PRVA MOL EKOLOŠKA BENZINSKA PUMPA U BUDIMPEŠTI
Nova benzinska stanica će također biti operemljena turbo punjačima za električne automobile. Ova nova benzinska pumpa koja je otvorena januara 2012 u Budimpesti predstavlja spoj brige o ekološkom okruženju kao i naprednog dizajna koji nisu u suprotnosti u ovom slučaju. Jedan od glavnih ciljeva benzinske pumpe budućnosti je korištenje alternativnih izvora energije i smanjenje energetskih troškova pumpi. Korištenjem alternativnih izvora energije i energetski efikasne tehnologije MOL je smanjio troškove za blizu 20% u odnosu na klasične pumpe. Sada je moguće sačuvati 7,000 m³ plina i 120 000 kWh električne energije godišnje. Nova benzinska stanica će također biti operemljena turbo punjačima za električne automobile. Ovo će biti prva oprema te vrste na pumpama u Mađarskoj. Baterije električnih automobila puniti će se za samo dvadeset minuta. Značajno povećana toplinska instalacija zgrade, uključujući troslojne staklene površine, koje u velikoj mjeri smanjuju toplinu tijekom ljeta a povećavaju je u zimskim periodima. Zeleni zid ekološke pumpe i prekriven krov biljkama neutraliziraju 10 tona CO2 na godišnjem nivou, dok će se smanjivanje energije u ljetnjem ili povećanje u zimskom periodu utjecati na isparavanje iz zgrade. Tako sačuvana energija može da smanji emisiju plina CO2 za skoro 100t. Kišnica koja se čuva u cisternama zgrade koristi se za zalijevanje biljaka na krovu i zelenim zidovima, tako da je korištenje pitke vode minimalno. Unutrašnjost pumpe dizajnirana je korištenjem ekoloških neškodljivih materijala.
www.ekologija.rs



Prva MOL ekološka benzinska pumpa u Budimpešti
Zelena tehnologija će značajno smanjiti potrošnju energije i emisije CO2 a postignut dizajn ekološke pumpe oduševljava potrošače. Ušteda više od 50% energije, kreativna upotreba alternativne energije, efektivna redukcija deset tona plina CO2 i emisije plinova, konstruktvina upotreba recikliralnih materijala na MOL benzinskim pumpama – sve to čini novi zeleni koncept grupe MOL, zasnovan na principima održivog razvoja koji su skoro postavljeni u Budimpešti. Ova nova benzinska pumpa predstavlja spoj brige o ekološkom okruženju kao i naprednog dizajna koji nisu u suprotnosti u ovom slučaju. Zeleni koncept grupe MOL je projekat koji neće služiti samo korisnicima u budućnosti već i u sadašnjosti. MOL je godinama tragao za načinom razvitka ove „benzinske pumpe budućnosti“. Jedan od glavnih ciljeva benzinske pumpe budućnosti je korištenje alternativnih izvora energije i smanjenje energetskih troškova pumpi. Korištenjem alterantivnih izvora enegije i energetski efikasne tehnologije MOL je smanjio troškove za blizu 20% u odnosu na klasične pumpe. Sada je moguće sačuvati 7.000m³ plina i 120.000kWh električne energije godišnje. Nova benzinska stanica će također biti operemljena turbo punjačima za električne automobile. Ovo će biti prva oprema te vrste na pumpama u Mađarskoj. Baterije električnih automobila puniti će se za samo dvadeset minuta. Sve je veća upotreba električnih automobila, posebno popularnih na zapadu, što nije slučaj u Mađarskoj. Ipak, MOL u saradnji sa ABB, liderom u napajanju energijom i automatizacije tehnologije, sada je fokusiran na pionirski razvoj istog. Inovacije koje donosi zeleni koncept grupe MOL: Značajno povećana toplinska instalacija zgrade, uključujući troslojne staklene površine, koje u velikoj mjeri smanjuju toplinske potrebe tijekom ljeta a povećavaju je u zimskim periodima. Zeleni zid ekološke pumpe i prekriven krov biljkama neutralizirati će 10 tona CO2 - na godišnjem nivou, dok će se smanjivanje energije u ljetnjem ili povećanje u zimskom periodu utjecati na isparavanje iz zgrade. Tako sačuvana energija može da smanji emisiju plina CO2 za skoro 100t. Kišnica koja se čuva u cisternama zgrade koristi se za zalivanje biljaka na krovu i zelenim zidovima, tako da je korištenje pitke vode minimalno. Unutrašnjost pumpe dizajnirana je korištenjem ekoloških neškodljivih materijala.
www.gradjevinarstvo.rs

Njemačka ukida subvencije za OIE i okreće se aukcijama

Stop za energetske zadruge, naprijed velikim investicijama u vjetroelektrane. Njemački parlament prošli je petak prihvatio novi zakon o obnovljivim izvorima kojim ukidaju poticajne tarife koje zamjenjuje kompetitivnijim aukcijama te ograničavaju razvoj vjetroelektrana kako bi osigurala blagovremeni razvoj elektroenergetske mreže za prihvat te energije. Godišnje aukcije za vjetroelektrane na kopnu ograničene su na 2,8 GW a ponuđeni su i fluktuirajući natječaji za offshore kapacitete. Nakon 2020. granica će se podići na 2,9 GW za kopno, dok će na moru oscilirati iz godine u godinu s ciljem da Njemačka u periodu 2021.-2030. osigura 15 GW kapaciteta iz vjetra. 2015. Njemačka je instalirala 3,7 GW vjetroelektrana odnosno 44% ukupnih takvih pogona u Europi. Aukcijama će se nastojati postići najniža prodajna cijena za tako proizvedenu energiju, a novi zakon je dio Energiewendea kojim se postupno ukidaju fosilni izvori i nuklearke s ciljem proizvodnje energije iz obnovljivaca. Njemački građani su s 46% udjela najveći vlasnici kapaciteta u obnovljivim izvorima, institucionalni investitori drže 41%, a velike energetske kompanije tek 12,5% pa će to biti velik udar na građane i energetske zadruge kojih je registrirano gotovo tisuću, piše EMP.
www.energetika-net.com


Vjetroelektrane snizuju cijenu električne energije

Jedan od standardnih prigovora na obnovljive izvore energije jest da su preskupi. Ali to pitanje nije tako jednostavno, kako izgleda. "Ekonomičnost" sama po sebi ne znači ništa; pitanje je, ekonomično za koga? U SAD se vodi intenzivni politički rat o produljenju federalnih potpora energiji vjetra; značajno je pitanje i u aktualnoj predsjedničkoj izbornoj kampanji. Potpora je u obliku "produciton tax credit", izraz koji je teško prevesti na hrvatski. Vlada isplaćuje svakom proizvođaču električne energije (elektrike) iz vjetra 2,2 centa po proizvedenom kilovatsatu. Populistički je lako to proglasiti nepotrebnim troškom za porezne obveznike. Međutim, članak Richarda W. Capertona How Wind Power Helps Lower Electricity Prices uvjerljivo pokazuje gdje je poanta i koji su interesi u igri. Vladina ulaganja vode do pada cijena elektrike na tržištu. (Govorimo o SAD, gdje su i najveće električne "utility" na tržištu, to su kompanije koje vode velike sustave, u Europi većinom nacionalne, kao HEP). To je naravno dobro za potrošače, ali padaju profiti kompanija koje se bave proizvodnjom. Ako ste bezrezervni pristaša slobodnoga tržišta, smatrate a priori da se "država ne smije miješati u tržišne odnose". Ali mora biti transparentno i da to znači biti bezrezervni pristaša kapitalizma, vladavine interesa kapitala nad drugim interesima: ne smijemo dozvoliti da profiti (prihod kapitala) padaju, makar većina ljudi od toga imala neposrednu korist. Taj "problem" da padaju profiti velikih kompanija koje upravljaju sustavima, primjećen je i u Njemačkoj, kad su zahvaljujući feed-in tarifama (koje je uvela i Hrvatska) počeli rasti instalirani kapaciteti vjetroelektrana (a zatim u znatnoj mjeri i solarnih). U Njemačkoj je električna energija znatno više na tržištu, nego recimo u Francuskoj ili Velikoj Britaniji. "Slobodno tržište", neočekivano, počinje raditi u korist obnovljivih. Vlada doduše intervenira na tržištu, ali tradicionalno u rigidno centraliziranom sustavu kao što je Electricite de France ili HEP, nikakvog tržišta ni nema. A postaju transparentni i kapitalistički odnosi interesa i moći. Prevodimo osnovne teze članka. Bitno je imati na umu bazičnu motivaciju kompanije Exelon. Oni su u u biznisu prodavanja elektrike, pa žele da ona bude skupa. Studije pokazuju da energija vjetra smanjuje cijene na tržištu u cjelini, pa je posve racionalno što se Exelon energiji vjetra protivi. (...) Većinu elektrike Exelon prodaje na takmičarskom tržištu, koje omogućava proizvođačima (kao Exelon) da prodaju lokalnim distributivnim poduzećima, koja pak tu elektriku prodaju poduzećima i vlasnicima kuća. Takmičarska tržišta rade na bazi ravnotežne cijene (cijena zatvaranja, "clearing price"), što znači da se sve proizvedeno plaća po istoj cijeni, bez obzira koliko je koštala proizvodnja. Metoda aukcije osigurava da svaki proizvodni pogon radi uz najnižu cijenu koju je spreman prihvatiti. Dok su detalji ekstremno komplicirani - pravila za tržište koja vrijede u srednje-Atlantskom području npr. imaju više od 2.000 stranica - osnove su vrlo jednostavne. Svaki proizvođač kaže operateru tržišta koliko je elektrike voljan dostaviti i po kojoj cijeni. U isto vrijeme, svako distributivno poduzeće kaže operateru tržišta koliko energije treba kupiti. Operater tržišta zatim posloži proizvođače od najniže do najviše ponuđene cijene. Zatim, počevši od najniže ponude, operater tržišta dodaje ponuđeno, sve dok ne dostigne dovoljnu snagu da zadovolji zahtjeve distributera. Zadnja prihvaćena ponuda postaje "ravnotežna cijena": cijena koju distribucijska poduzeća plaćaju za svu elektriku, i cijena koju svaki proizvođač prihvaća. Ono što se događa na tržištu je slijedeće: svaka elektrana nudi elektriku onda, kad je kadra proizvoditi, po marginalnoj cijeni proizvodnje. Te su cijene vrlo različite za razna postrojenja. Za vjetroelektrane (kao i za solarne) je marginalna cijena nula: kad god mogu proizvoditi, one će prihvatiti bilo koju cijenu, jer su troškovi isti, stoji li ili radi. Kad postoje samo mali kapaciteti VE, to ne igra ulogu. Međutim, kad kapaciteti rastu, najskuplji ponuđači ispadaju iz igre i ravnotežna cijena pada. Nedavna studija Nezavisnog sistemskog operatora Srednjeg Zapada (Midwest Independent System Operator) pokazala je da velika prisutnost vjetra može uštedjeti potrošačima 200 USD godišnje. Dok su koristi za potrošače jasne, postojeći proizvođači gube dio profita. Tehnološki, najveći je problem za vlasnike nuklearnih elektrana, koje su najmanje fleksibilne: proces isključivanja i ponovnog uključivanja je vrlo dug i skup. Zato se kompanija Exelon, koja upravlja s više nuklearnih elektrana, bori protiv produljenja važenja production tax credit za vjetroelektrane. Ironija je u tome, da vlada od 2005. nudi i novim nuklearnim elektranama 1,8 centa po kilovatsatu; dosad, međutim, nijedna NE tu mogućnost ne koristi, jer se nove NE ne grade. K tome, federalne subvencije nuklearnoj industriji od 1947. iznosile su najmanje 185 milijardi USD. Production tax credit je priča o uspjehu državnih ulaganja. Od njegovog uvođenja, energija vjetra se eksplozivno razvija a cijene su opale za zaprepašćujućih 90%. Stabilnim uvjetima za investiranje stvorenim dogoročnim produljenjem 2009. g, količina energije vjetra korištena u SAD udvostručila se u posljednje četiri godine. To je omogućilo uzlet sektora proizvodnje vjetroagregata, pa je više od 60% vrijednosti agregata proizvedeno u SAD. Ukidanje production tax credit značilo bi ukidanje 37.000 radnih mjesta i više cijene električne energije. Kao što smo gore spomenuli, slična je priča u Europi, gdje države daju potporu obnovljivima u obliku garantirane otkupne cijene na određeni broj godina (feed-in tarifa). U Hrvatskoj se pak događa da HEP-Trgovina, koja upravlja sustavom, gotovo uopće ne uključuje termoelektrane u Sisku i Rijeci, jer je jeftinije nabavljati struju iz uvoza. Uvoz nije velik zato jer nemamo domaćih kapaciteta, nego zato, jer je tako jeftinije.
pollitika.com

Iznevjerena očekivanja zaštite rijeke Vjose

Albanski premijer Edi Rama iznenadio je početkom tjedna lokalne ekološke aktiviste potpisivanjem ugovora o koncesiji za izgradnju nove hidroelektrane na rijeci Vjosi, piše BIRN. Sistem elektrana na toj lokaciji počeo se graditi još početkom 2000-ih, no premijer je uoči lokalnih izbora u junu najavio ne samo zaustavljanje gradnje, nego i proglašavanje područja nacionalnim parkom te njegovu trajnu zaštitu od sličnih projekata. Rijeka Vjosa nalazi se na jugu zemlje, izvire u Grčkoj i ulijeva se u Jadransko more, a njezin se tok smatra jednim od posljednjih nereguliranih velikih rijeka u Europi, što ga čini idealnim staništem brojnih rijetkih životinjskih vrsta. Jedinstvena bioraznolikost glavni je razlog zbog kojeg je projekt izazvao pažnju međunarodne javnosti, uključujući i raspravu u Europskom parlamentu prilikom koje su zastupnici zelenih priložili amandman na izvještaj o “napretku Albanije na putu prema Europskoj uniji” vezan uz ovo pitanje. No projekt je vrlo nepopularan i u Albaniji, osobito u kraju oko rijeke Vjose. Prvotna koncesija za izgradnju brana bila je predana talijanskom “investitoru” Francescu Becchettiju, koji se trenutno nalazi pod istragom zbog kriminalnih radnji (iako je nedostupan albanskom pravosuđu), a zatim je otkriveno i kako je prilikom izdavanja dozvola za pojedine elektrane svjesno prekršen zakon. Prošla vlada, pod vodstvom sada opozicijske Demokratske stranke, je revitalizirala okaljani projekt predloživši koncesije za gradnju nekoliko manjih elektrana na pritocima Vjosi, no ni taj plan nije izbjegao kritike. Aktualni je premijer svojevremeno projekt nazvao “barbarstvom” i predložio da se, umjesto proizvodnji struje, kraj orijentira turizmu. No slično projektu izgradnje hidroelektrana u nacionalnom parku Mavrovo u susjednoj Makedoniji, ni ovaj projekt nije samo lokalno pitanje, jer su u njegovu provedbu već do sad znatna sredstva uložile Svjetska banka i Europska banka za obnovu i razvoj, računajući kako će doprinijeti “energetskoj neovisnosti” Europe. Prema potpisanom ugovoru, koncesija na izgradnju brana bi trebala pripasti jednoj turskoj tvrtki, a pretpostavlja se kako će njezini uvjeti uključivati prepuštanje kontrole nad dijelom rijeke u zamjenu za povlaštenu cijenu električne energije za nacionalnog distributera u koji se našao u teškoj situaciji.
www.bilten.org


Veliko finale Balkan Rivers Toura u Albaniji

Više od 150 kajakaša iz cijele Europe i SAD-a, albanskih parlamentaraca, lokalnih stanovnika, umjetnika, predstavnika domaćih i međunarodnih organizacija za zaštitu prirode, kao i potpredsjednica Europskog parlamenta Ulrike Lunacek, jučer se okupilo u Tirani i pozvali albansku vladu da zaustaviti planove za izgradnju niza hidroelektrana na rijeci Vjosi. S prosvjedom i pokušajem predaje peticije premijeru Ediju Rami, službeno je završila Balkan Rivers Tour, koja je pod vodstvom olimpijca Roka Rozmana u 35 dana preveslala 23 iznimne rijeke u 6 zemalja od Slovenije do Albanije. Rijeka Vjosa jedan od posljednjih preostalih riječnih dragulja Europe jer u svom cjelokupnom 270 kilometra dugom toku, od Pindi planina pa sve do Jadranskog mora, teče slobodno i bez umjetnih barijera. Albanska vlada nedavno je odlučila da će izgraditi niz velikih hidroelektrana, te je dodijelila koncesiju turskoj tvrtki. Projekt predviđa branu i u jednom od ekološki najvrjednijih dijelova rijeke u kojem se protežu brojni otoci šljunka i poplavne šume, idealna staništa za mnoge vrste ptica, te područje na kojem ima mnogo naselja u kojima se ljudi većinom bave poljoprivredom. „Albanija je zemlja kandidat za članstvo u EU i bila bi katastrofa ako bi prije ulaska izgubila svoje najvrjednije prirodne resurse. Države članice, ali i one koje žele uči u EU (Albanija), moraju slijediti smjernice iz Okvirne direktive o vodama, a do sada ovi kriteriji u zemljama zapadnog Balkana nisu zadovoljeni, posebice ne u Albaniji“, rekla je Ulrike Lunacek, potpredsjednica Europskog parlamenta. Na zaključku kampanje na rijeci Vjosi sudjelovali su kajakaši iz Slovenije, Albanije, Grčke, Italije, Njemačke, Austrije, Nizozemske i SAD-a i mnogi drugi. „35 dana smo veslali na rijekama između Slovenije i Albanije a turneju smo željeli završiti velikim finalom na rijeci Vjosi, kraljici balkanskih rijeka. Izgradnja brana neprihvatljiva je ne samo za nas kajakaše, nego i za mnoge stanovnike i člane albanskog parlamenta, a ovdje smo svi zajedno podigli svoj glas protiv tog projekta i mnogih drugih koji se planiraju diljem Balkana na našim prekrasnim rijekama“, izrazio je mišljenje mnogih prisutnih Rok Rozman, inicijator i vođa turneje. Balkan Rivers Tour je službeno završen jučer 20. svibnja u Tirani, kad su uz pljesak nekoliko stotina prisutnih i pobornika iz mnogih zemalja, Rok Rozman i kajakaši s kajakima na ramenu stigli u centar glavnog grada Albanije. Ispred zgrade Vlade željeli su premijeru Ediju Rami predati peticiju – kajak, s kojim je preveslao sve 23 rijeke i na kojem je bio poziv za uspostavu Nacionalnog parka Vjosa pod kojeg se je potpisalo više od 1000 sudionika turneje. Međutim, ni Edi Rama niti bilo koji predstavnik vlasti nije bio spreman prihvatiti peticiju a policija je blokirala glavni ulaz u zgradu vlade. Rok Rozman kajak ostavio ispred policijskog kordona. „Balkan Rivers Tour je završila, ali će poruka ove izvanredne kampanje ostati vrlo živa i aktualna. Zajedno možemo – to je poruka s kojom smo povezali lokalno stanovništvo, koje živi uz balkanske rijeke, kajakaše, medije, lokalne i EU političare, korporacije i tri međunarodne organizacije za očuvanje prirode – WWF, Euronatur i Riverwatch. Naš cilj je očuvati posljednje slobodno tekuće rijeke od Slovenije do Albanije. WWF Adria je jedna od organizacija za zaštitu prirode, koji vidi očuvanje rijeka i riječnih staništa kao jednog od ključnih izazova u regiji, te stoga podupire poziv vlastima i donositeljima odluka u Albaniji da zaštite rijeku Vjosu i kažu glasno NE izgradni brana na Vjosi“, naglasio je Martin Šolar, direktor WWF Adria.
croatia.panda.org


Veslanjem protiv hidroelektrana na Balkanu

Aktivisti kampanjom 'Balkan Rivers Tour' žele se suprotstaviti gradnji brana i hidroelektrana u regiji, od Slovenije do Albanije. Kampanja nevladinih organizacija "Balkan Rivers Tour" želi se suprotstaviti gradnji brana i hidroelektrana u regiji, od Slovenije do Albanije. Kajakaši su tako odlučili veslati po najljepšim i najugroženijim rijekama Balkanskog poluotoka. Ekipa Al Jazeere pratila ih je na rijeci Zrmanji, u zadarskom kraju. Rijeku Zrmanju su stručnjaci uvrstili u sedam riječnih čuda Hrvatske. Tajanstvenu rijeku s teško dostupnim kanjonima. Na obroncima Velebita, Like, sjeverne Dalmacije, trebale bi se praviti tri nove hidroelektrane, u dijelu parka prirode Velebit. "Naša je želja je da Zrmanja bude geomorfološki park prirode i da se spasi od bilo kakvih intervencija, industrije i nekih drugih stvari", rekao je Tiho Kovačević, aktivista iz Zagreba.

Kajakaši kroz šest država
U toku Zrmanje krije se Visoki buk, najljepši i najviši na rijeci, 11-metarski slap. "Ja mislim da mnogi političari odlučuju samo gledajući karte o ovakvim projketima. Trebalo bi ih dovesti i provozati, pa reći da li želiš ili ne želiš. Svakako da lokalno stanovništvo treba odlučiti da li njihove rijeke treba pretvoriti u niz akumulacija ili ne", kazala je Irma Popović-Dumović iz WWF Adria. Niz prirodnih bisera na Neretvi u Bosni i Hercegovini, Tari u Crnoj Gori ili Soči u Sloveniji prošli su ili će tek proći veslači u čamcima. "U 35 dana kajakaši će obići šest država, od Slovenije do Albanije, te veslati na najmanje 18 rijeka. Šalju univerzalnu poruku - spasite balkanske rijeke od gradnje brana i hidrocentrala", javlja reporter Al Jazeere Boris Gagić.

Planirana gradnja 2.700 hidroelektrana
Više od 2.700 novih hidroelektrana raznih kapaciteta planira se graditi u regiji. U Albaniji blizu 350. Na makedonskim rijekama 203 brane, podaci su nevladnih organizacija. Kada su zaljubljenici u prirodu počeli buditi ekološku svijest svojim projektom, počeli su im se javljati stanovnici mjesta uz rijeke. "To je ono što nam treba, da pokažemo da ljudima trebaju ovakve prirodne rijeke i da je na nama svima da to othranimo", navodi Rok Rozman, vođa kampanje "Balkan Rivers Tour". Predajom peticije za očuvanje albanske rijeke Vjose tamošnjem premijeru Ediju Rami, okončat će se u maju kajakaška turneja. Na Zrmanji se nadaju kako će specifična reverzibilna hidroelektrana Velebit ostati jedina na rijeci. Koja i pitkom vodom snabdijeva širi kraj, prenosi Al Jazeera.
www.frontslobode.ba

Da li je moguće napuniti bateriju za 30 sekundi?

Veliki proizvođači odavno pokušavaju da riješe problem autonomije korištenja mobilnih uređaja na dva načina. Jedan krak istraživanja ide u pravcu bežičnog napajanja, a drugi je fokusiran na brzo punjenje baterije. Izgleda da je mali start-up iz Izraela, Storedot, napravio revolucionarni pomak na ovom polju jer su nedavno predstavili bateriju koja može da se napuni za 30 sekundi. Jedini problem je veličina, pošto ima dimenzije omanje cigle. Doduše tim iz Storedota tvrdi da smanjivanje dimenzija neće biti problem, te da će ova vrsta baterije biti dostupna za komercijalnu upotrebu već 2016 godine. Ova tehnologija je demonstrirana prije nekoliko dana tijekom Microsoftove konferencije Think Next, koja se održala u Tel Avivu. Kao što možete videti na klipu, punjač je napunio bateriju za nepunih 30 sekundi. Izgleda da veliki broj kompanija dijeli optimizam razvojnog tima, a Storedot je prošle godine dobio investiciju od 6 miliona dolara, namijenjenu razvoju ove tehnologije. Za razliku od klasičnih, u kojima se nalaze litijum-ionske ćelije, baterija ovdje struju skladišti u organskom materijalu, tj. u kristalima koji su izgrađeni od aminokiselina. Ova jedinjenja su otkrivena slučajno, tokom istraživanja Alchajmerove bolesti koja su provedena na Univerzitetu Tel Aviv.
www.srbijadanas.com


Novo otkriće moglo bi umiroviti Li-Ion baterije

Tim stručnjaka s kanadskih sveučilišta Hydro-Québec i McGill objavili su u stručnom listu Nature Communications znanstveni rad koji pokazuje da bi vrlo brzo litij-ionske (Li-Ion) baterije koje se same pune mogle postati stvarnost. Najbolje od svega jest što se to punjenje čini uz pomoć svjetla. Ne treba previše napominjati koliko bi ovo otkriće, kad bi postalo dostupno za komercijalnu upotrebu, bilo od koristi. Naime, baterije u mobilnim uređajima dio su koji najsporije napreduje i svaki korak naprijed od velikog je značaja. Samo, najčešće sve ove vijesti ostanu u nekakvoj arhivi i više se ne spomenu jer nikad ne zažive punim plućima. Ipak, suradnik na projektu profesor George Demopoulos iznimno je optimističan iz razloga što je cijela priča ušla u drugu fazu i u tu svrhu dobio je 564 tisuće američkih dolara. U istom raspoloženju je i liderica projekta dr. Andrea Paolella, koja ističe da je sad najbitnije razviti hibridnu solarnu bateriju u bilo kojem obliku, a potom tehnologiju dodatno usavršavati i prilagoditi zahtjevima tržišta. Samo, dovoljno se sjetiti pompoznih najava o bateriji koja se napuni za samo minutu. Bilo je to u veljači 2015. i govorilo se da će stići na tržište s 2016. Radilo se o izraelskom startupu StoreDotu i za njihov rad bilo je zainteresirano 15 tehnoloških kompanija. S obzirom da smo u 2017. i StarDot se više nigdje ne spominje, jasno da sve skupa nije doživjelo svjetlo dana. Zato je teško ne biti skeptičan kad god ovakve informacije dođu na površinu. Ali, prije ili kasnije se mora dogoditi nešto što će nas razuvjeriti...
www.ictbusiness.info

Potencijal obnovljivih izvora energije u Srbiji

Trenutno stanje u sektoru obnovljivih izvora energije u Srbiji je loše, iako Srbija ima znatne potencijale za razvoj na ovom polju. Za zemlju bogatu šumom i velikom obradivom površinom značajna je mogućnost korišćenja biomase. Na naučno-stručnom skupu „Energetika 2014”, održanom u martu na Zlatiboru, rad o potencijalima obnovljivih izvora energije u Srbiji prezentirali su Bojan Stojčetović, Živče Šarkoćević i Milan Mišić sa Visoke tehničke škole strukovnih studija iz Zvečana. Potraga za izvorima obnovljive energije, na koju se prebacuju mnoge zemlje, uvjetovana je sve većom potražnjom za energijom zbog porasta svjetske populacije i zaštite životne sredine. U Srbiji je trenutno stanje u sektoru obnovljivih izvora energije loše i pored činjenice da postoje znatni potencijali za razvoj na ovom polju. Korištenje obnovljivih izvora energije u našoj zemlji je prema statističkim podacima daleko ispod europskog prosjeka. Potencijal vjetra u Srbiji je moguće dobro iskoristiti na lokacijama pogodnim za izgradnju generatora vjetra u istočnom dijelu Srbije, na Pešteru, Zlatiboru i Panonskoj dolini sjeverno od Dunava. Intezitet solarne radijacije u našoj zemlji je za oko 30 posto veći nego u centralnoj Europi. Od korisnog potencijala izvora obnovljive energije u Srbiji 15 posto čini solarna energija. Koristeći ukupni energetski potencijal niskih vodostaja za izgradnju malih hidrocentrala na 900 potencijalnih lokacija na rijekama Srbije, moguće je dostići proizvodnju od 4,7 posto energije u zemlji. Biomasa se može koristiti kao zamijena za fosilna goriva u proizvodnji topline i struje, kao i gorivo za industrijsku proizvodnju. Naša zemlja je bogata šumama i velikom obradivom površinom što pruža velike mogućnosti koje se nedovoljno koriste. Ukupan potencijal poljoprivredne biomase u Srbiji iznosi 12,5 miliona tona godišnje od čega se za energiju koristi samo 1,7 miliona tona i to na tradicionalan način. Potencijal geotermalne energije u Srbiji iznosi oko 2.300 GWh godišnje. Geotermalna energija kod nas se uglavnom koristi iz geotermalne i mineralne vode za zdravstvene ili sportsko-rekreativne svrhe, a ne kao izvor energije. Korištenje ove energije za grijanje i druge načine je u ranom stadiju. Utvrđena snaga postojećih geotermalnih izvora u našoj zemlji je 160 MW od čega bi trenutno moglo da se koristi 100 MW. Hidrogeološka i geotermalna mapa Srbije je obilježena sa 160 izvora geotermalne vode sa temperaturom od preko 15 stupnjeva. Najtoplija je Vranjska banja sa temperaturom od preko 96 stupnjeva. U Vojvodini službeno postoji 62 izvora, a južni tok Save i Dunava ima 48 izvora geotermalne vode. Energetska efikasnost u Srbiji je niska, a obnovljivi izvori energije se ne koriste koliko bi moglo, tako da se tokom 21. vijeka mora razviti mudra energetska strategija koja će uključiti nove mjere za efikasno korištenje energije, ekspanziju obnovljivih energetskih kapaciteta i korištenje fosilnih goriva uz visoke norme zaštite životne sredine. Energetska sigurnost će za mnoge zemlje u narednom periodu biti jedan od ključnih problema. Obnovljivi izvori energije bi trebalo da čine temelj buduće energetske nezavisnosti Srbije. U korištenju ovih energetskih izvora postoje ogromne mogućnosti za angažiranje domaćih i stranih investitora i razvoj „zelenog” sektora.
serbia-energy.eu


OBNOVLJIVI IZVORI ENERGIJE – POTENCIJALI I MOGUĆNOSTI SRBIJE

Privredna komora Beograda – Udruženje poljoprivrede i prehrambene industrije, Udruženje industrije, Zadružni savez Beograda i Centar za razvoj i transfer tehnologija i ekologiju organizirali su okrugli stol na kome su izlagali prof. dr Miloš Banjac, pomoćnik ministra iz Ministrstva za infrastrukturu i energetiku, prof. dr Jordan Aleksić sa Fakulteta za primjenjenu ekologiju "Futura", Aleksandar Bogunović, viši savjetnik u Ministarstvu poljoprivrede, trgovine, šumarstva i vodoprivrede i prof. dr Jasmina Vujić sa Univerziteta Kalifornija. Zaključeno je da Srbija ima veliki potencijal u obnovljivim izvorima energije, ali da postoje brojne prepreke koje se mogu otkloniti samo u suradnji svih zainteresiranih strana. Privredna komora Beograda će preuzeti ulogu u povezivanju i promociji domaćih proizvođača energije iz obnovljivih izvora. U Srbiji je ove godine donešen Novi Zakon o energetci koji osigurava liberalizaciju i otvaranje tržišta energije i energenata. Od 1. oktobra 2012. godine Agencija za energetiku će samostalno određivati cijenu električne energije i plina (bez Vlade RS). Uveden je privremeni status povlaštenog proizvođača za solarne i vjetro elektrane, a do kraja godine usvajaju se nove Feed-in tarife. Do kraja slijedeće godine trebala bi biti izrađena Nova strategija razvoja energetskog sektora RS 2025 (2030) i Akcioni plan za OIE. Što se tiče potencijala obnovljivih izvora energije u Srbiji, energija vjetra je procijenjena na 2,3 milijardi kWh godišnje - 7% godišnje proizvodnje struje. Za sada je izdano 12 energetskih dozvola (oko 1.400 MW i u postupku oko 600 MW), pri čemu je granična vrijednost instalirane snage vjetroturbina 450 MW i povlaštena cijena 9.5 c€/kWh. Srbija ima značajan hidropotencijal koji se procenjuje na 25 TWh godišnje, od čega je 17.5 TWh godišnje identificirano kao ekonomski isplativo za korištenje. Skoro 10 TWh se već koristi, uglavnom preko velikih hidroelektrana. Geotermalna enargija se koristi samo u nekim banjama i poljoprivrenim poduzećima. Ovo je zakonski nedovoljno uređena oblast sa starom i energetski neefikasnom opremom, ali za koju postoji privatna inicijativa. Sunčeva energija se potencijalno najbolje može iskoristiti za sanitarne vode i grijanje prostora i to na lokaciji Južne Srbije. EPS planira da izgradi 10 MW postrojenje na Zlatiboru. Postoji značajan potencijal obnovljivih izvora energije iz poljoprivrede i šumarstva za godišnju proizvodnju od preko 4 Mtoe. Trenutno, godišnja proizvodnja biomase u Srbiji iznosi cca 12,5 miliona tona (2,90 Mtoe) - 1,56 miliona tona je poljoprivredna biomasa i 1,34 miliona tona čini šumska biomasa. Najveće prepreke većem korištenju su te što se slama uglavnom koristi kao prostirka u štalama, a privatna gazdinstva često pale biomasu na njivama. Slabo je razvijeno ili ne postoji tržište za prodaju proizvoda od biomase u Srbiji, a usitnjenost posjeda poskupljuje sakupljanje i transportne troškove biomase.
www.kombeg.org.rs

Što sve utječe na energetski razred?

Mnogo je parametara koji utječu na energetski razred zgrade. Ovisno o potrošnji energije koju neka zgrada troši se smješta u jedan od 8 energetskih razreda: A+, A, B, C, D, E, F, G (gdje A+ predstavlja energetski vrlo učinkovitu zgradu, a G energetski vrlo neučinkovitu zgradu). Energetski certifikat je dokument koji utvrđuje energetski razred zgrade, predočuje energetske karakteristike zgrade i daje informaciju o potrošnji energije te stanju zgrade u odnosu na energetsku učinkovitost. O čemu sve ovisi koji će razred neka zgrada biti? Energetski certifikat tj. energetski razred zgrade nam daje informaciju o potrošnji energije koju neka zgrada troši, a o energetskom razredu ovisi jako mnogo parametara.

Što sve utječe na energetski razred?
- lokacija zgrade (da li je zgrada u Čakovcu, Rijeci, Osijeku, Dubrovniku ili nekom drugom gradu?)
- vrsta zgrade i namjena (režim korištenja zgrade - stan, kuća, poslovna itd.)
- karakteristike vanjske ovojnice zgrade (od kakvih materijala su izgrađeni zidovi, da li ima toplinske izolacije, kakve i koliko, koji je redoslijed slojeva vanjske ovojnice itd.),
- karakteristike stolarije (vrsta okvira: PVC, drvo, aluminij. Vrsta ostakljenja: LOW stakla, punjena argonom, obična stakla, IZO stakla itd.)
- kada je zgrada građena (starost građevine, i kada su bila zadnje značajne adaptacije)
- orijentacija otvora (na koju stranu ima koliko i kakvih otvora - prozora/prozirnih elemenata pročelja) - istok, sjever, zapad jug i solarnih dobitaka)
- da li prozori imaju zaštitu od sunca? (kakvu, gdje - s unutrašnje strane ili zaštitu s vanjske strane)
- zrakopropusnost
- zaklonjenost zgrade (nezaklonjena, umjereno zaklonjena i zaklonjena zgrada)
- površina i vrste vanjskih zidova na pojedinu stranu svijeta
- površina zidova prema negrijanim prostorima (garaža, spremište, podrum, tavan...)
- površina zidova prema grijanim prostorima (susjedni stanovi itd.)
- površine, volumeni i karakteristike grijanih i negrijanih prostora
- površina, vrsta i karakteristike otvora, po orijentacijama na pročeljima
- da li zgrada ima ili nema podrum (površine, volumen, otvori, karakteristike podruma itd.)
- kako su izvedeni podovi (da li su izolirani, na koji način i koliko, kakve su obloge itd.)
- kako su izvedeni stropovi (da li su izolirani, na koji način i koliko itd.)
- kako su riješena mjesta toplinskih mostova na konstrukciji
- da li ima primijenjenih obnovljivih izvora energije, u kojem udjelu i kakvih
- kakav je sustav grijanja prostora i zagrijavanja rople vode

Sve ovo nabrojeno i još mnogo drugih karakteristika se prilikom energetskog pregleda detaljno pregledava i mjeri, te se temeljem tih prikupljenih i proanaliziranih podataka izrađuje proračun u specijaliziranom programu kako bi se došlo do izračuna godišnje potrebna toplinska energija za grijanje, pa se zgrada s obzirom na potrošnju energije svrstava u određeni energetski razred. Iz ovoga se može vidjeti da energetski pregled i izdavanje energetskog certifikata nije jednostavan i brzi posao. Krajnji produkt cijelog posla je energetski certifikat i izvješće o provedenom energetskom pregledu.

Koji energetski razred je neka kuća?
Tek nakon detaljnog energetskog pregleda, analiza i izrade proračuna se može znati koji je energetski razred neka zgrada. Međutim, ukoliko neka zgrada (npr. kuća) uopće nema toplinsku izolaciju na vanjskoj ovojnici (zidu), bez obzira da li ma samo običnu žbuku, ako stropovi tj. krov nije toplinski izoliran, ako je kuća izgrađena prije 1995., ako je zaštita od sunca prosječna te ako je orijentacija prosječno dobra (manje prozora na sjever, a više na jug), ne može se očekivati da će energetski razred biti dobar, (vrlo izvjesno je da će biti E ili niži). Vlasnici kuća vrlo često energetski certifikat tj. energetski razred poistovjećuju sa kvalitetom svoje kuće ili kvalitetom gradnje, no energetski razred daje samo izračun kolika je potrebna godišnja toplinska energija za grijanje. I zbog toga potpuno ista kuća, sa potpuno jednakim karakteristikama i orijentacijom u Čakovcu ili Splitu neće imati isti razred. Zašto? Pa iz razloga što će takva kuća zbog klimatskih uvjeta u Čakovcu trošiti znatno više energije za zagrijavanje nego ista takva negdje na jugu Hrvatske, gdje su klimatski uvjeti znatno blaži. Da bi neka kuća / zgrada bila A energetski razred, ta zgrada mora imati 15 cm (ili više) toplonske izolacije na zidovima, jako dobro toplinski izoliran strop (25 cm), jako kvalitetnu stolariju, sa kvalitetnim brtvama i staklima, jako kvalitetnu zaštitu od sunca, što manje otvora na sjever.

Zašto se energetski razred dva stana u zgradi razlikuje?
U slučajevima višestambene zgrade, energetski razred pojedinog stana od energetskog razreda cijele zgrade se može razlikovati, kao što se može razlikovati i energetski razred jednog stana od drugog stana, i najčešće je to u praksi tako,a pogotovo kada se radi o graničnim vrijednstima pojedinog razreda - npr. ako je je pojedini stan na gornjoj granici C razreda ("malo fali za B razred), a cijela zgrada je na donjoj granici B razreda ("malo iznad C razreda) . Zašto je to tako? Stan koji je orijentiran na sjever, koji ima dva vanjska zida i koji ima ravni strop prema vanjskom prostoru troši znatno više energije za zagrijavanje/hlađenje od stana koji je orijentiran na jug i nalazi se u "sendviču" sa svih strana - između stanova gore, dolje, lijevo i desno. Kada postoji energetski certifikat pojediog stana i cijele zgrade i kada se energetski razredi razlikuju, i jedan i drugi certifikat su ispravni, međutim energetski certifikat pojedinog stana daje preciznije i konkretnije podatke za taj pojedini stan od energetskog certifikata cijele zgrade. Kolokvijalno i maksimalno pojednostavljeno se može reći da je energetski razred cijele višestambene zgrade zapravo "prosječan energetski razred svih stanova/prostora u toj zgradi". Svemu ovome treba dodati i još jednu činjenicu - a to je da se tijakom posljednjih godina tehnički propis kojim se propisuju zahtjevi za izračun energetskog razreda postrožuju, to u praksi znači da ista zgrada / stan / kuća po standardima od prije 10 godina ima energetski certifikat sa energetskim razredom npr. C, a ta izta zgrada bi možda po današnjim zahtjevima tehnočkog propisa mogla imati drugačiji energetski razred (npr. D).

Energetskim pregledom zgrade se također utvrđuju svojstva postojećeg stanja termotehničkih sustava i sustava rasvjete te ostalih potrošača u građevini, čiji se režim korištenja razlikuje ovisno o vrsti građevine. U izvještaju o energetskom pregledu se utvrđuje potencijal energetski učinkovitih mjera, te se kroz analizu prikazuje i kolika je ušteda nakon uvođenja energetski učinkovitijih sustava (obnovljivih izvora energije za grijanje/hlađenje, uvođenje štedljive rasvjete itd) te se prikazuje jednostavni povratni period investicije, koji svakom vlasniku i korisniku zgrade realno prikazuje koje energetski učinkovite mjere može poduzeti da bi njegova zgrada trošila manje energije i bila ugodnija za stanovanje. Kada gledate energetski certifikat onda pogledajte i brojku tj. vrijednost Qhnd, te ćete prema tome vidjeti da li je energetski razred na samom pragu prema lošijem energetskom razredu ili je na pragu prema boljem energetskom razredu, na energetskom certifikato to imate vrlo jasno i grafički prikazano, zato je potrebno energetski certifikat dobro pogledati, a ako je potrebno zatražiti i dodatno pojašnejenje od ovlaštenog energetskog certfikatora koji ga je izdao. Osim samog energetskog razreda u energetskom certifikatu (točnije na njegovoj 3. stranici) se prikazuju sve energetski učinkovite mjere koje je moguće implementirati na predmetnoj građevini - npr. ugradnja toplinske izolacije (fasade), zamjena stolarije itd.
ritehprojekt.hr


Zašto je važan energetski certifikat: Stan do stana, kvadratura ista, a razlika u cijeni - 10.000 eura!

Visoki energetski razredi najčešće podrazumijevaju bolju vanjsku izolaciju zgrade. Iako mnogi vlasnici nekretnina energetske certifikate smatraju nepotrebnima, u Osijeku prednosti ovog elaborata polako, ali sigurno dolaze do izražaja. Stanovi u jednoj zgradi, ovisno o energetskom razredu, već se prodaju za bitno drugačiju cijenu. Svaki kupac kojemu je stalo do postizanja ušteda na režijskim troškovima sada već pri prvom razgledavanju stanova koji se prodaju može tražiti na uvid elaborate o energetskoj učinkovitosti iz kojih se jasno vidi koliko košta život u svakom pojedinom stanu. Naime, iz certifikata je moguće jasno iščitati kakvu mjesečnu potrošnju vode, plina i struje potencijalni budući stanar može očekivati. Paralelno, u skladu s pogodnim režijskim troškovima prodavatelj nekretnine može za “kvadrat” tražiti veću cijenu. Tako se događa da dva susjeda sa stanom do stana jednake kvadrature prodaju nekretnine po cijeni koja se razlikuje i do nekoliko tisuća eura. Slučaj je to nedavno bio u zgradi na Sjenjaku.

- Jedan stan u zgradi imao je energetski razred C i ukupnu energetsku potrošnju izraženu kroz 96kwh/m2 jedinica, a drugi stan u istoj zgradi u energetskom je F razredu, a potrošnja mu je izražena kroz 230 kwh/m2 jedinica. Razlika između ova dva stana odmah je lako uočljiva - budući stanar bi za režije u prvom izdvajao upola manje u odnosu na drugi stan. Što nije zanemarivo! Upravo zbog toga stan s C razredom drži cijenu od 880 eura za “kvadrat”, a stan s F razredom cijenu od 750 eura za “kvadrat” - kaže Marijan Matijević, direktor tvrtke za posredovanje u kupoprodaji nekretnina Nekretnine Matijević iz Osijeka.

Objašnjava kako razliku u cijeni ne čini samo postojanje certifikata i taksativno nabrojani režijski troškovi, nego ono što oni podrazumijevaju.
- Primjerice, visoki energetski razred najčešće podrazumijeva bolju vanjsku izolaciju zgrade, te činjenicu da stan ima PVC stolariju, vodomjer, toplinske razdjelnike...To jesu segmenti vidljivi golim okom, ali su se svejedno često znali previdjeti. No, sada je tu certifikat koji otklanja svaku sumnju prilikom kupovine, kaže Matijević.

Za 20 godina ušteda 120 tisuća kuna
Ako se uzme da stan razreda C s ukupnom energetskom potrošnjom izraženom u 96kwh/m2 jedinica mjesečno stvori mjesečni režijski trošak od oko 500 kuna, a stan s F razredom i potrošnjom izraženom kroz 230 kwh/m2 jedinica trošak u vrijednosti od 1.000 kuna - kroz dvadeset godina prvi stan u odnosu na drugi vlasniku štedi oko 120 tisuća kuna! Takvu uštedu tržište nekretnina cijeni podizanjem ukupne cijene štedljivijeg stana u odnosu na manje štedljiv za čak deset tisuća eura.

Nema više mačka u vreći
Iz udruge “Potrošački forum” ističu kako postojanje energetskih certifikata ide na ruku kupcima nekretnina, ali i onima koji ih iznajmljuju. Sada je mnogo teže nekome podvaliti mačka u vreći, primjerice stan koji se prodaje po visokoj cijeni zbog dobre lokacije, a da se na kraju pokaže kako su režijski troškovi za budućeg vlasnika neizdrživi.
Ivana SOLAR

Čista energija za sve Europljane – realizacija europskog potencijala za rast

Europska komisija je predstavila paket mjera za održavanje konkurentnosti Europske unije uslijed promjena na svjetskim energetskim tržištima zbog prelaska na čistu energiju. Komisija želi da EU bude predvodnik tog prelaska, a ne da mu se tek prilagodi. EU se stoga obvezao na smanjenje emisija CO2 za najmanje 40% do 2030. uz istovremenu modernizaciju gospodarstva EU-a i osiguravanje radnih mjesta i rasta za sve europske građane. Tri su glavna cilja današnjih prijedloga: energetska učinkovitost na prvome mjestu, preuzimanje globalnog vodstva u korištenju energijom iz obnovljivih izvora i pružanje poštenih uvjeta potrošačima. Potrošači su aktivni, ključni sudionici na energetskim tržištima budućnosti. Oni će u budućnosti imati raznovrsniju ponudu, pristup pouzdanim alatima za usporedbu cijena energije i mogućnost proizvodnje i prodaje vlastite električne energije. Zbog veće transparentnosti i bolje regulative civilno će društvo aktivnije sudjelovati u energetskom sustavu i bolje reagirati na cjenovne signale. Paket sadržava i niz mjera za zaštitu najranjivijih potrošača. Potpredsjednik zadužen za energetsku uniju Maroš Šefčovič izjavio je: “Današnjim će se paketom modernizirati naše gospodarstvo i tako potaknuti prelazak na čistu energiju. Europa je prethodnih godina bila predvodnik globalne klimatske politike, a sad je primjer u stvaranju uvjeta za održiva radna mjesta, rast i ulaganja. Današnji se prijedlozi odnose na sve sektore povezane s čistom energijom: istraživanje i inovacije, vještine, zgrade, industriju, promet, digitalno društvo, financije itd. Zahvaljujući predstavljenim mjerama svi će europski građani i poduzeća na najbolji način moći iskoristiti prelazak na čistu energiju“. Povjerenik za klimatsku i energetsku politiku Miguel Arias Cañete izjavio je: “Našim se prijedlozima osigurava veća tržišna potražnja za novim tehnologijama, postavljaju odgovarajući uvjeti za ulagače, osnažuju potrošači, unapređuje funkcioniranje energetskih tržišta i pomaže u ispunjavanju naših klimatskih ciljeva. Posebno sam ponosan na obvezujući cilj o povećanju energetske učinkovitosti za 30 % jer će se tako smanjiti naša ovisnost o uvozu energije, stvoriti radna mjesta i dodatno smanjiti emisije. U Europi slijedi revolucija povezana s čistom energijom. Kao što je bio slučaj s Pariškim sporazumom, uspjet ćemo samo uz zajednički trud. Ovim je prijedlozima Komisija otvorila put do konkurentnijeg i modernijeg energetskog sustava s čišćom energijom. Za njegovu se realizaciju sad oslanjamo na Europski parlament i naše države članice“. Komisijini prijedlozi o čistoj energiji za sve Europljane odraz su činjenice da je prelazak na čistu energiju sektor rasta budućnosti i prilika za pametne ulagače. U čistu je energiju 2005. na globalnoj razini uloženo više od 300 milijardi eura. EU ima mogućnost iskoristiti svoje istraživačke, razvojne i ulagačke politike kako bi taj prelazak pretvorio u konkretnu priliku za industriju. U okviru ovog paketa, kojim će se do 2021. mobilizirati javna i privatna ulaganja u iznosu do 177 milijardi eura godišnje, u sljedećih se deset godina BDP može povećati do 1 % te stvoriti 900 000 novih radnih mjesta. Zakonodavni prijedlozi o čistoj energiji za sve Europljane obuhvaćaju energetsku učinkovitost, energiju iz obnovljivih izvora, oblikovanje tržišta električne energije, sigurnost opskrbe električnom energijom i pravila upravljanja energetskom unijom. Nadalje, Komisija predlaže pomake u području ekološkog dizajna i strategiju za povezanu i automatiziranu mobilnost. Paket uključuje i mjere za poticanje inovacija u području čiste energije te obnovu europskih zgrada. Tu su i mjere za poticanje javnog i privatnog ulaganja, promicanje industrijske konkurentnosti EU-a i ublažavanje učinka koje će prelazak na čistu energiju imati na društvo. Razmatraju se i načini na koje EU može iskoristiti vodeću ulogu u tehnologiji i uslugama povezanima s čistom energijom te pomoći trećim zemljama da ostvare ciljeve svojih politika.
www.menea.hr

Manji troškovi za struju i do 70% – Solarne roletne napajaju kućne uređaje zelenom energijom
Ako živite u stanu, svakako je komplicirano i nepraktično da postavljate solarne panele, jedan od najpopularnijih obnovljivih izvora energije. Zato je kompanija Solargaps proizvela "pametne" solarne roletne, kako bi otvorila prostor za zelenu energiju koja je svima dostupna. Pametne roletne automatski prate sunce tijekom dana stvarajući električnu energiju koja napaja kućne uređaje. Ukrajinski osnivač Solargapsa čak tvrdi da tako mogu da se smanje izdaci za električnu energiju za čak 70%. Jedan kvadratni metar roletni proizvodi do 100 watta struje kada se postavi na vanjsku stranu prozora, što znači da standardni dvokrilni prozor pruža dovoljno energije za napajanje tableta ili laptopa. Ukoliko bi velika poslovna zgrada postavila solarne roletne na sve prozore, tvorci ovog genijalnog izuma tvrde da bi objekt mogao u potpunosti da se samostalno napaja strujom. Osnivač Solargapsa Jevgen Erik godinama je postavljao roletne na eko-kućama kao građevinski radnik, pa je tako i došao na ovu ideju. Kaže da je jednog dana promatrao na livadi kako suncokreti slijede sunce i pomislio da bi isto to mogle da rade i roletne na prozorima. Roletne mogu da se kontrolišu ručno ili putem aplikacije uz pomoć koje pratite proizvodnju energije. Dok ste u stanu roletne možete da držite zatvorene ukoliko vam treba zaštita od sunca, ali ukoliko napustite sobu na samo pet minuta one će se automatski vratiti svojoj osnovnoj funkciji – praćenju sunca. “Pametne roletne” trebalo bi da budu priključene u zidnu utičnicu, a unutrašnji uređaj pretvara solarnu energiju u električnu. Energija može da se uskladišti i u rezervnu bateriju, za kasniju upotrebu.
energis.ba

Indonezija gradi elektranu na morske mijene

Elektrana snage 18 - 23 MW omogućit će opskrbu električnom energijom za 100 000 ljudi. Američki portal 'Power Engineering International' je izvijestio da je indonezijska vlada odobrila planove za izgradnju velike hidroelektrane na morske mijene. Kako se ističe, jedan od glavnih razloga za to je politički cilj ostvarivanja što je veće proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora za pokrivanje sve većih potreba. Postrojenje bi se trebalo graditi na otoku Floresu i bit će ugrađeno u već postojeći pontonski most duljine 800 m preko tjesnaca Larantuka. Očekuje se da bi snaga HEMM Palmerah trebala iznositi 18 - 23 MW, dok bi se iz proizvodnje trebale pokriti potrebe za električnom energijom za 100 000 ljudi. Projekt bi se trebao ostvariti u suradnji s Nizozemskom, za što je osnovana zajednička tvrtka Tidal Bridge s nizozemskom tvrtkom Strukton International i fondom DEC.
www.energetika-net.com

TIDAL BRIDGE BV awarded Palmerah Tidal Bridge project in Indonesia

Tidal Bridge BV, a joint venture of Strukton International and DEC, has been awarded the Palmerah Tidal Bridge project in Indonesia. The Palmerah Tidal Bridge project has the National Strategic Project status, emphasizing the national interest. The project includes the construction of a floating bridge together with the world’s largest tidal power plant. The first phase of the project has a contract value up to $200 million and will be rolled out in two years.

Tidal Bridge BV, a joint venture of Strukton International and DEC, has been awarded the Palmerah Tidal Bridge project in Indonesia. The Palmerah Tidal Bridge project has the National Strategic Project status, emphasizing the national interest. The project includes the construction of a floating bridge together with the world’s largest tidal power plant. The first phase of the project has a contract value up to $ 200 million and will be rolled out in two years.

The first scope of work consists of the construction of the 800 meter Palmerah Bridge at Larantuka Strait, East Flores, and a tidal energy power plant with an installed capacity of 18 MW to 23 MW, providing energy for more than 100.000 people.

After realising the first phase, the project is followed by an extension and finalisation of the power plants to an installed capacity of 90 MW to 115 MW for more than half a million people. The total project duration is four years and the contract value amounts up to $ 550 million.

The project contributes to the development of the Eastern part of Indonesia and the connection between the islands by improving its infrastructure. Besides, it will have direct impact on the fishery and agro culture in the area, stimulate tourism and improve the access to education and health care on the longer term. The combination of the bridge with the tidal energy power plant makes this project unique in its kind. The planned location, Larantuka Strait, is highly suitable for the generation of tidal energy due to the water flows, and makes it possible for local people to benefit from the bridge in multiple ways.

This ground breaking project follows the signing of the Head of Agreement in April 2016. It is the first project as part of the Dutch - Indonesian cooperation in the area of water works. The floating bridge and tidal power plants are designed and realised by the Dutch company Tidal Bridge BV, in cooperation with international and local partners. The first design and construct phase will be completed end-2019.

Quote: Eric van den Eijnden, CEO Tidal Bridge.
“We are proud to use cutting-edge technology in realising this bridge with the largest tidal power plant in the world and be able to increase the living standard of the people with this project.”

Quote: André Hoogeveen, General manager Strukton Sustainable Energy.
“This milestone is an extraordinary momentum to show our knowledge and experience. It is great to have the opportunity to realize this state of the art product in Indonesia.”

Quote: Latif Gau, CEO Tidal Bridge Indonesia.
“The Indonesian government was pleasantly surprised by the inventiveness of the partners, which made sure we could very quickly move to the implementations phase.”

About Strukton
Strukto is passionate about technology, focusing on rail and civil engineering works and technology-driven specialist fields. The company distinguishes itself with a number of unique specialist fields geared towards the markets for rail systems, civil infrastructure and technique and buildings. Strukton’s mission is to contribute to the quality and safety of rail transport, road infrastructure and technical systems and buildings. Internationally, Strukton focuses on transport systems in densely populated areas, creating access to mining and port areas, and the transportation of energy. The company has some 6,500 employees and an annual revenue of EUR 1.9 billion.

About DEC
Dutch Expansion Capital (DEC) is an independent, investment firm seeking gems with sustainable innovations, which have a technology that are game changing, operate in growing end markets and can be life-changing. In 2013 DEC founded Startupbootcamp HighTechXL, invested in a turbine developer gaining relevant insights and international networks in the tidal business. The portfolio of DEC consists of twenty young fast growing companies.
www.prweb.com

www.energetika-net.com

Krk će postati prvi energetski neovisan otok u Sredozemlju
Osim sunčeve i energije vjetra, pred Krčanima su i druge mogućnosti, poput energana koje bi energiju proizvodile iz biootpada ili »materijala« iz pročišćivača otpadnih voda . U dobrinjskom Društvenom domu održana je radionica na kojoj su predstavnici svih krčkih lokalnih jedinica, građani i predstavnici različitih civilnih udruga imali prigodu dati svoj doprinos stvaranju »Interdisciplinarne strategije nulte emisije stakleničkih plinova za integrirani održivi razvoj otoka Krka« – ambicioznog projekta koji s gotovo 800 tisuća kuna financira Vlada SR Njemačke. Ideja čije su potencijale i moguće koristi otočani očito vrlo ozbiljno shvatili,ide za nastojanjem da se Krk, kao prvi otok na Mediteranu, već za nekih 20-ak godina transformira u područje koje neće zagađivati okoliš ni ugrožavati klimu, ali što je još bitnije – koji će postati prvim energetski potpuno neovisnim otokom u Sredozemlju. Otočni lokalni čelnici, predstavnici komunalne tvrtke Ponikve i građani koji su se radionici priključili u njenom kasnijem, poslijepodnevnom dijelu, imali su od predstavnika konzultantske kuće IGR i na izradi strategije angažiranih njemačkih energetskih stručnjaka (iz instituta IFAS) prigodu čuti mnoštvo zanimljivih iskustava koja su na tom planu već postignuta u Njemačkoj. Bila je to idealna prigoda i da se Krčani osvrnu na goleme potencijale korištenja obnovljivih izvora energije kojima, posebice na planu sunčeve i energije vjetra i sami raspolažu, ali i da razmotre modele kojima će u skorijoj budućnosti sami pokušati učiniti prve veće iskorake. To može biti korištenje energije iz biomase gradnjom energane koja bi električnu i toplinsku energiju proizvodila uporabom komunalnog i poljoprivrednog biootpada ili iz »materijala« sakupljenog u pročišćivačima otpadnih voda. Da je u Hrvatskoj u planiranju korištenja obnovljivih izvora energije (u odnosu na onu dobivenu iz fosilnih goriva) letvica prilično nisko postavljena, upozorio je dr. Michael Knaus iz IFAS-a, ukazujući na javno proklamirane ciljeve hrvatske državne vlasti koji su u zacrtanim udjelima već dostignuti u solarnim i vjetro-potencijalima znatno siromašnijoj Njemačkoj. Da, što se tiče stremljenja ka energetskoj neovisnosti otoka Krka, više »nema natrag« – decidirano su nam potvrdili i dobrinjski načelnik Neven Komadina, koordinator spomenutog projekta od strane krčkih Ponikava Zdenko Kirinčić te Suzana Josipović, konzultantica IGR-a koja već mjesecima upravlja izradom strategije koja bi svoje konačno obličje trebala dobiti u lipnju. Kako je Josipović naglasila, sve čime će ovaj projekt rezultirati mora biti ekonomski isplativo. – Naravno da je čuvanje okoliša važan dio tog projekta, kao i prakse kakva se u Njemačkoj organizirano provodi već dulji niz godina. Ipak, sve što želimo postići, imat će smisla samo ako bude i financijski isplativo, odnosno ako otočani od ulaganja u svoje energetske sustave budu imali konkretne i osjetne koristi, bilo kroz ostvarivanje financijskih ušteda, smanjenje energetskih troškova, ostvarenje profita prodajom proizvedene energije ili pak kroz indirektnu korist koju bi cijeli otok mogao ostvariti na turističkom tržištu profilirajući se i brandirajući kao prvi pravi mediteranski »zeleni otok«, zaključila je konzultantica IGR-a. Zelena energija »hrani« cijelo selo. Dr. Michael Knaus je otočnim načelnicima i njihovim sugrađanima moguće koristi od obnovljivih izvora energije ilustrirao konkretnim primjerima i iskustvima brojnih njemačkih lokalnih jedinica. One samostalnom proizvodnjom zelene energije i njenom prodajom distribucijskim kompanijama podmiruju velik dio svojih energetskih troškova, ali i financiraju svoje društvene, sportske i socijalne programe.
www.novilist.hr

Krk do 2030. godine postaje energetski neovisan otok

Krk je jedinstven primjer cjelovite brige za prirodu i hrvatski lider u odvajanju i recikliranju otpada, a do 2030. planira postati i prvi energetski neovisan otok u ovom dijelu svijeta. Velečasni Nikola Radić u svoje rodne Kremeniće kod Malinske na Krku upravo se vratio iz Omišlja, i to sa svojim automobilom na električni pogon, prvim na Krku. Čim ga je parkirao priključio ga je na struju, kako bi dopunio njegove baterije. Objašnjava da je trošak zanemariv, s obzirom na to da ga jedno punjenje baterija, koje je dovoljno za više od 100 kilometara, stoji oko 10 kuna, tim više što ga puni strujom dobivenom iz vlastitog solarnog sustava, također prvog na Krku. Pokazuje nam i svoj električni bicikl, koji zbog svojih godina - a ima ih 81 - više ne vozi često kao nekad. Osim što njegovo domaćinstvo koristi energiju iz obnovljivih izvora, ono je i samoodrživo. U svom vrtu velečasni Radić uzgaja 20-tak različitih vrsta povrća, koje zalijeva vodom iz vlastite cisterne, a ne iz vodovoda, a ima i maslinik sa 16 maslina, koje daju dovoljno ulja za cijelu godinu. Ima i četiri kokoši. Imao ih je i više, ali kad je vidio da mu ne trebaju, darovao ih je. I gotovo sav svoj otpad - sve osim plastike - velečasni Radić reciklira. Radić je za DW sa zadovoljstvom podijelio svoje iskustvo, kako on to kaže, "života sa suncem". Prije desetak godina, uoči odlaska u zasluženu mirovinu, imao je na raspolaganju 100 tisuća kuna.

"Meni taj novac nije trebao, a kao kršćanin i katolik držao sam se načela da novac koji mi nije potreban i nije moj novac. Prema onoj priči o čovjeku koji razmišlja hoće li siromahu dati ribu ili udicu, odlučio sam se za udicu. Iskoristio sam novac kako bih svojim primjerom pokazao da je jedan ovakav sustav moguć. Želio sam probiti led", u jednom dahu priča Radić i dodaje kako na ekološke probleme valja gledati ne samo kroz prizmu novca i isplativosti, nego održivosti i dobrobiti za zajednicu. Iako je već tri godine u mirovini, Radić i dalje želi pomagati ljudima i mijenjati njihov način razmišljanja, duboko uvjeren da je ovakav način proizvodnje energije ekološki najprihvatljiviji i najrazboritiji u današnje vrijeme.

"Kad ljudi dođu kod mene pogledati solarni sustav, znaju me upitati kad će mi se sve ovo isplatiti? I onda im ja odgovorim: već mi se isplatilo, jer vi ste ga došli pogledati!", poentira Radić, ili pop Miko, kako ga od milja nazivaju njegovi sumještani. I čini se da je u tome više nego uspješan. Njegov primjer ubrzo su slijedili i drugi na otoku. Stanica za tehnički pregled vozila na Krku i GP Krk, najveće građevinsko poduzeća na otoku, postavili su solarne elektrane na krovove svojih zgrada. Prije nego što su to učinili, svi su najprije došli vidjeti kako to funkcionira u Kremenićima. Misija velečasnog Radića time je bila ispunjena. Krk je danas hrvatski lider kada je riječ o obnovljivoj energiji, kao i u odvajanju i zbrinjavanju otpada. Cijeli otok odvaja čak 50 posto svog otpada, a u prosincu prošle godine postotak odvojenog otpada popeo se na čak 60 posto, što znači da se od tone otpada šesto kilograma otpada reciklira i ponovno koristi. O kakvom je uspjehu riječ dovoljno govori podatak da se na razini Hrvatske prosječno odvaja i reciklira samo oko 15 posto komunalnog otpada, dok Zagreb odvaja samo jedan posto, i po tome je jedna od najgorih prijestolnica u Europi.

"Krk je po količini odvojenog otpada već ušao u 2020. godinu, jer je 50 posto odvojenog otpada cilj Europske unije za tu godinu. Naš je cilj do 2020. godine odvajati 80 posto otpada, a do 2030. godine ostvariti i punu energetsku neovisnost otoka, čime će Krk postati prvi energetski neovisan otok u ovom dijelu svijeta", objašnjava Vjeran Piršić, dugogodišnji ekološki aktivist i utemeljitelj ekološke udruge Eko Kvarner, koji živi u Njivicama na Krku i jedan je od najupućenijih u krčko ekološko čudo.

U čemu je tajna tog uspjeha? Za Piršića nikakve dileme nema: "Sve smo postigli kao zajednica u kojoj su prevladali razumni argumenti, ljudi koji su bili na upravljačkim pozicijama nisu bili aparatčici, a odlično smo iskoristili europske i sve dostupne fondove. Samo njemačka vlada darovala nam je 100 tisuća eura za projekt 'Krk - energetski neovisan otok'". Oko koncepta odgovornog odnosa prema otpadu na Krku vlada konsenzus. Na Krku djeluje šest općina i grad Krk, u svima su na vlasti različite stranke, no kada je riječ o odvajanju i zbrinjavanju otpada, kao i o energetskoj neovisnosti otoka, nema stranačkih razlika. Paradigmu održivog razvoja, osim političara, prihvatili su i glavni gospodarski subjekti na otoku, kao i nevladine organizacije i Crkva. Edukacija o potrebi odgovornog odnosa prema otpadu na Krku počinje u vrtićima i školama.

"Kada ti dijete kod kuće kaže da moraš paziti gdje bacaš otpad, onda si matiran, a kada ti to još kaže i župnik u nedjelju na misi, onda si matiran na kvadrat", napominje Piršić. Poseban problem na Krku nastaje u ljetnim mjesecima, kada broju od 18 tisuća stalnih stanovnika valja pribrojiti i više od 100 tisuća turista. Marijana Cvijetić Piršić priznaje da turisti nisu uvijek spremni prihvatiti lokalna pravila o otpadu, pogotovo kada ta pravila ne primjenjuju kod kuće. Svaki turist zato dobiva letak s preciznim uputama, a ona je spremna pomoći kad god je to potrebno. Turizam je ključna gospodarska grana na otoku, no i u tom pogledu Krk pokušava napraviti iskorak. Vjeran Piršić ističe kako žele razvijati turizam koji je u službi lokalne zajednice, a ne nekoliko velikih resorta koji služe svojim stranim vlasnicima. Rezultati su vidljivi: Krk je ne samo najnapučeniji i gospodarski najrazvijeniji, nego i jedan od rijetkih otoka koji demografski raste. Krk koji još iz rimskih vremena nosi naziv zlatni otok tako je u 21. stoljeću postao zeleni otok i model za druge. Danas krčki primjer održivog razvoja žele slijediti Korčula, Lastovo, Mljet i Pag, dok Piršić demistificira cijelu priču.

"Nismo otkrili toplu vodu. Model održivosti samo je način na koji su otoci oduvijek funkcionirali", podsjeća Piršić.

Portal croenergo.eu