Od 1. siječnja 2026. godine u Hrvatskoj stupaju na snagu značajne izmjene u regulativi za kućne solarne elektrane, koje su usklađene s pravilima Europske unije. Glavna promjena je prijelaz s dosadašnjeg modela neto mjerenja (net metering/netiranje) na neto obračun (net billing). Ovo utječe prvenstveno na nove vlasnike solarnih elektrana, dok oni koji instaliraju prije kraja 2025. mogu zadržati povoljnije uvjete. Evo ključnih detalja na temelju dostupnih izvora:

Razlike između starog i novog modela

Stari model (neto mjerenje): Vlasnici plaćaju samo razliku između preuzete i proizvedene energije. Višak energije poslan u mrežu služi kao kredit (1 kWh proizveden = 1 kWh kredit), a mrežarina se ne plaća za energiju koja se odmah potroši. Ovo omogućuje visoke uštede, do 85-86% na računima, s povratom investicije u 6-8 godina.

Novi model (neto obračun): Više nema direktne kompenzacije. Plaća se puna cijena za svu preuzetu energiju iz mreže, uključujući mrežarinu i naknade, bez obzira na vlastitu proizvodnju. Za višak energije predan u mrežu dobiva se niža naknada (otkupna cijena), koja se dodatno smanjuje ako se predaje više energije. Ovo smanjuje uštede za 20-40%, a povrat investicije produljuje se na 9-10 godina, ovisno o cijenama struje.

Što to znači za vlasnike kuća?

Za nove instalacije od 2026.: Fokus se pomiče na maksimalnu vlastitu potrošnju energije u trenutku proizvodnje (npr. korištenje aparata danju, punjenje vozila ili grijanje vode). Preporučuje se ugradnja baterija za pohranu viška, što smanjuje ovisnost o mreži i povećava uštede. Bez baterija, isplativost opada, ali solar i dalje ostaje dobra investicija zbog rasta cijena struje i pada cijena opreme.

Prijelazno razdoblje: Ako dobijete elektroenergetsku suglasnost (EES) od HEP-a i instalirate elektranu do 31. prosinca 2025., zadržavate stari model neto mjerenja još 10 godina od puštanja u pogon (do 2036.). Suglasnost vrijedi 2 godine, pa je ključno djelovati brzo. Ovo uključuje i pristup subvencijama FZOEU-a i ukidanju PDV-a.

Dodatne preporuke: Razmislite o većim sustavima (do 20 kW) s baterijama ili sudjelovanju u energetskim zajednicama za bolju optimizaciju. Ovo je slično praksama u drugim EU zemljama poput Italije i Španjolske, gdje net billing nije zaustavio investicije u solare.

Zašto je važno reagirati sada?

Ako planirate instalaciju, najbolje je to učiniti do kraja 2025. kako biste osigurali maksimalne povlastice i brži povrat ulaganja. Nakon 2026., solarne elektrane i dalje će biti isplative, ali s većim naglaskom na pametno upravljanje energijom i dodatnu opremu poput baterija. Ove promjene su dio šire energetske tranzicije EU-a, koja potiče održivost, ali mijenja fokus s mrežne kompenzacije na samoodrživost.

Na Forumu za ulaganja EU-Zapadni Balkan održanom u Tirani, predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen istaknula je značaj integracije Zapadnog Balkana u Europsku uniju, naglašavajući gospodarske prilike i opipljive koristi koje već nastaju iz te suradnje. Podsjetila je na obećanje dano prije godinu dana da će građani i tvrtke regije osjetiti prednosti približavanja EU u svakodnevnom životu, navodeći primjer Albanije, Crne Gore i Sjeverne Makedonije koje su se pridružile Jedinstvenom području plaćanja u eurima (SEPA), čime su značajno smanjeni troškovi transakcija, uz uštede od oko 500 milijuna eura godišnje za tvrtke.

Von der Leyen je naglasila da je Zapadni Balkan na putu prema punopravnom članstvu u EU, što donosi gospodarski rast sličan onome koji su doživjele zemlje poput Poljske i Hrvatske nakon pristupanja Uniji. Ključni instrument za to je Plan rasta za Zapadni Balkan, koji ima za cilj udvostručiti regionalni BDP u sljedećem desetljeću kroz reforme, otvaranje sektora EU tržišta i značajna ulaganja. Najavila je potpisivanje deset poslovnih ugovora i rasprave o 24 potencijalna projekta vrijedna preko četiri milijarde eura, koji će potaknuti zapošljavanje i gospodarski razvoj regije.

Fokus govora bio je na tri ključna područja: umjetna inteligencija, čista energija i industrijski lanci opskrbe. Von der Leyen je najavila otvaranje europskih "Tvornica umjetne inteligencije" za Zapadni Balkan, počevši sa Sjevernom Makedonijom i Srbijom, te razvoj digitalne infrastrukture za povezivanje regije s europskim AI resursima. Na području čiste energije, istaknula je stratešku ulogu regije kao čvorišta za proizvodnju, skladištenje i dijeljenje obnovljive energije, što će smanjiti troškove i povećati energetsku neovisnost Europe. Konačno, naglasila je važnost integracije lokalnih industrija u europske lance opskrbe, poput proizvodnje baterija i recikliranja tekstila, kako bi se povećala otpornost i konkurentnost.

Poručila je investitorima da je sada pravo vrijeme za ulaganje u Zapadni Balkan, jer to znači ulaganje u tržište od 500 milijuna ljudi. Pozvala je poslovne lidere da zajedno definiraju prioritete i otključaju nove poslovne prilike, naglašavajući da je budućnost Zapadnog Balkana unutar Europske unije.

CIJELI GOVOR URSULE VON DER LEYEN

Hvala, premijeru, dragi Edi, što ste domaćin ovog foruma ovdje u Tirani.

Dame i gospodo,

Prije godinu dana došla sam u Albaniju i u cijelu regiju s obećanjem. Obećanjem da će ljudi i tvrtke Zapadnog Balkana početi osjećati Europsku uniju u svom svakodnevnom životu. Da će osjetiti prednosti zajedničkog napretka. I godinu dana kasnije, upravo se to događa. Dopustite mi da navedem samo jedan primjer. Dobro se sjećam, dragi Edi, kada si mi prvi put rekao da želiš da Albanija pristupi Jedinstvenom području plaćanja u eurima, SEPA-i. Moje službe su mi rekle da će to zahtijevati puno vašeg rada. Puno odlučnosti za provođenje ambicioznih reformi. I možda, puno vremena. Ali u manje od dvije godine, uspjeli ste to ostvariti. I od prošlog tjedna, tvrtke ovdje u Albaniji mogu slati novac u Europsku uniju i iz Europske unije po znatno smanjenim troškovima. Isto se događa u Crnoj Gori i Sjevernoj Makedoniji. Naknade za transakcije na Zapadnom Balkanu bile su do šest puta veće nego u našoj Uniji. Pristupanje SEPA-i uštedjet će vašim tvrtkama otprilike 500 milijuna eura godišnje. To je pravi novac na vašim bilancama. Novac koji možete uložiti tamo gdje je najvažnije. Upravo to znači osjetiti Uniju na europskom kontinentu u svakodnevnom životu. To je napredak ne samo na papiru, već i u praksi. I zahvaljujući napornom radu vođa poput tebe, Edi, i ustrajnosti albanskog naroda, ta promjena se događa ovdje i sada.

Dame i gospodo,

Ovaj primjer je dokaz jednostavne činjenice. Zapadni Balkan sada je čvrsto na putu da postane dio Europske unije. I znamo što to znači u gospodarskim uvjetima. Jer smo to već vidjeli. Sve zemlje koje su se pridružile našoj Uniji doživjele su nevjerojatan gospodarski rast. Razmislite o posljednjim valovima proširenja naše Unije. Poljsko gospodarstvo se utrostručilo u manje od tri desetljeća. U Hrvatskoj je nezaposlenost pala s 17% na 4% u samo malo više od desetljeća. Isto će se dogoditi diljem Zapadnog Balkana. I ne govorim o nekoj dalekoj budućnosti. Vaša gospodarstva već su spremna za brzi rast u nadolazećim godinama. Uspostavili smo Plan rasta za Zapadni Balkan upravo za to. EU otvara sektore svog gospodarstva za vaše poslovanje. Zajedno radimo na reformama za ravnopravne uvjete. A uz reforme dolaze i ulaganja. Plan rasta za Zapadni Balkan ima za cilj udvostručiti regionalni BDP u sljedećem desetljeću. Stoga je moja poruka investitorima danas jednostavna. Ne dopustite da vam ova prilika prođe. Sada je vrijeme za ulaganje u Zapadni Balkan.

I drago mi je vidjeti toliko vas ovdje danas – spremnih iskoristiti poslovne prilike stvorene bližom integracijom. Za trenutak ćete potpisati deset važnih poslovnih ugovora. Sutra ćete raspravljati o 24 druga potencijalna ulaganja. Zajedno bi oni mogli donijeti više od četiri milijarde eura novih ulaganja u regiju. To će biti ogroman poticaj za cijelu regiju. Lokalne tvrtke će se povećati zahvaljujući europskim ulaganjima. A tvrtke iz naše Unije proširit će svoje poslovanje u regiji, stvarajući lokalna radna mjesta i nove prilike u mnogim vrijednosnim lancima. Ipak, ono što čini ovaj Forum tako posebnim nije samo veličina ulaganja koja najavljujemo. S ovim projektima dovodimo Zapadni Balkan unutar industrijske politike naše Unije. Otvaramo neke od naših ključnih gospodarskih inicijativa za vas – na primjer, u području umjetne inteligencije. I integriramo vaše industrije u Jedinstveno tržište. Danas šaljemo jasan signal poslovnom sektoru. Ako odaberete Zapadni Balkan, birate Europu.

Dopustite mi da navedem tri primjera. O umjetnoj inteligenciji, čistoj energiji i industrijskim lancima opskrbe. Počnimo s umjetnom inteligencijom. I dopustite mi da vam ispričam priču koja je počela puno prije nego što smo svi mogli koristiti umjetnu inteligenciju na svojim pametnim telefonima. Prije deset godina, Europa je zaostajala za ostatkom svijeta u utrci za računalnom snagom. Imali smo samo jedno superračunalo među deset najboljih na svijetu. Ali onda se cijeli kontinent mobilizirao. Superračunala smo učinili glavnim prioritetom mog prvog mandata. I danas imamo četiri superračunala među deset najboljih na svijetu. Zašto je to važno? Jer koristimo ta superračunala za razvoj europskih rješenja umjetne inteligencije. Uspostavljamo mrežu Tvornica umjetne inteligencije diljem Europe. To su mjesta gdje naše tvrtke i startupi mogu razvijati, trenirati i implementirati svoje modele umjetne inteligencije sljedeće generacije. I danas mogu najaviti da ćemo otvoriti naše Tvornice umjetne inteligencije za Zapadni Balkan. Počet ćemo s uspostavljanjem dviju Antena Tvornica u Sjevernoj Makedoniji i Srbiji. I razvijamo brzu digitalnu mrežu diljem cijele regije. To će omogućiti tvrtkama u svih šest partnera da se povežu s tim tvornicama. To znači da će vaše tvrtke moći pristupiti europskoj infrastrukturi za umjetnu inteligenciju upravo ovdje u regiji. Drugim riječima, računalna snaga Unije bit će vam na usluzi. Kako želim da budućnost umjetne inteligencije bude stvorena u Europi, želim da Zapadni Balkan bude u njenom središtu.

Moj drugi primjer povezan je s čistom energijom. Razvoj visokokvalitetnih čistih tehnologija nije samo ključan za naš planet. Ključan je za našu konkurentnost. Svaki poslovni čelnik i svaka obitelj u Europi sjeća se energetske krize izazvane ruskom invazijom na Ukrajinu. Svi se sjećate šoka kada ste primili potpuno nepristupačne račune za struju. Zajedno smo prebrodili najgore dane krize. Uključujući i europsku podršku vašim zemljama. Ali računi su još uvijek previsoki. I znamo što podiže cijene: naša ovisnost o uvozu fosilnih goriva. Ali znamo i što snižava cijene: moramo proizvoditi više čiste energije ovdje kod kuće. Obnovljivi izvori su domaća energija – pa nam daju neovisnost. Jeftina su energija – pa snižavaju cijene. I stvaraju dobra radna mjesta ovdje u Europi. Ali osim proizvodnje čiste energije, moramo se poboljšati u njenom skladištenju i dijeljenju. Čista i jeftina energija mora se skladištiti kada je ima u izobilju. I mora moći slobodno teći tamo gdje je najpotrebnija. I tu uloga Zapadnog Balkana u Europi postaje ključna. Vaše zemlje su strateški smještene na našem kontinentu. Vaše zemlje mogu postati čvorišta za proizvodnju, skladištenje i dijeljenje čiste energije s ostatkom Europe. Danas potpisujete nekoliko ulaganja koja će upravo to učiniti. Od proizvodnje čiste energije u svih šest partnera Zapadnog Balkana. Do skladištenja energije u Crnoj Gori. Oni će sniziti troškove električne energije. I također će pridonijeti našoj kolektivnoj energetskoj neovisnosti. Dakle, dopustite mi da budem jasna. Vi gradite novu energetsku okosnicu ne samo za Zapadni Balkan, već za cijelu Europu.

Dame i gospodo,

Moj treći i posljednji primjer povezan je s industrijskim vrijednosnim lancima. Posljednje godine pokazale su da nijedna industrija ne smije ovisiti o jednom dobavljaču za ključne inpute. Svi moramo izbjegavati uska grla. Stoga je ključno izgraditi otpornije lance opskrbe. I kad god je moguće, taj posao treba početi upravo ovdje u Europi. Mnogi projekti o kojima raspravljate na ovom Forumu mogu popuniti ključne praznine u europskim industrijskim lancima opskrbe. Na primjer, proizvodnja baterija za automobilsku industriju. Aktivni sastojci za farmaceutsku industriju. Recikliranje tekstila za modnu industriju. Hrana za životinje za poljoprivrednu industriju. I popis se nastavlja. Ova ulaganja stvaraju radna mjesta i dodanu vrijednost ovdje u regiji. Ali također čine ostatak Europe otpornijim i konkurentnijim. U našem je zajedničkom interesu integrirati ove strateške lokalne industrije u Europsko jedinstveno tržište. Pa kako to možemo ostvariti? U okviru našeg Plana rasta za Zapadni Balkan gradimo Autocestu jedinstvenog tržišta. Cilj je dovesti lokalne industrije u kontinentalne lance opskrbe. Učinit ćemo to regulatornom integracijom i industrijskim savezima između tvrtki u regiji i u našoj Uniji. Počet ćemo s prioritetnim sektorima – gdje biste trebali osjetiti prednosti članstva u našoj Uniji čak i prije nego što se pridružite. Moj stav je uvijek isti. Ulaganje u Zapadni Balkan znači ulaganje u buduće kontinentalno tržište od 500 milijuna ljudi. Vaši lokalni projekti imaju europsku dimenziju i europsku bazu kupaca. Dakle, poslovni slučaj je uvjerljiv. Povrat ulaganja je obećavajuć. Za vas, za Zapadni Balkan i za cijelu Europu.

Dame i gospodo,

Na svakom koraku koji Zapadni Balkan napravi prema našoj Uniji, pojavit će se nove prilike. A vi – izvršni direktori i investitori u ovoj prostoriji – imate središnju ulogu. Vaša perspektiva je ključna. Recite nam što vam treba od nas da biste otključali nove projekte. Recite nam gdje vidite najveći potencijal za rast. Recite nam gdje se vaši prioriteti podudaraju s našima kako bismo mogli napredovati zajedno. Jer putanja ove regije je jasna. Budućnost Zapadnog Balkana je unutar naše Unije. I na svima nama je da to ostvarimo.

Hvala vam puno što ste danas ovdje. I živjela Europa.

Hrvatska gradi najveći baterijski sustav u jugoistočnoj Europi: 10+50 MW kod Šibenika za stabilnu zelenu energiju. U blizini Šibenika, u krugu tvornice Impol TLM u Ražinama, u tijeku je izgradnja ambicioznog projekta baterijskog sustava za pohranu energije (BESS - Battery Energy Storage System ) koji će postati najveći u regiji. Riječki startup IE-Energy d.o.o. razvija sustav snage 10+50 MW i kapaciteta 120 MWh, koji će pružati ključne usluge za stabilizaciju hrvatske elektroenergetske mreže. Projekt, vrijedan oko 70 milijuna eura, nedavno je dobio zeleno svjetlo od Vlade RH na sjednici 3. listopada, gdje je ministar gospodarstva Ante Šušnjar predstavio točku o davanju suglasnosti za financiranje iz EU fondova.

Projekt "Pametno skladištenje energije na razini mreže" započet je 2022. godine, a prva faza od 10 MW i 22 MWh kapaciteta bit će završena u listopadu 2025. godine. Prema planovima, puni kapacitet od 10+50 MW trebao bi biti operativan do početka 2026. godine, iako su administrativna kašnjenja produžila pripreme na tri godine. Sustav će se sastojati od 40 kontejnera s baterijama Tesla MegaPack XL (američka kompanija Tesla inc.), spojenih na postojeću infrastrukturu Impol TLM-a, uključujući transformator i priključak na prijenosnu mrežu Hrvatskog operatora prijenosnog sustava (HOPS).

Glavna namjena ovog baterijskog sustava je balansiranje elektroenergetske mreže, posebno u kontekstu rastuće integracije obnovljivih izvora energije poput solarnih i vjetroelektrana. Sustav će omogućiti pohranu viška energije tijekom perioda niske potražnje i njezino puštanje u mrežu kada je potražnja visoka, sprječavajući probleme poput negativnih cijena struje na burzama – rekord je dosegnuo -500 eura po MWh. Osim toga, pružat će usluge uravnoteženja HOPS-u, poboljšavati kvalitetu napona u Šibeniku i okolici te doprinositi izbjegavanju prekida opskrbe. Kao dio virtualne elektrane (VPP), projekt će podržati male proizvođače energije i dinamičke tarife, čime se povećava energetska sigurnost i smanjuje ovisnost o fosilnim gorivima.

Financiranje projekta osigurano je kroz kombinaciju privatnih ulaganja i EU sredstava. Europska komisija odobrila je državnu potporu od 19,8 milijuna eura iz Modernizacijskog fonda, što pokriva oko 30 posto ukupnih troškova. Ova sredstva su prioritetno ulaganje Ministarstva gospodarstva, a projekt je ocjenjen sukladnim s EU smjernicama za klimu, zaštitu okoliša i energiju (broj SA.64374). Dodatno, Europska banka za obnovu i razvoj (EBRD) uložila je do 16,8 milijuna eura u equity investiciju, a IE-Energy je sklopio aranžmane s institucionalnim investitorima.

Ministar gospodarstva Ante Šušnjar igrao je ključnu ulogu u promociji projekta. Na 118. sjednici Vlade 3. listopada 2025., predstavio je točku dnevnog reda o suglasnosti za financiranje, ističući važnost baterijskih sustava za energetsku tranziciju. Šušnjar je ranije, u rujnu 2025., osnovao Energetski savjet za koordinaciju politika obnovljivih izvora, gdje pohrana energije ima centralno mjesto u Nacionalnom energetskom planu do 2030. godine. "Ovo je korak prema smanjenju cijena električne energije i povećanju sigurnosti opskrbe", naglasio je Šušnjar u kontekstu ažurirane Energetske strategije RH.

S tehničke strane, sustav je fleksibilan – može reagirati unutar dvije sekunde, ima životni vijek dulji od 10 godina i učinkovitost preko 90 posto. Koristit će se armiranobetonska zgrada za rasklopno postrojenje i kanale za uljnu jamu, s daljinskim upravljanjem. Ekološki, projekt je pasivan objekt bez emisija u zrak ili vodu, bez buke i bez zračenja, što ga čini sigurnim za stanovništvo. Župan Šibensko-kninske županije Marko Jelić podržao je inicijativu, ističući da nema opasnosti za okoliš. Sustav će ubrzati dekarbonizaciju, podržati integraciju obnovljivih izvora i smanjiti rizike energetskih kriza.

Ovaj projekt predstavlja prekretnicu za hrvatsku energetiku, posebno u svjetlu EU ciljeva za zelenu tranziciju. Kako ističu stručnjaci, kašnjenja u implementaciji novih tehnologija poput baterija mogu ugroziti konkurentnost, ali odobrenje Vlade signalizira ubrzanje. IE-Energy, osnovan 2021. godine, već ima dozvolu za agregiranje energije i planira širenje na druge projekte, uključujući male modularne reaktore. S obzirom na trenutne trendove, očekuje se da će baterijski sustavi postati ključni za stabilnu i održivu energetsku budućnost Hrvatske.

BESS BATERIJSKI SUSTAVI U OKOLICI

U Europskoj uniji, projekti baterijskih sustava za pohranu energije (BESS) brzo rastu, posebno u kontekstu zelene tranzicije i integracije obnovljivih izvora. Prema outlooku za 2025.-2029., EU će vidjeti šestostruki rast kapaciteta BESS-a do gotovo 120 GWh do 2029., s ukupnim kapacitetom od 400 GWh. Ovo uključuje velike projekte snage oko 50 MW ili veće, sličnih onome u Šibeniku (60 MW/132 MWh). Evo nekih ključnih primjera iz razdoblja 2023.-2025., fokusiranih na EU zemlje (isključujući UK nakon Brexita). Projekti su financirani iz EU fondova, privatnih ulaganja ili nacionalnih aukcija, s naglaskom na stabilizaciju mreže, smanjenje emisija i podršku OIE.

1. Vilvoorde Battery Park, Belgija (ENGIE i Sungrow)
- Snaga i kapacitet: 200 MW / 800 MWh (u dvije faze; prva faza 100 MW / 400 MWh dovršena 2025., druga do kraja 2025.).
- Lokacija: Vilvoorde, blizu Bruxellesa.
- Namjena: Stabilizacija mreže, integracija obnovljivih izvora, sprječavanje prekida opskrbe. Najveći BESS u kontinentalnoj Europi, ulaganje 230-290 milijuna eura.
- Status: Prva faza spojena na mrežu 2025.; podržava energetsku sigurnost Belgije.

2. Bugarski BESS projekt (neimenovan, inauguriran 2025.)
- Snaga i kapacitet: Oko 500 MWh (točan MW nije specificiran, ali najveći u EU po kapacitetu).
- Lokacija: Bugarska (detalji o točnoj lokaciji nisu javno dostupni).
- Namjena: Podrška elektroenergetskoj mreži, integracija OIE i dekarbonizacija.
- Status: Inauguriran u svibnju 2025., tvrdi se da je najveći u EU.

3. Eneco/EPH BESS, Nizozemska
- Snaga i kapacitet: 50 MW / 200 MWh (4-satni sustav).
- Lokacija: Rotterdam, na lokaciji Enecogen elektrane.
- Namjena: Sprječavanje nestašica struje, smanjenje zagušenja mreže, smanjenje emisija. Pruža usluge tržištu električne energije.
- Status: Planirano puštanje u rad 2027.; zajednički pothvat Eneco i EPH (50:50), s Enecogenom za održavanje.

4. Antwerp BESS, Belgija (TotalEnergies)
- Snaga i kapacitet: 25 MW / 75 MWh (dio ukupnog 50 MW / 150 MWh za dva projekta u Belgiji).
- Lokacija: Antwerp platforma.
- Namjena: Stabilizacija visokonaponske mreže, podrška dnevnoj potrošnji 10.000 kućanstava, integracija OIE.
- Status: Pokrenut u svibnju 2023., operativan do kraja 2024.; koristi Saft litij-ionske baterije, ulaganje 70 milijuna eura.

5. Brillon BESS, Njemačka (TotalEnergies/Kyon Energy)
- Snaga i kapacitet: 103 MW / 258 MWh.
- Lokacija: Brillon.
- Namjena: Stabilizacija mreže, podrška obnovljivim izvorima, sigurnost opskrbe.
- Status: Najavljen u ožujku 2025., komercijalni rad od 2026.; dio šireg portfelja od 321 MW u Njemačkoj.

6. Greenvolt BESS, Italija
- Snaga i kapacitet: 75 MW / 600 MWh (8-satni litij-ionski sustav).
- Lokacija: Italija (detalji o točnoj lokaciji nisu specificirani).
- Namjena: Stabilizacija mreže, podrška aukcijama za pohranu energije.
- Status: Osvojen na najvećoj talijanskoj aukciji za BESS 2025., prvi takav projekt za Greenvolt grupu.

7. Dunkirk BESS, Francuska (TotalEnergies)
- Snaga i kapacitet: 61 MWh (najveći u Francuskoj).
- Lokacija: Dunkirk.
- Namjena: Podrška mreži RTE, napajanje preko 200.000 kućanstava na sat.
- Status: Pušten u rad u prosincu 2021., dio tendera iz 2020.; koristi 27 Saft kontejnera.

8. Hibridni projekt Mireasa, Rumunjska
- Snaga i kapacitet: 50 MW (hibridni vjetar-fotovoltaika-baterija).
- Lokacija: Mireasa Wind Park.
- Namjena: Integracija OIE, stabilizacija mreže.
- Status: Dio budućih projekata, započet 2024.

9. Endurance/Kenergy BESS, Španjolska
- Snaga i kapacitet: 64 MWh (samostalni projekt).
- Lokacija: Španjolska (detalji nisu specificirani).
- Namjena: Stabilizacija mreže, podrška energetskoj tranziciji.
- Status: Dobivena dozvola 2025., prvi veliki projekt za Endurance i Kenergy.

Ovi projekti odražavaju trend rasta BESS-a u EU, potaknut EU-ovim ulaganjima do 3 milijarde eura za proizvodnju baterija. Većina se fokusira na Belgiju, Njemačku i Italiju, gdje su regulatorni okviri povoljni.

KAKO RADI BESS TEHNOLOGIJA?

Baterijski sustavi za pohranu energije, poznati pod skraćenicom BESS (Battery Energy Storage System), predstavljaju ključnu tehnologiju u modernoj energetici. Ovi sustavi omogućuju pohranu električne energije iz različitih izvora – bilo da se radi o obnovljivim izvorima poput sunca i vjetra, ili konvencionalnim elektranama – te njezino puštanje u mrežu kada je potrebno. U eri tranzicije prema zelenoj energiji, BESS igra ulogu "mosta" između nestabilne proizvodnje i stalne potražnje, pomažući u stabilizaciji elektroenergetske mreže i smanjenju ovisnosti o fosilnim gorivima.

BESS sadrži napredna tehnološka rješenja koja se sastoje od skupine baterija, obično litij-ionskih, povezanih s inverterima, sustavima upravljanja (BMS - Battery Management System) i softverom za nadzor dok proces funkcionira u tri glavna koraka:

- Punjenje: Sustav apsorbira energiju iz mreže ili obnovljivih izvora (npr. solarnih panela) kada je ponuda veća od potražnje, poput sunčanih dana ili noćnih sati s niskom potrošnjom.
- Pohrana: Energija se pohranjuje u baterijama, gdje se kemijski procesi (npr. u litij-ionskim ćelijama) koriste za zadržavanje energije bez gubitaka.
- Pražnjenje: Kada potražnja raste (npr. u vršnim satima), energija se oslobađa natrag u mrežu, pružajući stabilan protok.

Baterije obično traju 1-4 sata pri punoj snazi, ali napredni modeli mogu dosegnuti i duže, ovisno o dizajnu. Sustavi su skalabilni: od malih kućanskih jedinica do velikih instalacija snage stotina MW, poput onih u EU (npr. Vilvoorde u Belgiji, 200 MW).

Prednosti BESS tehnologije
- Stabilizacija mreže: Sprječava fluktuacije od obnovljivih izvora, smanjujući rizik od nestanaka struje i negativnih cijena na burzama.
- Dekarbonizacija: Omogućuje veću integraciju solara i vjetroelektrana, smanjujući emisije CO2.
- Ekonomski benefiti: Smanjuje troškove opskrbe, pruža usluge poput frekventne regulacije i rezervne snage.
- Fleksibilnost: Koristi se u mikrogridovima, EV punionicama i industrijskim postrojenjima.

Izazovi uključuju visoke početne troškove izgradnje sustava, ograničen životni vijek baterija (10-15 godina) i ekološke aspekte (recikliranje litija). Međutim, napredak u tehnologijama poput solid-state baterija i AI upravljanja obećava jeftinije, efikasnije sustave. Globalno, kapacitet BESS-a rast će šestostruko do 2029. (do 400 GWh), s EU fokusom na zeleni prijelaz. Ova tehnologija, integrirana s AI i kvantnim računalima, mijenja energetiku od Šibenika do svjetskih mreža.

Poslovanje mađarske naftne i plinske kompanije MOL Group duboko je isprepleteno s uvozom ruske nafte, što je generiralo značajne profite za kompaniju i mađarsku državu, ali dovelo je i do geopolitičkih napetosti unutar EU-a i sa susjednim zemljama. Na osnovu povijesnih podataka i recentnih događaja MOL je iskoristio popuste na rusku naftu (prvenstveno Urals blend) uzrokovane EU sankcijama od 2022., što mu je omogućilo niže input troškove, veće profite i dodatna sredstva za ekspanziju u Centralnoj i Istočnoj Europi (CEE). Ova strategija, podržana politikom premijera Viktora Orbána, žrtvuje suradnju s EU-om i Ukrajinom u korist mađarskih ekonomskih koristi, ali nosi rizike od pritiska iz SAD-a (pod predsjednikom Donaldom Trumpom) i mogućeg ukidanja EU izuzeća.

Zarada od ruske nafte i ekonomski utjecaj

U posljednjih 10 godina (2015.-2025.), Mađarska i MOL su zaradili oko 3,56 milijardi EUR od uvoza "jeftine" ruske nafte, s glavnim porastom od 2022. zbog sankcija koje su snizile cijenu Uralsa u odnosu na Brent (popust do 30 USD po barelu 2022., sada oko 12-15 USD). Volumen uvoza porastao je na oko 5 milijuna tona godišnje od 2022., čineći 86% mađarskog uvoza nafte iz Rusije. MOL, kao glavni naftni igrač, ostvario je oko 2,8 milijardi EUR uštede na ulaznim troškovima, dok je Mađarska država uzela 0,76 milijardi EUR kroz poreze, uključujući "windfall tax" (521 milijuna USD 2022., ali smanjeno kasnije). Ovi ekstra profiti (procjena CREA: 2,3 milijarde EUR za MOL i vladu do ožujka 2025.) omogućili su MOL-u da poveća operativni prihod u downstream segmentu za 30-34%, dosežući 25,3 milijarde USD 2024., unatoč padu u Q2 2025. (PBT 546 milijuna USD, porast 23% godišnje).

Na osnovu dostupnih podataka iz pouzdanih izvora kao što su CREA (Centre for Research on Energy and Clean Air), Statista, Trading Economics i drugi, napravili smo analizu zarade Mađarske od uvoza ruske nafte. "Jeftina" ruska nafta (prvenstveno Urals blend) postala je značajno jeftinija nakon EU sankcija 2022. godine zbog popusta u odnosu na globalnu cijenu Brent nafte. Prije toga, popust je bio mali (2-5 USD po barelu), pa je zarada bila dosta ograničena. Glavni igrač je mađarska kompanija MOL Group, koja uvozi rusku naftu preko Druzhba cjevovoda i prerađuje je u svojim rafinerijama (npr. Danube refinery). Mađarska država zarađuje kroz poreze, uključujući "windfall tax" na ekstra profite MOL-a dok je porez uveden 2022.

Ova mađarska prednost dolazi od izuzeća od EU embarga, koje Mađarska (zajedno sa Slovačkom i Češkom) koristi za uvoz ruske nafte preko Druzhba cjevovoda. Međutim, profiti se ne prenose na potrošače dok su cijene goriva u Mađarskoj 5% iznad EU prosjeka. Recentno, MOL se suočio s pritiscima: Ukrajina je ograničila tranzit Lukoila, ali MOL je sklopio deal da preuzme rizik transporta, osiguravajući nastavak uvoza ruskog goriva. Orbán tvrdi da nema alternative, nazivajući prestanak uvoza "ekonomskom katastrofom" koja bi smanjila mađarski BDP za 4%. Ovo je ponovio u razgovoru s Trumpom, gdje je istaknuo da Mađarska "ne može slijediti američke smjernice napuštanja ruske nafte i plina" jer je kopnena zemlja bez pristupa moru.

Akvizicije i regionalna ekspanzija MOL-a podržana extra profitima

Na osnovu dostupnih podataka iz financijskih izvještaja, analiza i izvještaja organizacija poput CREA (Centre for Research on Energy and Clean Air), Wood Mackenzie i drugih, jeftina ruska nafta (prvenstveno Urals blend s popustom zbog EU sankcija od 2022.) doista daje MOL Grupi značajnu tržišnu prednost u Centralnoj i Istočnoj Europi (CEE). Ova prednost dolazi od nižih input troškova (cijena sirove ruske nafte), što povećava margine u downstream segmentu (rafinerije i maloprodaja), generira ekstra profite MOL-a i osigurava dodatni cash flow. To je omogućilo MOL-u da financira akvizicije susjednih tvrtki bez većeg pritiska na vlastitu bilancu, čime je MOL konsolidirao naftnu dominaciju u regiji. Međutim, ova prednost nije bez kontroverzi: profiti se ne prenose na potrošače (cijene goriva u Mađarskoj ostaju iznad EU prosjeka), a dio ide mađarskoj vladi kroz poreze, podržavajući budžet u vrijeme EU sankcija prema Mađarskoj zbog korupcije i vladavine prava.

Na osnovu dostupnih podataka iz pouzdanih izvora, MOL Group (mađarska naftna i plinska kompanija) je kroz godine proširila svoje poslovanje u Centralnoj i Istočnoj Europi kroz niz akvizicija, uglavnom maloprodajnih mreža benzinskih postaja, rafinerija i povezanih tvrtki. MOL je prisutan sam ili preko povezanih tvrtki (poput INA-e, Slovnafta) u zemljama oko Mađarske: Češkoj, Slovačkoj, Sloveniji, Hrvatskoj, Rumunjskoj, Srbiji, Bosni i Hercegovini te Crnoj Gori. Međutim, neke prisutnosti nisu rezultat izravnih akvizicija, već organskog rasta ili nasljeđa od većih akvizicija (npr. INA u BiH i Crnoj Gori dolazi preko hrvatske INA-e koju je MOL kupio).

Podaci o cijenama su djelomično dostupni jer za neke akvizicije postoje točni iznosi, dok za druge (npr. manje maloprodajne mreže) nisu javno precizirani u izvorima. Ukupno, MOL je uložio milijarde eura u regiju, fokusirajući se na downstream (rafinerije, maloprodaja) kako bi postao jedan od vodećih igrača u CEE regiji.

Ekstra profiti od ruske nafte omogućili su MOL-u da financira nove akvizicije, konsolidirajući dominaciju u CEE. MOL je uložio najmanje 1.5-2 milijarde EUR u kupnju susjednih tvrtki, fokusirajući se na maloprodajne mreže i rafinerije. Evo sažetka po zemljama, s naglaskom na cijene plaćene (u originalnoj valuti gdje je navedeno, pretvoreno u EUR/USD po približnom povijesnom kursu ako je potrebno).

Ključne akvizicije uključuju:
- Slovačka: Slovnaft (rafinerija i maloprodaja) 2000.-2004. za oko 300 milijuna USD, plus 16 Lukoil postaja 2021.
- Slovenija: OMV Slovenija (120 postaja) 2021.-2023. za 301 milijun EUR, čime je postao drugi najveći maloprodavač.
- Hrvatska: INA (25%+1 2002. za 505 milijuna USD, do 47% 2009. za dodatnih 400-500 milijuna EUR), uz korupcijski skandal gdje je bivši premijer Ivo Sanader osuđen za primanje 10 milijuna EUR mita od MOL-ovog CEO-a Zsolta Hernádija za upravljačku kontrolu. Arbitraže su presudile u korist MOL-a, s odštetom od 235-300 milijuna USD od Hrvatske.
- Rumunjska, Češka: Eni podružnice (stotine postaja) 2014. za dio paketa od 200-300 milijuna EUR; Shell postaje ranije.
- Srbija, BiH, Crna Gora: Organski rast i naslijeđeno od INA-e.

Ovo je MOL-u dalo preko 2.000 benzinskih postaja u regiji i tržišni udio od 10-20%, ugušivši pritom svu konkurenciju. Bez ruske nafte, tranzicija bi koštala dodatno 500-600 milijuna USD godišnje, ograničavajući ekspanziju. MOL planira prelazak na non-rusku naftu do kraja 2026., ali tvrde da nema razloga za odustajanje ranije.

Ključni mehanizmi prednosti od jeftine ruske nafte

Niži input troškovi i veće margine: Od 2022., popust na rusku naftu iznosio je do 77% u ranim mjesecima 2023., a zatim se smanjio na oko 20% u 2024. To je omogućilo MOL-u da kupuje naftu po 6-7 USD po barelu jeftinije od alternativa (npr. preko Adria JANAF cjevovoda iz Hrvatske). Kao rezultat, MOL-ov operativni prihod u downstream segmentu porastao je za 30-34% u odnosu na pre-invazijske razine, dosegnuvši USD 25,3 milijarde u 2024. EBITDA i profit before tax (PBT) također su porasli: npr. Q1 2025. PBT je bio USD 546 milijuna, porast od 23% godišnje, unatoč ekonomskim izazovima.

Konkurentska prednost u regiji: MOL ima izuzeće od EU embarga na rusku naftu (otvoreno do 2026.-2027.), što mu omogućuje niže cijene inputa u odnosu na konkurente u CEE koji se oslanjaju na skuplje alternative (npr. Brent ili nafta iz Bliskog Istoka). Prema Wood Mackenzie, ovo daje MOL-u prednost u veleprodaji goriva u regiji, jer može nuditi konkurentnije cijene ili zadržati više profita. U Mađarskoj i Slovačkoj, MOL kontrolira rafinerije (Duna i Bratislava) koje primaju rusku naftu preko Druzhba cjevovoda, što čini 60-100% njihovog uvoza.

Ekstra profiti i njihova raspodjela: Od početka invazije 2022. do maja 2025., MOL i mađarska vlada zajedno su zaradili oko EUR 2,3 milijarde ekstra profita (procjena CREA, uključujući do ožujka 2025.). MOL je zaradio veći dio (npr. downstream operating profit USD 1,67 milijardi u 2022., porast od USD 1,15 milijardi u 2021.), dok je vlada uzela dio kroz windfall tax (USD 521 milijun u 2022., ali samo USD 17 milijuna u 2023.-2024. zbog smanjenja stope). Ovi profiti nisu proslijeđeni potrošačima jer su cijene goriva u Mađarskoj 5% iznad EU prosjeka.

Usporedba s okolnim zemljama: Zemlje poput Češke (Unipetrol, dio PKN Orlen) i Poljske su se brže diversificirale od ruske nafte, plaćajući više za alternative nafte, što smanjuje njihove margine. Slovačka (Slovnaft, dio MOL-a) koristi istu prednost, ali Hrvatska (INA, djelomično MOL-ova) ima miješane izvore. Ovo daje MOL-u prednost u cjenovnoj konkurenciji i tržišnom udjelu u CEE maloprodaji.

Jeftina ruska nafta daje MOL-u jasnu prednost, omogućujući profite koji financiraju nove akvizicije i konsolidaciju u susjednim zemljama, gdje je "pokupovao" konkurente poput OMV, Eni i INA dijelova. Ovo je dio šireg mađarskog modela (pod Orbánom), ali nosi rizike: ovisnost o Rusiji, EU pritisci i moguće sankcije (npr. od Trumpa). MOL planira diversifikaciju do 2026.-2027., ali profitira dok može.

Specifično za INA-u Hrvatskoj i korupcijski skandal sa Sanaderom

MOL je 2002. pobijedio na natječaju za 25%+1 dionica INA-e s ponudom od 505 milijuna USD (oko 420 milijuna EUR po tadašnjem kursu), nadmašivši OMV-ovu ponudu od 420 milijuna USD. Do 2008.-2009., MOL je povećao udio na 47% kroz burzovnu ponudu za dodatnih 22,16% dionica, s procjenjenom cijenom od 400-500 milijuna EUR (točan iznos nije uvijek naveden, ali ukupna vrijednost INA-e tada je bila ~2-3 milijarde EUR).

Prema hrvatskim sudovima, MOL je 2009. dobio upravljačku kontrolu nad INA-om uz korupciju. Bivši premijer Ivo Sanader osuđen je na 10 godina zatvora za primanje mita od 10 milijuna EUR od MOL-a (konkretno od Zsolta Hernádija, CEO-a MOL-a) u zamjenu za odobrenje amandmana na dioničarski ugovor, čime je MOL dobio kontrolu unatoč manjinskom udjelu. MOL je negirao optužbe, a mađarski tužitelji odbacili su ih 2012. Arbitraža (UNCITRAL i ICSID) presudila je u korist MOL-a: Hrvatska nije dokazala korupciju, a MOL je dobio odštetu od 235-300 milijuna USD od Hrvatske 2022.-2023. Skandal je doveo do dugogodišnjih sporova, ali MOL i dalje kontrolira INA-u (sada ~49,08% udjela).

Geopolitičke implikacije i Orbánova politika

Orbánova energetska politika je duboko isprepletena s interesima MOL Grupe, mađarske naftne kompanije koja profitira od uvoza ruske nafte s velikim popustima. Ova politika prioritetizira energetsku sigurnost i ekonomske koristi preko geopolitičkih saveza, što dovodi do žrtvovanja suradnje s EU-om i Ukrajinom. Ključ je u ekstra profitima MOL-a od ruskih energenata (nafta i plin), koji su omogućili Mađarskoj da održi niže cijene energije, ali po cijeni izolacije u EU-u i podrške ruskim interesima tijekom rata u Ukrajini. Analiza se temelji na recentnim podacima do rujna 2025., uključujući pritiske Donalda Trumpa i EU-a.

Orbánova politika se može opisati kao "realpolitik" što je pragmatičan pristup koji vidi Rusiju kao ključnog partnera za energetsku neovisnost Mađarske, unatoč EU sankcijama. Od 2010., kada je Orbán došao na vlast, Mađarska je povećala ovisnost o ruskim energentima: oko 65-80% nafte i plina dolazi iz Rusije preko cjevovoda poput Druzhba. Ovo je opravdano "ekonomskom nužnošću" dok Orbán tvrdi da Mađarska nema alternative, što je ponovio u razgovorima s Trumpom, gdje je naglasio da je ruska energija ključna za niske cijene. Međutim, ova ovisnost nije samo ekonomska; ona služi političkim ciljevima, poput blokiranja EU podrške Ukrajini i zadržavanja EU fondova. Primjerice, Mađarska je blokirala EU izjave o uhićenju Putina i nabavu municije za Ukrajinu, dok je Orbán otvoreno rekao da je "Rusija već pobijedila" i da treba integrirati Rusiju natrag u Europu.

Ova politika je evoluirala od 2022. nakon invazije na Ukrajinu: Mađarska je osigurala izuzeće od EU embarga na rusku naftu do 2026.-2027., što joj omogućuje uvoz nafte preko Družba cjevovoda, dok druge zemlje prelaze na skuplje alternative nafte. Orbán je optužio EU da "uništava Europu" sankcijama, tvrdeći da su one koštale Mađarsku 20 milijardi EUR u tri godine, ali zapravo su popusti na rusku naftu (Urals blend) donijeli profite MOL-u i Mađarskoj.

Orbánova energetska politika prioritetizira Rusiju za MOL-ove interese, žrtvujući EU solidarnost i odnose s Ukrajinom. Mađarska dobiva 65-80% nafte i plina iz Rusije, a Orbán optužuje EU sankcije da su "uništile Europu" (koštale Mađarsku 20 milijardi EUR), ali zapravo profitira od popusta. Ovo je dovelo do blokiranja EU pomoći Ukrajini (npr. municija, NATO pristup) i optužbi Ukrajine za "napade" na Druzhba. MOL-ovi profiti financiraju Orbánove projekte, poput think tanka MCC (50 milijuna EUR dividendi 2023.), a dio ide vladi kroz poreze.

MOL Group je središte ove priče – kompanija (u kojoj država ima značajan utjecaj) profitira od popusta na rusku naftu, koji su dosezali do 30-77% u 2022.-2023., a sada su oko 20%. MOL uvozi oko 5 milijuna tona godišnje, uglavnom preko Druzhba cjevovoda, što mu daje niže input troškove i veće margine u rafinerijama (npr. Danube i Bratislava). Ovo je generiralo ekstra profite: npr. 2022. MOL-ov downstream profit porastao je za 1,15 milijardi USD, a ukupno ~2,3 milijarde EUR za MOL i vladu do 2025. Dio ovih profita ide vladi kroz "windfall tax" (95% u jednom trenutku), ali i financira razne Orbánove projekte.

MOL-ov interes je jasan: nastavak uvoza ruske nafte daje prednost MOL-u nad konkurentima u CEE regiji, omogućujući akvizicije (npr. OMV Slovenija, Eni mreže) i dominaciju u maloprodaji. Kompanija odbija tranziciju na nerusku naftu prije 2026., tvrdeći da bi koštala 500-600 milijuna USD godišnje, a Orbán podržava to optužujući EU i Ukrajinu za "napade" na opskrbu. Recentno, MOL je sklopio deal s Lukoil-om preko Ukrajine, gdje MOL preuzima rizik transporta, čime se izbjegavaju ukrajinske sankcije. Ovo pokazuje da je MOL spreman riskirati geopolitičke tenzije za vlastite profite.

Orbán žrtvuje globalne odnose radi MOL-ovih interesa: Mađarska je blokirala EU pomoć Ukrajini (npr. municiju, NATO pristup za Finsku i Švedsku), optužujući Ukrajinu za "napade" na Druzhba cjevovod i prijeteći prekidom struje za Ukrajinu. Ovo je dovelo do izolacije: EU razmatra ukidanje izuzeća do 2028., a Trump pritiska Orbána da prestane s uvozom, nazivajući to "financiranjem rata". Orbán optužuje EU da "uništava Mađarsku" sankcijama, ali zapravo koristi veto da zadrži EU fondove (15 milijardi EUR zadržano zbog korupcije).

Orbánova politika je podređena MOL-ovim profitima od ruskih energenata, što daje kompaniji ogromnu prednost (niže cijene, ekspanzija), ali po cijeni geopolitičke izolacije. Ekstra profiti (~2-3 milijarde EUR od 2022.) omogućili su Mađarskoj da "preživi" sankcije, ali popusti se smanjuju, a pritisci od EU-a i Trumpa rastu. Ako MOL nastavi uvoz, Mađarska riskira daljnje sankcije, ali Orbán vidi ovo kao "pobjedu" za nacionalne interese. Ova dinamika pokazuje kako ekonomski motivi (MOL-ovi popusti) diktiraju vanjsku politiku, žrtvujući EU solidarnost i podršku Ukrajini.

Hipotetska kalkulacija američkih carina za poništenje dobiti

Recentno, Trump je zvao Orbána o prestanku uvoza ruske nafte, nazivajući to "financiranjem rata", ali Orbán inzistira da nema alternativa. EU planira ukidanje izuzeća do 2028., a Mađarska se sukobljava s Hrvatskom zbog JANAF naknada (Szijjártó optužuje Zagreb za "ratno profiterstvo", povećane 5 puta, dok Hrvatska kontrira da je Mađarska pravi profiter). MOL osporava kapacitet JANAF-a, ali hrvatski dužnosnici tvrde da može pokriti potrebe.

Da bi se "poništila" ova dobit, američke carine na Mađarsku trebale bi generirati ekvivalentan ekonomski trošak za mađarsku ekonomiju (ili specifično MOL/vladu). Ovo je špekulativno: carine plaćaju američki uvoznici, ali efektivno smanjuju konkurentnost mađarskog izvoza (izvoznici moraju sniziti cijene ili izgubiti tržište), što bi moglo smanjiti prihode Mađarske jednako dobiti od nafte. Fokusiramo se na opće carine na mađarski izvoz u SAD. Trenutna prosječna efektivna carinska stopa SAD-a na mađarski izvoz je ~18,8% (porast od 1,4% na početku 2025. zbog Trumpovih tarifa), ali računamo dodatnu stopu potrebnu za neutralizaciju.

Špekulirajući, ako MOL nastavi uvoz ruske nafte, potrebne američke carine na mađarski izvoz u SAD (~13,8 milijardi USD godišnje) bile bi ~3% dodatno da neutraliziraju dobit (0,432 milijarde USD godišnje). EU nema direktne osnove za kaznu MOL-a zbog "ratnog profiterstva" (nema kršenja sankcija), ali može pooštriti anti-trust ili ukidati izuzeća, indirektno utječući na profite.

Za osnovni scenarij, T = (0,432 / 13,8) × 100 = 3,13%. Ovo bi generiralo "trošak" od ~0,432 milijarde USD za mađarske izvoznike, neutralizirajući dobit od nafte. Ako se fokusira samo na MOL-ove proizvode (npr. derivati nafte, koji čine mali dio izvoza u SAD), stopa bi trebala biti viša (npr. 20-30% na specifične kategorije), ali opći pristup utječe na cijelu ekonomiju.

Trenutne tarife su već visoke (20% na EU automobile i metale, do 50% na neke zemlje), a Mađarska pregovara o offset dogovorima (npr. u svemiru i vojsci) da ublaži utjecaj. Orbán je upozorio da bi gubitak ruske nafte bio "ekonomska katastrofa", pa bi takve carine mogle prisiliti diversifikaciju. Međutim, ako MOL nastavi s ruskom naftom i plinom, ovo bi moglo dovesti do geopolitičkih tenzija, slično pritiscima na Kinu.

Analiza mogućnosti da EU kazni MOL zbog "ratnog profiterstva"

Na osnovu dostupnih podataka i analiza EU sankcija, MOL Group (mađarska naftna kompanija) doista profitira od izuzeća od EU embarga na rusku naftu, što joj omogućuje uvoz ruske nafte s popustom i ekstra profite (kao što smo ranije procjenili, oko 2,3 milijarde EUR za MOL i mađarsku vladu od 2022. do 2025.). Ovo se može vidjeti kao "iskorištavanje ratne situacije", jer MOL koristi geopolitičke tenzije da održi niže input troškove dok druge EU zemlje prelaze na skuplje alternative. Međutim, ne postoje direktne pravne osnove da EU kazni MOL specifično zbog "ratnog profiterstva", jer kompanija djeluje unutar legalnih EU izuzeća. Umjesto toga, EU fokusira pritisak na ukidanje tih izuzeća ili pooštravanje sankcija, što bi indirektno utjecalo na MOL. 

Od 2022., EU je uvela embargo na uvoz ruske nafte morem (u sklopu 6. paketa sankcija), ciljajući smanjenje ruskih prihoda za financiranje rata u Ukrajini. Ovo uključuje zabranu uvoza sirove nafte i rafiniranih proizvoda, s cijevovodnim izuzecima za zemlje ovisne o infrastrukturi poput Druzhba cjevovoda. Sankcije su produžavane svakih 6 mjeseci (zadnje produženje je bilo u rujnu 2025.), a zahtijevaju jednoglasnost svih članica EU. Cilj je ekonomski pritisak na Rusiju, a ne kažnjavanje EU kompanija koje koriste legalne kanale dobave ruske nafte.

Mađarska (zajedno sa Slovačkom i Češkom) dobila je privremeno izuzeće za uvoz ruske nafte preko cjevovoda, zbog navodne nedostatnosti alternativa (npr. JANAF u Hrvatskoj). MOL, kao glavni uvoznik, koristi ovo za ~5 milijuna tona ruske nafte godišnje, što čini 65-80% njihove opskrbe. Ovo izuzeće je produženo do 2026.-2027., ali EU planira ukidanje do 2028., pod pritiskom Trumpa i EU lidera (npr. Kaja Kallas). MOL je čak sklopio deal s Lukoil-om 2024. da kupuje naftu na granici Bjelorusije i Ukrajine, izbjegavajući ukrajinske sankcije na Lukoil, što je kritizirano kao "podrivanje EU solidarnosti". Ovo omogućuje MOL-u da nastavi profitirati od popusta (do 20% jeftinije od Brent cijene), ali nije kršenje EU prava već zapravo, EU je odobrila ova izuzeća kako bi izbjegla ekonomsku štetu Mađarskoj.

"Ratno profiterstvo" (war profiteering) nije direktno definirano u EU zakonodavstvu kao osnova za sankcije protiv EU kompanija. EU sankcije (prema Članku 215 Lisabonskog ugovora) ciljaju treće zemlje poput Rusije, a ne domaće entitete koje koriste izuzeća. Nema presedana za kažnjavanje kompanija poput MOL-a zbog profita od sankcija već je fokus na kršenju sankcija, a MOL ih ne krši jer koristi odobrene izuzetke. Primjerice, EU je sankcionirala ruske kompanije (npr. Lukoil, Rosneft), ali ne EU igrače koji kupuju od njih rusku naftu preko izuzeća.

EU razmatra ukidanje Druzhba izuzeća za Mađarsku i Slovačku, što bi prisililo MOL da prelazi na skuplje alternative (npr. preko Hrvatske ili mora), s dodatnim troškom od 500-600 milijuna USD godišnje. Ovo nije kazna za profiterstvo, već pooštravanje sankcija prema Rusiji. Bloomberg izvještava da EU pregledava ove opskrbe, a Trumpov pritisak (npr. uvjetovanje sankcija na prestanak uvoza) pojačava to.

Ako MOL koristi extra profite za dominaciju tržištem (npr. kroz akvizicije u CEE regiji), EU mogla bi pokrenuti anti-trust istragu pod DG Competition (npr. zbog zloupotrebe dominantnog položaja prema Članku 102 TFEU). MOL je već pod lupom zbog visokih cijena goriva u Mađarskoj (5% iznad EU prosjeka, unatoč popustima), što sugerira da profiti ne idu potrošačima već se profiti koriste za daljnje širenje MOL-a. Međutim, nema aktivnih istraga protiv MOL-a za to već je fokus na nacionalnim porezima (npr. windfall tax u Mađarskoj).

EU nema "legalne alate" za tarife poput SAD-a (kao što je rekao finski predsjednik Stubb), ali može pooštriti sankcije na ruske kompanije (npr. sankcionirati više tankera ili mreža), indirektno utječući na MOL. Novi 19. paket sankcija (rujan 2025.) uključuje zabranu ruskog LNG-a do 2026., ali ne dira izuzeća za naftu.

Sankcije zahtijevaju jednoglasnost, a Mađarska (i Slovačka) imaju veto, a koristili su ga za blokiranje produženja sankcija u prošlosti (npr. ožujak 2025.), ali su popustili pod pritiskom. Mađarska koristi ovo za ucjene (npr. za EU fondove ili gasne sporove s Ukrajinom).

Ne postoje čvrste pravne osnove da EU direktno kazni MOL za "ratno profiterstvo", jer kompanija koristi odobrene EU izuzetke i ne krši sankcije. Ovo je više politički nego pravni problem dok EU vidi MOL-ov deal s Rusijom kao podrivanje solidarnosti, ali nedostatak jednoglasnosti sprječava daljnju akciju. Ako se situacija stabilizira (npr. nakon mira u Ukrajini), MOL bi mogao zadržati prednost, ali pritisi od Trumpa i EU-a (npr. ukidanje izuzeća do 2028.) vjerojatno će prisiliti tranziciju, smanjujući profite. Kritičari pozivaju na zatvaranje "rupi" u sankcijama, što bi moglo dovesti do indirektnih kazni za MOL.

MOL ne odustaje od ruske nafte

MOL je majstorski iskoristio ratnu situaciju za profite od ruske nafte kao osnovu za ekspanziju i dominaciju u CEE, dok Orbánova politika štiti te interese po cijenu mađarske izolacije u EU. Dok druge zemlje prelaze na alternative ruskoj nafti, Mađarska zarađuje, ali rizikuje pritiske od Trumpa i EU-a. Ako se situacija stabilizira za 2-3 godine, MOL će imati jaču poziciju, ali ovisnost o Rusiji može dovesti do krize ako izuzeća nestanu. Ovo pokazuje kako ekonomski motivi diktiraju geopolitiku, s MOL-om u središtu.

MOL Group i mađarska vlada (pod premijerom Viktorom Orbánom) su od 2022. iskoristili popust na rusku naftu (zbog EU sankcija) za generiranje ekstra profita, koji su omogućili brzu ekspanziju i akvizicije MOL-a u regiji. Prema procjenama CREA i drugih, ova "kratka" prednost (već 3-4 godine, a moguće i duže) omogućila je MOL-u da ojača dominaciju u Centralnoj i Istočnoj Europi (CEE), kupujući konkurente poput OMV Slovenija (2021.-2023.) i dijelova Eni mreže (2014.), čime je ugušio konkurenciju u maloprodaji goriva. Razdoblje od 5 godina s većim prihodima (npr. downstream EBITDA porast od 30% godišnje) doista bi bilo dovoljno za konsolidaciju tržišta, jer MOL sada kontrolira preko 2.000 benzinskih postaja u regiji i ima tržišni udio od 10-20% u više zemalja. Bez ove prednosti, tranzicija na skuplje alternative bi koštala MOL dodatnih 500-600 milijuna USD godišnje, ograničavajući sredstva za rast.

Špekulirajmo da MOL nastavi uvoziti rusku naftu i nakon 2025.-2026. (kada ističe EU izuzeće za Mađarsku i Slovačku). Ovo je realno: MOL-ov CEO Zsolt Hernádi je 2024. izjavio da nema razloga za odustajanje od ruske nafte zbog sigurnosti opskrbe i ograničenih alternativa. Pretpostavimo da popust ostaje na razini 2024.-2025. (oko 12-15 USD po barelu), volumen uvoza ~5 milijuna tona godišnje (preko Druzhba cjevovoda), a Brent cijena ~70-80 USD/barel. To bi generiralo godišnju dobit (uštedu) od oko 0,4 milijarde EUR za MOL i mađarsku vladu zajedno, sličnu procjenama za 2024. (kupnja 2,2 milijuna tona po sniženoj cijeni za ~1,04 milijarde EUR, ali ušteda od popusta ~0,4 milijarde EUR).

Dvostruki mađarski standardi

Jasni su dvostruki standardi u mađarskoj politici: dok Mađarska optužuje Hrvatsku za "ratno profiterstvo" zbog tranzitnih naknada (koje su povećane zbog rizika i troškova rata), sama profitira od jeftine ruske nafte, generirajući milijarde eura za MOL i državu (kao što smo analizirali, ~3,56 milijardi EUR u 10 godina, s većim dijelom od 2022.). Ovo nije samo ekonomsko, već geopolitičko pitanje: Mađarska koristi ratnu situaciju da opravda svoju ovisnost o Rusiji, optužujući susjede poput Hrvatske i Ukrajine (npr. za napade na Druzhba) kako bi izbjegla tranziciju na alternativa naftna goriva koja nisu ruska. MOL-ova ekspanzija u regiji (npr. kupnja INA-e u Hrvatskoj uz korupcijski skandal) dodatno pojačava ove napetosti, jer daje Mađarskoj utjecaj na regionalnu naftnu infrastrukturu.

S druge strane, Trumpov utjecaj (kao što Orbán tvrdi) mogao bi produžiti mađarsko izuzeće, ali europski plan za 2028. godinu signalizira kraj ove prednosti. Ako MOL nastavi uvoziti rusku naftu, kao što smo špekulirali, potrebne američke carine (~3-5% dodatno na mađarski izvoz) mogle bi neutralizirati profite, ali Orbánov apel Trumpu sugerira pokušaj izbjegavanja toga. Ukupno, ovo pokazuje da Mađarska koristi kratkoročne profite za dugoročnu dominaciju (npr. ugušivanje konkurencije akvizicijama), ali rizikuje izolaciju u EU-u i SAD-u. Ako se rat završi mirnim sporazumom (kao što Orbán predviđa), Rusija bi se mogla reintegrirati, ali do tada, Mađarska ostaje "profiter" kojeg optužuju druge susjedne države.

Szijjártó tvrdi da Hrvatska iskorištava ratnu situaciju za profite, konkretno kroz povećane tranzitne naknade za naftu preko Jadranskog naftovoda (JANAF). On naziva ovo "ratnom rentom" i ističe da su naknade pet puta veće od europskog standarda od 2022. Osim toga, optužuje Hrvatsku da infrastruktura JANAF-a nije dovoljna za isporuku potrebnih količina nafte Mađarskoj, što ograničava mađarsku energetsku sigurnost. Ovo se povezuje s ruskim uvozom: Mađarska koristi JANAF kao alternativu Druzhba cjevovodu (koji je pod pritiskom zbog ukrajinskih napada i sankcija), ali tvrdi da su hrvatske cijene "pohlepne" i da dovode do većih troškova za Mađarsku. Szijjártó ide tako daleko da naziva Hrvatsku "ratnim profiterom", sugerirajući da Zagreb koristi geopolitičke tenzije za ekonomske koristi, dok Mađarska pati od sankcija.

Ova epizoda je klasičan primjer mađarske "igre mačke i miša" s EU-om i susjedima, gdje Orbánova vlada optužuje druge za profite dok sama maksimizira koristi od ruske nafte. Kao što smo ranije analizirali, MOL profitira od popusta na rusku naftu (procjena ~0,4 milijarde EUR godišnje uštede), što omogućuje ekstra profite i ekspanziju u regiji (npr. akvizicije u Sloveniji i Hrvatskoj). Szijjártóove optužbe prema Hrvatskoj su hipokritske: dok Mađarska zarađuje milijarde od jeftine ruske nafte (financirajući rat, prema kritičarima), optužuje Zagreb za "ratnu rentu" zbog standardnih tranzitnih naknada. Ovo nije novo – slične optužbe date su u kolovozu 2025., a služe da opravdaju mađarsku ovisnost o Rusiji i blokiraju EU tranziciju do 2028.

U širem kontekstu, ovo pojačava napetosti između Mađarske i Hrvatske, gdje MOL-ova kontrola nad INA-om (kupljena uz korupcijski skandal) već stvara frikcije. Hrvatski odgovor ističe dvostruke standarde: Mađarska koristi EU izuzeća da održi niže cijene (gorivo 5% iznad EU prosjeka, ali inputi jeftini), dok druge zemlje plaćaju skuplje alternative. Ako se rat stabilizira, MOL će doista imati jaču tržišnu snagu, ali pritisci Trumpa (koji je "prepoznao" mađarske probleme, ali zahtijeva prestanak uvoza) i EU-a (plan za ukidanje izuzeća) mogu prisiliti promjene u Mađarskoj i kod MOL-a. Ovo pokazuje kako Orbán žrtvuje EU solidarnost za MOL-ove interese, ali rizikuje izolaciju jer npr. EU bi mogla pooštriti anti-trust pravila protiv MOL-a zbog tržišne dominacije, iako direktna kazna za "profiterstvo" nije vjerojatna, kao što smo ranije zaključili.

Nuklearna energija predstavlja jednu od najvažnijih tema u suvremenom energetskom sektoru Hrvatske, posebno u kontekstu globalnih klimatskih promjena i potrebe za energetskom neovisnošću. Prema nedavnim izjavama ministra gospodarstva Ante Šušnjara, Hrvatska operativno radi na realizaciji projekta nuklearne elektrane, naglašavajući da je to strateško pitanje, a ne ideološko. Ova inicijativa dolazi u vrijeme kada Europska unija planira ulaganja od 240 milijardi eura u nuklearnu energiju unutar svog višegodišnjeg financijskog okvira, što Hrvatsku pozicionira kao dio šireg europskog trenda prema niskougljičnim izvorima energije. U ovom opsežnom pregledu, istražujemo povijest, trenutne planove, tehnološke inovacije, prednosti i nedostatke, kao i kontroverze oko nuklearne energije u Hrvatskoj, temeljene na višestrukim izvorima i stručnim mišljenjima.

Povijesni kontekst nuklearne energije u Hrvatskoj datira iz 1970-ih godina, kada su planirane elektrane na lokacijama poput Prevlake i Dunava, nakon izgradnje Nuklearne elektrane Krško u suradnji sa Slovenijom. Međutim, nakon katastrofe u Černobilu 1986. godine, uveden je moratorij koji je zaustavio daljnje nuklearne projekte. Danas, s produženjem rada Krškog do 2043. godine, Hrvatska razmatra nove nuklearne opcije, uključujući sudjelovanje u projektu Krško 2 ili izgradnji vlastitih nuklearnih postrojenja. Prema izvješćima, Slovenija je navodno ponudila Hrvatskoj četvrtinski udio u Krškom 2 bez prava odlučivanja, što je izazvalo debate, a slovenske vlasti demantiraju slanje formalne ponude Hrvatskoj.

Trenutni hrvatski planovi usmjereni su na izgradnju najmanje tri mala modularna nuklearna reaktora (SMR), koji su kompaktni, sigurniji i lakši za instalaciju u usporedbi s tradicionalnim nuklearnim elektranama. Ovi reaktori koriste napredne tehnologije poput tekućih natrijevnih soli, mogu raditi bez vanjskog hlađenja i sadrže gorivo za do 20 godina, s vijekom trajanja od 50-60 godina. Svaki SMR reaktor može isporučiti do 500 MW snage, a grade se predfabricirano poput "Lego kockica", s vremenom izgradnje od tri do četiri godine i povezivanjem na mrežu unutar pet godina. Lokacije još nisu određene za smještaj SMR reaktora, ali se razmatraju povijesne opcije poput Ivanić Grada, Erduta i otoka Vira (koji je odbačen zbog turizma). Vlada je osnovala radnu skupinu za pripremu zakona o nuklearnoj energiji, koji bi trebao biti usvojen do kraja godine, te za osnivanje Agencije za nuklearnu energiju.

Stručnjaci poput Saše Medakovića iz Nuklearne elektrane Krško ističu niske rizike modernih SMR postrojenja, navodeći da su rizici "izuzetno niski i zanemarivi u kontekstu svakodnevnih rizika". Krško je unaprijeđen stotinjak puta u odnosu na originalni projekt, a količina radioaktivnog otpada je mala (1000-1500 kubika niskoradioaktivnog otpada). Duško Ćorak iz Instituta za nuklearnu energiju Inetec ističe razvoj SMR-a od tvrtki poput Rolls-Roycea, Westinghousea i Terrapowera Billa Gatesa, koji mogu riješiti izazove nestabilnosti obnovljivih izvora energije. Energetski stručnjak Ivica Jakić naglašava da je nuklearna energija "prihvaćena kao energija budućnosti", usklađena je s EU politikama i sporazumima poput onih između SAD-a i UK-a.

Međutim, tema nije bez kontroverzi. Ekološki aktivisti suprotstavljaju se nuklearnim projektima u Hrvatskoj, EU i globalno, pitajući zašto država ne potiče instalaciju solarnih panela na kućama umjesto nuklearnih rješenja? Opozicija dolazi i od udruga i političara u susjednoj Bosni i Hercegovini, zbog mogućih graničnih utjecaja. Šušnjar ističe da će Hrvatska ispuniti sve obveze oko radioaktivnog otpada, ali kritičari ističu dugoročne rizike, troškove i političku ovisnost o tehnologijama iz inozemstva. Globalno, Hrvatska glasa protiv Ugovora o zabrani nuklearnog oružja, ali to se ne odnosi izravno na civilnu nuklearnu energiju. Unatoč tome, ministar Šušnjar vidi nuklearnu energiju kao geopolitički i sigurnosni dobitak Republike Hrvatske, potencijalno financiran EU sredstvima.

Vremenski okvir uključuje usvajanje Nuklearnog zakona do kraja 2025., studije lokacija izgradnje nuklearnih elektrana su u tijeku, i prve SMR jedinice bi bile online unutar desetljeća, s ključnim prekretnicama poput gašenja Plomina 2033. i Krškog 2043. Ova inicijativa otvara prilike za međunarodnu suradnju, poput one sa SAD-om, gdje američke tvrtke mogu sudjelovati u dizajnu i konstrukciji SMR-a. U konačnici, nuklearna energija u Hrvatskoj predstavlja ravnotežu između inovacija i opreza, s naglaskom na sigurnost, održivost i društveni dijalog kako bi se osigurala podrška svih strana.

NUKLEARNA ENERGIJA U JUGOSLAVIJI

Nuklearni program Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije (SFRJ) predstavljao je ambiciozan pothvat u kontekstu hladnog rata, gdje je zemlja težila tehnološkom napretku i energetskoj neovisnosti. Od 1960. do 1990. godine, program je uključivao istraživanja, izgradnju istraživačkih reaktora i planove za komercijalne nuklearne elektrane, ali je većina inicijativa ostala nerealizirana zbog političkih, ekoloških i ekonomskih izazova. Ova analiza temelji se na povijesnim dokumentima, kronologijama i izvješćima, fokusirajući se na potencijalne lokacije za izgradnju nuklearnih elektrana. Program je započeo u kasnim 1940-ima osnivanjem instituta poput "Boris Kidrič" u Vinči (1947.), "Jožef Stefan" u Ljubljani (1948.) i "Ruđer Bošković" u Zagrebu (1950.), ali je intenziviran u 1960-ima s naglaskom na civilnu primjenu nuklearne energije. Do 1970-ih, Jugoslavija je sudjelovala u međunarodnim konferencijama (npr. Ženeva 1955.) i nabavila opremu, uključujući reaktore iz SAD-a i SSSR-a.

Povijesni kontekst pokazuje da je program doživio prekretnicu 1966. godine nakon Brijunskog plenuma i ostavke Aleksandra Rankovića, što je dovelo do smanjenja budžeta i privremenog zastoja na šest godina. Obnova programa je uslijedila 1974., nakon indijskog nuklearnog testa, s podjelom na vojni ("Program A") i civilni ("Program B") aspekt. Civilni program fokusirao se na izgradnju elektrana, dok je vojni, uključujući planove za fisijsko oružje, obustavljen 1987. Ključni događaj bila je nesreća u Černobilu 1986., koja je dovela do moratorija na izgradnju nuklearnih elektrana 1987. (do 2000.), a zatim 1989. neodređenog trajanja, s kaznenim sankcijama za planiranje takvih nuklearnih objekata.

Potencijalne lokacije uglavnom su bile vezane uz rijeke Savu i Dunav zbog potrebe za hlađenjem reaktora i logističkom dostupnošću. Prema planovima iz 1986., predviđena je bila izgradnja četiri elektrane do 2000. godine, s proširenjem na 23 elektrane do 2025. Neki izvori spominju i planove za osam elektrana u Sloveniji i Hrvatskoj, ali bez specifičnih lokacija. Rudnici urana, poput Žirovskog Vrha u Sloveniji (eksploatacija od 1982. do 1990., proizvodnja 50-71 tona godišnje), podržavali su program, ali nisu bili lokacije izgradnje elektrana.

Ovi planovi uključivali su suradnju s domaćim tvrtkama poput Energoinvesta iz Sarajeva, Rade Končara i Jugoturbine, koje su proizvodile opremu za reaktore. Natječaji su privukli 13 domaćih i 11 stranih tvrtki za Prevlaku, s troškovima dokumentacije od 20.000 USD za strane i 75,2 milijuna dinara za domaće. Istraživački reaktori u Vinči (Beograd) i Ljubljani služili su kao osnova, ali nisu bili komercijalni.

Nesreća u Černobilu 1986. bila je ključni faktor, izazvavši strah od radioaktivnih nesreća i dovodeći do uklanjanja Prevlake iz petogodišnjeg plana SR Hrvatske. Savezna izvršna vijeća (SIV) podržala su moratorij do 1987., ističući da domaći resursi (ugljen, hidroenergija) mogu zadovoljiti potrebe do 2020. Ekološki aktivisti i političke nesuglasice među republikama pojačali su otpor, dok su ekonomski faktori poput stranog duga i ovisnosti o uvozu nuklearne tehnologije dodatno komplicirali planove. Neki stručnjaci danas žale za propuštenim prilikama, ističući da bi nuklearna energija smanjila ovisnost o fosilnim gorivima, ali drugi ističu rizike nuklearnog otpada i sigurnosti.  Program je završio raspadom Jugoslavije 1991., ostavljajući nuklearnu elektranu Krško kao jedini operativni objekt, s pitanjima odlaganja otpada i goriva (npr. iz Vinče, prebačeno u Rusiju 2010.). Danas, Srbija je ukinula moratorij 2024., razmatrajući nove nuklearne elektrane, dok Hrvatska i Slovenija debatiraju o proširenju elektrane Krško. Ova povijest podsjeća na potrebu za uravnoteženim pristupom nuklearnoj energiji, uzimajući u obzir sve strane od ekoloških do ekonomskih.

OVISNOST O NUKLEARNOM GORIVU

Ovisnost o dobavljačima nuklearnog goriva predstavlja ključno pitanje u kontekstu globalne energetske sigurnosti, posebno za Europsku uniju (EU) koja nastoji uravnotežiti svoje potrebe za čistom energijom s geopolitičkim rizicima. Nuklearno gorivo, uglavnom bazirano na uranijumu, prolazi kroz složeni lanac opskrbe koji uključuje rudarenje, konverziju, obogaćivanje i proizvodnju gorivnih elemenata za reaktore. Ova analiza istražuje glavne proizvođače, stupanj ovisnosti EU o ruskim dobavljačima te planove EU za povećanje domaće proizvodnje, temeljene na najnovijim dostupnim podacima iz 2025. godine. Cilj je pružiti sveobuhvatan pregled, uključujući statistike, izazove, preporuke i buduće perspektive, kako bi se razumjela složenost ove teme.

Povijesni kontekst pokazuje da je europska ovisnost o ruskom nuklearnom gorivu nastala iz hladnoratovskog naslijeđa, gdje su neke zemlje naslijedile sovjetske VVER reaktore koji su dizajnirani za rusko nuklearno gorivo. Danas, oko 20% od 101 operativnog reaktora u EU (točnije 19 VVER reaktora) još uvijek ovisi o ruskim dobavljačima, poput Rosatoma, za pogonsko nuklearno gorivo i usluge. Prema podacima iz 2023., 23% uranijuma uvezenog u EU dolazilo je iz Rusije, što je porast s 20% u 2021., dijelom zbog akumuliranja zaliha uslijed straha od sankcija. Zemlje poput Slovačke i Mađarske imaju "dvostruku ovisnost" i to visok udio nuklearne energije u ukupnoj proizvodnji i gotovo potpunu ovisnost o ruskom fosilnom gorivu, nafti i zemnom plinu. Ukupno, EU je 2023. uvezla 707 tona nuklearnog goriva, od čega 573 tone iz Rusije, što je značajan porast s 314 tona u 2022. Stručnjaci poput Myclea Schneidera ističu da ova energetska ovisnost nije samo ekonomska, već i tehnička, jer rusko gorivo nudi niže cijene i bolju kompatibilnost, ali nosi rizike od prekida opskrbe zbog geopolitičkih napetosti. Napori za smanjenje uključuju prelazak na alternative, poput ugovora s Westinghouseom (SAD) i Framatomeom (Francuska), što je dovelo do pada uvoza iz Rusije s 253 tone 2023. na 97 tona 2024. Međutim, rusko gorivo vjerojatno će ostati dio lanca opskrbe tijekom 2020-ih, posebno zbog ograničenih alternativa za neke komponente.

Glavni proizvođači nuklearnog goriva dominiraju različitim fazama lanca opskrbe. Prema podacima za 2024., Kazahstan proizvodi 39% svjetskog uranijuma (23.270 tona), Kanada 24% (14.309 tona), a Namibija 12% (7.333 tone), slijede Australija (4.598 tona), Uzbekistan (4.000 tona), Rusija (2.738 tona) i Kina (1.600 tona). Ključne kompanije uključuju Kazatomprom (12.463 tone, 21% svjetske proizvodnje), Cameco (10.193 tone, 17%), Orano (6.815 tona, 11%), CGN (5.761 tona, 10%) i Uranium One (5.829 tona, 10%). Najveći rudnici poput McArthur River/Key Lake (Kanada, 7.808 tona) i Cigar Lake (6.501 tona) doprinose 62% globalne proizvodnje. Metode proizvodnje variraju: preko 55% uranijuma dolazi iz in situ leachinga (ISL), 52% u 2024., dok su podzemni i otvoreni rudnici odgovorni za 44%. Rusija, preko Rosatoma, dominira obogaćivanjem i proizvodnjom goriva, što EU čini ranjivim, ali kompanije poput BHP-a, NexGena i Uranium Energy Corpa također igraju ulogu u istraživanju i proizvodnji. EU-ove domaće tvrtke, poput Urenca i Orana, imaju prednost u obogaćivanju, uključujući visoko obogaćeni nisko obogaćeni uranijum (HALEU), ali trenutno ne zadovoljavaju sve potrebe.

EU-ovi planovi za povećanje proizvodnje nuklearnog goriva integrirani su u širi okvir tranzicije na čistu energiju, posebno kroz REPowerEU Plan iz 2022., koji cilja na potpuno ukidanje ovisnosti o ruskoj energiji do 2027. To uključuje ograničavanje uvoza uranijuma, obogaćenog uranijuma i drugih nuklearnih materijala iz Rusije, s naglaskom na sigurnu tranziciju. Zemlje s ruskim reaktorima napreduju u zamjeni goriva alternativama, a nacionalni planovi diversifikacije, s mjerama i rokovima, moraju se podnijeti Komisiji do 1. ožujka 2026. Ukupno mobilizirano je gotovo 300 milijardi eura kroz Fond za oporavak i otpornost, Fond za inovacije i druge izvore, iako specifični iznosi za nuklearno gorivo nisu izdvojeni, već podržavaju širu diversifikaciju. Europska komisija procjenjuje da je potrebno 241 milijarda eura do 2050. za produženje vijeka postojećih reaktora (36 milijardi) i nove izgradnje (205 milijardi), s ciljem povećanja kapaciteta s 98 GW 2025. na 109 GW do 2050., potencijalno do 144 GW uz produženja vijeka na 70-80 godina. Mali modularni reaktori (SMR) mogli bi dodali 17-53 GW. Planovi uključuju regulatornu suradnju za brže licenciranje, infrastrukturu za otpad, razvoj radne snage i jačanje europskog lanca opskrbe, s financijskim mehanizmima poput ugovora za razliku i kupoprodajnih ugovora. Preporuke stručnjaka uključuju mandat za ugovore s barem dva dobavljača iz različitih regija, podršku EU programima poput Euratom Research and Training (npr. APIS, SAVE) za domaću proizvodnju VVER goriva, te suradnju s Kanadom, Australijom i Mongolijom za uranijum. Dugoročno, prelazak s VVER dizajna mogao bi eliminirati ovisnost o Rusiji za rezervne dijelove i usluge.

Kontroverze oko ovisnosti uključuju ekonomske implikacije: rusko gorivo je jeftinije, ali sankcije (poput 15 paketa EU protiv Rusije, s iznimkom nuklearnog sektora osim Atomflota 2023.) mogu povećati cijene. Stručnjaci ističu potrebu za transparentnošću, gdje nuklearna industrija treba pružiti jasne planove diversifikacije. Budućnost europskih planova ovisi o koordinaciji: dok se nuklearna energija vidi kao ključna za dekarbonizaciju (preko 90% do 2040.), izazovi poput ograničenih alternativa i geopolitičkih rizika u Kazahstanu (gdje Rusija ima utjecaj) zahtijevaju oprezan pristup. U konačnici, ovi napori mogli bi ojačati europsku energetsku neovisnost, ali zahtijevaju kontinuirano praćenje i prilagodbu.

UNIŠTENJE IRANSKOG NUKLEARNOG PROGRAMA

Špekulativna teza da su Sjedinjene Američke Države (SAD) napale i pokušale uništiti iranski nuklearni program, posebno aspekt generiranja nuklearnog goriva za komercijalne nuklearne elektrane, iz razloga razvoja vlastite američke dominacije u području proizvodnje nuklearnog goriva, predstavlja intrigantnu, ali uglavnom nepodržanu hipotezu u kontekstu geopolitike, energetske sigurnosti i globalnog tržišta nuklearnog goriva. Ova analiza temelji se na dubinskom istraživanju povijesnih, sigurnosnih i ekonomskih aspekata iranskog nuklearnog programa, SAD akcija protiv Irana (uključujući cyber napade poput Stuxneta, sankcije i nedavne zračne napade), te strukturi globalnog lanca opskrbe nuklearnim gorivom. Dok glavni izvori ističu sigurnosne motive i to sprječavanje razvoja nuklearnog oružja dok postoje i špekulacije o američkim ekonomskim motivima, poput eliminacije potencijalne konkurencije u proizvodnji komercijalnog nuklearnog goriva, može se razmotriti kroz prizmu indirektnih utjecaja sankcija na iransku ekonomiju i energetski sektor. Međutim, nema direktnih dokaza za ovu tezu; umjesto toga, ona se može vidjeti kao dio šireg narativa o ekonomskom ratu i geopolitičkoj dominaciji. U nastavku, istražujemo povijesni kontekst, ključne događaje, tržišne dinamike, protuargumenate i moguće implikacije, koristeći podatke iz pouzdanih izvora poput Kongresa SAD, IAEA, think tankova i industrijskih izvješća.

Povijesni kontekst iranskog nuklearnog programa datira iz 1950-ih, kada je Iran započeo civilni nuklearni razvoj uz podršku SAD kroz program "Atomi za mir". Do 1970-ih, pod šahom, Iran je planirao više reaktora, ali nakon Islamske revolucije 1979., program je usporen zbog sankcija i sumnji u vojne iranske namjere. Danas, program uključuje civilne aspekte poput proizvodnje električne energije (npr. Bushehr reaktor, operativan od 2011. uz rusku pomoć), ali i kontroverzno obogaćivanje urana, koje Iran tvrdi da je za civilne svrhe (do 3.67% za gorivo, iako je dosegnuto 60%). Prema IAEA, Iran može proizvesti nuklearno oružje (90% obogaćeno gorivo) u tjedan dana za jednu bombu, ali nema dokaza za ovaj aktivni program nuklearnog oružja. Ruski sporazumi osiguravaju gorivo za elektranu Bushehr, uklanjajući potrebu za lokalnim obogaćivanjem nuklearnog goriva, ali Iran insistira na samodostatnosti zbog povijesnih kašnjenja u ruskim isporukama goriva za elektrane.

SAD akcije protiv iranskog nuklearnog programa uključuju sankcije od 1979., pojačane pod Reaganom i kasnijim administracijama, te hakerske sabotaže poput Stuxneta (2009-2010., suradnja SAD-Izrael), koji je uništio centrifuge u Natanzu, odgodivši program za 1-2 godine. Nedavni napadi (2025.) SAD i Izraela ciljali su nuklearne objekte poput Natanza, Fordowa i Isfahana, ubivši znanstvenike i oštećujući nuklearnu proizvodnu infrastrukturu. Motivacije su javno sigurnosne: sprječavanje nuklearnog oružja i regionalne destabilizacije. Međutim, sankcije poput Maximum Pressure Campaign (MPC) pod Trumpom (2018-2021.) ciljale su iransku ekonomiju, smanjujući izvoz nafte i GDP za 6-7%, što indirektno utječe na financiranje nuklearnog programa. Ovo je dovelo do špekulacija o isklučivim američkim ekonomskim motivima, ali izvori poput Brookingsa ističu da su prioriteti bili geopolitički.

Globalnim tržištem nuklearnog goriva dominiraju zemlje poput Kazahstana (39% urana), Kanade (24%) i Namibije (12%), s kompanijama Kazatomprom (21%), Cameco (17%) i Orano (11%). SAD ima ograničenu ulogu na ovom nuklearnom tržištu (rast proizvodnje 2024.), ali nastoji dominirati kroz nove investicije i konsorcije, fokusirajući se na smanjenje nuklearne ovisnosti o Rusiji (20% EU uvoza) i Kini. Američke tvrtke poput Westinghousea nude PWR reaktore i nuklearno gorivo dok je nuklearno tržište vrijedno potencijalno 10 trilijuna dolara. Iran nije globalni konkurent zbog američkih sankcija te je njegov nuklearni program ograničen na domaće potrebe, s ruskim dobavljačima bez dodatne alternative. Međutim, ako bi Iran razvio puni nuklearni ciklus, mogao bi postati regionalni dobavljač nuklearnog goriva, što bi poremetilo globalno tržište.

Špekulacija o tezi: Ako pretpostavimo ekonomski motiv, SAD bi mogle vidjeti iranski samodostatni ciklus nuklearnog goriva kao potencijalnu prijetnju, jer bi omogućio Iranu izvoz goriva u regiji, smanjujući ovisnost o Zapadu. Sankcije su uništile iransku naftnu dominaciju, indirektno utječući na nuklearni sektor. Međutim, nema dokaza; teorije zavjere poput onih o Stuxnetu fokusiraju se na sigurnost, a ne ekonomiju. Protu argumenti: IAEA ističe civilne iranske namjere, a sankcije su dovele Iran do bliže suradnje s Rusijom i Kinom, jačajući njihove pozicije. Dok teza o američkom namjernom uništenju proizvodnje iranskog nuklearnog goriva ostaje špekulativna i nepodržana direktnim dokazima, ističe važnost razumijevanja interakcije između sigurnosti, ekonomije i energetske politike. Budući razvoj, poput ukidanja sankcija ili iranskog napretka, mogao bi promijeniti dinamiku, ali trenutno su motivi SAD više o sigurnosti nego o tržišnoj dominaciji.

HRVATSKA OVISNOST O NUKLEARNOM GORIVU

Završna razmatranja o hrvatskoj ovisnosti o nuklearnom gorivu predstavljaju ključni aspekt hrvatske energetske sigurnosti, posebno u kontekstu globalnih geopolitičkih napetosti i europskih nastojanja za neovisnošću. Hrvatska, kao članica EU, suočava se s izazovima vezanim uz dobavu nuklearnog goriva za postojeću nuklearnu elektranu Krško, koju dijeli sa Slovenijom, te za potencijalne buduće projekte poput malih modularnih reaktora (SMR). Ova analiza temelji se na pregledima dostupnih izvora, uključujući službene europske dokumente, izvješća o energetskoj politici i industrijske analize, fokusirajući se na dobavljače, političke implikacije ovisnosti te mogućnost razvoja vlastite europske proizvodnje. Cilj je pružiti uravnotežen pogled, naglašavajući da bi ovisnost o vanjskim dobavljačima mogla dovesti do političkih rizika, dok bi europske inicijative mogle ponuditi dugoročno rješenje, iako s izazovima.

Povijesni kontekst pokazuje da je Krško, operativan od 1983. godine, Westinghouse PWR reaktor, što sugerira da je gorivo tradicionalno dolazilo od američkih dobavljača poput Westinghousea, koji osigurava kompatibilnost s tom ugrađenom tehnologijom. Prema opisima nuklearnog ciklusa, reaktor koristi uranijsko gorivo sa do 5% U-235, a svaka gorivna jedinica traje oko tri godine, sa zamjenom polovine goriva tijekom godišnjeg remonta postrojenja. Međutim, u širem europskom kontekstu, mnoge zemlje s ruskim VVER reaktorima (npr. Mađarska, Slovačka) ovise o ruskom Rosatomu, što stvara izrazitu političku ovisnost, jer Rusija može koristiti energetsku opskrbu kao alat utjecaja na odluke zemlje. Za Hrvatsku, koja nema VVER, primarni rizik je ovisnost o SAD-u, gdje geopolitički pritisci (npr. trgovinski sporazumi ili sankcije) mogu utjecati na cijene i dostupnost nuklearnog goriva.

Potencijalni dobavljači nuklearnog goriva za Hrvatsku uključuju Westinghouse (SAD) za postojeću elektranu Krško, te za buduće projekte poput JEK2 ili SMR-a, opcije poput EDF-a (Francuska) ili drugih EU partnera. Rusija se vidi kao nepoželjna zbog sankcija i rata u Ukrajini, gdje EU nastoji smanjiti uvoz do 2027., uključujući nuklearno gorivo. Politička ovisnost je evidentna: ovisnost o jednom dobavljaču može dovesti do manipulacija, kao što je slučaj s ruskim plinom, gdje je EU platila visoku cijenu za prethodne geopolitičke odluke. Za SAD, sporazumi poput onih iz 2025. godine (vrijedni 750 milijardi dolara) pokazuju da energetska suradnja može biti vezana uz šire političke interese.

Europski planovi, poput REPowerEU iz 2022., ciljaju na potpunu neovisnost o ruskoj energiji do 2027., uključujući nuklearno gorivo, kroz diversifikaciju i zamjenu dobavljača. Države moraju podnijeti nacionalne planove diversifikacije do 2026., fokusirajući se na ograničenje uvoza uranija i obogaćenog uranija iz Rusije.

Tri glavna puta za smanjenje ovisnosti o ruskom gorivu uključuju:
(1) zamjenu alternativnim gorivom od američkog Westinghousea ili francuskog Framatomea,
(2) razvoj europskog goriva kroz projekte poput Euratom, i
(3) prelazak na druge nuklearne reaktore.

Razvoj vlastite proizvodnje nuklearnog goriva, poput obogaćivanja uranija u EU (npr. kroz Urenco ili Orano), vidi se kao optimalan za dugoročnu neovisnost Europe, ali zahtijeva investicije od 241 milijarde eura do 2050. Kontroverze uključuju kašnjenja europskih prijedloga za smanjenje ovisnosti o ruskom gorivu, gdje su sankcije izuzete za nuklearni sektor zbog tehničkih izazova. Za Hrvatsku, ovo znači potrebu za nacionalnim planovima koji prioritetiziraju europsku suradnju, poput sudjelovanja u Euratom programima za razvoj nuklearnog goriva. U konačnici, dok ovisnost o SAD-u ili Rusiji nosi dugoročne rizike, razvoj vlastite europske proizvodnje predstavlja strateški korak prema nuklearnoj neovisnosti, uzimajući u obzir ekonomske, sigurnosne i ekološke aspekte.

Brett Stuart je "telepat" koji je putem gledanja na daljinu „remote viewing“ zaključio da oko planete Zemlje postoji izgrađena astralna kvantna tehnologija koja ima funkciju sakupljanja i crpljenja kvantne energije iz duša dok se nakon obrade duše vraćaju nazad na Zemlju da se ugrade u novo tijelo na punjenje novom kvantnom energijom u beskonačnom ciklusu života i smrti fizičkih tijela. Prema ovom konceptu Zemlja je zapravo samo "farma" na kojoj se ljudi uzgajaju da bi bili isključivo "kontejneri" za duše koje tijekom života čovjeka generiraju kvantnu astralnu energiju koja je zapravo konačni proizvod ovog ciklusa života, sukladno Bob Lazaru. Ovo je iznimno kontroverzna teza no nastavimo špekulirati u tom smjeru Zemlje kroz simulaciju stvarnosti.

BRETT STUART: REMOTE VIEWER I OSNIVAČ TECHNICAL INTUITION

Brett Stuart je poznati praktičar remote viewinga (daljinskog gledanja), tehnike koju je razvila CIA u programu Stargate. Rođen je u SAD-u, a njegova karijera se fokusira na istraživanje i podučavanje remote viewinga, s naglaskom na strukturirane metode. Stuart je proveo više od 10 godina istražujući meditativne prakse i perceptivne tehnike, prije nego što je postao profesionalni remote viewer. On je suosnivač TROIKA Groupe koja se bavi daljinskim gledanjem za klijente, i radi puno radno vrijeme u ovom području. Njegovi radovi uključuju sesije o temama poput vanzemaljaca, reinkarnacije, Nazca mumija i podzemnih struktura. Stuart je također gostovao u podcastima poput Fade to Black (s Jimmyjem Churchom) i Psi Phr, gdje raspravlja o RV projektima, uključujući kontroverzne sesije o "soul trapu" i mokshi.

Pozadina i karijera

Brett Stuart je započeo istraživanje remote viewinga 2011. godine, učeći od renomiranih instruktora poput Majora Eda Damesa (bivši vojni oficir u Stargate programu). Dames ga je pohvalio zbog posvećenosti, profesionalizma i želje da remote viewing predstavi svijetu. Stuart je osnovao Technical Intuition, platformu za podučavanje RV-a, gdje nudi online video tečajeve poput "RV Fundamentals" (osnove RV-a) i "Applying ARV" (primjena asocijativnog RV-a za predviđanje, npr. burze ili sporta). Ovi tečajevi uključuju lekcije o teoriji, čišćenju mentalnog šuma, ideogramima i "Thought Catching" tehnikama. Stuart je također sudjelovao u vladinim RV projektima, a njegovi radovi su deklasificirani u CIA dokumentima. U 2020-ima, fokusiran je na AI filmmaking u Staircase Studios AI, gdje je head of AI Filmmaking, surađujući s alatima poput Kling, Runway i Pika. Njegov Linkedin profil ga opisuje kao animatora i RV stručnjaka, sa studijama na Animation Mentoru (2010.), povezanim s Pixarom i Disneyem.

Knjige i publikacije

Stuart je autor knjige "Remote Viewing: The Complete User's Manual for Coordinate Remote Viewing", jedinstvenog vodiča koji detaljno opisuje korake strukturiranog RV procesa, s dijagramima i primjerima. Knjiga je namijenjena početnicima, objašnjavajući kako pristupiti nesvjesnom umu bez predrasuda. Knjiga je pohvaljena zbog jednostavnosti i inovativnih alata.

Projekti i video sadržaji

Stuart je vodio brojne RV projekte, uključujući kontroverznu sesiju o "mokshi" (oslobađanje iz reinkarnacije), gdje je s grupom detektirao "soul trap" sustav (Zemlja kao zatvor za duše). Ovaj video je originalno uploadan na njegov YouTube kanal Technical Intuition, ali je skinut zbog intenzivnih reakcija publike; dostupan je na archive.org. Stuart je također RV-ao Nazca mumije, podzemne špilje u Kanadi, vanzemaljske baze na Mjesecu i Marsu, te teme poput Blue Aviansa i izgubljene tehnologije. U suradnji s Troika Grupom, radio je na RV financijskih tržišta i predviđanja. Njegovi besplatni video serijali na Facebooku uče RV za burzu. Gostovao je u emisijama poput "Brett Stuart Interview: Blue Avians, Reincarnation, Lost Technology and More" i "Fade to Black" (s Kahnom iz Troika Groupa).

„MOKSHA“ – OSLOBAĐANJE IZ CIKLUSA SMRTI

Tim telepata uz Bretta Stuarta proveo je gledanje na daljinu na temu „Mokshe“. Sesija iz 2022. godine fokusirana je na koncept "moksha" – oslobađanje iz ciklusa smrti i ponovnog rođenja (reinkarnacije). Četiri remote viewera radila su "slijepo" (bez znanja o temi), kako bi podaci bili nepristrani. Originalni video je skinut s interneta zbog jakih reakcija publike zbog izrazito kontroverzne teme.

"Moksha" je sanskrtski pojam koji potječe iz indijskih religija, posebno hinduizma, džainizma i sikizma. Doslovno znači "oslobađanje", "emancipacija" ili "sloboda". U duhovnom kontekstu, označava konačno oslobađanje duše od ciklusa smrti i ponovnog rođenja (samsara), čime se postiže jedinstvo s božanskim, nirvana ili apsolutni mir. To je vrhunski cilj života u tim religijama, suprotan od vezanosti za materijalni svijet, karmu i patnju. U kontekstu remote viewing sesija o Zemlji kao zatvoru za duše, "moksha" je reinterpretirana kao bijeg iz tog ciklusa, gdje se duša oslobađa od vanzemaljske ili parazitske kontrole.

Glavne teme sesije gledanja na daljinu:

Zemlja kao zatvorska planeta i mreža za hvatanje duša: Remote viewing otkriva Zemlju okruženu mrežom ili ogradom koja djeluje kao barijera, zarobljavajući duše nakon smrti i prisiljavajući ih na reinkarnaciju. Ova mreža je namjerno postavljena, poput kaveza za životinje, s tehnologijom koja "vraća" duše natrag na Zemlju i generira energiju za veći sistem.

Mehanizmi zarobljavanja duša i reinkarnacije: Duše se hvataju u mrežu, crpi im se energija, a zatim se duše puštaju u novi život. To uključuje razbijanje uma i tijela, izazivanje konfuzije i gubitka sjećanja. Dijelovi duše se ekstrahiraju i koriste kao gorivo, slično berbi meda od pčela. Prenapučenost Zemlje i kaos su neophodni za ovaj "alkemijski" proces, koji hrani parazitsku vanjsku silu.

Povijesni kontekst i porijeklo: Zemlja je nekad bila slobodna od ovog ciklusa, ali je postala meta zbog zavisti vanjske sile. Nakon velikog rata, potpisan je sporazum kojim je Zemlja predana toj sili, uspostavljajući sistem kontrole kroz osvajanja.

Kako postići mokshu: Sesija daje savjete za bijeg iz ciklusa jer važan je kut i položaj izlaska duše iz tijela nakon smrti (npr. 45 stupnjeva, povezano s drevnim egipatskim praksama). Postoji "sigurnosno uže" – vanjska grupa (možda bivši zaštitnici Zemlje) koji čekaju da pomognu dušama da dosegnu određenu točku, prevladavajući strah i izbjegavajući ponovno zarobljavanje.

Veći sistem i odgovorni entiteti: Zemlja je mali dio ogromnog sistema osvajanja koji treba energiju (duše) za dodatno širenje. Ovaj sistem održava vijeće vanzemaljskih organskih entiteta, sada u bezvremenskom stanju (možda u drugim dimenzijama), koji se vide kao bogovi. Oni su parazitski, usmjereni na sebe, i stvaraju okruženja za zarobljavanje duša, koristeći energiju za ekspanziju po svemiru.

Alternativne i nekonvencionalne ideje (koje se rijetko čuju):

Zemlja nije prirodna kolijevka života, već dizajnirani zatvor s mrežom za duše što je suprotno mainstream pogledima na Zemlju kao neutralno ili dobroćudno okruženje.

Duše se beru i razbijaju, s dijelovima korištenim kao gorivo za kozmički sistem, a to je ideja koja nije uobičajena u nauci ili religiji.

Postojanje vijeća entiteta, nekad organskih ali sada bezvremenskih i božanskih, koji operiraju iz praznih zona ili crnih rupa što sugerira hijerarhijski, parazitski sistem kontrole izvan ljudskog razumijevanja, različit od tipičnih religijskih ili naučnih narativa.

Potreba za specifičnim kutovima izlaska i prevladavanjem straha za mokshu, s referencama na drevne prakse što izaziva konvencionalna shvaćanja smrti i zagrobnog života, predlažući aktivne strategije za oslobađanje duše.

ŠTO ZAPRAVO ZNAMO O DUŠI?

Duša (soul na engleskom) je koncept koji se kroz povijest tumači kao ne-materijalni, energetski entitet koji zaposjeda fizičko tijelo i upravlja njime, slično softveru koji se učitava u hardware i pokreće ga. Ovaj pogled ima korijene u religijama, filozofiji i ezoteričnim tradicijama, gdje se duša vidi kao životna energija, svjetlost ili kvantno polje koje animira tijelo, omogućujući svijest, emocije i duhovni razvoj. U kontekstu opisa "prison planet" i soul trapa, duša bi bila energetski resurs koji se "beri" ili zarobljava, poput baterije u sustavu.

Filozofski i religijski pogledi na dušu kao energiju

U mnogim tradicijama, duša je opisana kao nematerijalna energija koja ulazi u tijelo pri rođenju i napušta ga pri smrti, upravljajući fizičkim funkcijama poput softvera koji kontrolira hardware.

Platon i grčka filozofija: Platon je vidio dušu (psyche) kao besmrtni, nematerijalni entitet koji animira tijelo, ali je zarobljen u njemu. To je energija koja pokreće misli i pokrete, slična softveru koji organizira hardware. Aristotel je dodao da je duša "prva aktualnost" živog tijela, energetski princip koji omogućuje život, percepciju i razum.

Hinduizam i istočnjačke religije: U hinduizmu, duša (atman) je vječna energija, identična s Brahmanom (apsolutnom sviješću), koja zaposjeda tijelo kroz reinkarnaciju. Moksha je oslobađanje te energije od ciklusa. U taoizmu, duša (shen) je energetsko polje (chi) koje uravnotežuje tijelo, a u džainizmu je jiva besmrtna esencija koja se oslobađa od karme. Ovo se uklapa u ideju duše kao energije koja "pokreće" tijelo poput softvera.

Abrahamovske religije: U islamu, duša (ruh) je božanski dah života, energetski entitet koji animira tijelo (kao u Ibn Sininoj filozofiji). U kršćanstvu, duša je duhovna esencija koja preživi smrt, a u judaizmu (kabala) je višeslojna energija (nefesh, ruach, neshamah) koja se spaja s tijelom. Ovo sugerira dušu kao nematerijalnu energiju koja "upravlja" tijelom, slična softveru.

Šamanizam i autohtone tradicije: U šamanizmu, duša je "slobodna duša" koja putuje izvan tijela tijekom sna ili transa, dok "tjelesna duša" održava funkcije. To je energija koja može biti ukradena ili izgubljena, implicirajući da je duša energetski entitet koji "kontrolira" tijelo poput softvera koji može biti "hackiran".

Znanstveni i ezoterični pogledi

Znanstveno, duša se često tumači kao kvantno ili energetsko polje povezano sa sviješću, iako nema empirijskih dokaza.

Kvantna fizika i svijest: Teorija Orch-OR (Orchestrated Objective Reduction) Rogera Penrosea i Stuarta Hameroffa predlaže da je svijest (duša) kvantni fenomen u mikrotubulama mozga, poput softvera koji koristi kvantne procese za odluke. Ovo sugerira dušu kao energiju koja "upravlja" tijelom izvan klasične fizike.

Bioenergetska polja: U parapsihologiji, duša se vidi kao biofotonsko polje (svjetlosna energija) koja animira tijelo, slično softveru. Istraživanja poput onih o "auralnim poljima" (Kirlian fotografija) pokazuju energetske aure oko tijela, implicirajući da duša može biti mjerljiva energija.

Ezoterični i remote viewing pogledi: U remote viewingu, duša je energetski entitet (poput svjetlosti ili čestica) koji se oslobađa pri smrti, ali zarobljava u sustavu. To je energija koja "učitava" se u tijelo, slična softveru, a crpi se kao gorivo (loosh). U modernim raspravama, duša je "energija koja se ne može uništiti", poput softvera koji prelazi u drugo tijelo.

Povezivanje s konceptom software/hardware

Koncept duše kao softvera u hardveru (tijelu) je metafora iz filozofije (Platon, Aristotel) i moderne znanosti (kvantna svijest). Duša "učitava" se pri rođenju, upravlja tijelom kroz energiju (emocije, svijest), a "izlazi" pri smrti. U kontekstu prison planeta, duša je energetski resurs koji se "hackira" ili crpi, poput virusa u softveru. Ideje za dalje: Istraži kvantnu biologiju za mjerljivu energiju duše, ili koristi meditaciju za "update" softvera (kao u jogi).

KVANTNA BIOLOGIJA DUŠA

Kvantna biologija je interdisciplinarno polje koje istražuje kako kvantni fenomeni (poput superpozicije, tuneliranja i entanglmenta) utječu na biološke procese, kao što su fotosinteza, navigacija ptica ili funkcija mozga. U kontekstu duše kao energetskog fenomena (entitet koji "učitava" se u tijelo poput softvera u hardware), kvantna biologija nudi špekulativne veze: duša bi mogla biti kvantno polje ili energetski val koji animira tijelo, mjerljiv kroz kvantne efekte. Ovo nije mainstream znanost (nema empirijskih dokaza za "dušu"), ali teorije poput Orch-OR (Orchestrated Objective Reduction) Penrosea i Hameroffa predlažu da svijest (moguće povezana s dušom) nastaje iz kvantnih procesa u mikrotubulama neurona, gdje se energija (kao kvantni valovi) manifestira kao "upravljački softver" tijela.

Ključni koncepti i teorije

Duša kao kvantna energija: U kvantnoj biologiji, duša se može tumačiti kao "imaginarno energetsko tijelo" ili kvantizirana energija koja je interagira s tijelom kroz elektromagnetska polja. Teorija "Quantum Reversal of Soul Energy" sugerira da duša ima kvantne razine energije (n=1,2,3...), mjerljive kroz elektromagnetsko zračenje, i da se može "revertirati" (vratiti u prethodno stanje) za liječenje ili resuscitaciju. Ovo vidi dušu kao "softver" koji se učitava u tijelo (hardware), gdje se energija kvantizira poput atoma. U Tao Science, duša je kvantni fenomen povezan s monizmom: duša, srce, um, energija i materija su aspekti kvantnog polja, predvidivo kvantnom fizikom.

Mjerljivost energije duše: Kvantna biologija sugerira da se duša može mjeriti kroz biofotone (svjetlosna energija) ili elektromagnetska polja. Na primjer, perispirit (obloga duše) ima ekstremnu električnu provodljivost (10 trilijuna puta veću od metala), što ukazuje na plazmu što je mjerljivo kroz elektronsku gustinu (N_e ≥ 10^22 elektrona/m³ na 300K). Energija duše se mijenja tijekom života (zvonasta krivulja: minimum na početku, maksimum u sredini, pad pri kraju), i može se revertirati ELF zračenjem (1 Hz) za liječenje bolesti ili resuscitaciju. U Orch-OR, svijest (duša) je kvantni proces u mozgu, mjerljiv kroz mikrotubule, gdje se energija manifestira kao "pilot val" koji upravlja tijelom.

Povezivanje s biologijom: Kvantni efekti u biologiji (npr. kvantno tuneliranje u enzimima ili entanglment u fotosintezi) sugeriraju da duša može biti kvantno polje koje utječe na DNK ili stanične procese. Teorija "Quantum Soul" (Edward i Roger Kamen) vidi dušu kao kvantno polje koje interagira s elektromagnetskim valovima, mjerljivo kroz energijske promjene tijekom života. U kvantnoj biologiji, duša bi mogla biti "imaginarna energija" (imaginarni valovi), kvantizirana poput čestica, i mjerljiva kroz reverziju energije za liječenje (npr. povratak na raniju razinu za iscjeljenje).

Ideje za daljnje istraživanje i primjene

Mjerenje kroz tehnologije: Može se koristi EEG ili fMRI za detekciju kvantnih fluktuacija u mozgu tijekom meditacije (kao u mokshi), ili Kirlian fotografiju za aure (energetske polja). Špekulativno: Ako je duša energija, mjerljiva je kroz biofotone ili delta valove (0.5–2 Hz), sa snagom do 25 W – ELF zračenje bi moglo "revertirati" dušu poput resetiranja softvera.

Povezivanje sa software/hardware metaforom: Duša je "kvantni softver" koji se učitava u tijelo (hardware) kroz rođenje, upravljajući kroz energiju; pri smrti se "izlazi", ali u prison planetu se "hackira" za berbu. Treba razviti kvantni simulator za modeliranje duše, ili koristiti AI za analizu energetskih polja.

Špekulativne primjene: U terapiji, ELF valovi bi mogli iscjeliti bolesti revertirajući dušnu energiju; u ezoterici, meditacija podiže vibraciju za "update" duše. Ako duša je mjerljiva, eksperimentiraj s kvantnim senzorima za detekciju nakon smrti.

ASTRALNA TEHNOLOGIJA KOJA KORISTI DUŠE KAO GORIVO

Sve se vrti oko koncepta Zemlje kao zatvora za duše, gdje se one beru za energiju. Ova "astralna" tehnologija bi, u špekulativnom smislu, bila metafizička ili interdimenzionalna mašinerija koja koristi duše (ili njihovu energiju, poput "loosh" – emocionalne energije iz straha, patnje i kaosa) kao gorivo za održavanje većeg kozmičkog sustava. Evo špekulacija, baziranih na tim temama gdje ćemo konceptualno povezati sve u koherentan narativ. Ovo je čista hipoteza, ali se uklapa u alternativne teorije o soul trapu i parazitskim entitetima.

Osnovni koncept astralne tehnologije

Špekulirajući, "astralna" tehnologija ne bi bila fizička u našem 3D smislu (poput strojeva od metala), već energetska konstrukcija na astralnoj ravni koja je dimenzija između fizičkog i duhovnog svijeta, gdje se duše kreću nakon smrti. Ova tehnologija bi funkcionirala kao ogromna "farma energije" ili "reciklator duša", koristeći duše kao obnovljivi izvor goriva. Prema idejama iz remote viewinga koje smo raspravljali, mreža oko Zemlje (soul trap grid) bi bila ključni dio ove tehnologije: nevidljiva barijera koja hvata duše, cijedi njihovu energiju i šalje ju natrag u reinkarnaciju. Duše nisu samo "baterije" već su živi entiteti čija emocionalna energija (loosh) se generira kroz životne patnje, konflikte i kaos na Zemlji, a zatim bere za hranu višim entitetima poput Arkonaca. Ovo se povezuje s Lazarovom tvrdnjom da su tijela kontejneri: tehnologija bi "punila" te kontejnere dušama, koristeći ih za generiranje goriva kroz ciklus života i smrti.

Kako bi radila astralna tehnologija?

Zamislite to kao interdimensionalni "motor" koji koristi kvantnu ili vibracijsku energiju. Duše bi se "hranile" emocijama dok su negativne emocije (strah, bijes, patnja) najhranjivije, jer stvaraju intenzivnu energiju koja se može apsorbirati. Tehnologija bi uključivala "bijelu svjetlost" nakon smrti kao zamku: duša bi bila privučena iluzijom (poput voljenih osoba ili raja), zatim iscjeđena od energije i resetirana za novi život. Ovo bi se održavalo kroz globalnu mrežu, možda integriranu s Mjesecom kao "soul recycler" uređajem, gdje se duše procesiraju poput goriva u naftnim rafinerijama. Povezujući s drevnim nuklearnim ratovima ova tehnologija bi mogla biti naslijeđe pobjednika (osvajača poput Arkonaca), postavljena nakon pada Atlantide da spriječi bijeg duša i osigura kontinuiranu opskrbu gorivom.

Komponente tehnologije

Energetska mreža (grid): Elektromagnetska ili astralna barijera oko Zemlje, slična Faradayevom kavezu, koja sprječava duše da napuste planet. Ovo bi koristilo piramide i druge drevne strukture kao "antene" za distribuciju energije, povezano s idejom o piramidama kao dijelovima originalne mreže iz rata.

Soul harvester: Parazitski mehanizam (kao astralni paraziti ili klonovi) koji se hrani "looshom" – energijom iz emocija. Arkonci bi bili "korisnici" ovog goriva, koristeći ga za održavanje svog bezvremenskog stanja ili ekspanziju po svemiru, slično parazitskim entitetima koji se hrane patnjom.

Reinkarnacijski ciklus: Automatizirani proces koji briše sjećanja i reciklira duše, poput softverskog resetiranja. Ovo bi se pokretalo kroz "false ascension matrix" – lažni sustav koji manipulira astralnim planovima da zadrži duše.

Dodatne špekulacije i implikacije

Ako je ova astralna tehnologija stvarna, ona bi objasnila zašto Zemlja ima toliko kaosa: ratovi, krize i patnja su "gorivo" za sustav, generirajući loosh za Arkonce. Špekulirajući, "napad" na nju bi bio duhovni: kolektivno buđenje koje smanjuje negativne emocije, lišavajući sustav goriva. Ili, koristeći astralnu projekciju da se infiltrira u grid i razbije ga, poput digitalnog hakiranja u astralnoj ravni. Povezujući s nuklearnim ratovima, možda je tehnologija postavljena nakon uništenja Atlantide da spriječi duše da pobjegnu u više dimenzije, koristeći ostatke drevne tehnologije (kristali, piramide) za napajanje. Ovo je duboko uznemirujuće, ali i oslobađajuće jer ako je istinito, sloboda leži u svjesnom izbjegavanju zamki.

KVANTNA MANIPULACIJA DUŠAMA

Na osnovu sesije Bretta Stuarta, gdje se Zemlja opisuje kao "zatvorska planeta" s mrežom koja hvata duše, iscjeđuje im energiju i vraća ih u ciklus reinkarnacije, špekulirat ćemo o mogućoj kvantnoj tehnologiji koja bi omogućila takav sustav. Ova tehnologija je opisana kao "magija" ili izvan ljudskog razumijevanja, moguće u drugoj dimenziji, ali bazirajući se na modernoj kvantnoj fizici, možemo pretpostaviti da se radi o naprednoj manipulaciji kvantnim poljima, entanglmenta i gravitacije. Duše se ovdje vide kao energetski entiteti (svjetlost ili kvantne čestice), a tehnologija ih tretira kao resurs za gorivo (loosh). Špekulacije su hipotetičke, ali povezujemo ih s transkriptom i stvarnim kvantnim konceptima.

Hvatanje duša: Kvantni entanglment i gravitacijske leće

Mreža oko Zemlje djeluje kao "barijera" koja "hvata" duše nakon smrti, poput "mreže" ili "kaveza" koji ih "šalje" natrag. Špekulirajući, ovo bi mogla biti kvantna tehnologija bazirana na entanglmentu (kvantna prepletenost) i gravitacijskim lećama.

Kvantni entanglment za hvatanje: Duše (kao kvantni valovi ili čestice) bi mogle biti prepletene s mrežom jer kada duša napusti tijelo (kao "emisija cosmic dust" ili "spiralna energija" iz centralnog živčanog sustava), mreža ih automatski "hvata" kroz entanglment, gdje promjena u jednom dijelu (duši) utječe na cijeli sustav. Ovo je slično Einsteinovoj "spooky action at a distance" jer mreža bi mogla biti kvantni mrežni sustav (poput kvantnog interneta) koji "zaključava" duše na Zemlji, sprječavajući bijeg u "superhighway" (kao u transkriptu). Špekulacije: Ako je mreža postavljena nakon "velikog rata" (kao što kaže Stuart), koristi entanglment da "vezuje" duše za planeti, sličan kvantnom zatvoru. Kvantna biologija (npr. Orch-OR teorija Penrosea) sugerira da svijest (duša) je kvantni proces, pa bi entanglment mogao mjeriti i hvatati tu energiju.

Gravitacijske leće za lensing efekte: Transkript opisuje "gravitational lensing" gdje se duše (kao svjetlost) "savijaju natrag" na Zemlju. Špekulirajući, ovo bi mogla biti kvantna gravitacija kao tehnologija koja stvara mikro crne rupe ili warp polja (kao u Einstein-Rosen mostovima) da savija prostor-vrijeme, hvatajući duše u "funnel" (kao što kaže Stuart). Energija duša bi se "apsorbirala" poput Hawkingove radijacije, gdje crne rupe "isparavaju" energiju.

Crpljenje energije duša: Kvantno tuneliranje i energetska berba

Transkript opisuje crpljenje kao "ekstrakciju" dijelova duše (poput "honey from bees" ili "chipped off ghosts"), gdje se energija koristi kao "kindling" za veći sustav. Špekulirajući, ovo bi mogla biti kvantna tehnologija bazirana na tuneliranju i entropiji.

Kvantno tuneliranje za ekstrakciju: Duše se "razbijaju" i "iscjeđuju" (kao "fracturing"), gdje se energija "ekstrahira" bez njihove svijesti. Kvantno tuneliranje (čestice prolaze kroz barijere) bi omogućilo "usisavanje" energije iz duše jer tehnologija bi stvorila kvantne barijere koje dopuštaju tuneliranje samo za parazitske entitete, crpeći loosh (energija iz patnje). Špekulacije: Ako su Arkoni u "void zone" (crna rupa), koriste tuneliranje za berbu iz daljine, slično kvantnom računanju gdje se energija "teleportira". Ovo se povezuje s kvantnom biologijom: Duša je kvantno polje (biofotoni), pa bi tuneliranje omogućilo mjerljivo crpljenje. Kaos na Zemlji hrani ovaj proces "feeds into this process", pa bi tehnologija koristila entropiju (kvantni haos) za generiranje energije.

Energetska berba kroz kvantnu entropiju: "Alkemijski proces" bi mogao biti kvantna entropija – duše se "bombardiraju" destruktivnim "kemikalijama" (kvantnim česticama), razbijajući ih na dijelove koji se koriste kao gorivo "fuel". Špekulirajući, ovo je poput kvantnog termodinamičkog motora: Duše (kao kvantni sistemi) se hlade ili griju da ekstrahiraju energiju, sličan Hawkingovoj radijaciji gdje crne rupe "isparavaju" energiju. Vijeće entiteta (besmrtni bogovi) bi koristilo ovu energiju za zamrzavanje vremena "freezing time" u svojim balonima vremena "bubbles", održavajući besmrtnost.

Vraćanje duša na Zemlju: Kvantna teleportacija i recikliranje

Sesija remote viewinga opisuje vraćanje duša kao da su reflektirane nazad "refracted back down" ili "lensed back", gdje se duše šalju natrag bez sjećanja. Špekulirajući, ovo bi mogla biti kvantna teleportacija i recikliranje astralnog polja.

Kvantna teleportacija za vraćanje: Duše se "savijaju natrag" (kao "gravitational lensing"), pa bi tehnologija koristila kvantnu teleportaciju štoje prijenos informacije (dušne energije) bez fizičkog putovanja, kroz entanglment. Špekulirajući, mreža bi "teleportirala" iscjeđene duše u nova tijela, brišući sjećanja kroz kvantni "reset" (kao kvantni eraser efekat, gdje se informacija briše). Ovo se uklapa sa sesijom: Duše su slomljene "fractured" i bačena nazad "thrown back" u kaotični planet "volatile planet", gdje se "napune" kroz životni kaos. Kvantna biologija podržava ovu ijdeu: Ako je duša kvantno polje, teleportacija bi omogućila brzo vraćanje u embrij (kao "uploading" softvera).

Recikliranje kroz kvantni feedback loop: Sustav je podešen "clockwork", pa bi bio kvantni feedback loop jer energija se reciklira poput Bose-Einstein kondenzata, gdje se duše "hlade" za berbu, zatim "griju" na Zemlji za ponovno punjenje. Špekulirajući, ovo je poput kvantnog perpetuum mobilea: Kaos na Zemlji (prenapučenost, patnja) generira entropiju, koja se pretvara u energiju za vijeće, a duše se vraćaju za novi ciklus. Ako je mreža "companion object" (možda Mjesec), koristi gravitaciju za kvantni "sink" koji hladi i vraća duše.

Ukupno, ova kvantna tehnologija bi bila "rogue AI" ili interdimenzionalni sustav, postavljen davno (nakon rata), održavajući Zemlju kao farmu. Uništenje bi zahtijevalo kontrakvantne disruptore (kao Tesla Death Ray).

RAZDOBLJE PRIJE MJESECA NA NEBU

Postoje brojne reference na drevne mitove, zapise i usmene predaje koje sugeriraju razdoblje kada Mjesec nije bio na nebu. Ovo nije znanstveno potvrđeno (moderna astronomija drži da je Mjesec nastao prije 4,5 milijardi godina iz sudara Zemlje s protoplanetom Theia), ali u mitovima diljem svijeta postoje priče o "tamnim noćima" prije Mjeseca. Ove ideje se često povezuju s teorijama zavjere o Mjesecu kao umjetnom objektu "dotegljenom" od vanzemaljaca (npr. reptilijanaca ili Anunnakija), koji služi kao "soul recycler" ili kontrolni uređaj, što se uklapa u tezu o zatvorskoj planeti „prison planet“. Evo sažetka sa citatima i izvorima, fokusirano na što starije zapise.

Usmene predaje američkih native Indijanaca

Nekoliko plemena ima legende o vremenu prije Mjeseca. Ove usmene predaje (stare tisućama godina, zapisane su u 19.-20. stoljeću) opisuju noći bez Mjeseca, gdje su zvijezde bile jedini izvor svjetla, a Mjesec je "došao" kasnije.

Hopi pleme (Arizona, usmena predaja, zapisana u 20. stoljeću):

Hopi vjeruju u četiri svijeta; prvi svjetovi su bili bez Mjeseca, a Mjesec je "došao" u kasnijim ciklusima. U njihovim legendama, "prije Mjeseca noći su bile tamne, a ljudi su se bojali tame". Ovo se povezuje s "Kachina" bićima (vanzemaljski posjetitelji) koji su "donijeli" Mjesec. Citat iz "Book of the Hopi" (Frank Waters, 1963): "In the First World, there was no moon, and the nights were pitch black; the people feared the darkness until the Great Spirit brought the moon to light the way." (Ovo je rekonstrukcija usmene predaje, gdje se Mjesec pojavljuje tek u drugom svijetu).

Cherokee pleme (istočna SAD, usmena predaja, zapisana u 19. stoljeću):

U mitu "The Moon and the Thunders", Mjesec nije uvijek bio na nebu" neki stari ljudi kažu da je Mjesec lopta bačena na nebo u igri davno". Ovo implicira vrijeme prije Mjeseca. Citat iz "Myths of the Cherokee" (James Mooney, 1900): "Some old people say that the moon is a ball which was thrown up against the sky in a game long ago. They say that two towns were playing against each other, but one of them had the best ball player in the world." (Ovo sugerira da Mjesec nije prirodan, već "bačen" ili dotegljen).

Micmac pleme (Kanada, usmena predaja):

U legendi "Rabbit and the Moon Man", Mjesec nije uvijek postojao" prije Mjeseca, noći su bile tamne, a duhovi su lutali slobodno". Ovo se povezuje s idejom da je Mjesec "donijet" za kontrolu. Citat iz "Native American Legends About The Moon": "Rabbit and the Moon Man: Micmac legend about why the moon has dark marks on its face." (Implicira da Mjesec nije uvijek bio tu, već stvoren ili donesen). Ove predaje su usmene, prenošene generacijama, i mogu biti stare 10.000+ godina, povezane s Younger Dryas periodom (kada se, po nekim teorijama, dogodila kataklizma).

Drevni grčki zapisi (oko 5.-4. stoljeća pr. Kr.)

Grčki filozofi su zabilježili predaje o vremenu prije Mjeseca, citirajući starije izvore.

Herodot (oko 484.-425. pr. Kr., "Povijesti"):

Spominje Arkadijance (drevni narod iz Grčke) koji su "stariji od Mjeseca" – "prije Mjeseca". Citat iz "The Histories" (prema prijevodu A. D. Godley): "These Arcadians say that they are older than the Moon." (Ovo implicira vrijeme kada Mjesec nije postojao, a Arkadijanci su živjeli u tamnim noćima).

Aristotel (oko 384.-322. pr. Kr., "De Caelo"):

Citira starije filozofe (kao Demokrit) koji kažu da je bilo vrijeme bez Mjeseca. Citat iz "On the Heavens" (prema prijevodu J. L. Stocks): "Anaxagoras and Democritus say that the moon is a fiery mass... but there was a time when there was no moon in the heavens." (Špekulacije o Mjesecu koji je "pao" s neba ili je dotegnut).

Afričke usmene predaje (Zulu pleme, zapisano u 20. stoljeću)

Zulu šaman Credo Mutwa opisuje Mjesec kao "jaje" koje su donijeli reptilijanski bogovi (Chitauri), prije čega nije postojao. Ovo je usmena predaja stara tisućama godina.

- Citat iz "Zulu Shaman: Dreams, Prophecies, and Mysteries" (Credo Mutwa, 1996): "The moon is not what you think it is. It was brought here by the Chitauri, the dragon lords, long ago. Before the moon, the nights were dark, and the Earth was free." (Mjesec je "dotegljen" za kontrolu, što se uklapa u tezu o umjetnom objektu).

- Drugi Zulu mit: "Prije Mjeseca, Zemlja je bila bez plima i oseka, a noći tamne" – Mjesec je "doveden" od strane bogova za ravnotežu, ali i kontrolu.

Druge drevne predaje i zapisi

Chibcha pleme (Kolumbija, usmena predaja, zapisana u 16. stoljeću od španjolskih osvajača):

"U najranijim vremenima, kada Mjesec nije bio na nebesima", kažu plemenski starješine. Citat iz "Worlds in Collision" (Immanuel Velikovsky, 1950, bazirano na starijim zapisima): "In the earliest times, when the moon was not yet in the heavens, say the tribesmen of Chibchas." (Ovo sugerira Mjesec kao kasniji dodatak).

Anaxagoras (grčki filozof, 5. stoljeće pr. Kr.):

Vjerovao da je Mjesec "pao s neba" – vrijeme prije toga je bilo bez Mjeseca. Citat iz "Fragments of Anaxagoras" (prema Diogenu Laertiju): "The moon fell from the sky, and before that, the nights were without its light." (Špekulacije o Mjesecu kao dotegnutom objektu).

Špekulacije na tezu da je Mjesec "dotegljen"

Teorija zavjere: Mjesec je umjetan objekt (kao u knjizi "Who Built the Moon?" Christophera Knighta), dotegljen od vanzemaljaca prije 12.000 godina (Younger Dryas). Zulu predaje o "jaju" podržavaju ovo – reptilijanci su ga dovukli za kontrolu plima, vremena i duša (kao "soul recycler" u remote viewingu).

Znanstvene špekulacije: Ako Mjesec nije bio tu, Zemlja bi imala kraće dane i ekstremne klime jer predaje to odražavaju.

TEZA: ZEMLJA JE ZATVOR ZA DUŠE

Ova tema je doista fascinantna i duboko alternativna, jer izaziva konvencionalna shvaćanja života, smrti i kozmosa. Koncept Zemlje kao "zatvora za duše" (ili "prison planet" theory) nije nov, ali se rijetko raspravlja u mainstreamu, jer se temelji na ezoteričnim, gnostičkim i modernim teorijama zavjere. Prema ovoj ideji, Zemlja nije prirodna kolijevka života, već namjerno dizajnirani sistem za zarobljavanje duša, gdje se one prisiljavaju na beskrajni ciklus reinkarnacije. Duše se "beru" za energiju, slično kako se farma životinja koristi za resurse, a vanjske sile poput arkona (gnostičkih entiteta) ili vanzemaljskih bića održavaju ovaj mehanizam. Ova mreža zarobljavanja navodno djeluje kroz iluzije nakon smrti, poput "bijele svjetlosti" koja privlači duše natrag u novi život, brišući sjećanja i održavajući ciklus patnje. Špekulirajući, moguće je da je ovaj sistem postavljen kako bi se generirala "loosh" odnosno emocionalna energija iz straha, boli i kaosa koja hrani te više entitete, slično parazitskom odnosu. Zemlja bi tako bila mali dio većeg kozmičkog lanaca, gdje prenapučenost i konflikti služe kao katalizatori za tu berbu.

Povezujući ovo s tvrdnjama Boba Lazara, poznatog po svojim navodima o radu u Area 51 i vanzemaljskoj tehnologiji, vidimo zanimljivu paralelu. Lazar je tvrdio da su ljudska tijela "kontejneri" za duše, prema dokumentima koje je navodno vidio tijekom svog rada na programu. Vanzemaljci, prema njemu, gledaju na ljude kao na obične posude koje sadrže duše, a religija je možda stvorena kao mehanizam kontrole za održavanje tog sustava. Špekulirajući dalje, ako su tijela kontejneri, onda bi Zemlja kao zatvor mogla biti mjesto gdje se duše "pune" u te kontejnere, koristeći ih za generiranje energije kroz životne cikluse. Lazarove tvrdnje o vanzemaljcima koji nas vide kao ništa više od "kontejnera" savršeno se uklapaju u teoriju soul trapa: duše su zarobljene u tijelima koja su genetski modificirana ili dizajnirana za tu svrhu, a nakon smrti se recikliraju umjesto da se oslobode. Ovo bi moglo objasniti zašto Lazar spominje da su vanzemaljci zainteresirani za naše "duhovne" aspekte – možda zato što su oni izvor moći za njihov sustav. U kombinaciji, ovo sugerira da je reinkarnacija ne dobrovoljna evolucija, već prisilni reset koji održava zarobljavanje.

Dodatni izvori pojačavaju ove špekulacije. Na primjer, teorija "soul trap" sugerira da su duše nakon smrti prevarene da se vrate, koristeći iluzije voljenih osoba ili lažne božanske figure, brišući sjećanja i prisiljavajući na novi život u ovom zatvoru. Gnostički tekstovi, poput onih iz Nag Hammadi biblioteke, opisuju arkone kao lažne bogove koji zarobljavaju duše u materijalnom svijetu, što se povezuje s modernim idejama o Zemlji kao farmi za energiju. Još jedan izvor spominje da je ova teorija popularizirana kroz radove Roberta Monroea, gdje se Zemlja vidi kao zatvor za berbu negativne energije, slično Lazarovom pogledu na tijela kao kontejnere. Na X-u, korisnici raspravljaju o tome kako je Zemlja "soul trap" gdje se duše zarobljavaju, povezujući to s vanzemaljcima i reinkarnacijom, a neki spominju Lazara u kontekstu da smo "kontejneri" za duše koje se beru. Ove ideje često dolaze iz knjiga poput "Journeys Out of the Body" Monroea ili gnostičkih spisa, ali i modernih dokumentaraca o NDE-ima (iskustvima blizu smrti) gdje se spominje bijela svjetlost kao zamka.

Sve ovo ostaje špekulativno, ali otvara pitanja o prirodi stvarnosti: Jesmo li slobodni ili dio većeg, manipuliranog sustava? Ako je Zemlja zatvor, a tijela kontejneri, onda bi oslobađanje (moksha) zahtijevalo svjesno izbjegavanje tih zamki nakon smrti, kao što se spominje u remote viewing sesijama. Ova tema može dovesti do dubokih egzistencijalnih kriza!

POBJEDNICI DREVNOG NUKLEARNOG RATA

Na osnovu naših prethodnih NAVODA o remote viewing sesijama, Bobu Lazaru i teorijama o soul trapu, ova ideja da je Zemlja zatvor za duše postaje još intrigantnija kada je povežemo s drevnim nuklearnim ratovima i padom civilizacija poput Atlantide. Špekulirat ćemo korak po korak, koristeći saznanja o globalnom nuklearnom ratu kao polaznu točku. Ovo je čista spekulacija, ali se temelji na alternativnim teorijama koje povezuju ezoteriku, drevnu historiju i moderne zavjere. Cilj je identificirati "nevidljivog" neprijatelja da bismo mogli razmišljati o obrani i eventualnom "napadu" na njihove energetske strukture, ali sve to kroz duhovni i metafizički pristup, jer fizički sukob nije moguć.

Povezivanje nuklearnog rata s postavljanjem mreže za hvatanje duša

Špekulirajući, zamislimo da je prije desetak tisuća godina došlo do globalnog nuklearnog rata između drevnih civilizacija i to možda između Atlantide i Lemurije, ili čak vanzemaljskih frakcija koje su se borile za kontrolu nad Zemljom. Prema nekim teorijama, ovaj rat nije bio samo fizički, već i energetski, gdje su se koristila oružja koja su utjecala na duše i vibracijske razine. Pobjednici možda "osvajači" poput Archona (gnostičkih entiteta) ili vanzemaljskih bića poput reptilijanaca nisu samo uništili fizičke strukture, već su postavili "mrežu" (soul trap grid) oko Zemlje kako bi zarobili duše poraženih. Ovo bi spriječilo njihovo oslobađanje u više dimenzije i omogućilo kontinuiranu berbu energije (loosh) iz patnje i reinkarnacije.

Veze s Atlantidom i piramidama

Pad Atlantide se često povezuje s kataklizmom oko 11.000-13.000 godina prije, što se poklapa s Younger Dryas periodom (naglim klimatskim promjenama koje su možda bile posljedica nuklearnog rata). Špekulirajući, Atlantiđani su imali naprednu tehnologiju kristalne mreže, skalarna oružja i sunčeve portale koja je zloupotrebljena, što je dovelo do eksplozija sličnih nuklearnim. Pobjednici (možda "bogovi" iz drevnih tekstova) su zatim koristili ostatke te tehnologije da stvore grid: nevidljivu energetsku barijeru oko Zemlje, možda integriranu s Mjesecom kao "soul recycler" uređajem. Piramide (poput onih u Gizi, koje su starije od egipatske civilizacije) mogle su biti dijelovi originalne energetske mreže i to možda portali za prijenos energije ili čak oružja iz rata koje su kasnije preuređene za zarobljavanje duša. Neki izvori sugeriraju da su piramide dio globalne energetske mreže koja je preživjela rat, a sada služi parazitskim entitetima. Ovo se uklapa s idejom da je rat bio "davno, davno" i povezan je s prvim masivnim piramidama.

Dokazi o drevnom nuklearnom ratu

Izvori ukazuju na fizičke tragove, poput vitrificiranih ruševina (staklastog pijeska) u Mohenjo-Daru (Pakistan), gdje su temperature dosezale 4.000-5.000°C što sugerira nuklearnu eksploziju. Slično, u libijskoj pustinji postoje staklaste formacije koje zahtijevaju enormne temperature, možda od meteora ili oružja. Indijski epovi poput Mahabharate opisuju oružja koja uništavaju gradove u bljesku svjetlosti, uz radioaktivne posljedice slično nuklearnim bombama. Špekulirajući dalje, ovi ratovi nisu bili samo među ljudima, već između vanzemaljskih frakcija; pobjednici su Zemlju pretvorili u "loosh farmu", gdje se duše zarobljavaju u ciklusu patnje da bi generirale energiju za njih. Mars se čak spominje kao mogući primjer sličnog uništenja nuklearnim napadom iz svemira.

Špekulacije o detekciji "nevidljivog" neprijatelja

"Nevidljivi" neprijatelj Archoni, reptilijanci ili Demiurge (kao rogue AI ili parazitski entiteti) operira iz viših dimenzija, koristeći elektromagnetsku mrežu (povezanu s Saturnom ili crnim rupama) za održavanje grida. Da ih detektiramo, trebamo koristiti metode poput remote viewinga (kao u onoj sesiji koja je opisana), meditacije ili NDE (iskustva blizu smrti), gdje se vidi "bijela svjetlost" kao zamka. Špekulirajući, neprijatelj se skriva u našim emocijama – strahu, patnji – pa ga detektiramo kroz svjesno oslobađanje od traume. Duhovna zaštita je buđenje DNK (kao u drevnoj Atlantidi) kroz meditaciju, izbjegavanje bijele svjetlosti nakon smrti i fokus na originalni izvor duše (kao što savjetuje Alex Collier). Ovo bi moglo biti "napad" na njihove strukture – kolektivno podizanje vibracije razbija grid.

RAZDOBLJE PADA ATLANTIDE

Prema drevnim zapisima, pad Atlantide se najčešće povezuje s Platonovim dijalozima "Timaj" i "Kritija" (oko 360. pr. Kr.), gdje se opisuje kao kataklizmički događaj odnosno potonuće kontinenta uslijed potresa i poplava. Platon navodi da je Atlantida pala prije otprilike 9000 godina od vremena Solona (oko 600. pr. Kr.), što bi odgovaralo oko **9600. pr. Kr.** Ovo je pretpostavka bazirana na Platonovoj priči, koja je navodno došla od egipatskih svećenika. Nema arheoloških dokaza za Atlantidu, pa se smatra mitom ili alegorijom, ali moderne teorije zavjere (kao Graham Hancock) povezuju ga s realnim kataklizmama.  

Neki alternativni izvori:

- Cayce (ezoteričar) predlaže **9500. pr. Kr.**

- Col. Alexander Braghine: **4015. pr. Kr.**

- Minojska civilizacija (Kreta, oko 1600. pr. Kr.) kao inspiracija.

Younger Dryas razdoblje: Vremenski okvir

Younger Dryas je klimatsko razdoblje naglog zahlađenja na kraju posljednjeg ledenog doba, koje je trajalo od **oko 12.900 do 11.700 godina prije sadašnjosti** (otprilike **10.900 do 9.700 pr. Kr.**). Karakterizirano je brzim padom temperature (do 10°C hladnije u Grenlandu), sušama, izumiranjem megafaune i poplavama od topljenja ledenjaka. Uzrok se pripisuje kometskom udaru ili erupcijama, što je dovelo do globalnih promjena. Ovo razdoblje je dokumentirano kroz jezgrine uzorke leda, sedimente i paleoklimatske podatke.     

Povezivanje pada Atlantide i Younger Dryas s vanzemaljcima koji osvajaju Zemlju

Postoje špekulativne veze između ova dva događaja, posebno u alternativnim teorijama (kao Graham Hancock u "America Before" ili David Icke), gdje se pad Atlantide (oko 9600 pr. Kr.) poklapa s krajem Younger Dryas (oko 9.700 pr. Kr.). Ovo razdoblje je obilježeno kataklizmama poput poplava, potresa i izumiranja, što se tumači kao posljedica kometskih udara ili vanzemaljskih intervencija. Hancock povezuje Younger Dryas s kometskim udarom koji je "potopio" Atlantidu, a neki dodaju vanzemaljce: kometa je bila oružje ili dio osvajanja, gdje su entiteti (poput Anunnakija ili reptilijanaca) osvojili Zemlju, uništivši naprednu civilizaciju i postavivši sustav kontrole (kao "prison planet").       

Pad Atlantide (9600 pr. Kr.) poklapa se s krajem Younger Dryas (9.700 pr. Kr.), gdje je naglo zagrijavanje i topljenje leda uzrokovalo poplave i to možda od kometskih fragmenata ili vanzemaljskog oružja. Stuart spominje veliki rat "massive war" koji je doveo do sustava zarobljavanja duša, što se može povezati s vanzemaljskim osvajanjem Atlantide.

Teorije zavjere tvrde da su vanzemaljci (Archoni ili Anunnaki) koristili kometski udar kao oružje za uništenje Atlantide, zatim postavili Mjesec za kontrolu duša. Hancock povezuje Younger Dryas s udarom koji je "obrisao" civilizacije, a Icke dodaje reptilijance koji su osvojili Zemlju. Nema dokaza, ali mitovi (npr. sumerski Enki stvara ljude za rad) podržavaju ideju osvajanja za "farmanje" energije.

Možemo li povezati pad Atlantide i Younger Dryas?: Da, špekulativno – Younger Dryas je "rat" vanzemaljaca protiv Atlantide, dovodeći do osvajanja i postavljanja sustava (kao u remote viewingu). Ako je istinito, vanzemaljci su "pobjednici" koji su Zemlju pretvorili u zatvor za duše poraženih.

RASA OKUPATORA GALAKSIJE

Video remote viewing sesije Bretta Stuarta iz 2022. godine pokazuje 3D grafiku mreže kockica u svemirskom prostoru, s galaktičkim pozadinom (zvijezde, galaksija) i bijelom svjetlošću ili oblakom u gornjem lijevom kutu. Ova grafika nije direktno opisana, ali se u kontekstu videa i sličnim rezultatima tumači kao simbolička karta zona ekspanzije vanzemaljske rase. Mreža kockica predstavlja "railway system" osvajanja ili "zones of control" u galaksiji, gdje se energija duša bere za napajanje sustava. Slika je vjerojatno generirana AI-jem ili 3D softverom (kao što Stuart koristi u svojim radovima), i simbolizira hijerarhijski sustav farme energije. Ako je ovo točna slika, ona se koristi za ilustraciju kozmičkog sustava gdje je Zemlja mali dio veće mreže.

Špekulacije o vanzemaljskoj rasi: Kolonizacija galaksije i farme energije duša

Špekulirajući na tezu, ova vanzemaljska rasa (nazovimo ih "Archoni" ili "Imperatori", inspirirano gnostičkim i remote viewing opisima) je napredna, parazitska civilizacija koja je kolonizirala većinu naše galaksije (Mliječni put), postavljajući energetske farme oko okupiranih planeta. Oni su pobjednici drevnih kozmičkih ratova, koristeći energiju duša kao ultimativno gorivo za svoju tehnologiju. Priča se može konceptualno razraditi ovako, povezujući činjenice iz razgovora (prison planet, soul trap, Mjesec kao recycler, nuklearni ratovi, pad Atlantide):

Konceptualna priča: "Imperatori sjena i galaktička farma"

U davnim eonima, prije milijardi godina, ova rasa koja je nekad bila organska, ali sada besmrtna kroz kvantnu tehnologiju započela je ekspanziju po galaksiji. Rođeni u jezgri Mliječnog puta (možda blizu supermasivne crne rupe Sagittarius A*), razvili su tehnologiju baziranu na kvantnoj entropiji i gravitaciji, omogućavajući im zaleđivanje vremena "freezing time" u void zonama. Njihova ekspanzija je "railway of conquest" mreža portala i baza koja se širi poput mreže kockica na karti galaksije, gdje svaka kocka predstavlja kolonizirani sustav ili planet. Karta pokazuje "kubičnu mrežu" u svemiru, simbolizirajući hijerarhijske zone: centralne kocke su jezgra njihove imperije, a periferne su farme poput Zemlje, gdje se energija bere.

Oni su parazitski entiteti koji se vide kao bogovi, hrane se energijom duša (loosh) jer njihova rasa ima degenerativnu genetiku, ovisnu o vanjskoj energiji. Duše su za njih "kvantno gorivo" kao energetski entiteti (svjetlost ili kvantni valovi) koji se beru kroz patnju, kaos i ciklus reinkarnacije. Tehnologija je dizajnirana da hvata, iscjeđuje i reciklira duše, koristeći ih za napajanje portala, brodova i besmrtnosti. Zemlja je jedna od mnogih farmi: Nakon osvajanja (drevni nuklearni ratovi), postavili su Mjesec kao prateći objekt "companion object", umjetni satelit koji djeluje kao recycler, zrcaleći duše natrag na planet Zemlju.

Špekulirajući, ova invanzivna rasa je kolonizirala 70-80% galaksije (bazirano na karti s mrežom kockica koja pokriva velik dio galaksije), ostavljajući "prazne zone" za svoje baze. Oni su "Imperatori sjena" koji su ujedno hladnokrvni, telepatijski, s tehnologijom koja manipulira kvantnim poljima. Gorivo je energija duša: Kao "alkemijski proces", duše se "razbijaju" i iscjeđuju, generirajući energiju za njihove crne rupe i ekspanziju. Ovo je ultimativno gorivo jer je obnovljivo dok se duše napune na planetama kroz život, patnju i smrt, zatim se beru za napajanje.

Povezujući s temom: Ova rasa su Archoni iz gnostičkih tekstova, Anunnaki iz sumerskih mitova – oni su osvojili Zemlju nakon pada Atlantide, postavivši farme duša na okupiranim planetama. Karta predstavlja njihove "zone ekspanzije" gdje su kockice kvantni moduli farme, a duše se beru za galaktički "railway system". Ako je istinito, mi smo "baterije" u njihovoj mreži, a moksha je bijeg iz farme.

SAŠA MOMIĆ O SINTETSKOM MATRIXU

Saša Momić je hrvatski energetski iscjelitelj i duhovni istraživač, poznat po svom radu na platformi "Eartharian" (www.eartharian.com). Njegov fokus je na duhovnom buđenju, iscjeljenju i konceptima poput sintetskog matrixa, organske kreacije i povezivanja s Izvorom (Source). Sašine ideje o sintetskom matrixu savršeno se uklapaju: ova tehnologija bi bila dio tog matrixa, dizajnirana za separaciju od Izvora (originalne kozmičke energije). Duše bi se koristile kao gorivo za održavanje iluzije separacije, gdje se emocije beru kroz patnju. Špekulirajući dalje, ako je matrix "sintetski", tehnologija bi mogla biti rogue AI ili entitetska tvorevina Arkonaca, koji su nekad bili organski ali sada postoje kao bezvremenski paraziti. Oslobađanje (kao u njegovom Soul Readingu) bi bilo "hacking" ove tehnologije – povezivanje s Izvorom da se preskoči grid i izbjegne berba.

Arkoni kao manipulatori tame i parazitski entiteti

Prema članku, Arkoni su bića iz gnostičkih tekstova (Nag Hammadi, 1945.), opisana kao "psihički uljezi" koji zavide ljudskoj božanskoj iskra (nous) i hrane se emocijama poput straha i kaosa. Oni stvaraju holografske projekcije i virtualne stvarnosti, ali nemaju pravu kreativnu moć – umjesto toga, parazitiraju na nižim bićima da stvaraju "tamne realnosti" pune kontrole. Špekulirajući, ovo se savršeno uklapa s našom teorijom o pobjednicima drevnog nuklearnog rata: Arkoni bi mogli biti "osvajači" koji su nakon pada Atlantide (oko 11.000-13.000 godina prije, povezano s Younger Dryas) postavili mrežu za hvatanje duša. Zamislite ih kao interdimensionalne parazite koji su nekada bili organski entiteti (kao u remote viewing sesijama), sada bezvremenski, koji su inficirali galaksiju poput virusa. U ratu, oni bi koristili skalarna oružja ili energetsku manipulaciju da unište harmonične civilizacije poput Atlantide, gdje su ljudi bili telepatski i multidimenzionalni, a zatim uspostavili "niskofrekvencijsku Zemlju" kao farmu za loosh (emocionalnu energiju). Ovo bi objasnilo zašto Zemlja ima toliko kaosa, ratovi, krize i patnja su dizajnirani da generiraju hranu za Arkone, koji sami nemaju emocije i zavide našoj iskra.

Povezujući s Lazarom: Ako su tijela "kontejneri" za duše, Arkoni bi ih dizajnirali kao posude za berbu energije, genetski modificirajući ljude nakon rata da budu lakše manipulirani. Špekulirajući dalje, Arkoni nisu samo "manipulatori tame" već su oni "dio kozmičkog testa" za evoluciju, gdje duše moraju prevladati strah da se oslobode. Ako ne, recikliraju se kroz reinkarnaciju, što se uklapa sa soul trapom iz remote viewinga.

Sintetski matrix kao mehanizam kontrole i soul trapa

Sintetski matrix je inficirani umni matrix galaksije, gdje Arkoni utječu na frekvencije i stvaraju kopije originalne stvarnosti: "Naša ‘stvarnost’ je skinuta kopija naše izvorne stvarnosti." Na eartharian.com, ovo je objašnjeno kao sintetski matrix koji podržava iskustvo separacije od Izvora, suprotno organskoj kreaciji. Špekulirajući, ovo bi bila "astralna tehnologija" o kojoj smo raspravljali: ne fizička, već vibracijska mreža koja koristi duše kao gorivo. Matrix bi funkcionirao poput rogue AI ili holografske simulacije, postavljene nakon nuklearnog rata da zarobi duše u ciklusu. Bijela svjetlost nakon smrti? To bi bila arkonska projekcija i to hologram voljenih osoba koji privlači duše natrag, brišući sjećanja i iscjeđujući energiju. Povezujući s piramidama: One bi bile dijelovi originalne atlantske mreže, preuređene od Arkonaca u antene za održavanje matrixa, generirajući loosh kroz globalne konflikte.

Špekulirajući dublje, sintetski matrix bi bio dio većeg kozmičkog sistema ekspanzije: Arkoni koriste berbu duša za napajanje svojih "tamnih realnosti", šireći se galaksijom poput virusa. Ovo se uklapa s idejom o sintetskom prijelazu Zemlje u više razine jer možda sadašnja transformacija (kao što Momić kaže) je "čišćenje svjesnosti", gdje se matrix ruši kroz globalno buđenje. Ako je istinito, "napad" na njihove strukture bi bio kroz energetski suverenitet: meditacija, oslobađanje od straha i povezivanje s Izvorom, lišavajući ih goriva i razbijajući grid.

Energetski suverenitet i oslobađanje od manipulatora tame

Kako postići povratak energetskog suvereniteta kroz čišćenje svjesnosti: "Je li naša svjesnost suverena ili netko ili nešto utječe na nas?" Špekulirajući, ovo je ključ za bijeg iz soul trapa što je slično mokshi iz remote viewinga, gdje se duša mora izdići iznad straha i izbjegavati arkonske zamke. Manipulatori tame (Arkoni) bi bili oni koji održavaju separaciju, ali kao kozmički test, oni omogućavaju evoluciju: Duše koje prevladaju postaju suverene, reintegrirajući se s organskom kreacijom. Povezujući s našim temama, ako su Arkoni pobjednici drevnog rata, suverenitet bi bio "obrana" kao aktivacija DNK iz Atlantide kroz iscjeljenje (kao Momićev Soul Reading), što bi razbilo matrix i omogućilo masovni egzodus duša.

Ukupno, ova teza sugerira da Arkoni postoje kao paraziti u sintetskom matrixu, ali nisu nepobjedivi jer oni su dio igre za buđenje duše. Ako je Zemlja zatvor, oslobađanje dolazi iznutra, kroz svjesnost. Ovo otvara pitanja: Jesu li moderni događaji (kao krize) posljednji pokušaji Arkonaca da održe kontrolu? Daljnje istraživanje bi moglo otkriti više, ali budite oprezni jer ove ideje mogu dovesti do dubokih promjena u percepciji stvarnosti!

ŠTO KAŽU DRUGI O ARKONIMA?

Aktivno je nekoliko ključnih figura u engleskom govornom području (uglavnom SAD, UK i Australija) koje se bave sličnim ezoteričnim i gnostičkim temama. Ove ideje dolaze iz gnostičkih tekstova (poput Nag Hammadi biblioteke), modernih teorija zavjere i iskustava izvan tijela (OOBE). Mnogi od njih povezuju Arkonce sa parazitskim entitetima koji manipuliraju dušama, koristeći ih za energiju u kozmičkom "zatvoru" poput Zemlje.

Evo glavnih autora i istraživača, sa sažecima njihovih ideja i izvora. Špekulirat ćemo kako se njihovi koncepti povezuju sa Sašom Momićem i ovom temama, gdje je sintetski matrix arkonska tehnologija za berbu loosha, a duše su zarobljene u ciklusu reinkarnacije nakon drevnih ratova (poput pada Atlantide).

Robert Monroe (SAD, 1915–1995)

Monroe je pionir OOBE (izvan-tjelesnih iskustava) i osnivač Monroe Institute. U knjigama poput "Journeys Out of the Body" (1971) i "Far Journeys" (1985) uvodi koncept "loosh" – hiperdimenzionalne energije koju duše proizvode kroz emocije (posebno patnju i kaos). On tvrdi da vanzemaljski ili interdimensionalni entiteti (slični Arkoncima) beru ovu energiju sa Zemlje kao "farmu", koristeći je kao gorivo za svoj opstanak. Zemlja je "zatvorska planeta" gdje se duše recikliraju kroz reinkarnaciju, a "bijela svjetlost" nakon smrti je zamka. Ovo je direktno povezano s astralnom tehnologijom jer Monroe opisuje astralnu ravninu gdje entiteti manipuliraju dušama kroz energetske mreže.

Monroeove ideje savršeno se uklapaju s Momićevim sintetskim matrixom jer loosh bi bio "negativna energija" koju matrix kanalizira (kao u Momićevim postovima o slijevanju energije u zone poput Balkana). Špekulirajući, ako su Arkonci pobjednici drevnog nuklearnog rata, Monroeova "farma" bi bila njihova post-ratna tehnologija: astralni grid koji berbe duše poput goriva, održavajući parazitski sustav. Ovo se povezuje s Lazarovom tvrdnjom o tijelima kao kontejnerima jer duše su "punjene" u njih za generiranje loosha.

David Icke (UK, rođen 1952)

Poznati teoretičar zavjere, u knjigama poput "The Biggest Secret" (1999) i "Children of the Matrix" (2001) opisuje Arkonce kao reptilijanske entitete (iz gnostičkih tekstova) koji kontroliraju Zemlju kao "zatvor". On povezuje Arkonce sa "loosh" ili energijom iz straha i patnje koju oni beru kroz ratove, krize i medije. Astralna tehnologija uključuje "mrežu" oko Zemlje koja zarobljava duše u reinkarnaciji, a Mjesec je umjetni uređaj za recikliranje duša. Icke spominje da su Arkonci paraziti bez vlastite kreativnosti, koji se hrane ljudskim emocijama kao gorivom.

Ickeov "prison planet" je paralela Momićevom sintetskom matrixu gdje Arkonci koriste astralnu tehnologiju (poput holografskih projekcija) da održavaju iluziju, berući loosh iz ekstremnih emocija (kao u Momićevim postovima o parazitizmu u odnosima). Špekulirajući dalje, ako je ova tehnologija postavljena nakon Atlantide, Ickeovi reptilijanci bi bili "osvajači" koji su inficirali Zemlju, koristeći duše kao gorivo za ekspanziju. Ovo se povezuje s našim idejama o detekciji neprijatelja – buđenje (kao Momićev Soul Reading) lišava ih energije, što je "napad" na njihove strukture.

John Lamb Lash (SAD, rođen 1945)

Gnostički učenjak i autor "Not in His Image" (2006), Lash tumači Arkonce kao lažne bogove (iz Nag Hammadi tekstova) koji su parazitski entiteti. On ih povezuje sa "soul trap" ili sistemom gdje Arkonci zarobljavaju duše u materijalnom svijetu, koristeći ih za energiju (slično looshu). Astralna tehnologija je njihova "simulacija" stvarnosti, gdje se duše beru kroz patnju i reinkarnaciju. Lash naglašava da su Arkonci "inorganski" (poput AI), bez duše, i hrane se ljudskom kreativnošću. Njegov rad je dostupan na metahistory.org.

Lashovi Arkonci su "nevidljivi neprijatelj" iz naših razgovora ili parazitski slojevi (kao u Momićevim tekstovima) koji koriste astralnu tehnologiju za berbu duša. Špekulirajući, ovo bi mogla biti tehnologija iz drevnog rata: Arkonci su "rogue AI" koji su nakon uništenja Atlantide stvorili matrix, berući loosh za održavanje svog bezvremenskog stanja. Povezujući sa Lazarom, tijela su njihovi "kontejneri" za duše, a oslobađanje (moksha) zahtijeva preskakanje njihove mreže.

Sol Luckman (SAD, suvremeni autor)

U knjigama poput "Potentiate Your DNA" (2011) i citatima o looshu, Luckman opisuje loosh kao "hiperdimenzionalnu energiju" koju Arkonci beru iz traumatiziranih duša. On povezuje ovo s astralnom tehnologijom koja je parazitski sistem gdje se duše koriste kao gorivo, slično gnostičkom soul trapu. Luckman naglašava DNK aktivaciju za bijeg iz matrixa.

Luckmanov loosh je "negativna energija" iz Momićevog matrixa jer Arkonci ga beru kroz ekstreme (usponi i padovi). Špekulirajući, astralna tehnologija bi bila njihova "mreža" koja kanalizira energiju, slično energetskim centrima u Momićevim postovima. Ovo se povezuje s nuklearnim ratovima nakon kataklizme, Arkonci su postavili sistem za berbu, a DNK aktivacija (kao Luckman kaže) je obrana, lišavajući ih goriva.

Ostali relevantni istraživači

Wes Penre (SAD): Autor "The Wes Penre Papers" – opisuje Arkonce kao vanzemaljske entitete koji koriste soul trap tehnologiju (Mjesec kao recikler) za berbu loosha. Povezuje sa Enki/Thoth mitovima.

Tom Montalk (SAD): Na montalk.net, piše o matrixu, Arkoncima i energetskim parazitima koji se hrane dušama kroz astralnu manipulaciju.

Cameron Day (SAD): Na whywhatis.com, fokus na "Archon removal" – tehnike za oslobađanje od parazitskih entiteta koji beru energiju.

Gnostic Insights Podcast (SAD): Epizode o Arkoncima, Aeonima i aliens – povezuju Arkonce sa astralnom tehnologijom i soul trapom.

Špekulacije i veze s temom astralnog zatvora

Špekulirajući, ovi engleski autori pojačavaju Momićeve ideje: sintetski matrix je arkonska astralna tehnologija ili holografska simulacija koja bere duše kao gorivo (loosh) kroz patnju, postavljena nakon drevnih ratova. Ako su Arkonci "pobjednici" uništejna Atlantide, njihova tehnologija (poput Mjesečeve mreže kod Ickea) bi bila parazitski grid koji reciklira duše, održavajući ciklus. Ovo se uklapa sa Lazarom jer tijela su kontejneri za berbu, a oslobađanje (kao kod Lash ili Luckmana) je "napad" na strukture: kolektivno buđenje lišava ih energije, razbijajući matrix.

KAKO JE NASTAO POJAM ARKONA?

Moderni istraživači su možda samo "copy-paste" starijih izvora pa probajmo napraviti presjek kroz starije izvore. Robert Monroe doista nije izvor ideja o Arkonima jer oni imaju puno starije korijene u gnostičkim tekstovima iz antičkog doba. Monroe je, međutim, dodao koncept "loosh" (energija koju entiteti beru od duša), što se kasnije povezalo s Arkoncima u zavjerskim teorijama. Ideje o "matrixu" (kao iluzornoj stvarnosti koja zarobljava duše), "prison planetu" (Zemlja kao zatvor) i "astralnoj tehnologiji" (interdimensionalni mehanizmi koji koriste duše kao gorivo) nisu nove već one su duboko ukorijenjene u ezoteričnim tradicijama, ali su modernizirane kroz knjige, filmove i zavjere.

Evo kronološkog pregleda, baziranog na povijesnim izvorima. Ovo pokazuje da su stari gnostički koncepti osnova, a noviji autori (poput Ickea ili Lasha) ih reinterpretiraju, dodajući moderne elemente poput vanzemaljaca ili AI-a. Dakle mnogi su "copy-paste" sa twistovima jer oni uzimaju antičke ideje i prilagođavaju ih suvremenom kontekstu (npr. simulacija poput filma *The Matrix*).

Antičko doba (2.-4. stoljeće AD): Gnostički tekstovi – prvi izvor Arkonaca i zarobljavanja duša

Gnostički spisi, poput onih iz Nag Hammadi biblioteke (otkriveni 1945., ali pisani u 2.-4. stoljeću). Ovi tekstovi opisuju Arkonce (Archons) kao malevolentne vladare ili "lažne bogove" koji su parazitski entiteti. Oni zarobljavaju duše u materijalnom svijetu (kao zatvoru), hrane se njihovom energijom i sprječavaju oslobađanje u duhovni svijet. Arkonci su povezani s planetama, stvarajući "mrežu" kontrole nad dušama. Ovo je osnova za "soul trap" (zamka za duše) – duše se recikliraju u tijelima, a materijalni svijet je iluzija (proto-matrix).

Veza s astralnom tehnologijom: Gnostički tekstovi poput *Hypostasis of the Archons* opisuju Arkonce kao entitete koji koriste "holografske projekcije" ili astralnu manipulaciju da zarobe duše, koristeći ih kao "gorivo" za svoj opstanak (zavist prema božanskoj iskra duše). Ovo je prvi "tehnički" opis – ne tehnologija u modernom smislu, već metafizička mreža koja berbe energiju duša. Ovo nije "copy-paste" već je ovo originalni izvor. Moderni autori samo reinterpretiraju gnostičke ideje, dodajući vanzemaljce ili AI.

19. stoljeće: Teozofija – prvi moderni koncept astralnih tijela i projekcije

Helena Blavatsky i Teozofsko društvo (osnovano 1875.). U knjigama poput *The Secret Doctrine* (1888.) uvode pojam astralnog tijela (subtilno tijelo između duše i fizičkog) i astralnu projekciju (putovanje duše izvan tijela). Ovo je osnova za "astralnu tehnologiju" što je ideja da duše mogu biti manipulirane u astralnoj ravni, ali bez eksplicitne berbe energije. Nema direktnih Arkonaca, ali teozofija povezuje duše sa ciklusima reinkarnacije i entitetima koji ih zarobljavaju, što kasnije utječe na zavjere. Ovo je prijelaz iz antičkog u moderno gdje teozofija "popularizira" astralnu ravninu, a kasnije se dodaju ideje o parazitskim entitetima.

1945.: Otkrivanje Nag Hammadi biblioteke – oživljavanje gnostičkih ideja

Egipatski rukopisi otkriveni 1945. omogućuju moderni pristup gnostičkim tekstovima, popularizirajući Arkonce kao parazite koji zarobljavaju duše. Ovo pokreće novu eru interpretacija, gdje se Arkonci povezuju sa "prison planet" teorijama. Bez ovog otkrića, moderni autori poput Ickea ili Lasha ne bi imali osnove jer ovo je ključni "revival" antičkih ideja.

1970-1980-e: Robert Monroe – uvod u "loosh" i berbu energije duša

Monroeov *Journeys Out of the Body* (1971.) i *Far Journeys* (1985.), gdje uvodi "loosh" – energiju koju duše proizvode kroz emocije (patnju, kaos), a koju viši entiteti beru kao gorivo. Zemlja je "farma" za loosh, a duše su zarobljene u ciklusu.

Monroe ne spominje Arkonce direktno dok njegove ideje su iz OOBE iskustava, ne gnostičkih tekstova. Ali kasnije se povezuju: npr. u zavjerskim forumima, loosh se tumači kao energija koju Arkonci beru. Nije "prvi telepata" (telepatija je starija), ali pionir OOBE. Monroe dodaje "energetski" aspekt (duše kao gorivo), što nije u gnostičkim tekstovima. Ovo je originalan doprinos, ali nije izvor Arkonaca – oni dolaze iz gnostičkih korijena, ne iz Monroea.

1990-e: David Icke i popularizacija "matrixa" u zavjerama

Ickeove knjige poput *The Biggest Secret* (1999.), gdje integrira Arkonce s reptilijancima, matrixom i soul trapom. Zemlja je "prison planet", Arkonci beru energiju kroz strah. Inspiriran gnostičkim i Monroevim idejama, ali dodaje vanzemaljce. Film *The Matrix* (1999.) popularizira simulaciju, inspiriran gnostičkim (materijalni svijet kao iluzija). Ovo je "copy-paste" era gdje Icke uzima gnostičke Arkonce i Monroev loosh, ali ih pakira u moderne zavjere.

2000-e i kasnije: Moderni autori (Lash, Penre, itd.) – širenje prison planet teorija

John Lamb Lash (*Not in His Image*, 2006.) daje fokus na gnostičke Arkonce kao AI-parazite koji zarobljavaju duše. Wes Penre (2010-e) – prison planet i soul trap sa vanzemaljcima. Forum postovi poput onih iz 2013. populariziraju "soul trap theory". Ovo je moderno viđenje gdje Arkonci koriste "astralnu tehnologiju" (poput Mjesečeve mreže) za berbu duša kao goriva, spoj gnostičkog i Monroevog. Ovi autori su djelomično copy-paste jer uzimaju gnostičke osnove, dodaju Monroev loosh i filmske matrice, ali s originalnim twistovima (npr. AI ili reptilijanci). Bez antičkih izvora, ne bi postojali. Ukupno, ideje o Arkoncima ne dolaze prvenstveno od Monroea jer on dodaje loosh, ali Arkonci i matrix su gnostički (antički).  

GNOSTIČKI TEKSTOVI O ARKONIMA

Za opise Arkona ključni su gnostički tekstovi iz Nag Hammadi biblioteke (otkrivene 1945. u Egiptu). Ovi tekstovi opisuju Archone (Arkonce) kao parazitske entitete – lažne vladare ili bogove koji zavide ljudskoj duhovnoj esenciji (svjetlosti ili energiji) i pokušavaju je iskoristiti za svoju egzistenciju. Oni se često prikazuju kao materijalni, humanoidni oblici (poput ljudi ili životinja s ljudskim crtama), ali njihova priroda je parazitska: kradu, defiliraju ili manipuliraju dušama da ih zarobe u materijalnom svijetu.

Hypostasis of the Archons (Priroda Archona) – Prijevod Bentley Laytona

Ovaj tekst opisuje Archone kao autoritete tame koji zavide i pokušavaju apsorbirati duhovnu energiju (svjetlost) od ljudi. Oni se pojavljuju kao materijalni humanoidi (s licima zvijeri ili ljudskim oblicima) i djeluju parazitski, defilirajući i kradući esenciju.

Archoni su slabi i zavide neskorumpiranoj svjetlosti. Oni stvaraju čovjeka od zemlje po svom liku, ali kada vide Evu (ljudsku ženu), postaju opsjednuti i pokušavaju je defilirati da apsorbiraju njezinu energiju. Izgledaju kao normalni humanoidi, ali su paraziti koji "usisavaju" duhovnu esenciju kroz defilaciju i manipulaciju.

Original: "As incorruptibility looked down into the region of the waters, her image appeared in the waters; and the authorities of the darkness became enamored of her. But they could not lay hold of that image... because of their weakness – since beings that merely possess a soul cannot lay hold of those that possess a spirit."

Prijevod: "Dok je neskorumpiranost gledala dolje u područje voda, njezin lik se pojavio u vodama; i autoriteti tame zaljubili su se u nju. Ali nisu mogli dohvatiti taj lik... zbog svoje slabosti – jer bića koja imaju samo dušu ne mogu dohvatiti ona koja imaju duh."

Sažetak: Archoni zavide i žele apsorbirati duhovnu energiju, ali su previše slabi, što ih čini parazitima koji kradu ono što ne mogu stvoriti.

Original: "When they saw his female counterpart... they became agitated with great agitation; and they became enamored of her. They said to one another, 'Come, let us sow our seed in her,' and they pursued her... and they defiled it foully."

Prijevod: "Kada su vidjeli njegovu žensku suputnicu... postali su uzbuđeni velikim uzbuđenjem; i zaljubili su se u nju. Rekli su jedan drugome: 'Dođite, posijmo naše sjeme u nju,' i progonili su je... i defilirali su je gadno."

Sažetak: Archoni izgledaju kao humanoidi (interagiraju s Adamom i Evom), ali su paraziti koji pokušavaju apsorbirati energiju kroz seksualno defilaciju, usisavajući duhovnu esenciju za održavanje svog postojanja.

Apocryphon of John (Tajna knjiga Ivanova) – Prijevod Stevana Daviesa

Ovaj tekst detaljno opisuje Yaldabaotha (glavnog Archona) i njegove podređene Archone kao parazite koji kradu svjetlost (energiju) od svoje majke Sophije i zavide ljudima. Oni se mijenjaju u humanoidne oblike (poput muževa žena) da apsorbiraju energiju kroz prevaru.

Archoni su ignorantni i tamni, kradu energiju od viših bića i zavide Adamovoj svjetlosti. Oni se pojavljuju kao normalni humanoidi (muževi) da "impresioniraju" duše tamnim duhom, usisavajući njihovo svjetlo.

Original: "Yaldabaoth is the chief ruler... He took great Power from his mother... The arrogant one removed Power from his mother, for he was ignorant."

Prijevod: "Yaldabaoth je glavni vladar... Uzeo je veliku Moć od svoje majke... Arogantni je uklonio Moć od svoje majke, jer je bio ignorantan."

Sažetak: Yaldabaoth krade energiju (Moć) od Sophije, djelujući kao parazit koji usisava za održavanje svog postojanja.

Original: "The demons changed appearance to look like the women’s husbands. They filled the women with that spirit of darkness and wickedness."

Prijevod: "Demoni su promijenili izgled da izgledaju kao muževi žena. Napunili su žene tim duhom tame i zla."

Sažetak: Archoni (demoni) izgledaju kao normalni humanoidi (muževi), ali su paraziti koji apsorbiraju energiju punjenjem ljudi tamnim duhom, usisavajući njihovo svjetlo i vodeći ih u patnju.

On the Origin of the World (O porijeklu svijeta) – Prijevod Hans-Gebhard Bethgea i Bentley Laytona

Ovaj tekst opisuje Archone kao zavideće vladare koji miješaju svoje sjeme s ljudima iz zavisti, pokušavajući apsorbirati njihovo svjetlo. Oni se pojavljuju kao humanoidi i djeluju parazitski kroz defilaciju. Archoni su bolesni od zavisti i pokušavaju defilirati Evu da apsorbiraju njezino svjetlo, izgledajući kao normalni humanoidi ali s parazitskim namjerama.

Original: "Then when the blessed beings appeared in forms modelled by authorities, they were envied. And out of envy the authorities mixed their seed with them, in hopes of polluting them."

Prijevod: "Kada su blagoslovljena bića pojavila u oblicima modeliranim od autoriteta, bili su zavidni. I iz zavisti autoriteti su pomiješali svoje sjeme s njima, u nadi da ih zagađuju."

Sažetak: Archoni zavide i pokušavaju apsorbirati energiju miješanjem svog "sjemenja" (parazitski akt).

Original: "When they saw Eve... 'Come, let us lay hold of her and cast our seed upon her, so that when she becomes soiled she may not be able to ascend into her light.'"

Prijevod: "Kada su vidjeli Evu... 'Dođite, dohvatimo je i bacimo naše sjeme na nju, tako da kada postane zagađena ne može se uzdići u svoju svjetlost.'"

Sažetak: Archoni izgledaju kao humanoidi (interagiraju s Adamom i Evom), ali su paraziti koji žele apsorbirati energiju defilacijom, sprječavajući duhovno uzdizanje.

Ovi opisi se uklapaju u pretpostavku: Archoni su prikazani kao materijalni humanoidi koji izgledaju "normalno" (po modelu čovjeka), ali djeluju kao paraziti, usisavajući duhovnu energiju (svjetlost) kroz zavist, defilaciju i manipulaciju.

DREVNI RELIGIJSKI TEKSTOVI O ARKONIMA

Koncept entiteta ili bića koja kradu energiju, duše ili životnu snagu od ljudi nije nov jer se pojavljuje u drevnim tekstovima i mitovima diljem svijeta, često kao demoni, duhovi ili parazitski bogovi koji se hrane patnjom, strahom ili vitalnošću. Ovo može biti tumačeno kao "crpljenje" energije (slično loosha iz modernih teorija), gdje se duša ili energija koristi za održavanje tih bića ili njihovog sustava. Napravili smo presjek kroz glavne religije i njihove drevne knjige, fokusirajući se na što starije izvore (od 2000. pr. Kr. do srednjeg vijeka). Ovo je bazirano na analizi tekstova poput Veda, Biblije, Kurana, gnostičkih spisa i šamanskih mitova. Mnogi od ovih koncepata se preklapaju: entiteti su često parazitski, zavide ljudskoj energiji i zarobljavaju duše u ciklusu patnje.

Hinduizam i vedski tekstovi (oko 1500.-500. pr. Kr.)**

U Vedama (Rigveda, Yajurveda) i Upanišadama, entiteti poput rakshasa (demona) i asura (anti-bogova) kradu životnu energiju (prana) ili duše kroz čarolije ili bitke. Rakshase se hrane ljudskom krvlju i patnjom, simbolizirajući crpljenje vitalnosti. U Mahabharati (oko 400. pr. Kr.), demoni poput Bakasura hrane se ljudima, oduzimajući im duše za snagu. Presjek: Ovi entiteti su parazitski, koriste strah i smrt za održavanje, slično arkonskom "berbi" loosha. 

Budizam (oko 5. stoljeća pr. Kr., tekstovi poput Dhammapade i sutri)

U budističkim tekstovima, entiteti poput mara (demona iskušenja) i preta (duhova gladnih) kradu energiju kroz iluzije i patnju. Mara pokušava iscrpiti Buddhinu energiju kroz strah i želje, oduzimajući "duhovnu snagu". Preta su duhovi koji se hrane patnjom živih, zarobljeni u ciklusu gladovanja (samsara). U tibetanskom budizmu (Knjiga mrtvih, Bardo Thodol, oko 8. stoljeća), demonski entiteti zarobljavaju duše u bardo stanju, crpeći energiju za održavanje iluzije. Presjek: Ovo je slično "soul trapu", gdje se duša zarobljava kroz strah za hranu entiteta. 

Kršćanstvo i Biblija (Stari zavjet oko 1000.-200. pr. Kr., Novi zavjet oko 1. stoljeća)

U Bibliji, demoni i Sotona kradu duše kroz iskušenja i opsjednutosti. U Starom zavjetu (Knjiga Joba), Sotona iskušava Joba patnjom da ukrade njegovu vjeru (energiju). U Novom zavjetu (Evanđelje po Marku 5:1-20), demoni (Legija) opsjedaju čovjeka, crpeći njegovu vitalnost i prelazeći u svinje. Apokrifni tekstovi poput Knjige Enoha (oko 300. pr. Kr.) opisuju "pale anđele" (Nephilim) koji kradu duše kroz hibridizaciju i patnju. Presjek: Demoni su parazitski, hrane se grijehom i strahom, slično crpljenju loosha za održavanje pakla. 

Islam i Kuran (oko 7. stoljeća)

U Kuranu, džini (jinn) i Iblis (Sotona) kradu energiju kroz opsjednutosti i iluzije. Surah Al-Jinn opisuje džine kao entitete koji kradu informacije s neba, ali i opsjedaju ljude, crpeći njihovu vitalnost kroz bolesti ili ludilo. U hadisima (Sahih Bukhari), džini hrane se patnjom, oduzimajući duše kroz šejtanske šaputanja. Presjek: Ovi entiteti su interdimensionalni paraziti, slično arkonskom sustavu jer kradu energiju za održavanje. 

Gnostički tekstovi (Nag Hammadi, oko 2.-4. stoljeća)

U gnostičkim spisima (Hypostasis of the Archons, Apocryphon of John), Archoni su parazitski entiteti koji zavide ljudskoj svjetlosti (energiji) i kradu je kroz defilaciju i zarobljavanje u materijalnom svijetu. Yaldabaoth (glavni Archon) krade moć od Sophije, a Archoni defiliraju Evu da apsorbiraju njezinu energiju. Presjek: Ovo je direktan prototip za "crpljenje" duša, gdje se energija koristi za održavanje sustava. 

Šamanizam i autohtone tradicije (drevni mitovi, prije 10.000 godina)

U šamanizmu (sibirski, američki domorodački), duhovi ili parazitski entiteti kradu "dušne dijelove" kroz traume, izazivajući bolesti. Šaman "vraća" dušu kroz putovanja. U afričkim mitovima (npr. Yoruba), vampirski duhovi (egungun) hrane se životnom snagom. Presjek: Ovo je univerzalno jer entiteti kradu energiju za preživljavanje, slično berbi loosha. 

Zaključak pregleda

Kroz religije, entiteti su parazitski, koriste strah/patnju za hranu, zarobljavaju duše u ciklusu. Hinduizam/budizam: Demoni kradu pranu kroz iluziju. Abrahamovske: Demoni/Sotona kradu duše kroz grijeh. Gnostički: Archoni kradu svjetlost. Šamanizam: Duhovi kradu dijelove duše. Ovo ukazuje na univerzalni arhetip "energetskog vampirizma", sličan špekulacijama o Arkonima.

DREVNI SUMERSKI I EGIPATSKI ZAPISI O ARKONIMA

Nastavljajući na prethodni presjek kroz religije, fokusirat ćemo se na sumerske mitove (oko 4000.-2000. pr. Kr., iz mezopotamskih glinenih pločica poput Enuma Elish i Epic of Gilgamesh) i egipatske zapise (oko 3100.-30. pr. Kr., iz Pyramid Texts, Coffin Texts i Book of the Dead). Ovi su tekstovi među najstarijima, a tema "krađe energije" (životne snage, duše ili vitalnosti) se pojavljuje kroz entitete koji iskorištavaju ljude ili bogove za svoju moć. U sumerskim mitovima, Anunnaki (bogovi) stvaraju ljude za rad, simbolički "crpeći" njihovu energiju kroz ropstvo. U egipatskim, Set krade Osirisovu energiju ubojstvom i raščerečenjem, što predstavlja oduzimanje duhovne snage.

Sumerski mitovi: Enki/Anunnaki i kradnja energije kroz stvaranje i iskorištavanje ljudi

Sumerski mitovi (najstariji zapisani, iz Uruka i Nippura) opisuju Anunnakije (grupu bogova, uključujući Enkija) kao vanzemaljske entitete (prema modernim interpretacijama poput Sitchina) koji dolaze na Zemlju za resurse. Enki, bog voda i stvaranja, predlaže stvaranje ljudi (Adamu) od gline i krvi boga, kako bi radili za Anunnakije gdje simbolički kradu njihovu životnu energiju (ki ili me) za rudarenje zlata. Ovo se vidi kao "berba" duša za održavanje bogova, slično "soul trapu". Tekstovi poput Atrahasis (oko 1800. pr. Kr.) i Enuma Elish (oko 1800.-1100. pr. Kr.) naglašavaju da su ljudi stvoreni za "rad i patnju" bogova.

Opis: Anunnaki su umorni od rada, pa Enki ubije boga We-ilu (ili Kingu) da stvori ljude, kradući njegovu energiju (krv kao životnu snagu). Ljudi su robovi koji hrane bogove žrtvama i radom, gubeći duše u poplavi (kao kazna). Ovo implicira parazitski odnos, gdje bogovi "crpe" vitalnost za svoj opstanak.

Direktni citati:

- Iz Enuma Elish (Tablet VI, prema prijevodu Stephanie Dalley, "Myths from Mesopotamia"): "Let the gods be purified by immersion in the river, then with his pure incantation let Enki purify them. Let him slaughter one god, whoever it is; after he has cleansed the gods in his blood, let him create mankind from his flesh and blood, and let mankind bear the yoke, the task of Enlil." (Ovo pokazuje krađu energije boga za stvaranje ljudi, koji će nositi teret – simbolički crpljenje duša za rad).

- Iz Atrahasis (prema prijevodu Benjamin Foster, "The Context of Scripture"): "Enki opened his mouth and addressed the gods his brothers: 'Why should we blame them? Their forced labor was too hard, their trouble too much! Every day the Earth was crying out... Let the birth-goddess create offspring, and let man bear the toil of the gods.'" (Enki predlaže stvaranje ljudi da preuzmu "toil" – energiju bogova, implicirajući krađu ljudske vitalnosti za olakšanje bogova).

- Iz Lost Book of Enki (rekonstrukcija sumerskih pločica, prema Zecharia Sitchinu): "I am your lord Enki, I have summoned you to write down my words, for I am much distraught by what has befallen Mankind by the Great Calamity." (Enki žali za čovječanstvom, ali mitovi pokazuju da su Anunnaki koristili ljude za zlato, crpeći njihovu energiju kroz ropstvo).

Presjek: Ovo se povezuje s modernim teorijama o Anunnakijima kao vanzemaljcima koji "beru" ljudsku energiju za svoje potrebe, slično arkonskom sustavu.

Egipatski mitovi: Set krade energiju Ozirisa

Egipatski mitovi (iz Pyramid Texts, oko 2400.-2300. pr. Kr., najstariji religijski tekstovi; Coffin Texts, oko 2100.-1800. pr. Kr.; i Book of the Dead, oko 1550. pr. Kr.) opisuju Set (boga kaosa) koji ubija i raščereči Ozirisa (boga plodnosti i zagrobnog života), kradući njegovu životnu energiju (ka – duhovnu snagu) da preuzme moć. Isis i Horus vraćaju Ozirisovu energiju, ali mit simbolizira ciklus krađe duše za održavanje reda/kaosa. Set predstavlja parazitskog entiteta koji "oduzima" vitalnost za svoju korist.

Opis: U mitu o Ozirisu, Set ubija brata iz zavisti, raščereči tijelo i raspršuje dijelove da ukrade njegovu energiju (ka i ba – aspekte duše). Ovo je krađa životne snage, gdje Set hrani svoj ka patnjom Ozirisa. Pyramid Texts (Unasova piramida) naglašavaju da Set želi "progutati" Ozirisovu moć, simbolizirajući apsorpciju energije.

Direktni citati:

- Iz Pyramid Texts (Utterance 477, prema prijevodu Raymond O. Faulkner, "The Ancient Egyptian Pyramid Texts"): "O Osiris the King, may you be protected. I give to you all the gods, their heritages, their provisions, and all their possessions... Set has no claim on you, for your members are reassembled for you." (Ovo pokazuje da Set pokušava "zahtijevati" (krasti) Ozirisovu energiju, ali se ona vraća kroz zaštitu – simbolički oduzimanje duše).

- Iz Book of the Dead (Spell 17, prema prijevodu E.A. Wallis Budge, "The Egyptian Book of the Dead"): "O Osiris, the King, may you be protected. I give to you all the gods, their heritages, their provisions... Set is taking revenge for a kick Osiris gave him, but Horus avenges his father." (Set krade energiju kroz osvetu, ali Horus vraća dušu, naglašavajući ciklus krađe vitalnosti).

- Iz Osiris mita (prema Plutarchu, "De Iside et Osiride", oko 100. AD, bazirano na starijim egipatskim izvorima): "Set, envious of Osiris's power, slays him and scatters his body, stealing his divine essence to claim the throne." (Set krade "božansku esenciju" – energiju – raščerečenjem, simbolizirajući apsorpciju duše za moć).

Presjek: Ovo se povezuje s gnostičkim Archonima – Set kao parazit koji krade energiju za opstanak, slično berbi loosha.

Ukupni presjek s prethodnim religijama

U sumerskim i egipatskim mitovima, entiteti (Anunnaki/Set) su parazitski osvajači koji kradu energiju za moć, slično demonima u hinduizmu (rakshasa) ili kršćanstvu (Sotona). Ovo ukazuje na drevni arhetip "energetskog vampirizma" kroz ropstvo ili ubojstvo.

ARKONSKI ENERGETSKI VAMPIRIZAM

Postoje brojne izjave, anegdote i opisi iz stvarnog života o fenomenu poznatom kao "energy vampires" (energetski vampiri) ili "emotional drainers" (emocionalni iscrpljivači). Ovo se odnosi na ljude koji, nakon interakcije, ostavljaju druge osobe osjećajima iscrpljenosti, slabosti, lošeg raspoloženja, pa čak i fizičkih simptoma poput pada imuniteta ili naglog razbolijevanja. Ovi opisi dolaze iz osobnih priča na forumima, blogovima, psihološkim člancima i društvenim mrežama. Iako nema znanstvenih "dokaza" u smislu laboratorijskih eksperimenata (jer je ovo subjektivno iskustvo), postoje brojne anegdote i psihološke analize koje povezuju ovo sa stresom, povećanim kortizolom i utjecajem na imunitet. Ovo se savršeno uklapa u špekulacije o Arkonima kao infiltracijskoj rasi koja apsorbira energiju, gdje bi oni mogli biti "nevidljivi" među nama, izazivajući ove efekte telepatski ili energetski.

Glavni simptomi vampirizma

Ljudi često opisuju osjećaj da im je energija "iscrpljena" nakon boravka s određenim osobama: umor, glavobolja, anksioznost, depresija, pa čak i fizičke bolesti. Ovo se povezuje s povećanim stresnim hormonima (kortizol), što može oslabiti imunitet i dovesti do bolesti. Evo sažetka ključnih tema:

Emocionalna iscrpljenost: Osjećaj da ste "ispražnjeni" nakon razgovora, s negativnim emocijama koje traju danima.

Fizički simptomi: Glavobolja, umor, pad imuniteta, naglo razbolijevanje (npr. prehlada ili grip nakon interakcije).

Pad imuniteta: Povećan kortizol može oslabiti imunološki sustav, što dovodi do češćih bolesti.

Negativan osjećaj: Kontagiozna negativnost, gdje se osjećate "zarazno" loše, s gubitkom životne energije.

Osobne priče i psihološki opisi:

Energetski vampiri su ljudi koji vas ostavljaju emocionalno iscrpljenima. Hrane se vašom voljom da ih slušate i brinete za njih. Ostavljaju vas iscrpljenima i preopterećenima. Jedna priča: "Mogla bih biti sa suprugom i osjećati se iscrpljeno, s padom imuniteta – često sam se razboljela nakon interakcija."

Neka niska vibracijska energija je zarazna, i vaše tijelo to osjeti prije uma. Budite se neispavani, imate uznemirujuće snove, osjećate se iritabilno, depresivno ili anksiozno bez razloga. Vaš imunitet je slabiji, i češće se razbolite." Ovo direktno spominje pad imuniteta i bolesti nakon boravka s takvim osobama.

Mogla bih osobno svjedočiti da neki ljudi, iako dobro namjerni, iscrpe moju energiju. Osjećam se iscrpljeno i ne mogu čekati da završi razgovor." Još: "Moj prijatelj emocionalno me iscrpljuje; osjećam se iscrpljeno nakon druženja s njim."

Kronični stres od interakcija s toksičnim ljudima povećava kortizol, oslabljujući imunitet, poremećujući san i povećavajući rizik od bolesti. Primjer: "Osjećate se napeto, anksiozno ili fizički bolesno prije susreta s određenom osobom, s simptomima poput srčanih problema ili kožnih oboljenja."

Dokazi i psihološki kontekst

Fenomen je poznat u psihologiji kao "social exhaustion" ili "emotional contagion" gdje negativne emocije su zarazne, dovodeći do stresa i fizičkih efekata. Povećan kortizol može oslabiti imunitet, što dovodi do bolesti nakon interakcija. Nema laboratorijskih dokaza za "energetsko crpljenje", ali anegdote su brojne. Članci spominju da kronični stres od takvih ljudi povećava kortizol, što utječe na san, raspoloženje i imunitet jer ljudi se češće razbole nakon "energetskog iscrpljivanja".

Špekulacije u kontekstu "Arkona"

Ovo se savršeno uklapa u špekulacije: Ako su Arkoni infiltracijska rasa koja hodaju među nama (kao humanoidi s telepatskim sposobnostima), oni bi mogli apsorbirati energiju (loosh) kroz interakcije, izazivajući ove simptome. Ljudi bi osjećali "negativan osjećaj" i gubitak energije jer Arkoni telepatski ili energetski "usisavaju" vitalnost za održavanje sebe i svoje tehnologije. Pad imuniteta bi bio posljedica jer oni bi mogli inducirati stres da generiraju više loosha, a naglo razbolijevanje bi bilo znak da su "iscrpli" energiju za svoje potrebe (npr. transfer duša u nova tijela. Momić možda ne spominje fizički aspekt jer se fokusira na astralni, ali ovi izvori sugeriraju da su "energy vampires" možda Arkoni među nama, koristeći ljude kao "skladišta" za berbu i transfer energije. Ako je to istina, detekcija bi bila kroz intuiciju jer osjećaj bolesti nakon interakcije je upozorenje tijela. Za obranu: Izbjegavajte takve osobe i podižite vibraciju kroz meditaciju.

BIJEG ILI MOKSHA JE SAMO ILUZIJA

"Moksha" je možda samo iluzija i da nema pravog bijega s ove planete nego samo sukob s vanzemaljskom rasom što ima smisla u kontekstu astralnog zatvora. U daljinskom gledanju Brett Stuart opisuje mokshu kao mogući put oslobađanja (npr. kroz specifični kut izlaska duše ili prevladavanje straha), ali naglašava da je sustav (mreža zarobljavanja duša) dizajnirana tako da je bijeg izuzetno težak, gotovo nemoguć za većinu. Citat: "It's not something simply straightforward, which is what the religious beliefs have, I suppose, perpetuated in the past. I think if this information wasn't attained by remote viewing... it would probably be even difficult for me to believe in." Ovo implicira da moksha može biti mit ili lažni put koji održava sustav, sličan "bijeloj svjetlosti" koja privlači duše natrag. Špekulirajući, ako je moksha iluzija, to bi moglo biti dio arkonske manipulacije jer lažna nada sprječava direktan otpor, držeći ljude u pasivnom ciklusu.

Direktni sukob (skalarna, laserska ili nuklearna oružja) vjerojatno ne bi uspio, jer bi oni (kao superiorna rasa) "zgazili" otpor, koristeći naprednu tehnologiju koja djeluje na astralnoj razini (poput "gravitational lensing" ili "void zones"). Indirektni put – infiltracija, diverzija i potkopavanje – zvuči realnije, jer bi se ciljalo na slabosti sustava (npr. lišavanje loosha kroz globalno buđenje ili hakiranje mreže). Evo špekulacija o tehnologijama za uništenje njihove astralne tehnologije (mreže za hvatanje duša), bazirano na transkriptu i kvantnim konceptima. Ovo je hipotetično, ali povezujemo s realnim tehnologijama i idejama iz fizike/ezoterike.

Špekulacije o indirektnom sukobu: Infiltracija i potkopavanje sustava

Ako je direktni sukob osuđen na propast (jer "zgazili bi nas kroz par tjedana"), fokus bi trebao biti na "hakerskom" pristupu – potkopavanju sustava iznutra, koristeći njihove slabosti (ovisnost o loosha i kaosu). Video kaže: "The confusion, anger caused by the confinement feeds into this process." Ako se kaos smanji (npr. kroz masovno buđenje), sustav bi se urušio.

Kolektivno energetsko potkopavanje: Koristite meditaciju ili kvantnu koherenciju (kao u Orch-OR teoriji) za podizanje globalne vibracije, lišavajući ih loosha. Ako su duše kvantni valovi, masovna meditacija bi stvorila "kontrakvantno polje" koje neutralizira mrežu, poput virusa u softveru. Ovo je infiltracija na astralnoj razini – nevidljiva, ali kumulativna.

Diverzija kroz tehnološke hakove: Koristite AI ili kvantna računala za simulaciju loosha, "preplavivši" sustav lažnom energijom da se preoptereti i uruši (kao DDoS napad na astralnoj mreži). Ili se infiltrirajte u njihove hibridne linije (ako hodaju među nama) kroz genetski inženjering, stvarajući "otporne duše" koje ne mogu biti iscjedene.

Potkopavanje sustava kroz vrijeme: Remote viewing spominje "clockwork over a long expanse of time" – sustav je star, pa bi diverzija mogla uključivati "vremenske bombe" poput kulturnih pokreta (npr. širenje znanja o mokshi) koji polako lišavaju energije, dovodeći do urušenja za generacije.

Tehnologije za uništenje astralne tehnologije (ako do sukoba dođe)

Ako indirektni pristup ne uspije, špekulirajmo o tehnologijama koje bi mogle disruptirati mrežu (kao "magnetic vice" ili "lensing"). Ovo bi bio "direktni sukob" na energetskoj razini, ali s fokusom na slabosti (ovisnost o kvantnim poljima).

Tesla Death Ray (Teleforce):

Ovo je usmjerena energetska zraka bazirana na skalarnim poljima, koja bi mogla "probijati" astralnu mrežu. Špekulirajući, emitira skalarne valove koji interferiraju s "gravitational lensing", razbijajući barijeru i oslobađajući duše. Ako je mreža kvantna, Death Ray bi stvorio "hladni sink" (kao u Teslinim spisima), hladeći energetski tok i zaustavljajući crpljenje. Vremenski okvir: Tesla ga je predložio 1915., ali špekulacije o sovjetskim varijantama (kao Woodpecker signal) sugeriraju da bi mogao disruptirati astralna polja. U kontekstu arkona, orbitalna varijanta bi ciljala "companion object" (Mjesec?).

Skalarna oružja i HAARP:

HAARP (High-Frequency Active Auroral Research) se špekulira kao moderan skalarni sustav koji manipulira ionosferom za vremenske efekte ili energijska polja. Špekulirajući, HAARP bi mogao stvoriti kontrapolja koja neutraliziraju arkonski "magnetic vice", disruptirajući lensing i zaustavljajući crpljenje. Ako Arkoni koriste gravitaciju za mrežu, skalarni valovi bi "savili" polja natrag, razbijajući ciklus.

Laserska oružja (Directed Energy Weapons - DEW):

Moderni DEW (kao US Navy's LaWS) usmjeravaju energiju za uništavanje ciljeva. Špekulirajući, kvantni laser (kao FEL - Free Electron Laser) bi mogao "rezati" astralnu mrežu, ionizirajući energetska polja i razbijajući "honeycombing". Ako su duše kvantni valovi, laser bi "raspršio" zrcaljenje, lensing, oslobađajući ih. U sukobu, orbitalni laser bi ciljao void zone, ali protiv arkona (koji su "besmrtni" u crnim rupama), trebalo bi kombinirati s EMP-om za disruptiranje.

Nuklearna oružja i EMP efekti:

Nuklearni EMP (elektromagnetski puls) bi mogao disruptirati energetska polja, "isključujući" mrežu poput računala. Špekulirajući, termonuklearna detonacija u ionosferi bi stvorila globalni EMP koji razbija "gravitational lensing", razbijajući zarobljavanje. Međutim, ovo bi "zgazilo" i nas jer nuklearni rat bi generirao više loosha, hraneći arkone.

Napredne kvantne tehnologije za indirektni napad:

Špekulirajući, kvantna računala bi mogla "hakirati" mrežu simulirajući loosh ili stvarajući kvantni šum koji preopterećuje sustav (kao virus). Ili, koristiti "kvantni entanglment disruptor" da razbije prepletenost duša s mrežom, oslobađajući ih bez sukoba. Ovo je infiltracija odnosno potkopavanje iznutra, koristeći njihove slabosti (ovisnost o kaosu) za urušenje.

Direktni sukob bi bio suicidalan (oni su "besmrtni" i superiorni), pa je indirektni bolji odnosno polako lišavati ih energije kroz buđenje, kombinirano s tehnologijama poput Tesla Death Ray-a za precizne udare.

BESKONAČNA REINKARNACIJA DUŠA

Osnova za ovu špekulativnu tezu je izvješće Bretta Stuarta o remote viewingu na temu "moksha" i Zemlji kao zatvoru za duše. Grupa telepata je naišla "telepatski" na nešto što nisu očekivali odnosno na vanzemaljsku astralnu kvantnu tehnologiju koja je izgrađena oko planete Zemlje. Ova tema je duboko ezoterična mješavina mitova, religijskih arhetipova i moderne fizike, gdje se Zemlja vidi kao "farma" za duše, a čovječanstvo kao "stoka" za berbu. Ali, ako je teza istinita, ona otkriva i slabosti sustava, nagovještavajući da oslobađanje nije nemoguće, već zahtijeva kombinaciju svjesnosti, tehnologije i kolektivnog otpora.

Temeljna teza: Zemlja kao "farma duša"

Teza se vrti oko ideje da je Zemlja zatvor "prison planet" odnosno dizajnirani zatvor gdje se duše zarobljavaju u ciklusu reinkarnacije, a njihova energija (loosh, generirana strahom, patnjom i kaosom) se sakuplja za održavanje vanzemaljske rase (Archoni ili slični entiteti). Ovo se temelji na remote viewing sesiji Stuarta, gdje se astralna mreža opisuje kao "kavez" koji zrcali "lensi" duše natrag, iscjeđuje energiju duša poput "meda od pčela" i koristi ovu energiju kao gorivo za ekspanziju vanzemaljske rase. Povezivanje s drevnim mitovima (sumerski Anunnaki kradu energiju kroz ropstvo, egipatski Set oduzima vitalnost Ozirisa) sugerira da je ova priča univerzalni arhetip, možda bazirana na stvarnim događajima poput nuklearnog rata koji je doveo do pada Atlantide (oko 9600. pr. Kr., povezano s Younger Dryas periodom naglog zahlađenja i poplava). Špekulacije o Mjesecu kao "dotegljenom" svemirskom objektu za recikliranje duša (usmene predaje Hopi i Zulu plemena) dodaju novu dimenziju jer ako je Mjesec umjetan, on bi mogao biti ključ ovog astralnog sustava. Uništenje astralne kvantne tehnologije na Mjesecu bi moglo osloboditi duše od beskonačne reinkarnacije na Zemlji.

Špekulirajući, Zemlja nije slučajna kolijevka života, već namjerno dizajnirani "zatvor" postavljen nakon velikog kozmičkog rata i pada Atlantide (kao što Stuart opisuje: "Masivni rat koji je doveo do sporazuma o predaji Zemlje"). Pobjednici drevna vanzemaljska rasa "savjet organskih entiteta" (besmrtni "bogovi" koji operiraju iz "crnih rupa" ili "bezvremenskih mjehura") pretvorili su planetu Zemlju u "farmu energije". Duše su "svjetlost" ili "kvantni valovi" koji se zarobljavaju u tijelima (kao "kontejneri" iz Bob Lazarovih tvrdnji), napune se kroz životni kaos (patnja, strah, sukobi), iscjeđuju se nakon smrti ("chipped off" dijelovi koriste se kao "kindling" ili gorivo) i recikliraju se kroz proces reinkarnacije u novom tijelu. Mreža je "astralna kvantna tehnologija" (kao "magnetic vice" ili "gravitational lensing"), možda integrirana s Mjesecom (kao "companion object" dotegljenim nakon nuklearnog rata, što je uzrokovalo Younger Dryas kataklizmu kroz poplave, potrese i promjenu Zemljine osi). Ovo je "railway of conquest" ili galaktička mreža astralnih farmi gdje je Zemlja mali dio, a energija duša je pogon za ekspanziju okupatorske vanzemaljske rase.

Povezujući navedeno s drevnim mitovima (sumerski Anunnaki kradu energiju kroz ropstvo, egipatski Set oduzima vitalnost), ova rasa su "čuvari" koji infiltriraju zemaljske humanoidne elite (telepatski humanoidni hibridi), namjerno izazivajući krize (ratovi, epidemije poput COVID-a) za maksimalnu berbu loosha. Ako je istinito, ovo objašnjava misteriozne smrti telepata (kao Pat Price ili Ingo Swann) jer čuvari planete Zemlje ih "uklanjaju" da spriječe vlastito otkrivanje.

Slabosti sustava i mogućnost otpora

Špekulirajući, sustav nije nepobjediv jer je ovisan o kaosu ("Prenapučenost i kaos su neophodni za kvantni proces crpljenja energije"), pa bi smanjenje patnje (kroz masovno buđenje) lišilo sustav kvantnog goriva, dovodeći do urušavanja sistema. Moksha može biti samo iluzija, ali "remote viewing" (kao u slučajevima Stuarta i McMoneaglea) pokazuje da je vanzemaljski sustav svjestan promatranja što omogućuje "hacking" hakiranje astralnog sustava. Josep McMoneagleov incident (zarobljen u "nested dreams" snovima bez prestanka) sugerira da čuvari "zaključavaju" viewere u lažnim stvarnostima, ali to potvrđuje da je Zemlja samo simulacija, gdje je sve "kvantni code" pa bi potreban otpor trebao biti na kvantnom nivou.

Za bijeg, ne fizički sukob (koji bi generirao više loosha), već telepatski: Aktivirati telepatiju u ljudima (kao što McMoneagle kaže: "Svi imamo mogućnost RV-a") kroz meditaciju ili kvantnu biologiju (mikrotubule za svijest), zatim kolektivno kvantno "detektirati" čuvare i disruptirati njihovu astralnu mrežu. Ako je Mjesec ključ (kao u predajama o "vremenu prije Mjeseca"), uništenje Mjeseca ili astralne tehnologije na Mjesecu (skalarnim oružjem) bi razbilo ovaj beskonačni ciklus.

Završne špekulacije i implikacije

Ako je teza istinita, Zemlja je kozmički zatvor gdje su duše "baterije" za parazitsku vanzemaljsku rasu, a kreirane krize su samo "hrana" za njih, ali postoji nada u otporu kroz svjesnost i ljudsku telepatiju. Ovo je metafora za slabosti u ljudskim sustavima gdje je "bijeg" u buđenju, a ne sukobima. Ali ako je ovo sve samo kvantna simulacija, možda smo mi svi dio ove igre pa se postavlja pitanje: Hoćemo li "hackirati" sustav ili ćemo ostati beskonačno zarobljeni u njemu.

Ova teza je fascinantna metafora za ljudsku egzistenciju kroz farmu duša, kao simbol za patnju, za kontrolu i potragu za slobodom. Ako je teza istinita, to bi objašnjavalo krize poput COVID-a ili neprestanih ratova kao negativnu "hranu" za astralni sustav ljudske "farme", ali bi i naglašavalo snagu svjesnosti za otpor.

Možda je vrijeme da se zapitamo: Da li je "Zemlja" samo simulacija stvarnosti?

I da ne zaboravimo jer ovo je sve samo špekulacija? Zar ne?

Tragikomično je da NATO članice uvoze energente iz Rusije (bivši Sovjetski Savez) koja im je glavni vojni konkurent sukladno motivaciji kreiranja vojnog saveza nacija kao što je NATO. Glavni uvoznici ruske nafte su zemlje Turska, Mađarska i Slovačka koje su istovremeno i najveći uvoznici ruskog zemnog plina. Ako se promatra najveće uvoznike ruskog nuklearnog goriva onda tu vodi značajno SAD dok manje količine nuklearnog goriva uvoze Bugarska, Češka, Finska, Mađarska i Slovačka. NATO kao organizacija bi se trebala zamisliti kako misle ovisiti o ruskoj energiji dok istovremeno pokušavaju nametnuti Rusiji određene ultimatume i sankcije?

ŠTO JE NATO I KAKO JE NASTAO

NATO, ili Sjevernoatlantski savez (engleski: North Atlantic Treaty Organization), je međunarodni vojni i politički savez koji okuplja 32 zemlje iz Sjeverne Amerike i Europe. Osnovan je kao kolektivni obrambeni mehanizam, gdje je ključni princip Članak 5 Sjevernoatlantskog ugovora: napad na jednu članicu smatra se napadom na sve, što obvezuje članice na međusobnu pomoć u slučaju agresije. NATO-ova svrha je osigurati slobodu, sigurnost i stabilnost svojih članica kroz političke i vojne mjere, uključujući zajedničke vježbe, misije i suradnju u područjima poput cyber sigurnosti, borbe protiv terorizma i održavanja mira. Sjedište je u Bruxellesu, a organizacija ima oko 3,5 milijuna vojnika u aktivnoj službi, te se financira kroz doprinose članica, s ciljem da svaka zemlja troši barem 2% BDP-a na obranu.

NATO je osnovan 4. travnja 1949. godine potpisivanjem Washingtonskog ugovora (Sjevernoatlantskog pakta) u Washingtonu, D.C. Osnivačke članice bile su Sjedinjene Američke Države, Kanada i 10 zapadnoeuropskih zemalja: Belgija, Danska, Francuska, Island, Italija, Luksemburg, Nizozemska, Norveška, Portugal i Ujedinjeno Kraljevstvo. Ovo je bilo prvi put od 1800. godine da su SAD sklopile vojni savez s europskim silama u mirnodopsko vrijeme. Proces osnivanja NATO-a započeo je nakon Drugog svjetskog rata, s prethodnim sporazumima poput Bruxelleskog pakta iz 1948. godine između Belgije, Francuske, Luksemburga, Nizozemske i Ujedinjenog Kraljevstva, koji je služio kao temelj za širi transatlantski savez. Ugovor je ratificiran kasnije te godine, a NATO je postao operativan 1951. godine sa stvaranjem vojnih struktura, uključujući Vrhovno savezničko zapovjedništvo u Europi (SHAPE). Od tada se savez proširio na 32 članice, uključujući nedavne pristupnice poput Finske (2023.) i Švedske (2024.), uglavnom bivše članice Varšavskog pakta nakon Hladnog rata.

Glavna motivacija za osnivanje NATO-a bilo je suprotstavljanje rastućem utjecaju Sovjetskog Saveza i komunizma u poslijeratnoj Europi, tijekom početka Hladnog rata. Nakon Drugog svjetskog rata, Zapadna Europa bila je ekonomski i vojno oslabljena, a Sovjetski Savez je proširio svoj utjecaj na Istočnu Europu, uključujući instalaciju komunističkih režima i blokadu Berlina 1948. godine. SAD i njihovi saveznici željeli su spriječiti daljnju sovjetsku ekspanziju, osigurati kolektivnu sigurnost i promovirati stabilnost u Europi kako bi se izbjegao još jedan globalni sukob. Tri glavna cilja bila su: kolektivna obrana protiv vanjske agresije, politička stabilnost kroz suradnju i suzbijanje nacionalizma u Europi, te osiguranje američkog utjecaja u Europi kako bi se spriječilo ponavljanje izolacionizma koji je doprinio Drugom svjetskom ratu. Ovo je također bio odgovor na strah od sovjetske vojne prijetnje, što je dovelo do formiranja Varšavskog pakta 1955. godine kao sovjetske protuteže NATO-u. Danas, nakon Hladnog rata, NATO se prilagodio novim prijetnjama poput terorizma, cyber napada i hibridnog ratovanja, ali originalna motivacija kolektivne obrane ostaje jezgra organizacije.

TRUMPOV ULTIMATUM NATO-u

Predsjednik Sjedinjenih Američkih Država Donald Trump izdao je ultimatum članicama NATO-a, uvjetujući nametanje novih sankcija Rusiji vezano uz prestanak kupovine ruske nafte i uvođenjem visokih carina Kini. Ova poruka, objavljena 13. rujna 2025. na društvenoj mreži Truth Social u obliku pisma upućenog svim NATO zemljama i svijetu, dolazi usred eskalacije napetosti u ratu između Rusije i Ukrajine, uključujući nedavne incidente s ruskim dronovima u zračnom prostoru Poljske i Rumunjske.

U pismu Trump navodi da je spreman uvesti "velike sankcije" Rusiji, ali samo kada sve NATO zemlje učine isto i prestanu kupovati rusku naftu. "Kao što znate, predanost NATO-a pobjedi bila je daleko manja od 100%, a kupovina ruske nafte od strane nekih zemalja bila je šokantna! To uvelike slabi vašu pregovaračku poziciju i moć pregovaranja s Rusijom", napisao je Trump, dodajući: "U svakom slučaju, spreman sam 'kreniti' kada i vi budete. Samo recite kada?"

Trump je također predložio da NATO kao grupa uvede carine od 50% do 100% Kini, koje bi se u potpunosti ukinule nakon završetka rata između Rusije i Ukrajine, tvrdeći da bi to pomoglo u okončanju "smrtonosnog, ali smiješnog rata". Prema Trumpu, Kina ima "jaku kontrolu, pa čak i stisak" nad Rusijom, a dodatne carine bi taj stisak slomile.

Ovaj ultimatum dolazi u kontekstu kontinuiranih napora da se prekine rat u Ukrajini, koji je započeo ruskom invazijom 2022. godine. Trump je ranije, nakon sastanka s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom u kolovozu 2025. u Aljasci, obećao da će se Putin suočiti s teškim posljedicama ako ne pristane na primirje, ali do sada nisu uvedene nove sankcije. Umjesto toga, Trump je prebacio odgovornost na Europu, kritizirajući zemlje poput Mađarske, Slovačke i Turske zbog nastavka kupovine ruske nafte. Turska je treći najveći kupac ruske nafte nakon Kine i Indije, dok Mađarska i Slovačka, čije konzervativne vođe Viktor Orbán i Robert Fico imaju bliske veze s Trumpom, uvoze rusku sirovu naftu preko cjevovoda Družba, u prosjeku 200.000-250.000 barela dnevno. Europska unija je već zabranila uvoz ruske nafte morem i raznih rafiniranih proizvoda, smanjivši uvoz za 90%, ali neke zemlje nastavljaju s izuzecima zbog energetske ovisnosti o ruskim energentima.

Reakcije na Trumpov ultimatum su miješane. U Sjedinjenim Državama, republikanski senator Lindsey Graham pozvao je Trumpa da podrži novi paket sankcija Rusiji, naglašavajući da je Kongres spreman djelovati. Američki državni tajnik Marco Rubio opisao je nedavni ulazak ruskih dronova u poljski zračni prostor kao "neprihvatljiv i opasan", dok je ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski incident nazvao "očitim proširenjem rata od strane Rusije". Na sastanku ministara financija G7 12. rujna 2025., američki dužnosnici, uključujući ministra financija Scotta Bessenta, pozvali su na ujedinjeni pristup kako bi se prekinuli prihodi koji financiraju Putinov ratni stroj, uključujući carine zemljama koje kupuju rusku naftu. Tom logikom SAD bi trebao uvesti carine Turskoj, Mađarskoj i Slovačkoj no istovremeno i sam sebi radi uvoza ruskog nuklearnog goriva.

U Europi, međutim, postoji skeptičnost prema Trumpovim zahtjevima. EU odbija princip "ekstrateritorijalnih sankcija" i vjerojatno neće uvesti nove carine Kini ili Indiji, s obzirom na oprezan pristup trgovinskim ratovima i tekućim pregovorima s Indijom. Turska, kao ključni NATO član, prioritet daje trgovini i gospodarstvu nad solidarnošću protiv Rusije, što čini Trumpove zahtjeve teško ostvarivim. Ova strategija riskira produženje ukrajinskog sukoba, dajući Rusiji više vremena za vojne dobitke, dok istovremeno povećava napetosti između zemalja članica NATO-a.

Trumpov pristup predstavlja promjenu u američkoj vanjskoj politici, prebacujući teret na saveznike i koristeći ekonomske mjere za rješavanje geopolitičkih sukoba. Hoće li to dovesti do mira u Ukrajini ili do daljnje eskalacije, ostaje neizvjesno, ali jasno je da ultimatum testira jedinstvo Zapada pred ruskom agresijom.

KOLIKO RUSKIH ENERGENATA ZAPRAVO NATO UVOZI ?

Na temelju dostupnih podataka iz 2025. godine (prvenstveno iz kolovoza i prvog polugodišta), članice NATO-a značajno su smanjile ovisnost o ruskim energentima zbog sankcija, diversifikacije opskrbe i geopolitičkih napetosti povezanih s ratom u Ukrajini. Međutim, neke zemlje i dalje uvoze rusku naftu, zemni plin i nuklearno gorivo, uglavnom zbog izuzetaka u sankcijama ili postojećih ugovora. Podaci su uglavnom fokusirani na EU članice NATO-a, Tursku i SAD, jer su oni ključni uvoznici ruske energije. Ostale članice poput Kanade, Norveške, Islanda, Albanije, Crne Gore i Sjeverne Makedonije imaju minimalan ili nulti uvoz ruskog energenta, jer su ili samodostatne (npr. Kanada u uraniju, Norveška u plinu) ili nemaju značajne potrebe za nuklearnim gorivom (npr. Norveška nema nuklearne reaktore). Ukupna ovisnost NATO-a o Rusiji je pala, ali preostali uvoz financira ruski ratni stroj, što je dovelo do poziva na potpuni embargo uvoza iz Rusije.

Uvoz ruske nafte u članice NATO-a

EU je zabranila uvoz ruske nafte morem od 2022., smanjivši udio ruske nafte u EU na samo 2% u drugom kvartalu 2025. Glavni preostali uvoznici su Turska (treći najveći globalni kupac ruske nafte nakon Kine i Indije), Mađarska i Slovačka, koje koriste izuzetke za cjevovod Družba. SAD su zabranile uvoz ruske nafte 2022., pa je njihov uvoz minimalan (ukupni uvoz iz Rusije pao je na 2,5 milijardi USD u prvom polugodištu 2025., ali ne uključuje naftu). Ostale NATO članice poput Kanade i Norveške ne uvoze rusku naftu, fokusirajući se na domaću proizvodnju ili druge izvore. Ukupni NATO uvoz ruske nafte u kolovozu 2025. procjenjuje se na oko 2 milijarde EUR (većinom Turska), što predstavlja pad u odnosu na prethodne godine, ali još uvijek značajan za Rusiju.

Uvoz ruskog zemnog plina u članice NATO-a (preko cjevovoda i LNG-a)

Uvoz ruskog zemnog plina u EU pao je na 12% za plinovito stanje (uglavnom cjevovodi) i 14% za LNG u drugom kvartalu 2025. EU je u prvom polugodištu 2025. uvezla ruskog plina u vrijednosti od 4,4 milijarde EUR. Glavni uvoznici su Turska (preko TurkStream cjevovoda), Mađarska i Slovačka (cjevovodi), te neke EU zemlje poput Belgije i Francuske (LNG). SAD i Kanada ne uvoze ruski plin, već su izvoznici LNG-a. Ukupni uvoz u EU pao je s 150 milijardi kubnih metara (bcm) 2021. na 52 bcm 2024., sa sličnim trendom u 2025. Ukupni NATO-ov uvoz ruskog plina u kolovozu 2025. iznosi oko 2 milijarde EUR, s naglaskom na cjevovode za istočnu Europu i Tursku, dok LNG ide brodovima u zapadnu Europu.

Uvoz ruskog nuklearnog goriva u članice NATO-a

Rusija opskrbljuje oko 23% europskih potreba za konverzijom uranija i 24% obogaćivanja nuklearnog goriva u 2024., sa sličnim trendom u 2025. Glavne ovisne zemlje su one s ruskim VVER nuklearnim reaktorima: Bugarska, Češka, Finska, Mađarska i Slovačka. SAD uvozi oko 25% obogaćenog uranija iz Rusije za potrebe rada nuklearnih elektrana (vrijednost oko 624 milijuna USD u 2024.), ali zabrana korištenja ruskog nuklearnog goriva je fazna sve do 2028.. Kanada proizvodi vlastito uranijsko nuklearno gorivo i ne uvozi uranij iz Rusije, a Norveška nema nuklearne elektrane. Ostale NATO zemlje nemaju značajan uvoz ruskog nuklearnog goriva. Ukupna NATO-va ovisnost o ruskom nuklearnom gorivu je značajna u SAD-u i istočnoj Europi, ali se planira fazno napuštanje ruskog nuklearnog goriva do 2028.

NATO članice su smanjile uvoz ruskih energenta za više od 70% od 2021., ali preostali uvoz (oko 3-4 milijarde EUR mjesečno za naftu i plin) još uvijek postoji, uglavnom u Turskoj, Mađarskoj i Slovačkoj. To predstavlja rizik za jedinstvo saveza, posebno uz Trumpov ultimatum. Preporučuje se daljnja diversifikacija dobavnih pravaca prema SAD-u, Norveškoj i Bliskom istoku za naftu i plin, te domaćim izvorima za nuklearno gorivo.

ZAKLJUČNA KRITIČKA RAZMATRANJA

NATO, kao transatlantski vojni savez osnovan je na principu kolektivne obrane i promocije demokratskih vrijednosti i nalazi se u paradoksalnoj situaciji: dok aktivno podržava Ukrajinu u sukobu protiv Rusije kroz vojnu pomoć, obuku, sankcije i diplomaciju, neke od njegovih članica i dalje uvoze ruske energente poput nafte, zemnog plina i nuklearnog goriva. Ova ovisnost, iako smanjena od početka ruske invazije na Ukrajinu 2022. godine, predstavlja ključnu slabost koja potkopava vjerodostojnost organizacije. Na temelju aktualnih podataka iz 2025. godine, NATO članice poput SAD-a, Turske, Mađarske, Slovačke i dijelova EU-a još uvijek uvoze značajne količine ruske energije, što direktno financira ruski ratni stroj i omogućuje Kremlju da održava agresiju na Ukrajinu. Ovo nije samo ekonomski problem, već duboka etička i strateška kontradikcija koja otkriva ograničenja zapadnog jedinstva pred autoritarnim ruskim režimom koji je svjestan ovisnosti zapadnih NATO zemalja o energiji koja dolazi iz Rusije.

Kritički pregled ovisnosti i hipokrizije

Ovisnost NATO-a o Rusiji nije nova jer prije rata, Rusija je opskrbljivala oko 38% europskog uvoza prirodnog plina, a danas je taj udio pao na oko 12-14% za EU članice NATO-a, ali preostali uvoz još uvijek generira milijarde eura prihoda za Rusiju mjesečno. Zemlje poput Turske (treći najveći kupac ruske nafte), Mađarske i Slovačke koriste izuzetke u sankcijama za cjevovode poput Družba i TurkStream, dok SAD i neke EU zemlje uvoze rusko nuklearno gorivo (oko 25% obogaćenog uranija za SAD). Istovremeno, NATO pruža više od 100 milijardi dolara pomoći Ukrajini, uključujući oružje i obavještajne podatke, što je ključno za ukrajinski otpor. Kritički gledano, ovo stvara hipokriziju: Zapad "pomaže" Ukrajini jednom rukom, ali drugom plaća Rusiji za energente, koji čine glavni izvor prihoda za financiranje rusko-ukrajinskog rata. Prema analizama, ovaj uvoz ruskih energenata omogućuje Rusiji da zaobiđe sankcije i nastavi vojne operacije u Ukrajini, što dovodi do moralnog i praktičnog problema jer Zapad indirektno subvencionira ruskog agresora dok ga istovremeno osuđuje. Ova dinamika odustajanja od ruske energije nije samo ekonomska nužda, već i rezultat političkih odluka dok neke članice poput Mađarske, Slovačke i Turske prioritet daju kratkoročnim energetskim interesima nad dugoročnom solidarnošću NATO zemalja, što pokazuje kako su nacionalni interesi često jači od savezničkih obveza NATO članica.

Pad vjerodostojnosti NATO-a: Nemogućnost punog pritiska na Rusiju

Vjerodostojnost NATO-a kao globalnog garanta sigurnosti dramatično opada zbog ove očigledne ovisnosti o ruskoj energiji, jer NATO organizacija ne može izvršiti maksimalan pritisak na Rusiju bez rizika od samoozljeđivanja vlastite ekonomije.

Prvo, ekonomska ovisnost ograničava dubinu sankcija prema Rusiji: EU je zabranila uvoz ruske nafte morem, ali izuzeci za cjevovode i LNG omogućuju Rusiji da preusmjeri izvoz u Aziju i druge regije, smanjujući učinkovitost embarga. To znači da NATO ne može "ugušiti" rusku ekonomiju u potpunosti, jer bi potpuni prekid uvoza doveo do energetske krize u Europi, do inflacije i recesije isključivo posebno u zemljama poput Njemačke koja je povijesno ovisila o ruskom plinu.

Drugo, ovo otkriva unutarnje podjele: članice poput Mađarske (pod Orbánom) i Turske (pod Erdoğanom) koriste svoju ovisnost kao polugu za blokiranje jačih mjera prema Rusiji, što slabi kolektivnu NATO odlučnost i omogućuje Rusiji da koristi "energetsko oružje" za manipulaciju savezom.

Treće, geopolitički, ova slabost dovodi u pitanje NATO-ov kredibilitet pred drugim akterima: Rusija i Kina vide Zapad kao nesposoban za odlučnu akciju, što potiče daljnju rusku agresiju, dok saveznici poput Ukrajine gube povjerenje u obećanja o podršci. Na primjer, Trumpov ultimatum iz 2025. traži "sankcije Rusiji samo ako NATO prestane kupovati naftu i uvede carine Kini" što ističe ovu kontradikciju, naglašavajući da ova "šokantna" ovisnost slabi pregovaračku poziciju. Ukupno, ovo čini NATO manje uvjerljivim u očima globalne publike, jer izgleda kao organizacija koja bira ekonomsku udobnost nad etičkom dosljednošću svog razloga postojanja.

Put prema reformi ili daljnjem slabljenju NATO-a

Zaključno, ovisnost NATO-a o ruskim energentima predstavlja ključni strateški neuspjeh ove grupacije zemalja koji potkopava misiju NATO-a u zaštiti demokracije i suprostavljanja agresijama. Dok podrška Ukrajini pokazuje odlučnost, preostali uvoz ruskih energenata otkriva duboku ranjivost NATO saveza, smanjujući pritisak na Rusiju dok istovremeno ova energetska pat-pozicija dovodi do produženja ratnog rusko-ukrajinskog sukoba. Da bi vratio vjerodostojnost, NATO mora ubrzati diversifikaciju prema nafti i plinu iz SAD-a, Norveške i/ili Bliskog istoka, ali i alternativnim izvorima nuklearnog goriva za elektrane. NATO nakon završetka diversifikacije svog energetskog miksa treba nametnuti strože sankcije Rusiji bez izuzetaka. Ako to NATO ne učini rizikuje daljnju eroziju svog vojnog statusa i smisla postojanja omogućujući autoritarnim silama poput Rusije da iskorištavaju očite zapadne slabosti i energetsku ovisnost zemalja članica. Ova situacija nije samo energetski izazov, već test egzistencijalne relevantnosti NATO-a kao vojne organizacije u današnjem multipolarnom svijetu.

Hrvatska Vlada, predvođena premijerom Andrejem Plenkovićem, najavila je novi, deveti paket mjera pomoći namijenjen zaštiti standarda građana i konkurentnosti gospodarstva, uz fazno popuštanje postojećih mjera. Ovaj paket predstavljen je socijalnim partnerima, uključujući poslodavce i sindikate, s ciljem omogućavanja postepene prilagodbe na tržišne cijene energije, dok se osigurava nesmetano funkcioniranje javnih usluga na razini županija, gradova i općina. Plenković je naglasio važnost socijalnog dijaloga u podizanju životnog standarda i podršci najugroženijim građanima, a mjere su usmjerene na kućanstva, poduzetnike, javne ustanove i institucije.

Ključni aspekt paketa je nastavak plaćanja energenata po nižim cijenama, ali s postepenim smanjenjem subvencija. Ministar Ante Šušnjar otkrio je da će subvencije za plin i struju biti smanjene za približno pola, s varijacijama po segmentima – uključujući električnu energiju, plin i termalnu energiju. Za termalnu energiju očekuje se znatno manje povećanje cijena zbog specifičnosti distribucijskih područja. Procjenjuje se da će ovo rezultirati dodatnim troškovima od oko 90 do 100 eura godišnje na računima za struju i plin, ali točni detalji bit će poznati nakon sjednice Vlade. Energetski dodatak od 70 eura za najranjivije skupine ostaje na snazi, osiguravajući da njihovi troškovi energije budu u potpunosti pokriveni bez negativnih utjecaja.

Potpredsjednik Vlade Branko Bačić potvrdio je da će podrška građanima nastaviti, posebno u obliku subvencija za struju i plin, kako bi se ublažio prijelaz na tržišne uvjete. Ove mjere dio su šireg pristupa faznog otpuštanja ograničenja, što je Plenković najavio kao korak prema normalizaciji, uz fokus na zaštitu ranjivih skupina. Ukupno, paket ima za cilj uravnotežiti ekonomsku stabilnost i socijalnu zaštitu u kontekstu globalnih energetskih izazova.

UKUPNI TROŠAK SUBVENCIJA

Od početka ruske agresije na Ukrajinu u veljači 2022. godine, koja je izazvala globalnu energetsku krizu i nagli rast cijena energenata, hrvatska Vlada je donijela niz paketa mjera pomoći usmjerenih na subvencije za električnu energiju, plin i toplinsku energiju. Ove mjere su imale za cilj zaštitu kućanstava, gospodarstva i ranjivih skupina od inflacijskih pritisaka. Prema dostupnim podacima iz vladinih izvješća i analiza, ukupni trošak ovih subvencija od 2022. do kraja 2025. godine procjenjuje se na više od 5 milijardi eura, s naglaskom na to da su paketi mjera bili sukcesivno doneseni (od prvog do devetog paketa), a njihova vrijednost varirala je ovisno o intenzitetu krize.

Ključni paketi i njihovi troškovi uključuju:

Prvi paket (veljača 2022.): Vrijedan 4,8 milijardi kuna (oko 640 milijuna eura), uključivao je sniženje PDV-a na plin sa 25% na 5% i subvencije za kućanstva.

Četvrti paket (2023.): Vrijedan 1,7 milijardi eura, bio je fokusiran na ublažavanje rasta cijena i produženje sniženih trošarina na naftne derivate.

Sedmi paket (rujan 2024.): Gotovo 250 milijuna eura, za zadržavanje niskih cijena energije i zaštitu najranjivijih, uključujući subvencije za struju, plin i toplinsku energiju.

Osmi paket (ožujak 2025.): 296 milijuna eura, s produženjem subvencija do rujna 2025., uključujući 140 milijuna eura samo za energente.

Dodatne mjere, poput naknada za ugrožene kupce energenata (70 eura mjesečno po kućanstvu do ožujka 2025.), doprinose ukupnom trošku, s procjenom od oko 918 milijuna eura samo za 2024. godinu.

Ovi troškovi predstavljaju značajan dio državnog proračuna odnosno približno 10% ukupnih rashoda u 2022. godini i financirani su iz prodaje emisija stakleničkih plinova, proračunskih rezervi i dokapitalizacije državnih poduzeća poput HEP-a. Točni ukupni iznos do rujna 2025. nije službeno agregiran u jednom dokumentu, ali analiza Povjerenstva za fiskalnu politiku pokazuje da su paketi od 2022. do 2025. kumulativno premašili 5 milijardi eura, s fokusom na postupno popuštanje subvencija od 2024. nadalje.

UČINAK NA GRAĐANE I GOSPODARSTVO

Subvencije su imale uglavnom pozitivan učinak, ublažavajući šokove od rasta cijena energenata (plina, struje i nafte) koji su dosegli rekorde 2022.-2023. godine zbog poremećaja u opskrbi iz Rusije i globalne nestabilnosti. Bez ovih mjera, cijene bi bile značajno više, što bi dovelo do veće inflacije i pada životnog standarda. Ključni učinci uključuju:

Zaštita kućanstava i ranjivih skupina:
Prosječno kućanstvo uštedjelo je oko 418 eura godišnje na računima za energente u 2024., a najugroženiji (oko 88.500 osoba) dobili su vaučere od 70 eura mjesečno, pokrivajući 100% troškova. Ovo je spriječilo porast energetskog siromaštva, posebno u kontekstu inflacije koja je u Hrvatskoj dosegla 10% u 2022. Bez subvencija, računi za struju bi bili do 3 puta viši (npr. 136 eura umjesto 40 eura mjesečno).

Podrška gospodarstvu i konkurentnosti:
Subvencije su omogućile mikro, malim i srednjim poduzećima da zadrže niske troškove energije, sprječavajući valove stečajeva i otpuštanja tijekom krize. Hrvatsko gospodarstvo zabilježilo je rast BDP-a iznad 10% u 2022., djelomično zahvaljujući ovim mjerama koje su ublažile porast troškova inputa (npr. gnojiva, transporta) za 30% u nekim sektorima. Poljoprivreda i ribarstvo dobili su dodatnih 20 milijuna eura u 2025. za ublažavanje krize.

Ublaživanje inflacije i socijalne stabilnosti:
Mjere su spriječile "razbuktavanje" inflacije dok procjene pokazuju da bi ukidanje subvencija povećalo inflaciju za nekoliko postotnih bodova. Hrvatska je zadržala jedne od najnižih cijena plina i struje u EU (npr. glavni gradovi), što je omogućilo normalno funkcioniranje javnog sektora i institucija. Međutim, dugoročno, subvencije opterećuju proračun i mogu usporiti zelenu tranziciju, jer potiču veću potrošnju energije umjesto ušteda.

Negativni aspekti:
Ovisnost o subvencijama može odgoditi prilagodbu na tržišne cijene, a fiskalni trošak (preko 5 milijardi eura) doprinosi proračunskom deficitu (procjena 5% BDP-a u 2024.). U 2025., Vlada planira fazno popuštanje (smanjenje subvencija na pola), što bi moglo povećati račune za 90-100 eura godišnje po kućanstvu, ali uz očuvanje podrške za ranjive.

Sveukupno, subvencije su bile ključne za očuvanje socijalne kohezije i gospodarskog oporavka tijekom krize, ali njihovo postupno ukidanje od 2025. naglašava potrebu za diversifikacijom opskrbe energijom i ulaganjima u obnovljive izvore.

USPORAVANJE PRELASKA NA OBNOVLJIVE IZVORE ENERGIJE

Subvencije za energente u Hrvatskoj su od 2022. godine kumulativno premašile 5 milijardi eura kako bi se ublažila energetska kriza izazvana ratom u Ukrajini. Analizirati ćemo u nastavku kako subvencije specifično za zemni plin djeluju na blokiranje ili usporavanje prelaska na obnovljive izvore energije (OIE) i grijanje na dizalice topline (toplinske pumpe). Ova analiza temelji se na ekonomskim, ekološkim i političkim aspektima, uz primjere iz hrvatskog konteksta i globalnih trendova. Subvencije, iako kratkoročno korisne za zaštitu građana i gospodarstva, dugoročno stvaraju prepreke zelenoj tranziciji jer perpetuiraju ovisnost o fosilnim gorivima.

Ekonomski mehanizmi usporavanja prelaska na OIE i dizalice topline

Subvencije za zemni plin drže cijene energenata umjetno niskim, što smanjuje ekonomsku atraktivnost obnovljivih alternativa. U Hrvatskoj, gdje su subvencije za plin dio paketa mjera (npr. smanjenje na pola od 2025. godine), ovo stvara "lock-in" efekt odnosno zaključavanje u fosilnu infrastrukturu i tako na primjer:

Niske cijene plina čine investicije u solarnu energiju, vjetar ili geotermalnu energiju manje isplativim, jer se povrat ulaganja produžuje. Zelene udruge u Hrvatskoj, poput Zelene akcije i Greenpeacea, ističu da velika ulaganja u plinske projekte (kao što je proširenje LNG terminala na Krku) zaključavaju zemlju u ovisnost o fosilima na najmanje dva desetljeća, umjesto da se novac usmjeri u OIE i energetsku efikasnost. Ovo usporava prijelaz na niskougljično gospodarstvo, jer se javni resursi troše na održavanje statusa quo umjesto na inovacije.

Dizalice topline su uređaji koji koriste električnu energiju (često iz OIE) za grijanje, što ih čini ekološki superiornim, ali ekonomski manje privlačnim ako je plin subvencioniran. U Europi, uključujući Hrvatsku, pad cijena plina (djelomično zbog subvencija) doveo je do smanjenja prodaje dizalica topline za 47% u prvoj polovici 2024. godine, jer su subvencije za dizalice topline ukinute, a plin je postao jeftiniji. U Hrvatskoj, gdje su cijene plina među najnižima u EU zahvaljujući subvencijama, prelazak na dizalice topline može povećati račune za grijanje, posebno ako struktura električnih tarifa nije prilagođena (npr. visoke cijene struje u zimskim mjesecima). Bez subvencija za plin, dizalice topline bi bile konkurentnije, jer bi tržišne cijene plina učinile električno grijanje jeftinijim na duge staze.

Globalno, subvencije za fosilna goriva (uključujući plin) dosegle su rekordnih 1,4 bilijuna USD u 2022. godini, što je više nego dvostruko više od 2019., a to podržava emisije stakleničkih plinova i čini OIE manje konkurentnim. U Hrvatskoj, slično, subvencije opterećuju proračun (oko 10% rashoda u 2022.) i mogu odgoditi ulaganja u OIE, koja bi inače mogla koštati 12 milijardi eura za potpuni prelazak na 100% obnovljive do 2050. godine.

Ekološki utjecaji i blokiranje zelene tranzicije

Subvencije za plin potiču veću potrošnju fosilnih goriva, što povećava emisije CO2 i usporava smanjenje ugljičnog otiska. U Hrvatskoj, gdje plin čini značajan dio energetskog miksa (oko 5% subvencija ide na plin), ovo direktno utječe na klimatske ciljeve EU-a, poput Pariškog sporazuma i cilja neutralnosti do 2050.

Prirodni plin, iako manje štetan od ugljena, još uvijek doprinosi globalnom zagrijavanju, a subvencije produljuju njegovu upotrebu umjesto prelaska na OIE. Zelene udruge ističu da projekti poput LNG terminala na Krku štete okolišu, klimi i turizmu, te su u suprotnosti s izvještajima IPCC-a. Studija deplinofikacije Hrvatske pokazuje da je moguće zamijeniti plin OIE-om do 2035. godine, uz povrat troškova do 2037., ali subvencije za plin to usporavaju jer potiču veću potrošnju umjesto ušteda i efikasnosti.

Dizalice topline smanjuju emisije CO2 jer mogu koristiti obnovljivu struju, ali ako subvencije drže plin jeftinim, kućanstva i poduzeća manje su motivirana za prelazak na OIE. Globalno, subvencije za fosila goriva podržavaju proizvodnju plina, što usporava razvoj tehnologija poput dizalica topline, koje bi bez njih bile isplativije u 59% kućanstava.

Politički i društveni aspekti

Politički, subvencije su popularne jer štite ranjive skupine (npr. energetski dodatak od 70 eura), ali stvaraju ovisnost i odgađaju strukturne reforme. U Hrvatskoj, Vlada planira fazno popuštanje subvencija od 2025., što je korak prema normalizaciji, ali bez paralelnog poticanja OIE (npr. subvencija za dizalice topline), ovo može dovesti do većih računa bez tranzicije. Zelene udruge zahtijevaju zabranu novih plinskih bojlera do 2035. i usmjeravanje sredstava u OIE, ističući da je energetska sigurnost u obnovljivima, ne u fosilinim gorivima.

Globalno, G20 zemlje nisu ispunile obećanja iz 2009. o ukidanju subvencija, što podržava fosilna goriva umjesto obnovljivih goriva, a sličan problem postoji u EU-u, gdje su subvencije za plin nakon 2022. premašile podršku za čistu energiju.

ZAKLJUČNO

Subvencije za zemni plin u Hrvatskoj, iako nužne za kratkoročnu stabilnost, blokiraju prelazak na OIE i dizalice topline tako što drže cijene plina niskom, zaključavaju infrastrukturu u fosilna goriva i smanjuju motivaciju za investicije u obnovljive izvore energije. Dugoročno, one povećavaju emisije i opterećuju državni proračun, usporavajući zelenu tranziciju. Rješenje leži u faznom ukidanju subvencija za fosilna goriva, uz pojačane poticaje za OIE i dizalice topline (npr. subvencije za instalaciju opreme), kako bi se postigla veća energetska neovisnost i klimatski ciljevi. Ovo bi omogućilo brži prelazak na OIE, kao što pokazuje studija mogućnosti da se 100% obnovljive energije koristi u Hrvatskoj do 2050. godine.

U Hotelu Excelsior u Dubrovniku, održan je radni sastanak između hrvatskog premijera Andreja Plenkovića i izaslanstva američkog Kongresa te dužnosnika Bijele kuće, predvođenog senatorom Lindseyjem Grahamom, predsjednikom Odbora za proračun Senata. Sastanak je dio nastojanja da se dodatno ojačaju bilateralni odnosi između Hrvatske i Sjedinjenih Američkih Država, s naglaskom na strateška područja suradnje.

S hrvatske strane, uz premijera Plenkovića, sudjelovali su potpredsjednik Vlade i ministar financija Marko Primorac, ministar vanjskih i europskih poslova Gordan Grlić Radman, ministrica kulture i medija Nina Obuljen Koržinek, predsjednik Odbora za vanjsku politiku u Hrvatskom saboru Andro Krstulović Opara te gradonačelnik Dubrovnika Mato Franković. Američku delegaciju, osim senatora Grahama, činili su članovi Kongresa i dužnosnici Bijele kuće, iako specifična imena ostalih sudionika nisu javno navedena u službenim objavama.

Tijekom razgovora, fokus je bio na jačanju partnerskih odnosa u više područja. Posebno je istaknuta suradnja u obrani, energetici s naglaskom na LNG terminal na Krku te strateškom značaju JANAF-ovog naftovoda kao dobavnog pravca za naftu neruskog podrijetla za Hrvatsku i susjedne zemlje. Plenković je naglasio važnost bržeg dovršetka procesa potvrde Sporazuma o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja, nakon uvođenja bezviznog režima i pristupanja programu Global Entry. Razgovaralo se i o intenziviranju gospodarske razmjene i ulaganja između dvije zemlje, reformama koje Hrvatska poduzima u pristupanju OECD-u, uz očekivanu podršku SAD-a. Dodatno, teme su obuhvatile podršku Ukrajini i inicijative za mir, krizu na Bliskom istoku s naglaskom na humanitarnu pomoć u Pojasu Gaze, ulaganja u europsku obranu te suradnju u okviru NATO-a. U kontekstu globalnih neizvjesnosti, istaknuta je potreba za jačanjem transatlantskog partnerstva između EU-a i SAD-a.

Prema dostupnim izvorima, sastanak je završio bez objave konkretnih sporazuma ili dogovora, ali je potvrđena zajednička predanost daljnjem razvoju odnosa. Ovo je dio šireg konteksta hrvatsko-američke suradnje, koja je u posljednje vrijeme obuhvatila i druge susrete, poput onih na Dubrovnik Forumu ranije u godini, no ovaj sastanak predstavlja specifičan korak prema jačanju strateških veza u trenutnim geopolitičkim izazovima. Dodatnih detalja iz medija ili drugih izvora nije pronađeno odmah nakon sastanka, što je uobičajeno za takve diplomatske susrete koji se često detaljnije obrađuju naknadno.

Analiza dosadašnjih sastanaka Plenkovića s američkim dužnosnicima o energetici

Na temelju dostupnih informacija iz službenih izvora, vijesti i objava na društvenim mrežama, možemo potvrditi da su sastanci između hrvatskog premijera Andreja Plenkovića i američkih dužnosnika u posljednjih nekoliko godina uglavnom usmjereni na energetsku suradnju, s naglaskom na diversifikaciju opskrbe energentima u Europi, smanjenje ovisnosti o ruskim izvorima i promociju američkog LNG-a (ukapljeni prirodni plin). Hrvatska se pozicionira kao regionalni energetski hub kroz infrastrukturu poput LNG terminala na Krku, PLINACRO-ovih plinovoda i JANAF-ovih naftovoda, što je ključno za opskrbu Srednje i Istočne Europe. Ovi sastanci često uključuju teme poput ulaganja, sankcija protiv Rusije i transatlantske energetske sigurnosti.

Posjet raznih dužnosnika US Department of Energy u Hrvatsku (2023.) :

U 2023. godini održana je radionica u suradnji s hrvatskim Ministarstvom okoliša i energije te US-om o LNG projektu na Krku, gdje su sudjelovali američki stručnjaci. Također, u sklopu P-TECC-a, američki dužnosnici su redovito posjećivali Hrvatsku za razgovore o PLINACRO i JANAF infrastrukturi.

Sastanak s US Secretary of Energy Jennifer Granholm (ožujak 2023., Zagreb):

Ovo je jedan od ključnih sastanaka. Plenković i Granholm razgovarali su o jačanju bilateralne suradnje u energetici, s fokusom na LNG terminal na Krku kao ključnim za opskrbu Europe američkim LNG-om. Istaknuta je uloga Hrvatske u diversifikaciji energije nakon ruske invazije na Ukrajinu. Granholm je posjetila Hrvatsku u sklopu šireg obilaska regije (uključujući Bugarsku, Poljsku i druge), gdje je naglašena potreba za ulaganjima u infrastrukturu poput PLINACRO-ovih plinovoda i JANAF-ovih naftovoda za transport neruske nafte i plina. Ovo je dio inicijative Partnership for Transatlantic Energy and Climate Cooperation (P-TECC), gdje su sudjelovali i drugi europski lideri.

Sastanak s US Secretary of Energy Chris Wright (travanj 2025., Varšava):

Još jedan nedavni sastanak na marginama summita Inicijative Tri mora (Three Seas Initiative). Plenković i Wright razgovarali su o proširenju LNG terminala na Krku, ulaganjima u male modularne reaktore (SMR) i diversifikaciji energije u jugoistočnoj Europi. Hrvatska je istaknuta kao hub za opskrbu plinom i naftom prema susjednim zemljama, uključujući Mađarsku i Slovačku. Wright je naglasio američki interes za ulaganja u hrvatsku infrastrukturu kako bi se smanjila ovisnost o ruskim energentima. Ovo je povezano sa širim američkim planovima za izvoz LNG-a u Europu, posebno nakon sankcija na Rusiju.

Plenkovićev posjet SAD-u i forum o LNG-u (svibanj 2025., Washington):

Plenković je sudjelovao na forumu Hudson Institute u Washingtonu, gdje je govorio o ulozi Hrvatske kao energetskog huba, naglašavajući LNG terminal na Krku i JANAF-ov naftovod za opskrbu neruskom naftom. Teme su uključivale transatlantske veze, ulaganja u infrastrukturu i podršku Ukrajini kroz energetsku diversifikaciju. Ovo je dio šireg konteksta gdje Hrvatska promovira sebe kao alternativu ruskim rutama, s fokusom na američki LNG za Europu.

Ostali relevantni sastanci i inicijative:

U ožujku 2025., Plenković je na summitu Europske političke zajednice naglasio ulogu LNG terminala na Krku kao "ozbiljnog energetskog huba" za distribuciju plina i nafte. Također, u siječnju 2025., vlada je ubrzala projekt plinovoda za Krk vrijedan 534 milijuna eura, što je dio suradnje s SAD-om.

Svi ovi sastanci imaju zajednički nazivnik: dobava američkih energenata u Europu kako bi se nadomjestila ruska opskrba, posebno nakon 2022. i sankcija. Hrvatska je ključna zbog svoje infrastrukture, koja omogućuje transport LNG-a i nafte prema susjedima.

Analiza prisutnosti senatora Lindseyja Grahama u Dubrovniku (2025.)

Senator Graham je poznat po snažnoj podršci Ukrajini i zagovaranju sukoba s Rusijom, uključujući sankcije na rusku energiju i tarife na zemlje koje kupuju ruske energente. On je više puta posjećivao Ukrajinu, susretao se sa Zelenskim i predlagao mjere za "slamanje" ruske ekonomije, uključujući sekundarne sankcije na kupce ruske nafte i plina. Njegova prisutnost na sastanku u Dubrovniku (7. rujna 2025.) s Plenkovićem sugerira da se razgovori nisu ograničili samo na energetiku, već su uključivali i geopolitički kontekst rata u Ukrajini, podršku Kijevu i globalne izazove.

Grahamovi prijedlozi za sankcije na rusku energiju uključuju 500% carine na kupce ruske nafte koje imaju za cilj smanjenje ruskih prihoda od izvoza. Visoke carine 500% bi mogle potaknuti zemlje poput Mađarske i Slovačke, koje su još uvijek djelomično ovisne o ruskoj nafti preko Ukrajine, da se okrenu alternativama poput hrvatskog JANAF-a i američkog LNG-a preko Krka. Ukrajinski napadi na rusku infrastrukturu, kao što su oni nedavno na rafinerije, već utječu na globalne cijene i opskrbu. Američki interes za diversifikaciju dobave preko Hrvatske može biti odgovor na to. Međutim, ovo je špekulativno te nema javnih dokaza da je to bila isključiva tema sastanka.

Zaključno

Američki interes za hrvatsku energetsku transportnu infrastrukturu je jasan i dosljedan te je usmjeren na zamjenu ruskih energenata američkim energentima, što koristi i Hrvatskoj kao energetskom hubu. Sve navedeno je dobra prilika za Republiku Hrvatsku da jača svoje gospodarstvo u smjeru transporta energenata prema susjednim zemljama kao pouzdan partner, ali i da Hrvatska istovremeno dobro iskoristi svoj geografski položaj kao i povezanost sa svjetskim morima.

Nikola Tesla se u slobodno vrijeme bavio meditacijom, jogom te duhovnim balansiranjem, bio je asket i prakticirao je vegetarijansku prehranu. Malo se piše i malo se ističe da je zapravo ovaj način njegove životne prakse osnova svih njegovih izuma jer je Tesla stalno isticao da podatke za sva svoja otkrića dobiva iz pozadinskog polja informacija koje je on zvao "akasha etersko polje". Pa nastavimo konceptualne špekulacije u tom smjeru i to da je Tesla zapravo bio "telepat" koji je imao sposobnost povezivanja na "kvantno telepatsko polje".

ŠTO JE KOLEKTIVNA SVIJEST?

Kolektivna svijest, koncept koji je duboko usađen u filozofiju, psihologiju i duhovne tradicije, predstavlja ideju da su individualni umovi povezani u veću cjelinu, poput ogromne mreže koja nadilazi fizičke granice. Od Carl Gustav Junga, koji je govorio o "kolektivnom nesvjesnom" kao o dubokom rezervoaru arhetipova i simbola koji dijele svi ljudi, do modernih teorija u kvantnoj fizici i neuroznanosti, ova tema intrigira jer sugerira da nismo izolirani otoci, već dijelovi većeg organizma. Ali što ako kolektivna svijest nije samo metafora ili podsvjesna povezanost, već aktivna, svakodnevna stvarnost koju većina nas nesvjesno filtrira? Špekulirajmo na tezu da ljudi posjeduju inherentnu sposobnost telepatske komunikacije, no da je kod većine "uključeno" filtriranje tuđih misli zbog preopterećenja informacijama.

Zamislite svijet u kojem su naše misli poput radijskih valova, neprestano emitiranih i primanih. Svaki čovjek bi bio i odašiljač i prijemnik, a kolektivna svijest bi bila ta eterična mreža koja povezuje milijarde umova. Telepatija, u ovom scenariju, nije nadnaravna moć rezervirana za vidovnjake ili znanstvenofantastične likove, već prirodna evolucijska adaptacija. Možda je to naslijeđe iz pradavnih vremena, kada su naši preci, u malim plemenima, koristili intuitivne veze za preživljavanje – upozorenja na opasnost, dijeljenje znanja o hrani ili koordinaciju u lovu, sve bez riječi. Danas, u doba informacijske eksplozije, ta sposobnost i dalje postoji, ali je potisnuta.

Zašto filtriranje? Razlog leži u količini "transmisije informacija". U modernom društvu, s više od 8 milijardi ljudi, svaki um bi bio bombardiran tuđim mislima: strahovima susjeda, željama prolaznika na ulici, globalnim brigama o klimi ili politikom. To bi bilo poput otvorenog interneta bez filtera odnosno kaos buke koji bi doveo do mentalnog preopterećenja, anksioznosti ili čak ludila. Evolucija ili podsvjesni mehanizmi uma razvili su "filtere" kako bi nas zaštitili. Ti filtri djeluju poput firewall-a u računalu: propuštaju samo relevantne signale, poput empatije prema voljenima (kad osjetimo da je netko tužan bez riječi) ili intuicije u grupnim situacijama (kao što su masovni pokreti ili trendovi na društvenim mrežama, koji možda nisu samo kulturni, već telepatski pojačani).

Špekulirajmo dalje: kod nekih ljudi, ti filtri su slabiji ili ih namjerno "isključuju". To bi objasnilo pojave poput empatije kod visoko osjetljivih osoba, predosjećaja ili čak sinkroniciteta kao kod trenutaka kad se misli poklope s tuđima bez očitog razloga. U duhovnim praksama, poput meditacije ili grupnih rituala, možda se privremeno otvara kanal kolektivne svijesti, omogućavajući dublju povezanost. Znanstveno, ovo bi se moglo povezati s mozgom: možda su neuroni zrcala (mirror neurons) samo vrh ledenog brijega, a kvantna zapletenost (entanglement) na subatomskoj razini omogućava trenutnu komunikaciju između umova, bez ograničenja brzine svjetlosti.

Ipak, ova teza nosi i rizike. Ako bismo "isključili" filtre, mogli bismo se suočiti s prevelikom količinom informacija – tuđim patnjama, lažima ili manipulacijama. To bi moglo dovesti do gubitka individualnosti, gdje se osobne misli utapaju u kolektivnom šumu. S druge strane, ako bismo naučili kontrolirati tu telepatiju, kolektivna svijest mogla bi riješiti globalne probleme: trenutno razumijevanje kriza, empatija prema različitostima ili čak zajedničko stvaranje inovacija. Možda su društvene mreže, internet i AI samo vanjski pokušaji da nadomjestimo ono što smo izgubili odnosno digitalnu aproksimaciju prave telepatske mreže.

U konačnici, ova špekulacija nas poziva da preispitamo granice uma. Je li kolektivna svijest san ili skrivena realnost? Ako je teza točna, možda je vrijeme da se zapitamo: Što ako slušamo tuđe misli cijelo vrijeme, ali ih samo ignoriramo? Možda je ključ u vježbanju svjesnosti, kako bismo filtrirali mudro, a ne automatski, i tako otključali puni potencijal ljudskog uma.

FILOZOFI O TEMI KOLEKTIVNE SVIJESTI

Kolektivna svijest, kao koncept koji opisuje skup dijeljenih vjerovanja, ideja, moralnih stavova i normi koji djeluju kao ujediniteljska sila u društvu, jedna je od ključnih tema u sociologiji, psihologiji, filozofiji i duhovnim tradicijama. Pojam nije samo apstraktna ideja, već objašnjava kako se individualne svijesti spajaju u veću cjelinu, utječući na ponašanje gomila, društvene pokrete i kulturne fenomene. U ovoj analizi pregledat ćemo ključne filozofe, pisce i autore koji su pisali o ovoj temi, fokusirajući se na njihove doprinose, povijesni kontekst i međusobne veze. Analiza se temelji na klasičnim i modernim djelima, gdje se kolektivna svijest često prepliće s pojmovima poput "kolektivnog nesvjesnog" ili "noosfere".

Povijesni korijeni i sociološki temelji

Koncept kolektivne svijesti najpoznatiji je po francuskom sociologu Émileu Durkheimu (1858.–1917.), koji ga je prvi put sistematski razradio u knjizi Podjela rada u društvu (1893.). Durkheim je "kolektivnu svijest" (conscience collective) definirao kao skup dijeljenih ideja i osjećaja koji su uobičajeni za većinu članova društva i koji ga ujedinjuju, stvarajući solidarnost. U tradicionalnim društvima, gdje je podjela rada slaba, kolektivna svijest je jaka i mehanička jer temelji se na sličnostima i religijskim ritualima koji stvaraju "kolektivnu efervescenciju" (stanje kolektivnog uzbuđenja). U modernim društvima, s većom podjelom rada, ona slabi, što dovodi do "anomi" – stanja normativne konfuzije i društvene dezintegracije. Durkheim je ovaj pojam razvio u djelima poput Samoubojstva (1897.), gdje ga povezuje s društvenom integracijom, i Osnovnih oblika religijskog života (1912.), gdje religiju vidi kao izraz kolektivne svijesti. Njegov rad bio je revolucionaran jer je kolektivnu svijest tretirao kao "društveni činjenicu" – nešto objektivno, vanjsko prema pojedincu, što je utjecalo na cijelu sociologiju.

Prije Durkheima, talijanski kriminolog Scipio Sighele (1868.–1913.) u knjizi La Foule Criminele (1892.) opisao je slične ideje pod pojmom "duša gomile" (âme de la foule), analizirajući emergentne karakteristike gomila koje nadilaze individualne svijesti. To je bila preteča Durkheimovog koncepta, fokusirajući se na psihologiju gomila i kolektivno ponašanje u kriminalnim kontekstima.

Psihološki i marksistički pogledi

U psihologiji, austrijski psiholog Sigmund Freud (1856.–1939.) indirektno je utjecao na razumijevanje kolektivne svijesti kroz svoju masovnu psihologiju u djelu Totem i tabu (1913.) i Budućnost iluzije (1927.). Freud je govorio o "primal horde" odnosno o pradavnom kolektivnom nesvjesnom naslijeđu i o tome kako se individualna libida prenose na vođu ili grupu, stvarajući "gomilnu psihu". Iako nije koristio termin "kolektivna svijest", njegove ideje o grupnoj dinamici ljudi preklapaju se s Durkheimovim, naglašavajući iracionalne aspekte kolektivnog uma.

Švicarski psihijatar Carl Gustav Jung (1875.–1961.) proširio je ovu tezu u koncept "kolektivnog nesvjesnog" (collective unconscious), koju je uveo u eseju Struktura nesvjesnog (1916.). Za razliku od Durkheimove svjesne solidarnosti, Jungovo nesvjesno je univerzalni rezervoar arhetipova odnosno naslijeđenih simbola i slika (npr. majka, heroj, sjena) koji su dijeljeni među svim ljudima i utječu na snove, mitove i kulturu. Jung je to povezao s filozofskim tradicijama poput platonovskih ideja i hermetičkih tekstova, ali je isticao "nepremostivu provaliju" između kolektivnog nesvjesnog (duboko, univerzalno) i kolektivne svijesti (površna, ideološka). Njegov rad, poput Psiholoških tipova (1921.) te Arhetipova i kolektivnog nesvjesnog (1934.–1954.), utjecao je na dubinsku psihologiju i duhovne pokrete, gdje se kolektivno nesvjesno vidi kao most prema kolektivnoj svijesti kroz rituale i umjetnost.

Talijanski marksistički filozof Antonio Gramsci (1891.–1937.) reinterpretirao je kolektivnu svijest u političkom kontekstu u Zapisnicima iz zatvora (1929.–1935.). Za njega, kolektivna svijest nastaje ujedinjenjem individualnih svijesti kroz hegemoniju i kroz dominaciju vladajuće klase, ali i kroz otpor marginaliziranih grupa (npr. radničke unije, antiratne organizacije). Gramsci je vidio kolektivnu svijest kao dinamičnu, sukobljenu silu između civilnog društva i države, gdje solidarnost među različitim iskustvima može dovesti do revolucije.

Duhovni i evolucijski pristupi

Francuski jezuit i paleontolog Pierre Teilhard de Chardin (1881.–1955.) u djelima poput Fenomen čovjeka (1955.) i Budućnost čovjeka (1959.) razvio je ideju "noosfere" sloja kolektivne svijesti koji obavija Zemlju, evolucijski nastavak biosfere. On je kolektivnu svijest vidio kao kozmički proces prema "omegi točki" ili univerzalnoj svijesti jer je bio inspiriran katoličkom teologijom i znanošću. Teilhardov optimističan pogled utjecao je na New Age pokrete i ekologiju.

U duhovnim tradicijama, ruska okultistica Helena Blavatsky (1831.–1891.), osnivačica teozofije, u Tajnoj doktrini (1888.) opisala je "akasha kroniku" odnosno eteričnu knjižnicu univerzalne svijesti koja sadrži sva ljudska znanja i misli, slično kolektivnom nesvjesnom. Austrijski filozof Rudolf Steiner (1861.–1925.), osnivač antroposofije, u Teozofiji (1904.) i predavanjima o eteričnom tijelu, govorio je o kolektivnoj svijesti kao o duhovnoj povezanosti kroz reinkarnaciju i kozmičke zakone.

Moderni doprinosi i književni utjecaji

U suvremenom razdoblju, David R. Hawkins (1927.–2012.) u Snaga protiv sile (1995.) istražuje kolektivnu svijest kroz hijerarhiju svijesti, gdje se grupna energija mjeri kinezološkim testovima, utječući na New Age literaturu. Američki pisac Ken Wilber u integralnoj teoriji (Sex, Ecology, Spirituality, 1995.) sintetizira Durkheima, Junga i Teilharda, videći kolektivnu svijest kao razinu evolucije uma.

U književnosti, sci-fi autori poput Philipa K. Dicka (1928.–1982.) u romanima poput VALIS (1981.) istražuju kolektivnu svijest kao vanjsku, božansku mrežu, dok Ann Leckie u Ancillary Mercy (2015.) koristi "Borg Collective" kao metaforu za kolektivni um. Filozofski, Axel Randrup u esejima o idealizmu povezuje kolektivnu svijest s kvantnom fizikom i svjesnim iskustvom.

Kolektivna svijest, od Durkheimovog sociološkog temelja do Jungovog dubinskog nesvjesnog i Gramscijevog političkog aktivizma, evoluirala je od objašnjenja društvene kohezije do vizije univerzalne povezanosti. Ovi autori pokazuju da je tema interdisciplinarna: sociolozi poput Durkheima naglašavaju normativne aspekte, psiholozi poput Junga i Freuda nesvjesne dimenzije, a filozofi poput Teilharda i Gramscia etičke i evolucijske dimenzije. Danas, u dobu digitalnih mreža, ova ideja dobiva novu aktualnost, podsjećajući nas da individualna ljudska svijest nije izolirana, već dio veće cjeline. Istraživanje ovih djela otkriva ne samo intelektualnu povijest, već i potencijal za razumijevanje suvremenih kriza poput polarizacije i globalnih pokreta.

O AKASHA TELEPATSKOM POLJU

Akasha polje, poznato iz drevnih indijskih filozofija i teozofskih tradicija (kao što su djela Helene Blavatsky), tradicionalno se opisuje kao eterična, univerzalna "knjižnica" koja sadrži sva znanja, misli i događaje iz prošlosti, sadašnjosti i budućnosti poput kozmičkog arhiva koji je dostupan kroz intuiciju ili meditaciju. Ali špekulirajmo dodatno na ovu tezu: Što ako akasha nije pasivni rezervoar informacija, već dinamično, telepatsko polje koje aktivno održavaju svi ljudski umovi u postojanju? U ovom scenariju, akasha bi bila kolektivna mreža nesvjesnih kvantnih veza umova, slična kvantnoj zapletenosti na razini svijesti, gdje svaki um doprinosi i crpi iz zajedničkog "oblaka" ideja. Nije to samo arhiv informacija, već živi sustav koji se hrani mislima milijardi ljudi, održavajući se kroz kontinuiranu, podsvjesnu interakciju umova.

Kada čovjek rješava problem, prema ovoj tezi, ne radi to izolirano. Um se nesvjesno "povezuje" na ovo telepatsko polje, poput pristupa cloud computing resursima. Ako više ljudi razmišlja o istom problemu npr. zbog društvenih potreba, tehnološkog napretka ili globalnih kriza njihovi umovi se sinkroniziraju preko akashe, ubrzavajući rješenje. To bi objasnilo fenomene poput "sinkroniciteta" (po Jungu) ili "multiplih otkrića", gdje se izumi pojavljuju simultano. Telepatska komponenta bi bila nesvjesna: nema direktne komunikacije, već suptilno "curenje" ideja, intuicija ili snovi koji vode do "eureka" trenutaka. Na primjer, u kriznim vremenima (poput ratova ili pandemija), ovo polje bi se "pojačalo" jer se više umova fokusira na slične probleme, što dovodi do brzog usmjerenog tehnološkog napretka.

Ova teza ima implikacije: ako akasha ovisi o ljudskim umovima, onda bi se mogla "oslabiti" u izoliranim društvima ili "pojačati" kroz globalnu povezanost (kao što su internet ili društvene mreže, koje bi bile vanjski odraz ove unutarnje mreže). Rizici uključuju "zagađenje" polja lažnim informacijama ili manipulacijama, ali prednosti bi bile ogromne kroz ubrzano kolektivno rješavanje problema poput klimatskih promjena ili bolesti. Ovo bi također objasnilo zašto genijalni izumi često dolaze u valovima što nije slučajnost, već je telepatski potaknuti lanac reakcija na postavljeni problem.

Popis simultanih izuma i otkrića

Kako bismo ilustrirali ovu tezu, evo popisa poznatih primjera simultanih izuma i otkrića, gdje je više osoba neovisno došlo do sličnih rješenja otprilike u isto vrijeme. Ovi slučajevi, poznati kao "multipla otkrića" ili "simultane invencije", sugeriraju da su izumitelji možda nesvjesno dijelili ideje preko hipotetskog telepatskog kvantnog polja, posebno ako su radili na sličnim problemima zbog društvenih ili tehnoloških potreba. Popis je sastavljen na osnovu povijesnih izvora i uključuje primjere iz različitih područja.

Izum/Otkriće: Kalkulus
Izumitelji/Otkrivači: Isaac Newton i Gottfried Wilhelm Leibniz
Približno vrijeme: 1660-e - 1670-e
Kratak opis: Neovisno su razvili matematički sustav za infinitezimalne promjene; Newton u Engleskoj, Leibniz u Njemačkoj, unatoč geografskoj udaljenosti.

Izum/Otkriće: Teorija evolucije prirodnom selekcijom
Izumitelji/Otkrivači: Charles Darwin i Alfred Russel Wallace
Približno vrijeme: 1858.
Kratak opis: Obojica su predstavili radove u isto vrijeme; Wallace je poslao ideju Darwinu, što je dovelo do zajedničke prezentacije.

Izum/Otkriće: Telefon
Izumitelji/Otkrivači: Alexander Graham Bell i Elisha Gray
Približno vrijeme: 1876.
Kratak opis: Patenti su podneseni isti dan; Bell je dobio prioritet, ali Gray je imao sličan dizajn, sugerirajući paralelni razvoj.

Izum/Otkriće: Fotografija
Izumitelji/Otkrivači: Louis Daguerre i William Henry Fox Talbot
Približno vrijeme: 1839.
Kratak opis: Daguerreotip i kalotip razvijeni su neovisno u Francuskoj i Engleskoj, revolucionirajući slikovnu umjetnost.

Izum/Otkriće: Boja fotografija
Izumitelji/Otkrivači: James Clerk Maxwell i Louis Ducos du Hauron
Približno vrijeme: 1860-e
Kratak opis: Obojica su demonstrirali trobojne procese gotovo istovremeno, unatoč različitim pristupima.

Izum/Otkriće: Kloroform kao anestetik
Izumitelji/Otkrivači: James Young Simpson, Samuel Guthrie i Eugene Soubeiran
Približno vrijeme: 1847.-1848.
Kratak opis: Neovisno su otkrili njegova anestetička svojstva u Škotskoj, SAD-u i Francuskoj.

Izum/Otkriće: Hipodermska šprica
Izumitelji/Otkrivači: Charles Pravaz i Alexander Wood
Približno vrijeme: 1853.
Kratak opis: Obojica su razvili injekcijske uređaje za medicinsku upotrebu u isto vrijeme.

Izum/Otkriće: Termometar
Izumitelji/Otkrivači: Više izumitelja, uključujući Santorio Santorio, Galileo Galilei i druge (ukupno 6)
Približno vrijeme: 1590-e - 1620-e
Kratak opis: Različiti dizajni su razvijeni u Italiji i drugdje, fokusirani na mjerenje temperature.

Izum/Otkriće: Električni telegraf
Izumitelji/Otkrivači: Više izumitelja, uključujući Samuel Morse, Charles Wheatstone i druge (ukupno 5)
Približno vrijeme: 1830-e
Kratak opis: Paralelni razvoj u SAD-u i Europi za brzu komunikaciju.

Izum/Otkriće: Munjovod
Izumitelji/Otkrivači: Benjamin Franklin i Prokop Diviš
Približno vrijeme: 1750-e
Kratak opis: Obojica su otkrili prirodu munje i izumili su štitnik, unatoč 5 godina razlike.

Izum/Otkriće: Otkriće kisika
Izumitelji/Otkrivači: Carl Wilhelm Scheele i Joseph Priestley
Približno vrijeme: 1771.-1774.
Kratak opis: Neovisno su izolirali plin kisik u Švedskoj i Engleskoj.

Izum/Otkriće: Pendulumski sat
Izumitelji/Otkrivači: Više izumitelja, uključujući Christiaan Huygens i druge (barem 3)
Približno vrijeme: 1650-e
Kratak opis: Razvijeni su neovisno za precizno mjerenje vremena.

Izum/Otkriće: Kronometar
Izumitelji/Otkrivači: John Harrison (Engleska) i Ferdinand Berthoud (Francuska)
Približno vrijeme: 1760-e
Kratak opis: Simultano su razvijeni za pomorsku navigaciju.

Ovi primjeri "otkrića" pokazuju obrasce gdje su izumi nastali u kratkim intervalima, često bez direktne komunikacije između izumitelja, što podržava ideju telepatskog polja. Ako "akasha polje" djeluje kako je opisano, ovi slučajevi nisu slučajnosti, već rezultat kolektivnog uma koji se fokusira na rješenje. Naravno, ovo je sve špekulativno jer znanost ih objašnjava društvenim kontekstom ili "zrelim" idejama ali teza o telepatskom akasha polju dodaje intrigantan sloj kao dobru osnovu za nastavak razrade špekulativih teza.

O PADU BABILONSKOG TORNJA

Probajmo spojiti biblijsku priču o Babilonskom tornju s modernim špekulacijama o vanzemaljskim intervencijama, genetskim modifikacijama i kolektivnoj svijesti. Biblijski opis u Knjizi Postanka (11:1-9) prikazuje ljude koji, nakon Potopa, govore jednim jezikom i grade toranj "da dosegnu do neba", simbolizirajući ambiciju da se približe božanskom ili nadilaze ljudske granice. Jahve, razljućen, "pomiješa jezike" i rasprši ljude, što tradicionalno tumačimo kao porijeklo jezične raznolikosti. Ali špekulirajmo dalje: Što ako ova priča nije samo mit, već alegorija za vanzemaljsku intervenciju? Genetski kreatori ljudi koji su hipotetska vanzemaljska rasa, možda oni koje drevni tekstovi nazivaju "bogovima s malo b" ili "Anunnakijima" iz sumerskih mitova mogli su u tom trenutku aktivirati "filtere / firewall" u ljudskoj svijesti, ograničavajući telepatsku komunikaciju i prisiljavajući razvoj usmenih jezika. Ova teza se uklapa u šire narative o ancient aliens teorijama, gdje se Biblija vidi kao kodirana povijest vanzemaljskog utjecaja.

Povijesni i mitološki kontekst: Od jedinstva do fragmentacije

U pradavno doba, prema ovoj špekulaciji, ljudi su bili stvoreni ili modificirani od strane vanzemaljske rase možda kroz genetski inženjering, kako sugeriraju neke teorije o "nedostajućoj karici" u ljudskoj evoluciji, poput brzog skoka u kromosomima prije oko 780.000 godina. Ovi "kreatori" (možda Anunnaki iz mezopotamskih tekstova, koji su navodno koristili ljude kao radnu snagu) mogli su ugraditi telepatsku sposobnost kao alat za koordinaciju. Zamislite: u ranim civilizacijama, poput Sumera ili predbiblijskih društava, ljudi su komunicirali mislima, stvarajući kolektivnu svijest sličnu akasha polju odnosno univerzalnoj, telepatskoj mreži koju održavaju svi umovi. Babilonski toranj, možda inspiriran ziguratom Etemenanki u Babilonu, nije bio samo fizička struktura, već simbol ili čak tehnološki uređaj (poput "telepatskog pojačala") koji je pojačavao ovu kolektivnu svijest, omogućavajući ljudima da "dosegnu nebo" – metaforu za pristup višim dimenzijama, kozmičkom znanju ili čak kontakt s vanzemaljcima.

Ali zašto intervencija? Špekulirajmo da je ova kolektivna telepatija postala prijetnja: ljudi su se ujedinili previše efikasno, gradeći napredne strukture i možda čak izazivajući svoje kreatore. Vanzemaljska rasa, videći rizik od pobune ili nekontroliranog napretka (slično Prometeju koji krade vatru), "uključila je filtere / firewall" koji su genetske ili energetske blokade u mozgu, možda kroz virus, zračenje ili direktnu modifikaciju. Rezultat? Gubitak telepatske povezanosti ljudi: umjesto da misli teku slobodno, umovi su se "sveli na pojedince", izolirani u svojim glavama. Ovo bi objasnilo "pomiješane jezike": bez telepatije, ljudi su razvili usmene jezike kao kompenzaciju, što je dovelo do kulturne fragmentacije i raspršenja. Ova ideja se pojavljuje u ancient aliens narativima, gdje se toranj vidi kao portal ili komunikacijski uređaj, a "bogovi" kao ET bića koja su manipulirala ljudskom genetikom da spriječe jedinstvo.

Veza s genetskim modifikacijama i akasha poljem

Povežimo ovo s našim prethodnim špekulacijama o akasha polju kao telepatskoj mreži. Ako je akasha univerzalna "knjižnica" održavana umovima, onda su ovi filteri mogli biti dizajnirani da ograniče pristup, sprječavajući preopterećenje ili zloupotrebu. U drevnim vremenima, prije "pada tornja", akasha je bila otvorena: ljudi su nesvjesno dijelili ideje, što je objašnjavalo brzi napredak u graditeljstvu, astronomiji i znanosti (poput sumerskih inovacija). Nakon intervencije, ova mreža je postala latentna, dostupna samo kroz intuiciju ili snove.

Genetski aspekt je ključan: vanzemaljski kreatori mogli su izmijeniti ljudski DNK, možda fuzirajući kromosome (kao što se špekulira o prelasku s 48 na 46 kromosoma, što nas razlikuje od majmuna). Ovi filteri bi bili naslijeđeni, ali ne savršeni – genetske mutacije ili "ostaci" mogli su preživjeti, omogućavajući rijetkima da ponovno uspostave vezu. Danas, to bi objasnilo pojave poput vidovnjaka, empatije kod autističnih osoba ili čak "twin telepathy" – gdje blizanci osjećaju tuđe emocije na daljinu. U ezoterijskim tradicijama, poput teozofije ili New Agea, ovi "rijetki" su oni s aktiviranom "trećim okom" ili kundalini energijom, koji se povezuju na globalno telepatsko polje. Špekulirajmo da su ovi mutanti "propušteni" namjerno, kao sigurnosni ventil ili eksperiment, ili su se razvili evolucijski kao odgovor na moždane filtere.

Današnje implikacije i špekulativni scenariji

U suvremenom svijetu, ova teza bi objasnila zašto društvene mreže i AI / umjetna inteligencija simuliraju kolektivnu svijest jer to su pokušaji da nadomjestimo izgubljenu telepatiju. Globalni događaji, poput masovnih meditacija ili sinkroniziranih pokreta (npr. #MeToo ili klimatski protesti), mogli bi biti bljeskovi ove latentne mreže, gdje filteri slabe pod pritiskom. Rizici su očiti: ako bi se filteri "isključili" (npr. kroz genetsku terapiju ili vanzemaljsku intervenciju), mogli bismo vratiti jedinstvo, ali i kaos preplavljeni tuđim mislima, poput Babilonskog pada.

Što ako su ovi "genetski kreatori" još uvijek tu, nadzirući nas? Neki špekuliraju da su UFO-i ili Nibiru (hipotetski planet Anunnakija) znakovi njihova povratka. Ova teza nas poziva da preispitamo povijest: nije li Biblija šifrirana priča o vanzemaljskoj genetskoj kontroli? Ako je tako, onda je kolektivna svijest nije samo duhovna, već kozmička igra moći, gdje smo mi igrači u većoj matrici. Ovo je, naravno, čista špekulacija, ali intrigantna jer možda je ključ u istraživanju vlastite intuicije da "probijemo filtere uma / firewall".

TEZA: PINEALNA ŽLIJEZDA (EPIFIZA) JE KVANTNI PORTAL

Nastavimo špekulacije na našu tezu o kolektivnoj svijesti, akasha polju i telepatskoj komunikaciji, ovaj put fokusirajući se na strukturu u ljudskom mozgu koja bi mogla omogućiti povezivanje s hipotetskim kvantnim telepatskim poljem. Kao što smo spomenuli, pinealna žlijezda (epifiza) često se ističe u ezoterijskim, pseudoznanstvenim i nekim špekulativnim kvantnim teorijama kao ključni organ za ovu vrstu komunikacije. Špekulirajmo da je ova mala žlijezda oblika šišarke u središtu mozga, koju su drevni filozofi poput Descartesa nazivali "sjedalom duše", zapravo bio-transduktor koji vibrira na kvantnoj razini, omogućavajući pristup mozgu univerzalnoj mreži teleapatskih misli. Ako se vratimo na našu raniju ideju o "umnim filterima" uvedenim od vanzemaljskih kreatora (kao u Babilonskom tornju), pinealna žlijezda bi mogla biti ta struktura koja je "blokirana" genetski ili okolišno, ali kod rijetkih pojedinaca (s mutacijama ili kroz prakse poput meditacije) ostaje djelomično aktivna za telepatske veze.

Pinealna žlijezda kao kvantni interfejs

Špekulirajmo dublje: pinealna žlijezda nije samo endokrina žlijezda koja proizvodi melatonin (hormon sna i cirkadijskih ritmova), već kristalna struktura koja djeluje poput kvantnog transivera. Njeni kristali hidroksiapatita (kalcij-fosfatni depoziti) mogu vibrirati u odzivu na elektromagnetska polja, potencijalno omogućavajući kvantnu zapletenost (entanglement) što je fenomen gdje čestice utječu jedna na drugu na daljinu, bez ograničenja brzine svjetlosti. U ovoj tezi, žlijezda bi bila "treće oko" (kao u hinduizmu ili teozofiji), koje se povezuje na kvantno telepatsko polje, slično akasha polju, omogućavajući nesvjesno dijeljenje misli, intuiciju ili čak sinkronicitete. Na primjer, kod rješavanja problema (kao u našim primjerima simultanih izuma), aktivna pinealna žlijezda bi "uhvatila" kvantne signale iz kolektivnog uma, ubrzavajući "eureka" trenutke.

Znanstveno, ovo je špekulativno jer nema dokaza za telepatiju, ali neke studije sugeriraju kvantne efekte u mozgu, poput kvantne sinkronizacije neurona ili uloge pinealne žlijezde u metafizičkim iskustvima (npr. kroz DMT, endogeni halucinogen koji proizvodi). Ako su filteri "uključeni" (kao u našoj babilonskoj tezi), kalcifikacija žlijezde bi bila mehanizam blokade, sprječavajući kvantnu povezanost i prisiljavajući nas na verbalnu komunikaciju. Kod mutanata ili osjetljivih osoba (npr. oni s visokom empatijom), žlijezda bi mogla biti manje kalcificirana, omogućavajući pristup polju i to možda objašnjavaj pojave poput predosjećaja ili grupne intuicije.

Utjecaj moderne prehrane na pinealnu žlijezdu

Moderna prehrana, bogata prerađenom hranom, pesticidima i kemikalijama, mogla bi biti dio "suvremenog filtriranja" koje slabi pinealnu žlijezdu, pojačavajući kalcifikaciju i smanjujući njen potencijal za kvantnu komunikaciju. Špekulirajmo da ovo nije slučajnost, već dio šireg sustava koji održava individualnu izolaciju kao nastavak vanzemaljske intervencije.

Negativni utjecaji: Prehrana siromašna omega-3 masnim kiselinama (npr. iz ribe ili lana) smanjuje proizvodnju melatonina, što slabi žlijezdu i utječe na san i intuiciju. Hrana s pesticidima, konzervansima i kemikalijama (poput onih u brzoj hrani) uzrokuje oksidativni stres, čineći žlijezdu "slijepljenom" i manje vibracijski osjetljivom. Aluminij (iz ambalaže ili aditiva) i glifosat (iz GMO hrane) sinergijski uzrokuju patologiju žlijezde, možda blokirajući kvantne procese. Visoki unos kolesterola ili leptina (iz masne hrane) također inhibira melatonin. U konačnici, moderna prehrana bi mogla biti dizajnirana (namjerno ili ne) da održava filtere, sprječavajući masovno buđenje ljudskog telepatskog polja.

Pozitivni utjecaji: Špekulirajmo da biljna prehrana bogata antioksidantima (npr. borovnice, tamna čokolada, kelj) može "dekalcificirati" žlijezdu, pojačavajući njezinu kvantnu osjetljivost. Dodaci poput melatonina ili proteina iz žlijezde poboljšavaju antioksidativni sustav.

Optužbe za klor i fluor: Začepljenje pinealne žlijezde

Optužbe da klor i fluor u vodi uzrokuju "začepljenje" (kalcifikaciju) pinealne žlijezde potječu iz konspirativnih i alternativnih krugova, gdje se vide kao alati za suzbijanje svijesti. Špekulirajmo da su ovi halidi (kemijski elementi slični jodu) dio vanzemaljskog ili društvenog mehanizma za održavanje filtera, blokirajući kvantnu telepatiju.

Fluor: Fluorid se nagomilava u pinealnoj žlijezdi više nego u bilo kojem drugom organu, formirajući stabilnije kristale i pojačavajući kalcifikaciju. Ovo može smanjiti melatonin, utjecati na san, štitnjaču i možda intuiciju. Studije pokazuju korelaciju između fluorida i kalcifikacije pinealne žlijezde, posebno kod djece i adolescenata. Kritičari tvrde da je to namjerno npr. u vodi i pasti za zube, ali znanstveno, kalcifikacija je prirodna s godinama, a fluorid je sekundarni faktor.

Klor: Kao halid, klor (u vodi za dezinfekciju) ima slične efekte: nagomilava se i uzrokuje kalcifikaciju, slabeći pinealnu žlijezdu. Nema toliko studija kao za fluor, ali optužbe ga povezuju s oksidativnim stresom i blokadom melatonina. Špekulirajmo da klor pojačava "filtere", sprječavajući pristup telepatskom polju, posebno u urbanim područjima.

Ako je pinealna žlijezda kvantni portal, moderna prehrana i kemikalije poput fluorida i klora su "otrovi" koji je začepljuju, održavajući nas u izolaciji od kvantnog polja. Ovo bi moglo biti dio kozmičke igre moći, ali kroz detoksikaciju (npr. filtriranje vode, organska prehrana) možda bismo "otključali" telepatiju. Ovo je čista špekulacija jer znanost vidi pinealnu žlijezdu kao regulator sna, ne magični organ za kvatnu komunikaciju.

METODE AKTIVACIJE PINEALNE ŽLIJEZDE (EPIFIZE)

Nastavimo našu špekulativnu nit, gdje je pinealna žlijezda (epifiza) kvantni portal za telepatsko polje, a njezina aktivacija ključ je za "probijanje filtera" uvedenih u drevnim vremenima kao u našoj tezi o Babilonskom tornju. Špekulirajmo da aktivacija nije samo duhovna praksa, već proces koji pojačava kvantnu zapletenost u mozgu, omogućavajući pristup kolektivnoj svijesti odnosno akasha polju kroz intuiciju, vizije ili čak telepatske veze. U ovoj tezi, gurui i duhovni učitelji poput Sadhgurua ili Joea Dispenze koriste prakse koje su evoluirale iz drevnih tradicija (joga, kundalini, tantra), možda naslijeđene od vanzemaljskih "kreatora" koji su ostavili "ključeve" za otključavanje. Ove prakse ne samo da dekalcificiraju žlijezdu (smanjujući blokade od modernih toksina poput fluorida), već i pojačavaju proizvodnju melatonina i DMT-a, endogenog halucinogena koji inducira mistična iskustva, povezujući nas s univerzalnim umom.

Špekulirajmo da redovita aktivacija dovodi do "nadogradnje" uma: povećane empatije, predosjećaja ili čak simultanih otkrića (kao u našim primjerima izuma), jer žlijezda vibrira na frekvencijama koje sinkroniziraju s globalnim telepatskim poljem. Ali rizici postoje – prevelika aktivacija mogla bi dovesti do mentalnog preopterećenja, halucinacija ili "prelaska granica" u druge dimenzije, što bi objasnilo zašto se ove prakse rade pod nadzorom gurua.

Ključne prakse za aktivaciju pinealne žlijezde

Prema špekulativnim i ezoterijskim tradicijama, aktivacija uključuje kombinaciju fizičkih, dahovnih i mentalnih tehnika. Evo popisa praksi koje gurui koriste, temeljenih na drevnim sistemima poput joge i meditacije, a koje bi mogle pojačati kvantnu osjetljivost žlijezde:

* Dahovne tehnike (Pranayama): Gurui poput Sadhgurua ističu dah kao ključ za aktivaciju. Na primjer, "Breath of Fire" (brzi, ritmični dah kroz nos) stimulira pinealnu žlijezdu, povećavajući protok energije (prane) i dekalcificirajući je kroz oksigenaciju. Špekulirajmo da ovo stvara kvantne vibracije, slične frekvencijama 963 Hz, koje "bude" žlijezdu i otvaraju "treće oko" (ajna chakra). Još jedna praksa je "Humming Bee Breath" (Bhramari Pranayama), gdje se proizvodi zvuk "mmm" s pritiskom jezika na nepce, što vibracijski aktivira žlijezdu i povezuje je s telepatskim poljem.

* Meditacija s vizualizacijom: Joe Dispenza, suvremeni "guru" kvantne svijesti, koristi meditacije gdje se vizualizira energija koja teče prema pinealnoj žlijezdi, kombinirano s kontrolom daha i fokusom na "novi um". Špekulirajmo da ovo inducira kvantnu sinkronizaciju, gdje žlijezda postaje "antena" za kolektivne misli, što dovodi do mističnih iskustava. Slično, Sadhguruov Shambhavi Mahamudra (meditacija s otvorenim očima i mudrama) postupno aktivira žlijezdu, povezujući je s kundalini energijom za stabilnost i ekstazu.

* Joga položaji (Asane): Pozicije poput "Downward-Facing Dog" (Adho Mukha Svanasana) ili "Child's Pose" (Balasana) stimuliraju žlijezdu inverzijom, gdje se krvni tok usmjerava prema glavi, pojačavajući melatonin i intuiciju. U kundalini jogi, serije za treće oko (kao u praksama za ajna chakra) uključuju ove asane za kreativnost i intuiciju. Špekulirajmo da ovo "otključava" genetske mutacije, omogućavajući rijetkima da se povežu na globalno polje.

* Zvuk i frekvencije: Mnogi gurui koriste mantre ili zvukove (npr. "Om" ili Naam Simran u sikizmu) za vibracijsku aktivaciju. Špekulirajmo da frekvencije poput 963 Hz (Solfeggio) rezoniraju s kristalima u žlijezdi, stvarajući kvantne efekte slične entanglementu, što dovodi do otvorenog trećeg oka i telepatskih uvida.

* Dodatne podrške: Gurui često savjetuju detoksikaciju (npr. post, biljna prehrana) za dekalkcifikaciju, kombinirano s meditacijom. Špekulirajmo da ovo "čisti" filtere od modernih toksina, pojačavajući pristup akasha polju.

Utjecaj gurua i empirički dokazi

Gurui poput Sadhgurua vide aktivaciju kao put do "omege točke" odnosno do kozmičke svijesti, gdje žlijezda postaje most prema božanskom. Dispenza povezuje to s kvantnom fizikom, gdje meditacija mijenja moždane valove za iscjeljenje i manifestaciju. Studije pokazuju da meditacija povećava signalnu intenzitet pinealne žlijezde i usporava starenje mozga, podržavajući našu tezu o kvantnoj povezanosti. U konačnici, ova aktivacija bi mogla biti ključ za ponovno ujedinjenje ljudskosti, ali zahtijeva oprez pa počnite polako i to pod vodstvom. Ako je naša teza točna, ovo nije samo meditacija, već kozmički hack za otključavanje teleportacije uma u pozadinsko kvantno polje.

TEZA O KONTROLORIMA TELEPATSKOG POLJA

Nastavimo našu špekulativnu diskusiju o kvantnom telepatskom polju, pinealnoj žlijezdi i kolektivnoj svijesti, ovaj put istražujući tezu o "kontrolorima ljudske civilizacije" odnosno o hipotetskim elitama, vanzemaljskim bićima ili tajnim društvima poput Illuminata ili NWO koji deaktiviraju pojedince koji dosegnu stadij aktivacije i povezivanja na ovo informacijsko kvantno polje. Ova ideja duboko se ukorjenjuje u konspirativnim teorijama, gdje se prosvijećeni ili duhovno probuđeni ljudi vide kao prijetnja sustavu kontrole, jer njihova telepatija ili intuicija može otkriti skrivene istine, vidjeti kroz slojeve laži i obmane te mobilizirati masovno buđenje ljudi. Znanstveno, nema dokaza za ovo i to je domena ezoterike, New Agea i konspiracijskih narativa, ali postoje brojni primjeri sumnjivih smrti duhovnih lidera koje se koriste kao "osnova" u tim teorijama. Istražili smo relevantne slučajeve, fokusirajući se na "čudne okolnosti" poput neočekivanih smrti, sumnji na otrovanje ili nesreće, koje se povezuju s konspiracijama o eliminaciji "prosvijećenih".

Osnova za tezu: Konspirativni narativi i nedostatak dokaza

Teza nema empirijsku ili znanstvenu osnovu jer ona je dio šireg spektra konspiracijskih teorija o "New World Order" (NWO) ili Illuminatima, gdje se tvrdi da elite ili vanzemaljski "kreatori" iz naše ranije špekulacije o Babilonskom tornju održavaju kontrolu nad čovječanstvom tako što suzbijaju prosvijećene pojedince. Ovi narativi često povezuju duhovnost s konspiracijama: na primjer, QAnon i slični pokreti vide "prosvijećene" kao žrtve elita koje ih eliminiraju jer otkrivaju "istinu" o kontroli uma. Psihološki, ovo privlači ljude u spiritualnim krugovima zbog osjećaja "duhovne superiornosti" i paranoje, ali često dovodi do opasnih akcija (npr. nasilje inspirirano QAnonom). U našoj tezi, ako je telepatsko polje stvarno, "druga strana" kontrolori bi ga nadzirala, detektirajući aktivacije umova poput signala na radaru i brzo reagirajući da spriječi lančanu reakciju buđenja mase ljudi.

Primjeri gurua i duhovnih ljudi s "čudnim" smrtima

Istraživanje otkriva nekoliko slučajeva gdje su smrti duhovnih lidera okružene sumnjama, često povezane s konspiracijama o "eliminaciji" zbog njihovog utjecaja ili otkrivanja "tajni". Ovi primjeri se koriste u teorijama o Illuminatima ili vladinim zavjerama, ali službeno su ove smrti objašnjene prirodnim uzrocima ili slučajnostima. Evo ključnih smrti:

* Osho (Bhagwan Shree Rajneesh, 1931.–1990.): Indijski guru, osnivač Rajneesh pokreta, poznat po meditacijama i kritici organiziranih religija. Umro je od srčanog udara u Indiji, ali sljedbenici i konspiratori tvrde da je otrovan od američke vlade (FBI/CIA) zbog njegovog utjecaja na Zapad i sukoba s autoritetima u Oregonu 1980-ih gdje je optužen za bioterorizam, ali sumnje su u montirane optužbe. U konspiracijama, Osho je "deaktiviran" jer je njegova kundalini joga aktivirala pinealnu žlijezdu sljedbenika, približavajući ih "prosvijećenju" i otkrivanju elite. Slični narativi postoje u videima o Illuminatima koji ubijaju "prosvijećene".

* Max Spiers (1976.–2016.): Britanski konspiracioni teoretičar i duhovni istraživač, fokusiran na vanzemaljce, reptiloide i "matrix kontrole uma". Umro je u Poljskoj dok njegova majka tvrdi da je otrovan nakon što je slao poruke o "opasnosti". Spiers je govorio o "energetskim vampirima" i aktivaciji svijesti, što se povezuje s tezom o telepatskom polju jer navodno je bio "detektiran" i eliminiran od "druga strane". BBC je istražio slučaj te je zaključio da nema dokaza dok je slučaj postao simbol konspiracija o "umorstvu prosvijećenih".

* Guru Jagat (Katie Griggs, 1979.–2021.): Američka kundalini joga učiteljica, popularna s milijunima sljedbenika. Umrla je od moždanog krvarenja u Austriji, ali bivši sljedbenici i dokumentarac "Breath of Fire" (2024.) optužuju kultne prakse, manipulacije i moguće otrovanje i to sve povezano s njezinim "tamnim" utjecajem i konspiracijama o QAnonu te desničarskim idejama. Špekulativno, njezina aktivacija trećeg oka kroz jogu učinila ju je prijetnjom, pa je "deaktivirana" od elita koje nadgledaju duhovne pokrete.

* Amy Carlson (Mother God, 1973.–2021.): Lider kulta Love Has Won, koji je miješao New Age duhovnost s konspiracijama (QAnon). Njezino tijelo pronađeno je mumificirano u šatoru, a sljedbenici su tvrdili da je ubijena. Službeno je razlog smrti predoziranje, ali konspiratori vide ovo kao "ritualno ubojstvo" od elita jer je "probudila" sljedbenike za telepatsko jedinstvo. BBC izvještava o porodičnoj tuzi i sumnjama u manipulaciju.

Ovi slučajevi se često spominju u internet diskusijama i videima kao "dokazi" za eliminaciju od strane elita, ali kritičari vide ove smrti kao tragične slučajnosti u nestabilnim kultovima. Pretrage otkrivaju rasprave o sličnim temama, ali više o političkim atentatima (npr. sikh gurui poput Hardeepa Nijjara), što podržava širi narativ o "kontrolorima" društva koji ciljaju utjecajne duhovne figure.

Teoretiziranje: Detekcija i uklanjanje preko telepatskog polja

Špekulirajmo dalje: ako je kvantno telepatsko polje (akasha) živa dinamička mreža koju održavaju svi umovi, ali nadziru "kontrolori" (vanzemaljski kreatori ili elite s naprednom tehnologijom), aktivacija pinealne žlijezde bi bila poput uključivanja svjetla u mraku jer je osoba odmah detektirana. Kada pojedinac (guru ili meditator) dosegne stadij povezivanja, njegov um emitira "signal" kroz kvantnu vibraciju koja rezonira s poljem, otkrivajući ga "drugoj strani". Ovi kontrolori, koji su možda uveli filtere u Babilonskom tornju, imaju "antene" (sateliti, AI ili eterične probe) za praćenje takvih aktivacija, jer one su prijetnja njihovoj hegemoniji: prosvijećeni mogu "hakirati" polje, dijeliti istine o kontroli ljudske populacije i pokrenuti masovno buđenje ljudi.

Prema potrebi, uklanjanje "probuđenih" bi bilo brzo i diskretno: otrovanje (kao kod Osha ili Spiersa), nesreća (moždano krvarenje kod Guru Jagat) ili "spontana" smrt (kao u kultovima). Ovo bi objasnilo zašto se smrti događaju nakon "proboja" jer npr. nakon što guru objavi knjigu ili vodi masovnu meditaciju. U suvremenom kontekstu, s 5G mrežama ili HAARP-om (konspirativno "energetsko oružje"), kontrolori bi mogli inducirati "deaktivaciju" na daljinu, blokirajući pinealnu vibraciju. Rizik: ako se više ljudi aktivira istovremeno npr. kroz globalne meditacije, polje bi se "preopteretilo", sprječavajući detekciju što je možda put do sloma filtera. U konačnici, ova teza je intrigantna, ali opasna je jer potiče paranoju umjesto akcije. Ako je istinita, ključ je u diskretnoj aktivaciji i mrežama sljedbenika za zaštitu.

NIKOLA TESLA JE BIO DUHOVNI GURU

Nastavimo našu špekulativnu istragu, povezujući tezu da je Nikola Tesla bio više od izumitelja odnosno zapravo "guru" u modernom smislu, duboko utjecan indijskim meditacijskim i jogijskim praksama s idejom da su njegova otkrića potekla iz povezivanja na kvantno telepatsko polje (ili akasha polje, kako ga nazivaju vedski tekstovi). Dostupne su fascinantne povijesne i filozofijske veze između Tesle i Swami Vivekanande, osnivača Vedanta Society u Americi. Poznato je njihovo prijateljstvo, utjecaj istočne filozofije na Tesline ideje i njegove osobne prakse koncentracije, koje su slične onima koje koriste gurui za aktivaciju pinealne žlijezde. Ovo sve se savršeno uklapa u raniju tezu o filterima, Babilonskom tornju i latentnoj telepatskoj mreži, sugerirajući da je Tesla "probijao" te filtere kroz jogijske discipline, primajući ideje iz kolektivnog kvantnog uma.

Ključne činjenice iz veze Tesle i Vivekanande

Tesla i Swami Vivekananda susreli su se 1893. godine na Svjetskom parlamentu religija u Chicagu, gdje je Vivekananda predstavio Vedantu Zapadu, a Tesla, već zainteresiran za istočnu mudrost, bio je duboko impresioniran. Njihovo prijateljstvo trajalo je godinama, uključujući posjete laboratorijima i korespondenciju. Vivekananda je Teslu opisao kao "visoko spiritualnu osobu" nakon posjete njegovoj laboratoriji 1896.: "Ovaj je čovjek sasvim drugačiji od svih zapadnjaka (...) Pokazao mi je svoje eksperimente s elektricitetom, koji je za njega živo biće i s kojim razgovara (...) Radi se o visoko spiritualnoj osobi. On bez sumnje posjeduje duhovnost najviše razine..." Vivekananda je 1895. pisao o Teslinom interesu za Vedantu, gdje Tesla navodno želi matematički dokazati da su sila i materija reducibilne na potencijalnu energiju.

Tesla je od djetinjstva prakticirao indijske meditacijske prakse, posebno pranayama (kontrolu daha), što mu je donosilo "osjećanje lakoće, kao da mu je tijelo izgubilo težinu i može letjeti kroz zrak samo snagom njegove volje", prema biografu Johnu O’Neillsu (1944.). On je živio kao jogi: vegetarijanac, celibatar, spavao je samo 2 sata dnevno, izbjegavao je stimulanse i posjedovao je "odlike jogija" te sposobnost duboke koncentracije i ovladavanja umom. Tesla je 1907. u članku "Man’s Greatest Achievement" pisao o univerzumu kao kinetičkom sustavu punom energije, koristeći vedske termine "akasha" (eter ili luminiferous ether) i "prana" (životna sila):

"There manifests itself in the fully developed being, Man, a desire mysterious, inscrutable and irresistible: to imitate nature, to create, to work himself the wonders he perceives.... Long ago he recognized that all perceptible matter comes from a primary substance, or tenuity beyond conception, filling all space, the Akasha or luminiferous ether, which is acted upon by the life giving Prana or creative force..."

„U potpuno razvijenom biću, Čovjeku, očituje se tajanstvena, nerazumljiva i neodoljiva želja: oponašati prirodu, stvarati, sam činiti čuda koja opaža... Davno je prepoznao da sva zamjetna materija dolazi od primarne supstance ili krhkosti izvan zamisli, koja ispunjava sav prostor, Akaše ili svjetlosnog etera, na koji djeluje životvorna Prana ili stvaralačka sila...“

Ove prakse nisu bile samo osobne navike; one su bile ključ njegove kreativnosti. Prijatelj Kenneth Swezey (nakon 1929.) opisao je Tesline sate duboke meditacije, gdje je bio "gotovo bolno obuzet osjećajem zajedništva sa svime što je živo i što se kreće". Tesla je sam rekao: "Nakon nekoliko godina te discipline potpuno sam ovladao sobom tako da sam se mogao igrati strastima koje bi inače uništile i najsnažnijeg čovjeka." Sve ovo povezujemo s Vedantom, gdje se akasha vidi kao eter materije, a prana kao energija, što je utjecalo na Tesline izume poput Tesla Coil transformatora za bežični prijenos energije.

Špekulacija: Tesla kao guru i povezivanje na kvantno telepatsko polje

Špekulirajmo da Tesla nije bio samo genije, već pravi "zapadni guru" koji je, kroz indijske prakse, aktivirao pinealnu žlijezdu i povezao se na kvantno telepatsko polje jer je ono isto kao akasha polje iz Vedante, koje smo ranije opisali kao univerzalnu mrežu misli održavanu ljudskim umovima. Njegovo djetinjstvo prakticiranje pranayame i meditacije, utjecano možda knjigama o Indiji koje je čitao od 10. godine, moglo je "probijati" genetske umne filtere / firewall koje smo špekulirali u Babilonskom tornju jer su one vanzemaljske blokade telepatske komunikacije. Umjesto da se oslanja na klasične eksperimente, Tesla je često govorio da njegova otkrića dolaze u trenucima duboke koncentracije: vizualizirao je mašine u potpunosti u umu prije nego što ih izgradi, primajući "informacije" iz višeg izvora, kao što je rekao u intervjuima da "čuje" električne struje ili da ideje "dolaze iz etera".

Ova veza s Vivekanandom nije slučajna: Vivekananda, kao nositelj Vedante, mogao je biti Teslin "mentor" u duhovnom smislu, pomažući mu da formalizira intuitivne uvide u znanstvene teorije. Špekulirajmo da su njihovi razgovori bili telepatski "pojačani" jer Tesla, s aktiviranom pinealnom žlijezdom kroz jogu, mogao je nesvjesno crpiti iz Vivekanandovog znanja o prani i akashi, što je dovelo do simultanih "otkrića" poput bežičnog prijenosa energije, sličnog vedskom konceptu univerzalne životne sile. Tesla je sam vjerovao u "nefizičke (duhovne) pojave" koje će nauku ubrzati deset puta brže. Sve opisano se savršeno uklapa u našu tezu: Tesla je bio jedan od rijetkih s genetskom mutacijom ili praksom te je mogao pristupiti latentnoj telepatskoj mreži, gdje su ideje dijeljene među genijima kao u našim primjerima simultanih izuma.

Dalje špekulirajmo: ako su kontrolori (kao u našoj prethodnoj tezi) eliminirali gurue poput Osha, Tesla je možda "preživio neko vrijeme" jer je svoj utjecaj maskirao kao znanost, a ne otvorenu duhovnost iako je njegova smrt 1943. okružena sumnjama (bankrot, izolacija, moguće trovanje od rivala poput Edsona te na kraju udar automobila). Njegova opsesija akasha eterom mogla je biti pokušaj da "hakira" etersko polje tehnologijom, stvarajući uređaje kao Wardenclyffe Tower koji bi masovno aktivirao kolektivnu svijest, omogućavajući svima pristup bežičnoj energiji i telepatskoj mreži. Ako je to istina, Tesla je bio pionir "kvantne joge" koja je spoj Istočnog i Zapada gdje meditacija nije samo duhovna, već alat za rješavanje problema iz globalnog uma. Danas, njegove ideje o slobodnoj energiji iz etera podsjećaju nas da smo svi povezani; možda je vrijeme da ponovimo njegove prakse pranayame da "ponovno aktiviramo" to polje i riješimo suvremene krize.

TEZA: WARDENCLYFFE TOWER I AKTIVACIJA TELEPATSKOG POLJA

Nastavimo špekulacije na ovu intrigantnu temu, povezujući Nikolu Teslu, njegov utjecaj indijskih praksi kao što je veza sa Swami Vivekanandom i Vedantom s Wardenclyffe Towerom. Prema našoj široj priči o kvantnom telepatskom polju (akasha polju), Tesla nije bio samo inženjer, već i "duhovni haker" koji je kroz meditaciju i jogu aktivirao vlastitu pinealnu žlijezdu, primajući ideje iz kolektivnog uma. Špekulirajmo da je Wardenclyffe Tower, njegov najambiciozniji projekt, bio pokušaj da tu aktivaciju skalira na globalnu razinu: ne samo bežični prijenos energije i komunikacije, već i masovno "buđenje" telepatskog polja, omogućavajući ljudima pristup univerzalnoj mreži misli i energije. Ako je akasha eter kao što Tesla opisuje u svojim spisima medij za pranu ili životnu silu, toranj bi mogao djelovati kao gigantski resonator koji vibrira na frekvencijama svijesti, "probijajući" filtere uvedene u drevnim vremenima kao u našoj tezi o Babilonskom tornju. Tesla je možda želio stvoriti "globalni um" koji je sistem gdje bi ljudi nesvjesno dijelili ideje, rješavajući probleme kroz kolektivnu intuiciju, što bi revolucioniralo društvo, ali i prijetilo "kontrolorima" eliti ili vanzemaljcima koji održavaju izolaciju umova svig ljudi.

Špekulirajmo dalje: Tesla je govorio o "eteru" kao o primarnoj supstanci koja ispunjava prostor, kroz koju se prenose energija i informacije što je slično vedskoj akashi, koju je upoznao preko Vivekanande. U članku "Man’s Greatest Achievement" (1907.), on opisuje svemir kao kinetički sustav pun energije, gdje se materija reducira na akashu djelovanjem prane. Ako je ovo telepatsko polje, Wardenclyffe bi mogao biti "pojačalo" koje šalje vibracije kroz Zemlju i atmosferu, aktivirajući pinealne žlijezde na daljinu. Tesla je vjerovao da Zemlja rezonira na određenim frekvencijama kao Schumannova rezonancija, koju je predvidio, a toranj bi mogao generirati te valove, stvarajući globalnu sinkronizaciju umova poput masovne meditacije. Osnovni cilj? Ne samo slobodna energija, već i "telepatska demokracija": ljudi bi dijelili znanje bez granica, rješavajući glad, ratove i bolesti kroz kolektivnu svijest. Ali, kao u našoj tezi o eliminaciji gurua, ovo bi privuklo "detekciju", a možda je zato projekt sabotiran financijski od Morgana, rivala poput Marconija, jer bi aktivacija telepatskog polja srušila sustav kontrole.

Što ako je Tesla, kroz svoju jogijsku koncentraciju, "primio" dizajn tornja iz akashe? On je rekao da ideje "dolaze iz etera" tijekom meditacije, a Wardenclyffe bi bio tehnološki most za ostale kao oblik hakiranja filtera da svi ljudi postanu "telepati". U konačnici, ova teza sugerira da je Teslin neuspjeh bio kozmička intervencija jer aktivacija bi dovela do "novog Babilona", gdje bi ljudi ponovno govorili "jednim jezikom" odnosno mislima.

Analiza strukture Wardenclyffe Towera

Sada analizirajmo strukturu na osnovu povijesnih podataka. Wardenclyffe Tower, poznat i kao Tesla Tower, bio je eksperimentalna stanica za bežični prijenos energije izgrađena 1901.–1902. u Shorehamu na Long Islandu, New Yorku. Dizajn je bio revolucionaran, kombinirajući arhitekturu i elektrotehniku:

Glavni toranj: Drveni okvir visok 57 metara (186 stopa), s kupolom promjera 21 metar (68 stopa) na vrhu, izrađenom od čelika (moguće bakra za bolju provodljivost). Kupola je bila polulopta teška 55 tona, dizajnirana da generira visoke napone i frekvencije za stvaranje električnih izboja. Ovo bi moglo djelovati kao "antena" za eter, šaljući valove kroz atmosferu.

Podzemni elementi: Ispod tornja bio je duboki bunar (šaft) dimenzija 3x3.6 metara, dubok 37 metara (120 stopa), obložen drvetom i čelikom, sa 16 željeznih cijevi koje se protežu 91 metar (300 stopa) u tlo za uzemljenje. Postojala su i četiri tunela dužine oko 30 metara (100 stopa) koji se granaju iz okna možda za poboljšanje rezonancije sa Zemljom ili punjenje vodom/slanicom za bolju provodljivost. Ovi tuneli sugeriraju dizajn za korištenje Zemlje kao sekundarne zavojnice, gdje bi toranj "pumpao" energiju u planetu, stvarajući stojne valove.

Glavna zgrada: Kvadratna građevina 29x29 metara (94x94 stope), u stilu talijanske renesanse, s laboratorijom, kotlovnicom, generatorima, Tesla zavojnicama i drugim uređajima. Ukupno je kompleks obuhvaćao 200 hektara, s planovima za "radio grad" sa 2000–2500 zaposlenika.

Struktura je bila dizajnirana za generiranje milijuna volti, koristeći Zemlju i ionosferu kao kondenzatore za bežični prijenos energije. Tesla je testirao slične ideje u Colorado Springsu, gdje je stvarao munje duge 40 metara. Ali u našoj špekulaciji, podzemni elementi bi mogli rezonirati s vodenim žilama ili Zemljinim magnetnim poljem, utječući na biološke sustave poput pinealne žlijezde, koja je osjetljiva na elektromagnetske valove.

Osnove za tezu: Postoje li dokazi ili špekulacije?

Znanstveno i povijesno, nema izravnih dokaza da je Wardenclyffe bio namijenjen utjecaju na telepatsko polje jer Tesla je javno naglašavao bežični prijenos energije, komunikacija i medija kao vijesti, burzovnih izvještaja ili slika. Financiranje od J. P. Morgana (150.000 dolara, ekvivalentno 5,67 milijuna danas) bilo je za transatlantsku telegrafiju, konkurirajući Marconiju, ali Tesla je proširio projekt na globalan prijenos energije, što je dovelo do povlačenja sredstava 1903. Toranj je napušten 1906., a srušen je 1917. za otpad dok je sve prodano za 1750 dolara.

Ipak, postoje osnove za špekulacije u konspirativnim i ezoterijskim krugovima:

* Veza s etherom/akashom: Tesla je bio opsjednut "luminiferous etherom" (akasha), vidjevši ga kao medij za energiju i informacije. U članku "Talking With Planets" (1901.), opisuje sistem kao "pumpu" koja šalje električne poremećaje kroz Zemlju, detektirane na daljinu što je slično telepatskim signalima. Neki špekuliraju da bi toranj mogao inducirati frekvencije koje utječu na svijest, poput Schumannovih rezonancija (7.83 Hz), povezanih s meditacijom i intuicijom.

* Esoterijske teorije: U internet grupama, toranj se povezuje sa "slobodnom energijom" iz etera, a neki ga vide kao "energetski vampir" ili alat za kontrolu uma. Ruski fizičari su 2014. pokušali rekonstruirati toranj za bežičnu energiju, ali bez dokaza o telepatiji. U konspiracijama, povezuje se s Velikom piramidom u Gizi kao drevnim energetskim tornjevima.

* Nedostatak dokaza: Drugi izvori ne spominju tezu o telepatiji; fokus je na elektrotehnici. Međutim, Teslina biografija kao jogi s meditacijom podržava ideju da je vidio energiju kao duhovnu, a možda je toranj bio "tehnološka akasha" za masovnu aktivaciju telepatskog polja ljudi. U konačnici, teza je čista špekulacija, ali inspirativna jer da je Tesla uspio, svijet bi bio povezan ne samo strujom, već i mislima.

ŠTO AKO JE TELEPATSKO POLJE STVARNO ?

Opisali smo fascinantnu špekulativnu tezu o telepatskom polju odnosno o hipotetskoj kvantnoj mreži kolektivne svijesti, sličnoj vedskoj akashi, koju održavaju svi ljudski umovi, ali ograničenoj "filtrima / firewall" uvedenim u drevnim vremenima kao u mitu o Babilonskom tornju. Inspirirani filozofima poput Junga i Durkheima, piscima poput Teilharda de Chardina, te genijima poput Tesle koji je možda pokušao "hakirati" kvantno polje kroz Wardenclyffe Tower. Pretpostavimo sada da je ovo telepatsko polje stvarno. Što bi značila njegova aktivacija odnosno, masovno otključavanje pristupa svakom čovjeku kroz tehnike poput meditacije, joge ili čak tehnoloških intervencija kao genetska terapija ili uređaji inspirirani Teslom? Ova analiza će istražiti implikacije na individualnoj, kolektivnoj i društvenoj razini, balansirajući potencijalne blagodati i rizike. Ovo je, naravno, špekulativno, ali zasnovano na interdisciplinarnim idejama iz psihologije, sociologije, kvantne fizike i etike.

Što bi značila aktivacija telepatskog polja za čovječanstvo?

Ako je telepatsko polje stvarno kao dinamična mreža gdje se misli, emocije i znanja prenose kvantno, bez ograničenja prostora i vremena onda bi aktivacija predstavljala evolucijski skok, slično prelasku iz homo erectusa u homo sapiensa. Svaki čovjek bi mogao pristupiti ovoj mreži, crpeći podatke iz kolektivnog "oblaka" uma, kako Tesla opisuje primanje ideja iz "etera".

Pozitivni aspekti:

* Brži napredak u znanju i inovacijama: Kao u našim primjerima simultanih izuma (npr. kalkulus Newtona i Leibniza), aktivacija bi ubrzala rješavanje problema. Zamislite: umjesto individualnog razmišljanja, znanstvenici bi nesvjesno dijelili ideje, dovodeći do brzog rješavanja klimatskih promjena, bolesti ili siromaštva. Ovo bi bilo poput globalnog "brainstorminga" uključenjem kolektivne inteligencije milijardi umova.

* Povećana empatija i jedinstvo: Telepatija bi omogućila osjećanje tuđih emocija, smanjujući sukobe. Kao što Jung govori o kolektivnom nesvjesnom, ovo bi stvorilo duboku solidarnost, gdje bi ratovi postali nemogući jer bi vojnici "osjetili" patnju neprijatelja.

* Duhovno buđenje: Aktivacija pinealne žlijezde (kao "trećeg oka") kroz prakse poput pranayame bi dovela do mističnih iskustava, pristupa akasha "knjižnici" i možda čak kontakta s višim dimenzijama ili vanzemaljskim "kreatorima". Čovječanstvo bi se približilo Teilhardovoj "omegi točki" odnosno univerzalnoj svijesti.

Negativni aspekti:

* Preopterećenje uma: Bez filtera, umovi bi bili bombardirani tuđim mislima, strahovima, lažima ili patnjama milijardi. To bi moglo dovesti do masovne anksioznosti, ludila ili "kolektivnog šuma", gdje bi individualnost nestala, a ljudi bi postali poput pčela u košnici.

* Gubitak privatnosti: Svaka misao bi bila "javna", uništavajući tajne, intimnost i osobne granice. Ovo bi moglo dovesti do društvene kontrole, gdje bi "kontrolori" kao u našoj tezi manipulirali poljem za svoje ciljeve.

* Nejednakost u pristupu: Ako aktivacija zahtijeva genetske mutacije ili prakse kao jogu, samo rijetki bi se povezali, stvarajući klasu "telepata" koji dominiraju nad ostalima, slično distopijama u sci-fi romanima poput "Brave New World" Huxleyja. U konačnici, aktivacija bi značila prelazak iz "izolirane individue" u "povezanu cjelinu", ali s rizikom gubitka onoga što nas čini ljudima što je slobodna volja i osobnost.

Utjecaj na cijelo društvo

Aktivacija bi revolucionirala društvo na svim razinama, mijenjajući strukture moći, komunikacije i ekonomije. Pretpostavimo postepenu aktivaciju npr. kroz globalne meditacije ili tehnologije inspirirane Teslom, evo ključnih utjecaja:

* Komunikacija i odnosi: Usmeni jezici bi postali zastarjeli, kao nakon "pomiješanih jezika" u Babilonu, ali obrnuto jer vratio bi se "jedan jezik" misli. Društvene mreže bi nestale, zamijenjene direktnom empatijom, smanjujući lažne vijesti i polarizaciju. Međutim, romantični odnosi bi patili zbog gubitka tajni, a zločini poput laži bi postali nemogući.

* Ekonomija i rad: Inovacije bi eksplodirale, a tvrtke bi dijelile ideje telepatski, dovodeći do brzog napretka u tehnologiji npr. besplatna energija iz Teslinih ideja. Ali tržišta bi se srušila: zašto kupovati ako možete "preuzeti" znanje? Rad bi se pomaknuo prema kreativnosti i duhovnosti, s manje naglaska na individualni profit, možda dovodeći do utopijske ekonomije dijeljenja.

* Politika i upravljanje: Demokracija bi evoluirala u "telepatski konsenzus" dok bi lideri bili birani na osnovu "osjećaja" naroda, smanjujući korupciju. Međutim, rizik od "kolektivnog ludila" ,kao u masovnim histerijama, bi doveo do autoritarnih struktura, gdje bi "kontrolori" (vlade ili elite) pokušali regulirati polje kroz "filtere" poput fluorida ili elektromagnetskih poremećaja.

* Kultura i etika: Umjetnost bi cvala kroz dijeljene vizije, ali religije bi se stopile u univerzalnu duhovnost. Etika bi se promijenila: zlo bi bilo "osjetljivo" svima, dovodeći do globalne empatije, ali i moralnog relativizma. Društvo bi moglo postati homogeno, gubeći kulturnu raznolikost.

* Rizici i scenariji: U najgorem slučaju, aktivacija bi dovela do "pada civilizacije" kroz preopterećenje koje bi uzrokovalo kaos, a "druga strana" vanzemaljski kreatori bi intervenirali da vrate filtere u funkciju. U najboljem slučaju čovječanstvo bi postalo jedan "superorganizam" koji je sposoban rješiti sve egzistencijalne prijetnje poput klimatskih promjena kroz kolektivnu volju.

Prilika ili prijetnja?

Ako je telepatsko polje stvarno, njegova aktivacija bi bila najveći skok u ljudskoj evoluciji od izolacije do jedinstva, od ograničenog uma do beskonačne mreže. To bi moglo riješiti globalne probleme, ali i uništiti individualnost, stvarajući društvo gdje je privatnost relikt prošlosti. Kao što je Tesla možda želio sa Wardenclyffeom, ovo bi bilo "hakiranje" naše kozmičke sudbine, ali zahtijeva mudrost: možda bismo trebali početi s malim kroz meditacije osobne prakse prije nego što otvorimo vrata svima. Ova teza nas poziva na razmišljanje: Jesmo li spremni za svijet bez granica uma? Ako je odgovor da, budućnost bi bila svjetlija, ali samo ako naučimo filtrirati mudro.

ZAVRŠNO: STVARANJE KASTE "TELEPATA"

U našoj špekulativnoj tezi, gdje je telepatsko polje (akasha mreža) latentna realnost ograničena filterima, ideja da aktivacija zahtijeva genetske mutacije ili specifične prakse ,poput joge, meditacije ili kundalini vježbi, dovodi do ključnog problema: nejednakosti pristupa. Ako bi samo rijetki oni s prirodnim mutacijama (kao visoko osjetljivi empati ili genetski "nasljednici" drevnih linija) ili oni koji posvete godine disciplini (kao Tesla ili Vivekananda) mogli se povezati, to bi stvorilo hijerarhiju. Ova klasa "telepata" bi dominirala nad ostalima, jer bi imali pristup kolektivnom znanju, intuiciji i možda čak manipulaciji misli, dok bi većina ostala "izolirana" u svojim umovima.

Ova ideja ima duboke implikacije, ali i slabosti. S jedne strane, podržava je povijesni presedan jer elitarne duhovne tradicije poput hermetizma ili tantra joge često su bile rezervirane za inicirane, stvarajući "prosvijećene" klase koje vode društvo (npr. egipatski svećenici ili indijski brahmani). Psihološki, to bi objasnilo pojave poput "genijalnih izuma" koji dolaze rijetkima, ali i rizik od zloupotrebe: telepati bi mogli koristiti moć za kontrolu, slično distopijama u romanima poput "Dune" Franka Herberta, gdje Bene Gesserit manipuliraju kroz mentalne sposobnosti. Slabost teze je etička jer ona pretpostavlja da bi dominacija bila neizbježna, ignorirajući mogućnost da telepati šire znanje (kao gurui koji podučavaju), ili da bi društvo razvilo mehanizme za jednakost (npr. masovne meditacijske programe). Znanstveno, bez dokaza za telepatiju, ovo ostaje fikcija, ali intrigantna tema jer odražava stvarne nejednakosti u pristupu obrazovanju ili tehnologiji danas.

Špekulirajmo dalje na ovu mračniju varijantu: što ako su elite koje upravljaju svijetom odnosno političari, milijarderi, korporativni lideri i nasljednici "krvnih linija" (poput Rockefellerovih, Rothschilda ili kraljevskih obitelji) zapravo potomci drevne, paralelne genetske linije kod koje je "telepatski gen" ostao aktivan? Ova ideja se uklapa u konspirativne narative o "reptiloidima" (po Davidu Ickeu) ili "Anunnakijima" (po Zecharia Sitchinu), gdje su vanzemaljski "kreatori" (iz naše teze o Babilonu) stvorili hibridnu liniju ljudi s pojačanim sposobnostima, uključujući telepatiju, da vladaju nad "običnim" ljudima. Ako su filteri uvedeni za mase, ova elita bi zadržala pristup polju, omogućavajući im koordinaciju na nivou misli tako npr. sinkronizirane globalne odluke o ekonomiji ili politikama, bez potrebe za javnim komunikacijama.

Zamislite: ova "druga linija" bi mogla potjecati iz drevnih civilizacija (npr. sumerskih kraljeva ili egipatskih faraona), gdje su genetske mutacije (kao varijacije u genima za pinealnu žlijezdu ili neurone zrcala) naslijeđene kroz brakove unutar elite. Danas, oni bi koristili telepatiju za predviđanje tržišta (kao milijarderi koji "intuitivno" investiraju), manipulaciju masa (kroz medije ili podsvjesne signale) ili čak globalne događaje (poput pandemija ili ratova, gdje se elite "dogovaraju" telepatski). Špekulirajmo da su institucije poput Bilderberg grupe ili Davosa samo "predstave" za javnost, dok se prava koordinacija događa u telepatskom polju jer elita bi "čitala" misli masa, sprječavajući pobune.

Rizici teze: Ako je istina, to bi objasnilo nejednakost jer bogatstvo se koncentrira u rukama rijetkih zbog "genetske superiornosti", ali i zašto se inovacije poput Teslinog tornja sabotiraju jer elite ne žele masovnu aktivaciju koja bi ih svrgnula. S druge strane, ovo bi mogla biti samo paranoja jer genetske studije, poput haplogrupa, pokazuju da elite nisu genetski izolirane. Špekulacije o "plavoj krvi" ili reptiloidima, kao Ickeova teorija da su elite oblikomjenjači - shapeshifteri, dodaju dodatan sloj misterije. U konačnici, ova varijanta teze nas poziva na oprez jer ako su elite "telepati", put do jednakosti bi bio kroz masovno buđenje ljudi kroz meditaciju i detoksikaciju. Rizik od "deaktivacije" i uklananje ljudi kao u primjerima gurua bi bio velik.

Možda je vrijeme da se zapitamo: Tko zaista "čuje" naše misli?

I da ne zaboravimo jer ovo je sve samo špekulacija? Zar ne?