SMOG FREE TOWER
Uz pomoć uspješne Kickstarter kampanje, Dizajner Daan Roosegaarde je krajem 2015. godine predstavio javnosti svoj projekt za koji se nada da bi u budućnosti mogao očistit parkove i gradove od smoga i zagađenog zraka. Roosegaarde je napravio sedam metara visok eko toranj koji čisti 30.000 kubnih metara zraka po satu, te oko sebe stvara balon ultra čistog zraka bez smoga. Smog Free Tower koristi sličnu tehnologiju kao i pročišćivači zraka koji se koriste u zatvorenim prostorima, ali je dodatno ojačan za upotrebu na otovrenom. Izrađen posebno za javne parkove, sedam metara visok modularni sistem je dizajniran ne samo da bude funkcionalan, već i da lijepo izgleda. Opremljen je i LED diodama koje ga osvjetljavaju noću. Ovaj gigantski usisivač smoga troši otprilike isto električne energije kao i kućni bojler, a pri tome se napaja isključivo zelenom energijom. Uređaj čisti zrak tako što usisava smog na vrhu, a zatim ispušta čist zrak kroz šest otvora ispod. Elektrode koje se u njemu nalaze otuštaju pozitivne ione u zrak, a za njih se kače i najstinije čestice smoga. Zatim negativno nabijene elektrode privuku pozitivne ione u toranj, zajedno s česticama prašine. Čestice prašine i smoga se zatim pohranjuju unutar tornja. Zahvaljujući ovoj tehnologiji, moguće je u potpunosti očistiti zrak od najsitnijih čestica koje prolaze kroz standardne sisteme za filtriranje u fabrikama, automobilima i ostalim zagađivačima zraka. Prikupljene čestice smoga i prašine se zatim kompresuju i pretvaraju u moderni nakit. Svaka kompresovana kocka smoga koja se koristi kao nakit sadrži filtrirani smog iz 1000 kubika zraka. Nakit se može kupiti na Kickstarter stranici Smog Free Tornja gdje možete pratiti dalji razvoj projekta.
pixelizam.com



Upoznajte najveći usisavač smoga na svijetu
Poznati nizozemski dizajner Daan Roosegaarde sagradio je u Rotterdamu toranj visok sedam metara koji besplatno uklanja smog iz okoliša. Minijaturna kula visoka svega sedam metara osvanula je nedavno u Rotterdamu. Riječ je zelenom konceptu i ekološki osviještenoj arhitekturi koje sve više zaokupljaju dizajnere i arhitekte te takve ideje nastoje implementirati u svoje projekte. Ovaj roterdamski, djelo poznatog dizajnera Daana Roosegaardea, zapravo je stroj odnosno elektronički usisavač koji skuplja smog iz svoga okoliša, što ga čini idealnim uređajem za sve gradske sredine. S druge strane, nije ni čudo što je toranj postavljen baš u Rotterdamu, koji se inače smatra rajem moderne arhitekture i koji je inače tijekom desetljeća bio dom progresivnim arhitektonskim i dizajnerskim idejama. Sada je ponosni vlasnik najvećeg usisavača smoga na svijetu koji će poboljšavati kvalitetu gradskog zraka. Veliki adut ovoga uređaja, postavljenog 4. rujna ove godine jest što svoju funkciju obavlja besplatno, a jedini financijski izdatak je njegova proizvodnja i održavanje. Prema zamisli dizajnera, toranj obrađuje 30 tisusća kubika zraka na sat i tako, pomoću filtera, uklanja ultra fine čestice smoga i ispumpava čisti zrak. I to ne koristeći električnu energiju nego vodu. Smog se usisava preko vrha, a zatim se pročišćeni zrak pušta koz otvore na šest strana tornja. Njegova patentirana tehnologija radi na principu sličnom pročišćivačima zraka koji se koriste u bolnicama. Glavni motiv Roosegaardu za oblikovanje ovakvog uređaja bila je činjenica da onečišćenje zraka u gradovima često dosegne opasne razine. - Šokirala me činjenica da je očekivano trajanje života u Nizozemskoj devet mjeseci kraće nego što bi trebalo biti i to zbog smoga. - kaže dizajner. No, njegova ideja tu ne prestaje - cilj mu je da njegov koncept zaživi u svijetu, naročito u gradovima gdje je zbog zagađenja teško živjeti. I još jedan bonus tornja: od čestica smoga, koje se komprimiraju, moguće je raditi neobičan nakit. Pravi primjer recikliranja, zar ne?!
living.vecernji.hr

Genijalno rješenje protiv zagađenja: usisani smog postaje nakit
Na zelenoj površini jedne od četvrti nizozemskog grada Rotterdama, na adresi Vierhavensstraat 52, postavljena je neobična struktura, za koju je na prvi pogled teško uočiti da nije samo ukras urbanog okoliša. Sedam metara visok toranj zapravo je najveći “usisavač” na svijetu, koji iz usisanog onečišćenog zraka odstranjuje čestice smoga, vraćajući potom u okoliš čist zrak. Čestice smoga, pak, zadržane u filterima tornja kasnije se koriste u izradi – nakita. Projekt nazvan Smog Free Project osmislio je, te ga uz pomoć ekipe dizajnera i inženjera ostvario, nagrađivani nizozemski umjetnik, dizajner i inovator Daan Roosegaarde, potaknut činjenicom da ljudi u urbanim sredinama, kao “cijenu” za tehnološki napredak, udišu nečist zrak. Onečišćenje i zagađenje zraka u nekim je gradovima vidljivo; u drugima ne mora biti vidljivo, no svejedno utječe na svakodnevni život i zdravlje. Zbog smoga Nizozemci, kako se navodi u objašnjenju projekta, žive devet mjeseci kraće. Navedeno je, također, da Smog Free Project neće postati samo “konačno lokalno rješenje za čiste parkove”, već i “osjetilno iskustvo čiste budućnosti”, a “zajedno s vladama, nevladinim organizacijama i industrijom čistih tehnologija, ljudi mogu postati dio rješenja, umjesto problema”. Za izgradnju prvog “usisavača smoga” Roosegaarde je s timom stručnjaka koristio patentiranu ionsku tehnologiju. Toranj čisti 30.000 kubičnih metara zraka po satu, pogonjen je energijom vjetra, ne troši više struje nego što je potrebno za rad bojlera. Njegova je modularna konstrukcija lagana, s ugrađenim LED svjetlom. Unutar ovoga projekta Roosegarde je osmislio još jedan, nazvan Smog Free Rings: čestice smoga prikupljene u filterima tornja ugrađuju se u nakit - fino obrađeno prstenje i manžete s prozirnim kockama, u kojima je impregnirana i “zarobljena” crna prašina. Za svaki komad nakita koristi se količina smoga prikupljena s 1000 kubičnih metara zraka, što hoće reći da svaki komad jednako toliko čistog zraka vraća gradu. Cijeli projekt podršku je, među ostalim, dobio i od grada Rotterdama, čiji je prvi čovjek, gradonačelnik Ahmed Aboutaleb, prisustvovao predstavljanju pilota tornja-pročišćivača u rotterdamskom parku. Plan je da toranj, čija je gradnja financirana crowdfunding kampanjom u kojoj je prikupljeno oko 113 tisuća eura, putuje diljem svijeta, prije svega u gradove poput Pekinga i Mumbaija, poznate kao “prijestolnice zagađenog zraka”. Kao moguće buduće lokacije na kojima bi mogli biti instalirani ovakvi pročišćivači zraka navode se Peking, Mexico City, Pariz i Los Angeles. O tome koliko je onečišćnje zraka ozbiljan globalni problem, govore i podaci iz izvještaja Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD) za 2014. godinu, prema kojemu udisanje onečišćenog zraka uzrokuje više od tri milijuna smrtnih slučajeva.
Lidija Gnjidić

www.ekologija.rs

Plutajući gradovi, gradovi budućnosti?

Uslied klimatskog zagrijvanja, porast nivoa oceana prijeti da poremeti, između ostalog, i urbanizam i arhitekturu naših gradova. Kako arhitektura može da se suoči sa ovom poplavom? Da li je pojava plutajućih gradova održiv odgovor koji bi bio sposoban da dovede do evolucije urbanizma XXI vijeka? Skoro svi znanstvenici se slažu: klimatski rizik je ozbiljan; prema manje crnim procjenama, do 2050. godine nivo mora će se podići od 20 do 90cm, a neki veliki gradovi biti će više pogođeni od drugih. Oduvijek, arhitektura se suočavala sa urbanim problemima, bez obzira da li su društveni, ekološki problemi ili problemi vezani za životno okruženje. Ovog puta, međutim, trebalo bi da nađe nove forme koje ne samo što će poštedjeti stanovništvo klimatskog egzodusa, već i nastaviti da čuvaju krhku ravnotežu više gradova. Vlade su preokupirane ovim fenomenom više nego drugi, možda zato što su pod direktnijom opasnošću. Tako je sa Nizozemskom, zemljom u ravnici koja je već isušila veliku površinu oko velikih gradova kako bi odgovorila na potrebe svog stanovništva. Slučaj Amsterdama predstavlja poseban slučaj. Godine 1965, Johanes Henrik van der Bruk (Johannes Hendrik van den Broek) i Jakob Bakema (Jacob Bakema), dvojica nizozemskih arhitekata, pokušali su da ožive svoje urbanističke teorije predlažući plan uređenja kako bi se grad proširio. Projekt nazvan "Plan Pampus" predlagao je isušivanje dijela zemlje koja se nalazi oko ostrva Pampus i postavljanja tamo novog linearnog grada od 330.000 stanovnika čime se osigurava kontinuitet prestolnice prema istoku.

Trideset godina kasnije, 1997. godine, dugo zaboravljena ideja ove dvojice arhitekata ponovo je pokrenuta, ovog puta u obliku grada koji je danas još uvek u izgradnji. Ejburg (Ijburg) – koji je ime dobio po jezeru Eju (Ij), sastoji se od šest vještačkih ostrva podignutih u jezeru i međusobno povezanih. Neka od jezera imaju visoke zgrade, neka ne; postoje vrtovi i šetališta. Ovdje se radi o prvoj fazi jednog projekta koji je doživio da njegova druga faza bude odbačena od strane državnog savjeta i to zbog pitanja vezana za okruženje. Zbog toga, proširenje grada u drugoj fazi morati će da odgovara principima za koje je procijenjeno da su primjereniji po pitanju održivog razvoja. Danas, završetak prve faze predviđa se za 2012. godinu, kada će taj grad moći da primi nekih 45.000 stanovnika, dok bi do 2020. trebalo da broji nekih 18.000 stanova od kojih će neki biti plutajući. Naime, obično kada kupac kupi zemlju u Ejburgu, budući vlasnik dobija u vlasništvo parcelu na vodi gdje može da podigne, što će reći u ovom slučaju da porine, svoju kuću. Ovaj način stanovanja ima sve više pristalica. Mimo problema sa životnim okruženjem koji se predviđaju u nastupajućim desetljećima, ovaj način života odobrava veliki dieo stanovništva, a i znatiželja je neosporna.

Osvješćivanje ili praćenje mode? Teško je reći, tim prije što cijene ovih plutajućih domova manje-više prate cijene stanova koji se nalaze u okolnim naseljima. Ovdje je razlika u tome što se tehnička vještina kombinira sa originalnošću forme što daje rezultat koji je ocijenjen kao ekološki i održiv. Na taj način, plutajuće kuće – novi i suvremeni objekti sa svim mogućim komforom – postaju predmet cvjetajuće trgovine. Dok su ovi plutajući gradovi zamišljeni na periferiji, čak i u samom gradu, kao jedan od aspekata novog urbanizma XXI vijeka, postoje i drugi projekti, za sada eksperimentalni, koji bi, prema riječima njihovih projektanata, mogli da predstavljaju, u slučaju klimatskih promjena, alternativu tradicionalnom životu.

Japanska kompanija Shimizu Corporation razvila je jedinstveni prototip koji bi mogao da ugleda svjetlost dana poslije 2025. godine. Nazvan Green Float, ovaj grad, čiji bi svaki modul mogao da primi do 50.000 stanovnika, razvijati će se samostalno na oceanu. Module čine osnova od 2km u presjeku i kula nazvana City in the sky (Grad na nebu). Ovaj neboder, zasnovan na lakom metalu nastalom od magnezijuma koji se već nalazi u slanoj vodi, trebalo bi da bude u osnovi okružen vlastitim obradivim zemljištem kojim se stanovništvu garantira, zahvaljujući poljoprivredi, potpuna samodovoljnost. Predviđena je čak i reciklaža slane vode iz okruženja. Kula bi mogla da dostigne visinu do 1.000m iznad nivoa mora, a otok bi moga da koristi sve prirodne elemente kako bi postalo autonomno. U Kompaniji kažu da bi uskoro mogli da pokrenu tehnologiju otpornu na valove i druge prirodne nepogode koje, danas predstavljaju jedinu prepreku za razvoj ove vrste projekta.

Takođe, u Europi, arhitekta Vincent Callebaut obrađuje problematiku klimatskih izbeglica u okviru svog projekta Lilypad, ogromnog lokvanja koji može da pruži utočište za 50.000 stanovnika. Ovaj ekološki otok bilo bi ne samo autonoman, već bi bio i mobilan zahvaljujući preciznoj tehnologiji koja bi mu omogućila da prati morske struje. Njegov Ecopolis, prototip koji imitira oblik cvijeta lotosa, sastavljen je od tri planine koje okružuju tri luke oko kojih se odvija život. Njegova dvostruka školjka sastavljena je od poliesterskih vlakana presvučenih jednim slojem titana u obliku anatasa* koji reagira na sunčeve zrake i zarobljava atmosfersko zagađenje. Ovaj plutajući grad odgovara ne samo na probleme klimatske imigracije već bi bio, prema tvrdnjama arhitekta, primjer grada budućnosti koji će proizvoditi više energije nego što će je trošiti. Dok u zemljama Južne Amerike, Afrike i jugoistočne Azije stanovništvo prakticira gradnju plutajućih gradova na način svojih predaka, novi oblik plutajućih gradova, samodovoljnih i održivih, pokretnih i sa pozitivnim energetskim bilansom, možda bi mogao da se pojavi i da promijeni naše shvaćanje života. Budućnost će nam reći.
www.gradjevinarstvo.rs

Siemens pustio u pogon Les Mees solarnu fotonaponsku elektranu u Francuskoj
Siemens Energy je pustio u pogon 31 MW Les Mees solarnu fotonaponsku elektranu na jugu Francuske za Eco Delta Developpement (EDD). Projekt solarne elektrane se sastoji od 6 fotonaponskih elektrana koje je za EDD razvila tvrtka-kćer Delta Solar. Sam projekt se sastoji od 112.000 solarnih modula koji se rasprostiru na 70 hektara. Siemens je bio odgovoran za spoj na mrežu i kontrolne sustave, te za dobavu i instalaciju invertera, transformatora i za građevinske radove i temelje, te će biti odgovorni i za održavanje solarne elektrane.
www.renewableenergyfocus.com

Forest City: Healthy foreign investment or blight on Iskandar?
THE winds of change will soon blow over the quaint laid-back villages with their wooden jetties dotted with fish cages. The area, located in the southwest of Johor Bahru, is where mostly fishermen families have lived for over 30 years. From this, the mega development Forest City will rise. To be built over nearly 2,000 hectares - four-fifths of that on reclaimed land - straddling decades, the iconic project is led by one of China's biggest developers, Country Garden Holdings, with the backing of the Sultan of Johor. Understandably, the native residents will be upset over the bursts of activity in their sleepy town and potential loss of livelihood, as construction hurt water quality and marine life. According to insiders, the grandiose project will be "very high end" with spacious luxurious villas, complete with Versace and Armani furnishings and dazzling water features (think Dubai's Palm Islands). "Every island will stand out as a key destination. If Country Garden can market the project as a fantastic place to invest and go to, then won't it be fantastic for Iskandar?" said a top executive of a firm with projects in the Iskandar area. But not everyone shares that view; such mammoth projects rolling out in quick succession has turned investors wary of Iskandar, Malaysia's bustling southern growth corridor, now noticeably beset with big over-crowding concerns. Two weeks ago, the tense wait ended for this lofty project, with a gross development value of RM600 billion (S$223.4 billion) involving four man-made islands from 58 hectares to over 1,000 hectares - twice the size of Sentosa island; the developer received the green light to go ahead from the Malaysian authorities following a detailed environmental study on the project that is located close to Singapore's Second Link. Last June, the developer stopped work that had begun six months earlier - by then, 40 per cent of the reclamation work under the first phase was already done - after Singapore expressed concerns over the project's transboundary impact and sought more details from Malaysia. To date, Singapore has yet to receive any official response on the detailed environmental study from Malaysia. This is not the only project that has stirred concerns between the neighbouring countries, whose ties have greatly warmed in recent years. At the Causeway, a waterfront and "marine lifestyle" development is set to substantially alter Johor Bahru's skyline. Led by Hong Kong-listed Guangzhou R&F Properties; this Tanjung Puteri project sits on 47 hectares, two-thirds of which involve two plots of reclaimed land on either side of the Causeway. The brakes were also slammed on this project last June after two months of work had begun pending a detailed environmental study and more recently, early this year, it received the nod to proceed. While Tanjung Puteri is dwarfed by the Forest City project, it is a startling 290 metres from the Malaysia-Singapore international border, as disclosed in the project's environmental impact assessment report. These mega projects have also sparked worries in the real estate market, which may weaken the allure of Iskandar and its sound business proposition as a hinterland to Singapore. The massive overbuilding by gung-ho Chinese developers, coupled with the property curbs in Malaysia, have raised some red flags for Iskandar real estate. Property prices are sliding, with Johor's house price index falling 2.8 per cent in the third quarter of last year, the first decline since 2012's first quarter, says an analyst, who expects prices to stay weak over the medium term. That's getting hard to stomach, particularly for local property developers such as UEM Sunrise, one of Malaysia's largest property firms and land owners in Iskandar, which has deferred its high-rise launches in Nusajaya - one of five flagship zones in Iskandar - and slashed internal sales projections on the back of the anticipated supply glut. Not all are naysayers. From the foreign direct investment lens, some say it augurs well for the state and by extension Malaysia that China investments are rising at a healthy clip. But they warn that these big developments need to be part of a well-crafted and coordinated big-picture policy; anything less could prove too much of a risk for Iskandar, whose success in recent years after a slow start from its 2006 inception was touted as a handsome showcase of Malaysia's transformation efforts. This is more so as real estate has become Iskandar's centrepiece, pulling in some 40 per cent of total investment dollars poured into the economic zone, which is deemed still in the early stage of a rapid build-up with footfall still far from the desired critical mass.
www.businesstimes.com.sg

NAJAVA: Povećanje energetske učinkovitosti i korištenja OIE u proizvodnim industrijama (4b1.1); Otvoreni postupak dodjele

Vrsta natječaja: Bespovratna sredstva, Natječaji u najavi
Država: Hrvatska
Tema/sektor: Okoliš, Energija, Poduzetništvo, Infrastruktura
Iznosi sredstava €: 20.266.666
Prijavitelji: Mala i srednja poduzeća, Velika poduzeća

Cilj je doprinos poboljšanju energetske učinkovitosti i uvođenje (prebacivanje na) korištenja obnovljivih izvora energije u poduzećima, posebice u sektoru prerađivačke industrije, poimence; industrija željeza i čelika, obojenih metala, kemijska, industrija stakla, keramike i građevinskog materijala, ekstrakcija rude, tekstilna, industrija kože i odjeće, papirna i tisak, inženjering i industrija drugih metala, osim hrane, pića i duhanske industrije. Specifični cilj je povećanje energetske učinkovitosti i korištenja OIE u proizvodnim industrijama.

Prihvatljive aktivnosti su razvoj infrastrukture za obnovljive izvore energije u malim, srednjim i velikim poduzećima – prerađivačkoj industriji, prijelaz s konvencionalnog na alternativne energije (OIE), kao što su:
– ugradnja solarnih kolektora, grijaćih pumpi, visoko učinkovite kogeneracije;
– provedba mjera za povećanje energetske učinkovitosti u prerađivačkoj industriji;
– “meke mjere” – uvođenje sustavnog gospodarenja energijom, obavljanje energetskih pregleda, kontrola i analiza potrošnje energije;
– izrada planova za učinkovitije upravljanje energijom, institucionalne i organizacijske procjene i prijedlog za optimiziranje poslovnih procesa u smislu uštede energije;
– ulaganja u infrastrukturu poput pametnog mjerenja koje će pridonijeti ostvarenju ciljeva energetske učinkovitosti;
– promotivne aktivnosti (info štandovi, brošure, reklame, spotovi) i savjetodavne usluge za poduzeća.

Prihvatljivi korisnici su:
– velika poduzeća – proizvođačka industrija;
– mala i srednja poduzeća;
– velika, mala i srednja poduzeća, u prerađivačkoj industriji, posebice uključujući: industrije željeza i čelika, obojenih metala, kemijska, industrija stakla, keramike i građevinskog materijala, ekstrakcija rude, tekstilna, industrija kože i odjeće, papirna i tisak, inženjering i industrija drugih metala te ostala ne navedena prerađivačka industrija, osim hrane, pića i duhanske industrije.

Ukupna vrijednost raspoloživih bespovratnih sredstava iznosi 115.000.000,00 HRK. Najniža vrijednost potpore, odnosno najniži iznos bespovratnih sredstava koji se može dodijeliti po projektu po pojedinom korisniku u okviru ovog Poziva iznosi 500.000,00 HRK, a najviši iznosi 20.000.000,00 HRK.
Indikativni intenzitet potpore: 40 – 60%
Važna napomena: Indikativni datum objave natječaja je 31. srpnja 2017.g. Navedeni datum isključivo je informativnoga karaktera te je naveden u svrhu olakšavanja pretraživanja. Napominjemo da otvaranje natječaja može kasniti u odnosu na službeno objavljene indikativne najave.
www.eu-projekti.info

Europe’s major energy players launch clean power initiative
Thirteen leading players in Europe’s energy sector have launched an initiative aimed at eliminating subsidies for high-emission power technologies. The Make Power Clean group is made up of an unprecedented alliance of fossil-fuel and renewable energy companies including Shell, Siemens, Statoil, Total, Eni, Snam, Eurogas, Nordex and Acciona, Iberdrola, Gas Natural Fenosa, Solar Power Europe, WindEurope and the European Semiconductor Industry Association. With the aim of promoting flexibility in the EU electricity market and further preparing for the energy transition, the group is urging the European Commission and Parliament to stop giving state aid to high-emission power plants “given that cleaner supply alternatives are available now”. On the table is a Commission proposal to limit access to capacity mechanisms to plants emitting 550 g or less of CO2 per kWh, in support of which the group has written a letter. “Avoiding that State aid, in the form of capacity mechanisms, ends up incentivizing the most polluting and less flexible power plants is central” to promoting decarbonization in Europe, the letter said. Plants with higher CO2 emissions will still be able to operate in the market, the group noted, through paying for their emissions within the framework of the EU Emission Trading Scheme (ETS). The 550 g carbon criterion is in line with both Europe’s 2030 decarbonization goals and the European Investment Bank’s lending strategy, as well as supporting the effectiveness of the ETS, the group said, noting that ETS reform is “critical to deliver a meaningful carbon price signal to drive the switch towards lower carbon power generation”. The carbon criterion “ensures that capacity mechanisms do not contradict the low carbon incentives delivered by the ETS,” it said.The announcement comes on the heels of Friday’s launch of another new decarbonization group, the Electrification Alliance, which features members SolarPower Europe, WindEurope, Avere, Eurelectric, the European Copper Institute and the European Heat Pump Association. This group is calling for electricity to be recognized as “the key energy carrier” for Europe’s decarbonized future. Kristian Ruby, secretary-general of Eurelectric, said at POWER-GEN Europe on Monday that the alliance “will work together to advance the idea of the electrification of the economy, to provide policy recommendations, create new insights and push the idea that we can create benefits for the European economy by gradually electrifying in a smart, sustainable way.”
www.powerengineeringint.com


“Make Power Clean” Initiative Aims To Promote Cleaner European Electricity Market
Thirteen industry leaders and associations from across Europe launched the new “Make Power Clean” initiative on Monday, which aims to promote a European electricity market designed to deliver cleaner electricity across the region. The Make Power Clean initiative is made up of thirteen big-name companies and organizations representing Europe — including Shell, Siemens, Statoil, Total, Eni, Snam, Eurogas, Nordex and Acciona, Iberdrola, Gas Natural Fenosa, Solar Power Europe, Wind Europe, and the European Semiconductor Industry Association. Together, the Make Power Clean initiative aims to lobby European policy makers to ensure that only those energy technologies considered “clean” are eligible to receive public support in the form of capacity mechanisms. The initiative believes that the European Union’s electricity market must become more flexible, secure, and sustainable, if Europe is to make it onto a track that leads to a successful transition to a low-carbon energy sector. As such, the initiative hopes to ensure that Member State aid does not incentivize the further growth of fossil fuel technologies. Specifically, therefore, the Make Power Clean initiative is calling on the European Council and the European Parliament “to endorse the 550g CO2/kWh carbon criterion, which is critical to the overall consistency and efficiency of EU climate and energy policy.” “Europe’s electricity market design needs to be fully consistent with the EU climate strategy,” the initiative wrote in a letter sent to European leaders (PDF). They continue, explaining that the European Commission’s plans for a 550g CO2/kWh carbon eligibility criterion “is a step in the right direction, which we encourage you to support.” Such a move is considered “transparent and in line with the European Investment Bank’s investment rules” and “is also technology neutral: plants with higher CO2 emissions will still be able to operate in the market, simply paying for their emissions in the frame of the EU Emission Trading Scheme (ETS).”
cleantechnica.com

Grad prekriven biljkama će se boriti protiv zagađenja zraka u Kini
Zgrade na čijim se krovovima nalaze biljke danas je lako pronaći, no, ne i gradove. Kinezi su započeli izgradnju grada Liuzhou Forest City, koji će biti prekriven biljkama. Grad Liuzhou Forest City će imati oko 30.000 stanovnika, ali objekte koji će biti prekriveni sa više od milion biljaka. Zadatak biljaka će biti da smanjuju zagađenje. Također, na objektima će biti postavljeni solarni paneli za prikupljanje sunčeve energije, a gradski prevoz neće zagađivati okolinu. Koristit će se električni automobili i željeznica. Ako sve prođe prema planu, projekt će apsorbovati gotovo 10.000 tona CO2 svake godine te proizvoditi 900 tona kisika. Ova ideja nije san, jer kompanija Boeri očekuje da će završiti izgradnju Forest Cityja do 2020. godine. Grad će biti napravljen u južnom dijelu Kine, gdje su niske temperature rijetka pojava, pa vladaju dobri uslovi za održavanje biljaka.
www.klix.ba

Kina gradi cijeli jedan samodostatni „šumski“ grad
Ono što je počelo kao samo dva nebodera će inspirirati cijeli jedan šumski grad do 2020. godine. Naime, još ranije ove godine je talijanska arhitektonska agencija Stefano Boeri Architetti (SBA) priopćila da planiraju izgraditi dva zelena biljna nebodera u kineskom Nanjingu. Temeljena na ranijim inačicama u Milanu, ta naseljiva “vertikalna šuma” od nebodera dizajnirana je da razbije smog, apsorbira ugljični dioksid i isparava kisik. Na tragu svega toga rađa se i prvi „šumski grad“ za borbu protiv onečišćenja. Sada je u izgradnji u gradu Liuzhouu, u kineskoj pokrajini Guangxi. Projektiran je opet od strane Stefano Boeri Architetti, spomenutog tima koji razvija zelene projekte diljem svijeta, a ovaj njihov futuristički pošumljeni grad će biti dom zajednice od oko 30 tisuća ljudi. Puno toga će biti prekriveno zelenilom, što uključuje gotovo 1 milijun biljaka od više od 100 vrsta te 40 tisuća stabala koja zajedno apsorbiraju gotovo 10 tisuća tona ugljičnog dioksida i 57 tona onečišćujućih tvari. Najvažnije, godišnje proizvode oko 900 tona kisika. Kao rezultat, šumski grad će pomoći smanjiti prosječnu temperaturu zraka, poboljšati lokalnu kakvoću zraka, stvoriti zvučne barijere, generirati razna staništa i poboljšati generalno bioraznolikost u regiji. Budući ekološki Liuzhou će biti samodostatan s temeljima na obnovljivoj energiji kao što su geotermalna i solarna energija. Grad će također biti u cijelosti ožičen i sadržavat će poslovne zone, stambene i rekreacijske prostore, bolnicu i dvije škole. Neizostavni će biti i električni automobili. Do završetka projekta ima vremena, no 2020. nije tako daleko pa će biti intrigirajuće za vidjeti hoće li se u dovršenom gradu sve odvijati prema naumu. Vrlo je vjerojatno da će ovo postaviti primjer zelenog ekološkog gradskog dizajna i drugdje u zemlji i svijetu.
geek.hr

Pariški sporazum o klimatskim promjenama
Pariški sporazum globalni je sporazum o klimatskim promjenama koji je 12. prosinca 2015. postignut u Parizu. Sporazum uključuje plan djelovanja čiji je cilj globalno zatopljenje ograničiti na razini „znatno manjoj” od 2 °C. Obuhvaća razdoblje od 2020. nadalje. Glavni elementi novog Pariškog sporazuma: dugoročni cilj: vlade su postigle dogovor da će porast prosječne svjetske temperature zadržati na razini znatno manjoj od 2 °C u usporedbi s predindustrijskim razinama te da će ulagati napore da se taj porast ograniči na 1,5 °C doprinosi: prije pariške konferencije i za vrijeme njezina trajanja zemlje su podnijele sveobuhvatne nacionalne planove klimatskog djelovanja za smanjivanje emisija
* ambicija: vlade su se složile da će svakih pet godina obavješćivati o svojim doprinosima za postavljanje ambicioznijih ciljeva
* transparentnost: također su prihvatile da će se izvještavati međusobno, kao i javnost, o tome kako napreduju u provedbi svojih ciljeva kako bi se osigurala transparentnost i nadzor
* solidarnost: EU i ostale razvijene zemlje i dalje će financirati borbu protiv klimatskih promjena kako bi zemljama u razvoju pomogle da smanje emisije i izgrade otpornost na učinke klimatskih promjena.
Klimatske promjene važan su globalni problem koji utječe na sve nas. Ova kronologija prikazuje proces postizanja Pariškog sporazuma kao novog globalnog pravno obvezujućeg sporazuma o klimi i daljnja postupanja s njim u vezi. Obuhvaća i ulogu EU-a u tom procesu. Pariški sporazum stupio je na snagu 4. studenoga 2016. To se dogodilo trideset dana nakon što su 4. listopada zadovoljeni uvjeti, odnosno nakon što je ga je ratificiralo barem 55 zemalja koje su odgovorne za barem 55 % globalnih emisija stakleničkih plinova.
www.consilium.europa.eu