Najveće polje industrijske konoplje

Gorička tvrtka Josipa Plaveca konopljom se bavi od 2012. godine, a trenutno proizvodi ulje, proteine, brašno i kozmetiku. Njegovo polje industrijske konoplje koje se prostire na 41 hektar zemlje u Lomnici najveće je u Hrvatskoj. Ljudi nam se vani smiju jer im je neshvatljivo da uzgajamo konoplju radi sjemena od kojega se radi 70-ak proizvoda, dok se od stabljike koju uništavamo radi njih više od 20.000– kaže Velikogoričanin Josip Plavec, vlasnik najvećeg polja konoplje u Hrvatskoj. Domaćim uzgajivačima konoplje propadaju milijuni kuna jer ne mogu iskoristiti sirovinu za izradu brojnih proizvoda koji se mogu dobiti od stabljike – od odjeće i papira do građevinskog materijala i biogoriva. No, to bi se uskoro trebalo promijeniti. Vlasti su krenule u razmatranje izmjene Zakona o suzbijanju zlouporabe droga kojim bi se uzgajivačima ove biljke omogućilo da koriste i njen ostatak, a ne samo sjeme. Razlika između industrijske i indijske konoplje je u količini THC-a, glavne psihoaktivne tvari, kojeg u industrijskoj konoplji ima samo do 0,2 posto. Bez obzira na gotovo zanemariv postotak THC-a, industrijska je konoplja nepravedno svrstana u istu kategoriju kao i indijska gdje neke sorte imaju i više od 20 posto THC-a. Usporedimo to s alkoholom; ako je dozvoljeno 0,5 promila, kod konoplje toga nema, nego ili imaš alkohola, ili ga nemaš. Ako imaš, ti si alkoholičar, ako nemaš, nisi. To je prvo trebalo promijeniti da bi se uopće išlo u neke druge promjene. Vidim da su sve političke stranke za, a nemaju zašto ni biti protiv jer to je biljka koja se uzgajala i u bivšoj Jugoslaviji. Bili smo jedan od tri najveća izvoznika u svijetu – kaže Plavec.

Širit će proizvodnju čim Zakon dopusti! Čim Zakon omogući korištenje ostatka vrijedne biljke, Plavec planira proširenje i to u proizvodnju peleta za grijanje. Plan postoji, ali se javlja problem investicija. Strojeve koje imamo ne možemo iskoristiti za preradu stabljike tako da ćemo tražiti partnere za daljnja ulaganja, ali pričekat ćemo da to bude napismeno. Vjerojatno bismo za početak radili obnovljive izvore energije, znači pelete za grijanje, izolaciju i građevinski materijal – otkriva Josip Plavec. Kako je za preradu stabljike prvo potrebno odvojiti vlakna od drvenastog dijela biljke, potrebni su strojevi kojih, kako tvrdi Plavec, u Hrvatskoj nema pa je tvrtka u potrazi za investitorima. Ta sirovina za izvoz je neisplativa jer je dosta jeftina i lagana. Količina koja popuni jedan šleper u principu vrijedi koliko i sam prijevoz u Sloveniju ili Austriju. Zato prerada mora krenuti ovdje. I to je dobro jer će se ovdje morati nešto pokrenuti da ne bude priča kao s drvima koja izvozimo u Italiju. Tamo se prerađuju, a mi dobivamo gotov proizvod– ističe Plavec. Dodaje i kako im je policija pokucala jednom na vrata radi anonimne prijave građana, no ta prijava riješena je dopisom iz Ministarstva poljoprivrede da se na tom području uzgaja industrijska konoplja

Rješenje vide u izvozu
Početkom godine Plavecov OPGHerbio plus dobit će ekološki certifikat i krenuti u izvoz svojih proizvoda. Jedan od razloga za takvu poslovnu odluku je i malo hrvatsko tržište sa slabom platežnom moći. Pa iako litra konopljinog ulja košta i više od 200 kuna, Plavec nema problema s prodajom. Malo je skuplji proizvod, mogu ga svrstati pod luksuz, ali onaj tko ga treba će si ga priuštiti. Mislim da je jedini način da tu proizvodimo i vani prodajemo. Ovdje je previše onih koji uvoze rumunjsko ulje i jeftiniju kinesku sirovinu. Tako ruše cijene, imaju slabiju kvalitetu proizvoda i uništavaju tu priču o konoplji jer nekvalitetna sirovina ne djeluje na zdravlje kako bi trebala i ljudi gube nadu. No, vani su ljudi već osviješteni i ne preferiraju te proizvode iz istočnih zemalja – tvrdi Plavec. Konkurencija s nekvalitetnim proizvodom nije jedina zamka poslovanja ove tvrtke. Zato se već ranije Plavec planirao okrenuti proizvodnji u inozemstvu, a boji se da će se isto dogoditi i u budućnosti. S partnerom sam htio proizvodnju započeti u Sloveniji, Mađarskoj, Srbiji ili čak Bosni jer je tada tamo bio dozvoljen uzgoj konoplje. Htjeli smo tamo krenuti dok se ne riješe papiri da počnemo ovdje. Međutim, kad smo praktički već bili pred odlukom, desio se taj Pravilnik. Sve smo već imali spremno– prisjeća se Josip Plavec početaka realizacije svoje poslovne ideje. Bez državne ili lokalne potpore Plavec smatra da će opet biti prisiljen razmišljati o preseljenju u inozemstvo.

„Želim ostati u Velikoj Gorici“
Ulaganje u industrijsku konoplju Josipu Plavecu već se isplatilo, ali radilo se o maloj investiciji u usporedbi s onom potrebnom za obradu stabljike za koju su potrebna veća skladišta i strojevi. To je i deset puta veća investicija. Žalosno je i nevjerojatno što Vlada, Grad i Županija ne pristupaju individualno svakom poduzetniku. Ne znam što mi može Grad pružiti. Ja promoviram Veliku Goricu jer sad već ima dosta članaka u kojima piše da je tu najveći proizvođač konoplje i postali smo poznati po tome, a ja ne znam na koji bih način mogao dobiti neke poticaje – požalio se Plavec. Poduzetnik tvrdi kako Grad Velika Gorica ne vidi potencijal industrijske konoplje koja bi mogla otvoriti brojna nova radna mjesta i pospješiti kvalitetu života građana. Moja vizija je bila da se Gorica predstavi kao „lider u ekologiji“. Sve što je vezano uz konoplju je ekološko, obnovljivo je, sva naša prerada nema ništa što zagađuje, nemamo dima, sve je čisto i prirodno, bez pesticida i herbicida. Konoplja čisti tlo od metala, rahli tlo, priprema za druge kulture, čisti zrak, višestruko je korisna za okoliš – kaže Josip Plavec. Na Gradu je, smatra Plavec, da prepozna potencijal industrijske konoplje i uključi se u cijelu priču, a posebno onaj njen dio vezan uz skupo grijanje. Ako pogledamo uzgoj konoplje za stabljiku, to je najjednostavnija kultura. Posadiš je, gledaš kako raste i onda je doslovno pokosiš. Tu nema rizika. Jedan hektar konoplje daje energije kao tri do četiri hektara drva, a konoplja naraste u 120 dana. Tu su te stare toplane koje idu na mazut i skupo je grijanje, a konoplja bi to riješila. Naravno da, ako nećemo imati podršku u Gradu, idemo dalje. Ideš tamo gdje ti je bolje – zaključuje Plavec.

Zašto je konoplja superhrana?
Konopljino ulje sadrži esencijalne masne kiseline i to je ulje za podizanje imuniteta. Ono radi balans u organizmu, štiti od upalnih procesa, regulira tlak, šećer, probavu i ostale osnovne funkcije našeg organizma, štiti od raka i općenito je odličan čistač organizma. Znači superhrana je jer sadrži sve što nam treba, a neke stvari poput GLA kiseline ima samo u majčinom mlijeku i par biljaka na svijetu. Sadrži i idealan omjer omega 6 i omega 3 masnih kiselina – pojašnjava Plavec. Hladno prešana ulja kakva proizvodi Josip Plavec dobivaju se iz sjemena, pri čemu temperatura ne smije biti viša od 50 stupnjeva Celzijevih. Ulje se ne filtrira već se prirodnim taloženjem odvaja talog koji se slegne na dnu bačve. Konopljino ulja ima blag orašasti okus, ali je toliko specifično da je teško objasniti. Mi smo još mala uljara velikih potencijala. Imamo vremena pripremati ulje na prirodan način. Ne dodajemo konzervanse, ali za konopljino ulje to nije toliko ni bitno jer je bogato vitaminom E koji je prirodni konzervans pa ulje može stajati i više od godinu dana – kaže Josip Plavec. U većini europskih zemalja konoplja se slobodno prerađuje i prodaje, a hoće li tako biti i u Hrvatskoj, vidje ćemo uskoro. Na vladajućima je da donesu jasne zakone i potrude se da uspješne poslovne priče poput ove Josipa Plaveca ne moraju tražiti bolju budućnost u inozemstvu. www.vgdanas.hr

Zašto se u Hrvatskoj ne smije uzgajati industrijska konoplja?
I dok se u Hrvatskoj sve češće vode rasprave o legalizaciji marihuane, odnosno indijske konoplje, ona manje kontroverzna - industrijska ostala je u sjeni. Iako se od njezine stabiljke može proizvesti više od 20 tisuća proizvoda, zbog spornog zakona - ta se vrijedna sirovina mora uništiti, a koristiti se smije tek sjemenje. Josip provjerava u kakvom je stanju zemlja, jer za mjesec dana ponovno će posaditi industrijsku konoplju i to na 40-tak hektara. Od konoplje potom proizvodi proteine, brašno, ulje, a odnedavno i kozmetiku. Sve to proizvodi od ulja koje mu daju sjemenke. U pravilniku stoji da se konoplja smije uzgajati samo za proizvodnju hrane, pa se stabljike kod nas pretvaraju u gnojivo, što proizvođači smatraju apsurdnim jer se upravo od stabljike može izraditi više od 20.000 proizvoda. "Od nje se mogu raditi papir, biorazgradiva plastika, tekstil, biogorivo, peleti za grijanje, obnovljivi izvori energije, znači ima jako puno potencijala, a to se zasad ne koristi", kaže Josip Plavec. Golemog potencijala kulture koju je Hrvatska nekad imala u obilju, svjestan je i ministar poljoprivrede koji priznaje problem je troma birokracija. "Ljudi koji rade stručne poslove u ministarstvu i koji uvijek nađu kako neke stvari ne odraditi. U predmetu sam pogledao i kroz 2012. i 2013. godinu više dopisa prema ministarstvu zdravlja koji nisu nažalost naišli na odjek", govori Tihomir Jakovina. Da bi se industrijska konoplja razlikovala od one indijske koja ima mnogo više THC-a potrebno je promijeniti najprije Zakon o suzbijanju zlouporabe droge. Naši su europarlamentarci pomoć zatražili i od Europske komisije koja bi uskoro trebala odgovoriti na pitanje. "Njihovi proizvođači mogu dobiti najviše ekonomske koristi od biljke industrijska konoplja jer su naši proizvođači zbog zakonske regulative koja im to priječi stavljeni u nepovoljni položaj", kaže zastupnica u Europskom parlamentu Sandra Petrović Jakovina (SDP). Sa zakonskim promjenama stigli bi i investori, zaposlili nezaposleni i zazelenile neobrađene njive. Sve to bila bi stvarnost kada bi razuman vapaj proizvodača napokon dosao u prvi plan.
www.vijesti.rtl.hr

Konoplja nudi puno više od tekstilnih vlakana

Poljoprivreda može biti privlačna i mladima. I dobar izvor prihoda i u Hrvatskoj. Pokazuje to obitelj Moro iz Gala kod Sinja. Otvorili su vrata novim kulturama poput industrijske konoplje i uspješno pronašli kupce. Polja sinjskoga kraja polako se pripremaju za proljetnu sjetvu. Čitavo područje nekada je nadaleko bilo poznato po uzgoju kupusa, no planski poljoprivrednih obradivih površina sve je manje. Ipak neki su budućnost pronašli u novim kulturama. Industrijska konoplja već je treću godinu u Dalmaciji, a i šire, prepoznatljiv brand obitelji Moro. "I naša se obitelj bavila uzgojem kupusa, danas na žalost toga u sinjskom kraju skoro više uopće nema", prisjeća se Jelena, najstarija od petero djece u obitelji Moro. Budući da su odrastali uz poljoprivredu roditelji su ih poslali na fakultete, nadajući se lakšem životu za njih. No kako to često u životu biva, oni su se ipak na kraju vratili poljoprivredi. "Ja sam završila pravni fakultet, a brat Frano ekonomski, budući da u našem cijelom kraju nema nikoga od naše generacije tko je ostao tu, znali smo, ili ćemo smisliti nešto produktivno ili spakirati kofere i put pod noge", objašnjava nam Jelena kako je sve počelo. I sama je neko vrijeme volontirala i stažirala u Hrvatskoj, a potom radila u Njemačkoj i Sloveniji. "U Sloveniji sam imala tu sreću da sam mogla učiti kako se pišu projekti za EU-fondove, a tamo sam se i prvi put susrela s konopljom. Uvidjevši sve njezine mogućnosti došli smo na ideju o uzgoju", kaže Jelena. Uslijedio je posao istraživanja tržišta, sorti i svega što je potrebno kako bi ta kultura uspjela što bolje u njenom novom okruženju. "Mi smo jedini proizvođači u Dalmaciji za sada, stoga smo na vlastitom iskustvu morali učiti", dodaje Frano, sjećajući se prve sjetve koja nije bila uspješna. No od 2015. krenuli su s tri proizvoda: čaj, ulje i proteini, a od prošle godine imaju i brašno. Konoplja se kažu nam, na tržištu naziva još superhrana jer je dokazano da čovjek može preživjeti od šake sjemenki dnevno budući da posjeduje sve što je organizmu potrebno. Upravo zato su se bez velikih reklama, u relativno kratkom vremenu, uspjeli probiti na tržište. Zadovoljni kupci kojima preparati pomažu u ublažavanju zdravstvenih tegoba i usmena predaja najbolja su reklama. "Mnogi nas pitaju, a mnogi i griješe, kada pišu, koje su razlike u vrstama konoplje. Industrijska konoplja: Cannabis sativa L, koju mi uzgajamo ima ispod 0,2 THC-a (psihoaktivnog sastojka, op. ur.) što je i zakonom regulirano, te je svi legalno mogu koristiti. Za razliku od indijske konoplje, koja je svima poznata kao marihuana, ima veći postotak THC i zna se da je ilegalna. One izgledaju skoro identično, a i sestrinske su sorte, ali razlike u korištenju su ogromne", kroz smijeh objašnjava Jelena. Konopljina iskoristivost je sto postotna, te je isplativa kultura, pogotovo u Slavoniji gdje bi se mogle kao nekad uzgajati veće površine. "Ne tako davno, 80-ih godina u Slavoniji se konoplja proizvodila za tekstil, no danas je zbog nepostojanja zakonske regulative cijela ta industrija potpuno uništena", kaže nam Frano. No obitelj Moro je svoju perspektivu vidjela upravo u toj za sada rijetkoj biljci u Hrvatskoj. Pišu projekte, koriste fondove, dobivaju sredstva; iako su to uglavnom mali projekti koji pokrivaju osnovne troškove, to ih ne obeshrabruje. Svaku zarađenu kunu ulažu dalje u unapređenje svog ekološkog gospodarstva. Znaju da se od jedne kulture ne može opstati, pogotovo u Dalmaciji koja ima problem parceliziranog zemljišta. Stoga im je želja i cilj svoju paletu proizvoda proširiti na više vrsta eko-povrća i jaja od koka iz slobodnog uzgoja koje će proizvoditi gnojivo za sve kulture. Tako se nadaju da će svojim samoodrživim eko gospodarstvom, potrošačima ponuditi kvalitetu, količinu i spektar. Napravili su i korak dalje ka svom cilju. Sredstva za koke Hrvatice već su dobivena, što znači novi projekt i novu avanturu. "Osim mene i Frane ravnopravno sudjeluje i sestra Ivana, magistrica talijanistike i kroatistike, a naravno kada je sezona branja konoplje za čaj, uskaču i preostalih dvoje; brat pomorac, inženjer pomorske nautike i sestra srednjoškolka, te naravno ostali ukućani", kaže Jelena. Iako su na kraju priče oko poljoprivrede angažirani ponovno svi članovi obitelji, ipak kaže Frano ponekad se zapita, je li mu sve to trebalo. No ljubav prema rodnom kraju i sav uložen trud uvijek su motiv za dalje. "Kada vidiš da si nešto postigao i došao do nečega, žao ti je sve to ostavit, boriš se dalje i nadaš se boljem, iako nije lako."
Portal croenergo.eu

Irska prva zemlja koja prestaje s investicijama u fosilna goriva

Irska je prva zemlja koja će u potpunosti prestati investirati u fosilna goriva, javlja Independent. Irski parlament je podržao glasovima 90 prema 53 ovaj povijesni zakon koji ukida investicije u ugalj, naftu i gas koje je do sada pružao irski strateški fond za investicije, dio Republičke agencije za upravljanje trezorom. Thomas Pringle, zastupnik koji je predložio ovaj zakon, rekao je da je to poruka "globalnim korporacijama da se njihova stalna manipulacija naukom o klimi, negiranje postojanja klimatskih promjena i njihova kotroverzna praksa lobiranja kod političara širom svijeta više neće tolerirati." "Ne možemo prihvatiti njihove postupke dok milijuni siromašnih ljudi u nerazvijenim državama nose teret klimatskih promjena, trpeći glad, masovna iseljavanja i civilne nemire kao posljedice", rekao je Pringle.

www.seebiz.eu

POVIJESNA ODLUKA: Irska je prva zemlja koja prestaje s investicijama u fosilna goriva

Irska je prva zemlja u potpunosti prestati ulagati u fosilna goriva, javljaju britanski mediji. Irski parlament podržao je glasovima 90 prema 53 ovaj povijesni prijedlog zakona, koji ukida investicije u ugljen, naftu i plin, koje je dosad pružao Irski strateški fond za investicije, dio Republičke agencije za upravljanje trezorom. Thomas Pringle, zastupnik koji je predložio ovaj zakon, rekao je da je to poruka “globalnim korporacijama da se njihova stalna manipulacija znanosti o klimi, negiranje postojanja klimatskih promjena i njihova kontroverzna praksa lobiranja kod političara širom svijeta više neće tolerirati”. “Ne možemo prihvatiti njihove postupke dok milioni siromašnih ljudi u nerazvijenim državama nose teret klimatskih promjena, trpeći glad, masovna iseljavanja i civilne nemire kao posljedice”, rekao je. Prijedlog zakona vjerovatno će biti usvojen narednih mjeseci nakon što ga razmotri Ministarstvo za financije, piše Independent.
www.novi-svjetski-poredak.com

Najbogatiji državni fond proširio listu kompanija na 'crnoj listi'

Norveški državni investicijski fond, najveći u svijetu, zabranio je ulaganja u još 15 kompanija čije je poslovanje povezano s ugljenom, a uglavnom se radi o američkim i azijskim kompanijama, objavila je u srijedu norveška središnja banka. Norveški parlament glasao je u lipnju 2015. godine da fond izađe iz poslovanja s ugljenom, tražeći da zbog utjecaja na okoliš proda udjele u rudarskim i energetskim kompanijama koje generiraju više od 30 posto svojih proizvoda ili prihoda iz tog fosilnog goriva, štetnog po okoliš. Norveški fond trenutno upravlja imovinom vrijednom oko 7.530 milijardi norveških kruna (835,6 milijardi eura). U travnju je prvo zabranio ulaganja u 52 tvrtke i podružnice, od kojih je većina iz SAD-a i Kine, poput China Coal Energyja, AES-a, te Peabody Energyja, najvećeg američkog proizvođača ugljena. U srijedu su tom popisu dodali još 15 tvrtki i podružnica, uključujući i pet iz SAD-a, tri iz Japana, i dva iz Kine. Još jedanaest kompanija stavljeno je na promatranje. 'Daljnja isključenja će uslijediti u 2017.', navela je središnja banka, zadužena za upravljanje fondom u koji se slivaju prihodi od prodaje nafte. Zabrana neće obuhvatiti rudarske divove Anglo American, BHP Billiton i Glencore jer je njihovo rudarsko poslovanje izvan ugljena tako opsežno da taj energent generira manje od 30 posto njihovih prihoda. Investicijska politika norveškog fonda ravna se prema strogim etičkim načelima, s naglaskom na održivom ekonomskom, okolišnom i društvenom razvitku. Tako su zabranjena ulaganja u kompanije optužene za teška kršenja ljudskih prava, rad djece i za ozbiljne štete po okoliš, kao i u proizvođače 'posebno nehumanog' oružja, te u duhanske tvrtke. Fond je osnovan za potrebe financiranja velikodušnih socijalnih izdataka norveške države, a ulaže u dionice, obveznice i nekretnine.
www.tportal.hr


Norveški Naftni fond odbacio zagađivače

Zbog štetnog djelovanja po okoliš prodane dionice 114 kompanija. Najveći državni investicijski fond na svijetu, norveški Vladin mirovinski fond, izašao je iz udjela u ukupno 114 svjetskih tvrtki koje se smatraju zagađivačima ili štetno djeluju po okoliš. Naftni fond - kako je poznatiji u javnosti - krajem prošlog tjedna objavio je svoje prvo izvješće o odgovornom investiranju koje je pokazalo da je fond prošle godine izašao iz ulaganja u 22 tvrtke zbog visoke emisije ugljičnog dioksida koje ispuštaju u atmosferu. Među njima je 16 rudnika ugljena, pet proizvođača bituminoznog pijeska, dvije cementare te jedna elektrana na ugljen. K tome, 16 rudnika ugljena je odbačeno zbog njihove uključenosti u deforestaciju (sječu šuma) u Indoneziji i Indiji, kao i dvije američke rudarske kompanije. Izvješće ne navodi imena kompanija iz čijih je vrijednosnica izašao fond koji upravlja sa 850 milijardi dolara imovine od norveškog plina i nafte. Također, nije navedena ni vrijednost ulaganja. Marthe Skaar, glasnogovornica Naftnog fonda, izjavila je kako ulagački pristup fonda temeljen na riziku znači da fond izlazi iz sektora za koje procjenjuje povišene razine rizike u dugoročnom razdoblju.
www.poslovni.hr

Norveški naftni fond rješava se još 15 rudarskih dionica

Proširena lista zabranjenih kompanija za najvećeg investitora. Norveški državni investicijski fond, poznatiji kao Naftni fond, okrenuo je leđa ulaganjima u dionice još 15 kompanija čije je poslovanje povezano s ugljenom, a uglavnom se radi o sjevernoameričkim i azijskim kompanijama, objavila je u srijedu norveška središnja banka. Norveški parlament glasao je u lipnju 2015. godine da fond izađe iz poslovanja s ugljenom, tražeći da zbog utjecaja na okoliš proda udjele u rudarskim i energetskim kompanijama koje generiraju više od 30 posto svojih proizvoda ili prihoda iz tog fosilnog goriva, štetnog po okoliš. Naftni fond - inače najveći na svijetu - trenutno upravlja imovinom vrijednom oko 7,53 bilijuna norveških kruna (835,6 milijardi eura). U travnju je prvo zabranio ulaganja u 52 tvrtke i podružnice, od kojih je većina iz SAD-a i Kine, poput China Coal Energyja, AES-a, te Peabody Energyja, najvećeg američkog proizvođača ugljena. U srijedu su tom popisu dodali još 15 tvrtki i podružnica, uključujući i pet iz SAD-a, tri iz Japana, i dva iz Kine. Među njima su američke kompanije Alliant Energy te Westar Energy, zatim kanadska Emera te malezijska Tenaga Nasional, stoji u priopćenju. Tržišna vrijednost ulaganja u tih 15 kompanija te 30 njihovih podružnica iznosi oko sedam milijardi kruna, odnosno 807 milijuna dolara. Još 11 kompanija stavljeno je na promatranje. “Daljnja isključenja će uslijediti u 2017. godini”, navela je središnja banka, zadužena za upravljanje fondom u koji se slivaju prihodi od prodaje nafte. “Vrlo je važno naglasiti kako nismo gotovi. Krajnji je cilj izlazak fonda iz ulaganja povezanih s ugljenom”, izjavio je za Washington Post Torstein Tvedt Solberg, član oporbene Laburističke stranke. Međutim, zabrana neće obuhvatiti rudarske divove Anglo American, BHP Billiton i Glencore jer je njihovo rudarsko poslovanje izvan ugljena tako opsežno da taj energent generira manje od 30 posto njihovih prihoda. Procjenjuje se da će fond morati prodati udjele vrijedne 55 milijardi kruna u 120 kompanija. Investicijska politika norveškog fonda ravna se prema strogim etičkim načelima, s naglaskom na održivom ekonomskom, okolišnom i društvenom razvitku. Tako su zabranjena ulaganja u kompanije optužene za teška kršenja ljudskih prava, rad djece i za ozbiljne štete po okoliš, kao i u proizvođače “posebno nehumanog” oružja, te u duhanske tvrtke. Fond je osnovan za potrebe financiranja velikodušnih socijalnih izdataka norveške države, a ulaže u dionice, obveznice i nekretnine.
www.poslovni.hr

Fosilna goriva odlaze u prošlost već 2020. godine?

U novom izvješću Granhtam Instituta navodi se kako bi fosilna goriva i službenog mogla postati stvar prošlosti već 2020. godine. U izvješću stoji kako bi pad troškova električnih vozila i cijene solarne energije mogao stati na put rastu svjetske potražnje za naftom i ugljenom već u roku od tri godine. Izvješće koje je Imperial College napravio sa Carbon Tracker incijativom stoji kako će onečišćujuća goriva mogla izgubiti dodatnih 10% tržišta zbog solarne energije i čistih automobila unutar 10 godina. Pad tržišta od 10 posto bio je dovoljan za nedavni kolaps industrije ugljena u SAD-u, dok je 5 najvećih komunalnih tvrtki u Europi od 2008. do 2013. godine kolektivno izgubilo više od 100 milijardi dolara i to prvenstveno zbog činjenice da se nisu pripremile za rast obnovljivih izvora energije od 8%. Studija također navodi da solarna fotonaponska energija može osigurati 23 posto globalne proizvodnje energije do 2040. godine, a 29 posto do 2050. godine. Ove brojke su dovoljne za potpuno ukidanje proizvodnje energije iz ugljena te pad proizvodnje energije iz plina na samo 1% globalne proizvodnje. Istovremeno Exxon predviđa kako će obnovljivi izvori energije zauzeti samo 11% udjela u globalnoj proizvodnji energije do 2040. godine. Znanstvenici koji su proveli istraživanje previđaju kako će električna vozila zauzeti 35% tržišta automobila do 2025. godine, a do 2050. godine čak 67%. Ovoliki rast u korištenju električnih vozila, smanjiti će potražnju za fosilnim gorivima za oko dva milijuna barela nafte 2025. godine, to jest čak 25 milijuna barela nafte do 2050. godine.
croenergo.eu

HEP i Ina najavljuju investicije - Dobrović ističe obnovljive izvore

Nova hrvatska energetska strategija naziv je konferencije na kojoj se raspravlja o donošenju novog strateškog dokumenta energetskog razvoja Hrvatske te ključnim aspektima energetske budućnosti. Na konferenciji koju je organizirao Jutarnji list sudjelovali su predsjednica Republike Kolinda Grabar-Kitarović, ministar zaštite okoliša i energetike Slaven Dobrović te državni tajnik u Ministarstvu zaštite okoliša i energetike Ante Čikotić.

Ministar zaštite okoliša i energetike Slaven Dobrović kazao je kako je hrvatska energetska strategija u izradi te da Vlada želi povećanje udjela obnovljivih izvora energije. "Na njima Hrvatska može graditi energetsku strategiju. Možemo biti europski lider u jačanju energetskog sektora", rekao je Dobrović. Iako je danas u prvom planu visoka cijena energije iz obnovljivih izvora u odnosu na konvencionalno proizvedenu, ta razlika nije toliko drastična pribroje li se vanjski troškovi koji rezultiraju sve većim zagađenjem i elementarnim nepogodama, dodao je.

Predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović rekla je kako je energetika ključna za gospodarski razvoj, ali i političku stabilnost zemlje. U razdoblju pred nama moramo ambicpokazati više odlučnosti u stvaranju iozne energetske politike, naglasila je te dodala kako Hrvatskoj nedostaju ključni strateški dokumenti za razdoblje do 2050. godine. Hrvatska energetska politika morala bi pratiti zahtjeve europske energetske politke. Morala bi uvažiti velike promjene koje donosi tranzicija energetskog sektora od ugljičnog prema niskougljičnom. Energetska strategija mora dokinuti lutanja u integraciji obnovljivih izvora energije. Morala bi prepoznati važnost povezivanja hrvatskog plinskog sustava s istočnim susjedstvom", poručila je predsjednica. Za energetsku sigurnost od posebnog je interesa izgradnja jadransko-jonskog plinovoda. Geostrateški položaj staviti u funkciju kako vlastitog, tako i energetskog razvoja EU-a, navela je predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović. Zauzela se za izgradnju infrastrukture na europskom smjeru sjever - jug, od Baltika do Jadrana i Crnog mora, te je istaknula da nam treba više odlučnosti u provedbi ulaganja u ključne energetske objekte, što koče populistički nastupi interesnih skupina.

Predsjednik Uprave Ine Zoltan Aldott smatra kako naftna industrija ima budućnost. Smeta mu što je pala za trećinu, poručio je. Smeta ga "usporena hrvatska birokracija", jer "od otkrića nalazišta do eksploatacije protekne tri, četiri ili pet godina". Komentirajući Inino poslovanje Aldott je rekao kako je prvi dio investicijskog ciklusa bio na maloprodaji, pa danas ima daleko najbolju i najveću mrežu u Hrvatskoj i drži 50-55% tržišta. Kao drugu važnu stvar istaknuo je veleprodaju u kojoj je "bitno zadržati tržišni udjel koji je danas 70%". Dodao je kako se Ina "zbog ekonomskih razloga želi fokusirati na jednu rafineriju, a izabrana je riječka zakoju kaže da je "veća i sofisticiranija od sisačke". Dodao je kako do 2030. može biti isplativ još jedan investicijski ciklus u rafinerije. "Ina planira velik razvoj u naftnom biznisu - povećanje poslovanja za oko 45% u sljedećih pet godina, rekao je Altott. Ocijenio je da je u tu kompaniju u zadnjih 10 godina investirano približno 15 milijardi kuna.

Predsjednik Uprave HEP-a Perica Jukić istaknuo je da HEP ima projekte koje će uklopiti u nacionalnu energetsku strategiju. Prvenstveno će raditi na revitalizaciji i modernizaciji hidroelektrana u što ulaže 3,5 milijarde kuna do 2022. pri čemu će instalirani kapacitet porasti za 150 megavata, a u planu je i gradnja visokoučinkovitih kogeneracija, rekao je. "Nove proizvodne kapacitete treba graditi oprezno, jer bi se moglo dogoditi da zbog velikih troškova gradnje konačna prodajna cijena bude iznad tržišne", rekao je Jukić. Dodao je da HEP priprema veliki projekt hidroenergetskog sustava Kosinj - Senj s 480 megavata instalirane snage i da će u realizaciju uključiti najviše domaćih proizvođača. Jukić kaže da HEP posluje dobro, prvenstveno zbog dobrog korporativnog upravljanja te da drži 85 posto domaćeg tržišta električnom energijom od čega je najveći dio domaća proizvodnja.
vijesti.hrt.hr



NOVA ENERGETSKA STRATEGIJA Predsjednica Kolinda Grabar Kitarović iznijela 5 ključnih smjernica za energetsku budućnost Hrvatske

U hotelu Esplanade okupilo se 300 sudionika, čelnika vodećih kompanija, državnih institucija te poslovnih savjetnika. U hotelu Esplanade održana je konferencija "Nova hrvatska energetska strategija" u organizaciji Hanza Medije i PwC-a. Na konferenciji se vodila rasprava o donošenju novog strateškog dokumenta energetskog razvoja Hrvatske, kao i o ključnim aspektima energetske budućnosti iz perspektive glavnih aktera koji rade na tom području. Uz prisutstvo 200 sudionika, predstavnika ključnih državnih institucija, domaćih kompanija i ostalih dionika, uvodni govor održala je predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar Kitarović.

Sudionike je pozdravio Goran Ogurlić, glavni urednik Jutarnjeg lista, naglasivši kako je energetska strategija ključna strategija svakog društva, a njena izrada zahtjevan posao. Ova konferencija, rekao je, početak je angažmana Hanza Medije u izradi nove energetske budućnosti.

Ministar zaštite okoliša i energetike Slaven Dobrović pozdravio je sve u ime premijera Andreja Plenkovića i Vlade RH:
- Hrvatska kreće u zaokret u energetskoj politici. Moramo odlučiti koji sustav ćemo primijeniti u našoj državi, omogućiti sigurnost opsrkbe prema cjenovnim mogućnostima sukladno zaštiti okoliša. U Ministarstvu zaštite okoliša i energetike planiramo siguran razvoj energetske politike i prometnog sektora. Dogodile su se značajne promjene u Europskoj uniji u području energetike: imamo europske ciljeve 20-20-20, u listopadu 2016. na snagu je stupio Pariški sporazum, a dogodile su se i promjene u američkoj administraciji. Unatoč tome, Hrvatska treba biti fokusurana na svoje ciljeve putem strateških dokumenata kao što je niskougljična strategija. To treba učiniti hrabrim koracima kao što su razvoj neiskorištenih potencijala i obnovljivih izvora energije (ne samo vjetra, već i energije sunca koja je zanemarena, što je neobično za mediteransku zemlju poput Hrvatske) i financijski zdravog sustava poticanja. Tu su i projekti na europskoj energetskoj karti poput LNG terminala na Krku, plutajućeg terminala koji je prihvaćen od strane Vlade RH koji omogućava sigurnost opskrbe i alternativna rješene. Putem jadranskojonskog plinovoda možemo diverzificirati izvore, a tu je i veliki nacionalni projekt o korištenju Save, tzv. Zagreb na Savi, koji omogućava zaštitu od poplave, poticanje turizma, reguliranje vodotoka, ali ima i energetski aspekt. U Ministarstvu zaštite okoliša i energetike želimo ekološki održiv energetski sustav RH uz korištenje ljudskih potencijala i ekspertize - naglasio je ministar Dobrović.

Uvodni govor održala je Kolinda Grabar-Kitarović, predsjednica Republike Hrvatske. Njezin govor donosimo vam u cijelosti:
Poštovane dame i gospodo, cijenjeni uzvanici, srdačno vas pozdravljam. Zadovoljstvo mi je što se mogu obratiti ovome, u današnjim okolnostima, rekla bih, potrebnom i važnom skupu. Jer kada govorimo o energetici – govorimo o području ključnom za gospodarski rast i društveni razvoj, u kojem moramo razriješiti niz postojećih loših rješenja, posebno u segmentu sigurnosti opskrbe energijom. Mislim kako se svi možemo složiti kako u razdoblju što je pred nama moramo pokazati više spremnosti i odlučnosti u stvaranju dobro osmišljene i ambiciozne energetske politike - politike koja će, prije svega, dati odgovore na izazove pred nama, uvažiti realnosti sve bržih i intenzivnijih promjena te u cijelosti valorizirati naše razvojne potencijale. No, kako to učiniti? Koji su ključni izazovi pred nama? I kakva bi nova energetska strategija morala biti? – pitanja su na koja ću pokušati odgovoriti kroz pet smjernica:

Prvo, hrvatska energetska politika morala bi dinamičnije i konzistentnije pratiti i primjenjivati zahtjeve europske energetske politike. Hrvatskoj nedostaju ključni strateški dokumenti za razdoblje do 2050. Postojeći dokumenti nisu aktualni, ne sagledavaju razdoblje nakon 2020. i ne nude rješenja za aktualne, ali ni za predvidive probleme.

Drugo, hrvatska energetska strategija morala bi uvažiti promjene koje donosi velika tranzicija energetskog sektora, od ugljičnog prema niskougljičnom. Ti procesi duboko mijenjaju odnose u energetici, potiču tehnološki razvoj i industrijalizaciju. Dobro osmišljena i ambiciozna energetska politika prepoznat će ove promjene i iskoristiti ih za napredak i razvoj ne samo energetike nego gospodarstva u cjelini.

Treće, hrvatska energetska strategija mora predvidjeti ključne energetske projekte u koje će se investirati. Ako se ne varam, zajednički nazivnik svih naših hidroelektrana, izuzevši HE Lešće, jest starost postrojenja. Strategijom se, također, moraju dokinuti lutanja u integraciji obnovljivih izvora energije, sustavno razmotriti njihova primjena u proizvodnji toplinske i rashladne energije te unijeti korjenite promjene u sektor biogoriva.

Četvrto, strategija bi morala prepoznati važnost povezivanja hrvatskog plinskog sustava s istočnim susjedstvom (Srbija, BiH). Isto tako, za energetsku sigurnost Hrvatske i srednje Europe od posebnog je interesa izgradnja jadransko-jonskog plinovoda i povezivanje s plinovodnim sustavom TAP. U tom kontekstu, vjerujem kako će nova hrvatska energetska strategija predvidjeti (za Hrvatsku) najprihvatljiviju opciju i model izgradnje LNG-terminala.

Peto i posljednje, ali i prilično važno: strategija bi morala prepoznati kako nam članstvo u Europskoj uniji omogućava bolje iskorištenje geostrateškog položaja. U tom smislu je važno geostrateški položaj države staviti u funkciju energetskog razvoja Europske unije, što od početka mandata zagovaram kroz Inicijativu triju mora i to u još širem kontekstu.

Inicijativa triju mora, koju zastupam zajedno s predsjednikom Republike Poljske, s jedne strane respektira činjenicu da je energetska infrastruktura u Europi uglavnom izgrađena u smjeru istok – zapad. No, s druge strane, Inicijativa upućuje na potrebu izgradnje i uvezivanja energetske infrastrukture u smjeru sjever – jug, za koju se, u cilju sigurnosti i diversifikacije opskrbe energentima, već zauzima i Višegradska skupina. I to u tako važnom području kao što je energetika. Podsjetit ću vas na događaje unatrag nekoliko godina, točnije tijekom zima 2006. i 2009. kada su građanima i gospodarstvima pojedinih europskih država bile uvedene redukcije plina. Inicijativa triju mora zagovara energetske projekte koji bi takve događaje dokinuli zauvijek. Inicijativa, u kontekstu europske politike energetske sigurnosti, respektira i važnost diverzifikacije opskrbe energijom i rizike prevelike ovisnosti pojedinih država o uvozu energije iz jednog dobavnog pravca. Stoga Inicijativa nudi dodatne kapacitete za ukapljeni plin u Poljskoj i u Hrvatskoj. Njihovim povezivanjem bi se zauvijek dokinula neizvjesnost i nesigurnost za Baltik i kompletan srednjoeuropski prostor. Kako bismo realizirali sve navedene ciljeve i odgovorili na sva postavljena pitanja, moramo se riješiti jednog problema s kojim smo suočeni već jedno duže vrijeme. Problema zakočenosti sustava i nemogućnosti donošenja odluka. Borba protiv korupcije bila nam je nužna i potrebno ju je sustavno i dalje provoditi. Nedostaju nam jasno postavljeni kriteriji, procedure, pravila ponašanja, pa i postavljeni ciljevi i strategije, na svim razinama. Takav prazan prostor prepušten je špekulacijama, izrazito naglašenom neargumentiranom i populističkom nastupu interesnih skupina. To je stvorilo klimu u društvu koja nas koči u donošenju odluka i dovodi do opetovanog propuštanja pozitivnih prilika za Republiku Hrvatsku. Taj se krug opstrukcije treba prekinuti kako bi se svi u državi, od dužnosnika do namještenika, trebali prestati bojati odrađivati svoj posao i donositi odluke o svojim svakodnevnim zadacima i aktivnostima.

O ovome ovisi i pravovremeno donošenje i provođenje nove hrvatske energetske strategije i svih relevantnih povezanih projekata. Dame i gospodo, duboko vjerujem, a sigurna sam da i vi dijelite moje uvjerenje: da u ujedinjenoj Europi ni u jednoj državi ne smiju biti uskraćene prednosti povezane sa sigurnošću opskrbe energentima. Europa mora biti zajednica sigurnih, prosperitetnih i neovisnih država, u svakom pogledu i u svakom njenom dijelu. Hrvatska će stoga nastaviti s politikom zalaganja za jačanje europskog projekta i smanjivanje razvojnog jaza između starih i novih članica Europske unije. Hrvatska će nastaviti pratiti i poticati sve projekte koji pridonose čvršćem povezivanju europskog sjevera i juga i to u području gospodarstva, ulaganja, poslovanja, prometnog i energetskog povezivanja, u čemu i sama nalazi svoj interes i u čemu može dati svoj veliki doprinos. Poštovane dame i gospodo, zahvaljujem vam na pažnji kojom ste pratili ovo izlaganje. Želim vam uspješan nastavak rada.

U nastavku je govor održao Giorgio Biscardini, PWC. Istaknuo je kako će do 2020. postojati visoka potreba za ukapljenim prirodnim plinom, kao i da će se smanjiti ovisnost o ruskoj opskrbi. Ugljen i nuklearna energija sve će se manje koristiti, no i dalje će biti glavni energent u opskrbi:
Vodeće zemlje kao što su SAD, Rusija, Kina i Ujedinjeni Arapski Emirati imaju jasnu energetsku strategiju, dok je strategija europskih zemalja još ju izradi. Do 2030. cilj EU je smanjiti emisiju štetnih plinova za 40 posto te koristiti obnovljive izvore energije u razmjeru od 27 posto. Nova energetska strategija Hrvatske mora se temeljiti na definiranju uloge plina i ugljena i smanjenu domaće proizvodnje. Treba se diverzificirati izvori, razmisliti o uvođenju LNG terminala. Rješiti problem upravljanja nad INA-om ili je razvijati kao dio globalne naftne kompanije. Treba odlučiti hoće li se HEP komercijalizirati ili održati pod državnom kontrolom.


Prva panel diskusija - U potrazi za idealnim energetskim miksom budućnosti

Pitanje: Energetska strategija je politički dokument i dijelom definirana međunarodnim obavezama. Već ste naznačili određene agende, no kada će strategija krenuti, koje su osnovne postavke? Da li od nekih energenata odustajemo ili dajemo prioritet?
Slaven Dobrović, ministar zaštite okoliša i energetike:
Energetska strategija je u izradi. Izrada smjernica čini dobar dio toga posla, moramo se uhvatiti s izazovima novog vremena, a to je prvenstveno potreba zaštite okoliša. Kao europska zemlja želimo jačanje obnovljivih izvora energije i na njoj zbog geostrateškog položaja može graditi svoju strategiju. Mi možemo biti lider u Europi u jačanju tog sektora. Do tranzicije u niskougljično ili bezugljično doba premosnica će moći biti plin.

Pitanje: Što vi želite i trebate od nove strategije? Imate li vi projekte koje čekaju stategiju?
Perica Jukić, predsjednik Uprave HEP-a:
Dokumenti i stručno osoblje HEP će pomoći u izradi strategije. Mi imamo termoelektranu Plomin u koju ulažemo i smanjujemo štetne emisije, što može biti primjer dobre prakse. Mi imamo projekte u koje smo sigurni da će biti u skladu sa strategijom poput revitalizacije hidroelektrana u kojoj smo uložiti 3,5 mlrd kuna.

Pitanje: Plin se nameće kao prijelazno gorivo. Iz perspektive Ine to je dobra i loša vijest.
Zoltan Aldott, predsjednik Uprave Ine:
Mi moramo gledati na sve proizvode s istom težinom. Kada sam pričao s vodećim naftašima prije desetak godina, oni su rekli da to nije budućnost, ali ipak je bila. Mi smo tradicionalni i još imamo puno toga za raditi do korištenja obnovljivih izvora. U Hrvatskoj potrošnja za naftom je pala za nekoliko posto, a za plinom za trećinu. Imamo dobru suradnju s Vladom i investiramo u puno toga.

Pitanje: Što moramo raditi da naša energetska strategija ne zastari?
Dejan Ljuština, partner u PWC-u, SEE energy leader:
Treba djelovati u skladu s novim kontekstom. Investicije u nove tehnologije su jako skupe, a ja kao partner za JI Europu kažem da u tom području ima puno prilika za konsolidaciju energetike. Imamo nacionalne šampione. Cijene su različite u odnosu na proteklih pet godina i trebamo razvijati nove projekte. Potrebna nam je niska cijena, opskrba, kvaliteta usluge. Treba napraviti detaljnu analizu i vidjeti koji su nam ciljevi. Energetika može biti prilika za rast BDP-a, ona stvara nova radna mjesta. Energetika je većinom u vlasništvu države i zato se goruće teme moraju riješiti. Povezane industrije su bitan element. Plin, obnovljivi izvori, nuklearna energija – kakva je naša vizija u tome? Naš sektor zaostaje u razvoju novih tehnologija. Jako bitna stvar je konsenzus oko dokumenta, mora biti implementabilan i fleksibilan da se prilagodi tržištu...

Pitanje: U izradi je niskougljična strategija, koliko ona definira buduću energetsku politiku?
Slaven Dobrović, ministar zaštite okoliša i energetike:
Čvrsto se opredjeljujemo za jačanje udjela obnovljivih izvora energije na jedan zdrav način, a ne kao do sada. Hrvatska može na njima graditi svoju strategiji zbog svojih prednosti, no energetska sigurnost pritom ne smije bit ugrožena i cjenovno mora biti usklađena s tržištem. Sigurno je da ćemo u tranziciiji morati konzumirati fosilna goriva, a tu je plin dobra premosnica. Energetika je povezana s niskougljičnim aspektima, no naš sustav mora biti realan i moramo još puno toga napraviti.

Pitanje: Da li bi se morali fokusirati i na uvoz u našoj strategiji?
Perica Jukić, predsjednik Uprave HEP-a:
Na godišnjoj razini potrošimo 16-17 teravat sati energije. 85% tržišta mi držimo, a ostatak je uvoz. Narasla je cijena energije pogotovo u ovo hladno doba. Imamo hidroenergetske projekte u svom rukavu, no svjesni smo činjenice da moramo i uvoziti električnu energiju.

Pitanje: Koji je odnos domaće proizvodnje i uvoza u vašoj perspektivi? Koliko je bitno imati sve pod vlastitom kapom?
Zoltan Aldott, predsjednik Uprave Ine:
2010/11. strategija Ine bila je fokusirana na zadržavanje kupaca. Možemo biti ponosni što imamo najveću maloprodajnu mrežu u Hrvatsku. Veleprodaja je različita nego prije 15-20 godina, tržište je otvoreno i nema više toliko monopola. Naš fokus je na jednom pogonu riječke rafinerije u kojeg smo puno investirali. Mislimo da imamo još prostora i do 2030. želimo ostvariti još jedan investicijski ciklus. Totalna proizvodnja derivata je oko 3 milijuna i želimo ga povećati na barem 5 milijuna.

Pitanje: Razvoj i sigurnost energetskih postrojenja košta, hoće li dugoročno cijena energije morati rasti?
Dejan Ljuština, partner u PWC-u, SEE energy leader:
Treba napraviti detaljnu analizu. U Europi je cijena većinom ostala ista za krajnjeg kupca. Treba paralelno razvijati i financirati nove izvore, i balansirati veću efikasnost igrača u energetskom sektoru. Trebamo stalno restrukturiranje u poduzećima. Mislim da trebamo iskoristiti nove resurse, ali i trgovinu s drugim tržištima, a to može uključivati i optimizirani uzvoz. Ne možemo očekivati da ćemo imati zatvoreno tržište i fokusirati se istovremeno na izvoz. Svi politički akteri moraju imati jasne ciljeve.

Pitanje: Imamo puno slučajeva u kojima su napravljeni projekti iako se na kraju nisu uklapali s trendovima, postoji li takva bojazan oko izgradnje plinovoda?
Slaven Dobrović, ministar zaštite okoliša i energetike:
Mislim da ne, iako plin nije atraktivan, mi ga možemo takvim učiniti. Ono je najčišće fosilno gorivo i u malim jedinicama može postići puno. Vrlo lako ulazi u segment transporta na duže distance. Važno je spomentu da naš ekonomski sustav ne obuhvaća sve troškove, koje energetika ne vidi. Npr. utjecaj štetnih efekata na prirodi, koji naposljetku imaju trošak za društvo.

Pitanje: Sad ste na tržištu i konkurirate, kako uskladiti tradicionalnu ulogu i tržišni element otvorenog tržišta?
Perica Jukić, predsjednik Uprave HEP-a:
Nekoć smo držali svo tržište i izgubili smo dio, na što smo bili spremni. Krenuli smo u smjeru tržišne utakmice i dalje nam dobit raste zbog dobrog korporativnog upravljanja. HEP ima osiguran uvoz po povoljnoj cijeni. U Sloveniji smo prisutni preko 12 posto. Naš miks ne smije biti iznad tržišne cijene i zato smo orijentirani na revitalizaciju hidroelektrana. U fazi smo razvoja i obnovljivih izvora električne energije i to si može priuštiti jer ima dobar energetski miks, poput hidroenergetskog sustava Kosinj/Senj koji je dugotrajan proces. Nama je cilj do 2030. povećati proizvodnju obnovljivih izvora i zainteresirani smo za akvizicije.

Pitanje: Perspektiva Ina je došla ponovno u fokus javnosti, kako vi ocjenjujete perspektivu Ine u narednih 20 godina?
Zoltan Aldott, predsjednik Uprave Ine:
Čujemo svašta u trenutnom dijalogu oko Ine. Čujemo stvari poput toga da je kompanija uništena, ali za dobrim konjem prašina se diže. U zadnjih 10 godina investirali smo 15 milijardi kuna. Mi smo imali tri velika šoka. Prvi, Sirija s gubitkom od milijardu kuna. Drugi, regulative koje su također uzrokovale milijardu kuna gubitka. Treće, rast cijena nafte i plina. To su ogromni šokovi, no Ina i dalje pozitivno posluje. Naša perspektiva je jasna – povećati prozivodnju, obnoviti rezerve u Hrvatskoj, investiranje u rafinerije.

Pitanje: Koji mora biti okvir naše strategije u smislu restrukturiranja?
Dejan Ljuština, partner u PWC-u, SEE energy leader:
Treba se investirati u tehnologije kako bismo oslobodili nova sredstva. No, to je stvar individualne strategije kompanije. Ipak, naglašavam da bez investiranja nema budućnosti.


Druga panel diskusija - U potrazi za idealnom strukturom nacionalnog energetskog sustava budućnosti (taktika strategije)

Pitanje: Kakvi su planovi Ministarstva o samom procesu donošenja energetske strategije?
Ante Čikotić, državni tajnik zaštite okoliša i energetike:
To je proces koji mora uključivati sve bitne sudionike energetskog sektora. Mora imati ekonomske i pravne temelje što do sada nije bio slučaj. Stav je da svi moraju biti uključeni u izradu projektnog zadatka i u smjernicama mora biti postignut konsenzus. Nadamo se da će biti donesen do kraja ove godine.

Pitanje: Dosadašnja strategija nije ostvarila planirane efekte. Gdje vidite probleme i što se mora promjeniti?
Slavko Krajcar, redoviti profesor na FER-u:
Ne bih se složio da se nije ostvarila strategija. Ono što nije ostvareno je povećanje potrošnje. Podaci su u strategiji bili prije krize i na tome se bazirala. Zbog recesije i neostvarenja velike proizvodnje brojke nisu pogođene, no smjer nije. Nacionalni akcijski planovi su doneseni relativno kasno što je stvorilo tržišne stresove.

Jasminko Umičević, direktor Oil&Gas Consulting:
Današnja strategija se mora staviti u vremenski okvir 2009. godine, razdoblje krize. Akcijski plan bio je prvi plan koji se morao donijeti. Politika mora biti inkluzivna i utvrditi pravce i nakon toga nastupa samo struka i nitko više.

Pitanje: Što vi očekujete od nove strategije?
Karl Kraus, glavni izvršni direktor RWE Croatia&Slovakia:
Svjesni smo da politika kroji okvire energetske politike i drago nam je da se diskutira o ovoj temi. U implementacji želimo imati prostora za rad, a uz to i jasne upute kako mi možemo djelovati. Pravi energetski miks se u Hrvatskoj mora definirati kao i problemi koji muče Hrvatske, kratkoročno i dugoročno.

Pitanje: Vi ste najveći domaći privatni investitor energetskog sustava. Što biste vi voljeli vidjet u novoj strategiji?
Pavao Vujnovac, direktor Prvog plinarskog društva:
Mora biti sklop više aktivnosti, mi smo članovi EU i preuzimamo njene obaveze, ali i regije koja je ovisna o istočnim izvorima. Sa strane vanjske politike ne možemo biti neovisni. To je moguće samo ogromnim ulaganjima. Naša strategija mora biti dio regionalne slike i na najbolje načine moramo iskoristiti naše benefite. Mi kao privatni investitori imamo cilj profitirat, ali želimo i da nas država gleda kao partnera, želimo ići uz njen bok i da nam ona pokaže dugoročni put za buduće projekte. Želimo da ona prvenstveno definira našu poziciju u Europi i regiji.

Pitanje: Kakva je komplementarnost svih vladinih dokumenata koji se tiču enegetike?
Ante Čikotić, državni tajnik zaštite okoliša i energetike:
Energetska strategija je samo dio mozaika energetske politike. Idealna struktura nije samo nacionalna stvar, već i gledanje na susjede jer nismo izolirani. Tražiti ćemo od uprava državnih tvrtki da idemo u širenje infrastruktrure i oprskrbe tržišta jer je to garancija sigurnosti i rasta gospodarstva. Želimo njihovu ambicioznost i proaktivnost. Ja sam zadovoljan što smo odlučili da vratimo Inu u naše vlasništvo. Primio sam sve subjekte kojih se to tiče na razgovor do sada i nadam se da ćemo se držati dogovorenih okvira.

Pitanje: Kako osigurati sigurnu liniju državnih i privatnih interesa?
Slavko Krajcar, redoviti profesor na FER-u:
Na dva načina: moramo biti originalni i ugledati se na druge. Interesi moraju biti ravnopravni, iako su oni konkuretni. Ta dva subjekta vrlo kvalitetno mogu poslovati skupa. Hrvatska je veliko tržište s velikim igračima, a širenjem možemo imati mjesta za sve. Ne smijemo zanemariti konkurentnost unutar regulatornog okvira.

Pitanje: Da li je nužno da Ina bude državna ili vertikalno integrirana?
Jasminko Umičević, direktor Oil&Gas Consulting:
Donešenjem odluke vlade o vraćanju Ine htjelo se utjecati na sprječavanje urušavanja te kompanije. Mora se definirati je li Ina strateška kompanija, što mislim da jest. Ina je jedina kompanija koja proizvodi naftu u Hrvatskoj. Inina vrijednost danas je znatno manja nego kad ju je Mol preuzeo. Od 2011. otpustila je 25% radnika, njih 5700. Za Hrvatsku je to krucijalno jer ona ne smije biti samo platforma za proizvodnju svojih proizvoda.

Pitanje: Kako funkcionira razdjeljivanje segmenata?
Karl Kraus, glavni izvršni direktor RWE Croatia&Slovakia:
RWE je vertikalno integrirana i on je bio oportuni model u ovoj regiji što smo i mi osjetili. Naravno da treba naći najbolji i najjasniji oblik za svaku situaciju. Sve ostale industrije to rade, tržište se stalno mjenja.

Pitanje: Mora li energetska infrastruktura biti državna ili ne?
Pavao Vujnovac, direktor Prvog plinarskog društva:
Danas ne postoji dugoročna sigurnost u biznisu bez diverzifikacije. Morate stalno ulagati i pratiti tržište. Velike megakompanije ulažu u više segmenata i tako i mi radimo. Mi smo pobornici liberalizacije tržišta, no država mora držati određenu kontrolu nad infrastrukturom i aktere na tržištu. Nisam za potpunu liberalizaciju i infrastrukture i tržišta. Naša regija nije spremna na to da državni šampioni rastu na tom području jer ne mogu dobiti isti tretman kao privatne kompanije s obzirom da dolazi do sukoba političkih odluka.

Pitanje: Hrvatska u određenim projektima želi biti predvodnik u regiji, kako će se to omogućiti?
Ante Čikotić, državni tajnik zaštite okoliša i energetike:
Naši geografski resursi mogu nam omogućiti da budemo čvorište energije, na primjer, LNG terminal koji je dobio jednoglasnu odluku Vlade što može biti prvi korak za to.

Pitanje: Potrošači nisu vidjeli benefite liberalizacija naftnih derivata, mora li država utjecati na energetiku kako bi do toga došlo?
Jasminko Umičević, direktor Oil&Gas Consulting:
Liberalizacija tržišta je potakla konkurenciju i u nekim europskim zemljama se triput dnevno znaju mjenjati. U Hrvatskoj je Ina i dalje tržišni predvodnik, dok ju ostali slijede. Kada je došlo do pada cijene nafte, marže trgovaca su rasle. Država ne može to nažalost predvidjeti, no može raditi na tome...
www.jutarnji.hr

Nerealni ciljevi Dobrovićeve energetske strategije

Ministarstvo zaštite okoliša i energetike krenulo je u izradu nove energetske strategije Hrvatske, koja bi trebala zamijeniti staru, iz 2009. godine, ali i napraviti potpuni zaokret ka korištenju obnovljivih izvora energije. Udruge zelenih u suradnji sa stručnjacima Fakulteta strojarstva i brodogradnje u Zagrebu, doznaje Novi list, uskoro će javno predstaviti i Ministarstvu dati svoj prijedlog nove strategije, po kojoj bi Hrvatska čak 80 posto potrošnje energije u razdoblju između 2030. i 2050. godine već mogla zadovoljavati iz obnovljivih izvora, sunca i vjetra, biomase te ostalih. Ministarstvo je, može se čuti od upućenih, sklono tom prijedlogu, čemu u prilog ide i nedavna izjava ministra Slavena Dobrovića koji je kazao kako Hrvatska svoju novu energetsku strategiju može graditi na obnovljivim izvorima. Iako je danas energija iz "obnovljivaca" puno skuplja od konvencionalno proizvedene, kazao je Dobrović, razlika nije toliko drastična ako se u obzir uzmu i troškovi zagađenja okoliša. Trenutačno, Hrvatska iz obnovljivih izvora zadovoljava 29 posto svoje brutto potrošnje, no zahvaljujući najviše grijanju na drva većine kućanstava. Europska komisija, pritom, s takvom našom računicom nije zadovoljna, piše Novi list. U novoj energetskoj strategiji, sigurno je, neće biti mjesta za bilo koje kapacitete na ugljen, što znači ni za Plomin C. Neće biti predviđena niti gradnja nuklearke, dok bi se, kad je plin kao najčišće fosilno gorivo u pitanju, gradile samo manje plinske elektrane, njih nekoliko od stotinjak megavata svaka. To bi bile kogeneracije, dakle plinske elektrane koje proizvode i struju i toplinu, pa je za očekivati da će biti locirane uz velike gradove, Zagreb, Rijeku, Split i Osijek. Što se tiče hidroelektrana, gradile bi se manje reverzibilne hidroelektrane, čija je prednost skladištenje proizvedene struje. Prijedlog "zelenih" i stručnjaka FSB-a za novu energetsku strategiju bit će i gradnja velikih solarnih fotonapona na hrvatskim otocima Krku i Cresu, Lošinju i Rabu, kao i kod Triblja. Ukupno, u vjetru bi bila instalirana dva gigavata snage, i još toliko u solarnim elektranama. Za Gorski kotar će pak njihov prijedlog biti gradnja kogeneracije na biomasu, koja bi za Gorane značila jeftiniju električnu energiju, kao i sustav centralnog grijanja, pri čemu bi se na taj način iskoristila i drvna masa uništena, odnosno posječena zbog pošasti potkornjaka. Energetski stručnjak Marijan Kalea iz Osijeka napominje kako je najava o 80-postotnoj potrošnji energije iz obnovljivaca već od 2030. godine "u raskoraku sa zdravim razumom". U svom radu objavljenom krajem prošle godine pod naslovom "Termoelektrane spram obnovljivih izvora energije u Hrvatskoj do 2030. godine" Kalea i energetičar Marko Lovrić ustanovili su kako bi za potpunu hrvatsku elektroenergetsku neovisnost u slučaju korištenja samo obnovljivih izvora trebalo ulaganje od 8,7 milijardi eura, odnosno ukupno 4.750 MW instalirane snage, što je triput više nego sad, dok bi postizanje potpune neovisnosti kroz gradnju novih termoelektrana koštalo triput manje. Da bi toliko "obnovljivaca" moglo proizvoditi energiju, kažu energetičari, i u dogradnju prijenosne mreže trebalo bi uložiti još oko 300 milijuna eura. Čak i nakon ulaganja od oko 8,7 milijarda eura, zaključuju, ne bi još uvijek bio postignut njihov udio u potrošnji od 80 posto. "Čak i kad bi nam netko poklonio svih 8,7 milijardi eura, mi ne bismo bili kadri to fizički pretvoriti u elektrane, rafinerije biodizela, površine pod uljanom repicom u tako kratkom periodu. Do danas smo uspjeli iz fondova EU-a dogovoriti oko dva posto ukupno raspoloživih sredstava za obnovljive izvore i energetsku učinkovitost do 2020. godine", zaključuje Kalea.
Portal croenergo.eu

Svaka zvijezda ima nekoliko planeta. Mi smo primjera radi, treća planeta u Sunčevom sistemu. Nadalje, planete vrlo često imaju svoje mjesece, nekada jedan ,nekada nekoliko desetina, itd. Vratimo se ulozi Kreatora. Ako smo stvorili ovako ogroman i složen sistem, s gotovo beskonačno mnogo kosmičkih objekata, kako njima upravljati, kako pratiti stanje “zdravlja” na svim objektima, kako uspostaviti efikasan komunikacijski sistem?

Einsteinova fizika nas uči da je najveća brzina u svemiru, brzina svjetlosti. Gotovo 300.000 km u sekundi je sasvim dovoljna za naše zemaljske pojmove. Ali, svjetlosti od Zemlje do našeg Sunca treba gotovo osam minuta putovanja. To je već dosta sporo. Do nekoliko najbližih zvijezda svjetlosti treba desetak godina. Do udaljenijih zvijezda u našoj galaksiji, svjetlosti treba nekoliko stotina ili čak nekoliko tisuća godina. Putovanje do mnogih drugih galaksija traje znatno duže. Kreatoru bi brzina svjetlosti bila vrlo nepraktična i prespora ako želi trenutnu komunikaciju sa svim svemirskim “podanicima”.

Postoji li brzina veća od brzine svjetlosti? Prema Einsteinu, niti jedan object sa stvarnom masom mirovanja ne može dostići brzinu svjetlosti. Međutim, čitavom novom valu nezavisnih istraživača, ograničenja brzine svjetlosti nisu prepreka za postojanje još većih brzina. Za njemačkog fizičara prof.dr. Konstantina Meyla to su čestice neutrina, koji putuju većom brzinom. O tome nam je govorio 2014. u Visokom.

Za niz drugih istraživača, među kojima je najprominentniji Nikola Tesla, skalarni valovi, ili stojeći valovi, nastali interakcijom torzionih polja koja imaju daleko veću brzinu od brzine svjetlosti. Procjenjuju je na 10 milijardi puta bržu od brzine svjetlosti. Pri tome torziona polja mogu da se kreću kroz bilo koje svemirsko tijelo (planete, sunca) bez gubljenja snage. To znači da se mogu kretati ogromnim brzinama, prenositi informacije/energiju, a da se kvalitet i količina informacija ne gube.

Idealno bi bilo imati na dva kraja, dva proizvođača (generatora) energije koji međusobno komunicraju putem Teslinih, stojećih valova. Prijenos informacija je gotovo trenutačan između dva udaljena dijela kosmosa, a informacija ne gubi na svojoj kvaliteti prilikom transporta.

U mnogim proteklim kulturama na našoj Planeti, Sunce je smatrano ‘Ocem”. Arheolozi danas pokušavaju protumačiti drevna vjerovanja i pojednostavljeno tumače odnos pojedinih naroda prema Suncu, kao “božansko služenje” i “prinošenje žrtvi”. Povijesna je pogreška tvrditi da su Maje žrtvovale svoje zarobljenike bogu Suncu. Kod Maja žrtvovanja nije bilo, ali je postojalo poštovanje prema svemirskom Ocu. Sunce ne samo da nam daje toplinu i energiju, dakle život, već nam daje i informacije, oplemenjuje nas, utječe na naš DNK. Kratko gledanje Sunca (“gazing”) prilikom njegovog izlaska ili zalaska je ljekovito na našem fizičkom i duhovnom nivou.

Piramida je najmoćniji geometrijski oblik kada je riječ o energijama. Ukoliko je locirana iznad potetnih energetskih točaka, piramida postaje energetski pojačivač. Ispod Bosanske piramide Sunca locirane su željezne ploče (generiraju elektromagnetizam), podzemni vodeni tok (oslobađa negativne ione), drugi, paralelni i dublji podzemni vodeni tok stvara elektricitet s onim iznad njega, tu su još i prirodni magnetizam, orgonska energija... Ove energetske fenomene možemo mjeriti našim znanstvenim instrumentima. Kako mjeriti energetske fenomene za koje još nismo razvili odgovarajući instrumentarij?

Na površini Bosanske piramide Sunca, tijekom arheoloških iskopavanja, našli smo veće količine kvarcnog kristala. On je prisutan i u podzemnim tunelima, a najvjerovatnije i ispod piramide. Poznato je da kvarcni kristal prima i onda pojačava energije. Šupljine, odnosno podzemni tuneli, također pojačavaju energije. Spiralni raspored sedam nivo tunela unutar same piramide dovodi do ubrzanja kretanja energija i pojačavanje njihovog intenziteta. Finski istraživač mr.sci. Mika Virpiranta ustanovio je da do Bosanske piramide Sunca vodi 26 vulkanskih linija. Naime, ako se piramida nalazi na liniji koja spaja dva vulkana ona leži na vulkanskoj liniji. U slučaju bosanske piramide, čak 15 od 26 linija imaju na istoj liniji tri, četiri ili pet vulkana. Ovaj faktor ponovo pokazuje značaj lokacije piramida u Visokom, jer s vulkanima idu energetski izvori: lava, željezo, kristali, minerali...

Dodamo li vrlo precizan raspored niza piramida u Visokom (jednakostranični trokut između piramida Sunca, Mjeseca i Zmaja, drugi trokut između piramida Ljubavi, Zemlje i rijeke Fojnice) te primjenu ostalih elemenata sakralne geometrije (“Flower of Life” – cvijet života, iracionalni brojevi, Fibonaccijeva formula), nema sumnje da je to sve pridonijelo stvaranju vrlo moćnog energetskog kompleksa kojeg smo nazvali Bosanska dolina piramida. Njegove originalne granice se vjerovatno nikada neće saznati: piramida je sigurno od više od pet ili osam, tumulusa je više od sadašnja dva ili tri, podzemnih tunelskih labirinata je više i na više nivoa od danas poznata dva nivoa. Protok energija nekada je bio znatno intenzivniji, jači. Naša Planeta je nekada bila snažnija i zdravija, sve do pojave globalnih katastrofa i kraja zadnjeg Ledenog doba prije 12.000 godina.

Istraživanja fizičara, elektroinžinjera, antropologa i inžinjera zvuka energetskih fenomena na vrhu Bosanske piramide Sunca, ali i na ostalim piramidama, tumulusu, tunelima Ravne i Ravne 2 te usporedba s prirodnim brdima oko Visokog traje od 2010. godine. Timovi iz Hrvatske, Italije, Finske, Srbije, Njemačke i drugih zemalja utvrdili su, između ostalog, postojanje energetske zrake iznad Bosanske piramide Sunca, frekvencije 28 kHz, koja je fokusirana i kontinuirana.

U septembru 2016. internacionalni tim iz Srbije, Hrvatske i Slovenije, predvođen inžinjerom Goranom Marjanovićem iz Beograda, otišao je korak dalje. Instrumente su spojili na dron koji je letio 50 metara iznad bosanskih piramida. Pri tome je svakih desetak metara letio horizontalno, na sve četiri strane svijeta. Iznad vrha Bosanske piramide Sunca mjereno je električno polje. Nakon dvomjesečnog procesuiranja svih informacija, inžinjer Marjanović je došao do dva revolucionarna zaključka.

1. Energetska zraka iznad vrha piramida, kojoj je proteklih godina utvrđen radijus na 4,5 metra, se širi i jača u intenzitetu. Najjača je na 21,3 metra visine iznad vrha piramide, da bi nakon toga intenzitet opadao te na visini od 43,3 metra imao istu vrijednost kao i u nultoj tački, na zemlji. Ili, riječima inžinjera Marjanovića:

“Na slici prikazan je snimak signala “E” polja u horizontalnom letu registriran na visini od 43,3 m u devedesetoj sekundi leta. Zabilježena vrijednost VRMS (srednja vrijednost / “kvadratna sredina”) na ovom “mjestu” je 156 mV, što je vrijednost veoma bliska vrijednosti izmjerenoj na tlu u poziciji 0, vrijeme leta 0 sekundi, od 150 mV. Vrlo je interesantno da je tijekom poletanja (pozicije od 0 do 1) registrirana vrijednost “E” polja rasla sa visinom a zatim opadala do vrijednosti bliske onoj koju je imala na poziciji 0. Detaljniji prikaz pokazuje da je registrirani intenzitet polja najveći u 20-toj sekundi leta, tijekom uzletanja, pri dostignutoj visini od oko 21,3 metra. Sintezom registriranih vrijednosti i analizom raspodjele intenziteta “E” polja u vertikalnoj i horizontalnoj ravni možemo zaključiti da energetsko polje iznad Bosanske piramide Sunca ima oblik izduženog, nepravilnog elipsoida sa najvećom gustinom energije na visini bliskoj virtualnoj visini piramide. Iskazana “valovitost” po intenzitetu i orijentaciji u terminologiji talasne mehanike odgovarala bi pojmovima afirmativno interferentnih procesa odnosno “slaganja” amplitude i faze pojedinih energetskih polja i konstituiranje “3D Stojećeg vala” odnosno složenog Skalarnog (torzionog, axionskog, spinorskog, mikroleptonskog ...)

2. Već godinama se postavlja pitanje gdje je orijentirana ova energetska zraka: da li prema nekom zvjezdanom sistemu (Orion, Plejade, Alfa Centauri, itd.) ili prema nekoj konkretnoj planeti u drugom zvjezdanom sistemu? Rotacija zemlje od 462 metra u sekundi ne ostavlja dovoljno vremena za fokusiranje zrake na neki konkretni kosmički objekt i eventualni transfer poruka. Međutim, otkriće tima Gorana Marjanovića dalo je sasvim logično objašnjenje za usmjerenost zrake. Naime, Marjanović je utvrdio slijedeće:

“Analiza registriranih vrijednosti VRMS tokom horizontalnog leta, na visini od oko 40 m, pokazuje blago povećane vrijednosti u zoni jug-jugozapad što ukazuje da “Energetski snop” nije vertikalan nego je malo nagnut u smjeru jug-jugozapad.” S obzirom da su mjerenja vršena u podne i popodne, logično je da je energetski val pratio kretanje Sunca. To je ubjedljivo najveći kosmički objekt i na ovaj način komunikacija između naše Planete i njene zvijezde se može odvijati tokom većeg dijela dana.

Istraživanja ovog tima su dovela do slijedećeg zaključka:

“3D struktura energetskih polja iznad lokacija 1-Bosanska piramida Sunca, 2-Bosanska piramida Meseca i 3-Zvonik, imaju sličnu konfiguraciju analognu pojmu skalarnog polja, oblika izduženog elipsoida sa maksimalnom gustinom na visini od 21,3, 25 i 13 m respektivno. Iskazana “valovitost” po intenzitetu i orijentaciji u terminologiji valne mehanike odgovarala bi pojmovima afirmativno interferentnih procesa odnosno “slaganja” amplitude i faze pojedinih energetskih polja i konstituiranje “3D Stojećeg vala” odnosno složenog Skalarnog (torzionog, axionskog, spinorskog, mikroleptonskog ...).”

Svemir u kome postoji beskonačno brza i efikasna komunikacija ne može postojati ako je ispunjen ogromnim brojem crnih rupa, koje se šire i gutaju sve pred sobom. Takav Svemir ne može postojati ni ako je ispunjen beskonačnim vakuumom u kome ne postoje čestice koje će biti osnova za transport i komunikaciju. Stoga, za uređen sistem u kome komunikacija postoji, treba drugačija definicija Svemira i njegovih elemenata.

Tvorci ideje o električnom Svemiru, u kome sve počiva na električnim česticama dobijaju sve više zagovornika, jer na logičan način objašnjavaju gotovo sve svemirske procese. Ne započinju svoju priču nelogičnom “Teorijom velikog praska”.

Ono što jeste logično je postojanje superbrzog i superprovodljivog Svemira, bez unutrašnjih diskontinuiteta i crnih rupa. Svemir nema ograničenja, a iza svega stoji univerzalni um Kreatora. Pažljivo je kreirao naš Univerzum, brižljivo prateći sve procese u njemu i stanje zdravlja (vibracija) svih svemirskih tijela. Osim njega, stvorio je i beskonačno mnogo drugih univerzuma, a za posjetu njima potrebno je ostvarivati svemirski dimenzionalni skok.

Svi smo mi samo dio kosmičkog interneta, zajedno sa svim tijelima u svemiru uključivo i našeg Tvorca. Prijenos informacija je gotovo trenutan, bez obzira na ogromne udaljenosti. Pri tome je Bosanska piramida Sunca, na našoj maloj matičnoj Planeti, jedna od karika kosmičkog interneta.

Semir Osmanagić

piramidasunca.ba

Naziv projekta: Olive House
‘Olive House’ nalazi se na otoku Pagu. Kuća uklopljena u jugozapadnu padinu uz obalu staronovaljskog zaljeva s mora je gotovo neprimjetna. Primjeren odnos prema lokalnom kontekstu od osnovne ideje do detalja ono je što ovu obiteljsku kuću čini jedinstvenom. Koncept projekta koristi i ističe kvalitetne značajke konteksta kao što su južna orijentacija zemljišta, pogled na more, blaga mediteranska klima ugodna za vanjski boravak, paško nasljeđe gradnje kamenom, tradicija upotrebe drvene građe za škure i brodske palube i autohtona dalmatinska flora. Istovremeno, koncept umanjuje negativne strane okruženja poput terena u nagibu koji ograničava korištenje, jake bure i ljetnog sunca kao i izloženosti pogledu iz susjedstva. Oblikovana je nova topografija parcele. Terase mediteranskog vrta zidane crvenim paškim parparotom se penju od ulice do razine +19 metara nad morem s koje se iznad svih postojećih kuća na obali pruža lijep pogled na more. Tu priča o kući počinje. Jednostavan prizemni kvadar koji izrasta iz terena ili je u njega utisnut? Prema moru lebdi nad terenom brodska paluba za uživanje u pogledu i suncu, drugi čas prostor se uvlači pod kuću i stvara intimno, sjenovito mjesto za druženje, opuštanje i plivanje, treći put kuća zasijeca padinu i oblikuje skrovitu terasu ljetne kuhinje i blagovanja na otvorenom ili pak stoji na ravnom terenu i poziva na ulaz. Olive House je kuća dualiteta i kontrasta introvertirana izvana, ekstrovertirana iznutra. Jednostavna, kompaktna i zatvorena opna skriva u svojoj unutrašnjosti stakleni atrij u kojem raste maslina. To je srce kuće gdje nestaje granica između unutrašnjeg i vanjskog prostora. Kroz kuću se pruža pogled na more, putuju dnevne mijene, svjetla i sjene, izmjenjuju se godišnja doba. Program je osmišljen za stalno stanovanje bračnog para i česte posjete njihove odrasle djece i prijatelja. U gornjoj etaži oko atrija smješteni su osnovni stambeni sadržaji. Prema padini kuhinja i blagovanje, terasa i ljetna kuhinja, a prema moru dnevni boravak s lebdećom drvenom palubom. Ophod oko atrija je glavna kućna komunikacija na koju se vežu ulazni sklop, stepenište, radna soba i garaža te osigurava pristup u tri spavaće sobe s kupaonicama. U donjoj etaži su smješteni dodatni sadržaji – vinoteka, gospodarski i tehnički prostor te sklop wellness-a i teretana koji su otvoreni prema natkrivenoj terasi i vanjskom bazenu. Bazen je oblikovan linearno kao pruga za plivanje dužine preko 17m. Olive house je prostorno i oblikovno podjednako mjesto mira, obiteljskog života kao i mjesto za veliki party. Materijali su korišteni kroz suvremen izričaj. Dominiraju materijali lokalnog konteksta kamen i drvo, a u detaljima ih neutralno prate beton i metal. Opna kuće je minimalistički oblikovana betonskim vijencima (natur beton) između kojih se izmjenjuju kameni zidovi sitnog horizontalnog trakastog veza (travertin) i vertikalne drvene grilje (cedar) odnosno velike staklene klizne stijene minimalnih okvira (natur eloksirani aluminij). Krov kuće je ravan, ozelenjen s 8 vrsti seduma različitih boja i doba cvjetanja. Okoliš je oblikovan crvenim parparot zidovima, drvenim palubama (tik), bijelim betonskim pločama velikog formata te ozelenjen autohtonim biljnim vrstama. Interijer kuće je bijeli s pojedinim kolorističkim detaljima. Unutrašnji namještaj je gotovo u potpunosti projektiran i izrađen po mjeri. Održivost je planirana kroz više aspekata. Niski volumen kuće uklopljen u padinu, zeleni krov i ugrađeni materijali obazrivi su prema okolišu. Primarna je južna orijentacija prostora uz vanjsku zaštitu od insolacije. Kuća je niskoenergetska, energetskog razreda A te koristi obnovljive izvore energije putem sustava dizalice topline zemlja-voda i solarnih kolektora, kao i LED tehnologiju rasvjete.

Viška samoodrživa kuća nagrađena kao najbolja na svijetu

Skrivena i u okoliš otoka Visa uklopljena energetski učinkovita kuća zagrebačkog PROARH studija najbolji je ovogodišnji arhitektonski projekt na svijetu u kategoriji "House – Future Projects". Issa Grotto Hill House arhitekta Davora Matekovića je među 27 pobjednika World Architecture Festivala, najvećeg i najprestižnijeg festivala arhitekture, koji se ove godine održao u Singapuru. Svjetski festival arhitekture, koji se ove godine održao osmi put, godišnje je slavlje inovativnosti i kreativnosti u arhitekturi i za arhitekte cijelog svijeta najvažniji godišnji događaj. Natječu se za prestižne nagrade u različitim tematskim kategorijama, od obiteljskih kuća, stambenih i poslovnih zgrada do sportskih objekata i onih namijenjenih kulturi, zdravstvu ili obrazovanju, za već izgrađene građevine i još neizvedene projekte. Issa Grotto Hill House, koju je arhitekt Davor Mateković iz zagrebačkog studija PROARH projektirao za privatnog klijenta, u Singapuru je proglašena za najbolju kuću na svijetu koja tek treba biti izgrađena. Matekovićeva ideja bila je uklopiti kuću u mediteranski okoliš i brežuljke otoka Visa. Na parceli od oko 7000 kvadrata zamislio je kuću površine dvjestotinjak kvadrata sa svih strana omeđenu suhozidom, zidom od kamena bez dodatnih vezivnih materijala, koji tradicijski označava granicu terasastih poljoprivrednih površina u priobalju i na otocima. Vodio se nepostojanjem infrastrukture i strminom terena na tom području, a dizajn kuće proizašao je iz primarnih životnih potreba – spavanja, jedenja, druženja i rada. Osim vizualno, kuća se i funkcionalno uklopila u okoliš kao potpuno energetski autonomna, a na sunčanom otoku i parceli okrenutoj na jug solarni paneli korišteni su kao logičan izbor izvora toplinske i električne energije. Za pitku vodu, navodnjavanje, bazen i solarnu tekućinu koristit će se kišnica, a s idejom integracije kuće u okoliš i očuvanja postojeće vegetacije uz kuću je i maslinik koji će uz ostale blagodati poslužiti i za pasivno hlađenje. Ideja je da gusti hlad stvara hladniji zrak koji se podtlakom penje do kuće te ju rashlađuje.
www.lokal.hr

Viška samoodrživa kuća nagrađena kao najbolja na svijetu

Nagrada je u kategoriji House-future project, jednoj od 30 kategorija, a ukupno je sudjelovalo preko 350 arhitekata iz cijelog svijeta. Skrivena i u okoliš otoka Visa uklopljena energetski učinkovita kuća zagrebačkog PROARH studija najbolji je ovogodišnji arhitektonski projekt na svijetu u kategoriji "House – Future Projects". Issa Grotto Hill House arhitekta Davora Matekovića je među 27 pobjednika World Architecture Festivala, najvećeg i najprestižnijeg festivala arhitekture, koji se ove godine održao u Singapuru. Nagrada je u kategoriji House-future project, jednoj od 30 kategorija, a ukupno je sudjelovalo preko 350 arhitekata iz cijelog svijeta. Nagrada na WAF-u, Svjetskom festivalu arhitekture, zasigurno je jedna od najznačajnijih koje smo primili, pogotovo kad se natječete sa svjetskim imenima poput HERZOG DE MEURON, SPARK, BIG ,FOSTER&PARTNERS, OMA, ZAHA HADID GRIMSHAW, VINOLY... Na projektu radimo zadnjih godinu dana, a realizacija se očekuje tokom slijedeće godine, rekli su za Poslovni dnevnik iz PROARH studija. Issa Grotto Hill House, koju je arhitekt Davor Mateković iz zagrebačkog studija PROARH projektirao za privatnog klijenta, u Singapuru je proglašena za najbolju kuću na svijetu koja tek treba biti izgrađena. Kako piše Lokal.hr, Matekovićeva ideja bila je uklopiti kuću u mediteranski okoliš i brežuljke otoka Visa. Na parceli od oko 7000 kvadrata zamislio je kuću površine dvjestotinjak kvadrata sa svih strana omeđenu suhozidom, zidom od kamena bez dodatnih vezivnih materijala, koji tradicijski označava granicu terasastih poljoprivrednih površina u priobalju i na otocima. Vodio se nepostojanjem infrastrukture i strminom terena na tom području, a dizajn kuće proizašao je iz primarnih životnih potreba – spavanja, jedenja, druženja i rada. Osim vizualno, kuća se i funkcionalno uklopila u okoliš kao potpuno energetski autonomna, a na sunčanom otoku i parceli okrenutoj na jug solarni paneli korišteni su kao logičan izbor izvora toplinske i električne energije. Za pitku vodu, navodnjavanje, bazen i solarnu tekućinu koristit će se kišnica, a s idejom integracije kuće u okoliš i očuvanja postojeće vegetacije uz kuću je i maslinik koji će uz ostale blagodati poslužiti i za pasivno hlađenje. Ideja je da gusti hlad stvara hladniji zrak koji se podtlakom penje do kuće te ju rashlađuje.
www.poslovni.hr

Projekt moderne vinarije u Slavoniji osvojio nagradu u Italiji
Studio Dva Arhitekta dobio je priznanje uglednog magazina The Plan za projekt moderne vinarije u Radovancima kraj Požege. Projekt vinarije u Radovancima kod Požega arhitektonskog studija Dva Arhitekta nagrađen je na svečanosti koja je održana u Veneciji u srijedu 25. svibnja, u kategoriji production (proizvodna namjena) u okviru nagrada magazina The Plan. Svečanost dodjele nagrade održana je u sklopu International Perspective Foruma, događanja koje povezuje arhitekte i srodne struke, kako prenosi DAZ. Požeška Zlatna dolina poznata je po svojoj kontintalnoj klimi koja je idealna za uzgoj vinove loze s postepenim prijelazom ljeta u jesen. Optimalna nadmorska visina te pretežno južna ekspozicija s netaknutom prirodom učinili su ovu lokaciju idealnom za smještaj vinarije. Pri projektiranju najveći izazov Dva Arhitekta bio je iskoristiti postojeće brdašce i izdubiti ga kako bi se u njega smjestio sadržaje vinarije. Odluka o mimikrijskom pristupu projektu opravdana je energetski i tehnološki. Naime, konzistencija temperature, vlage i svijetla rješava se prirodnim putem, što pogoduje samom vinu. Površina građevinske četice iznosi 14 750 m2 dok je GBP zahvata 3350 m2. Zgrada udomljuje pogon vinarije, izložbeni te degustacijski dio. Izgradnja je planirana masivnim armirano-betonskim zidovima te zelenim krovom, koji će cjelokupni zahvat činiti prepoznatljivim turističkim landmarkom.
www.jutarnji.hr


Projekt moderne vinarije u Slavoniji osvojio nagradu u Italiji
Studio "Dva Arhitekta" dobio je priznanje uglednog magazina The Plan za projekt moderne vinarije u Radovancima kraj Požege. Ove godine, na svečanosti koja je održana u Veneciji u srijedu 25.svibnja, u kategoriji production (proizvodna namjena) ugledni magazin The Plan nagradio je projekt vinarije, koji potpisuje renomirani hrvatski arhitektonski studio "Dva Arhitekta". Riječ arhitekta: "Vinarija u Radovancima kraj Požege je projekt koji je izrađen za našeg klijenta, uspješnog vinara. Požešku Zlatnu dolinu ugodna nadmorska visina, pretežno južna ekspozicija te obilježja kontinentalne klime s postepenim prijelazom ljeta u jesen čine idealnom za uzgoj vinove loze. Pri projektiranju najveći izazov je bio uklopiti se u netaknutu prirodu, pa je logičan izbor bio iskoristiti postojeće brdašce i izdubiti ga kako bi se u njega smjestilo sadržaje vinarije. Takav princip, u smislu temperature, vlažnosti i svjetla najviše odgovara i glavnom stanovniku kuće - vinu. Vinarija uz proizvodni pogon sadrži i izložbeni i kušački dio."
www.buro247.hr