Tko ima najveće rezerve nafte na svijetu

Primat u rezervama drži Venecuela, ali odnosi na tržištu su drugačiji. Britanski Daily Telegraph je napravio rang listu zemalja po veličini dokazanih zaliha nafte, uz podatke o udjelu u opskrbi tržišta. Na prvom mjestu po zalihama je Venecuela, a po opskrbi SAD. Venecuela drži čak 17,7% svjetskih rezervi, što je dvostruko više od Iraka i osam puta više nego SAD. Ipak, u globalnoj trgovini venecuelanska nafta čini tek tri posto. Druga po zalihama je Saudijska Arabija (15,9%), koja je ujedno i druga u opskrbi svijeta naftom (drži 12,5%). Kanada je treća po dokazanim zalihama nafte (10,2%), a peti je opskrbljivač naftom na svijetu. Slijedi Iran sa 9,3% dokazanih rezervi nafte, a iz njegovih izvora dolazi na tržište 3,6% nafte, jednako kao i iz Iraka koji ima 8,5% svjetskih zaliha. Tek na šestom mjestu po zalihama je Kuvajt (6,2%), koji drži 3% globalnog tržišta naftom. Iza njega je Rusija sa 6,1% svjetskih zaliha, ali ta je zemlja treća po veličini u opskrbi tržišta naftom. Osmi su Ujedinjeni Arapski Emirati (5,8%), a drže 3,7% tržišta. Iza njih je Libija (2,9%) koja drži tek pola posto svjetskog tržišta naftom. Deseta po veličini rezervi nafte je Nigerija sa 2,2%, ali s njenih polja dolazi čak 2,6% nafte koja se troši u svijetu. Sjedinjene Države su tek na 11. mjestu po dokazanim zalihama sirove nafte, ali su najveći opskrbljivač nafte na svijetu (15%).
www.energetika-net.com

Rusija ima zalihe nafte za 30-40 godina

Donskoy je rekao da će zalihe nekonvencionalne nafte proširiti horizont osiguranja nafte. Zalihe nafte na tradicionalnim nalazištima u Rusiji dovoljne su za 30-40 godina uz sadašnji nivo proizvodnje, rekao je ruski ministar prirodnih resursa i ekologije Sergey Donskoy u intervjuu Komsomolskoj pravdi. On je dodao da će zalihe nekonvencionalne nafte (škriljci) otkrivene u baženovskom bazenu u Zapadnom Sibiru i pojasu Volge i Urala i njima slični vremenom proširiti horizont osiguranja nafte. Donskoy je objasnio da je u sadašnjoj situaciji važna, ne samo dostupnost prirodnih resursa, nego i kako se ti resursi razvijaju. Ranije se iz zemlje izvlačilo 30 posto tradicionalnih vidova korisnog goriva, a sada se, zahvaljujući novim tehnologijama, može dospjeti i do onih rezervi čije izvlačenje je moguće i rentabilno u sadašnjim ekonomskim uvjetima, ukazao je ministar. On je kazao da se sada iskopavanja vrše na nalazištima na dubini tri do četiri kilometra. Pri tome, bušenje na većim dubinama, naročito na teritorijama Zapadnog Sibira, Povoložja i Prikaspijskog regiona može da osigura ozbiljne rezerve tečnih ugljikovodika. Postoji još i arktičko polje i nalazišta na arktičkoj obali, gdje do eksploatacije nije došlo iz različitih razloga - klimatskih, tehnoloških, ekoloških. I na kraju u mnogim zemljama sada sve više obraćaju pažnju na nekonvecionalne vidove nalazišta. Pored projekata gasa i nafte iz škriljaca postoje i gasni hidrati. Niz zemalja ih sada aktivno istražuje i odobrava, rekao je Donskoy. On je ukazao da Ministarstvo prirodnih resursa Rusije ne vidi ozbiljnu prijetnju ruskom naftnom sektoru od projekata za proizvodnju energenata iz škriljaca pri sadašnjim cijenama nafte. Pad cijena nafte doveo je do toga da je eksploatacija nafte na pojedinim nalazištima ekonomski neisplativa, što je dovelo do sniženja tempa rasta njene proizvodnje. To je zbog činjenice da je razvoj nalazišta škriljaca opravdano samo u slučaju visokih cijena nafte, jer je, u poređenju s tradicionalnim nalazištima, njihova proizvodnja skuplja, objasnio je Donskoy.  On je dodao da su rudničke kompanije u SAD napravile više od 4.500 bušotina, spremnih za eksploataciju. Ali ipak te kompanije ne žure da počnu proizvodnju čekajući više cijene. "U svakom slučaaju moramo prihvatiti izazov škriljaca", nastavio je ministar. Jedno od mogućih rješenja je razvoj kompanija orijentisanih na razvoj i primjenu novih tehnologija. Međutim, to zahtijeva stvaranje odgovarajućih uvjeta, određenu saradnju države, korisnika podzemnih resursa i investitora, zaključio je ministar.
Izvor: Agencije

Znate li koja je prirodno najbogatija zemlja svijeta?

U 21. stoljeću u svijetu se pojavljuju nove sile ubrzanog ekonomskog i tehnološkog razvoja, pri čemu kao strateška prednost sve više do izražaja dolaze prirodna bogatstva kojima raspolaže pojedina država. Analizirajući dokazane rezerve deset najtraženijih prirodnih resursa (nafta, zemni plin, zlato, uran...) Busniess Insider je napravio ljestvicu deset prirodno najbogatijih zemalja svijeta u ovom trenutku. Očekivano, među najvrednijim resursima i dalje su nafta i zemni plin, no sve ovisi o količinama i mogućnostima njihova transporta. U nekim slučajevima, recimo, drvni potencijali mogu vinuti neku državu vrlo visoko, jer su ukupno vredniji od mnogo manjih nalazišta zlata koje je samo po sebi rijedak metal. Zanimljivost je da na listi nema nijedne afričke, ali ni europske države, izuzev Rusije kojoj se većina rezervi nalazi u azijskim predjelima. Posebno je zanimljivo i da su mnoge od uvrštenih država u napetim odnosima sa SAD-om, svjetskom velesilom koja polako gubi taj status sve teže kontrolirajući ekonomski i politički razvoj svojih konkurenata. Evo te ljestvice, na kojoj su državama pridodane i procijenjene ukupne vrijednosti prirodnih izvora koji se trenutno smatraju najtraženijima:

VENEZUELA (14,3 trilijuna američkih dolara)
Jedna od dvije južnoameričke države na ovoj listi i jedna od četiri s kojima je SAD imao loše ili čak otvoreno ratne odnose u zadnjih 30-ak godina. Venezuela ulazi u deset vodećih posjednika željeza, zemnog plina i nafte. Na sadašnjih stotinjak milijardi naftnih rezervi treba dodati kapacitete novih nalazišta koja bi mogla dići Chavezovu državu više od šestog mjesta na svjetskoj naftaškoj skali.

IRAK (15,9 trilijuna američkih dolara)
Kao najveću iračku gospodarsku vrijednost iz prirodnih resursa ova analiza navodi 115 milijardi barela nafte. To je oko devet posto svjetskih zaliha, no velik dio njih nije dostupan za eksploataciju jer se nalaze u kurdskim etnopolitičkim područjima koja su u napetim odnosima s centralnom vlasti u Bagdadu. Jedna od potencijalnih grana iračke rudne industrije u budućnosti mogle bi biti fosfatne stijene na kojima se u Iraku dosad vrlo malo radilo, za razliku od, primjerice, Kanade.

AUSTRALIJA (19,9 trilijuna američkih dolara)
Najmanji kontinent svijeta ulazi u top 3 u čak sedam resursa koje u svojoj analizi obrađuje Business Insider: Australija je daleko najveći rudar zlata (14,3 posto svjetskih rezervi), dok u globalnom vađenju urana sudjeluje s čak 46 posto. U sjeverozapadnim morima Australije vadi se zemni plin, pri čemu se taj lukrativni prirodni rezervoar dijeli s Indonezijom.

BRAZIL (21,8 trilijuna američkih dolara)
Osim, naravno, golemih drvnih potencijala (koji se, nažalost, nemilice troše šokantnom devastacijom Amazonske prašume), Brazil se u vrhu nalazi zbog zlata, urana i željezne rude s kojom sudjeluje u svjetskom prometu sa 17 posto.

KINA (23 trilijuna američkih dolara)
Zemlja čije se preuzimanje planetarnog ekonomskog primata sa zebnjom najavljuje na zapadu ne ulazi u top 10 po zalihama fosilnih goriva (nafte i zemnog plina). No određene konje za trku u 21. stoljeću Kina ipak posjeduje: bogata je ugljenom i rijetkim mineralima koji bi za koje desetljeće mogli postati neophodni za nove tehnologije (od električnih automobila do sofisticiranog oružja). Nedavno su otkrivena i nova nalazišta plina, tako da se i na ovoj ljestvici očekuje napredak Kine u budućnosti.

IRAN (27,3 trilijuna američkih dolara)
Pod svojim teritorijem Islamska Republika Iran drži oko desetinu svjetskih zaliha nafte, ali zbog sukoba sa SAD-om, međunarodne izolacije i odbijanja da obustavi svoj program razvoja nuklearnih tehnologija, ta država ima problema s izlaskom na međunarodna tržišta. U Perzijskom zaljevu s Katarom dijeli Sjevernu kupolu/Južni Pars - najveće svjetsko nalazište zemnog plina.

KANADA (33,2 trilijuna američkih dolara)
Ova prosperitetna, slabo naseljena, a golema sjevernoamerička država nije bila blizu vrhova ovakvih ljestvica do prije nekoliko godina, kada su u Alberti otkrivena nekonvencionalna nalazišta nafte – polja naftnog pijeska koja su podigla procijenjene ukupne rezerve na 178.1 milijardi barela. Uz to, Kanada ima goleme potencijale u drvnoj industriji, druge dokazane rezerve urana, a uz to je i jedan od vodećih svjetskih dobavljača fosfata.

SAUDIJSKA ARABIJA (34,4 trilijuna američkih dolara)
Kraljevina dinastije Saud raspolaže s gotovo 20 posto svjetskih zaliha nafte, ali i petim najvećim rezervama zemnog plina. Dugoročni problem leži u činjenici da ta država nije proširila svoju ekonomsku lepezu, pa se očekuje da će s osipanjem njenih rezervoara moć ove pustinjske države za nekoliko desetljeća nepovratno opasti.

SAD (45 trilijuna američkih dolara)
Čak 31,2 posto dokazanih planetarnih rezervi ugljena nalazi se na teritoriju Sjedinjenih Američkih Država. Uz 750 milijuna jutara pošumljenih površina, to je forte američke eksploatacije prirodnih bogatstava. SAD ulazi i u svjetski top 5 po zalihama bakra, zlata i zemnog plina.

RUSIJA (75,7 trilijuna američkih dolara)
Uvjerljivo najveća država svijeta (jedna devetina ukupnog zemaljskog kopna) raspolaže s uvjerljivo najvećim prirodnim bogatstvima. Prva je u svijetu po zalihama zemnog plina i drvnih rezervi, druga po ugljenu i treća po zlatu, a i količine pronađene nafte među najvećima su na planetu. Mogle bi postati i uvjerljivo najveće ako se ostvare planovi Moskve o rudarenju ispod arktičkog oceana čiji se led ubrzano topi posljednjih godina. Značajnima se smatraju i sibirska nalazišta rijetkih minerala koji bi se trebali koristiti u tehnologijama budućnosti, a procjenjuje se da su poslije kineskih druga najveća u svijetu.
www.tportal.hr

Piše: dr. Semir Osmanagić

Rtanjska piramida dokazuje da je čovječanstvo starije nego što se misli

Odavno postoje različita predanja vezana za Rtanj i ona su uvijek privlačila neobičnu pažnju ljudi koji su živjeli u njegovom okruženju. Čudesni Rtanj je najmisterioznije mjesto u Europi i najveća svjetska piramida za koju mnogi kažu da nije dovoljno istražena. Mada, možda nije istražena za javnost, ali sigurno je u tajnosti istažena od mnogih domaćih “posebnih ljudi” kao i stranaca koji nekontrolirano, kao “obični turisti”, dolaze na Rtanj. Čak je i Adolf Hitler u svoje vrijeme pokazivao veliki interes za Rtanj, a to sigurno nije bilo zbog prirode oko njega. Odavno postoje različita predanja vezana za Rtanj i ona su uvijek privlačila neobičnu pažnju ljudi koji su živeli u njegovom okruženju. Obronke vrha Šiljak krasi endemično bilje (Saturea montana i Saturea satyris) koje raste samo na ovom mjestu. O njihovoj ljekovitosti već postoje prave legende. Međutim, tokom poslijednjih godina pažljivo oko istraživača, uz pomoć suvremene tehnologije, uočilo je neke vrlo čudne geometrijske i druge zakonitosti koje ne djeluju kao obična igra prirode već kao djelo koje su prije mnogo tisuća godina napravile, ipak, ljudske ruke, prenosi TV Best. Poznato je da svaka egipatska piramida ima značajne podzemne objekte. Tako, na primjer, određene komore u Keopsovoj piramidi usmjerene su prema zviježđu Oriona odakle crpe energiju koju odvode ka prostorijama u unutrašnjosti. Piramide raspolažu i prikupljenom orgonskom energijom iz podzemnih i nadzemnih vodenih tokova. Slično je i sa Rtnjem. Utvrđeno je da unutar ove planine postoje ogromne podzemne prostorije, a speleolozi su već pronašli više od 17 važnih pećina i odaja ispod zemlje. Utvrđeno je da je na južnoj i sjeverozapadnoj strani planine, ispod vrha Šiljak locirana oko 450 metara visoka šupljina romboidne osnove. Njene stranice dugačke su 250 i 500 metara. Ovaj ogromni podzemni prostor, zauzima istu onu poziciju na kojoj se, na već istraženim piramidama, najčešće nalaze rezonantne komore. Veliki vertikalni tunel, koji su istraživači prozvali Dimnjak, vodi duboko u utrobu planine, odakle ka površini izlazi izuzetna količina orgonske energije. To je pozitivna energija po ljude i živi svijet, i zato je Rtanj poznat kao mjesto gde se mnogi iscjeljuju. Dimnjak je ovalnog oblika presjeka od oko šest metara i zarušen je od samog vrha u dužini od oko 110 metara. Odatle je prohodan u dubinu od čak 450 metara. Iz ugla energetike piramida ovo je ključni podatak kojim se dokazuje da su napravljene intervencije kojima bi se orgonska energija iz nižih speleoloških objekata Rtnja provela preko spomenute komore do vrha planine. Kako orgon nema masu, ti otvori bi planski kasnije bili zatvarani jer se energetski protok uspostavio. Geometrija Rtnja još je interesantnija i prepuna je neobičnih ali očiglednih zakonitosti. Najistaknutiji vrhovi planine su Kusak, Baba i Šiljak, i kada se povežu imaginarnom linijom, formiraju trougao dimenzija čije strane su pet i šest kilometara. Sa samog Šiljka se odvajaju tri kraka koji su zaklonili dva ugla od po 105 i jedan od 150 stepeni. Odkud takva zakonitost, pitaju se istraživači? Jedan krak može se vizualno lako ispratiti u pravoj liniji do dužine od tri kilometra, drugi je dugačak 1.500 metara, a treći 750 metara. Ovi rezultati istraživanja drže se daleko od očiju javnosti. Sasvim je jasno da građevina sa ovakvim svojstvima nije mogla nastati kao rezultat prirodnih procesa, nego je to vještačka građevina nastala pažljivim planiranjem njenog oblika i lokacije i izgrađena još u prahistoriji nama nepoznatom tehnologijom. Mjerenja su utvrdila da na Rtnju postoje neprekidne promjene energetskih polja. Vrh Rtnja – Šiljak uglavnom upija energiju, dok mjesto “Svetilište” u podnožju planine, uglavnom zrači. Energija izbija iz Rtnja vertikalno, u visokom vibratornom spektru, karakterističnom za bionergetska iscjeljenja. Istovremeno, energija koja postoji oko Rtnja kreće se spiralno. Štoviše, ako bismo maketu Keopsove piramide “preklopili” preko Rtnja, uvidjeli bismo kako se mnoge proporcije poklapaju. Postoje još neke neobične zakonitosti koje nikako ne možemo da smatramo slučajnošću. Tako je bosanska piramida, u Visokom, udaljena od Rtnja točno 300 kilometara, a poznato je da se orgonska energija kreće upravo u tom pravcu. Na raskršću dviju piramida nalazi se Ovčarsko-kablarska klisura, poznata kao sjecište ovakve energije. Većinski sadržaj u geomorfološkoj strukturi Rtnja je krečnjak bogat silicijom, koji molekularno jeste kristalna piramida, kojoj međusobni utjecaji odbijajućih i privlačećih magnetnih polja daju osobine današnjih kondenzatora. Ova istraživanja dvije najveće europske piramide: Rtnja i piramide u Visokom (BiH), drže se daleko od očiju javnosti is prostog razloga dokazuju da je čovječanstvo mnogo starije nego što smo učili. Preciznije – nego što su nas učili. One su nepobitni dokaz da je čovjek stvarao gigantske građevine još u vrijeme koje danas smatramo prahistorijom.
www.telegraf.rs

Gledanje kroz prste? HERA utvrdila nepravilnost u elektrani Sunčice Lalić, ali sankcija - nema

Umjesto zakonom predviđenih 50, elektrana korisno troši 34,5 posto topline. Neslužbeno se doznaje da će im HERA dati vremena za »uklanjanje nepravilnosti«. Hrvatska energetska regulatorna agencija (HERA) je nakon nadzora u elektrani tvrtke Uni Viridas u Babinoj Gredi, koja je u suvlasništvu bivše manekenke Sunčice Lalić, objavila da je ukupna godišnja energetska učinkovitost te kogeneracije, koja proizvodi električnu energiju i toplinu, svega 34,5 posto. Sa sjednice Here, na kojoj je to zaključeno, u javnost nije odaslana niti jedna druga informacija odnosno pojašnjenje što će se dalje oko kogeneracije događati, no očekuje se da Hera postrojenju ili naredi vraćanje dijela poticaja isplaćenih mu u prošloj godini, ili oduzme dozvolu za rad.

Bez informacije
Kako je otkrio naš list, postrojenje je prošle godine, prve godine svog rada, od države dobilo 74 milijuna kuna za proizvedenu električnu energiju, no da bi imalo pravo na taj subvencionirani otkup struje, najmanje 50 posto proizvedene topline moralo je korisno utrošiti, primjerice na grijanje staklenika, hladnjače ili neki drugi toplinski konzum. HERA je, međutim, našem listu uskratila informaciju je li, i koliko toplinske energije u Babinoj Gredi lani proizvedeno te korisno utrošeno i je li tvrtka imala pravo na povlašteni otkup struje, po triput većoj cijeni od konvencionalno proizvedene energije na burzi. Elektrana Sunčice Lalić struju i toplinu proizvodi iz drvene sječike, dakle na biomasu, zbog čega je 2015. godine od Here dobila status povlaštenog proizvođača iz obnovljivih izvora. HERA je, međutim, u nadzor postrojenja otišla tek nakon što je naš list objavio kako HERA taji podatak o korištenju topline u Babinoj Gredi. Pitanje je da li bi nadzora i inače bilo, odnosno koliko dugo bi postrojenje u Babinoj Gredi i dalje primalo poticajnu otkupnu cijenu struje, za koju se novac prikuplja sa računa svih potrošača – građana i tvrtki. Upravo zbog puno povlaštenih proizvođača iz obnovljivih izvora energije uskoro poskupljuje i naknada za njih koju plaćaju svi potrošači – sa sadašnje tri i pol, na sedam i pol lipa po potrošenom kilovatsatu struje.

Sporna sušara
Sunčica Lalić je krajem prošle godine najavila gradnju sušare za sječiku koja se koristi za proizvodnju, vrijednosti šest milijuna kuna, no do danas investicija nije realizirana, dok su iz Here našem listu u nekoliko navrata odgovorili kako su poticaji elektrani opravdani jer toplinu troše na sušenje biomase. Neslužbene informacije kažu da će HERA kogeneraciji u Babinoj Gredi dati određeni period za »uklanjanje nepravilnosti«. Znači li to da im namjeravaju ostaviti istu poticajnu otkupnu cijenu struje dok ne sagrade sušaru odnosno staklenike, za sada nije poznato. Drugim riječima, Hera očito nema namjeru postrojenju oduzeti dozvolu za rad, već mu dati još vremena da realizira investiciju koja je trebala biti realizirana uoči dobivanja dozvole za rad 2015. godine.
www.novilist.hr





HERA provela nadzor: Toplina proizvedena iz elektrane u suvlasništvu Sunčice Lalić se – baca

HERA službeno ne želi otkriti rezultate nadzora, niti najaviti koje poteze kane povući, iako je jasno da bi tvrtki trebali oduzeti status povlaštenog proizvođača. Prema izračunima nekorištena toplinska energija iz Babine Grede bila bi dovoljna za zagrijavanje više manjih slavonskih gradova. Nekoliko dana nakon što je naš list objavio priču o elektrani na biomasu tvrtke Uni Viridas u Babinoj Gredi, koja od države, a zapravo iz džepa svih potrošača, neopravdano dobiva visoku, poticajnu otkupnu cijenu struje, Hrvatska energetska regulatorna agencija (HERA) je, kako neslužbeno doznajemo, u Babinoj Gredi prvi put od izdavanja rješenja za rad postrojenja krajem 2015. godine obavila nadzor te zaključila ono o čemu smo pisali – da elektrana nema dovoljan toplinski konzum koji bi opravdavao visoku otkupnu cijenu struje. U HERA-i tu informaciju službeno ne potvrđuju, ali niti ne demantiraju, odgovarajući nam samo kako su u postupku provjere i analize izvješća o ostvarenju godišnjih planova Uni Viridasa. Ne demantiraju da su bili u terenskom nadzoru, kao ni to da toplinski konzum u Babinoj Gredi ne opravdava poticajnu cijenu struje.

Korekcija poticaja
Podsjetimo, riječ je o kogeneracijskom postrojenju na drvnu biomasu (sječku), koje proizvodi električnu i toplinsku energiju, i koje je od HERA-e rješenje za rad dobilo na samom kraju 2015. godine. Tim je rješenjem postrojenju omogućeno da državi prodaje svu električnu energiju koju proizvede, po poticajnoj cijeni – triput višoj od cijene struje na tržištu. Na račun toga je Uni Viridas, u čijem je suvlasništvu bivša manekenka Sunčica Lalić, u 2016. godini uprihodio 74,3 milijuna kuna, no da bi imao pravo na poticajnu cijenu, trebao je i najmanje 50 posto proizvedene toplinske energije korisno utrošiti na neki toplinski konzum – grijanje staklenika ili nešto slično. Iz HERA-e je našem listu i u prvom navratu, međutim, zatajeno koliko je toplinske energije lani u Babinoj Gredi proizvedeno, kao i to koliko se te topline korisno utrošilo, odnosno opravdava li ta potrošnja poticajnu otkupnu cijenu električne energije. Iz nekoliko dobro upućenih izvora doznajemo da je HERA nakon našeg napisa izvidjela situaciju na terenu te ustanovila da kogeneracija nema dovoljno toplinskog konzuma. U tom je slučaju HERA dužna tvrtki oduzeti status povlaštenog proizvođača, ili mu pak naplatiti razliku između isplaćene poticajne cijene i prosječne proizvodne cijene električne energije u toj godini, u ovom slučaju 2016. U HERA-i ne navode hoće li išta od toga učiniti no znakovito napominju kako će »nakon provjere i utvrđivanja postignute ukupne godišnje učinkovitosti za kogeneracijsko postrojenje u Viridas Biomass donijeti odgovarajuće rješenje na kraju upravnog postupka«. Ovisno o rezultatima ukupne godišnje učinkovitosti za 2016. godinu, a sukladno odredbama tarifnog sustava za proizvodnju električne energije iz obnovljivih izvora energije i kogeneracije, napominju, provest će korekciju poticajne cijene za 2017. godinu.

Upravni postupak
»Kao što smo vas informirali u prijašnjim odgovorima, HERA je u postupku provjere i analize izvješća o ostvarenju godišnjih planova proizvodnje za 2016. godinu koje je dostavilo trgovačko društvo Uni Viridas d.o.o. Ponavljamo da se radi o upravnom postupku koji još nije završio, te ne možemo iznositi informacije, podatke i pojedinosti do završetka postupka. Dakle, ne radi se o 'zatajivanju' podataka, kako nas neopravdano i kontinuirano javno prozivate, već se radi o upravnom postupku koji je u tijeku«, poručuju iz HERA-e, zaboravljajući, međutim, da su nam već ranije nakon opetovanih upita ipak dostavili podatak o količini proizvedene električne energije u Babinoj Gredi u 2016. godini. Prema tom podatku, kogeneracija je proizvela 66.316 MWh električne energije, dok im je Hrvatski operator tržišta energije (HROTE), koji otkupljuje struju, isplatio 74,3 milijuna kuna. Uzme li se u obzir da je poticajna cijena za ovo postrojenje prema pravilnicima za 2016. godinu iznosila jednu kunu za kilovatsat, to znači da je proizvedeno 74.000, a ne 66.316 MWh električne energije, kao što navodi HERA, što bi onda značilo još i više proizvedene topline. Čak i da je u pitanju samo 66.312 MWh struje, pojašnjavaju upućeni stručnjaci, to znači da je u Babinoj Gredi proizvedeno najmanje dvostruko više toplinske energije, dakle barem oko sto tisuća megavatsati, od kojih je najmanje polovica morala biti i korisno utrošena, a ne bačena u prazno. Primjera radi, cijela Rijeka za grijanje i zagrijavanje vode treba oko 50 tisuća magavatsati energije, što znači da bi toplina iz Babine Grede bila dovoljna za zagrijavanje više manjih slavonskih gradova.

Plaćanje u prazno
Postrojenje u Babinoj Gredi jedno je od ukupno 1.294 postrojenja koje proizvodi energiju iz obnovljivih izvora – sunca i vjetra, biomase i drugih, a od kojih je država dužna preuzeti svu proizvedenu energiju te je plaćati po triput višim cijenama od onih na tržištu konvencionalno proizvedene energije. Tim je proizvođačima samo u prošloj godini isplaćeno preko 1,5 milijarde kuna poticajne cijene, za što se novac prikuplja od svih potrošača kroz naknadu za obnovljive izvore. Ona trenutačno iznosi tri i pol lipe po svakom potrošenom kilovatsatu, no uskoro će poskupjeti na 7,5 lipa jer nema dovoljno novaca da bi se namirilo sve proizvođače. HERA, iako regulatorno tijelo za tržište energije, međutim, nije smatrala potrebnim da izađe na teren prilikom donošenja rješenja za rad kogerenacije u Babinoj Gredi, kako bi ustanovila imaju li toplinski konzum koji će zadovoljavati kriterije za visoku otkupnu cijenu struje. Na teren su izašli tek nakon napisa našeg lista, no što su tamo službeno otkrili, ne žele sada otkriti i javno. Općenito su dosad bili u samo 35 nadzora kod povlaštenih proizvođača, iako ih ima gotovo 1.300, što znači da će naknada za obnovljive izvore građanima i tvrtkama poskupjeti iako se ne zna što se na terenu zapravo događa, odnosno što zapravo plaćamo, i plaćamo li – u prazno.

Očevid zbog pritiska medija
Na pitanje hoće li rezultati nadzora u Babinoj Gredi potaknuti HERA-u na terenski nadzor i u drugim tvrtkama koje su dobile njihovo rješenje za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora, iz HERA-e je našem listu odgovoreno kako »odgovorno obavljaju svoj posao u skladu sa Zakonom o regulaciji energetskih djelatnosti i svim energetskim zakonima i podzakonskim propisima donijetim na temelju tih zakona«. Po potrebi, kako zaključuju, odlučuju o provedbi očevida na licu mjesta, no činjenica je da na teren prilikom izdavanja rješenja za Uni Viridas nisu izašli, već tek godinu dana kasnije, i to isključivo zbog pritiska medija. Kako je pokazalo istraživanje našeg lista, građani i tvrtke, koji na svojim računima za potrošenu struju plaćaju naknadu za »obnovljivce«, nemaju pravo znati koliko pojedini proizvođač struje odnosno toplinske energije iz obnovljivih izvora proizvodi.
www.novilist.hr

Kako radi najjača hrvatska elektrana na drvnu sječku
Slavonsko mjestašce Babina Greda kroz povijest je bila poznata po mnogočemu, među ostalim i kao rodno mjesto omiljene mesne delicije - u jednom tamošnjem drevnom spisu prvi je zabilježeni zapis riječi “kulen”. Ipak, u 21. stoljeću Babina Greda bi u Hrvatskoj najpoznatija mogla biti po svojoj elektrani. A ta elektrana, koju će zapaziti svaki vozač najistočnijih dionica najprometnije hrvatske autoceste, po mnogočemu je posebna. I po svojoj snazi, i po tehnologiji na kojoj se temelji, i po modelu kojim je realizirana i – na koncu – po efektima koje je izazvala u sredini gdje je podignuta. Ili, kako će reći načelnik općine Babina Greda Josip Krnić: “Ovaj je projekt našu općinu i našu gospodarsku zonu stavio na mapu. Kad je elektrana realizirana, investitori su dobili potvrdu kako je ovdje moguće ostvariti takve projekte. Sad smo na korak do ostvarenja nove velike investicije – gradnje tvornice autodijelova koja bi zaposlila sto ljudi”. Elektrana, objekt u koji je tvrtka Uni Viridas – konzorcij velike turske energetske kompanije Unit i domaće poduzetnice Sunčice Lalić – uložila pedesetak milijuna eura, izravno zapošljava oko trideset ljudi, a neizravno u komplementarnim sušionicama drva i kooperantskim tvrtkama još barem pedesetak, no njezino značenje znatno premašuje te gabarite. Pa, po čemu je tako važna Uni Viridasova elektrana? Postoji barem tri odgovora na to pitanje. Prvi je svakako njezina snaga. Radi se o uvjerljivo najjačoj elektrani na drvnu biomasu u Hrvatskoj. Njezinih instaliranih 9,7 megavata (električne) snage, uz visoki stupanj efikasnosti, znači da elektrana godišnje proizvodi oko 77,6 tisuća megavatsati električne energije godišnje, što je između 50 i 70 posto ukupne potrošnje struje u Vukovarsko-srijemskoj županiji. Da bi takva značajna količina energije mogla biti proizvedena, potrebno je oko 80 tisuća tona drvne sječke – usitnjenog drvnog materijala koji ne može biti korišten kao tehničko drvo. Opet, u prijevodu, to znači da baš svakog dana u elektranu treba dostaviti oko 220 tona tog materijala. Radi se o golemom logističkom izazovu.

Finska tehnologija
Drugi veliki izazov koji proizlazi iz tako snažne elektrane jest zbrinjavanje topline. Naime, kako je toplinska energija nusproizvod energetskog korištenja drva, domaća regulativa uvjetuje kako ukupna efikasnost elektrana na biomasu koje država subvencionira poticajnom otkupnom cijenom za električnu energiju mora biti veća od pedeset posto. Smisao tog pravila je da se ostvari maksimalna dodana vrijednost iz drvnog resursa, no problem je bio što su se pravila oko toga tijekom posljednjih desetak godina više puta mijenjala. Utoliko, mijenjale su se i studije izvodivosti projekata, a u Babinoj Gredi famozni toplinski konzum osiguran je gradnjom sušionice drva, objekta sastavljenog od 32 komore za sušenje drva, ukupnog neto kapaciteta 5300 kubnih metara, zatim otvorene hale od 1500 četvornih metara te zatvorene hale i sortirnice od 2500 kvadrata. Radi se o investiciji od sedam milijuna eura, a pokazala se pogođenom s obzirom na recentnu zabranu izvoza nesušene drvne građe iz Hrvatske uzrokovanu željom da se istrijebi jedan nametnik. S obzirom na to, elektrana danas osjetno nadmašuje traženi prag od pedeset posto efikasnosti, a rade se i planovi za korištenje rezidualne topline iz rashladnog sustava za potrebe poljoprivredno proizvodnje u plastenicima. Dakako, taj doseg ne bi bio moguć bez adekvatne tehnologije, a to je druga točka po kojoj je ova elektrana značajna. Naime, za razliku od većine sličnih elektrana u Hrvatskoj koje se temelje na političkom procesu, elektrana u Babinoj Gredi temelji se na tehnologiji izgaranja u fluidiziranom sloju. Konkretno, primijenjeno je rješenje renomirane finske kompanije Valmet, a koje zbog niza detalja pokazuje iznimno kvalitetne performanse. Pojednostavljeno rečeno, glavna značajka te tehnologije jest sloj vrlo specifičnog pijeska koji se nalazi na samom dnu kotla, a koji uz visoku temperaturu i dotok zraka kola po kotlu i tako pospješuje izgaranje. To rezultira s više prednosti. Kao prvo, takve elektrane vrlo su fleksibilne što se tiče kvalitete čvrstog goriva koje se koristi, te dobro podnose biomasu s višim stupnjem vlage kao što je riječ u Babinoj Gredi. Kao drugo, efikasnost izgaranja je iznimno visoka, a goriva masa ne zahtijeva nikakvu dodatnu potpalu. Kao treće, takva tehnologija omogućava vrlo lako čišćenje i uklanjanje pepela, a kako je korištenje procesnih aditiva svedeno na minimum, pepeo zadovoljava kvalitete da bude korišten kao organsko gnojivo, odnosno dodatak za poboljšanje pH faktora tla. Na koncu, štetne emisije u ispušnim plinovima su vrlo niske. Također, elektrana funkcionira s visokim stupnjem efikasnosti rada. Kako kaže voditelj elektrane Zlatko Rašo, elektrana je godišnje u pogonu više od 6200 sati. “Mogu reći kako je postrojenje izuzetno pouzdano, ali i fleksibilno u svom radu. Osim standardnog godišnjeg remonta koji radimo preko ljeta, obično radimo i jednu kraću pauzu radi tekućeg održavanja, no ukupno na razini godine uspijevamo i premašiti razine koje su definirane ugovorom”. Ugovor o kojem Rašo govori jest ugovor o projektiranju, nabavi i gradnji elektrane (EPC, eng.) temeljem kojeg je Uni Viridasovo postrojenje izgrađeno. Radi se o, pojednostavljeno rečeno, modelu “ključ u ruke”, gdje jedan entitet preuzima odgovornost za cjelokupno funkcioniranje elektrane od njezine gradnje do rada. U slučaju babogredske elektrane, taj partner baš je finski Valmet, koji je isporučio ključnu opremu, upravljao procesom gradnje, a sada i upravlja elektranom u skladu s preuzetim obvezama. Radi se o ulagačkom modelu koji je u Hrvatskoj još uvijek vrlo rijedak, no osnovna mu je karakteristika da u značajnoj mjeri investitora oslobađa rizika realizacije projekta. A taj manji rizik, dakako, i košta. “Ovaj model svakako je u startu skuplji nego klasični način razvoja projekta, no iskustvo koje imaju naši turski partneri ukazuje kako je to najbolji model. Nepotrebno je da se ulagač bavi gradnjom i upravljanjem elektranom, kad se taj posao može prepustiti tvrtkama koje su u tome specijalizirane. U našem slučaju, logično je da Valmet, koji je i isporučitelj tehnologije, upravlja elektranom, te je održava. Naši rezultati, a posebno visoka dostupnost rada elektrane, pokazuju kako je to bio dobar izbor”, kaže investitorica Sunčica Lalić, koja je inače u procesu gradnje sličnog, ali manjeg, objekta snage pet megavata u Grubišnom Polju.

Poticane cijene
S obzirom na pozitivna iskustva, ali i naučene lekcije iz Babine Grede, ne treba sumnjati kako će i taj projekt biti uspješan, barem tijekom sljedećih četrnaest godina koliko traje subvencionirano razdoblje. Što će biti nakon, još nitko ne zna. Uz aktualnu cijenu sječke na koju i dalje otpada dominantni dio troškova, bez poticane cijene ovakvi objekti ne mogu operativno pozitivno poslovati. Državi jamačno nije u interesu izgubiti bazne proizvođače sposobne da još barem deset godina stabilno proizvode, no da bi to bilo moguće, novi tržišni model morat će biti razvijen...
energis.ba

Uni viridas dovršava sušare uz svoju bioenerganu
Jedan od najsuvremenijih pogona za sušenje drvne građe u Hrvatskoj upravo se završava u istočnom dijelu Slavonije. Centar za sušenje drvne građe, čija je gradnja počela proljetos, uključuje izgradnju 32 moderne komore za sušenje drva, ukupnog kapaciteta 5.300 kubnih metara. Uni viridasov centar se gradi u Babinoj Gredi, neposredno uz autocestu A3, a kao dio tehnološke cjeline gradi se još i hala od 1.500 m2 te zatvorene hale i sortirnica od dodatnih 2.500 kvadrata, navodi Sunčica Lalić, suvlasnica tvrtke Uni Viridas, koja je vlasnik energane-kogeneracijskog postrojenja otvorenog krajem 2015. snage 9,8 MW i vrijednosti 42 mil EUR. Naime, kao povlašteni proizvođač električne energije Uni Viridas, obvezan je istodobno proizvoditi i korisno upotrijebiti toplinsku energiju te tako ostvariti učinkovitost od najmanje 50 posto, što se već koristi za sušenje vlastite sječke, a sušarama će se zaokružiti postrojenje. Ovo je naš logičan potez jer ćemo novom investicijom postići puni efekt: s jedne strane zadovoljit ćemo nužne zakonske propise, a s druge ostvariti ćemo sinergiju s drvnim industrijama i time pridonijeti zaustavljanju izvoza trupaca i građe iz slavonskih šuma, nastavlja Lalić, dodajući kako je ova dodatna investicija od 7 mil. EUR potpuno u skladu s novom naredbom Ministarstva poljoprivrede koja predviđa obimnije sušenje hrasta. "Intencija je ojačati drvnu industriju u Hrvatskoj, a mi kao energana doslovce osiguravamo besplatni energent drvnoj industriji. Naše sušare unaprijed je zakupila tvrtka Florian i sigurni smo da će korištenjem modernih sušara postići veća dodana vrijednost na proizvodima od čuvenog slavonskog hrasta", zaključuje Lalić.
www.energetika-net.com

Banja Luka: Propada jedna od najstarijih hidroelektrana na Balkanu
Jedna od najstarijih hidroelektrana na Balkanu propada. Otkako nema starog visećeg mosta kod Vitaminke, putnici sve češće prolaze pokraj stare i oronule zgrade. Mnogi i ne znaju da je u Banja Luci zahvaljujući tom mjestu, prvi put zasijala sijalica. Slike pokazuju da je cijeli kraj ličio na grad iz bajke. Mjesto koje je nekada osvjetljavalo grad na Vrbasu, danas je potpuno u tami, a mnogi građani ni ne znaju povijest ovog objekta, koji se nalazi u Trapistima, označen samo sa Slatinska 1. Nažalost, nije u funkciji pedeset godina. Sve zasluge njene izgradnje 1899. pripadaju redovnicima franjevačkog manastira Trapisti, po kojima je to banjalučko naselje i dobilo naziv. “Grade branu, najprije drvenu. Kad su vidjeli da je ta turbina premala, kupuju onda jaču turbinu od 300 konjskih snaga. Nakon toga je grad već počeo dobijati struju i šira gradska okolina. Ta brana je nažalost i pukla 1913, pa trapisti grade nakon toga betonsku branu”, rekao je Ivica Božinović, profesor povijesti religija. Ni unutra ništa bolja slika. Zarđali ostaci turbina, pivskih flaša i izlučevina. U “Elektrokrajini” kažu da je postojala ideja da se hidroelektrana pretvori u muzej. “To bi bio muzej stalne postave, svih postrojenja i uređaja koji su pokazali početak elektrifikacije na ovom području. To su neke ideje, a nadležna tijela ‘Elektrokrajine’ će u narednom periodu to razmotriti i iduće godine ćemo moći dati više detalja”, izjavio je Predrag Klincov, portparol “Elektrokrajine” Banjaluka. Dok se ne razmotri ideja i ne dobiju potrebne dozvole od nadležnih, u doba rekonstrukcija, zgrada će i dalje da privlači pažnju barem svojim neuglednim izgledom.
energis.ba



Ruinirana hidrocentrala čeka rekonstrukciju
Hidrocentrala na Vrbasu u Delibašinom selu, izgrađena 1899. godine, bila je jedna od prvih na Balkanu i isporučivala u Banju Luku struju, a danas je to ruinirani objekt, koji treba da bude obnovljen. Zato smo i tražili da se vrati u okvire samostana Marija Zvijezda u Trapistima, čije je nekad bila vlasništvo. Tako priča direktor Katoličke gimnazije u Banjoj Luci Ivica Božinović. Prema njegovim riječima, hidrocentrala je u funkciji bila većim dijelom 20 stoljeća. Ostalo je zapisano da je najprije bila napravljena drvena brana na Vrbasu i postavljene turbine jačine 60 KS. Zahvaljujući struji iz hidrocentrale samostan Marija Zvijezda je bio sav osvijetljen i to je privlačilo pažnju ostalih mještana Banje Luke. Inače u gradu su prve sijalice zasvijetlile 27. marta 1899. godine, osam godina prije nego u Zagrebu - naglašava Božinović. Još ističe da je od 1902. godine počela šira elektrifikacija grada. Naprije je uprava željeznica tražila da struja iz Trapista obasjava dva kolosijeka, zgradu uprave na Predgrađu i radionicu. Kada je to napravljeno, mještani su dolazili i tražili da se osvijetle njihova domaćinstva. Nedugo zatim struja je stigla i do njihovih kuća - rekao je Božinović. On priča da je hidrocentrala u nekoliko navrata rekonstruirana, jer je nabujali Vrbas znao da odnese branu, a stradala je u zemljotresu, požarima. Nemamo točnih podataka, ali čini mi se da je hidrocentrala bila u upotrebi do sredine osamdesetih godina prošlog stoljeća. Od tada pa do danas ne radi. Posljednje dva desetljeća to je napušten objekt, koji kvari sliku tog dijela grada, odnosno Delibašinog sela i Trapista - kaže Božinović. Kako naglašava, taj objekt bi, ako ne može da bude u funkciji proizvodnje struje, trebalo pretvoriti u muzej. Ipak je to bila jedna od prvih hidrocentrala na Balkanu. Sa samostanom Marija Zvijezda mogla bi da bude dio turističke ponude Banje Luke, koji bi, vjerujem, posjećivali turisti - dodao je Božinović. Stariji stanovnici Delbašinog sela i Trapista ističu da je žalosno što su objekt hidrocentrale i brana danas u jadnom stanju. Administrativna služba Banje Luke ili "Elektrokrajina", pošto nisam siguran u čijem je vlasništvu danas taj objekat, treba da se potrude i obnove jedan od najstarijih objekata na području grada. To je sada svratište za skitnice, lica sumnjivog morala, pse lutalice... Oronula fasada je išarana grafitima raznih sadržaja, koji taj objekt čine još strašnijim. Strah me je i da prođem pored njega. Jedini koji su čestiti, a svrate u hidrocentralu, su ribolovci, koji tu još uvijek hvataju krupnu ribu - kaže mještanin Trapista Mirko Jakovljević. Svi se slažu u jednom da hidrocentralu u Trapistima treba obnoviti. U Administrativnoj službi grada ističu da hidrocentrala nije u njihovoj nadležnosti. Bez obzira na to hidrocentrala u Delibašinom selu treba da bude obnovljena - priopćeno je iz Odsjeka za odnose sa javnošću Administrativne službe grada.
www.glassrpske.com



115 godina od prve sijalice u Banjaluci
Banjaluka danas obilježava značajan datum - 115 godina od prve električne sijalice u ovom gradu. Aktivirana je zahvaljujući redovnicima trapističkog samostana "Marija Zvijezda" koji su na ovo područje došli 1869. godine, prenosi RTRS. Sve do pojave redovnika Franca Pfanera, koji se sa nekoliko sabraće doselio u Trapiste. Trapisti su izgradili manastir "Mariju Zvijezdu", siranu, pivaru, radionice, štampariju...i donijeli prvu sijalicu, kakvu danas poznajemo, u Banja Luku. Slavko Podgorelec, autor serijala „Medaljoni u vremenu“ Radija Republike Srpske, kaže da je prva žarulja upaljena 27. marta 1899. u samostanu Trapisti. Kako? Tako što je pater Dominik Asfalg iz Beča poručio jednu parnu mašinu koja je trebala da služi za potrebe suknare. "Njemu je odmah kliker upalio, on je onda shvatio da bi se uz tu parnu mašinu, taj lokomobil, mogao prikačiti i generator, kojim su se počeli punitio akumulatori, iz kojih su zapaljene prve električne žarulje u samostanu Trapist", priča Podgorelec. "Medaljoni u vremenu" inicirali su 2009. godine obilježavanje jubileja- 110 godina od paljenja prve električne sijalice. Uz podršku Gradske uprave Banjaluke i medijskim pokroviteljstvom naše medijske kuće, simbolično je upaljena sijalica u Gospodskoj ulici koja je to veče bila u potpunom mraku. Da se vratimo u 1899, prekretnicu industrijskog razvoja Banjaluke, ali i ovog dijela Balkana, najzapadnijeg dijela tadašnje Turske carevine – Rumelije. Prve banjalučke sijalice osvjetljavale su prostore i industrijske pogone - pivaru, siranu, tvornice tekstila i makarona, mlin ogromnog katoličkog samostana i bližu okolinu na desnoj obali Vrbasa. Potom će "struja preskočiti rijeku" i osvijetliti industrijsku koloniju i željezničku stanicu, a tri godine kasnije sa banjalučkih gradskih ulica istisnuti petrolejske fenjere i zagospodariti javnom rasvjetom. "Već u novembru iste godine instalirane su prve turbine ili čigre na hidroelektranu na Vrbasu u Trapistima, pojačana je snaga i već tri godine kasnije struje je stigla do Banjalučke željezničke stanice u predgrađu. Osvjetljena su oba kolosijeka i zgrada željezničke stanice", priča Slavko Podgorelec. Industrijska renesansa krunisana je izgradnjom hidrocentrale na Vrbasu. O njenom značaju najbolje svjedoči podatak da je, od većih gradova u regionu, Banjaluka aktivirala električnu sijalicu punih osam godina prije Zagreba, koji ovo dostiže (tek) 1907. godine, kada električna energija stiže iz gradske "Munjare". „Što se tiče ovog dijela regije, dakle BiH, mislim da smo tu prvi. Hrvati su ispred nas, u Јaruzi koji mjesec nakon o tvaranja Tesline Hidrocentrale na nijagarinim vodopadima, oni su već imali malu hidrocentralu u tom,ajde da kažemo, mjestašcetu", zaključuje Podgorelec. Ovo je još jedan "medaljon" u nizu sličnih koji Banju Luku označavaju kao centar "orijentalne Europe" odnosno grad "europskog Orijenta" – prostor pozitivnog ispreplitanja tradicionalnog i modernog.
www.nezavisne.com



Kako je struja "ušetala" u Banjaluku
Opat Dominik naslijedio je od svojih predšasnika čitav niz industrijskih i obrtničkih postrojenja. Zgrade u kojima su bila smještena s vremenom su, radi brzine gradnje, postale trošne i zahtijevale su znatna sredstva za održavanje. Osim toga, vremena su se promijenila. Pojavila se konkurencija na tržištu s kojom se valjalo na adekvatan način nositi. Bio je svjestan da ukoliko želi namaknuti sredstva za sirotište, Dom naučnika, karitativna djela, kao i za izdržavanje svoje brojne zajednice, treba ulagati u modernizaciju zgrada i postrojenja.

Pivovara i nova suknara
Trapisti su 6. lipnja (juna) 1894. registrirali industrijsku proizvodnju piva u Okružnom sudu u Banjaluci. U jesen te godine poduzeše pripremne radove za izgradnju nove pivovare po nacrtima koje je izradio g. Prunner, upravnik pivovare u Puntiganu. Glavni radovi započeše u lipnju (junu) 1895. godine. Željeli su svakako do zime zgradu staviti pod krov. No, 14. rujna (septembra) radovi su obustavljeni radi pogibije četvorice radnika prigodom izvođenja gornjih svodova. Naime, tada su se srušila dva donja svoda i srednji zid. Radovi su prekinuti. Policija i komisija za ispitivanje uzroka nesreće završili su svoj posao tek 15. ožujka (marta) 1896. godine. Nakon toga počelo se s raščišćavanjem ruševina. Popravljeni su temelji, izvršena dodatna ojačanja zidova i nova zgrada stavljena je u jesen pod krov. Novi, moderni podrumi za odležavanje piva građeni su sljedeće godine. Iznad njih sagrađeni su pogoni za suknaru. Montažu pivovare obavili su stručnjaci iz Češke. Trapisti su inače surađivali s Česima i na njihovu pivarskom iskustvu temeljili su svoju tehnologiju proizvodnje piva. Za razvoj trapističke pivovare osobito je zaslužan Elegijus Blavart, češki pivar, koji je predavao stručne predmete vezane za pivarstvo polaznicima obrtne produžne škole, koja se nalazila u Domu naučnika. Nova zgrada pivovare dovršena je u zimi 1897/98. godine. Proizvodnja piva u novim prostorijama započela je u rujnu (septembru) 1898. godine. Tijekom 1898. i 1899. godine trapisti su svoje pivo distribuirali u Gradišku, Tešanj, Pribinić, Teslić, Prijedor, Kotor Varoš, Bosanski Novi, Varcar Vakuf, Jajce, Travnik, Krupu, Livno, Bihać, Sanski Most, Dubicu, Dobrljin i, naravno, najviše u Banjaluku. No, prodaja nije išla bez velikih problema jer ih je konkurencija neprestano optuživala za širenje njemačke kulture i iskorištavanje domaćih ljudi. Stoga su mnogi gostioničari odbijali uzimati njihovo pivo, mada je bilo jeftinije i kvalitetnije od sarajevskog. Opat Dominik tada iznajmljuje ili gradi gostionice-pivnice u Bosanskom Novom, Bugojnu, Jajcu, Prijedoru, Prnjavoru i Tuzli. U tim mjestima tada nije bilo objekata ove vrste. Kasnije ih je uglavnom sve zatvorio i prodao ponajviše zbog upornih optužbi konkurencije da se trapisti bave svjetovnim poslovima, a ne vjerom. Nova tvornica sukna podignuta je 1897. godine i počela je kao i pivovara s radom 1898. godine.

Parni stroj
Nova postrojenja tražila su i jaču pogonsku energiju. Stoga je opat Dominik 1885. godine kupio parni stroj od 50 konjskih snaga (KS) od Uprave za regulaciju dunavskih brzaca (katarakata) kod Željeznih vrata u Oršovi, u Rumunjskoj. Stroj je plaćen 5.000 forinti. Nije bio skup, ali je zato transport iz Oršove do Banjaluke koštao 1.000 forinti. Nakon dopremanja parnog stroja u Banjaluku, opat je stupio u vezu s bečkom tvrtkom "Schuckert" s molbom da mu naprave projekt za proizvodnju električne energije pomoću parnog stroja, kojom bi pokretao svoje industrijske pogone i osvjetljivao samostanske prostorije. Sagradio je posebnu prostoriju u kojoj su bili smješteni akumulatori i drugi potrebni uređaji. Osvjetljenje je, naravno, bilo istosmjernom strujom. Prve sijalice u samostanu zasjale su 27. ožujka (marta) 1899. godine. Prvo osvjetljenje nije bilo jako, ali to je svakako povijesni dan za Banjaluku! Ove godine je 110. obljetnica toga događaja. Međutim, brzo se pokazalo da nabavljeni parni stroj nije bio dovoljno jak za potrebe pogona pivovare, suknare, preuređenog mlina i osvjetljenje samostana. Osim toga, trošio je veliku količinu drveta i ugljena. Trebalo je razmišljati o ekonomičnijem načinu proizvodnje električne energije.

Hidroelektrana
Prema planu tvrtke "Schuckert" trebalo je na Vrbasu sagraditi hidroelektranu i tako dobiti dovoljnu količinu jeftinije električne energije. Trapisti su u tu svrhu sagradili novu zgradu na Vrbasu i tijekom ljeta 1899. započeli s gradnjom drvene brane kojom su pregradili Vrbas. Posao je brzo i dobro napredovao i već u studenom (novembru) te godine tvrtka "Fahndrich" iz Medlinga, nedaleko od Beča, postavila je turbine (vodene čigre) jačine 60 KS. "Zahvaljujući tome samostan Marija Zvijezda sa svojim pogonima u Delibašinom Selu je u noći nalikovao na grad iz bajke - obilje svjetlosti usred noći budilo je u Banjalučanima želju da se i oni koriste produktima civilizacije" (A. Ravlić). Parni stroj postao je tada samo "rezerva" u vrijeme visokog vodostaja Vrbasa kad turbine nisu mogle raditi. Godine 1902. uprava vojne željeznice u Banjaluci-Predgrađe zamolila je trapiste da im svojom strujom osvijetle oba kolosijeka, zgradu uprave i radionicu. Trapisti su udovoljili toj molbi. Osvijetljene su i kuće nekih uglednijih građana, uglavnom bližih Predgrađu. Uslijedile su brojne molbe građana Banjaluke za osvjetljenjem njihovih kuća, no nije im bilo moguće udovoljiti zbog nedovoljne snage postojeće turbine.

Mlin
Trapistički mlin je u to vrijeme dobro radio, ali s postojećim strojevima nije mogao zadovoljiti potrebe tržišta, a novi strojevi tražili su i jaču struju. Zgrada mlina bila je također trošna i tijesna za bilo kakvu modernizaciju. Stoga trapisti sagradiše 1910. godine novi mlin i opremiše ga suvremenim strojevima. Mlin je imao kapacitet mljevenja 2,5 vagona žita dnevno. Opat Dominik nabavio je te godine i novu turbinu jačine 300 KS. Urađeni su novi vodovi za prijenos električne energije po najsuvremenijim tehničkim zahtjevima. Sada su mogli opskrbljivati cijeli grad toliko željenom električnom energijom. "Električna energija je, zahvaljujući tome, definitivno 'ušetala' u Banjaluku, u grad, te se tako uveliko počeo mijenjati život Banjalučana" (A. Ravlić). Trapisti, začetnici industrijskog i svekolikog razvoja Banjaluke, postadoše tako i njezini "prosvjetitelji"! U proljeće 1913. godine nabujali Vrbas probio je drvenu branu. Samostan i grad ostali su u mraku. Trapisti su procijenili da popravak nije moguć i stoga su odmah počeli s izgradnjom nove, betonske brane. Dovršili su je koncem ljeta 1914. godine.

Most
Prijevoz preko Vrbasa predstavljao je trapistima veliki problem još od vremena njihova dolaska u Delibašino Selo. Kerep, kojega je kupio o. Franz i kojim su rijeku prelazili ljudi i roba, bio je povod čestih sudskih sporova koji su susjedi vodili protiv samostana. Opat Bonaventura Prvi želio je 1892. godine podići željezni most, ali je uvjete Zemaljske vlade procijenio nepovoljnima za samostan i odustao je. Naime, posjed samostana proširio se na lijevoj strani Vrbasa 1877. godine kupovinom većeg posjeda od Ahmeda Nurija. S vremenom se posjed povećao i gospodarstvo je raslo. Prijevoz kerepom postajao je svakodnevna potreba. No, Vrbas je tijekom ljeta bio niskog vodostaja i preko njega su se tada mogla prevesti samo jedna natovarena zaprežna kola. Za vrijeme normalnog vodostaja bilo je moguće prevesti dvoja kola, ali kad bi nastupio visok vodostaj prijevoz nije uopće bio moguć. Za vrijeme žetve satima su natovarena kola čekala na prijevoz. Osim samostana, kerepom su se služili svi okolni stanovnici za svoje potrebe, neke tvrtke, gosti za Slatinu itd. "Zagušenje" je bilo svakodnevno i predstavljalo je ogroman problem, odnosno nanosilo je svima veliku štetu. Događale su se i nesreće jer su u vodu često padali ljudi i zaprege s robom. U noći 15/16. prosinca (decembra) u Vrbasu se utopio samostanski kočijaš zajedno sa zapregom. Dakle, most je nužan i trebalo ga je graditi. No, tko će ga graditi: trapisti ili Zemaljska vlada? Pod kojim uvjetima? Opat Dominik, svjestan važnosti mosta za gospodarski napredak samostana, o tome je počeo pregovore s Vladom u Sarajevu još u vrijeme kada je kao opat došao na čelo Marije Zvijezde.
www.trapisti-banjaluka.org

Apple ulaže milijarde u 'potpuno zeleni' podatkovni centar

Apple je najavio kako planiraju uložiti gotovo dvije milijarde dolara u izgradnju najsuvremenijih podatkovnih centara u Danskoj i Irskoj, koji će biti potpuno pogonjeni obnovljivim izvorima energije. Novi podatkovni centri će služiti za Appleove servise iTunes Store, App Store, iMessage, Maps i Siri, a riječ je o kompanijinom najvećem projektu u Europi do sada. Dok će Appleovo novo sjedište i samo imati mnoštvo izvora obnovljive energije (solarni paneli), kompanija posebnu pažnju vodi oko rastrošnih podatkovnih centara. 'Zelena politika' kompanije sve je značajnija, a investicija ove vrste je do sada nezapamćena. Uz očekivanu investiciju od ukupno 1,7 milijardi eura, oba podatkovna centra bi trebala biti u funkciji već u 2017. godini. Kompanija navodi kako će ovim projektom i poboljšati lokalne zajednice oko centara - bilo da je riječ o sustavu grijanja domova ili sadnje zelenila. 'Zahvalni smo za Appleov stalni uspjeh u Europi i ponosni što naše ulaganje podržava zajednice diljem kontinenta', izjavio je čelnik kompanije Tim Cook. U ovom trenutku, Apple u Europi podržava više od 670 tisuća zaposlenika radnih mjesta, a očekuje se kako će novim projektima poput ovih 'najnaprednijih zelenih centara' kompanija osigurati još na stotine novih poslova.
Apple


Apple ulaže 1,7 milijardi dolara u izgradnju podatkovnih centara u Europi

Apple je danas najavio kako planira uložiti 1,7 milijardi dolara u izgradnju dva podatkovna centra u Europi, koja će se nalaziti u Irskoj i Danskoj, a namijenjeni su uslugama iTunes Store, App Store, iMessage, Maps i Siri za europske korisnike.Europska unija igra po drugim pravilima od SAD-a kada je o podatcima i privatnosti riječ, što može potvrditi Google kojem su europske legislative zadale mnogo glavobolje i sudskih troškova. Sve više tvrtki koje imaju sjedište u Americi otvara podatkovne centre u Europi, namijenjene korisnicima iz Unije, kako bi se ili pokorili regulativama Europske Unije ili ih preduhitrili. Prvi masovni pokret otvaranja podatkovnih centara pokrenule su tvrtke koje pružaju uslugu pohrane u oblaku – IBM, Amazon, Microsoft, Google i VMware – zbog pritiska samih europskih tvrtki koje su izričito zahtijevale da se njihovi podaci i aplikacije pohranjuju na europskom tlu.

Zeleni podatkovni centri
Appleovi podatkovni centri bit će od prvog dana pogonjeni čistom, obnovljivom energijom, a surađivat će i s lokalnim partnerima kako bi razvili dodatne projekte generiranja obnovljive energije. Riječ je, sve u svemu, o podatkovnim centrima s najmanjim utjecajem na okoliš dosad. Dobar je to način da se Apple prilagodi europskim regulativama i preduhitri ih, jer je Unija još 2008. godine propisala smjernice o energetskoj učinkovitosti podatkovnih centara kako bi se ograničila količina energije koje ova golema postrojenja koriste,

Najveći je to Appleov projekt dosad u Europi, izjavio je Appleov CEO Tim Cook:
Zahvalni smo za Appleov kontinuirani uspjeh u Europi i ponosni što naša ulaganja podupiru zajednice diljem kontinenta. Ova pozamašna investicija predstavlja najveći Appleov projekt u Europi dosad. Oduševljeni smo što širimo svoje djelovanje, stvaramo stotine poslova lokalno te uvodimo neke od najnaprednijih zelenih inovacija u gradnji dosad. Uz energetsku učinkovitost samih centara, Apple se obvezao i na niz drugih zelenih projekata, poput pošumljavanja dijelova Irske oko samog postrojenja, a u Danskoj će se višak topline koristiti za grijanje okolnih naselja.

A podatkovni centar u Lici?
U Europi se može očekivati sve više podatkovnih centara, kako sve više tvrtki i korisnika inzistira na pohrani njihovih podataka lokalno. Nedavno se razvila i žestoka rasprava o izgradnji informatičke infrastrukture, točnije serverskih farmi, i u Hrvatskoj, no to najvjerojatnije nećemo tako skoro dočekati. Izgradnja infrastrukture, kao i svako ulaganje, zahtijeva određene uvjete, a teško da te uvjete zadovoljavaju notorno spora birokracija, velika porezna opterećenja te nerazvijenost kabelske mreže ispod Like koja se čini najizglednijim kandidatom da ugosti takve pogone.
www.netokracija.com

NAFTA I UGLJEN ODLAZE U POVIJEST? Zemlje u razvoju predvode investicije u zelenu energiju!
Iskorištavanje energije iz obnovljivih izvora u 2015. godini raslo je po dosad neviđenoj razini, piše BBC koji se poziva na globalno izvješće o obnovljivim izvorima energije. Po podacima izvješća prošle je godine u "zelenu" energiju investirano 286 milijardi dolara diljem svijeta, što je dvostruko više nego u nove termoelektrane na ugljen ili plin. I što je najbolje od svega, ovaj investicijski boom predvode zemlje u razvoju koje su potrošile više na obnovljive izvore energije nego bogate države. Tako je prošle godine diljem svijeta dodano čak 147 gigavata novih energetskih kapaciteta koji dolaze iz obnovljivih izvora, što odgovara godišnjoj proizvodnji cijelog afričkog kontinenta. Najveći dio novih kapaciteta zelene energije otpada na Kinu (čak trećina, većinom zbog ogromnih novih hidroelektrana), SAD, Japan, Indiju i Ujedinjeno Kraljevstvo, ali kad se pogleda omjer investicija u odnosu na BDP po glavi stanovnika, svijet predvode Mauritanija, Honduras, Urugvaj i Jamajka. I sve to u okolnostima kad je cijena nafte na vrlo niskim razinama. Christine Lins iz međunarodnog tijela energetskih eksperata REN21 smatra da je ovo prekretnica: Ovi podaci jasno pokazuju da su ukupni troškovi energije iz obnovljivih izvora toliko pali da se države u razvoju mogu orijentirati na njih. Bez problema se mogu natjecati s izvorima energije iz fosilnih goriva - kaže Lins. U ovoj rastućoj industriji po nekim procjenama radi više od 8 milijuna ljudi na našoj planeti, a taj broj može samo rasti. Kako kaže Lins, "najbolje tek dolazi".
www.jutarnji.hr


Zatvaraju se ugljenokopi koji su hranili milijune rudara
Njemački i engleski rudnici nekada su bili simbol jake industrije, a sada posustaju pred jeftinom konkurencijom. Veliko i bogato poglavlje njemačke industrije bliži se kraju, reakcija je kojom su analitičari dočekali vijest o zatvaranju rudnika kamenog ugljena u Marlowu u kojem je više od tri tisuće rudara kopalo oko tri milijuna tona ugljena godišnje.Nekad važna grana njemačke, ali i svjetske industrije tako iz godine u godinu postaje tek relikt prošlosti. Na čitavom teritoriju Njemačke ostala su tako još samo dva rudnika kamenog ugljena - u Bottropu i Ibenbirenu. Sudbina ni njima nije svijetla - planirano je zatvaranje oba rudnika tijekom 2018. godine, čime će definitivno završiti era rudarenja kamenog ugljena u Njemačkoj. Dovoljno je reći kako je prije samo nekoliko desetljeća, krajem pedesetih godina prošlog stoljeća, Njemačka imala 153 rudnika. Godišnje bi 600 tisuća rudara izvadilo više od 125 milijuna tona kamenog ugljena. Bilo je to vrijeme kada je ta ruda bila na visokoj cijeni, što je stvorilo prosperitet čitavih gradova. Već šezdesetih godina počela su zatvaranja rudnika jer se njemački kameni ugljen nije mogao boriti s konkurencijom - jeftinom uvoznom sirovinom. Ipak, stručnjaci kažu kako je jedna od velikih socijalno-političkih značajki moderne Njemačke što gotovo ni jedan rudar nije dobio otkaz - preraspoređeni su u druge ugljenokope ili su dobili prijevremenu mirovinu s kojom su bili zadovoljni. Rudari iz ugljenokopa u Marlowu još će neko vrijeme biti angažirano na vađenju opreme iz dubina rudničkih hodnika, skupocjenih strojeva koji će biti prodani nekoj od zemalja koja još njeguje tu granu industrije. U isto vrijeme stiže vijest o gašenju Kellingleyja, posljednjeg britanskog rudnika ugljena, smještenog na sjeveru Yorkshirea. Ugljenokop je u petak prekinuo 50-godišnju proizvodnju jer je britanska vlada ocijenila kako kopanje ugljena više nije profitabilna djelatnost. Vlada je također najavila da će do kraja 2025. zaustaviti rad svih svojih elektrana na ugljen da bi smanjila onečišćenje okoliša. Ipak, u Velikoj Britaniji bilježi se drukčiji socioekonomski odjek gašenja nekad popularne industrije, jer su rudnici nešto uz što su odrasle generacije radnika na tom području. Naime, većina rudara u “Velikom K”, što je popularno ime za rudnik u Kellingleyju, zaposlila se s jedva 15 godina te ne znaju što bi drugo radili.  Neki su našli drugo zaposlenje, neki odlaze u mirovinu, a neki traže posao. To je žalosno, ali gospodarski argument ima veću težinu - rekao je voditelj rudnika Shaun McLoughlin. Baš kao i njemačko, britansko rudarstvo bilo je vrlo važna grana domaćeg gospodarstva. Smatra se kako je zlatno doba bilo početkom dvadesetih, kada je u dubinama engleskih rudnika svakodnevno radilo više od 1,2 milijuna rudara. Prošle godine, uslijed sve većeg korištenja obnovljive energije, industrija je spala na svega četiri tisuće rudara. Engleski rudari postali su jedan od simbola borbe protiv liberalističke politike premijerke Margaret Thatcher, poznatije i kao Čelična lady. Rudarska oprema iz njemačkih i britanskih ugljenokopa bit će prodana zainteresiranim rudnicima, a već se spominju nalazišta u Turskoj, Ukrajini ali i Češkoj.
www.jutarnji.hr


Velika Britanija ukida TE na ugljen, ali energetska politika ostaje kontroverzna
Nakon što su se britanskih konzervativci oslobodili pritiska bivših koalicijskih partnera liberalnih demokrata, ukinuli su ili reducirali niz politika poticanja obnovljivih izvora i štednje energije. Ipak tvrde da ostaju vjerni cilju smanjivanja emisija stakleničkih plinova. U nedavnom govoru, ministrica energetike Amber Rudd najavila je zatvaranje svih termoelektrana na ugljen do 2025.. Intenzivno će se poticati termoelektrane na prirodni plin, a ostaje podrška za pučinske vjetroelektrana. I dalje će intenzivno pomagati nuklearnu anergiju. Parlamentarni izbori u Ujedinjenom Kraljevstvu Velike Britanije i Sjeverne Irske, održani u svibnju o.g., bili su obilježeni neočekivano uvjerljivom pobjedom konzervativaca, te katastrofalnim padom liberalnih demokrata. Konzervativci su osvojili apsolutnu većinu mandata, za razliku od 2010. kad su bili prisiljeni na koaliciju s liberalnim demokratima.

UK odustaje od TE na ugljen – ali to nije sve...
Rekonstruirana vlada unijela je promjene u niz politika, a među ostalima i u energetici. Vlada je ubrzo nakon konstituiranja Ukinula niz “zelenih politika” u energetici, koje su donijele prethodne laburističke i konzervativno-liberalne vlade. Ukidanje subvencija za vjetroelektrane na kopnu od 2012. blokirali su liberalni demokrati. Bitno su smanjene i potpore za solarnu energiju, za konverziju termoelektrana s ugljena na biomasu, te ukinute za uštedu energije za grijanje, potrošnju tople vode i drugo u kućanstvima. Desetak dana prije početka Konferencije Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama u Parizu, 18. studenoga,ministrica energetike i klimatskih promjena Amber Rudd održala je važan govor (tekst na službenom sajtu Vlade UK), iz kojeg su mediji ponajviše prenijeli najavu zatvaranja svih termoelektrana na ugljen do 2025. godine (Finacial Times: UK coal-fired power plants to be phased out). Mnoge postojeće termoelektrane na ugljen trebaju biti zatvorene do 2023. jer ne zadovoljavaju propise EU za dozvoljene emisije ispušnih plinova, osim ako se ne ulaže u nadogradnju. Situacija je međutim složenija. Britanska energetika politika rezultat je borbe raznih lobija i proturječnih strateških ciljeva. Umjesto ugljena, intenzivno će se poticati gradnja novih termoelektrana na prirodni plin, ostat će poticaji za gradnju pučinskih vjetroelektrana, a ukinuiti se ili smanjiti za kopnene vjetroelektrane i solarne. TE na biomasu nije spomenula.

Austrija zatvara TE na ugljen
Ovih je dana također i Austrija najavila zatvaranje svih termoelektrana na ugljen do 2025. Time će smanjiti godišnju emisiju ugljičnog dioksida za 1,5 Mt. Radi se o tri bloka ukupne snage 792 MW (nešto više od ukupne snage TE Plomin 2 i planirane TE Plomin C), a jedan blok od 386 MW već je zatvoren u travnju o.g.. Nastavit će se koristiti termoelektrane na prirodni plin, usklađeno s potrebama. Austrija ima 5,4 GW plinskih termoelektrana, koje se koriste malo (oko 1.200 sati godišnje) zbog niske cijene električne energije. Austrija proizvodi oko 60% elektrike u hidroelektranama, a 10% u drugim elektranama na obnovljive (kogeneracije na biomasu i bioplin, te vjetroelektrane i nešto solarnih). TE na ugljen sad daju 10%, što će biti nadoknađeno daljim rastom obnovljivih. Austrija, kao i većina drugih zemalja iz skupine EU15+EFTA (članice EU iz 1995. plus Švicarska, Norveška i Island), ima viškove elektroenergetskih kapaciteta. To je rezultat dva osnovna trenda. Prvo, od 1980. rast potražnje za električnom energijom bio je sporiji nego što se bilo planiralo na temelju trendova iz prethodnih desetljeća. Drugo, prelazilo se s jednog tipa elektrana na drugi ovisno o kretanjima tehnologije i cijena (TE na naftu, TE na plin, nuklearne elektrane). Tek treći čimbenik je briga za okoliš i resurse, koja dovodi do poticaja za obnovljive izvore. Velika Britanija je također imala znatanrast instaliranih kapaciteta, a potrošnja električne energije ostala je relativno skromna, na oko 5.500 kWh/stan/godišnje. Međutim, kako mnoge elektrane stare i moraju biti isključene, situacija se bitno mijenja i prijeteća je mogućnost redukcija isporuka električne energije.

UK za plin, uran i pučinski vjetar
Vijest nije neočekivana, komentira Finacial Times, jer je prošlogodišnja projekcija Ministarstva energetike predvidjela prestanak rada TE na ugljen do 2027.. Razlog su propisi EU o emisijama i planirane restrikcije u UK za gradnju TE na ugljen bez skupih tehnologija hvatanja i skladištenja ugljika. Radi se u svakom slučaju o značajnoj promjeni, jer TE na ugljen su prošle godine pokrile 29% potreba UK za električnom energijom. Ministrici energetike objašnjava energetsku politiku sadašnje vlade ističuči brige: za očuvanje globalne klime, tehnološki napredak, interes britanske industrije, te ze relativno niske cijene elektrike. »Ne može biti zadovoljavajuće za naprednu ekonomiju da se oslanja na zagađujuće, ugljično intenzivne, 50 godina stare elektrane. (...) Moramo graditi novu energetsku strukturu za 21. stoljeće«, rekla je Rudd. Kritičari tvrde suprotno: nova vladina politika vraća natrag u energetski sustav 20. stoljeća, udaljava od mogućnosti zadovoljenja ciljeva borbe protiv klimatskih promjena i povećat će troškove za porezne obveznike. Dogoočekivani govor ministrice za energetiku došao je nakon nekoliko mjeseci obilježenih snižavanjem subvencija za solarne i kopnene vjetroelektrane, kao i za projekte uštede energije, važne za siromašnija kućanstva. U mnogim seoskim predjelima postoji otpor lokalnoga stanovništva kopnenim vjetroelektranama, zbog zaštite pejsaža, a ti okruzi većinom glasaju za konzervativce. Ministrica je najavila da će se potreba za novim elektranama, kao i za dekarbonizacijom, zadovoljiti novim nuklearnim elektranama, termoelektranama na prirodni plin, te »ako troškovi opadnu« novim pučinskim vjetroelektranama. »Do 2025, s izgrađenim novim nuklearnim centralama, pučinskim vjetrom konkurentnim drugim obnovljivima, štetnim ugljenom koji će biti stvar prošlosti, te pametnom energetikom, imat ćemo transformirani energetski sustav.« Vlada će u proljeće 2016. objaviti detaljan prijedlog plana postepenog ograničenja rada i isključivanja TE na ugljen do 2025., uz važan uvjet da se mogu osigurati drugi izvori (termoelektrane na plin, uran i obnovljive). Rudd je također najavila promjenu sadašnje politike subvencija, koje za gradnju vršnih elektrana najviše ohrabruju one na dizel, koje više zagađuju od plinskih. Jedan od problema jest da vlada podupire i proizvodnju prirodnoga plina iz šejla, o čemu postoje kontroverze među stručnjacima i otpor lokalnog stanovništva i grupa za okoliš.

Pučinske vjetroelektrane
Ostaje podrška gradnji pučinskih (off-shore) vjetroelektrana, po čijoj je gradnji UK danas svejetski lider, iako ih Njemačka ove godine brzo sustiže. Ali podrška nije bezuvjetna, rekla je Rudd, nego će ovisiti o daljem padu cijena. UK danas ima u pogonu 5.000 MW pučinskih vjetroelektrana (njihova godišnja proizvodnja veća je od godišnje potrošnje električne energije u Hrvatskoj). S projektima koji su u gradnji ili planu, to će biti udvostručeno za 3-4 godine. Prošlog tjedna, DONG Energy je ugovorila povećanje snage VE Walney za 660 MW, što će biti najveća pučinska VE u svijetu. Gotovo istovremeno, Siemens je objavio dobivanje ugovora za isporuku 56 turbina snage 6 MW (ukupno 336 MW) za VE Galloper. Vladino savjetodavno tijelo, Komitet za klimatske promjene (CCC), preporuča gradnju 1-2 GW pučinskih elektrana godišnje, tako da bi se 2030. g. dostiglo 30 GW. Procjenjuju, da će tijekom 2020-ih elektrika iz pučinskih VE postati jeftinija nego iz plinskih TE. Pritom su i potrebni troškovi za uključivanje isprekidanih izvora u mrežu skromni. (Kompletni izvještaj kao pdf dostupan je na mrežnom sjedištu CCC.) Pučinske vjetroelektrane u znatnoj su ekspanziji ove godine, uz nove narudžbe i znatni pad cijena u Njemačkoj, Nizozemskoj, Danskoj. (Vidi o tome članak na ovom blogu od 26. listopada Vjetroelektrane u Europskoj uniji 2015.-2030..)

Kontroverze ekologije i ekonomije, države i tržišta
Ove bi najave trebale pokazati da vlada nije odbacila obećanje Prvog ministra Davida Camerona da će voditi “najzeleniju vladu ikad”, na koje ga je prije nekoliko dana u parlamentu podsjetio nedavno izabrani lider oporbenih laburista Jeremy Corbyn, tvrdeći da uoči Konferencije UN o klimatskim proegovorima u Parizu UK ima najveći zaostatak između aktualnog korištenja obnovljive energije i ciljeva za 2020.. Zbog rezanja potpora, u samo nekoliko tjedana je izgubljeno 1.000 radnih mjesta u solarnoj industriji, rekao je Corbyn. Više puta u svojem govoru ministrica je spominjala da moramo raditi na cilju dekarbonizacije, ali i biti pragmatični, tj. brinuti o cijeni. »Možemo očekivati da oni koji plaćaju račune podupiru niskougljičnu elektriku samo dok su troškovi pod kontrolom (...) Subvencije mogu biti samo privremene, ne dio stalnog poslovnog modela. Najvažnije: nove, čiste tehnologije će biti održive u opsegu koji trebamo samo ako budu dovoljno jeftine. (...) Zelena energija mora biti jeftina energija.« Zato su odlučili ukinuti sve subvencije za kopnene vjetroelektrane, te bitno smanjiti za solarne, kojih sada ima instaliranih 8 GW, a procjena je da će ih, i nakon ukidanja subvencija, biti 12 GW do 2020. (U Njemačkoj danas ima 38 GW). »Moramo raditi u smjeru tržišta na kojem je uspjeh pokrenut vašom sposobnošću da se takmičite na tržištu, a ne vašom sposobnošću da lobirate vladu.« Financial Times konstatira da je Rudd u teškom položaju da istovremeno treba zadovoljiti raznolike interese (potrošača za što nižom cijenom, regulative EU i zahtijeva okolišnih grupa, raznih grana industrije, sigurnosti opskrbe). Možemo dodati da postoji i ideološka napetost između nužnosti aktivne vladine politike i inzistiranju na načelima tržišnog natjecanja. Nedosljednost je očita u slučaju nuklearne energije.Lobiranje, nesumnjivo, i dalje ima bitnu ulogu. Odluke koje najavljuje Rudd, i cjelokupna energetska strategija koju u posljednjih pola godine promovira konzervativna vlada, uvelike idu u korist naftnih kompanija BP i Shell, kojima je dobit opala za oko 60% zbog pada cijena nafte u zadnjih godinu i pol, pa žele postići rast prihoda od prirodnoga plina.

Prijeteći manjak kapaciteta
Zatvaranje TE na ugljen već je u tijeku, zbog starosti i neekonomičnosti. Kako je pisao Financial times 13. rujna, Britaniji prijeti manjak kapaciteta za zadovoljavanje tekuće potrošnje. Investicijska banka Jefferies nedavno je objavila proračun da bi u zimu 2016.-2017., u slučaju niskih temperatura, prvi put u povijesti, UK moglo doći u situaciju da raspoloživi kapaciteti ne mogu zadovoljiti vršnu potražnju (53 GW vs. 56 GW). Od 2010. do proljeća iduće godine, zbog starosti i neekonomičnosti, bit će zatvoreno 16.000 MW termoelektrana na ugljen, a ukupno 21.400 MW, uključujući neke TE na plin i stare nuklearne. Sagrađeno je samo 6.000 MW novih upravljivih (dispatchable) elektrana. Jedno od rješenja je gradnja novih podvodnih kabela s kontinentom. Njihov kapacitet će se sa sadašnjih 4 GW povećati na 10 GW do 2021.. Drugo rješenje na koje vlada računa je gradnja novih nuklearnih reaktora, koji će zamijeniti one koji se zbog starosti isključuju te će i nadmašiti njihovu ukupnu snagu.

Nuklerna kontroverza
UK je jedna od dvije europske zemlje iz grupe EU15+EFTA koja računa na jednak ili viši udio nuklearnih elektrana u budućem elektroenergetskom sustavu; druga je Finska. (vidi članak na ovom blogu od 9. lipnja 2015.: Nuklearna energija u Europi 2015.-2025.: komunistička prošlost › nuklarna budućnost? ) Od 18 država iz te grupe, devet ih ima nuklearne reaktore. Četiri namjeravaju zatvoriti sve, dvije znatno smanjiti njihov udio, a jedna (Nizozemska) ima samo jedan reaktor. U svojem govoru, Rudd je spomenula da protivnici nuklearne energije ne razumiju znanstvenu činjenicu, da su nuklearne elektrane sigurne i pouzdane. To nije potonje razložila. Više pažnje posvetila je pitanju cijene. Nasuprot ukidanju ili drastičnom smanjenju potpora za obnovljive izvore, vlada inzistira na gradnju serije novih nuklearnih raktora uz obilnu državnu potporu: za NE Hinkley Point C garancije za sve kredite, garantirana otkupna cijena 40% veća nego za nove solarne elektrane u Njemačkoj itd.. Protiv te odluke u tijeku su postupci pred europskim sudovima, koje su pokrenuli Austrija i grupa udruga na čelu S Greenpeaceom. (Vidi članak na ovom blogu od 5. rujna: Odgoda gradnje NE u Engleskoj) Rudd je to obrazložila riječima, da vrijedi uložiti u nuklearne centrale velike sume, da bi se učilo iz prakse: »Izazov, kao i za druge niskougljične tehnologije, jest osigurati nuklearnu energiju uz niske troškove. Zelena energija mora biti jeftina energija. Ali inovacija nije samo pokušavati stvari u laboratorijama i megično otkriti novi izvor energije. Ona se također mora testirati na velikoj skali. Učimo radeći. U 13 godina prethodne laburističke vlade nije naručena nijedna nova nuklearna elektrana. Suočeni smo s nasljeđem nedovoljnog investiranja. S planom da Hinkley Point C počne proizvoditi sredinom 2020-ih to se već mijenja.« Dapače, nastavlja, ne smijemo ostati samo na ta dva reaktora. »Imperativ je da ne činimo greške kao u prošlosti te ostanemo samo na jednoj nuklearnoj centrali. Postoje planovi za novu flotu nuklearnih centrala (...) To nam može osigurati do 30% niskougljičnog elektriciteta koji će nam vjerojatno trebati u 2030-im godinama, te stvoriti 30.000 novih radnih mjesta.« Veliki zahvati su nužni i za globalnu ekološku brigu: »To će nam osigurati niskougljičnu elektriku na skali koju trebamo. Klimatske promjene su veliki problem i zahtijevaju velike tehnologije. Kao što je rekao bivši glavni znanstvenic DECC David Mackay: “Ako svatko radi male stvari, postići ćemo samo malo. Moramo raditi naveliko. Ono što je potrebno su velike promjene.«

Uz obimnu pomoć britanske vlade, nuklearku grade francuske i kineske državne kompanije
Ima mnogo prigovora na vrlo visoku cijenu i snažnu državnu potporu za gradnju NE Hinkley Point C (Bloomberg: Najskuplja nuklearna elektrana na svijetu). Projekt, koji vodi francuska EDF, ovisi o vrlo visokim poticacijma vlade, a također je od odlučnog značaja znatno ulaganje kineskih kompanija, o čemu je postignut dogovor u listopadu, prilikom posjete kineskog predsjednika Si Đinpinga Londonu. To je samo dio niza ugovora između britanske i kineske vlade, teških 40 milijardi funti (62 milijarde USD). U paketu je bio i ugovor između britanskog BP i kineske elektroenergetske kompanije Huadian o isporukama ukapljenog prirodnog plina (LNG), težak 10 milijardi dolara, ugovori o suradnji u brodogradnji, automobilskoj industriji idr.. Kinezi će uložiti trećinu od ukupno 18 milijardi funti. Načelni dogovor je postignut o francusko-kineskoj suradnji za gradnju još dvije nuklearne elektrane u UK: Sizewell C, gdje bi se gradila još dva francuska reaktora tipa EDF, i Bradwell, gdje bi godine 2022., pod vodstvom kineske CGN (General Nuclear Corporation), mogla početi gradnja reaktora tipa Hualong One, kineskog dizajna. Također EDF i CGN računaju na budući zajednički nastup na trećim tržištima.

Strateško partnerstvo: kineska industrija, britanske financije?
Dok su malobrojni Britanci prosvjedovali zbog kršenja ljudskih prava u Kini, Si Đinping je rekao: »Izgradit ćemo globalno, opsežno strateško partnerstvo među našim zemljama u 21. stoljeću, i zajednički stupiti u zlatno doba.« Kina razvija dobre odnose s Europskom unijom i glavnim europskim silama. Na kineskom sajtu globaltimes.cn, direktor Centra za Europske studije na Sveučilištu Fudan Ding Čun ističe da te veze pomažu graditi multipolarni svijet. Istoga dana objavljen je drugi komentar, naslovljen Budući svjetski poredak fokusiran na kinesko-američki konflikt. Na pitanje reportera BBC-a, Cameron je rekao da su radna mjesta u UK važnija od ljudskih prava u Kini. Si je rekao da Kina pridaje “veliku pažnju” zastiti ljudskih prava, a da su uvijek moguća poboljšanja. Steve Hilton. bivši Cameronov savjetnik, rekao je da bi UK trebala proglasiti sankcije Kini umjesto da im se ulaguje, te da su ovi ugovori najveće poniženje za UK od 1976, kad su zbog financijske krize morali tražiti pomoć IMF. Upada u oči potpuni izostanak nekad moćne britanske nuklearne industrije iz ovi poslova. Cameronova vlada ima u prvom planu interes Londona kao velikog centra globalnih financija, koji može poslužiti kao glavni zapadni partner kineskoj industriji i kineskim investitorima. Druge grane britanske industrije od toga će također imati koristi.

Nada u budući novi rast britanske nuklearne industrije: modularni reaktori
Britanska nuklearna industrija odavno je potisnuta na svjetskom tržištu, od američke i francuske konkurencije, koju su pak u posljednjih desetak godina potisnuli Korejci, Kinezi i Rusi. Vlada najavljuje, uz reaktore koje će graditi Francuzi i Kinezi, ulaganje u nuklearna istraživanja i razvoj, koji bi u budućnosti trebali donijeti ponovni uzlet britanske industrije. Britansko Ministarstvo financija objavilo je 25. studenoga Spending Review and Autumn Statement 2015. Dokument prikazuje kako vlada namjerava utrošiti 4.000 milijardi funti u slijedećih pet godina. Vlada će udvostručiti ulaganja za energetska istraživanja. Najmanje 250 milijuna funti bit će investirano u nuklearna istraživanja. Britanija želi obnoviti položaj koji je imala 1960-ih i 1970-ih kao jedan od globalnih lidera u razvoju nuklearne energetike. Fokus će biti na razvoju malih, modularnih nuklearnih reaktora. Javni natječaj za dobivanje državnih sredstava bit će raspisan početkom iduće godine. Predvđa se da prva mala nuklearna elektrana bude sagrađena tijekom 2020-ih. Vlada UK je već prošlog mjeseca dala podršku Westingouseu za razvoj mNE od 225 MW. Ministrica Rudd najavila je tu orijentaciju u svojem govoru tjedan dana ranije: »Moramo dalje graditi na našoj bogatoj nuklernoj baštini i postati centar globalnih nuklearnih inovacija. To znači iskorištavati naše svjetski vodeće tehničke stručnjake u centrima izvrsnosti na sveučilištima u Manchesteru, Sheffieldu i Lancasteru. To također znači istraživati nove prilike kao što su mali modularni reaktori, koji obećavaju jeftinu niskougljičnu energiju.« Sada na istraživanju malih modularnih reaktora u svijetu rade američke kompanije NuScale Power, Westignouse i Babcock&Wilcox (Westinghouse je dio japanske Toshibe). Kina radi na konceptu Pebble Bed Modular Reactor (PBMR), na kojem je radila i Južna Afrika ali je projekt bio ukinut 2010. g.. Takve elektrane, s dijelovima koji se dovršavaju u tvornicama i montiraju na mjestu gradnje, trebale bi se graditi brže i biti jeftinije nego sadašnje, te u upotrebi biti fleksibilnije (što je važan zahtjev, s obzirom na aktualni i projecirani veliki rast proizvodnje u solarnim i vjetroelektranama).

Ne postoji takva stvar kao “slobodno tržište”
Važno je imati na umu da je u svakom slučaju riječ o raznim vrstama državnih subvencija i drugih potpora raznim izvorima energije i elektranama. Ne radi se ni u kojem slučaju o tome da je na jednoj strani državna regulativa, a na drugoj zahtjevi slobodnoga tržišta. Potpuno slobodnoga tržišta u energetici, a pogotovo u elektroenergetici, nikad nije bilo i načelno je nemoguće. Dapače, piše ‘The Guardian’ u jednom komentaru, tržište radi u korist obnovljivih, a državna intervencija pomaže tržišno neuspješne: »Obnovljiva energija je većinom nova priča o uspjehu privatnog sektora u UK, gdje troškov i brzo padaju, koja zaslužuje promišljenu i vremenski ograničenu potporu. Nuklearna energija je zrela tehnologija koju vode kompanije u državnom vlasništvu iz Francuske i Kine, gdje troškovi stalno rastu, kojima ne bi smjeli biti odobrene, na rok od 35 godina, otkupne cijene dvostruko veće od današnjih prodajnih cijena električne energije.« Gradnja novih TE na plin, naglašavaju kritičari, iako one emitiraju manje ugljičnoga dioksida, znači produljenje ovisnosti UK o fosilnim gorivima, a bez toga se može. Rudd je rekla da vlada nema namjeru odutati od Zakona o klimatskim promjenama (Climate Change Act), donesenog 2008., koji predviđa smanjivanje emisija stakleničkih plinova za 80% do 2050. g.. Nesigurno je može li se taj cilj dostići. Nije neobično da podjednako oštre kritike ministričinog govora dolaze od inače ljutih antagonista – industrije ugljena i obnovljivih. Dale Vince, šef tvrtke za dobavu zelene energiije Ecotricity, kaže da je njezin stav prema obnovljivima u suprotnosti s brigom za troškove. »Morate pomisliti da niste dobro čuli, kad vlada najavljuje nove subvencije za industriju fosilnih goriva, ovoga puta za TE na plin, a nedavno su rekli da industrija obnovljviih mora stati na vlastite noge. Podrška za nuklearnu energiju, fraking i sada za TE na plin, dok se isključuju kopnene vjetroelektrane i solarne zbog troškova, pokazuje koliko je aktualna vlada nečasna i krajnje nekonzistenta. To pokazuje da Torijevci nisu stranka biznisa, nego stranka “business as usual”.« Njemačka kompanija E.ON, koja posjeduje TE na ugljen Ratcliffe, snage 2.000 MW, inzistira da ugljen mora imati dulju budućnost u UK, usprkos putu ka energetici bez ugkljika. Elektroprivredna organizacija Drax, koja je usred velikog projekta konverzije termoelektrana s ugljena na biomasu, uz investiciju od 700 milijuna funti, na dan nakon ministričinog govora doživjela je pad vrijednosti svojih dionica od 3,8%, jer je Rudd ijednom riječi spomenuti biomasu kao obnovljivi izvor energije.
ekoloskaekonomija.wordpress.com


OVO JE ENERGETSKI PLAN NJEMAČKE; Gase se termoelektrane zbog neprofitabilnosti!
Tragom slovenske priče o TE na ugljen kao gotovo propaloj investiciji, kao i izjavama zagovornika one u Pločama koji se konstantno pozivaju na Njemačku kao svijetli primjer simbioze življenja okoliša, ljudi i termoelektrana, detaljno smo istražili što se po pitanju TE na ugljen danas događa u Europskoj uniji, pa i u SAD-u. Svi podaci navode na zaključak kako je uistinu riječ o industriji, štetnoj za okoliš, ali ne samo to. Brojne TE na ugljen, pa čak i one na plin, gase se zbog neprofitabilnosti poslovanja koje je uslijedilo zbog kontinuiranog uzleta obnovljivih izvora energije.

Polazimo od prvog primjera: Njemačka.
Energetski stručnjak Damir Begović, jedan od glavnih zagovarača gradnje TE na ugljen u Pločama, u više navrata je spominjao velike termoelektrane u Njemačkoj i Nizozemskoj, kao primjer uspješne industrije čijim koracima bi trebala krenuti i Hrvatska u svom energetskom razvoju. Istina, obje zemlje su primjer postojećih energetskih monstruma, a njihov energetski razvoj je svakako baza na osnovu koje bismo trebali promišljati o energetskom razvoju kojemu Hrvatska teži ili bi trebala svakako težiti. Shodno tome, prilikom medijskih gostovanja isti je spomenuo kako konkretno njemački energetski div RWE gasi TE na plin zbog neprofitabilnosti s čime je opravdao okretanje ugljenu kao najpogodnijem energentu. ''Zašto ugljen? Njemački RWE planira zatvoriti 6900 MVV TE na plin jer su neisplativi!', rekao je Begović. Tragom njegovih teza, okrenuli smo se istraživanju kako bismo uvidjeli što se uistinu događa s tom velikom energetskom kompanijom . Uistinu, njegova tvrdnja je potkrijepljena, no izostavljen je ključni dio. Energetski div RWE gasi TE na plin, no zaboravio je spomenuti da jednako tako gasi i one na ugljen. Razlog je isti – neprofitabilnost zbog uzleta obnovljivih izvora energije. I to mu je promaknulo. Josip Jurčević se, braneći inicijativu Luka Ploče Energije kojoj je na čelu, također oslonio na njemački primjer. 'Na isti ugljen i uz istu tehnologiju u Njemačkoj se koriste i grade danas postrojenja i ovog tipa, ove tehnologije. Ovo je vrhunac tehnologije koja je dosegnuta danas i bit će sigurno u trendu i aktualna sljedećih 20-30 godina', izjavio je u jučerašnjem medijskom istupanju. Ponukani tvrdnjama kako je Njemačka odličan primjer na koji bi se protivnici mogli osloniti i preusmjeriti svoje razmišljanje o TE na ugljen, te kako Njemačka i dalje promiče gradnju TE na ugljen na svojim prostorima uz najsuvremeniji tehnološki pristup, malo smo istražili i što se uistinu zbiva u toj zemlji kada je u pitanju energetsko usmjerenje. Hoće li zaista vrhunac tehnologije u gradnji TE na ugljen biti aktualan sljedećih 20-30 godina kako kaže Jurčević? Vjerojatno hoće. Ali u silaznoj putanji s ciljem postupnog dugogodišnjeg 'eliminiranja' TE na ugljen i plin. I to ne samo zbog neisplativosti koja već uzima maha, zbog njemačkog plana Energiewende kojim se radi jedan ogromni zaokret u okretanju obnovljivoj energiji, već i zbog EU direktive (LCPD) koja postupno ide u tom smjeru. To mu je promaknulo. Uz brojne informacije, tako smo se podrobnije upoznali i s Energiewende. Poznato? Naime, riječ je o planu s kojim Njemačka aktivno radi na sprovođenju energetske tranzicije na obnovljive izvore energije. Smatra se najodvažnijim i najkompleksnijim tehnološko-ekonomskim pothvatom u povijesti čovječanstva. Plan živi već više od desetljeća i Njemačka aktivno radi na njegovom sprovođenju unatoč enormnim troškovima i financijskim izdacima koje je donio sa sobom. Zar bi se bezrazložno upuštala u tako riskantan i skup izazov kojim želi praktički eliminirati i ugljen kao energent kojeg upravo sama najviše zagovara već dugi niz godina?

Energetski divovi u Njemačkoj gase termoelektrane na plin i ugljen
RWE je najveći privatni energetski koncern u Europi i jedan od najvećih u svijetu, zapošljava 72 tisuće ljudi i gradnja termoelektrana na plin i ugljen, kao i onih nuklearnih, baza je njihovog poslovanja. U Hrvatskoj je svoje energetske tragove ostavio na Plominu 2 gdje je aktivno sudjelovao u realizaciji gradnje tog postrojenja. Naime, u kolovozu 2013. što i nije bilo tako davno, iz RWE-a je odaslano javno priopćenje u kojemu jasno navode kako će smanjiti proizvodne kapacitete zbog kontinuiranog uzleta obnovljivih izvora energije. U planu im je tako ugasiti brojne termoelektrane na plin u ugljen koje su smještene baš na prostorima Njemačke i Nizozemske na koje su pozivaju zagovarači u Hrvatskoj. "Zbog nastavljenog procvata solarne energije mnoge elektrane u cijelom sektoru i u Europi više ne posluju u plusu'', stoji u istom priopćenju uz naglasak kako je neto dobit pala za čak 38%. "U prvoj polovini 2013. operativni rezultat odjela za proizvodnju energije iz konvencionalnih izvora smanjen je za gotovo dvije trećine. Glavni je uzrok tog smanjenja veliki pad marži u elektranama", izvijestili su iz kompanije te nadodali kako su navedene nepovoljne utjecaje na poslovanje uspjeli amortizirati pozitivnim ishodom u arbitražnom postupku koji se vodio s ruskim Gazpromom. Zanimljivo, isti energetski gigant, nakon što je kao HEP-ov partner sudjelovao na izgradnji Plomina 2, prije dvije godine je odbio ulaganja u Plomin C. Naime, tada se RWE oglasio priopćenjem da podržava projekt TE Plomin C, ali da nije spreman ući u investiciju, već se nudi kao zastupnik i tehnički savjetnik. Uzimajući u obzir nova usmjerenja kojima u RWE-u teže, nameće se zaključak kako je tehnička podrška Plominu C, uz izostanak investicija s njihove strane, ništa drugo nego lukavi poslovni manevar. Inače, nova energetska strategija RWE kompanije, vidljiva je i na njihovim službenim web stranicama. Postoji posebni odjeljak gdje su jasno iskazali kako se vide u budućnosti.

Njemački energetski gigant E.ON slijedi RWE
Sličnom linijom kreće i veliki njemački energetski div E.ON. Početkom 2013. godine,objavio je namjeru zatvaranja 11.000 MW svojih elektrana na plin i ugljen. Razlog: također neisplativost! Naime, njihovo opravdanje leži u tome kako je Njemačka doživjela ogroman rast obnovljivih izvora energije koje imaju prioritet na mreži pred energijom proizvedenom u elektranama na ugljen i plin. To je dovelo do toga da su ranije profitabilne elektrane počele raditi kao podrška sustavu, što je smanjilo njihov broj sati rada i istopilo prihode. Ujedno se navodilo kako će se i neka zatvaranja dogoditi uslijed primjene Europske direktive (LCPD) koja požuruje zatvaranje starih elektrana, mahom onih na ugljen. Uz to, E.on je još prije toga najavio odustajanje od snažnih TE na ugljen koje je imao u planu obzirom da je odlučio svoje investicije usmjeravati u distribuiranu proizvodnju te u obnovljive izvore. Transformacija energetike kako je vide u budućnosti i na koju se aktivno usmjeravaju, također je vidljiva na službenim stranicama te kompanije. E.on je u isto vrijeme nagovještavao kako planira gašenje i najmodernije europske plinske elektrane Irsching u blizini grada Vohburg, jer je ogroman rast obnovljivih izvora energije učinio plinske elektrane neekonomičnima. "Čak i plinske turbine u Irschingu imaju problema. Uskoro će se dogoditi da će elektrana raditi manje od 2.000 sati godišnje, i neće stvarati dovoljno prihoda da bi pokrila troškove, a pod tim uvjetima ne možemo opravdati njen konstantan rad", kazao je za medije glavni izvršni direktor Johannes Teyseen. Njihov sadašnji fokus na usklađivanje energetskog razvoja sa standardima kojemu su zakoračile brojne europske zemlje, također je jasno vidljiv na službenim stranicama. Osim RWE i E.On-a, postoje i brojne druge energetske kompanije u Njemačkoj koje slijede ovu novu energetsku filozofiju, ali smo se za sada oslonili na ova dva energetska diva koja su kao primjer prozivali zagovarači inicijative za gradnju TE na ugljen u Pločama.

Njemačka zagovara ugljen ili ga se želi riješiti?
Spomenuli smo već Europsku direktivu, pa valja napomenuti da će Njemačka uslijed iste direktive, poznate pod kraticom LCPD, između 2013. i 2015., prema procjenama njemačkih regulatora, ugasiti 7,3 GW snage iz starih postrojenja na ugljen, te daljnjih 1,1 GW u 2016. Konkretno, ovo procjenjuje Savezna mreža agencija za električnu energiju, plin, telekomunikacije, poštu i željeznice, naziva Bundesnetzagentur. S druge strane, ICIS je objavio i kako je otkazano ukupno 3,7 GW projekata na ugljen. Njemačka, doduše, ne odustaje kompletno od TE na ugljen, dapače, spominje je se kao najvećeg zagovarača istih, no ukoliko najveći energetski div RWE kapitulira pred alternativnim rješenjima, poput obnovljivih izvora energije, jasno je da možda ipak ta tvrdnja definitivno nije nešto što se treba uzeti 'zdravo za gotovo'. O tezama da TE na ugljen i dalje cvatu na prostoru Njemačke i kako nova postrojenja niču i danas, pronašli smo zanimljiv komentar ekologista Roberta Wilsona iz Breakthrough Institute koji je u siječnju ove godine pisao o rastu TE na ugljen u Njemačkoj. Prema njegovom osvrtanju, ne treba čuditi kako se brojna nova postrojenja otvaraju i danas u Njemačkoj, obzirom da su ugovorena dosta godina ranije. Konkretno, upozorio je kako su svi ugovori o gradnji novih TE na ugljen, koje su priključene na mrežu 2012. ili su u gradnji, sklopljeni ranije. 'U razdoblju 2011.-2015. bit će priključeno na mrežu devet novih TE na ugljen instaliranog kapaciteta 10,7 GW, a odluke o tome donesene su 2005.-2008.', poručio je. Prema njegovom osvrtanju, ne treba čuditi kako se brojna nova postrojenja otvaraju i danas u Njemačkoj, obzirom da su ugovorena dosta godina ranije. Deutsche Welle je pak u veljači ove godine nagovijestio jedan veliki njemački projekt: Njemačka priprema ogroman infrastrukturni projekt, a radi se o snažnom dalekovodu koji bi energiju dobivenu od vjetra i mora na sjeveru prenosio kroz čitavu zemlju. Riječ je o projektu koji se već naziva "okosnicom energetske revolucije" koja teži energiji iz obnovljivih izvora', napisali su. Tragom ovih informacija, došli smo do Energiewende. Riječ je o iznimno važnom i velikom energetskom zaokretu na kojemu Njemačka danas radi kako bi ostvarila svoj veliki san o zelenoj energetici.

Energiewende – njemački san o zelenoj energetici
Energiewende je njemački izraz za energetsku tranziciju. Naime, on definira plan prijelaza Njemačke na održivu ekonomiju uz pomoć obnovljivih izvora energije , energetske učinkovitosti i održivog razvoja . Konačni cilj je ukidanje ugljena i drugih ne - obnovljivih izvora energije, a takva tranzicija dobila je zakonodavnu podršku 2011. godine. Jedni od glavni aspekata i ciljeva Energiewende uključuju:
- smanjenje stakleničkih plinova čak od 80-95 % do 2050.
- ciljevi o obnovljivoj energiji koja bi trebala ostvariti 60 % udjela do 2050.

Njemačka savezna Vlada je prigrlila ovakav energetski plan što je rezultiralo ekspanzijom obnovljivih izvora energije zbog čega su već zatvorene i brojne nuklearne elektrane. Naravno, ovakva strategija povukla je za sobom i neke nepopularne posljedice te se smatra da predstavlja najveći izazov s kojim će se u koštac hvatati Angela Merkel u svom novom mandatu. Valjda to govori dovoljno o ozbiljnosti njihovog plana. Njemačka je, naime, zbog ovakvih mjera i sprovođenja Energiewende, doživjela i porast cijena električne energije gdje je dosta tereta svaljeno na krajnje potrošače, obzirom da je kompletna energetska tranzicija na obnovljive izvore energije u njihovoj državi rezultiralo izdašnim financijskim ulaganjima. Enormni financijski izdaci pripisuju se svojevrsnom politikantstvu, ali i prirodnim resursima s kojima raspolaže Njemačka. Drugim riječima, vjetroelektrane se mogu postaviti samo tamo gdje vjetra ima, a rade samo onda kad on puše. Solarne elektrane proizvode samo po danu, a dnevno kretanje njihove proizvodnje izravno je vezano s kretanjem sunca, a ne s potrošačkim potrebama. Utoliko, da bi se takvim proizvodnim objektima zamijenilo velike centralizirane sustave – poput termo i nuklearnih elektrane – bilo je potrebno uložiti golem novac u razvoj nove distributivne infrastrukture, kao i tehnologija skladištenja energije. To je ključni uvjet tranzicije k zelenoj energetici, kakvoj teži Njemačka. Energiewende se zapravo smatra jednim najodvažnijih i najkompleksnijih masovnih tehnološko-ekonomskih pothvata u povijesti čovječanstva! Mnogi kritičari smatraju pak kako je danas, više od deset godina trajanja, desetaka milijardi potrošenih eura i golemog napretka koji je postignut, priča o Energiwendeu prvenstveno priča o političkim kalkulacijama, krivim odlukama, neželjenim ishodima i na koncu – visokim troškovima. Upravo zato je pred Angelu Merkel u novom mandatu stavljeno redefiniranje njemačke energetske strategije, budući o njoj ovise europski, pa i svjetski energetski trendovi. Upravo će budući potezi, kako navode neki mediji, odrediti hoće li se njemački san o zelenoj energetici na kraju pretvoriti u noćnu moru ili će pak uspjeti u tom svom zelenom snu. No, krajem 2013.potvrđena je i konačna odluka koja je aktualna danas: njemačka Vlada je i dalje odlučila raditi i planirati energetsku strategiju kako nalaže baš taj plan, što potvrđuje njihovu odlučnost da nastave i završe započeto bez obzira na svojevrsne nepopularne posljedice istog. Milijuni su ljudi rekli da žele takvu strategiju, da su spremni za nju se založiti i uložiti, prihvatile su to lokalne vlasti, pa pokrajine i konačno i federalna vlast. Krajnji potrošači su pristali snositi teret plana, uvjereni da je to njihov zajednički zalog za bolju i zdraviju energetsku budućnost. Zar je vjerovati da jedna Njemačka ide u potpuno krivom smjeru? Kažu, zašto su TE na ugljen dobre za jednu Njemačku, a loše za Hrvatsku? Tako je Ivan Pavlović prilikom jednog medijskog gostovanja izjavio: 'Kako nešto što je primjereno Njemačkoj, nije primjereno Hrvatskoj?' Nakon ovih informacija, moglo bi se postaviti pitanje: Zašto je TE na ugljen dobra za Hrvatsku ako ista ta Njemačka trenutno sprovodi svojevrsni energetski plan kojim bi ih u potpunosti isključila za nekoliko desetljeća? Zašto je Hrvatskoj dobro nešto čega se jedna Njemačka odriče?
dubrovackidnevnik.rtl.hr

Rusi pritisnuti gubicima napuštaju Rafineriju nafte Brod?

Uprava Optima grupe ovih dana boravila je u Moskvi gdje je bilo riječi o povlačenju Zarubežnjefta s tržišta Republike Srpske. Tvrtka Nestro petrol, koja je u sastavu Optima grupe, kompanije u vlasništvu ruskog Njeftegazinkora, odnosno Zarubežnjefta, obavijestila je radnike o raskidu kolektivnog ugovora, jednako kao i u ostalim članicama grupe, Rafineriji Brod i Rafineriji ulja Modriča, javlja BN Televizije. Odluka o otkazu Posebnog kolektivnog ugovora potpisana je 20 veljače. Kako neslužbeno doznaje BN Televizija uprava Optima grupe ovih dana boravila je u Moskvi gdje je bilo riječi o povlačenju s tržišta Republike Srpske. Prve informacija o povlačenju Rusa iz rafinerije nafte Brod pojavile su se u prosincu 2014,, a kao razlog navodila se neisplativosti poslovanja. Rusi su s vladom RS-a zaključili ugovor u veljači 2007. godine o kupnji Rafinerije nafte Brod, Rafinerije ulja Modriča i kompanije Petrol, a ugovor je nosio oznaku "strogo povjerljivo", pa je izazvao sumnje u javnosti.

Nepoznati vlasnici
Činjenica je da je u postrojenja rafinerije u Bosanskom Brodu dosta uloženo, ali se postavlja pitanje zbog čega osam godina nakon kupnje nisu izmirena dugovanja. Cijeli proces privatizacije naftnog sektora odvijao se pod nerazjašnjenim okolnostima, rekao je za Deutsche Welle ekonomski analitičar Siniša Vukelić, "Prvi put sjednica Narodne skupštine RS-a bila je zatvorena za javnost. Prodajete naftnu industriju, nešto što iz javnog sektora, na zatvorenoj sjednici kupcu za kojeg se nije znalo tko je. Znamo da je ruska državna kompanija Zarubežnjeft vlasnik 40 posto Njeftegazinkora, ali se ne zna tko su trojica ostalih fizičkih osoba koji drže 60 posto", kaže Vukelić. Prema njegovim riječima, naknadnim aneksima ugovora vlada RS-a dala je ruskim partnerima monopol nad naftnim resursima u RS, ali i udio u Janafu, čiji je terminal u brodskoj rafineriji ostao u njihovom vlasništvu nakon rata.

Premala prerada nafte
"U osnovne razloge za negativan rezultat poslovanja Rafinerije nafte Brod spadaju obujam prerade sirovina koji je nedovoljan za ostvarenje dobiti. Obujam prerade izravno ovosi od dostupnosti tržišta i marže pokrića. Veliki dio troškova poslovanja otpada na fiksne troškove, a tu je i visoka razina financijskih obveza i kamata na kredite", rečeno je Deutsche Welleu iz Rafinerije nafte Brod. Prema podacima Deloittea iz 2013., akumulirani gubitak rafinerije u Brodu veći je od 232 milijuna eura, a zaduženost je deset puta veća od vrijednost temeljnog kapitala.Iz Porezne uprave Republike Srpske nedavno je priopćeno da je Rafinerija Brod uplatila 30 milijuna maraka zaostalih dugovanja, koji su naslijeđeni od privatizacije. Plan otplate pokrenut je tek u srpnju 2014. godine, sedam godina nakon ruskog preuzimanja naftnog sektora, a ostatak poreznih dugova iznosi još 88 milijuna maraka. "Odluku o raskidu kolektivnog ugovora donijeli smo imajući u vidu planirane promjene u radu poslodavca, s ciljem postizanja boljih uvjeta rada i optimizacije poslovanja, uvažavajući prava radnika i rad sindikata", stoji u izjavi uprave Nestro petrola. Naravno, odluka o otkazu kolektivnih ugovora izazvala je strah među radnicima jer je tumače kao uvod u veći broj otkaza. Samo u brodskoj rafineriji zaposleno ih je 1236. Kako doznaje BN televizija, odluka o tome da se pojedini radnici premjeste u proizvodne jedinice znatno udaljene od njihovog mjesta stanovanja, također se tumači kao pritisak na radnike da sami daju otkaze. Na upit Deutsche Wellea o otkazima, iz Optima grupe odgovoraju da će optimizaciju broja zaposlenih, provesti kroz umirovljenje dijela radnika, čija će radna mjesta biti ukinuta.
www.poslovni.hr


Rusi napuštaju Rafineriju?

Više nije samo priča da će ruski investitori napustiti 'beha' entitet Republika Srpska; sada je samo pitanje - kada? Od privatizacije naftnog sektora 'beha' entiteta Republika Srpska 2007. godine nagađa se koliko će ruski kupci ostati u Bosni i Hercegovini, odnosno u RS-u. Iako im je Vlada ovog entiteta omogućila sve povlastice - od toga da ne plaćaju komunalnu naknadu Općini Brod, do toga da i poreze ovom entitetu mogu plaćati na "odgođeno" - izgleda da to nije bilo dovoljno ruskom kupcu Njeftegazinkoru da posluje barem s "pozitivnom nulom", piše Aljazeera. Iako je entitetska Vlada platila gubitke naftnog sektora prije ulaska ruskog kupca u poduzeće skoro 200 miliona konvertabilnih maraka (oko 100 milijuna eura) iz entitetskog budžeta, nakon samo par godina na gubitku su krajem 2014. godine, prema revizorskom izvještaju, bili 850 milijuna KM (oko 420 milijuna eura). Izvještaj revizije za prošlu godinu se čeka, ali je zato u javnost izašao revizorski izvještaj poslovanja Rafinerije ulja u Brodu, koja je u gubitku 55 milijuna KM (oko 27 milijuna eura). Ukupni gubici su 900 milijuna KM (oko 450 milijuna eura), a prema procjenama ekonomskih analitičara iz RS-a, samo je pitanje dana kada će ruski kupci staviti ključ u bravu na oba poduzeća, zadržavajući samo Optima grupu, koja ima benzinske pumpe naslijeđene od bivšeg Krajina petrola te koja izvlači prihode iz prethodna dva poduzeća.

Umjesto ulaganja, pozajmica s kamatom
Njeftegazinkor odavno je počeo s prodajom imovine ova dva poduzeća. Tako su se "nabubnju " našle nekretnine milijunske vrijednosti Nestro Petrola i Rafinerije ulja Modriča koje se nalaze u RS-u, Srbiji i Crnoj Gori. Ruski investitori u naftnu industriju RS-a traže kupce za prodaju svih nekretnina, od poslovnih zgrada i hala, do hotela, ureda, stanova i kuća koje su u vlasništvu privatiziranog lanca benzinskih pumpi. Ukupna početna cijena ponuđenih nekretnina veća je od sedam milijuna KM (oko 3,5 milijuna eura), ali Nestro traži kupce i za 19 poslovnih zgrada, ureda, odmarališta i stanova. U posljednjem izvještaju o poslovanju Rafinerije nafte, početkom 2015. godine revizorska kuća Deloitte izradila je izvještaj. "Akumulirani gubici Rafinerije nafte Brod veći su od 260 milijuna eura, dok su dugoročne obveze 310 milijuna eura, što je tri puta više od imovine poduzeća", navodi se u revizorskom izvještaju Rafinerije za 2014. godinu, koju je uradio Deloitte. Revizor je iskazao sumnje u transferne cijene s povezanim pravnim licima, kojima rafinerija duguje skoro 300 milijuna eura. Ruski kupac, koji je bio ugovorom o kupoprodaji naftnog sektora RS-a, oslobođen i od plaćanja poreza enitetskoj Poreznoj upravi te dadžbina Opštini Brod, novac koji je ulagao u brodsku rafineriju predstavljao je kao kredit ili kratkoročnu pozajmicu koja je imala kamatnu stopu od 12 do 14 posto. To praktično znači da poduzeće iz Rusije nije ulagalo u rafineriju i naftni sektor, već pozajmljivalo novac također svom poduzeću u Bosni i Hercegovini, po visokim kamatnim stopama. Ako je dolazilo do kašnjenja vraćanja duga, postojala je klauzula o penalima na dnevnom nivou, koji su samo povećavali dug naftnog sektora RS-a matičnom preduzeću u Rusiji.

Neizvjestan opstanak
Revizori Deloitta utvrdili su da je "neizvjestan opstanak Rafinerije nafte Brod", jer je u prošloj godini rafinerija imala gubitke od 13 milijuna eura, dok su kratkoročne obaveze Rafinerije veće od obrtne imovine za skoro 20 milijuna eura. Ekonomski analitičari su od prvog dana privatizacije sumnjali i u ruskog partnera, koji je u momentu privatizacije bio rangiran na ruskoj ljestvici naftnog sektora na 187. mjestu. Doduše, povjerenja nije bilo ni u entitetsku Vladu, koja je pristala "očistiti" dugove, prije prodaje. Sada je sličnu sudbinu zadesila Rafinerija ulja u Brodu. Prema revizorskom izvještaju revizorske kuće Deloitte, ovo poduzeće, koje je prije privatizacije radilo sa dobitkom, sada je u gubitku 55 milijuna KM (oko 27 milijuna eura). Optima grupa postala je ekskluzivni vlasnik pečata i robne marke Rafinerije ulja u Modriči, a uprkos padu prihod od 41 posto, ova firma će se ubuduće baviti isključivo uslužnom preradom za Optima grupu. Rafinerija nafte sada je u gubitku od 620 milijuna KM (oko 310 milijuna eura), što je više od gubitaka koje je ovo poduzeće imalo kada je privatizirano. U kupoprodajnom ugovoru, u koji smo imali uvid, nigdje nema klauzule kojom bi se kupac obvezao na takozvano pretežno obavljanje djelatnosti, odnosno kojim bi se prodavač, u ovom slučaju Vlada RS-a, zaštitila od toga da kupac ode nakon izvjesnog vremena koje bi proveo radeći na preradi nafte koja se isporučuje. U slučaju privatizacije banjalučke Vitaminke, klauzula o pretežnom obavljanju djelatnosti je 50 godina. To znači da je kupac obavezan raditi isto što je radilo poduzeće prije privatizacije još pola vijeka, pa ga tek tada može prodati, napustiti, eventualno srušiti, ako nije profitabilno. U slučaju naftnog sektora RS-a toga nema. Ruski kupac može otići onda kada poželi, bez ikakve odgovornosti.

Već viđen scenario
Ako sada Rusi odustanu od brodske Rafinerije - njima ništa, a poreskim obveznicima, građanima RS-a, ostaju dugovi. Isti scenarij kao u slučaju Birča, gdje su litvanski kupci ostavili za sobom 700 milijuna KM (oko 350 milijuna eura) duga za ovo poduzeće. Već se smanjuje broj radnika u Rafineriji, što očekuje i Rafineriju ulja iz Modriče, koja je, također, u gubicima od 55 milijuna KM (oko 27 milijuna eura). U gubicima je i novoosnovano poduzeće Optima grupa (nastalo od bivšeg Petrola), koje se bavi prodajom nafte i naftnih derivata. Ono u suštini kontrolira sva poduzeća koja se naslanjaju na Rafineriju nafte, Rafineriju ulja i bivše poduzeće Petrol, a koja je sada dužna 850 milijuna KM (oko 420 milijuna eura), iako je za posljednih pet godina imala prihode od 5,9 milijardi KM (oko tri milijuna eura). Tih 850 milijuna KM može se smatrati i zajedničkim dugom sva tri poduzeća. Za sada se o gašenju ova tri poduzeća i povlačenju investitora samo špekulira. Damir Miljević, ekonomski analitičar iz Banje Luke, vjeruje da će naftni sektor biti gora finansijska katastrofa od Birča. "Ma, ruski kupac, ako je i ruski, jer mi nikada nismo dobili na uvid vlasničku strukturu Njeftegazinkora, može se u danu spakovati i otići... Taj scenario smo već vidjeli u Birču, gdje je građanima RS-a ostalo da plate 700 milijuna KM (350 milijuna eura). Profit je izvučen i prebačen u Litvaniju, ili na neko drugo mjesto, dugovi su ostali nama. Ne vidim što se isto ne bi ponovilo", ističe Miljević. Birač je "propao" u par dana. Koliko je litvanskim vlasnicima trebalo da spakuju kofere, a na sve navedeno, još su oni tužili entitet RS i na bijeljinskom Okružnom sudu je presuđeno da im se mora isplatiti još 100 milijuna KM (oko 50 milijuna eura). Naravno, onda je entitet najavio tužbu protiv njih, a cijela priča se pretvorila u svađu pozicije i opozicije i sumnje da pravosuđe ne radi svoj posao. Aleksa Milojević, direktor Ekonomskog instituta iz Bijeljine, tvrdi da je krah ova dva preduzeća vrlo blizu. "Ono što pouzdano znam jeste da su vlasti RS-a napravili takav sistem u kojem se organizirani kriminal i korupcija, krađa ne kažnjava. To smo vidjeli u slučaju Birač, Bobar banka, Balkan investment banka, Mitala. Naše pravosuđe samo nije u stanju izboriti se s tim. Vjerujem i čujem od radnika da će oba poduzeća, Rafinerija u Brodu i Rafinerija u Modriči, biti ugašena, a ovo je veća šteta od Birča koju će platiti građani RS-a", istakao je Milojević. Tržišna ekonomija je jasna - ako su gubici koje su utvrdile revizorske kuće, prodavač bi logično trebao dići ruke od posla koji ne donosi dobit, već gubitke. Počelo je s rasprodajom imovine. Više nije samo priča da će ruski investitori napustiti RS i naftni sektor. Sada je samo pitanje - kada?
www.sbplus.hr

Najveći Saudijski proizvođač električne energije vidi solar kao rješenje za pokrivanje osnovnog opterećenja mreže

Direktor Saudijske tvrtke ACWA Power koja vrijedi 25 milijardi dolara je objavila da trošak solarnih tehnologija pada tako brzo da bi za nekoliko godina kombinacija solarnog fotonapona i solarnih tornjeva sa spremanjem energije mogla direktno konkurirati fosilnim gorivima u pokrivanju osnovnog dijagrama opterećenja elektroenergetske mreže. Paddy Padmanathan, čija tvrtka u svom portfelju ima 15 GW elektrana, pri čemu većina koristi fosilna goriva za proizvodnju električne energije, se sve više širi u solarni sektor gdje je veliki pad solarnog fotonapona i mogućnost dispečerskog načina korištenja solarnih stupova sa spremanjem uz pomoć topljivih soli jako zanimljiva opcija (CSP). On je u intervjuu izjavio da rade na integraciji solarnog fotonapona i CSP-a čime bi bili direktno konkurentni fosilnim gorivima. Prošli tjedan je ACWA u potpunosti iznenadila solarnu industriju kada je osvojila tender sa 200 MW solarnom elektranom u Dubaiju sa cijenom od samo 5,84 centi po kWh tokom 25 godina. U prvoj godini će elektrana dobiti tarifu od samo 5,1 centa po kWh. Tjedan ranije je ACWA također ponudila rekordno nisku cijenu za CSP sustav sa spremanjem energije za elektranu u Južnoafričkoj Republici snage 100 MW. Koristiti će se tehnologija Američkog Solar Reservea koji gradi prvu elektranu u Nevadi, a tarifa za projekt će biti 12,4 centa po kWh za prvu godinu uz prosjek od 15 centi po kWh tokom 25 godina. Iako mnogi sumnjaju u mogućnost isplativosti ovakvog projekta, Padmanthan inzistira da će LCOE (nivelirani trošak) za fotonapon uskoro pasti na oko 4 centa po kWh, a za CSP na oko 9 centi po kWh što znači da će projekt biti isplativ i da će kombinacija takva dva sustava biti konkurentna sa fosilnim sustavima koji pokrivaju osnovnu potražnju za električnom energijom. Takva elektrana ne samo da će onda biti jeftinija od elektrana na fosilna goriva nego će imati i fiksnu cijenu prozvodnje tokom 25 godina bez volatilnosti cijene primarnog energenta. Padmanathan predviđa da bi solar, i to kombinacija fotonapona i CSP-a mogli činiti više od pola od ukupno 140.000 MW elektrana koje bi trebale biti izgrađene na Bliskom Istoku i u sjevernoj Africi tokom sljedeća dva desetljeća. On smatra da u tom dijelu svijeta solar može biti u potpunosti konkurentan fosilnim gorivima. ACWA je svoj rezultat postigla zbog niske cijene financiranja koja je bila ispod 4%. Važnost ovog uspjeha je da je cijena sustava samo 2/3 cijene plinskih elektrana koje su dominantne u tom dijelu svijeta. ACWA smatra da će za par godina moći spustiti cijene na 4 centa po kWh sa daljnjim padom financiranja i većom efikasnosti solarnih ćelija i modula. ACWA investira u cijelu seriju solarnih toplinskih projekata uključujući Bokpoort u JAR, te gradi tri elektrane u Maroku kao dio projekta Ouarzazatea u Nooru. Noor je elektrana snage 160 MW koja ima mogućnost pohrane energije za 3 sata rada u punom pogonu, a CSP sustav u JAR-u će moći spremati energiju tokom 9 sati.
www.obnovljivi.com


Prva velika solarna elektrana u Saudijskoj Arabiji će se izgraditi u Mecci

Mecca, najsvetiji grad za Islam, planira postati prvi grad u Saudijskoj Arabiji koji će imati veliku elektranu koja proizvodi električnu energiju iz obnovljivih izvora energija. Gradonačelnik Meccae Osama al-Bar je izjavio da grad planira do petog siječnja izabrati grupu od bar 20 ponuđača za gradnju i upravljanje postrojenjem koje bi godišnje proizvodilo 385 GWh električne energije što bi uključivalo i 100 MW solarnih elektrana. Cilj je postati prvi grad u Saudijskoj Arabiji, odnosno u cijelom muslimanskom svijetu koji ima vlastitu elektranu. To je najnoviji primjer kako Saudijska Arabija planira diverzificirati proizvodnju električne energije. Saudijska Arabija kao država planira potrošiti 109 milijardi dolara za proizvodnju iz solarnih elektrana do 2032. Mecca ima otprilike 2 milijuna stanovnika, te se nalazi nekih 70 kilometara južno od obale Crvenog mora. Saudijska Arabija trenuačno iz obnovljivih izvora proizvodi manje od 1% električne energije. Sama Saudijska Arabija ima duplo više sunčanih sati od bilo kojeg dijela Europe, te se procjenjuje da dobiva od 4,5-7 kW po kvadratnom metru, dok Grčka dobiva otprilike 1,7 kW kao najsunčanija država Europe. Saudijski program za solar je pod vodstom King Abdullah City for Atomic and Renewable Energy, instituta pod pokroviteljstvom Saudijske vlade i naftne tvrtke Aramco. Neka od postrojenja koja će davati električnu energiju za Meccu bi mogla koristiti i fosilna goriva i biomasu i vjetar, ali morati će imati neki minimum solara. Električna energija iz projekta će se koristiti za rasvjetu i u 35 tunela, te će time smanjiti količinu električne energije koju Mecca godišnje kupuje za 26,6 milijuna dolara. U Saudijskoj Arabiji godišnja potrošnja električne energije raste za 8%, a sama Mecca godišnje dobija oko 7-8 milijuna hodočasnika. Developer solarne elektrane za Meccu će moći koristiti elektranu dok mu se investicija ne isplati, a posao će dobiti onaj ponuđač koji ponudi najkraći period upravljanja. Saudijska Arabija trenutačno ima oko 3 MW solara, a planira u iduća dva desetljeća izgraditi 41.000 MW.
www.renewableenergyworld.com


Saudijska Arabija: 54 GW iz OIE do 2032.

Kraljevstvo Saudijske Arabije objavilo je nacrt ambicioznog plana vezanog uz razvoj čak 54 GW novih projekata iz domene obnovljivih izvora energije do 2032. Prva faza programa obuhvaća razdoblje od 2020. kada bi trebalo biti izgrađeno čak 23.9 GW novih kapaciteta iz obnovljivih izvora. King Abdullah City for Atomic and Renewable Energy izradio je dokument u kojem su navedeni detalji oko postupka nabave to jest načini provedbe javnih natječaja za ugovaranje izgradnje projekata obnovljivih izvora energije. Prema planovima, developeri će biti pozvani da daju svoje ponude za 20-godišnje ugovore o kupovini električne energije, dok će inicijalni program biti podijeljen u ukupno tri natječajna kruga koji bi trebali rezultirati sa ugovaranjem 7 GW nove snage. Tehnologije koje će se koristiti u početnim fazama su toplinska solarna energija, fotonaponska solarna energije, vjetroenergija, geotermalna energija i proizvodnja energije iz otpada. Natječaji za hibridne i druge tehnologije obnovljivih izvora energije biti će raspisani u nadolazećim fazama. Riyadh se ozbiljno okrenuo prema razvoju obnovljivih izvora energije obzirom da očekuje nagli porast potražnje za energijom u narednih 20 godina. Prema najnovijim prognozama koje je objavila ECRA, Saudijsko regulatorno tijelo za električnu energiju i kogeneraciju, vrhunac potražnje 2020. trebao bi iznositi 75 GW, dok bi se u 2032. potražnja popela na 123 GW ukoliko se uzme u obzir prosječan rast od 4.5-5% godišnje.
Portal croenergo.eu

Jezero Vranduk bit će dugo šest kilometara

Bosna i Hercegovina dobit će svoju prvu hidroelektranu na rijeci Bosni, a "Dnevni avaz" je u ekskluzivnom razgovoru s predstavnicima kompanije “Strabag”, kojoj je, uz "Končar" na međunarodnom tenderu povjeren posao gradnje HE Vranduk, saznao detalje ovog za BiH značajnog projekta. Prema mišljenju predstavnika kompanije Ante Mrvelja, izuzetno je važna činjenica da BiH počinje koristiti potencijale rijeke Bosne, koja nema hidroenergetskih objekata, a, kako ističe, HE Vranduk je samo prvi u nizu budućih hidroenergetskih projekata koji će biti realizirani. Radovi na HE Vranduk uključuju projektiranje, gradnju, proizvodnju opreme, isporuku, ugradnju i montažu te probni rad, a shodno potpisanom ugovoru početak radova je planiran za 1. februar ove godine – kazao Mrvelj. On je dodao da je, s obzirom na to da hidroelektrane spadaju u obnovljive izvore energije, gradnja ovakve hidroelektrane od posebnog značaja za BiH, prvenstveno zbog zaštite okoliša i međunarodnih obaveza koje je BiH preuzela te daljnjeg razvoja regije kroz upošljavanje lokalnog stanovništva, a isto tako i razvoja turizma, sporta i ribolova. Hidroelektrana Vranduk na rijeci Bosni nalazit će se u neposrednoj blizini mjesta Vranduk. Ona je derivacionog tipa, što znači da je to akumulacijska hidroelektrana kod koje se postrojenje za proizvodnju energije nalazi izmješteno na udaljenosti nizvodno od brane, a voda se iz akumulacijskog jezera dovodi posebnim cijevima. Kompletan projekt uključuje gradnju same brane koja je locirana oko 150 metara nizvodno od mosta „Bosna 5“, uključujući malu elektranu, riblju stazu i deponiju zatvarača. Hidroakumulacije će se protezati do 6,1 kilometar iza brane, bit će površine od 420.000 kvadratnih metara pri najvišoj koti visine vode. To predstavlja povećanje vodne površine za samo oko 12 posto u odnosu na trenutni prosječni tok. Faktički, elektrana neće praviti veliko jezero poput, primjerice, Jablaničkog. Akumulaciono jezero formira se u koritu rijeke Bosne bez nepovoljnih utjecaja na Vranduk i bez plavljenja postojećih infrastrukturnih objekata te značajnijeg utjecaja na privatnost stanovništva – naglasio je Mrvelj. Dodao je da, s obzirom na to da je ugovor tek potpisan, ne može se sa sigurnošću reći koji će ostali domaći podizvođači učestvovati u gradnji hidroelektrane, ali da je sigurno da hoće. "Strabag" posluje u BiH od 2006. godine, te od tada ima registriranu kompaniju u BiH koja posluje po pod imenom “Strabag" za građevinske poslove. Za potrebe realizacije projekta iseljeno je svega pet domaćinstava u zoni akumulacije HE Vranduk. Proces eksproprijacije i iseljavanja proveden je u potpunosti u skladu sa Zakonom o eksproprijaciji i posebno imajući u vidu politiku pri raseljavanju koju promoviraju Evropska banka za obnovu i razvoj i Evropska investiciona banka - kaže Mrvelj.
www.avaz.ba


Strabag povukao radnike s gradilišta hidroelektrane Vranduk

Na lokalitetu buduće hidroelektrane Vranduk na rijeci Bosni trenutno se rade istražna mjerenja i bušotine za jedan od ključnih objekata, ulazni tunel. Na samom gradilištu nema aktivnosti, kao što nema ni službenih informacija da li je lider konzorcija izvođača radova, austrijska kompanija Strabag, suspendirala radove inzistirajući na novim uvjetima ugovora početne vrijednosti 127 miliona maraka, izvještava Federalna televizija. Na gradilištu hidroelektrane Vranduk u četvrtak nije bilo radnika, mehanizacija miruje. Na istoj lokaciji prije pola godine predstavnik odabranog izvođača radova - kompanije Strabag - bio je uvjeren da će radovi biti okončani u ugovorenom roku. "Rokovi su kratki, u novembru 2019. trebamo predati hidroelektranu na upravljanje. Međutim, oni su realni", izjavio je u septembru prošle godine Dragan Pavelić, predstavnik kompanije Strabag AG. No, sudeći po stanju na radilištu, kratki rokovi bit će još kraći jer su radovi, kako se neslužbno doznaje, suspendirani. O tome je kompanija Strabag, navodno, pisano obavijestila nadležnog federalnog ministra Nermina Džindića, zahtijevajući razgovor o novim uvjetima ugovora. Službenog stava iz Strabaga nema. Iz Elektroprivrede je priopćeno da je Nadzorni odbor, nakon razmatranja informacije o statusu ovog projekta, iskazao bezrezervnu podršku njegovoj realizaciji uz očekivanje da će biti okončan u skladu s ugovorenim aranžmanom zaključenim s izvođačem radova. Senad Salkić, izvršni direktor za kapitalne projekete u Elektroprivredi BiH, u telefonskom razgovoru naglašava da dinamika radova na ovom projektu nije zadovoljavajuća. Dinamikom radova na velikim infrastrukturnim projektima, uključujući i hidroelektranu Vranduk, nije zadovoljan ni Bakir Izetbegović, član Predsjedništva BiH. Izjavio je da je, uprkos ugovorenom poslu i osiguranim sredstvima, izgradnja hidroelektrane Vranduk zaustavljena. "Financijska konstrukcija je zatvorena i bez potrebe se takve stvari zaustavljaju u ministarstvima, Parlamentu ili na poziciji direktora nekih javnih poduzeća, što je zaista zamarajuće", istaknuo je Izetbegović. Podsjećamo, investitor Elektroprivreda BiH za hidroelektranu Vranduk, projekt vrijedan 127 miliona maraka, uz 22 miliona maraka vlastitih sredstva osigurala kredite evropskih finansijskih institucija.
ba.seebiz.eu

Končar bi možda mogao zamijeniti Strabag na projektu u BiH
Hrvatski „Končar“ mogao bi preuzeti posao na izgradnji hidroelektrane na Vranduku vrijedne 114 milijuna KM, saznaje „Dnevni avaz“. „Končar“ bi, ustvari, kao dio postojećeg konzorcija s austrijskim „Strabagom“, koji je najavio povlačenje iz projekta, mogao samo zamijeniti uloge vodećeg izvođača radova i nastaviti izgradnju hidroelektrane koja je najavljena kao jedan od strateških projekata „Elektroprivrede BiH“ (EPBiH). Ovakva najava dolazi u trenutku kada „Strabag“ i EPBiH vode žustre pregovore o nastavku izgradnje HE Vranduk, a nakon što su Austrijanci najavili da će raskinuti ugovor jer traže više novca od ugovorenog, a što ta tvrtka odbija. Iako u EPBiH ovakva najava o ulasku „Končara“, kako je neslužbeno rečeno Avazu, još nije došla pred Upravu, o njoj se razmišlja kao o realnoj opciji, jer je „Končar“ od prvog dana upoznat sa svim uvjetima, a predstavnici tvrtke i njihovi inženjeri već su obavili pripremnu fazu radova na rijeci Bosni kada su je pregradili. No, jedna od opcija je i da EPBiH vrlo brzo stavi točku na spor sa „Strabagom“, odbije sve zahtjeve i po užurbanoj proceduri raspiše novi tender, s tim da bi to značilo odgađanje radova. Avazovi izvori tvrde da je neizbježna arbitraža sa „Strabagom“, iako ugovor koji su potpisali ne ide naruku Austrijancima. EPBiH je nedavno angažirala i stručne konzultante i pravnike da riješe spor, ali je očito da pomaka nema, te se još čeka odluka nadzorne tvrtke, španjolskog „Aecoma“.
www.energetika-net.com