


PELETI - Najraširenije moderno drvno gorivo koje nastaje prešanjem piljevine ili usitnjavanjem krupnog drvnog ostatka ili iverja. Ograničavajući faktor je potrebna vlažnost koja ne smije biti iznad 8-10%, što znatno poskupljuje proizvodnju u slučaju ako se ne posjeduje suhi drvni ostatak. Najpovoljniju sirovinu predstavljaju četinjače, a piljevinu listača se uobičajeno pomiješa s dodacima na bazi ljepila. Kubik peleta teži od 650-700 kg, a tona peleta može se uskladištiti u oko 1,5 m3 prostora što, s obzirom na dimenzije, omogućuje i transport u rasutom stanju pa se pelete danas koristi za javno grijanje u većini zemalja EU koje za to koriste značajne financijske potpore.
SJEČKA - U Hrvatskoj se za ostatak nastao usitnjavanjem različite drvne sirovine koja nastaje kao nus-produkt u šumarstvu ili preradi drva koristi i naziv iverje. Sječka se koristi za loženje u velikim industrijskim sustavima grijanja (tvornice, stambene zgrade) ili za proizvodnju električne energije, a prednost je što se može koristiti i s većim postotkom vlage kod specijalno izrađenih kotlova. Uobičajena mjera za dužinu sječke je 3-4 cm, a često se upravo zbog nejednake dužine pojavljuju teškoće i gubici kod transporta jer je sječka voluminozna te podrazumijeva specijalna prijevozna sredstva s povišenim transportnim prostorom. U pojedinim zemljama se kalkulira da je granica prijevozne isplativosti kamionom od 180 do 250 km, vlakom do 800 km, a brodom do 2.000 km.

BRIKETI - Gorivo koje je po popularnosti prethodilo peletima bilo je vrlo rašireno u pojedinim razvijenim zemljama. Posebno su ga koristili osvješteniji kupci jer u praksi nije bilo prevelike razlike u cijeni u odnosu na klasična drvna goriva. Uobičajeno je okruglog ili pravokutnog oblika promjera 5-8 centimetara. Prilikom prešanja od piljevine ili sitnijih strugotina vlaga mora biti ispod 15%, a od drugih goriva razlikuje se po težini (1m3 briketa teži oko 1.000 kg). Ograničenje se odnosi na distribuciju jer je klasični briket nezgodan za skladištenje, većinom pakovan u vrećama od 5 do 20 kg a najveći problem odnosi se na punjenje peći jer postupak nije moguće automatizirati.
KRUPNI OSTATAK - Nastaje u svim fazama proizvodnje, a razlikuje se po vlažnosti i dimenzijama koje nisu standardizirane. Transport i distribucija su uvelike otežani jer se zbog različitih dimenzija smanjuje transportna količina. U industrijski upravljanim proizvodnjama krupni ostatak se bez dodatne dorade koristi za proizvodnju energije ili kao sirovina za proizvodnju briketa, a zbog povećanja konjunkture peleta u posljednje vrijeme dio proizvođača ga dosušuje i usitnjava na potrebnu granulaciju. Krupni ostatak se koristi i kao gorivo za kućnu upotrebu, poglavito u tranzicijskim zemljama a u mnogim velikim proizvodnjama predstavlja značajan izvor prihoda koji se povećava uslijed jačanja važnosti energije iz obnovljivih izvora.
OGRJEVNO DRVO - Povijesna komercijalna mjera za ogrjevno drvo je prostorni metar a sačinjavaju ga cjepanice dužine jednog metra i prosječnog promjera 8-15 cm. Tradicionalna tržišna distribucija je podrazumijevala prijevoz složaja cjepanica dužine 1 m i visine 1,10 m, a u novije vrijeme se pojavljuje konfekcionirano drvo na paletama dužine 25, 33 cm većinom za loženje kamina i manjih peći, dok se dužine 50 cm koriste za loženje sustava centralnog grijanja obiteljskog tipa. Najboljom sirovinom za ogrjevno drvo smatra se grab, potom bukva i druge vrste tvrdog drva. Sušenje se odvija na zraku od svježeg stanja do vlažnosti cca 20% koja je optimalna za loženje. U mnogim zemljama i dalje je glavno drvno gorivo za krajnje korisnike.




























































































































































