Administrator

    Administrator

    Katedrala iz 19. stoljeća dobila je geotermalno grijanje i hlađenje. Čuvena katedrala Sv.Patrik, New york iz 1879. godine, pridružiti će se zajednici održivih objekata zahvaljujući geotermalnom sistemu. Iako su u svijetu najaktualniji ekološki sistemi bazirani na energiji sunca i vjetra, u sklopu katredrale Sv. Patrik na Manhattanu ugrađeno je postrojenje dizalice topline koje koristi geotermalnu energiju, čiji su potencijali na svjetskom nivou iskorišteni samo 6 do 7 posto. Ovo postrojenje biti će korišteno kako bi geotermalnu energiju usmjerilo na grijanje i hlađenje katedrale. 

    Bušotine i do dubine od 685 metara
    Projektiranje i izvođenje radova trajalo je četiri godine i zahtjevalo je budžet od 164 miliona eura. Od početne faze projektiranja, pa sve do izvođenja, za radove je bio zadužen arhitektonski tim Murphy, Burnham, & Buttrick, koji je radio u suradnji sa firmama Landmark Facilities Group i PW Grosser. Postavljanje sistema, koji koristi geotermalnu energiju, predstavlja prvu intervenciju na katedrali Sv.Patrik u poslijednjih 70 godina, piše Inhabitat. Geotermalni sistem za hlađenje i grijanje sastoji se od deset stepenasto postavljenih bušotia koji idu i do dubine od 685 metara u zemlju. Bilo je potrebno puno planiranja ali i truda i preciznosti da se izvedu ovako duboke bušotine na lokalitetu koji vrvi od infastrukture postavljene ispod zemlje.

    Smanjenje potrošnje energije
    Kada sistem bude pušten u rad, on će smanjiti potrošnju energije u katedrali i do 30 posto, a ujedno će smanjiti prosječnu emisiju CO2 za oko 94.000 kilograma. Ova količina ušteđene energije i smanjene emisije CO2 značajna je za velike objekte, kao što je Sv. Patrik, koja se sa oko 7.060 kvadratnih metara smatra najvećom katoličkom gotskom katedralom u SAD. Čelnici katedrale Sv. Patrik smatraju da je njihova dužnost da doprinesu očuvanju planete i odgovorno upravljaju prirodnim resursima.
    www.gradnja.rs

     

    st patrick cathedral 1

    st patrick cathedral 2

    st patrick cathedral 3

    st patrick cathedral 4

    st patrick cathedral 5

     

    Warming Trend: Why New York Needs to Invest in Geothermal

    New York City has nearly 1 million buildings and nearly all of them (roughly 900,000) could be heated and cooled by the earth without burning any fossil fuels. A recent report found that New York City was the most wasteful megacity in the world, and its buildings consume two-thirds of the energy we use. Over half of that energy is for space heating alone. Fossil fuels burnt for that purpose cause nearly 40 percent of CO2 emissions in America. Solar, wind and hydropower are all necessary if we’re going to provide electricity without accelerating climate change, but none of these are great for heating and cooling buildings. The leading technology for this is called ground source heat pumps, which use energy from the sun’s heat trapped just below the earth’s surface. As air temperature fluctuates wildly throughout the year, the ground 20 feet below the surface stays steady, between 50 and 60 degrees. Ground source heat pumps are exchange systems. In the winter, they absorb the heat from the earth, concentrate it with a heat pump, and deliver it throughout a building by ductwork. In the summer, they absorb the heat from the building and release it to the cooler earth. Currently, they have high upfront costs due to drilling and installation. But a recent study of the cost to switch in New York City showed that they quickly pay an impressive return-on-investment, breaking even within three to 12 years depending on what kind of system they replace. You might assume that such projects of this scope are unworkable in a dense city like New York, but there is massive, glorious proof of the possible in the very center of the city. St. Patrick’s Cathedral recently drilled and installed a new geothermal heating and cooling system. St. Patrick led the snakes out of Ireland—perhaps St. Patrick’s can lead the fossil furnaces out of New York. Once geothermal technology gains more attention, Bob Wyman, a local energy consultant, forecasts a tipping point, where the city bans the construction of new fossil fuel furnaces (a policy just enacted in Denmark). Such a ban on fossil fuel systems would spur a geoexchange explosion, as architects learn about the systems and financers capitalize on the long-term opportunity. The state can lower the barriers to acceptance of the technology by offering subsidies to homeowners and landlords. But the biggest motivation will come from high heating and cooling costs, as well as the unbearable cost to the city from climate change. Bill Nowack is the executive director of NY-GEO, and an expert in geothermal energy. According to one estimate he shared with me, between 80 and 90 percent of buildings can be heated by ground source heat pumps. It is not for every part of the city and will be easiest to incorporate in the outer boroughs and more residential areas without existing underground infrastructures. An estimate by John Rhyner—a licensed professional geologist—showed that almost all of Staten Island, 70 percent of Queens, and half of Brooklyn residential footage could be heated with this technology. According to Mr. Nowak, the installers are already doing brisk business as word spreads, but the lack of governmental support for the technology has made progress far slower than it could be. Last year, Gov. Andrew Cuomo vetoed two bills that would have done the most toward jump-starting the geoexchange revolution. His support for the ground source heat pump future will be critical. We have the breakthrough technology; all we need is breakthrough politics to build a city of the future, harvesting the steady heat of the earth. New York City is an island city. It is one of the most vulnerable cities in the world to climate change. The city we love will drown if we don’t lead the world in clean energy. It is time to dig deep.
    observer.com


    NYC’s St. Patrick’s Cathedral goes green with new geothermal plant

    When St. Patrick’s Day revelers parade past St. Patrick’s Cathedral on NYC’s 5th Avenue today, they will be celebrating not just the patron saint of Ireland, but also a renewable energy future for the famous landmark. Last month, the Archdiocese of New York announced that the historic Saint Patrick’s cathedral activated a new geothermal heating and cooling system that will reduce the building’s energy consumption by more than 30 percent and reduce CO2 emissions by approximately 94,000 kilograms – an impressive feat for the largest Catholic Gothic cathedral in the United States. St. Patrick’s geothermal plant is part of the final phase of a four-year, $177 million renovation that has been overseen by the cathedral’s architectural design team of Murphy, Burnham, & Buttrick working in partnership with Landmark Facilities Group and PW Grosser. It is the institution’s first restoration in more than 70 years (it was dedicated in 1879). The geothermal heating and cooling system consists of 10 wells in terraces flanking the north and south sides of the cathedral drilled through dense Manhattan schist (a coarse-grained metamorphic rock) to a depth of up to 2,250 feet. When fully activated, the plant will be able to generate 2.9 million BTUs per hour of air conditioning and 3.2 million BTUs per hour of heating through 76,000 square feet of space. While wind and solar grab a bigger share of the renewables market and garner more media attention, the potential for both geothermal electricity and heating is huge. The global geothermal power market is projected to more than double operating capacity to 32 gigawatts by the early 2030s, according to the US and Global Geothermal Power Production Report from the US Geothermal Energy Association. Currently only 6 to 7 percent of the world’s estimated geothermal potential is being harnessed. The Archdiocese of New York and St. Patrick’s Cathedral are not as interested in tapping the geothermal market as they are in heeding the call of Pope Francis to protect the planet and conserve God’s creation as written in his 2015 encyclical on the environment, Laudato Si. “A consistent ethic of life does not compartmentalize these issues. It prioritizes life and the preservation of life at every level,” said Cathedral Rector Monsignor Robert T. Ritchie. “One of the most basic ways in which we are called to do so is through responsible stewardship of our natural resources.” 

    Dodijeljeni ugovori za 10 znanstvenih projekata u području klimatskih promjena. Dodjelom ugovora o financiranju deset istraživačko-znanstvenih projekata jučer je u prostorijama Ministarstva znanosti i obrazovanja i službeno završen selekcijski dio "Programa poticanja istraživačkih i razvojnih aktivnosti u području klimatskih promjena“, ukupno vrijednoga 17 milijuna kuna. Riječ je o prvom takvom programu koji se provodi u Hrvatskoj, a pokrenulo ga je Ministarstvo zaštite okoliša i energetike u suradnji s Ministarstvom znanosti i obrazovanja, Hrvatskom zakladom za znanost i Fondom za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost. "Ovo je prvi ovakav projekt u Hrvatskoj kojim je omogućeno značajno ulaganje u znanstvene projekte koji bi trebali dovesti do konkretnih rješenja u smanjivanju emisija stakleničkih plinova, jačanju rezistentnosti poljoprivrede na sušu, povećanju udjela obnovljivih izvora energije i većoj energetskoj učinkovitosti. Važno je i da na ovaj način stimuliramo naše znanstvenike da ostanu u Hrvatskoj. Stoga sam ponosan što je iskazan veliki interes za natječaj. Pristiglo je 37 prijava te povjerenstvu nije bilo lako odabrati 10 najboljih projekata. Uvjeren sam da će projekti znanstvenika koji su dobili ugovore opravdati ukazano povjerenje te će doprinijeti našem cilju, a to je prilagodba i ublažavanje posljedica klimatskih promjena", rekao je ministar Slaven Dobrović. Ministar je poručio kako će se nastaviti raditi na Programu poticanja istraživačkih i razvojnih aktivnosti u području klimatskih promjena, a koji je u 100% iznosu financiran sredstvima dobivenim od prodaje emisijskih jedinica putem dražbi. "Dodatno smo i u EU fondovima, kroz Operativni program konkurentnost i kohezija, osigurali 34 milijuna kuna za primijenjena istraživanja namijenjena projektima prilagodbe klimatskim promjenama. Prvi ciklus planiramo otvoriti od kraja lipnja ove godine, a drugi nakon što se usvoji Strategija prilagodbe klimatskim promjenama", istaknuo je ministar Dobrović. Na natječaj se prijavilo 37 projekata. Odabrano je deset projekata koji će se financirati u pojedinačnom iznosu do 2 milijuna kuna i u trajanju do dvije godine. Projekti će doprinijeti znanjima o mogućnostima prilagodbe klimatskim promjenama u poljoprivrednom sektoru i mogućnostima smanjenja emisije stakleničkih plinova kroz obnovljive izvore energije i razvojem zelenih tehnologija. "Jedan od važnih ciljeva ministarstva je upravo suradnja s drugim tijelima državne uprave na zajedničkom financiranju znanstvenih istraživanja. U tom kontekstu, ističem važnost ovog programa koji je rezultat suradnje sektora znanosti i okoliša te zahvaljujem Ministarstvu zaštite okoliša i energetike što je prepoznalo važnost znanosti i znanstvenih istraživanja. Zajednički je cilj resornih ministarstava i ostalih relevantnih ustanova stvoriti optimalni model financiranja primijenjenih znanstvenih istraživanja u području održivog razvoja. Vjerujem da je ovaj program samo prvi u nizu financijskih instrumenata koji ćemo predstaviti s ciljem financiranja primijenjenih istraživanja", kazao je ministar znanosti i obrazovanja Pavo Barišić. "Ovim su programom osigurana dodatna sredstva za akademsku zajednicu, što posebno valja istaknuti. Selekcijskim postupkom ovoga programa koji uključuje i međunarodno vrednovanje, za financiranje su odabrani najbolji projektni prijedlozi. Klimatske promjene su važna tema u europskim, a i u globalnim okvirima te smo uvjereni da će naši znanstvenici, provedbom ovih projekata, dati prave odgovore da pitanja koja muče širu zajednicu vezano uz klimatske promjene", pojasnio je predsjednik Upravnog odbora Hrvatska zaklade za znanost Dario Vretenar naglasivši kako se nada da je ovaj program početak uspješne suradnje s ministarstvima i Fondom za zaštitu okoliša.
    Portal croenergo.eu


    Program poticanja istraživačkih i razvojnih aktivnosti u području klimatskih promjena

    Vlada Republike Hrvatske donijela je 26. studenoga 2014. godine Plan korištenja financijskih sredstava dobivenih od prodaje emisijskih jedinica putem dražbi u Republici Hrvatskoj za razdoblje od 2014. do 2016. godine (NN 140/14), kojim su osigurana financijska sredstva za ublažavanje posljedica klimatskih promjena i smanjenja emisije stakleničkih plinova kroz mjere ublaženja i prilagodbe. U nizu definiranih sektorskih mjera predviđeno je i poticanje aktivnosti vezanih uz istraživanje i razvoj i stručnu podršku u navedenim područjima, za koje su alocirana sredstva u iznosu od 45 milijuna kuna za trogodišnje razdoblje. Planom, za čiju provedbu su zaduženi Ministarstvo zaštite okoliša i prirode i Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, definiran je osnovni model financiranja istraživačkih i razvojnih aktivnosti putem pravne i institucionalne infrastrukture državnih institucija specijaliziranih za financiranje znanstvenih i stručnih istraživanja (Hrvatska zaklada za znanost) u nadležnosti Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta. Vlada Republike Hrvatske je na svojoj 264. sjednici održanoj 5. studenog 2015. godine donijela odluku o donošenju Programa poticanja istraživačkih i razvojnih aktivnosti u području klimatskih promjena za razdoblje od 2015. do 2016. godine. Sredstva za provedbu ovog Programa, temeljem Plana korištenja financijskih sredstava dobivenih od prodaje emisijskih jedinica putem dražbi u Republici Hrvatskoj za razdoblje od 2014. do 2016. godine osigurava Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, a implementira ga Hrvatska zaklada za znanost. Cilj Programa je pružiti potporu istraživačkim i razvojnim aktivnostima u području ublažavanja i prilagodbe klimatskim promjenama. Privlačenjem hrvatske istraživačke zajednice da aktivnije sudjeluje u rješavanju nacionalno važnih problema vezanih uz klimatske promjene i povezane mjere, uz poseban naglasak na energetsku održivost te međusobnu suradnju različitih sektora, stavlja se dodatni naglasak na razvoj održivog društva.  Programom se planiraju financirati znanstveno-istraživačke aktivnosti kako bi se lakše suočili s izazovima klimatskih promjena. Provedbom Programa se očekuju analize i prijedlozi inovacija za povećanje energetske učinkovitosti i korištenja obnovljivih izvora energije, kao i prijedlozi za smanjivanje emisija stakleničkih plinova u industriji, poljoprivredi i drugim sektorima. Ujedno, Program bi trebao doprinijeti i učinkovitijem predviđanju i prevenciji posljedica vremenskih nepogoda koje su posljedice klimatskih promjena.
    www.fzoeu.hr

    Naknada za poticanje obnovljivih izvora energije (OIE) povećala bi se sa sadašnjih 3,5 lipe po kilovatsatu (kWh) na 7,5 lipa po kWh (bez PDV-a), prijedlog je koji je Ministarstvo zaštite okoliša i energetike uputilo u javnu raspravu. Ministarstvo je, naime, na e-savjetovanju objavilo prijedlog odluke o naknadi za obnovljive izvore energije i visokoučinkovitu kogeneraciju, a javna rasprava o tom dokumentu trajat će do 10. travnja. Prijedlog je Ministarstva da se naknada za poticanje obnovljivih izvora energije (OIE) koju plaćaju svi kupci električne energije više nego udvostruči, odnosno da se poveća sa sadašnjih 0,035 kuna po kWH na 0,075 kuna po kWh odnosno s 3,5 lipa po kWh na 7,5 lipa po kWh (cijene su bez PDV-a). Iznimno, naknada za poticanje OIE za kupce električne energije koji su, sukladno zakonu kojim se uređuje zaštita zraka obveznici ishođenja dozvole za emisije stakleničkih plinova, povećava se s 0,005 kuna po kWh na 0,007 kuna po kWh. Naknadu za poticanje OIE plaćaju svi kupci električne energije pa tako i građani, koji ju plaćaju sa svojim računima za struju s tim da se naknada na tim računima iskazuje posebno. Tako opskrbljivači naplaćuju ta sredstva od svojih kupaca, a ona se preusmjeravaju operatoru tržišta električne energije (odnosno Hrvatskom operatoru tržišta električne energije - HROTE), koji ih obračunava i razdjeljuje na proizvođače električne energije iz postrojenja koja koriste obnovljive izvore energije i kogeneracijskih postrojenja. Kada bi počela primjena nove, više naknade za poticanje OIE, iz samog prijedloga odluke nije razvidno, jer je predviđena njena primjena s prvim danom od dana objave u Narodnim novinama. To znači da bi primjena počela nedugo nakon što Vlada usvoji novu odluku. Kako prosječno kućanstvo u Hrvatskoj troši oko 3.000 kWh električne energije godišnje odnosno prosječno oko 250 kWh mjesečno, izračuni pokazuju da bi im nakon početka primjene novog iznosa naknade to povećalo sam iznos naknade a time i račun za struju za oko 11,3 kune. Naime, sada kućanstva s prosječnom potrošnjom od oko 250 kWh mjesečno za naknadu za poticanje OIE plaćaju 9,89 kuna s PDV-om, dok bi s primjenom više naknade taj trošak s PDV-om porastao na 21,19 kuna. Tako bi se, pokazuju neslužbene računice, i ukupni mjesečni račun za prosječno kućanstvo sa sadašnjih oko 218 kuna povećao za nešto više od pet posto, na oko 229 kuna. Iz Ministarstva zaštite okoliša i energetike su od početka ove godine i najava o povećanju naknade za OIE neprestano isticali kako će u konačnici cijena za građane ipak biti niža u odnosu na 2016. godinu, uz obrazloženje da veća naknada za obnovljive izvore neće poništiti cjelokupno smanjenje računa zbog sniženja PDV-a za struju s početkom ove godine s 25 na 13 posto. "Važno je istaknuti da je, uz djelomično povećanje iznosa naknade te uzimajući u obzir smanjenje PDV-a na električnu energiju, krajnji rezultat predloženih modela niža cijena električne energije za građane u odnosu na cijenu koju su plaćali u 2016. godini", poručili su iz Ministarstva i u priopćenju objavljenom sredinom veljače ove godine. Neslužbeni izračuni pokazuju kako je prosječno kućanstvo u 2016. godini za mjesečnu potrošnju oko 250 kWh plaćalo struju oko 241 kunu, dok mu je sniženjem PDV-a taj ukupni trošak početkom ove godine pao na oko 218 kuna. No, s povećanjem naknade za obnovljive izvore taj bi im račun porastao na oko 229 kuna, što je oko pet posto više nego li je bio prosječan račun od početka ove godine, ali je i oko pet posto manje nego li im je iznosio prosječan račun za struju u 2016. godini.

    Ministarstvo predlaže da se Agenciji za ugljikovodike pripoji HANDA
    Ministarstvo zaštite okoliša i energetike do 10. travnja provodi javnu raspravu i o prijedlozima izmjena dvaju zakona iz područja energetike odnosno izmjena zakona o Agenciji za ugljikovodike te o tržištu nafte i naftnih derivata, a kojima uz ostalo predlaže da se Agenciji za ugljikovodike pripoji Hrvatska agencija za obvezne zalihe nafte i naftnih derivata (HANDA). Taj se prijedlog obrazlaže procesnom povezanosti poslova tih dviju agencija, a očekuje se da će u konačnici rezultirati smanjenjem troškova i optimizacijom poslovanja. Provedbom predloženih zakonskih izmjena, kako se navodi u obrazloženju, ostvarit će se i veća razina učinkovitosti rada u području energetike, okupljanje stručnog kadra na jednom mjestu, uspješnije upravljanje ljudskim potencijalima te smanjenje broja članova upravnog tijela, a koje predstavlja velik trošak u poslovanju, što u konačnici dovodi do smanjenja proračunskih rashoda, racionalizacije poslovanja i optimizacije procesa. To bi, kako se najavljuje, bio i prvi korak u ostvarenju postavljenog cilja Nacionalnog programa reformi za prošlu godinu te privremeno i prijelazno uređenje Agencije za ugljikovodike do njezina preoblikovanja u društvo s ograničenom odgovornošću u državnom vlasništvu te kasnijeg spajanja s Hrvatskim operatorom tržišta energije (HROTE).
    www.tportal.hr

     

    Računi za električnu energiju uskoro veći za oko 5%?

    Struja će, u travnju ili najkasnije početkom svibnja, poskupjeti za oko pet posto zbog podizanja naknade koju svi potrošači plaćaju na računima za poticanje obnovljivih izvora energije. Ministarstvo zaštite okoliša i energetike je u javnu raspravu do kraja ožujka uputilo prijedlog da se naknada sa sadašnje tri i pol lipe po potrošenom kilovatsatu poveća na 7,5 lipa, ne računajući PDV. Stopostotno poskupljenje naknade, navodi se u dokumentu, stupit će na snagu danom objave u Narodnim novinama, ne navodi se kad, no očekivano u travnju ili početkom svibnja, dakle prije lokalnih izbora. Teško je očekivati da će rasprava rezultirati manjom naknadom od predložene, jer je i ovo povećanje, kako se neslužbeno može čuti u Ministarstvu, premalo u odnosu na iznos potreban državi za poticanje »obnovljivaca«. Novca nedostaje toliko da Vlada s poskupljenjem ne može čekati nakon izbora. U mandatu Vlade Zorana Milanovića, točnije krajem 2015. godine, Vlada je na mrežu nagomilala golem broj "obnovljivaca" – vjetrolektrana, elektrana na biomasu i drugih, od kojih je država obavezna otkupljivati svu proizvedenu struju, i to po triput višoj cijeni od tržišne. To je razlog poskupljenja naknade jer državi za otkup skupe struje samo u ovoj godini treba 1,1 milijarda kuna više nego lani, odnosno ukupno 2,1 milijarda, a do 2020. godine 6,23 milijarde. Kako je država od početka godine smanjila PDV na isporuku struje na 13 posto, računi građanima će nakon podizanja naknade u travnju biti oko šest posto manji nego u 2016. godini, no gotovo isto toliko veći nego u 2017. To znači da će na prosječnom računu kućanstvo za "obnovljice" izdvajati oko 12 kuna mjesečno. Kućanstvima sa srednjom potrošnjom, do 3.600 kilovatsati godišnje, sadašnji će godišnji trošak za struju od 3.270 kuna porasti za oko 145 kuna. Trošak kućanstava s najvećom potrošnjom, do 7.500 kilovatsati godišnje, koliko troše kućanstva u Primorju ili Dalmaciji koja se na struju i griju, porast će za oko 300 kuna godišnje. Potrošači moraju plaćati naknadu na svaki potrošeni kilovatsat struje, iako proizvodnja iz "obnovljivaca" čini tek oko šest posto ukupne potrošnje električne energije. Osim toga, država bi, kako se može čuti od upućenih energetičara, trebala omogućiti poduzetnicima da ne plaćaju svi jednaku naknadu, već da ona ovisi o njihovoj potrošnji energije i vrijednosti poduzeća, kao što je u nekim državama-članicama EU-a slučaj.
    Portal croenergo.eu

    Sredinom prosinca, dok se svijet polako prestrojavao na blagdanski režim, u domaćim medijima gotovo neopaženo provukla se vjestica o tome kako su domaći znanstvenici dobili važan međunarodni projekt u području obnovljivih izvora energije, djelatnosti koja bi trebala donijeti prekretnicu u pokušaju da se planet sačuva za budeće naraštaje. Riječ je o projektu teškom više od tri milijuna eura 'Giantleap' (u prijevodu veliki skok), a financira se iz programa Horizont 2020 Europske komisije. Od ta tri milijuna 300.000 odlaze u Split za financiranje istraživanja koje će voditi prof. dr. Frano Barbir, šef Katedre za termodinamiku, termotehniku i toplinske strojeve te voditelj Laboratorija za nove termo-energetske tehnologije na splitskom Fakultetu elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje

    Profesor Barbir jedan je od vodećih stručnjaka na području obnovljivih izvora energije, osobito energije vodika, a prije 'velikog skoka' pokrenuo je i vodi pet projekata na kojima je zaposlio niz stručnjaka i znanstvenika, među njima i studenata. Profesora Barbira zatekli smo u Americi gdje se, kako se našalio, bavi nešto drugačijim projektima nego što je to istraživanje vodikovih energetskih potencijala.

    'Kći mi živi u SAD-u pa sam blagdane proveo kod njene obitelji i bio sam uključen u nešto drukčije projekte – igranje sa svojim petogodišnjim unukom. Inače, često idem u SAD, tamo sam ipak proveo najveći dio svoje karijere (od 1988. do 2005.). Uvijek nastojim da su moji posjeti radni – razgovaram s kolegama, upoznam se s njihovim istraživanjima, dogovaramo moguću suradnju, održim poneko predavanje ili seminar', kaže prof. Barbir, prije nego li se razgovor okrenuo novom projektu, stanju hrvatske znanosti kao i očekivanjima od nove vlade, kad je tretman znanosti posrijedi.

    Prije 'Giantleapa' pokrenuli ste i vodili niz projekta i zapošljavate 20 stručnjaka. Koliko je teško bilo uspostaviti takav tip rada, posebice jer ste dislocirani u odnosu na Zagreb?

    Hahaha, da sam čekao da mi projekti dođu iz Zagreba, onda bi mi vjerojatno bilo teško doći do njih, to ste vjerojatno mislili. Odluke o projektima na kojima radim se uglavnom donose u Bruxellesu. Jedan mi je projekt dodijeljen iz Hrvatske zaklade za znanost (a, eto, ni ona nije iz Zagreba – ured je u Opatiji). Tek jedan projekt, i to onaj iz EU strukturnih fondova, administrira se iz Zagreba i to preko Središnje agencije za financiranje i ugovaranje projekata EU (SAFU). Moja istraživačka grupa, moram vas ispraviti, sastoji se od dvadesetak stručnjaka, ali je njih desetak direktno zaposleno na projektima, a ostali su zaposlenici FESB-a ili drugih fakulteta (PMF) koji se povremeno i prema potrebi uključuju u rad na nekom od projekata. Svoju istraživačku grupu osnovao sam i laboratorij opremio po dolasku na FESB (2007-08). Poklopilo se s useljenjem u novu modernu zgradu FESB-a. Dobio sam projekt MZOS-a na kojem sam zaposlio dvoje doktorskih studenata, dobio sam povratnička sredstva Hrvatske zaklade za znanost kojima sam opremio laboratorij, i dobio sam Marie Curie Reintegration Grant kojim sam mogao raditi kompetitivnu znanost. I to je bilo više nego OK za prvih nekoliko godina (zapravo su to bili uvjeti slični onima koje sam dobio kad sam u SAD prešao iz tvrtke na Sveučilište). Ali onda je sve stalo, moja su dva doktoranta otišla na specijalizacije, jedan je doktorirao i otišao u Južnu Afriku, a drugi u Barcelonu. Novih projekata i novih znanstvenih novaka nije bilo, tako da mi je laboratorij doslovce godinu dana stajao neupotrjebljen. Ali u znanosti se ne može prestati raditi – znanost je kontinuirani proces. Oni u Ministarstvu ili to nisu shvaćali ili ih nije bilo briga ili jednostavno nisu mogli stvoriti uvjete da barem onima koji se bave kvalitetnom kompetitivnom znanošću omoguće kontinuitet.

    Ako vas dobro slijedim, vaš uspjeh nije posljedica hrvatske strategije, nego osobnog umijeća i, da tako kažem – snalažljivosti?

    Zovite to kako hoćete. Riječ je o tome da sam shvatio da se treba okrenuti Europi i europskim projektima. Mislio sam, ako si sa svojim istraživanjima kompetitivan u Europi, onda ćeš valjda moći dobiti koji projekt, a ako nisi kompetitivan, onda se poklopi ušima i ne brundaj. Istina, trebalo mi je vremena 'ubaciti se' u EU projekte. Snalažljivost? Kako to obično biva, sve je započelo slučajnim susretom. Naime, prije tri, četiri godine bio sam predsjednik povjerenstva za obranu jednog doktorata na Universita de Politecnica di Catalunya u Barceloni. Jedan od članova povjerenstva bio je direktor FCLaba (najveće laboratorija za testiranje gorivnih članaka u Europi). Požalio sam mu se na nemogućnost sudjelovanja u EU projektima. Na sljedećem pozivu on me preporučio kao člana tima iz kojeg je nastao projekt SAPPHIRE. Jednom kad se pokažete da ste vrijedni i sposobni, onda vas zovu da sudjelujete u novim projektima. Tako je nakon SAPPHIRE-a (zapravo za vrijeme trajanja SAPPHIRE-a jer projekt još traje) stigao poziv da sudjelujemo u projektu Giantleap, a još prije na projektu AUTORE

    Kad se spominju obnovljivi izvori energije, u javnosti se uglavnom priča o vjetroelektranama, iskorištavanju energije sunca... Vodikova energija još uvijek izgleda kao SF. Koliko je primjena tih istraživanja blizu ili daleko u smislu njihove primjene u realnom životu?

    Vodik je možda bio science fiction kad sam se počeo time baviti (1989). Danas to zasigurno više nije. Činjenica da industrijsku grupaciju pri zajedničkom poduzeću za gorivne članke i vodik čini gotovo 100 tvrtki iz Europe, samo to potvrđuje (među njima ima puno poznatih imena – osim svih proizvođača automobila, tu su Siemens, Bosch, Michelin, Vaillant, Viessman, Shell, Linde... no, nažalost, ni jedna iz Hrvatske). Vodik kao gorivo za automobile, odnosno automobili na pogon vodikom nisu science fiction – oni su već u komercijalnoj prodaji (Hyundai od 2014., Toyota od 2015). Honda najavljuje komercijalnu prodaju od ove godine, a Mercedes od sljedeće. Ove prodaje su (za sada) ograničene samo na ona područja na kojima ima dovoljan broj postaja za natakanje vodika. U svijetu već postoji stotinjak takvih postaja, ali dovoljan broj na jednom području za komercijalnu primjenu samo u Japanu, Kaliforniji, Njemačkoj i Danskoj. Veza vodika s obnovljivim izvorima je manje komercijalna iako je proces proizvodnje vodika iz električne energije – elektroliza vode, vrlo jednostavan i vrlo učinkovit (teoretski može biti i više od 100 posto efikasan). Problem je, naravno, u cijeni ulazne električne energije. Ali u budućnosti je teško zamisliti sustav 100 posto baziran na obnovljive izvore energije u kojem vodik nema svoju ulogu (kao gorivo za automobile i kao način pohrane energije). U takvom sustavu pojavit će se veliki viškovi električne energije koja u tom trenutku nikome neće trebati, pa će njena cijena biti jako mala, pa će se isplatiti njena pretvorba u vodik.

    Zadržimo se na automobilskoj industriji, je li vodik u tom području električnu energiju učinio nekonkurentnom?

    Vodik zapravo nije konkurencija električnoj energiji, već se oni zapravo vrlo lijepo nadopunjuju i uz pomoć tehnologija gorivnih članaka i elektrolizatora lako pretvaraju iz jednog u drugo. Međutim, možemo usporediti električni automobil s gorivnim člancima i električni automobil s baterijama. Naravno, da su proizvođači automobila već napravili takve usporedbe i došli do zaključka da su za gradsku vožnju (do stotinjak km) električni automobili s baterijama praktičniji i ekonomičniji. Ali njihova praktičnosti i ekonomičnost naglo opada s povećanjem radijusa kretanja, pa su tako automobili s gorivnim člancima praktičniji i ekonomičniji kada je potreban doseg na kakav smo se naučili u današnjim automobilima (400-500 km). Na primjer punjenje spremnika vodika traje manje od 3 minuta, gotovo isto kao i punjenje današnjih automobila benzinom ili naftom. A zamislite da idete električnim automobilom u Zagreb i da svakih 100-150 km morate stati napuniti baterije, a punjenje traje i po nekoliko sati.

    Fosilna goriva jedan su od uzroka zagađenja. No istodobno, oko njih se igraju velike političke i gospodarske igre. Mislite li da će se takav tip odnosa moći može prenijeti s nafte na obnovljive izvore energije? Držite li da će Pariška konferencija o klimi uistinu donijeti pomak?

    Velike 'igre' kako ste rekli, pa i ratovi, vode se oko resursa. Obnovljivi izvori energije su mnogo više raspršeni. Resurs je tu zapravo površina, prostor. I teško je zamisliti da će se oko njega voditi 'igre'. Ali 'igre' se mogu voditi oko tehnologije. Države će se dijeliti na one koji izvoze i one koje uvoze tehnologije za iskorištavanje obnovljivih izvora energije. Neke se već sad profiliraju kao vodeće u pogledu tehnologije. Njemačka, na primjer, iako nema baš neke resurse (na primjer godišnja insolacija u Njemačkoj je nekoliko puta manja od insolacije u Hrvatskom primorju). Činjenica da su se sve zemlje u Parizu složile o primjeni ograničenja fosilnih goriva je velika stvar – međutim, još veća stvar će biti ako se ono što se potpisalo i ostvari. Ali mislim da tu čovječanstvo i nema nekog izbora - ili ćemo nastaviti izgarati fosilna goriva i tako povećavati koncentraciju ugljičnog dioksida u atmosferi ili ćemo ograničiti njihovo izgaranje i zaustaviti se na nekoj razumnoj razini te tako (možda) spriječiti katastrofalne posljedice globalnih klimatskih promjena. Također je činjenica da je proces prelaska s fosilnih goriva na obnovljive izvore u razvijenim zemljama već započeo.

    Novac za projekt 'Giantleap' dolazi iz europskih fondova, ali i privatnih tvrtki - na koji način to funkcionira? Koliko znam, riječ je o nekoj vrsti javno-privatnog partnerstva? Kakve su obveze prema privatnim tvrtkama? Vi već imate slična iskustva poput suradnje s Mercedesom, Boschom, domaćim Končarom. Možete li malo više reći o toj suradnji?

    Za poticanje istraživanja, razvoja, demonstracija, praktičnih primjena i komercijalizacije tehnologija vodika i gorivnih članaka, u Europi je osnovano javno-privatno partnerstvo, zajedničko poduzeće za gorivne članke i vodik (Fuel Cell and Hydroen Joint Undertaking) koje čine Europska komisija, Hydrogen Europe (industrijska grupacija) i Energhy (grupacija istraživačkih organizacija). Njihov proračun u okviru programa Horizon 2020 (dakle za razdoblje 2014-2020) je 635 milijuna eura koje daje Europska komisija, ali se očekuje da će industrijski partneri uložiti barem još toliko (barem tako je bilo u dosadašnjim programima). FCH-JU raspisuje natječaje za određene teme na osnovu godišnjeg i višegodišnjeg plana. U donošenju tih planova glavnu riječ praktički vodi industrijska grupacija. Tako se i naš konzorcij za projekt Giantleap javio na jedan od tih natječaja. Svi prijedlozi se ocjenjuju (ocjenjuju ih nezavisni stručnjaci) i samo oni koji prođu evaluacijski prag (ukupna ocjena 10 od 15) se uzimaju u obzir za financiranje, s tim da prioritet imaju bolje ocijenjeni projekti. Unutar konzorcija, gotovo uvijek treba imati barem jednog industrijskog partnera (i poželjno je, naravno, da on bude član industrijske grupacije). Tako mi na projektu SAPPHIRE imamo danskog proizvođača stacionarnih uređaja s gorivnim člancima Dantherm, na projektu AutoRE industrijski partneri su ALSTOM i Daimler (Mercedes je brend automobila – tvrtka koja ih proizvodi je Daimler), a na ovom najnovijem Giantleap su čak tri industrijska partnera. Svaki član konzorcija ima točno definirana svoja zaduženja koja je dužan kvalitetno i na vrijeme izvršavati. Naravno, ako je potreba projekta postoje mogućnosti uzajamnih posjeta ili mogućnost boravka članova istraživačkog tima kod nekog od partnera. U Hrvatskoj imamo dobru suradnju s domaćom tvrtkom Končar Institut za elektrotehniku na jednom od projekata. Končar Institut za elektrotehniku je zainteresiran za tehnologije vodika i gorivnih članaka, kao uostalom i za tehnologije korištenja obnovljivih izvora energije. Iako imaju laboratorij, koji usput budi rečeno upravo nadograđuju, industrijske tvrtke, pa tako i Končar Institut za elektrotehniku, ne mogu si priuštiti da rade istraživanja onako kako mi možemo na fakultetu. Nadamo da će ova suradnja rezultirati transferom znanja, tj. da će rezultate naših istraživanja eventualno primjenjivati u svojim proizvodima.

    Koliko su istraživanja takve vrste tehnološki zahtjevna te koliko vas u njihovom razvoju frustrira činjenica da djelujete u Hrvatskoj? Primjerice, neke ankete pokazuju da 84 posto čitatelja misli da je hrvatska znanost nedovoljno financirana. Mislite li da bi vaša istraživanja bila lakše da ih, recimo, obavljate u Americi?

    Apsolutno se slažem da se hrvatska znanost nedovoljno financira. Ali također se ne slažem s dosadašnjim modelom financiranja znanosti u Hrvatskoj – svakome po malo, a praktički nikome (tko se stvarno bavi znanošću) dovoljno. Financiranje znanosti mora izaći iz socijalističkih okvira. Moraju se financirati samo oni najbolji. A prednost se mora dati onim istraživanjima koja imaju mogućnost pokretanja gospodarstva. Hrvatska je izradila strategiju pametne specijalizacije, Europska komisija ju je prihvatila i sada imamo priliku izvući iz EU strukturnih fondova hrpu novca za istraživanja i razvoj koja se uklapaju u jedno od pet prioritetnih područja (energija, tj. energetske tehnologije jest jedno od tih 5 prioritetnih područja). Samo u tim projektima moramo biti pametni, inovativni, udruženi (pod udruženi mislim ne jedni drugima zapinjati noge, već upravo suprotno, jedni drugima pomagati u dobivanju i izvršavanju projekata).

    Znači li to da od nove vlade, kad je posrijedi financiranje znanosti, očekujete pozitivan pomak?

    Na žalost od nove vlade, baš kao i od onih prethodnih, nemam velika očekivanja. Vjerojatno ste i sami primijetili da ih znanost i obrazovanje opće ne zanimaju. I nisu bili predmet pregovora. Slično je bilo i s prošlom vladom – fotelja ministra znanosti je bila doslovce zadnja koju su popunili. Ministrima znanosti u zadnje vrijeme kao da je bilo više stalo da zadovolje one na vlasti, nego da stvarno nešto naprave za znanost i obrazovanje. Na žalost, oni na vlasti ulaganja u znanost i obrazovanje smatraju troškom.

    Dakle, prije bilo kakvog mahanja programima potrebno je učiniti klik u glavama političara. Što je potrebno da bi se stvari počele mijenjati, kad je u pitanju odnos države prema znanosti?

    Stvari će se početi mijenjati tek kad oni na vlasti ulaganja u znanost i obrazovanje počnu smatrati investicijom. Jer upravo su znanost i obrazovanje glavni pokretači razvoja svake države (naravno dugoročno). U znanosti moramo biti kompetitivni na EU i svjetskom nivou – Hrvatska je presiromašna država da može financirati bavljenje znanošću kome god i što god mu/njoj padne na pamet. Fokusirajmo se na ono u čemu smo već dobri i nastojmo u tome biti još bolji, pa i najbolji. Hrvatska mora u sebi prepoznati priliku i iskoristiti je da u nečemu i mi budemo lider, a ne onaj koji uzima tehnologije koje razvijene zemlje više ne žele. Hrvatska može biti lider u primjeni obnovljivih izvora energije, posebice sunca i vjetra, ali i tehnologija vodika. Za takve kompleksne sustave vrlo je važno upravljanje njima (kada ih uključiti kada isključiti, kada preći s jednoga na drugi oblik, itd.) i tu su znanja koja se mogu steći samo primjenom. Bitno je jedino da primjenu počnemo prije drugih. Ako budemo neodlučni i čekali (p)ostati ćemo samo korisnici. Kombinacijom informacijskih tehnologija (u kojima smo već jaki) i tehnologija za korištenje obnovljivih izvora energije (uključujući i vodikove tehnologije) u kojima možemo postati jaki ako se na to fokusiramo možemo postati izvoznici pametnih energetskih tehnologija.

    Do tada ćemo i dalje svjedočiti odljevu mozgova?

    Nije problem što nam najbolji studenti odlaze u inozemstvo. Problem je što ne stvaramo uvjete da nam se vraćaju. Odlazak u inozemstvo može biti jako korisna stvar ako se (barem neki od njih) vrate sa novim znanjima, novim radnim navikama. Pa i ja sam povratnik, i drago mi je da sam se vratio. U SAD-u je možda bolje (bolji standard, bolji uvjeti rada, uređeno društvo, uglavnom sve funkcionira), ali u nas je ljepše – život je ugodniji, opušteniji, manje stresa na poslu, a više se uživa u životu. Istina, naša istraživanja su zbog toga nešto sporija. To me u početku strašno frustriralo, a onda sam se malo po malo prilagodio i shvatio da upravo taj sporiji tempo rada i života je zapravo pozitivna stvar.

    'VELIKI SKOK'

    Projekt Giantleap se bavi istraživanjem korištenja vodika (goriva koje se može proizvesti iz obnovljivih izvora energije) i gorivnih članaka (tehnologije koja iz vodika proizvodi električnu energiju) u autobusima. Autobusi na vodik i gorivne ćelije već postoje, ali za razliku od osobnih automobila, još nisu u komercijalnoj upotrebi. Jedan od razloga je njihova previsoka cijena, a drugi je razlog njihova nedovoljna trajnost. Upravo na tom drugom problemu ćemo raditi na projektu Giantleap. Konzorcij koji će raditi na projektu čine Institut SINTEF iz Norveške koji je ujedno i koordinator tj. voditelj projekta, VDL (proizvođač autobusa iz Nizozemske), inženjerske tvrtke Bosch Engineering GmbH i ElringKlinger AG iz Njemačke, te Universite de Franche-Comte (odnosno njihov FC Lab) iz Francuske i naravno mi s FESBa. Projekt će započeti u drugom kvartalu ove godine i trajat će tri godine.
    www.tportal.hr
    EU novac za energetski neovisne otoke. EU će financirati proizvodnju energije iz OIE. Europskim parlamentarcima Toninu Piculi, Alfredu Santu i Micheli Giuffrida usvojen je amandman u sklopu projekta ‘Jačanje suradnje oko klimatske akcije na otocima unutar i izvan EU kroz stvaranje otočnog identiteta’ unutar Sporazuma gradonačelnika za klimu i energiju. Cilj projekta, za koji je EU odobrila dva milijuna eura, je učiniti otoke predvodnicima u korištenju čiste energije i uzorima za rješenja na europskoj razini, a novac će biti dodijeljena u sljedeće dvije godine. ‘Krajnji cilj je pomoći otocima da u najvećoj mogućoj mjeri za proizvodnju električne energije koriste lokalne izvore čiste energije i tako postanu što autonomniji u opskrbi energijom’, istaknuo je zastupnik Picula. U okviru ove akcije bit će uspostavljen Europski otočki energetski forum (European Energy Islands Forum), koji će biti osnovan na Kreti. Preko njega će se pratiti napredovanje otoka, poticati umrežavanje, razmjenjivati iskustava i prenositi znanja na same otoke. Picula je također najavio i projekt koji istražuje modele rješavanja nedostatka vode na otocima. Projekt „Water saving challenge“ će okupiti osam otoka iz četiri zemlje članice EU (Hrvatska, Francuska, Grčka i Irska) koji će koristiti svoje iskustvo i znanje za razvoj modela rješavanja nestašice vode. U okviru tog velikog projekta, zastupnik Picula organizira panel raspravu o otocima u Strategiji 2020, 21. ožujka u Bruxellesu, u što će biti uključena i dva hrvatska otoka: Vis i Lastovo. Cilj tog projekta je pokazati kako uštedjeti vodu odnosno smanjiti potrošnju pomoću inovativnih tehnoloških rješenja i promjene svakodnevnih ljudskih navika. Različiti otoci predstavit će različita rješenja, kombinirati svoja iskustva i napraviti održive modele upravljanja vodama. Ideja je uštedjeti i vodu i novac. Uključeni otoci će postaviti presedan ne samo za druge otoke, već i za ugrožene obalne zajednice.
    www.energetika-net.com


    Picula uložio amandman kojim je dobio dva milijuna eura za otoke

    Zastupnici Tonino Picula, Alfred Sant i Michela Giuffrida ističu kako je cilj ovog projekta učiniti otoke predvodnicima u korištenju čiste energije i uzorima za rješenja na europskoj razini. Potpredsjednik Međuskupine Europskog parlamenta zadužen za otoke, zastupnik Tonino Picula, podnio je amandman u sklopu projekta „Jačanje suradnje oko klimatske akcije na otocima unutar i izvan EU kroz stvaranje otočnog identiteta" unutar Sporazuma gradonačelnika za klimu i energiju. Vrlo sam sretan što je odobren projekt koji sam s dvoje kolega iz Međuskupine predložio još lani u kolovozu, a ovo je vrlo opipljiv rezultat - iz ovogodišnjeg proračuna dodijeljeno nam je 2 milijuna eura – kazao je Picula. Zastupnici Tonino Picula, Alfred Sant i Michela Giuffrida ističu kako je cilj ovog projekta učiniti otoke predvodnicima u korištenju čiste energije i uzorima za rješenja na europskoj razini. Sredstva za tu namjenu bit će dodijeljena u sljedeće dvije godine. Krajnji cilj je pomoći otocima da u najvećoj mogućoj mjeri za proizvodnju električne energije koriste lokalne izvore čiste energije i tako postanu što autonomniji u opskrbi energijom – istaknuo je Picula. Napominje da će u okviru ove akcije biti uspostavljen Europski otočki energetski forum (European Energy Islands Forum). Preko njega će se pratiti napredovanje otoka, poticati umrežavanje, razmjenjivati iskustava i prenositi znanja na same otoke. Forum će biti osnovan tijekom otočne konferencije na Kreti, pripremnog događaja s ključnim dionicima za njegovo djelovanje, nakon čega slijedi follow-up u Bruxellesu ili Bonnu u drugoj polovici 2017. godine. Posebna osjetljivost na klimatske promjene potaknula je EU otoke na trajnu suradnju dok će Komisija posebno raditi sa zemljama članicama i otočnim lokalnim vlastima uključenima u projekt. Picula je ovime iskoristio zastupničku mogućnost da jednom godišnje predloži akcije koje prolaze evaluaciju Europske komisije i zatim se o njima glasuje u Europskom parlamentu. Naš cilj je uhvatiti se u koštac s najozbiljnijim problemima s kojima se otoci suočavaju, dodaje Picula. Izazova je mnogo, uključujući ograničenu dostupnost resursa i usluga, izoliranost, visoku ovisnost o uskom rasponu gospodarskih aktivnosti, te vrlo malim unutarnjim tržištima – kaže. Na očuvanju i poboljšanju života na otocima radi od početka mandata. Međuskupina Europskog parlamenta gdje je zadužen za otoke, okuplja čak 90 zastupnika iz 21 zemlje.
    www.google.hr

    EU novac za energetski nezavisne otoke

    Evropskim parlamentarcima Toninu Piculi, Alfredu Santu i Micheli Giuffrida usvojen je amandman u sklopu projekta ‘Jačanje saradnje oko klimatske akcije na otocima unutar i izvan EU kroz stvaranje otočnog identiteta’ unutar Sporazuma gradonačelnika za klimu i energiju. Cilj projekta, za koji je EU odobrila dva milijuna eura, je učiniti otoke predvodnicima u korištenju čiste energije i uzorima za rješenja na europskoj razini, a novac će biti dodijeljena u sljedeće dvije godine. ‘Krajnji cilj je pomoći otocima da u najvećoj mogućoj mjeri za proizvodnju električne energije koriste lokalne izvore čiste energije i tako postanu što autonomniji u opskrbi energijom’, istaknuo je zastupnik Picula. U okviru ove akcije bit će uspostavljen Europski otočki energetski forum (European Energy Islands Forum), koji će biti osnovan na Kreti. Preko njega će se pratiti napredovanje otoka, poticati umrežavanje, razmjenjivati iskustava i prenositi znanja na same otoke. Picula je također najavio i projekt koji istražuje modele rješavanja nedostatka vode na otocima. Projekt „Water saving challenge“ će okupiti osam otoka iz četiri zemlje članice EU (Hrvatska, Francuska, Grčka i Irska) koji će koristiti svoje iskustvo i znanje za razvoj modela rješavanja nestašice vode. U okviru tog velikog projekta, zastupnik Picula organizira panel raspravu o otocima u Strategiji 2020, 21. ožujka u Bruxellesu, u što će biti uključena i dva hrvatska otoka: Vis i Lastovo. Cilj tog projekta je pokazati kako uštedjeti vodu odnosno smanjiti potrošnju pomoću inovativnih tehnoloških rješenja i promjene svakodnevnih ljudskih navika. Različiti otoci predstavit će različita rješenja, kombinirati svoja iskustva i napraviti održive modele upravljanja vodama. Ideja je uštedjeti i vodu i novac. Uključeni otoci će postaviti presedan ne samo za druge otoke, već i za ugrožene obalne zajednice.
    Energetika.ba

    Počinje gradnja mega-vjetrofarme u Sjevernom moru. Oko umjetnih otoka gradit će se 10.000 vjetroelektrana snage do 100 GW. Danska je u petak najavila kako će državni distributer električne energije Energinet u suradnji s njemačkim i nizozemskim TenneT-om izgraditi umjetni otok na Sjevernom moru u blizini kojeg će podignuti čak 10.000 vjetrogeneratora snage 70 do 100 GW. Manja udaljenost između vjetroturbine i otoka omogućava da se električna energija koja je izmjenična bez većih gubitka prenese do otoka, tamo se pretvara u istosmjernu i prebacuje do kopna. To također znači da neće biti potrebe graditi offshore platforme. Snažni vjetrovi na Sjevernom moru mogu osigurati čak 30 GWh potrebnih za osiguravanje električne energije za 80 milijuna Europljana. Taj projekt pod nazivom Central to North Sea Wind Power Hub zamišljen je kao gradnja jednog i li više otoka (Power Link Islands) koji energetskim interkonekcijama povezuju zemlje na sredini Sjevernog mora, pa bi tako od golemih vjetrofarmi koristi mogle imati Njemačka, Nizozemska, Danska, Velika Britanija, Norveška i Belgija. Prema zamisli, prvi umjetni otok bit će izgrađen u Sjevernom moru, točnije u plićaku Dogger Bank koji se nalazi četrdesetak kilometara od britanske obale. Površina otoka iznosit će šest četvornih kilometara, a ukupna cijena izgradnje otoka u koju nije uključen trošak dopremanja i podizanja vjetroelektrana, iznosit će 1,4 milijarde dolara. "Iako zvuči poput priče iz znanstvene fantastike, projekt je i te kako ostvariv. Bit će to otok koji će se izgraditi nasipavanjem pijeska iz obližnjeg plićaka, a pored svih instalacija, izgradit ćemo i aerodrom te zgrade za smještaj radnika koji će brinuti o održavanju instalacija", kazao je tijekom predstavljanja projekta glasnogovornik Energineta Jesper Nørskov Rasmussen. Gradnjom otoka u blizini vjetrofarme očekuje se postizanje niza benefita koji bi mogli biti primjenjivi i na vjetroenergetske projekte udaljene od obale. Potpisivanje trilateralnog ugovora o suradnji očekuje se 23. ožujka u Bruxellesu, objavio je Tenne-T.
    www.energetika-net.com

     

    Počinje gradnja mega-vjetrofarme u Sjevernom moru

    Danska je u petak najavila kako će državni distributer električne energije Energinet u saradnji s njemačkim i nizozemskim TenneT-om izgraditi umjetni otok na Sjevernom moru u blizini kojeg će podignuti čak 10.000 vjetrogeneratora snage 70 do 100 GW. Manja udaljenost između vjetroturbine i otoka omogućava da se električna energija koja je izmjenična bez većih gubitka prenese do otoka, tamo se pretvara u istosmjernu i prebacuje do kopna. To također znači da neće biti potrebe graditi offshore platforme. Snažni vjetrovi na Sjevernom moru mogu osigurati čak 30 GWh potrebnih za osiguravanje električne energije za 80 miliona Evropljana. Taj projekt pod nazivom Central to North Sea Wind Power Hub zamišljen je kao gradnja jednog i li više otoka (Power Link Islands) koji energetskim interkonekcijama povezuju zemlje na sredini Sjevernog mora, pa bi tako od golemih vjetrofarmi koristi mogle imati Njemačka, Nizozemska, Danska, Velika Britanija, Norveška i Belgija. Prema zamisli, prvi umjetni otok bit će izgrađen u Sjevernom moru, točnije u plićaku Dogger Bank koji se nalazi četrdesetak kilometara od britanske obale. Površina otoka iznosit će šest četvornih kilometara, a ukupna cijena izgradnje otoka u koju nije uključen trošak dopremanja i podizanja vjetroelektrana, iznosit će 1,4 milijarde dolara. "Iako zvuči poput priče iz naučne fantastike, projekt je i te kako ostvariv. Bit će to otok koji će se izgraditi nasipavanjem pijeska iz obližnjeg plićaka, a pored svih instalacija, izgradit ćemo i aerodrom te zgrade za smještaj radnika koji će brinuti o održavanju instalacija", kazao je tokom predstavljanja projekta glasnogovornik Energineta Jesper Nørskov Rasmussen. Gradnjom otoka u blizini vjetrofarme očekuje se postizanje niza benefita koji bi mogli biti primjenjivi i na vjetroenergetske projekte udaljene od obale. Potpisivanje trilateralnog ugovora o suradnji očekuje se 23. marta u Bruxellesu, objavio je Tenne-T.
    Energetika.ba

     

    Zapadnu Europu će napajati najveća svjetska vjetroelektrana
    Izgleda da smo svjedoci sve veće tranzicije na putu prema zelenoj i održivoj energiji. Najnovija vijest s tog polja se odnosi na planirani umjetni otok s istočne obale Yorkshirea koji bi mogao uskoro upravljati najvećom obalnom vjetroelektranom svijeta. Taj ambiciozni pothvat bi s radom mogao početi 2027. godine. Otok površine 5 do 6 kvadratnih kilometara će biti okružen vjetroelektranama u samom centru Sjevernog mora. Područje koje je inače poznato kao Dogger Bank je udaljeno 125 km od obale Velike Britanije. Najvažnije od svega – dovoljno je plitko da može podržati rad tisuću turbina koje će se morati povezati s morskim dnom. Iza cijelog projekta stoji organizacija TenneT, inače operator prijenosnog sustava koji služi nizozemskoj električnoj mreži. Iako će kompanija financirati izgradnju otoka, a za to se očekuje da će stajati oko 1.5 milijardu dolara, turbine će ipak morati izgraditi proizvođači obalnih vjetroelektrana. Premda sve zvuči pomalo futuristički, stručnjaci tvrde da je logično kako je sve skuplje i teže naći obalne vjetroelektrane s dovoljno pogodnim lokacijama. ”Od velike je važnosti za industriju da nastavi sa smanjenjem troškova,” poručio je Rob van der Hage, menadžer TenneT-a. ”Veliki izazovi s kojima ćemo se suočavati kako se bližimo 2030. i 2050. godini su da sam razvoj kopnenih vjetroelektrana sprječava lokalna opozicija te to da su mjesta blizu obale gotovo popunjena. Logično je da onda razmatramo udaljenija obalna područja.” Kad se izgradi, elektrana koja se prostire na 6000 kvadratnih kilometara usmjeravat će obnovljivu energiju ka 5 zemalja: Nizozemskoj, Belgiji, Velikoj Britaniji, Danskoj i Njemačkoj. Ako sve bude išlo prema planu, elektrana će proizvoditi nevjerojatnih 30 gigavata energije. To bi bila otprilike dvostruko veća količina energije koju proizvode trenutno obalne vjetroelektrane u Europi i oko 48 puta veća od količine koju danas proizvodi najveća obalna vjetroelektrana na svijetu (London Array). Prijenos te električne energije iz sredine mora bi trebao biti skup, ali tu dolazi umjetna energija. Prema prijedlozima će pristupačni i kratki kablovi slati vjetroenergiju na otok gdje će se pretvarati iz istosmjerne u izmjeničnu struju. Tako je jeftinije zbog transporta. Kad dođe do kopna, vratit će se potom na istosmjernu struju. U početku će se energija koristiti u Nizozemskoj i Velikoj Britaniji, ali sve će se proširiti u spomenutu Belgiju, Dansku i Njemačku. Poneki su dovodili u pitanje vjerodostojnost dotičnog projekta, tvrdeći da je inženjerski izazov suviše velik. Ne i Rob van der Hage. ‘Je li to teško? U Nizozemskoj, kad uočimo dio vode odmah poželimo graditi otoke ili kopno. To radimo već stoljećima. To nije najveći izazov“, zaključio je.
    geek.hr

     

    Cooperation European Transmission System Operators to develop North Sea Wind Power Hub

    TenneT TSO B.V. (Netherlands), Energinet.dk (Denmark) and TenneT TSO GmbH (Germany) will sign an trilateral agreement in Brussels on 23 March 2017 that will press ahead on developing a large renewable European electricity system in the North Sea. TenneT unveiled its vision of the North Sea Wind Power Hub in June 2016 . The close cooperation with Energinet.dk is an important next step towards accomplishing this vision and the 2050 climate goals formulated in the Paris Agreement (COP21). Discussions with other potential partners are ongoing, which not only include other North Sea transmission system operators (TSOs*), but also other (infrastructure) companies. The goal is to achieve a multi-party consortium which will realize the North Sea Wind Power Hub project. *) Transmission System Operators (High-voltage grid operators). By developing the North Sea Wind Power Hub, TenneT and Energinet.dk want to make the energy transition both feasible and affordable. Central to the plan is the construction of one or more islands, so called Power Link Islands with interconnections to surrounding countries, in the middle of the North Sea (Dogger Bank):
    - to which many wind farms can be connected (possibly 70,000 MW to 100,000 MW);
    - from where the generated wind energy can be distributed and transmitted over direct current lines to the North Sea countries of the Netherlands, Denmark, Germany, Great Britain, Norway and Belgium;
    - where transmission cables will simultaneously function as interconnectors between the energy markets of the aforementioned countries. Besides transmitting wind electricity to the connected countries, these 'wind connectors' will enable the countries to trade electricity;
    - where wind conditions are optimal.

    The Power Link Island
    Mel Kroon, CEO of TenneT, said: 'This project can significantly contribute to a completely renewable supply of electricity in Northwest Europe. TenneT and Energinet.dk both have extensive experience in the fields of onshore grids, the connection of offshore wind energy and cross-border connections. TSOs are best placed to play a leading role in the long-term development of the offshore infrastructure. I am happy that we are going to take this step with our Danish colleagues and I look forward to the participation of other transmission system operators and possibly other partners.' Peder Østermark Andreasen, CEO of Energinet.dk said: 'Offshore wind has in recent years proved to be increasingly competitive and it is important to us to constantly focus on further reduction in prices of grid connections and interconnections. We need innovative and large-scale projects so that offshore wind can play an even bigger part in our future energy supply.'

    North Sea Wind Power Hub: vision
    Solar energy and wind energy will be necessary on a large scale because achievement of the European targets for reducing CO2 emissions hinges largely on electricity produced sustainably. Wind and solar energy complement each other: there is more sun from spring to autumn, and more wind in the colder and darker months of the year. So a sustainable and stable energy system for the future will need solar and wind energy, both on a large scale. This requires optimum cooperation and synergy because it cannot be accomplished by individual member states on their own. The European political declaration of 6 June 2016 on energy cooperation between the North Sea countries was an important step in this direction. The vision of the three TSOs provides a basis, or point of departure, for a joint European approach up to 2050 and focuses specifically on developing the North Sea as a source of and a distribution centre for Europe’s energy transition. The location of the Power Link (the island) should satisfy a number of requirements: optimal wind conditions, centrally located and in relatively shallow water. As a location for the island, the Dogger Bank meets all the conditions.
    - In short, Power Link islands in the middle of the North Sea offers everything necessary to make offshore wind energy a success:
    - Large wind farms way out at sea will connect to a Power Link, an island. Far-shore will become near shore and economies of scale will reduce costs.
    - Direct current lines will double as interconnectors. The efficiency of these lines will increase significantly.
    - Staff, components and assembly workshops can be stationed on the island, thus optimising and simplifying complex offshore logistics.
    - The Dogger Bank area has excellent wind consitions which optimizes efficiency and affordability.
    - The area is relatively shallow. The shallower the water, the lower will be the cost of building the wind farms and the island.
    - An island in an area with a lot of space will provide the scale necessary to reduce costs (through economies of scale).
    On 23 March, during the North Seas Energy Forum in Brussels, the consortium between TenneT Netherlands, Energinet.dk and TenneT Germany will be made official by Mel Kroon (TenneT) and Torben Glar Nielsen (CTO Energinet.dk), in the presence of Maroš Šefčovič, European Commissioner for Energy Union.
    www.tennet.eu

    Power Link Island Project To Proceed
    An ambitious plan to build an artificial island in the North Sea that will act as a renewable energy hub looks set to go ahead. On March 23, the Netherlands’ TenneT TSO B.V., Denmark’s Energinet.dk and Germany’s TenneT TSO GmbH will ink a deal that will see a large renewable European electricity system established in the North Sea. Central to this plan is the construction of “Power Link Islands”. Between 70,000 MW to 100,000 MW of wind farms could be connected to these islands; with transmission cables running to the Netherlands, Denmark, Germany, Great Britain, Norway and Belgium. The alternating current generated by the wind farms will be converted at stations on the island to direct current for transmission. Using direct current connections also as interconnectors will boost the efficiency of these connections from roughly 40% towards 100% says TenneT. Through the project, wind energy generated long distances from the shore will assume the cost benefits of near-shore wind power. “This project can significantly contribute to a completely renewable supply of electricity in Northwest Europe,” said Mel Kroon, CEO of TenneT. “TenneT and Energinet.dk both have extensive experience in the fields of onshore grids, the connection of offshore wind energy and cross-border connections.” The first artificial island will cover around 6 square kilometres and incorporate an airstrip, harbour, worker accommodation and various workshops. It will be able to support around 30GW of connected wind farms. The island will be situated on Dogger Bank; a huge area covering approximately 17,600 square kilometres and with a depth ranging from 15 to 36 metres. The shallow nature of the region will reduce the costs of building the island and surrounding wind farms. This part of the North Sea also has significant and reliable wind energy resources. “In short, an island in the middle of the North Sea offers everything necessary to make offshore wind energy a success,” says TenneT. The artificial islands are part of a larger plan, the North Sea Wind Power Hub project, announced by TenneT in June 2016. TenneT provides power transmission services for approximately 41 million people. Energinet.dk is the Danish national transmission system operator for electricity and natural gas.
    www.energymatters.com.au

    Ugovor o zajmu između ZGOS-a, trgovačkog društva u vlasništvu Grada Zagreba i Europske banke za obnovu i razvoj, sklopljen je 18. studenoga 1998. za dovršenje započete sanacije. Ukupno ugovoreni iznos kredita iznosio je 85.661.586,13 eura. Kredit je smanjen 5. rujna 2001. na 66.467.944,56 eura, odnosno 3. srpnja 2003. smanjen je na 56.467.944,56 eura.

    2003
    ZGOS d.o.o. je 14. listopada 2003. potpisao Ugovor o refinanciranju postojećeg kredita i tom prilikom vratio EBRD-u dio kredita u iznosu od 23.000.000 eura. Na isti dan potpisan je novi ugovor o kreditu u iznosu 33.000.000 eura uz povoljniju kamatu i bez garancije Grada Zagreba. Između Grada Zagreba i EBRD-a potpisan je Ugovor o podršci projektu sanacije i izgradnje deponija. Osim smanjenja glavnice dotadašnja garancija Grada Zagreba zamijenjena je podrškom što je omogućilo usmjeravanje kreditnog potencijala u nove projekte, u skladu s prioritetima i potrebama građana.

    2000.- 2008.
    Projekt se kontinuirano realizira kroz osam paketa.
    • Sanacija odlagališta i izgradnja novih kapaciteta za odlaganje otpada;
    • Izgradnja i upravljanje interventnom crpnom stanicom;
    • Izgradnja i upravljanje postrojenjem za pročišćavanje deponijskih voda;
    • Izgradnja i upravljanje stanicom za otplinjavanje;
    • Izgradnja i upravljanje uređajima za predobradu otpada;
    • Izgradnja i upravljanje uređajima za reciklažu građevnog otpada;
    • Izgradnja i upravljanje nadzornom opremom;
    • Osmišljavanje, praćenje i upravljanje programom ulaganja.

    - U okviru projekta sanacije smetlišta Jakuševec i izgradnje uređenog odlagališta otpada Prudinec, osim sanacije tijela odlagališta, izgrađen je interventni crpni sustav, uređaj za pročišćavanje procjednih voda i plinska stanica. Na Jakuševcu se iz deponijskog plina proizvodi električna struja koja se predaje u mrežu i prodaje. Na ulazu u uređeno odlagalište ustrojen je strogi sustav nadzora, kojim se efikasno priječi ulaz opasnog otpada, a uveden je i automatski sustav nadzora radioaktivnosti ulaznog otpada. Danas u okviru odlagališta otpada Jakuševec/Prudinec osim odlagališta postoji:
    - Postrojenje za oporabu građevnog otpada (350.000 t/god),
    - Plato za metalni otpad (više od 3.000 t/god),
    - Plato za otpadne gume (više od 1.000 t/god).

    Projekt sanacije odlagališta otpada Prudinec u Jakuševcu je završen. Svi radovi po paketima su preuzeti od strane Investitora.
    Vrijednost investicije (Projekta sanacije) je procijenjena na 56 mil. €.
    Na odlagalištu se izvode glavni radovi izgradnje te se vrši upravljanje i održavanje postrojenja.

    - Ugovor o izvođenju glavnih radova i upravljanju postrojenjima na odlagalištu Jakuševec zaključen je dana 31.05.2007. te iznosi 106.911.488,54 kn bez PDV-a. Rok za dovršetak svih radova je 31.12.2011. Ugovor sadrži slijedeće stavke:
    • Prihvat i ugradnja novog otpada
    • Osnovni zemljani radovi
    • Donji brtveni sloj i sustav prikupljanja i odvodnje procjednih voda
    • Gornji brtveni sloj
    • Uređenje gotove prekrivke, površinska odvodnja i posebni detalji
    • Sustav otplinjavanja odlagališta
    • Vođenje i upravljanje uređajem za pročišćavanje procjednih voda
    • Vođenje i upravljanje plinskom stanicom i sustavom otplinjavanja
    • Vođenje i upravljanje postrojenjem za reciklažu građevinskog otpada (izuzeto iz Ugovora obostranim dogovorom)

    - Dosad je izvršeno 69,54 % Ugovora, odnosno 74.349.611,29 kn.
    - Prostornim planom Grada Zagreba rok za odlaganje otpada na sanacijom pripremljenu površinu odlagališta otpada Jakuševac je najdulje do 2010.
    - Prijedlog Zagrebačkog holdinga d.o.o., podružnice ZGOS je da se godinu 2010. do koje je predviđeno odlaganje zamijeni datumom 31.12.2018. Naime, prethodni rok je bio određen pod pretpostavkom da će biti izgrađeno postrojenje za termičku obradu otpada. Međutim, za sada je odlaganje otpada jedina mjera za trajno zbrinjavanje otpada. Količina otpada sakupljenog na području Grada Zagreba pokazuje stalni porast. Kapacitet odlagališta otpada Prudinec u Jakuševcu (prema procjeni Projektanta) i tehničke mogućnosti odlagališta otpada osiguravaju uvjete za odlaganje otpada na nove uređene radne plohe na lokaciji do 31.12.2018. Ovisno o provedbi mjera cjelovitog sustava gospodarenja otpadom, rok se može i produžiti.
    www.zagreb.hr


    SUSTAV OTPLINJAVANJA ODLAGALIŠTA OTPADA PRUDINEC

    Sustav otplinjavanja odlagališta otpada Prudinec sastoji se od:
    1. PM – Plinska mreža - sustav za otplinjavanje plina iz tijela odlagališta sastoji se od:
    130 plinskih zdenca s kontrolnim regulacionim ventilima
    oko 7 km mreže plinovoda s odvajačima kondenzata, sabirnih kondenznih šahtova i jama
    dvije plinske linije privremenog otplinjavanja, na radnoj plohi gdje se obavlja dnevno odlaganje otpada

    2. mTEO - Plinsko postrojenje sastoji se od:
    tri visokotemperaturne baklje s kompresorima kapaciteta:
    1 700 m3 plina / h
    tri plinska motora s generatorima kapaciteta
    525 m3 plina / h / motoru
    tri generatora ukupne električne snage
    3 MW

    Sustav otplinjavanja:
    U slojeve otpada koji je ugrađen na pojedinim završenim plohama sondiraju se perforirane cijevi koje prihvaćaju plin koji se stvara raspadanjem organske komponente otpada, te se isti kompresorima izvlači sustavom podzemnih plinovodnih cijevi odvodi u stanicu za prikupljanje bioplina. U sustav aktivnog otplinjavanja također su spojene i dvije izgrađene linije tzv. privremenog otplinjavanja, koje aktivno otplinjavaju plohu koja je još u gradnji, ploha 6/1. Ovim je sustavom tijekom 2015. i 2016.godine iscrpljeno oko 1,5 mil. m3 odlagališnog plina iskorištenog za proizvodnju električne energije iz OIE. U stanici za prikupljanje odlagališnog plina se isti kontinuirano analizira i kontrolira njegov kemijski sastav - kvaliteta. Kompresorima se tako iscrpljeni plin tlači i transportira prema potrošačima, prvenstveno prema plinskim motor-generatorima za proizvodnju električne energije i predaju u sustav HEP-a, a preostala količina se termički obrađuje-spaljuje na visokotemperaturnim bakljama.

    mTEO - Plinsko postrojenje:
    Od prosinca 2004. do prosinca 2016. godine na plinskom postrojenju proizvedeno je 78.917.283 kWh električne energije, a iz tijela odlagališta je iscrpljeno je 109.622. 782 m3 odlagališnog plina.
    U 2014. godini, radom samo dva plinska motor-generatora, proizvedeno je 12.003.668 kWh električne energije, što je dovoljno za podmirenje prosječne godišnje potrošnje oko 4 000 domaćinstava.
    U 2015. godini, radom sva tri plinska motor-generatora, od 13.02.2015. u radu je i treći plinski motor-generator, proizvedeno je 17.524.144 kWh električne energije, što je dovoljno za podmirenje prosječne godišnje potrošnje oko 5.500 domaćinstava.
    Još bolji trend proizvodnje električne energije nastavljen je u 2016.godini kada je radom sva tri plinska motor-generatora proizvedeno i u sustav HEP-a predano 19.006.584 kWh električne energije iz OIE, što je dovoljno za podmirenje prosječne godišnje potrošnje oko 6.000 domaćinstava.
    www.zgos.hr


    Milijuni kuna spaljeni na Jakuševcu

    Na zagrebačkom odlagalištu Jakuševac leži 13 milijuna tona komunalnog otpada. Stvoreni plin do prošlog se proljeća rabio za proizvodnju struje. Sad se besciljno spaljuje jer su dva generatora pokvarena. Za popravak Holding od Fonda za zaštitu okoliša traži sedam i pol milijuna kuna poreznih obveznika. Trljali su zagrebački gradski oci i voditelji gradske tvrtke ZGOS ruke od 2005. zbog mjesečnih prihoda od 350, a poslije i 500 tisuća kuna na mjesec od prodaje struje proizvedene iz deponijskog plina. No od proljeća prošle godine plin se spaljuje te je na taj način najmanje 8 milijuna kuna otišlo u zrak, što za ZGOS nadgleda tvrtka Viadukt. To je 1500 kubika po satu, oko 30 tisuća kubika dnevno se sagorijeva, kaže Ante Karabitić, inženjer iz Viadukta. Spali se tu mnogo više, čak 50 tisuća kubika plina, tvrdi bivši direktor Čistoće Marko Melčić - a taj bi plin mogao biti gorivo za 500 ZET-ovih autobusa. On je pregovarao s bečkim holdingom koji je trebao obnoviti pogone za deponijski plin i naknadno dodatno uložiti u bioplinaru, što bi smanjilo količinu otpada koji treba zbrinuti. No tu je ideju, tvrdi Melčić, odbio direktor ZOGS-a Zlatko Milanović. On ima više interese. Tim bi se netko trebao pozabaviti - zašto se to popravlja i 10 godina nikad nije popravljeno, smatra bivši direktor Čistoće Marko Melčić. Nakon nekoliko propalih natječaja za popravak pogona, jer, kako kažu u ZGOS-u, na neke nisu pristigle ponude ili su dostavljene bile neprihvatljive, obećavaju jedan uspješni. Prema riječim direktora Milanovića, do sada su imali 8 nadmetanja a upravo su jučer završili deveti i za dva tjedna će se evaluirati ponude i znati kako dalje. Zašto održavanje otpočetka nije vodio proizvođač opreme, nije se moglo doznati od gradonačelnika Bandića i predsjednika uprave Holdinga Ive Čovića. Nejasno je i kako ćemo dalje kad se Jakuševec ispuni za koju godinu, a o tome se brine i Europska unija, koja nam je naredila nacionalno smanjenje količine odloženog biootpada sa sadašnjih milijun i trideset tisuća tona na 567 tisuća. Kazne su za to i do 60 tisuća eura, a ministar po glasnogovornici poručuje da će novima zakonom o otpadu odrediti tko će ih platiti. Glavni pregovarač za okoliš Nikola Ružinski uvjerava da nećemo platiti kazne jer smo pokazali dobru volju time što smo počeli graditi centre za zbrinjavanje otpada. Hoće li to biti dovoljno za europske ciljeve u gospodarenju otpadom koji su određeni još 1999. godine?
    www.hrt.hr

    Viševac: U rad pušteno postrojenje za proizvodnju električne energije iz odlagališnog plina. Gradonačelnik Rijeke Vojko Obersnel i direktorica Komunalnog društva Čistoća Jasna Kukuljan sa suradnicima obišli su Postrojenje za proizvodnju električne energije iz odlagališnog plina, koje se nalazi na saniranom odlagalištu otpada Viševac. Riječ je o postrojenju koje za proizvodnju električne energije koristi plin koji nastaje prirodnim procesima, a koji bi inače bio spaljivan, čime je smanjena emisija odlagališnih plinova te postignuta energetska učinkovitost. Postrojenje vrijedno 10 milijuna kuna bez PDV-a je u cijelosti financirano sredstvima KD Čistoća. Sanirano odlagalište Viševac nekada je bila duboka vrtača koja je korištena za odlaganje komunalnog otpada u razdoblju od 1964. pa do kraja 2011. godine. U tom je razdoblju ondje odloženo približno 2 milijuna metara kubičnih otpada. Kako je napomenula direktorica Kukuljan, nakon prestanka odlaganja intenzivno se krenulo s aktivnostima sanacije koju su sufinancirali Grad Rijeka te općine i gradovi tzv. Riječkog prstena i Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost. U projekt sanacije uktrošeno je 63,8 milijuna kuna bez PDV-a. "Sanacija je provedena na način da je preko odlagališta napravljena nepropusna prekrivka na koju je nanesen sloj zemlje te je cijela površina uređena i zatravljena", poručila je direktorica Kukuljan i dodala kako je izgrađena monitoring stanica za kontrolu kakvoće zraka i ambijentalne buke, obodni protupožarni put te postavljena zaštitna ograda. Nadalje, izgrađen je i sustav za prikupljanje i odvodnju procjednih voda te su po cijeloj površini odlagališta Viševac izbušena 52 plinska bunara za sigurnu ekstrakciju odlagališnog plina koji se sprovodi do postrojenja za spaljivanje plina na dvije plinske baklje. Upravo temeljem zbrinute količine odlagališnog plina na navedenim bakljama, razmatrana je mogućnost energetskog iskorištavanja odlagališnog plina za proizvodnju električne energije i dodatnog smanjenja utjecaja istog na okoliš. Naime, na odlagalištima komunalnog otpada, razgradnjom organske komponente stvara se odlagališni plin čiji je najvažniji sastojak metan. Kao jedan od najučinkovitijih načina smanjenja njegova utjecaja na okoliš je smanjenje emisije plina, spaljivanjem na bakljama ili, kao u ovom slučaju, korištenjem za proizvodnju električne energije. Postrojenje za proizvodnju električne energije na Viševcu sastoji se od generatora električne energije pogonjenoga motorom s unutarnjim izgaranjem, pripadajućih podsustava, sustava upravljanja i zaštite, transformatorske stanice i susretnog postrojenja kao veze s distribucijskom mrežom. Nakon zagrebačkog Jakuševca, ovo je drugi ovakav pogon u Republici Hrvatskoj izgrađen nakon ishođenja svih potrebnih dozvola. Prema riječima gradonačelnika Obersnela, ovakvim korištenjem odlagališnog plina, koji bi inače bio spaljivan, smanjena je emisija odlagališnih plinova te postignuta energetska učinkovitost budući da će se odlagališni plin koristiti u proizvodnji električne energije. Također, projekt Postrojenja za proizvodnju električne energije iz odlagališnog plina je u potpunosti ekonomski održiv, te ima pozitivne učinke na okoliš i uvjete života lokalnog stanovništva. U Postrojenju snage 1,2 MW predviđa se proizvodnja preko 6.000 MWh električne energije godišnje, a do sada je u probnom radu proizvedeno i predano u mrežu HEP-a preko 900 MWh. Projekt izgradnje Postrojenja za proizvodnju električne energije iz odlagališnog plina u skladu je s europskom inicijativom Sporazum gradonačelnika, koji je pokrenula Europska komisija i čiji je Grad Rijeka potpisnik, a kojim se Rijeka obvezuje na poduzimanje dodatnih mjera s ciljem povećanja energetske učinkovitosti i održivog razvoja pa tako i očuvanja klime, odnosno svođenja klimatskih promjena na najmanju moguću mjeru. Također, projekt je i u skladu s Akcijskim planom energetski održivog razvoja grada Rijeke (SEAP) izrađenim 2010. godine, a koji donosi razne mjere s ciljem postizanja smanjenja CO2 od 32% do 2020. godine. Grad Rijeka je u suradnji s komunalnim i trgovačkim društvima do sada proveo niz projekata za realizaciju navedenog cilja, a izgradnja Postrojenja za proizvodnju električne energije iz odlagališnog plina je jedan od njih.
    Portal croenergo.eu


    Plinogenerator na Viševcu: Čistoća će struju prodavati HEP-u

    Planira se proizvesti preko 7.000 megavatsati električne energije godišnje, a postavljanje postrojenja najavljeno je do kraja godine. RIJEKA Komunalno društvo Čistoća planira izgraditi plinogenerator – postrojenje za proizvodnju električne energije koja nastaje od odlagališnog plina i to na zatvorenom odlagalištu neopasnog otpada Viševac, koji je zatvoren 31. studenoga 2011. godine (započeo s radom 1964. godine). Time će ovo komunalno društvo dobiti status povlaštenog proizvođača električne energije i postati drugo takvo poduzeće u Hrvatskoj (uz Jakuševac) koje je odlučilo ući u takav projekt. Naime, na ovu investiciju Čistoća se odlučila kako bi energetski iskoristila odlagališni plin koji nastaje kao produkt razgradnje otpada na tom deponiju, na kojem se deponirao uglavnom komunalni otpad i na kojem se nalazi prema nekim procjenama 1,8 milijuna kubika otpada, koji je sada u procesu prirodne razgradnje. Glavni sastojak odlagališnog plina je metan, staklenički plin s vrlo visokom energetskom vrijednošću koji predstavlja obnovljivi izvor energije za proizvodnju električne energije, opravdavaju zahvat u Čistoći. Trenutačno se odlagališni plin prikuplja posebnim cijevima/sustavom i usmjerava prema dvjema instaliranim plinskim bakljama koje ga sada spaljuju. Jedna baklja ima snagu spaljivanja 600 metara kubičnih na sat, a druga baklja 1.000 metara kubičnih plina na sat. Za izgradnju plinogeneratora već je izrađena projektno-tehnička dokumentacija te je ishođena izmjena lokacijske dozvole za njegovu izgradnju. Sklopljen je i ugovor o dobavi i ugradnji postrojenja vrijednosti 7.879.345 kuna te snage 1.2 megavata, a njegovo postavljanje trenutačno čeka potvrdu glavnog projekta odnosno izdavanje građevinske dozvole, saznajemo od glasnogovornice Čistoće Marine Babić-Brusić. Procjene su da navedeni sustav može proizvesti preko 7.000 megavatsati električne energije godišnje, a postavljanje postrojenja najavljeno je do kraja godine. Društvo je ishodilo i energetsko odobrenje, dokument Ministarstva gospodarstva te je upisano u registar obnovljivih izvora energije i kogeneracije i povlaštenih proizvođača električne energije. Preostaje još potpisvanje ugovora s HROTE-om (Hrvatskim operaterem tržišta energije op. a) radi prodaje proizvedene električne energije po povlaštenoj tarifi i predaju ovlaštenom distributeru električne energije HEP-u, kažu u Čistoći. Sva dokumentacija je kompletirana i za izgradnju novog Centralnog reciklažnog dvorišta Mihačeva draga, koje će se izgraditi na mjestu postojećeg dvorišta koje se nalazi u dolini Pulca. Novo dvorište izgradit će se sukladno Pravilniku o gospodarenju otpadom, a prostirat će se na površini od nekih 10.000 metara kvadratnih. Ovaj projekt naš list je najavljivao još početkom prošle godine. Novo reciklažno dvorište od građana će preuzimati sav iskoristivi otpad iz kućanstva kao što su papir i karton, ambalaža od plastike, metala i stakla, tetra ambalaža, ostala plastika, staklo i metali, tekstil i drvo, ali i problematične vrste otpada, a riječ je o baterijama i akumulatorima, lijekovima, bojama, tinti, ljepilima, smolama, otpadnim uljima (i jestiva i motorna), metalnoj ambalaži pod tlakom, ambalaži od opasnih tvari, električnom i elektroničkom otpadu, fluorescentnim i štednim žaruljama i sličnom. Za tu investiciju dobili smo i građevinsku dozvolu te je u postupku prijava projekta Fondu za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost za sufinanciranje. Naime, izgradnja reciklažnog dvorišta može se podržati i do 80 posto bespovratnih sredstava te tu mogućnost treba iskoristiti, rekla nam je Marina Babić-Brusić. Izgradnja ovog dvorišta najavljena je do kraja godine.
    www.novilist.hr


    OBILAZAK ODLAGALIŠTA OTPADA VIŠEVAC I BUDUĆEG CENTRA ZA GOSPODARENJE OTPADOM MARIŠĆINA

    Do kraja lipnja ove godine bit će dovršena nulta faza izgradnje Centra za gospodarenje otpadom Marišćina, čime je osigurano zbrinjavanje komunalnog otpada u naredne četiri godine po najvišim ekološkim standardima. To je, među ostalim, istaknuto tijekom obilaska odlagališta otpada Viševac i budućeg Županijskog centra za gospodarenje otpadom Marišćina. Na odlagalištu nulte faze izgradnje novog Centra za gospodarenje otpadom Marišćina bit će moguće odložiti oko 425.000 m3 otpada, što je dostatno za oko 4 godine odlaganja, dakle do polovice 2016. godine. Nakon ishodovanja uporabne dozvole prestat će se s baliranjem otpada na odlagalištu Viševac i početi s odlaganjem na odlagalištu Faze "0-1" ŽCGO Marišćina. Odlagališta je obišao gradonačelnik Vojko Obersnelo sa suradnicima. „Nitko od nas nije sretan što je situacija na deponiju Viševac ovakva. Mi smo tu priču naslijedili, jer se otpad ovdje odlaže više od 50 godina, a tada su na snazi bili drugi propisi. Trenutačno nam je prioritet u što kraćem roku sanirati Viševac i staviti u funkciju novi Centar za gospodarenje otpadom Marišćina, kao jedini lokalitet u Hrvatskoj koji trenutačno ispunjava visoke ekološke i europske standarde“, kazao je gradonačelnik Obersnel u čijoj su pratnji bili i načelnik Općine Viškovo Goran Petrc, pročelnica Odjela za komunalni sustav Grada Rijeke Irena Miličević, direktor Komunalnog društva Čistoća Zlatko Štok, predsjednik Uprave tvrtke Ekoplus Dušan Šćulac, ravnatelj Direkcije plana razvoja i gradnje u Odjelu za komunalni sustav Grada Rijeke Dragan Blažević i voditelj projekata modernizacije odlaganja komunalnog otpada u Gardu Rijeci Eddy Ropac. „I stanovnici Općine Viškovo konačno će imati puno veću kvalitetu života, jer se smeće, čim se dovrši nulta faza izgradnje CGO-a Marišćina, više neće odlagati na Viševcu; tu će se provoditi jedino sanacija koja je već u tijeku. Čim se doveze, smeće se odmah balira i odvozi na Marišćinu“, kazao je novinarima gradonačelnik Obersnel pozivajući da se i sami uvjere da kritike koje su se mogle čuti u javnosti o balama koje se raspadaju, nikako nisu utemeljene. Možda je, dodao je Obersnel, na početku i bilo problema, ali samo dok se ljudi nisu uhodali sa strojem. Gradonačelnik Obersnel naglasio je kako je riječka Čistoća vodeća tvrtka u Hrvatskoj po količini prikupljenog sekundarnog otpada, zbog čega je bitno smanjen volumen smeća. Gradonačelnik je poručio da na tomu i dalje treba raditi, apelirajući na odgovornost građana. Na odlagalištu Viševac otpad se ne odlaže od početka ove godine, a do svibnja 2012. godine lokacija je korištena kao privremeno skladište baliranog otpada koji će biti premješten na područje budućeg odlagališta Marišćina. Na Viševcu se i privremeno nalazi postrojenje za baliranje u kojem se balira sakupljeni komunalni i neopasni proizvodni otpad, koji se ne može dalje upotrijebiti. Bale se omotavaju slojevima polietilenske mreže i polietilenske film folije. Balirani otpad odvozi se i skladišti na platou u obuhvatu ŽCGO Marišćina, a bale otpada skladištene na odlagalištu Viševac odvest će se na istu lokaciju što je moguće prije. Odmah po izgradnji Županijskog centra za gospodarenje otpadom Marišćina, balirani otpad bit će adekvatno zbrinut. Nakon preseljenja privremeno uskladištenog baliranog otpada s Viševca na Marišćinu, intezivno će se nastaviti aktivnosti na sanaciji odlagališta Viševac čiji je završetak planiran krajem 2013. godine. Iako je prema projektima sanacije na odlagalištu Viševac preostalo još slobodnog prostora za odlaganje otpada, što je pokazalo zadnje geodetsko snimanje, zbog kvalitete života okolnog stanovništva, od siječnja 2012. godine odlagalište je zatvoreno za odlaganje, a otpad se počeo balirati i baliran se privremeno skladištio u sklopu odlagališta Viševac. Naime, kao prijelazna faza od zatvaranja odlagališta Viševac do otvaranja Županijskog centra za gospodarenje otpadom Marišćina planirana je izgradnja Faze "0-1" ŽCGO Marišćina. Obzirom da je predviđeni rok njezine izgradnje polovina 2012. godine, kao premosnica uvedeno je baliranje i privremeno skladištenje baliranog otpada, najprije u sklopu odlagališta Viševac, a zatim od svibnja 2012. godine na platou u obuhvatu ŽCGO Marišćina.Plato namijenjen skladištenju baliranog otpada na dijelu terena budućeg odlagališta Faze "0-1" ŽCGO Marišćina završen je u travnju, a uporabna dozvola izdana je u svibnju. Trenutno se skupljeni komunalni i neopasni proizvodni otpad koji se ne može dalje uporabiti, vozi na postrojenje za baliranje koje je sa svom pripadajućom opremom smješteno u sklopu odlagališta Viševac. Postrojenje je Komunalnom društvu Čistoća ustupio na korištenje Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, bez naknade. Bale se omotavaju slojevima polietilenske mreže i polietilenske film folije, pa su nepropusne za zrak i oborinske vode. Balirani otpad odvozi se i skladišti na platou u obuhvatu ŽCGO Marišćina. Balirani otpad skladišti se tako da omogućuje jednostavno manipuliranje i transport te sprječavanje pojave štetočina i raznošenje otpada vjetrom, a provode se i sve potrebne mjere zaštite okoliša, zdravlja i sigurnosti ljudi te mjere zaštite od požara. Odmah po izgradnji ŽCGO Marišćina balirani otpad bit će adekvatno zbrinut. Bale će se rastvarati, a otpad iz bala bit će obrađen i odložen na uređeno odlagalište. Grad Rijeka u ime općina i gradova tzv. Riječkog prstena i Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost 2004. godine sklopili su ugovor o sufinanciranju sanacije. U sklopu sanacije izgrađena je monitoring stanica za kontrolu kakvoće zraka i ambijentalne buke, protupožarni put, postavljena je zaštitna ograda te su posječeni šiblje i stabla. Postavljena je i prekrivka na tzv. probnom polju odlagališta na površini od 3.500 m2 koje je uređeno i ozelenjeno kako bi se dobila predodžba izgleda odlagališta nakon sanacije. Započelo se i s izgradnjom sustava odvodnje na odlagalištu, a nabavljena je i instalirana plinska stanica s bakljom za spaljivanje odlagališnog plina. Izgrađeno je i 20 plinskih bunara s cjevovodima koji odvode prikupljeni odlagališni plin do plinske stanice i drugo, a gradi se još plinskih bunara i ukupno će ih biti 52. Predviđeni rok izgradnje prve etape Faze "0-1" ŽCGO Marišćina je do kraja lipnja 2012. godine. Nakon ishodovanja uporabne dozvole prestat će se s baliranjem otpada na odlagalištu Viševac i početi s odlaganjem na odlagalištu Faze "0-1" ŽCGO Marišćina. S obzirom da ova varijanta predstavlja prijelazno rješenje na lokaciji budućeg centra, do početka rada ŽCGO Marišćina, o tom početku ovisi i prestanak odlaganja na odlagalište Faze "0-1". Predviđeni zahvat prve etape odlagališta Faze "0-1" uključuje izgradnju 3 odlagališne kazete s izvedbom donjeg brtvenog sustava i obodnih kanala za skupljanje oborinske vode, kao i izgradnju ulazno-izlazne zone i pristupne ceste, te zaštitne ograde. U sklopu odlagališta bit će izgrađena kompletna infrastruktura, plato za pranje vozila sa separatorom i taložnikom, objekti za radnike odlagališta, kolna vaga, čuvarska kućica i drugo. Županijski centar za gospodarenje otpadom Marišćina središnji je dio integralnog sustava gospodarenja otpadom u Primorsko-goranskoj županiji na kojem će se nalaziti postrojenja za mehaničko-biološku obradu (MBO) nesortiranog komunalnog otpada. Cilj projekta je smanjiti količine otpada na najmanju moguću mjeru, uz potpunu zaštitu tla, podzemnih voda i zraka, te uz primjenu visokih standarda zaštite okoliša poboljšati kvalitetu života u Primorsko-goranskoj županiji. Partneri u projektu ŽCGO Marišćina su Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, Primorsko-goranska županija, Grad Rijeka i Eko plus. Proračun projekta je 49,3 milijuna eura. Europska unija sufinancira projekt, u okviru pretpristupnog programa IPA s 22,3 milijuna eura, a preostala sredstva u iznosu od 27 milijuna eura osigurat će Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, Primorsko-goranska županija, Grad Rijeka i Ekoplus d.o.o. Ukupna ulaganja Grada Rijeke što direktnim, što indirektnim angažiranjem sredstava u realizaciji ovog projekta, među ostalim za izgradnju dijela prometnice prema Marišćini, vododvoda do Marišćine i ostale komunalne infrastrukture, iznosit će oko 122 milijuna kuna.
    www.rijeka.hr

    Jesu li obnovljivi izvori energije uistinu dobra alternativa fosilnim gorivima i uzrokuje li jedino korištenje fosilnih goriva klimatske promjene pogubne za buduće generacije? U modernoj energetici, obnovljivi izvori zauzimaju značajan udio, a u budućnosti će se taj udio još povećavati. Primarni oblici predstavljaju oblik kakav nalazimo u prirodi i koji, ako govorimo o konvencionalnim izvorima, u tom obliku mogu ostati pohranjeni. Osnovna prednost obnovljivih izvora je ta što se oni obnavljaju u prirodi, prvenstveno kao posljedica aktivnosti. Biomasa je najstariji izvor energije koji su ljudi koristili, a danas se javlja kao obnovljivi izvor energije koji se široko koristi, ali i pridonosi zaštiti okoliša, otvaranju radnih mjesta i ukupnom gospodarskom razvitku. U Hrvatskoj je široko rasprostranjena s odličnim tehničkim potencijalom, stoga ju je potrebno koristiti na način koji je energetski učinkovit, kao što je to odavno postalo pravilo u zemljama Europske unije. Smatra se kako je opterećenje atmosfere s CO2 pri korištenju biomase kao goriva zanemarivo. Biomasa, kao i njezini produkti; tekuća biogoriva i bioplin, nije samo potencijalno obnovljiva, nego i dovoljno slična fosilnim gorivima da je moguća izravna zamjena. Korištenjem biomase smanjuje se ovisnost o uvozu energije te tako pridonosi zaštiti gospodarske stabilnost. Republika Hrvatska se, kao članica Europske unije, obvezala na prihvaćanje europskog klimatsko-energetskog paketa koji podrazumijeva i Direktivu 2009/28/EZ o poticanju uporabe energije iz obnovljivih izvora. Prihvaćanjem direktive, preuzeli smo obvezu povećanja uporabe energije iz obnovljivih izvora, pri čemu bi u 2020. godini udio energije iz obnovljivih izvora u bruto neposrednoj potrošnji trebao iznositi najmanje 20%, promatrano na razini EU. Vlada Republike Hrvatske prepoznala je važnost te na više načina potiče korištenje energije biomase i ostalih obnovljivih izvora. U Strategiji energetskog razvitka, biomasa ima posebno mjesto kao obnovljivi izvor od kojeg se u bližoj budućnosti očekuje naročito značajni doprinos. U tu svrhu osnovan je Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, koji osigurava dodatna sredstava za lansiranje projekata, programa i sličnih aktivnosti u području energije biomase te općenito očuvanja održivog korištenja te zaštite okoliša. Ostali načini poticaja uključuju različite potpore proizvođačima, poticanje znanstvenih i tehnoloških istraživanja, izravnu podršku programima i projektima korištenja energije biomase. Republika Hrvatska postavlja cilj da se do 2020. godine dio biomase upotrebljava u brojnim elektranama na biomasu ukupne snage od oko 85 MW, te će se poticati elektrane na biomasu sa kogeneracijom električne i toplinske energije. Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinovitost kroz svoje programe sufinancira i nabavu sustava za korištenje obnovljivih izvora energije, uglavnom kroz programe energetske obnove. Prvi natječaji i sufinancuranje kotlovnica na biomasu se dogodio u Sjeverozapadnoj regiji. Tako je Fond 2014. godine sufinancirao izradu dokumentacije glavnih projekata za osam osnovnih i srednjih škola Karlovačke županije sa 40% bespovratnih sredstava kroz prijavu na natječaj. Prvi potezi su započeli još 2009. godine s natječajima za fizičke osobe koje je krenula provoditi Karlovačka županija, a kasnije i Grad Karlovac. Do sada je na ovom području ugrađeno preko 170 manjih peći na pelete, ukupne toplinske snage od oko 4 MW. Prva investicija realizirana je u osnovnoj školi za koju su osigurana bespovratna sredstva od strane Ministarstva gospodarstva u iznosu 200.000,00 kn u 2014. godini te Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost u iznosu od 80%. U ukupnoj investiciji od 1.481.000,00 kn, županija je sudjelovala sa samo 435.000,00 kn sredstava. Kotlovnica je puštena u pogon u rujnu 2016. godine, a umjesto kotla na lož ulje kapaciteta 530 kW ugrađen je kotao kapaciteta 300 kW sa toplinskim spremnikom volumena 3 000 l. Škola je u sezoni grijanja 2016/2017 odnosno od rujna do prosinca nabavila drvne sječke u vrijednosti 18.000,00 kn (99 m3) dok je za isto razdoblje prethodnih godina nabavljala lož ulja u prosjeku za 63.000,00 kn što predstavlja financijsku uštedu od 71%. Povrat investicije će biti ostvariv kroz 4 do 5 godina. Također, svjetli primjer predstavlja i Općina Pokupsko koja se također nalazi u Sjeverozapadnom dijelu Hrvatske i koja broji 2.500 stanovnika te je jedna od predhodnika održivog razvoja i ulaganja u projekte energetske učinkovitosti i obnovljivih izvora energije. Nakon sedmogodišnjeg truda i zalaganja svih uključenih, krajem 2015. godine, u pogon je puštena prva općinska toplana na biomasu u Republici Hrvatskoj. Projekt je financiran sa 7 milijuna kuna bespovratnih sredstava kroz IPARD pretpristupni program na koji je Republika Hrvatska imala pravo prije ulaska u zemlje Europske Unije, a riječ je o projektu koji je od 12 planiranih toplana, uspješno i realiziran. Dodatna sredstva za konačnu realizaciju projekta su osigurana i ponovo putem Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, Zagrebačke županije i Općine Pokupsko. Novim postrojenjem kapaciteta 1 MWt griju se sve javne zgrade i kućanstva centra naselja Pokupsko, a u budućnosti će se moći priključiti i buduća poslovna zona.
    www.energypress.net

    Biomasa – nova mladost najstarijeg izvora energije

    Godinama smo čekali, čekali i – dočekali! Najstariji izvor energije koji su ljudi koristili – biomasa doživljava pravu renesansu na području Karlovačke županije. Godinama se o biomasi pričalo, radile su se studije, ali prave implementacije nije bilo. Prvi pomaci stigli su s natječajima za fizičke osobe koje su od 2009. započeli provoditi Karlovačka županija i Grad Karlovac – od tada do danas na ovom području ugrađeno je najmanje 170 manjih peći na pelete, ukupne toplinske snage od oko 4 MW. Jedna od ovakvih manjih peći ugrađena je i 2013. godine u prostorijama Udruge Zvončić koja se na pelete grije s peći snage 18 kW. U javnim zgradama je počelo još 2012. ugradnjom peći na pelete snage 150 kW u Domu zdravlja Ozalj, u sklopu projekta Primjena mjera energetske učinkovitosti u objektima javnih ustanova Karlovačke županije. Već 2014. REGEA je provela pilot projekt ugovorne prodaje topline u Obrtničkom centru u Karlovcu koji se sastoji se od tri međusobno povezane zgrade s osam poslovnih subjekata kao korisnicima poslovnih prostora. Do tada je Obrtnički centar toplinsku energiju dobivao kotlom na lož ulje smještenom u zajedničkoj kotlovnici koji je projektom zamijenjen kotlom na pelete snage 180 kW. Prošle godine je Karlovačka županija ovu orijentaciju potvrdila i donošenjem Akcijskog plana energetske učinkovitosti za 2015.-2017. godinu u kojem je kao mjeru jasno definirala Program zamjene kotlovnica na lož ulje kotlovnicama na biomasu u školama Karlovačke županije s ciljem zamjene najmanje 10 kotlovnica na lož ulje u školama, novim kotlovima na biomasu. Krajem 2015. godine, Karlovačka županija pokreće i dva nova projekta po modelu ugovorne prodaje topline. Radi se o rekonstrukciji sustava grijanja za OŠ Slunj i OŠ Slava Raškaj u Ozlju. Ukupna vrijednost investicije za OŠ Slunj je preko 1,25 milijuna kuna, od čega je od strane Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost ostvareno sufinanciranje u iznosu od 61% prihvatljivih troškova, dok je ukupna vrijednost investicije za OŠ Slava Raškaj je 0,98 milijuna kuna uz sufinanciranje Fonda od 36%. U OŠ Slunj se planira ugradnja kotla na pelete snage 300 kW, dok se u OŠ Slava Raškaj planira ugradnja kotla na pelete snage 250 kW. Za obje škole je već odabran izvođač radova i i završetak radova se očekuje tijekom ljetnih školskih praznika 2016. godine. Trenutno se rekonstruira i kotlovnica u OŠ Vladimir Nazor u Dugoj Resi, a kotao snage 350 kW ugradit će se tijekom 2016. godine. Slični projekti već se naveliko provode i u gradovima Karlovačke županije gdje je tijekom 2015. godine u Karlovcu i Ogulinu realizirano još pet projekata rekonstrukcije kotlovnica na lož ulje kotlovima na biomasu – sječka i peleti. U Karlovcu su kotlovi na biomasu ugrađeni u OŠ Švarča (500 kW) te OŠ Dubovac (150 kW), dok su u Ogulinu ugrađeni u zgradi DVD-a Zagorje (50 kW), Sokolskom domu (50 kW) te kuglani Klek (90 kW). U Slunju se gradska upravna zgrada grije na pelete već od 2013. godine – ugrađen je kotao kapaciteta 250 kW. Kotlove na pelete ugradile su još 2012. Općina Lasinja i to u OŠ Antun Klasinc te 2014. godine i Općina Netretić za grijanje upravne zgrade – snage 230 kW. S obzirom na sve navedene projekte iskorištavanja biomase, ali i one projekte koji se planiraju realizirati u budućnosti, javila se potreba za dodatnom ponudom biomase na području Karlovačke županije. Uvidjevši navedene mogućnosti Braniteljska zadruga Kapela pokrenula je projekt izgradnje sabirno-logističkog centra za biomasu u Josipdolu, kao i pokretanje proizvodnje drvne sječke. Projekt je prepoznat i od strane Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost i Zagrebačke banke koji su pružili značajnu financijsku pomoć. Proizvodnja drvne sječke na području općine Josipdol je pilot projekt takvog tipa koji će pružiti model održivog zapošljavanja hrvatskih branitelja u područjima od posebne državne skrbi. Na kraju treba spomenuti da je nedavno Grad Ogulin od naše Agencije naručio detaljnu studijsku podlogu širenja toplinske mreže i izgradnje gradske toplane na biomasu, a da Grad Karlovac već godinama također razvija projekt gradskog kogeneracijskog postrojenja na biomasu.

    Budućnost je očito zelena, barem u Karlovačkoj županiji, zar ne?!
    Ugovorna prodaja toplinske energije iz biomase se temelji na prebacivanju financiranja, izgradnje i operativnog upravljanja sustava na biomasu na ugovaratelja. Vlasnik zgrade (klijent) kupuje samo neophodnu toplinsku energiju, po fiksnoj cijeni za grijanje koja se određuje unaprijed. Tradicionalni model rukovođenja pruža klijentu najopsežniju uslugu. U njemu ugovaratelj projektira, financira, gradi i rukovodi postrojenjem na biomasu, a klijent ne treba brinuti o održavanju ili opskrbi gorivom jer ugovaratelj preuzima sve rizike povezane s opskrbom toplinske energije.
    Trebali biste razmisliti o ugovornoj prodaji (ili kupnji) toplinske energije iz biomase ako...
    • ... imate zastarjeli sustav grijanja s visokim troškovima energije,
    • ... nemate potrebna financijska sredstva za novi sustav grijanja,
    • ... planirate izgraditi ili značajno obnoviti stambenu zgradu,
    • ... ne želite brinuti o svom sustavu grijanja,
    • ... su vam draže lako predvidive cijene grijanja,
    • ... biste htjeli sklopiti dugotrajno energetsko partnerstvo.
    www.regea.hr


    Vrhunski projekti iskorištavanja šumske biomase 'Made in Croatia'

    Proizvodnja, izvođenje i ugradnja uređaja, opreme i postrojenja za energetsko iskorištavanje šumske biomase dio je hrvatskog gospodarstva koji je manje poznat široj javnosti. Ipak, hrvatski proizvođači opreme, kotlova i cjelovitih energetskih postrojenja, ali i hrvatski izvođači radova na njihovoj ugradnji, servisiranju i održavanju sve više postaju poznati širom svijeta. Kotlovi i kontejnerske kotlovnice na biomasu... od Austrije do Makedonije Tvrtka Centrometal ima dugu tradiciju u proizvodnji visokoučinkovitih, udobnih, ekoloških i posve automatiziranih sustava grijanja i pripreme potrošne tople vode na šumsku biomasu. Riječ je o proizvođaču koji je već odavno poznat izvan hrvatskih granica, a kao nedavni primjeri uspješno izvedenih projekata mogu se izdvojiti sustav grijanja kampusa Državnog sveučilišta u Tetovu u Makedoniji pomoću tri kotla na pelete u kaskadi i kotlovnica na pelete za dogrijavanje u toplinarskom sustavu u Millstattu u Austriji. Glavni razlog ugradnje nove kotlovnice za sustav grijanja kampusa tetovskog sveučilišta bili su dosadašnji visoki troškovi grijanja na loživo ulje, ali i potrebe za dogradnjom novih objekata. Pri tome je umjesto postojećih uljnih kotlova predviđena ugradnja četiri nova toplovodna kotla na pelete EKO-CKS P Unit 560, pojedinačnog nazivnog učina 560 kW, odnosno ukupno 2240 kW. Za opskrbu kotlova peletima projektirana su dva velika ukopana spremnika peleta, pojedinačnog volumena 30 m3. Spremnici su natkriveni i imaju pristup za kamionski istovar peleta. Do kotlovnice se peleti dovode pužnim prijenosnikom, pri čemu je pokraj svaka dva kotla smješten po jedan međuspremnik peleta volumena 2,7 m3. S obzirom na to da rekonstrukcija kampusa još nije završena, u novoizgrađenu kotlovnicu su za sada ugrađena tri od četiri predviđena kotla, dok će četvrti uslijediti kada se dovrše svi predviđeni objekti. Kotlovnica je posve automatizirana, a prema riječima predstavnika investitora, zahvaljujući grijanju na drvne pelete, računi za gorivo su u odnosu na prijašnje stanje manji za više od 30%. Poznata je činjenica da kotlovnice na biomasu zahtijevaju više prostora od uljnih i plinskih kotlovnica jednakog učina. Stoga, zamjena postojećih kotlova onima na biomasu nije uvijek jednostavna, a ponekad je i nemoguća bez ozbiljnijih zahvata, što u konačnici dovodi u pitanje isplativost cijelog projekta. Jedno od mogućih rješenja za taj problem su kontejnerske kotlovnice koje, dakako, kao gorivo mogu koristiti i drvne pelete ili sječku. Vođeni željom za smanjenjem štetnih emisija u atmosferu, stanovnici austrijskog gradića Millstatt odlučili su zamijeniti postojeći kotao na loživo ulje kotlom na drvne pelete. Kako bi troškovi ulaganja bili što niži, uz postojeći toplinarski sustav u kojem je zadržan dosadašnji uljni kotao za pokrivanje vršnih opterećenja, ugrađena je kontejnerska kotlovnica s kotlom na drvene pelete EKO-CKS P Unit 280 nazivnog učina 280 kW s automatskim čišćenjem i izvlačenjem pepela, zaštitom povratnog voda, graničnicima tlaka i ekspanzijskom posudom. U istom kontejneru, iza kotla, nalazi se spremnik peleta volumena 8,5 m3, iz kojeg se fleksibilnom zavojnicom peleti dovode do kotla. Spremnik se puni iz kamiona silosa, pri čemu osjetnici koji se nalaze u njemu omogućavaju dojavu razinu peleta i potrebu za punjenjem.

    Nova kotlovnica za školu i sportsku dvoranu u Ivanić Gradu
    Tvrtka MI-Maris upravo završava projekt izgradnje zajedničke kotlovnice na biomasu koja će Osnovnoj školi Stjepana Basaričeka i Školsko-športskoj dvorani ‘Žeravinec’ u Ivanić Gradu osigurati odvajanje od gradske toplane i omogućiti povećanje energetske učinkovitosti sustava grijanja na osnovi ušteda na energiji, smanjenje emisije ugljičnog dioksida i snižavanje troškova za grijanje. Investitor je Zagrebačka županija, a MI-Maris je na osnovi dvadesetogodišnjeg iskustva u gradnji, rekonstrukciji i održavanju kotlovnica za izvođača odabran na javnom natječaju. Zgrada škole izgrađena je 1984, a dvorane 2006. godine i obje su priključene na centralnu toplinsku stanicu naselja Žeravinec. Međutim, kako se centralna plinska kotlovnica, s ukupnim instaliranim toplinskim učinom 5 MW, do 2015. godine koristila isključivo za grijanje tri objekta s ukupnim instaliranim učinom oko 1,583 MW, jasno je da je bila prekapacitirana, što je uz stari toplovod i njegovu lošu izolaciju, sustav činilo energetski neučinkovitim. Također, unatoč ugrađenim mjeračima, potrošnja toplinske energije se nije se naplaćivala prema stvarnim potrebama, već prema korisnoj površini zgrade, što je bio dodatni razlog za odvajanje od toplane i gradnju vlastite kotlovnice. Na taj sustav je do 2015. godine bila priključena i Podružnica Žeravinec Dječjeg vrtića Ivanić Grad, no tada je također MI-Maris instalirao novu plinsku kotlovnicu i omogućio odvajanje od toplane. Od tada su škola i dvorana jedine građevine priključene na sustav toplane. Za potrebe grijanja škole i dvorane odabrana je toplovodna kotlovnica na biomasu (sječku, pelete) s toplinskim učinom 104,7 - 499 kW. Kotlovnica je smještena u prizemlju zgrade i u njoj se nalazi toplovodni kotao Herz Firematic T-control na biomasu. Uz kotao je postavljen i spremnik tople vode volumena 5000 l koji pokriva vršne potrebe za toplinom i smanjuje inertnost izvora topline. Postojeći toplovod, koji je u ispravnom stanju, koristi se za spoj nove kotlovnice i toplinske stanice sportske dvorane. Toplovod se trajno odvaja od toplane blindiranjem u novom šahtu ispred dvorane. Pored kotlovnice, u zasebnom požarnom sektoru, smješteno je spremište biomase (sječke, peleta) volumena oko 26 m3. Djelatnici MI-Marisa su potkraj travnja ove godine bili u završnoj fazi instaliranja opreme u kotlovnici, a za puštanje u pogon još će trebati isključiti grijanje iz toplane. U skladu s time, završetak radova bi trebao uslijediti sredinom svibnja, kada prestaje sezona grijanja. U svakom slučaju, projekt će omogućiti povećanje energetske učinkovitosti u zgradama škole i dvorane, čime će i investitor i izvođač radova mladim generacijama poručiti da je važno brinuti o energetskoj učinkovitosti javnih objekata.

    Uspješno ostvaren projekt BE-TO Glina
    Kogeneracijsko postrojenje na drvnu biomasu (drvni otpad i sječku) u Glini električne snage 1,2 MW i toplinskog učina 4 MW zapravo je prvo takvo 100% hrvatsko postrojenje: s hrvatskim projektom, cjelokupnom hrvatskom opremom, montažom i puštanjem u pogon. Tvornica turbina je u tom projektu sudjelovala u projektiranju strojarnice i u proizvodnji i isporuci parne turbine, vakuumskog kondenzatora, parnog ejektora, potrebnih pumpi (kondenzata, cirkulacijske, napojne i rashladne vode), rashladnog tornja i opreme za automatski nadzor, zaštitu i upravljanje. Nadzorno-upravljački i sustav zaštite izvedeni su na platformi Siemens PCS7 zajedno s elektroničkim uređajem Woodward. Srce postrojenja je parna višestupanjska kondenzacijska turbina s jednim oduzimanjem reguliranog tlaka. Važne komponente turbine su ležajevi i ležajna postolja, brzozatvarajući ventil svježe pare, parni regulacijski ventili visokog i niskog tlaka i njihov prigon, labirintne brtve, aerodinamične lopatice statorskog i rotorskog protočnog aparata i njihova učvršćenja u kućištima, odnosno na osovini rotora. Broj turbinskih stupnjeva (15) i veličina lopatica, a time i veličina unutarnjeg i vanjskog kućišta prilagođeni su projektu u pogledu zahtijevanih parametara pare, količine oduzimanja i proizvedene snage. Nazivna brzina vrtnje turbine iznosi 10 500 okr. / min, što je optimalno za turbine takvih snaga, a pomoću reduktora smanjuje se na 1500 okr. / min, što je ujedno i sinkrona brzina generatora električne energije. Višak proizvedene električne energije predaje se u javnu elektroenergetsku mrežu, dok se proizvedena toplinska energija koristi za vlastite potrebe (za sušaru, parionicu, grijanje drvnog centra), ali i za grijanje nekoliko javnih ustanova (Kaznionice, škole, vrtića, Doma zdravlja) i stambenih objekata u Glini. Taj i slični projekti imaju veliku važnost kao doprinos hrvatskoj energetici i zaštiti okoliša, a ne treba posebno naglašavati važnost otvaranja novih radnih mjesta. U skladu s time, Tvornica turbina već može najaviti sljedeće projekte, a to su još jedno kogeneracijsko postrojenje na drvnu biomasu u Hrvatskoj, čija će električna snaga iznositi 2 MW, a toplinski učin 5 MW te drugo postrojenje s električnom snagom 3,5 MW i toplinskim učinom 8 MW.
    www.energetika-net.com

    Tesla gradi solarnu elektranu i megabateriju na Havajima. Pacifički otoci vjerovatno su najpraktičnija mjesta sa promoviranje solarne energije. Tamo nema plinskih cjevovoda ili pruge koja bi donosila ugljen, stoga mjesta kao što je Kauai ovise o solarnoj energiji i o uvozu dizelskog goriva. Havajski otok Kauai danju iskorištava sunčevu energiju, ali kada padne mrak cijeli se otok prebacuje na dizelske generatore. Kompanija Tesla želi prekinuti ovu praksu gradnjom velike solarne elektrane i povezanog skladišta energije. Učinkovitost solarnih elektrana ovisi o dobu dana, no Tesla već odavno nudi tzv. Powerpack to jest bateriju koja za vrijeme sunčanog razdoblja sakuplja energiju namijenjenu noćnoj upotrebi. Zamišljeni "The Kauai project" uključivao bi bateriju (sačinjenu od niza Powerpackova) od 52 MWh i solarnu farmu od 13 MW koju bi izgradio SolarCity, Teslina tvrtka specijalizirana za izgradnju solarnih elektrana. Tesla i lokalna kompanija Kauai Island Utility Cooperative smatraju da će projekt rezultirati smanjenjem godišnje ovisnosti o dizelu za oko 1.6 milijuna galona. Projekt podrazumijeva kupovinu električne energije direktno od Tesle, čime kompanija najviše poznata po električnim automobilima sada ulazi u posao proizvodnje električne energije. Kauai Island Utility Cooperative će od Tesle u narednih 20 godina kupovati struju po cijeni od 13.9 centi po kWh.
    Portal croenergo.eu


    Kauaʻi Utility Signs Deal With SolarCity for First Dispatchable Solar Storage System

    Līhu‘e, Kaua‘i – Kauaʻi Island Utility Cooperative (KIUC) has signed a power purchase agreement (PPA) with SolarCity (Nasdaq: SCTY) for electricity from the first utility-scale solar array and battery storage system designed to supply power to the grid in the evening, when demand is highest. The proposed SolarCity project next to KIUC’s Kapaia power plant is believed to be the first utility-scale system in the U.S. to provide dispatchable solar energy, meaning that the utility can count on electricity being available when it’s needed, even hours after the sun goes down. The 52 MWh battery system will feed up to 13 megawatts of electricity onto the grid to “shave” the amount of conventional power generation needed to meet the evening peak, which lasts from 5 p.m. to 10 p.m. By using the solar energy stored in the battery instead of diesel generators, KIUC will reduce its use of imported fossil fuels and also cut its greenhouse gas emissions. Under the terms of the 20-year contract, KIUC will pay SolarCity a lower rate than the current cost of conventional generation and only slightly more than the cost of energy from KIUC’s two existing 12 megawatt solar arrays, whose output is available only during the day. “KIUC has been investigating energy storage options for more than two years and price has always been the biggest challenge,” said David Bissell, President and CEO of KIUC. “This is a breakthrough project on technology and on price that enables us to move solar energy to the peak demand hours in the evening and reduce the amount of fossil fuel we’re using.” “SolarCity is excited to bring the first dispatchable solar storage system to the island of Kaua‘i. Hawai‘i has been and continues to be at the forefront of new technology and research for solar and storage,” said Jon Yoshimura, Director of Policy and Electricity Markets for SolarCity. “This solution will allow for more efficient load balancing and will reduce dependence on fossil fuel-based power.” Pending state and county approvals, the array and battery storage facility will be built on 50 acres of land owned by Grove Farm Company, Inc. adjacent to KIUC’s Kapaia power station off Mā‘alo Road, just north of Līhu‘e. KIUC has requested an accelerated timetable for approval by the Hawai‘i Public Utilities Commission. To qualify for federal investment tax credits that will substantially reduce the cost of the project, construction work must begin by April 2016 so the project can be in commercial operation by December 31, 2016. SolarCity was the contractor on KIUC’s first 12-megawatt solar array in Kōloa, which went into commercial operation in September 2014 and supplies about 5 percent of Kaua‘i’s electricity.
    About KIUC
    KIUC is a member-owned cooperative serving 33,000 customers on the island of Kaua‘i. Formed in 2002 and governed by a nine-member, elected board of directors, KIUC is one of 930 electric co-ops serving more than 36 million members in 47 states.
    About SolarCity
    SolarCity® (NASDAQ: SCTY) provides clean energy. The company has disrupted the century-old energy industry by providing renewable electricity directly to homeowners, businesses and government organizations for less than they spend on utility bills. SolarCity gives customers control of their energy costs to protect them from rising rates. The company makes solar energy easy by taking care of everything from design and permitting to monitoring and maintenance. Visit the company online at www.solarcity.com and follow the company on Facebook & Twitter.


    SolarCity selects Tesla batteries for Kauai solar+storage project

    SolarCity has chosen Tesla to supply a 52 MWh utility-scale energy storage system destined for the Hawaiian island of Kauai. The storage system will back up a 13 MW solar array SolarCity is building for the Kauai Island Utility Cooperative (KIUC). The Tesla Powerpack lithium-ion battery system will feed up to 13 MW to the grid to shave the amount of conventional power generation needed to meet peak demand between 5 p.m. to 10 p.m. SolarCity says its solar-plus-storage project next to KIUC’s Kapaia power plant is the first utility-scale system in the United States to provide “dispatchable” solar power that is available after the sun goes down. As much as the island’s abundant solar energy, the project benefits from the high rates of traditional generation on the island, which has to be fired by imported fuel. Under the terms of a 20-year power purchase agreement, KIUC will pay SolarCity $0.145/kWh, which SolarCity says is only slightly more than the cost of energy from KIUC's two existing 12 MW solar arrays whose output is available only during the day. Using the stored solar energy instead of diesel generators will enable KIUC to reduce its use of imported fuels and cut its greenhouse gas emissions. SolarCity says the project, on 50 acres owned by Grove Farm Co. just north of Līhu'e, has already received most of its state and county approvals and is awaiting approval by the Hawaii Public Utilities Commission. KIUC and SolarCity have requested an accelerated timetable for the project so that construction work can begin by April in order to lock in investment tax credits before scheduled rate reductions take place. The project is expected to enter service by the end of 2016. When the project was announced last September, talk in the industry was that Tesla was on the short list of battery suppliers. SolarCity Chair Elon Musk is also the CEO of Tesla and is the cousin to SolarCity executives Lyndon and Peter Rive. SolarCity says it chose Tesla after “conducting a comprehensive competitive solicitation in the battery marketplace.”
    www.utilitydive.com

     

    Novo rješenje za pohranu električne energije od Sunca

    Na Havajima je u pogon pušten sustav za pohranu električne energije od Sunca koji omogućava njezino iskorištavanje po noći. Kako je izvijestio američki portal 'Renewable Energy World.com', poznati američki proizvođač električnih vozila Tesla nedavno je završio projekt na Havajima koji omogućava noćnu prodaju električne energije proizvedene od Sunca. Riječ je o postrojenju Kapaia koje uključuju sunčanu elektranu snage 13 MW i baterijski sustav za pohranu električne energije u iznosu 52 MW h, koji omogućava pohranu tako proizvedene električne energije tijekom dana i njezino iskorištavanje tijekom noći. U skladu s time, Tesla je sklopio ugovor o isporuci električne energije iz postrojenja s Energetskom zadrugom otoka Kauai (KIUC). Zahvaljujući takvom načinu proizvodnje i pohrane električne energije na otoku Kauai će se značajno smanjiti troškovi u odnosu na dosadašnju proizvodnju pomoću dizelskih agregata. Sve to je u skladu s politikom Savezne države Havaji o potpunom prelasku na obnovljive izvore u proizvodnji električne energije do 2045. godine. Naime, na Havajima su cijene električne energije najviše u SAD-u jer se ona ponajviše proizvodi iz fosilnih goriva čija je dobava do otočja vrlo skupa. U sklopu tog projekta će također na otoku Kauai i isto tako za KIUC kao investitora američka elektroenergetska tvrtka AES sagraditi još jednu sunčanu elektranu, snage 28 MW i sustav za pohranu energije snage 20 MW.
    www.energetika-net.com

    O nama

    HRASTOVIĆ Inženjering d.o.o. od 2004. se razvija u specijaliziranu tvrtku za projektiranje i primjenu obnovljivih izvora energije. Osnova projektnog managementa održivog razvitka društva je povećanje energijske djelotvornosti klasičnih instalacija i zgrada te projektiranje novih hibridnih energijskih sustava sunčane arhitekture. Cijeli živi svijet pokreće i održava u postojanju stalni dotok dozračene Sunčeve energije, a primjenom transformacijskih tehnologija Sunce bi moglo zadovoljiti ukupne energetske potrebe društva.

    Kontakt info

    HRASTOVIĆ Inženjering d.o.o.
    Petra Svačića 37a, 31400 Đakovo
    Ured:
    Kralja Tomislava 82, 31417 Piškorevci
    Hrvatska

    E-mail: info@hrastovic-inzenjering.hr 
    Fax: 031-815-006
    Mobitel: 099-221-6503