, u prirodi, dvije vrste nevidljive energije - magnetska polja i električne struje - mogu međudjelovati i proizvesti vrlo opipljivu mehaničku silu - Lorentzovu silu. Lorentzova sila je proporcionalna električnoj struji i magnetskom polju. Što je jača struja i elektromagnetsko polje, to je snažnija posljedična Lorentzova sila. To je princip koji pogoni homopolarne motore, najjednostavniji tip motora. To je također osnovni princip u pozadini većine drugih vrsta električnih motora.

Solarni izboji
Sada kada znamo nešto više o plazmi, usredotočit ćemo se na električna svojstva i ponašanje Sunca. Kao što je prethodno spomenuto, par Sunce-heliopauza se može povezati s divovskom kondenzatorom. Uz stalnu struju curenja, u solarnom kondenzatoru se povremeno događaju izboji koje poznamo pod imenom "Sunčeva aktivnost". Ti izboji su zapravo Birkelandove struje koje probijaju fotosferu (svijetlu i vruću ovojnicu koja okružuje našu zvijezdu), stvaraju Sunčeve pjege koje omogućuju hladnijoj unutarnjoj tamnoj solarnoj materiji da postane vidljiva.

Promjene Sunčeve aktivnosti
Kao što smo spomenuli u prijašnjim poglavljima, Sunčeva aktivnost je rezultat solarnih izboja koje pokreću nabijena nebeska tijela u Sunčevom sustavu, te planetarna poravnanja. Tri glavna fenomena izboja (baklje, CME-ovi i Sunčeve pjege) blisko su povezani i ukazuju na povećanje Sunčeve aktivnosti.

hr.sott.net

Etanol pojeo kukuruz
Hrvatska izvozi gotovo petinu svoje proizvodnje kukuruza od oko 2,1 milijun tona godišnje. Prirodne katastrofe i sve veća potražnja za kukuruzom doveli su do rekordne cijene te žitarice na svjetskom tržištu. Na poljoprivrednoj burzi u Chicagu kukuruz je u ponedjeljak ostvario rekordni rast cijene od 8,5 posto, što je najviši dnevni rast još od 1973. godine. Bušel kukuruza (25,4 kg) se u ponedjeljak u Chicagu prodavao po 569,25 američkih centi. Analitičari procjenjuju da je glavni razlog za rast cijene žitarica u sve većoj potrošnji na tržištima poput Kine i Indije kao i sve jačem tržištu etanola, posebice u SAD-u. Prema podacima UN-ove Agencije za hranu FAO, u svijetu se godišnje proizvede oko 785 milijuna tona kukuruza. Najveći globalni proizvođači je SAD sa 332 milijuna tona, a slijede Kina sa 151 milijun, EU sa 63 i Brazil sa 52 milijuna tona.

Svake godine rekord
Gotovo polovica svjetske proizvodnje kukuruza se koristi za stočnu prehranu, a sve više kukuruza koristi se za proizvodnju etanola. Abdolreza Abbassian, FAO-ov stručnjak za žitarice, smatra da će u idućem razdoblju proizvodnja žita, pa tako i kukuruza, morati svake godine biti rekordna jer ćemo inače biti u problemima. Na cijenu kukuruza, pogotovo u SAD-u, velik utjecaj ima proizvodnja etanola, na koju otpada gotovo trećina ukupne proizvodnje. Što zbog poticaja središnjih vlasti, a što zbog sigurnijeg otkupa, sve više proizvođača odlučuje svoj kukuruz prodati energetskoj industriji. Etanol je u manje razvijenim zemljama J. Amerike i Azije jedan od glavnih krivaca za glad i povećanu smrtnost stanovništva. Naime, kompanije, a i države, žele što više kukuruza pretvoriti u etanol koji je onda moguće izvesti na Zapad te doći do deviza.

Profitirat će Agrokor
Kukuruz je u Hrvatskoj glavna žitarica za prehranu stoke, dok etanol ima vrlo mali utjecaj na njegovu cijenu. Očekuju se da će Hrvatska ove godine proizvesti oko dva milijuna tona kukuruza, što je 8% manje od lani. Većina kukuruza završi na domaćem tržištu, a i uvoz ove sirovine je zanemariv u odnosu na ukupnu potrošnju. Prema podacima HGK lani je iz Hrvatske izvezeno 381.000 tona kukuruza u vrijednosti od 72,6 milijuna dolara. Najveći hrvatski proizvođač je koncern Agrokor koji je slijedom toga i najveći izvoznik u sektoru. Globalni rast cijene kukuruza pozitivno će se odraziti na dio poljoprivredno-prehrambene industrije te treba očekivati da će kompanije kao što su Archer Daniels Midland and Bunge, Monsanto, DuPont, UAP Holding, Potash i Deere iz sektora proizvodnje kukuruza i repromaterijala za njegovu proizvodnju ostvariti rast. Istodobno bi kompanije iz prehrambenog sektora poput Coca-Cole, Pepsija, Heiza, Krafta, Kelloga, Tyson Foodsa i Piligrama imati problema u vezi s uravnoteženjem cijene sirovina s cijenom finalnog proizvoda. Agrokor je istodobno velik proizvođač kukuruza kao i značajni potrošač preko svojih mnogobrojnih prehrambenih industrija. No očekuje se da će zbog zatvorenoga kruga Agrokor ipak profitirati.
www.poslovni.hr


Ostatku svijeta smeta što se američki kukuruz pretvara u etanol
Amerikanci sve više koriste, kao zamjenu za benzin – etanol – koji se pravi od kukuruza, dakle, ključnog arrtikla za prehranu ljudi i životinja. I dok se tako nastoji da Amerika postane manje ovisna o uvozu nafte, etanol postaje uzrok i poskupljenja hrane i njenog nedostatka. Ova teška, crna zemlja idealna je za uzgoj kukuruza, a Craig Buhrow ne može dovoljno brzo kukuruza uzgojiti ne samo da bi nahranio svinje i krave nego i automobile i kamione. Od kada je Kongres zatražio da se manje koristi benzin, a više etanol, cijena kukuruza je naglo skočila, kao i standard života u američkim farmerskim gradićima. Međutim, američkog je kukuruza posvuda sve manje za prehranu, kao u Meksiku ili u Egiptu, te američki saveznici diljem svijeta sada kažu – koristite kukuruz kao gorivo dok ga nama nedostaje za prehranu ljudi! Jeffrie Sachs je stručnjak Ujedinjenih naroda: “Politika da se subvencionira proizvodnja kukuruza za pravljenje etanola ni prije nije imala nikakvog smisla. Sada svijet poručuje – Molim vas, zaustavite taj process!”Indijska vlada takvo gorivo naziva “zločinom protiv čovječnosti”, Turci su “preneraženi”, a britanski premijer Gordon Brown kaže kako će njegova zemlja “...razmisliti hoće li kupovati etanol iz Amerike zbog straha od svjetske krize...” No, u kakvoj su vezi sve veći zahtijevi za kukuruzom iz Iowe s cijenom brašna u Egiptu? Stvar je u tome što korištenje više plodnog zemljišta za uzgoj kukuruza znači manje plodnog zemljišta za uzgoj pšenice.Oni koji se bave proizvodnjom etanola, opet, kažu krivci za visoke cijene hrane u svijetu su skupa nafta, loše vrijeme, slab dolar i sve veći zahtijevi iz Kine. O tome govori Rob Dinneen iu Udruge obnovljivih goriva: “Govorimo ovdje o 120 dolara za barel nafte, a ljudi brinu oko malog povećanja cijene žitarica!” Problem je u tome da, ukoliko se prestane koristiti etanol kao gorivo cijene hrane će se smanjiti, ali cijena benzina će se povećati, po nekim procjenama i do 15 posto. Što se našeg farmera s početka priče tiče on će i dalje uzgajati kukuruz. Bez obzira završi li taj kukuruz u nečijem tanjuru ili u nečijem spremniku goriva, to će biti najbolje plaćeni kukuruz u njegovom životu.
ba.voanews.com


Tvornica etanola treba 300.000 tona kukuruza
Hoće li u Sisku biti sagrađena tvornica etanola vrijedna više od 50 milijuna eura, ovisi o tome mogu li sisački i ratari s područja Sisačko-moslavačke županije osigurati dovoljne količine kukuruza, glavne sirovine za proizvodnju alternativnog biološkog goriva, etanola, koji se stavlja u motorne benzine. Naime, kako je na sastanku sa stotinjak najvećih proizvođača kukuruza u županijskoj gospodarskoj komori naveo Olov Malmgren, predstavnik Eureka trust fonda iz Švedske, za normalno poslovanje tvornici etanola treba minimalno 300.000 tona kukuruza. - Sa svim proizvođačima potpisat ćemo ugovore o sigurnom otkupu svih količina proizvedenog kukuruza na rok od 3 do pet godina, a što se tiče cijene poštivat ćemo tržišnu cijenu kukuruza u Hrvatskoj, pojasnio je Malmgren. Dodao je kako će zbog osiguranja što jeftinije proizvodnje kukuruza Eureka trust fond u Sisku osnovati i posebnu tvrtku koja će otkupljivati i skladištiti sav potreban kukuruz, ali i proizvođačima kukuruza osiguravati jeftnije sjeme, sredstva za zaštitu bilja, mineralna gnojiva, strojeve i gorivo. Tvornica, koja bi bila smještena u bivšem tvorničkom krugu Željezare Sisak, u sklopu novoformirane poslovne zone "Južna industrijska zona" godišnje bi trebala proizvoditi 80.000 tona etanola, koji će se ili prodavati sisačkoj Rafineriji koja će ga umiješavati u motorne benzine ili izvoziti. Tržište je osigurano, jer prema propisima EU sve veće količine goriva morat će se osiguravati iz obnovljivih izvora. Potporu za taj projekt dali su Ministarstvo gospodarstva i državna Agencija za poticanje izvoza i ulaganja, a Sisak je kao najpovoljnija lokacija izabran zbog činjenice što je sisačka županija "kukuruzna" regija s dugom tradicijom proizvodnje kukuruza i golemim površinama neobrađenog zemljišta. Prednost Siska je rafinerija nafte koja bi mogla preuzimati gotovo sve proizvedene količine etanola i umiješavati ga u benzin, te termoelektrana koja ima višak pare koju je spremna prodavati pogonu za proizvodnju etanola po mnogo povoljnijoj cijeni od ostalih izvora energije. Marijana Petir, dožupanica Sisačko-moslavačke županije, ističe kako je riječ o jako vrijednoj investiciji, ne toliko zbog novih radnih mjesta u novoj rafineriji za proizvodnju etanola, nego zbog oživljavanja poljoprivrede i sigurnosti koju siguran otkup i dogovorene cijene pružaju farmerima. Na području županije sada se proizvede oko 70.000 tona kukuruza, četiri puta manje od potrebnih količina samo za proizvodnju etanola. No, kapaciteta ima, jer je još uvijek oko 68.000 hektara zemljišta neobrađeno, a veći dio proizvedenog kukuruza koristi se za stočnu hranu. Nova tvornica osigurat će razvoj ratarstva, ali i stočarstva s obzirom na to da nudi po povoljnoj cijeni kvalitetnu stočnu hranu - zaključuje Marijana Petir. Za proizvodnju tisuću litara etanola potrebno je 2,5 tone kukuruza. Kod proizvodnje tisuću litara etanola, dobije se oko 700 kilograma proteinske hrane za stočnu prehranu, te isto toliko kilograma kilograma ugljik dioksida koji se neće ispuštati u atmosferu i pridonositi stakleničkom efektu, nego će se prikupljati i prodavati tvornicama gaziranih bezalkoholnih pića i proizvođačima plina za smrzavanje. Ishrana stoke nusproizvodima iz proizvodnje etanola smanjila bi uvoz stočne hrane koje Hrvatska godišnje uvozi u vrijednosti od oko 60 milijuna američkih dolara.
www.jutarnji.hr