Ukrajinska vojska je proteklih mjeseci intenzivirala napade na rusku kritičnu infrastrukturu, posebno na naftne rafinerije i depoe, koristeći uglavnom bespilotne letjelice (dronove). Ovi napadi predstavljaju dio šire strategije kojom Ukrajina nastoji oslabiti rusku ekonomiju i vojnu logistiku, ciljajući na ruske izvore prihoda od nafte koji financiraju ratne napore Kremlja. Jedan od nedavnih primjera je napad na najveću rafineriju ruskog naftnog diva što je dokumentirano u izvješćima iz kolovoza 2025. godine. Ovi napadi nisu izolirani incidenti, već dio sustavne ukrajinske kampanje koja je započela 2024. godine i nastavila se u 2025., uz značajan utjecaj na ruske rafinerijske kapacitete i globalno tržište energenata.

Ključni događaji i kronologija ukrajinskih napada

Prema dostupnim podacima, Ukrajina je u 2024. godini izvela najmanje 81 napad dronovima na ruske naftne objekte, uključujući rafinerije, depoe i povezanu infrastrukturu u Rusiji, aneksiranom Krimu i okupiranim područjima. Ovi napadi su se nastavili i u 2025. godini, s fokusom na duboke udare unutar ruskog teritorija. Evo nekih ključnih incidenata iz 2025.:

Siječanj - veljača 2025.:
Ukrajinski dronovi su onesposobili oko 10% ruskog rafinerijskog kapaciteta, što je dovelo do smanjenja proizvodnje za približno 900.000 barela dnevno. Napadi su uključivali rafinerije u regijama poput Krasnodara i drugih, uz štetu procijenjenu na milijarde dolara.

Ožujak - travanj 2025.:
Šteta na ruskom energetskom sektoru iznosila je najmanje 60 milijardi rubalja (oko 714 milijuna dolara). Ukrajina je koristila jeftine dronove za napade, čime je postigla disproporcionalan učinak u odnosu na troškove.

Kolovoz 2025.:
Serija intenzivnih ukrajinskih napada uključivala je udare na ruske rafinerije u Saratovu, Samari, Rjazanu i Feodosiji, što je dovelo do požara i prekida rada. Jedan od najznačajnijih bio je napad na rafineriju u Sočiju, gdje je izbio požar u naftnom depou. Također, dronovi su oštetili najveću rusku tvornicu helija, ključnu za proizvodnju raketnog goriva, na udaljenosti od preko 2000 kilometara od fronte. Ovi napadi su onesposobili najmanje 17% ruskog rafinerijskog kapaciteta (1,1 milijun barela dnevno) u deset postrojenja.

Opći pregled:
Od rujna 2023. do veljače 2025., zabilježeno je oko 100 ukrajinskih napada na rafinerije i depote. U siječnju 2025. godine, napadi su se proširili na kritičnu rusku infrastrukturu, uključujući više od 80 incidenata na rafinerijama i depotima. Ukupno je napadnuto 61 ruskih rafinerija u 24 regije od siječnja 2024.

Analiza strateškog utjecaja na rusku infrastrukturu

Ukrajinska strategija napada na rusku infrastrukturu ima višestruke ciljeve: ekonomsko oslabljivanje Rusije, poremećaj vojne logistike i podizanje cijena energenata na globalnom tržištu, što indirektno utječe na ruske prihode. Rusija je izgubila gotovo 10% rafinerijskog kapaciteta nakon napada na Rosneftove ključne rafinerije, što je dovelo do nestašica goriva u nekim ruskim regijama i nestašice goriva benzinskih postaja. Ovo je posebno kritično jer Rusija ovisi o izvozu nafte za financiranje rata, a napadi su poremetili lanac opskrbe, uzrokovali gubitke od preko 21 milijarde dolara u proizvodnji i prisilili Rusiju na popravke infrastrukture pod sankcijama, što otežava oporavak.

S vojne strane, ovi napadi demonstriraju ukrajinsku sposobnost dubokih udara, koristeći jeftine dronove (trošak po jedinici je minimalan u usporedbi sa štetom). Ruska protuzračna obrana pokazala se ranjivom, posebno u udaljenim regijama, što je dovelo do ponovljenih napada na već oštećene objekte. Globalno, ovi incidenti utječu na cijene nafte, jer poremećaji u ruskoj proizvodnji mijenjaju tokove trgovine sirovom naftom.

Međutim, ovi napadi nose rizike: Rusija je odgovarala eskalacijom napada na ukrajinsku infrastrukturu, a Zapadni saveznici su izrazili zabrinutost zbog mogućeg utjecaja na globalnu energetsku sigurnost. Unatoč tome, Ukrajina nastavlja kampanju napada na infrastrukturu, vidjevši je kao učinkovit način da izjednači snage u asimetričnom ratu.

Intenzivni ukrajinski napadi na rusku infrastrukturu predstavljaju ključni element hibridnog ratovanja, s dugoročnim posljedicama za rusku ekonomiju. Ako se nastave ovim tempom, mogli bi dodatno oslabiti ruski ratni stroj, ali i povećati globalnu nestabilnost na energetskom tržištu.

NAPADI NA UKRAJINSKU INFRASTRUKTURU

Ruska vojska je od početka pune invazije u veljači 2022. godine sustavno ciljala ukrajinsku kritičnu infrastrukturu, posebno energetski sektor, transportne energetske mreže i druge civilne objekte, koristeći rakete, dronove i druge projektile. Ovi napadi su često masovni i simultani, s ciljem poremećaja opskrbe energijom, transporta i ekonomije. Analiza se temelji na dostupnim podacima do rujna 2025. godine, uključujući broj valova napada i procjene oštećenja. Napominjemo da su brojke procjene i mogu varirati ovisno o izvorima, jer se ratna situacija brzo mijenja.

Broj masovnih ruskih napada na ukrajinsku infrastrukturu

Masovni napadi definirani su kao koordinirani valovi s desecima ili stotinama projektila (rakete, dronovi) u kratkom vremenskom razdoblju, često u jednom danu ili noći, ciljajući više regija istovremeno. Ovi napadi su započeli u listopadu 2022. i nastavili su se kroz 2023., 2024. i 2025. godinu, s periodičnim eskalacijama tijekom zime i proljeća.

Ukupni broj do kraja 2024. godine:
Rusija je izvela najmanje 25 masovnih napada na ukrajinsku energetsku infrastrukturu. Od toga: 11 u 2022., 5 u 2023. i 9 u 2024. godini. Ovi napadi uključivali su više od 1400 raketa različitih tipova, s fokusom na energetske objekte. Primjerice, prvi veliki val 10. listopada 2022. uključivao je 84 krstareće rakete i 24 dronova, oštećujući energetsku mrežu u Kijevu i drugim gradovima.

Napadi u 2025. godini:
U 2025. godini napadi su se nastavili, ali s pauzom u ožujku kada je Rusija pristala na 30-dnevni prestanak napada na energetsku infrastrukturu nakon razgovora Putina i Trumpa. Međutim, eskalacija je uslijedila kasnije:

U ranoj 2025., napadi na plinske proizvodne lokacije, s oštećenjima od oko 800 milijuna kubičnih metara plina u veljači i ožujku.

U srpnju 2025.: Najveći napad ikad, sa 741 dronom i raketom u jednoj noći, ciljajući infrastrukturu diljem zemlje.

U kolovozu 2025.: Više velikih valova, uključujući jedan s 574 dronova i 40 raketa, te drugi s 598 dronova i 31 raketom. Ukupno u kolovozu: 4216 zračnih napada (prosječno 136 dnevno). Još jedan veliki val 26. kolovoza uključivao je preko 200 projektila, fokusiran na energetske objekte.

Do rujna 2025.: Dodatni napadi, poput onog 3. rujna s preko 500 dronova i 24 rakete, ciljajući civilnu i energetsku infrastrukturu.

Ukupno, od 2022. do rujna 2025., zabilježeno je preko 30 masovnih valova napada, s više od 5000 incidenata samo na energetsku ukrajinsku infrastrukturu. Ovi napadi su asimetrični, s Rusijom koja koristi jeftine dronove za preopterećenje ukrajinske protuzračne obrane.

Status preostale infrastrukture u Ukrajini

Ruski napadi su značajno oštetili ukrajinsku infrastrukturu, posebno energetski sektor, koji je izgubio većinu kapaciteta. Međutim, dio infrastrukture ostaje funkcionalan zahvaljujući popravcima, decentralizaciji i pomoći saveznika. Procjene su da je do rujna 2025. uništeno ili oštećeno preko 50% ukupne infrastrukture, ali neke ključne komponente još rade.

Energetski sektor:

Generacija energije: Ukrajina je izgubila 80% termalne generacije (uglavnom ugljene i plinske elektrane) i oko 50% ukupne generacije. Uništeno ili oštećeno je 18 velikih kombiniranih toplinskih i električnih postrojenja (CHP) te preko 800 kotlovnica. Termalna energija je na 30% predratnog kapaciteta.

Transmisija i distribucija: Kapacitet transmisijske mreže pao je s 56 GW na oko 9 GW. Oštećene su brojne podstanice i transformatori, što dovodi do čestih nestanaka struje.

Što je ostalo čitavo: Nuklearne elektrane (kao Zaporizhzhia NPP, iako pod ruskom okupacijom) još su glavni izvor (oko 50-60% preostale generacije), ali pod konstantnom prijetnjom.

Hidroelektrane su djelomično oštećene, ali neke rade. Solarne i vjetroelektrane u zapadnim regijama su manje pogođene i doprinose decentraliziranoj opskrbi. Plinska infrastruktura je oštećena, ali dio podzemnih skladišta plina ostaje funkcionalan.

Transportna infrastruktura:

Željeznice, mostovi i luke su često ciljani, s oštećenjima na ključnim čvorištima (npr. u Kijevu, Odesi, Lvivu). Do 2025., oštećeno je preko 20% željezničke mreže, ali većina linija je popravljena i funkcionalna za civilni i vojni promet.

Što je ostalo čitavo: Većina autocesta i manjih cesta su netaknute, iako su mostovi na Dnjepru i drugdje oštećeni. Zračne luke u zapadnoj Ukrajini (npr. Lviv) su operativne, dok su one na istoku uništene. Luke poput Odese rade s ograničenim kapacitetom zahvaljujući crnomorskom koridoru.

Ostala infrastruktura:

Civilni objekti (bolnice, škole, stambeni blokovi) su pogođeni u preko 5500 incidenata. Vodovodne i kanalizacijske mreže su oštećene u regijama poput Rivne i Volyn, ali većina urbanih centara ima djelomičnu opskrbu.

Što je ostalo čitavo: Većina telekomunikacijske mreže (internet, mobilna pokrivenost) je netaknuta zahvaljujući Starlinku i decentralizaciji. Poljoprivredna infrastruktura (farme, silosi) je manje pogođena, iako su okupirana područja izgubljena. Industrijski objekti u zapadnoj Ukrajini (npr. farmaceutski) su uglavnom funkcionalni.

Ruski masovni napadi (preko 30 valova do rujna 2025.) su oslabili Ukrajinu, posebno energetski sektor, gdje je ostalo manje od 50% kapaciteta. Međutim, nuklearna generacija, decentralizirani izvori i brzi popravci omogućuju preživljavanje Ukrajine. Dugoročno, ovo povećava rizik od humanitarne krize, posebno zimi, ali Ukrajina nastavlja adaptaciju uz međunarodnu pomoć.

POVEĆANJE NAPADA NA RUSKU INFRASTRUKTURU

Ukrajina je u 2025. godini značajno unaprijedila svoj raketni arsenal, fokusirajući se na povećanje dometa i udarne raketne snage, što omogućuje duboke udare unutar ruskog teritorija. Ovo predstavlja eskalaciju asimetričnog ratovanja, gdje Ukrajina koristi jeftine dronove i rakete za poremećaj ruske ekonomije i vojne logistike. Analiza se temelji na trenutnim podacima o napadima i razvoju oružja, s projekcijama budućeg pritiska. Trenutni tempo napada je oko 10-15 incidenata mjesečno (npr. 15 u kolovozu 2025.), što je već oslabilo ruski energetski sektor za 10-17% kapaciteta. S novim raketama, ovaj pritisak može se povećati 2-3 puta, dovodeći do kumulativnih oštećenja koja prelaze ruske sposobnosti obnove.

Razvoj ukrajinskih raketa i njihova uloga u napadima

Ovi sustavi omogućuju napade na udaljenosti do 3000 km, što je povećanje od 2-3 puta u odnosu na ranije dronove (npr. 1000-2000 km). Udarna snaga raste sa bojnim glavama preko 1000 kg, omogućujući veća oštećenja po udaru. Ukrajina sada može držati pod rizikom cijelu rusku infrastrukturu, uključujući tvornice helija i raketnog goriva.

Ukrajina je razvila ili dobila nove sustave koji povećavaju domet i preciznost:

Flamingo (FP-5): Domet 3000 km, bojna glava 1150 kg. Već je korišten u napadima na Krim i duboko u Rusiji, omogućuje udare na strateške ciljeve poput rafinerija i tvornica.

FP-9 i FP-7: Domet do 855 km, balističke rakete za duboke udare na rusku teritoriju.

Bars: Domet 800 km, razvijen od ukrajinske industrije, fokusiran na krstareće rakete.

Neptune (prošireni): Domet do 1000 km, korišten za napade na naftne instalacije.

ERAM: 3350 jedinica s dometom 460 km, dostavljene iz SAD-a, za zračne udare.

Ostalo: Peklo, Hrim-2, Palianytsia – dometi preko 1000 km, fokus na strateške ciljeve.

Trenutna procjena oštećenja ruskih proizvodnih pogona

Ukrajinski napadi su već nanijeli značajna oštećenja:

Energetski sektor: Oštećeno 17% rafinerskog kapaciteta (1.1 milijun barela dnevno u 10 postrojenja). Napadnuto 61 rafinerija u 24 regije od 2024. Šteta: 60 milijardi rubalja (714 milijuna USD) do travnja 2025., ukupno preko 21 milijarde USD.

Proizvodni pogoni: Napadi na tvornice helija (2000 km duboko), rafinerije u Sočiju, Saratovu, Samari, Rjazanu. Požari i prekidi rada, nestašice goriva u regijama. Ukupno 100 napada od 2023. do veljače 2025.

Frekvencija: 81 napada u 2024., nastavak u 2025. sa 15 u kolovozu. Ovo je disproporcionalno: jeftini dronovi/rakete nanose milijarde štete.

Oštećenja su kumulativna: Rusija ima problema s popravcima zbog sankcija, što dovodi do nestašica i povećanih cijena energenata.

Projekcija povećanja pritiska i potrebnog tempa napada

S obzirom na razvoj ukrajinskih raketa, pritisak se može povećati linearno ili eksponencijalno. Trenutni tempo: 10-15 ukrajinskih napada mjesečno (prosjek iz 2025.). S novim sustavima (npr. masovna proizvodnja Flaminga, ERAM), Ukrajina može dosegnuti 20-30 napada mjesečno do kraja 2025., ili 2x današnji tempo.

Projekcija je bazirana na ekstrapolaciji: Ako svaki napad ošteti 1-2% kapaciteta, a obnova traje 3-6 mjeseci pod sankcijama, kumulativni efekt raste. Za 2x povećanje pritiska, potrebno je 20-30 mjesečnih udara (u odnosu na današnjih 10-15), fokusiranih na ključne pogone.

Moguća kritična točka za Rusiju

Kritična točka je moguća kada oštećenja prelaze 30-40% ruskih kapaciteta, a Rusija ne može obnavljati infrastrukturu zbog sankcija, gubitaka dijelova i nedostatka stručnjaka. Procjena: 2026-2027., ako tempo ukrajinskih napada ostane isti ili raste. Rusija bi mogla izgubiti sposobnost obnove infrastrukture ako se napadi nastave u jesen/zimu, sprječavajući popravke. Ovo bi dovelo do pada proizvodnje oružja (npr. tenkovi bi mogli biti iscrpljeni do 2027.) i ekonomske krize, s gubicima preko 21 milijarde USD već sada.

Međutim, rizici: Rusija odgovara eskalacijom na ukrajinsku infrastrukturu (preko 30 masovnih valova do rujna 2025.), što može uravnotežiti pritisak. Ukrajina mora održati tempo da postigne kritičnu masu, ali globalne restrikcije (npr. SAD zabrana napada na ruske rafinerije) mogu usporiti.

Ovim tempom razvoja raketa, pritisak se može udvostručiti do 2026., dovodeći Rusiju do kritične točke ako se mjesečni udari povećaju na 20-30. Ovo bi oslabilo ruski ratni stroj, ali nosi rizik eskalacije.

KOLIKO BI MOGAO RAT TRAJATI?

Na temelju dostupnih analiza i procjena iz 2025. godine, rat između Rusije i Ukrajine, koji traje od veljače 2022., mogao bi se produžiti još 6 do 24 mjeseca (do sredine 2026. ili čak 2027.) ako se nastavi međusobno uništavanje kritične infrastrukture. Ovo je procjena bazirana na trenutnim trendovima: visokim gubicima na obje strane, ekonomskim pritiscima i geopolitičkim faktorima. Međutim, rat nije samo vojni sukob jer ovisi o resursima, podršci saveznika i mogućim pregovorima. Uništavanje infrastrukture (energetski sustavi, transport, rafinerije) pojačava iscrpljivanje, ali ne dovodi nužno do brzog kraja, već do prolongirane pat-pozicije. 

Trenutna situacija i utjecaj uništavanja infrastrukture

Od početka 2025., obje strane su intenzivirale napade na infrastrukturu, što je dovelo do kumulativnih šteta:

Ukrajinska strana: Rusija je izvela preko 30 masovnih valova napada, uništivši 80% termalne generacije energije i smanjivši transmisijski kapacitet s 56 GW na 9 GW. Ovo je uzrokovalo nestanke struje, nestašice vode i hrane, te povećalo humanitarnu krizu. Ukupna šteta za rekonstrukciju procjenjuje se na 524 milijarde dolara do kraja 2024., s dodatnim gubicima u 2025. Ako se nastavi, Ukrajina bi mogla izgubiti još 20-30% preostalog kapaciteta do zime 2025., što bi oslabilo njezinu sposobnost održavanja fronte.

Ruska strana: Ukrajina je izvela preko 100 napada na rafinerije i depoe od 2023., oštećujući 17% rafinerskog ruskog kapaciteta (1,1 milijun barela dnevno). Ovo je dovelo do nestašica goriva u Rusiji i gubitaka od preko 21 milijarde dolara. Sankcije i napadi na naftnu infrastrukturu (npr. Nord Stream sabotaža) dodatno opterećuju rusku ekonomiju, s inflacijom od 9% i rastom od samo 1,3% u 2025.

Međusobno uništavanje stvara "rat iscrpljivanja": Rusija napreduje sporo (50-135 metara dnevno u ključnim oblastima), ali gubi 1.500 vojnika dnevno, dok Ukrajina održava frontu uz pomoć Zapada. Ovo produžuje rat jer nijedna strana ne može postići brzi proboj, ali povećava rizik kolapsa – posebno za Rusiju, koja bi mogla dosegnuti 1 milijun žrtava ljeti 2025.

Ključni faktori koji utječu na trajanje sukoba

Procjena trajanja ovisi o sljedećim elementima:

Ekonomska iscrpljenost: Ruska ekonomija bi mogla "puknuti" do kraja 2025. ili početka 2026. zbog sankcija, gubitaka opreme (npr. tenkovi iscrpljeni do 2027.) i inflacije. Ako Ukrajina nastavi napade na rusku infrastrukturu (npr. rafinerije), ovo bi ubrzalo pad. Ukrajina ovisi o pomoći: EU i NATO planiraju povećati podršku u 2025., ali ako SAD (pod Trumpom) smanje pomoć, Ukrajina bi mogla oslabiti brže.

Vojni resursi i inovacije: Rusija gubi opremu brže nego što ju obnavlja, dok Ukrajina razvija dronove i rakete za duboke udare. Ako se uništavanje infrastrukture nastavi, obje strane bi mogle izgubiti sposobnost velikih ofenziva do 2026.

Geopolitički pritisci: Trumpov tim predlaže pregovore, ali Rusija odbija primirja dok napreduje. NATO podržava Ukrajinu dugoročno, s planovima za 2025-2026. Ako dođe do pregovora (npr. u Aljasci), rat bi mogao završiti do kraja 2025.

Humanitarni i okolišni faktori: Milijuni izbjeglica, uništena infrastruktura i okolišna šteta (npr. Zaporizhzhia NPP) povećavaju pritisak za mir, ali produžuju patnju.

Scenariji i procjena trajanja sukoba

Na temelju izvora, evo mogućih scenarija ako se uništavanje infrastrukture nastavi:

Optimistični scenarij (kraj  rata do kraja 2025., još 4-6 mjeseci): Ako sankcije i ukrajinski napadi oslabe Rusiju dovoljno, a Trump prisili pregovore, rat bi mogao završiti primirjem. Vjerojatnost: 20-30%, jer Rusija trenutno napreduje.

Srednji scenarij (produžetak do 2026., još 12-18 mjeseci): Rat se pretvara u "zamrznuti sukob" s povremenim napadima. Rusija bi mogla iscrpiti resurse do početka 2026., što bi dovelo do pregovora. Ovo je najvjerojatnije, s obzirom na trenutne trendove.

Pesimistični scenarij (do 2027. ili dulje, još 18-36 mjeseci): Ako Rusija održi tempo, a podrška Ukrajini oslabi (npr. zbog Trumpa), rat bi se mogao produžiti. Uništavanje infrastrukture bi dovelo do humanitarne krize, ali bez pobjednika.

Zaključna razmatranja

Ako se međusobno uništavanje infrastrukture nastavi, rat bi vjerojatno trajao još barem godinu dana, do sredine 2026., jer obje strane imaju strateške energetske rezerve, ali kumulativne štete (ljudske žrtve, uništenje ekonomija) bi prisilili obje strane na pregovore. Međutim, varijable poput američke politike i europske podrške mogu ubrzati ili produžiti ovaj sukob. Ovo nije predviđanje, već špekulativna procjena na temelju trenutnih podataka dok se situacija brzo mijenja. No, ukrajinski razvoj sve većih i jačih raketa mogao bi značajno oštetiti rusku infrastrukturu i privesti rat kraju.

Ministar gospodarstva Ante Šušnjar predstavio je strateške prioritete Ministarstva gospodarstva diplomatskim predstavnicima Republike Hrvatske tijekom Konferencije veleposlanika, generalnih konzula, konzula i vojnih izaslanika, održane u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu. Na ovom događaju, ministar je naglasio ključnu ulogu gospodarske diplomacije u promicanju Hrvatske kao pouzdanog partnera i atraktivne investicijske destinacije, pozivajući diplomate na aktivnu suradnju u identifikaciji prilika, organizaciji poslovnih misija i lobiranju za uklanjanje trgovinskih barijera.

Prema ministarskoj prezentaciji, strateški prioriteti Ministarstva gospodarstva (MINGO) usmjereni su na tri ključna područja: privlačenje investicija, energetsku diversifikaciju te jačanje industrije i poduzetništva.

ENERGETSKA DIVERSIFIKACIJA

Energetska diversifikacija predstavlja jedan od ključnih strateških prioriteta Ministarstva gospodarstva Republike Hrvatske (MINGO), usmjeren na osiguranje sigurnosti opskrbe energijom, smanjenje ovisnosti o uvozu i postizanje energetske neovisnosti u skladu s ciljevima Europske unije. Prema prezentaciji MINGO-a iz kolovoza 2025., fokus je na razvoju nuklearne energije, geotermalne energije, vodikovih tehnologija, LNG infrastrukture i obnovljivih izvora energije (OIE), uz poštivanje načela održivosti i zelene tranzicije. Ovaj pristup podupire kompletan strateški okvir, uključujući Strategiju energetskog razvoja RH do 2030. s pogledom na 2050., Hrvatsku strategiju za vodik do 2050. te revidirani Nacionalni energetski i klimatski plan (NECP) usvojen u ožujku 2025.

NECP definira ambiciozne nacionalne ciljeve do 2030. godine, koji uključuju:
* Smanjenje emisija stakleničkih plinova za 62% u ETS sektoru (u odnosu na 2005.) i 16,7% u sektorima izvan ETS-a.
* Neto uklanjanje stakleničkih plinova od 5.527 kt CO2-eq.
* Udio OIE u bruto neposrednoj potrošnji energije od 42,5%, u prometu od 24,6%.
* Potrošnja primarne energije na 336,9 PJ (8,05 Mtoe) i neposredne energije na 246,2 PJ (5,88 Mtoe).

Ključni sektori i projekti:

* Geotermalna energija: Hrvatska ima veliki potencijal za proizvodnju električne i toplinske energije iz geotermalnih izvora, što omogućuje dekarbonizaciju toplinarstva prelaskom s fosilnih goriva na čistu energiju. Ovo osigurava kontinuiranu proizvodnju energije 24/7, doprinoseći samo-održivosti energetskog sustava.

* Nuklearna energija: Kao članica Nuklearnog saveza EU država, Hrvatska vidi nuklearnu energiju kao ključnu za gospodarski razvoj, geopolitičku stabilnost i ugljičnu neutralnost. Pri MINGO-u je osnovana Radna skupina za nuklearnu energiju, zadužena za izradu zakonodavnog okvira, studije i analize potencijalnih lokacija za klasične nuklearne elektrane ili male modularne reaktore (SMR). Dodatno, Hrvatska sudjeluje u projektu fuzijske energije DONES sa Španjolskom, predstavljajući snažan iskorak u ovoj tehnologiji.

* Vodik: Razvoj vodikovih tehnologija usmjeren je na Dolinu vodika Sjeverni Jadran (NAHV), koja ima snažan potencijal za dekarbonizaciju prometa i industrije, doprinoseći smanjenju emisija i diversifikaciji energentskog miksa.

Energetska infrastruktura:
Ukupna ulaganja prelaze 1,4 milijarde eura, s fokusom na regionalnu stabilnost. Ključni projekti uključuju:
* Povećanje kapaciteta LNG terminala na otoku Krku na 6,1 bcma (milijardi kubnih metara godišnje), s ulaganjem od 559 milijuna eura u terminal i plinovode prema Sloveniji i Mađarskoj, osiguravajući sigurnost opskrbe za jugoistočnu Europu.
* JANAF-ov sustav za naftu, koji služi kao pouzdan partner regiji na transparentnim tržišnim uvjetima.
* Južna plinska interkonekcija od Splita (Dugopolja) preko Zagvozda do granice s Bosnom i Hercegovinom, koja bi osigurala novi dobavni pravac za BiH, čineći ga glavnim putem za uvoz plina u tu zemlju.

Ova strategija ne samo da jača nacionalnu energetsku sigurnost, već i pozicionira Hrvatsku kao ključnog igrača u regionalnoj energetskoj stabilnosti, uz usklađenost s EU ciljevima za klimatsku neutralnost do 2050. Prema podacima iz 2024., Hrvatska je ostvarila 38% udjela hidroeenergije, 20% vjetra i 16% plina u proizvodnji električne energije, s vrhuncem niskougljične proizvodnje u 2023.

Usporedba Hrvatske s okolnim zemljama po ulaganjima u energetski sektor, energetskoj neovisnosti i samodostatnosti

Za usporedbu, fokusiramo se na okolne zemlje: Sloveniju, Mađarsku, Austriju, Srbiju, Italiju, Bugarsku i Rumunjsku. Podaci o energetskoj neovisnosti (mjerenoj kao 1 - stopa ovisnosti o uvozu energije, gdje je stopa ovisnosti = neto uvoz / bruto dostupna energija) i samodostatnosti (proizvodnja / potrošnja) potječu iz Eurostata za 2022./2023. (najnoviji dostupni, s procjenama za 2024.), IEA i ECFR Energy Sovereignty Index 2024. Stopa ovisnosti o uvozu za EU prosjek je 63% u 2022., s padom na oko 60-62% u 2023./2024. zbog diverzifikacije. Ulaganja su iz IEA World Energy Investment 2025 (EU ukupno 390 milijardi USD u čistu energiju 2025., s fokusom na RES, mreže i efikasnost), nacionalnih planova (NECP) i regionalnih izvješća. Specifični podaci po zemljama ograničeni su, pa se oslanjamo na agregirane EU fondove (637 milijuna EUR za konkurentnost u HR, slični za druge) i ključne projekte.

HRVATSKA
* Stopa ovisnosti o uvozu (2022./2023.): 53,6% (2022.); procjena 50-55% (2024., zbog LNG i RES rasta)
* Udio OIE u potrošnji (2022./2024.): 42,5% (cilj 2030., trenutno ~30-35%)
* Ključna ulaganja u energetski sektor (2023.-2025.): Preko 1,4 mlrd. EUR u infrastrukturu (559 mil. EUR LNG Krk, JANAF nafta, Južna interkonekcija, 1,4 mlrd. USD mreže za +2.500 MW RES do 2030.); EU fondovi 637 mil. EUR za RES/digitalizaciju.
* ECFR Sovereignty Index (2024.): Emerging sovereigntist: Napredak u RES (38% hidro, 20% vjetar), ali ovisnost o plinu; samodostatnost ~45-50%, fokus na regionalnu ulogu.

SLOVENIJA
* Stopa ovisnosti o uvozu (2022./2023.): 47,6% (2022.); procjena 45-50% (2024.)
* Udio OIE u potrošnji (2022./2024.): ~25-30% (visok udio nuklearne ~22,8% u EU prosjeku)
* Ključna ulaganja u energetski sektor (2023.-2025.): Ulaganja u nuklearnu (proširenje Krško), RES i mreže; dio EU clean energy fondova (~70 mlrd. USD mreže EU 2025.); fokus na integraciju s HR/HU.
* ECFR Sovereignty Index (2024.): Emerging sovereigntist: Dobra samodostatnost (~50-55%) zahvaljujući nuklearnoj i hidro; napredak u tranziciji.

MAĐARSKA
* Stopa ovisnosti o uvozu (2022./2023.): 55,9% (2022.); procjena 55-60% (2024., ovisnost o ruskom plinu 65% potražnje)
* Udio OIE u potrošnji (2022./2024.): ~20-25% (cilj 2030. 27%)
* Ključna ulaganja u energetski sektor (2023.-2025.): Proširenje nuklearne Paks (milijarde EUR, ruska tehnologija); integracija tržišta sa SI/SRB; EU efikasnost ~15 mlrd. USD industrija 2024.-2025.
* ECFR Sovereignty Index (2024.): Dependent achiever: Srednja samodostatnost (~40-45%), napredak u efikasnosti, ali visoka ovisnost o uvozu.

AUSTRIJA
* Stopa ovisnosti o uvozu (2022./2023.): 63,5% (2022.); procjena 60-65% (2024.)
* Udio OIE u potrošnji (2022./2024.): ~35-40% (54% hidro u proizvodnji)
* Ključna ulaganja u energetski sektor (2023.-2025.): Ulaganja u hidro, RES i mreže; dio EU grid investicija (70 mlrd. USD 2025.); fokus na plinsku diverzifikaciju.
* ECFR Sovereignty Index (2024.): Dependent achiever: Visoka ovisnost, ali dobra samodostatnost u RES (~35-40%); cleanness score 9,7/10.

SRBIJA
* Stopa ovisnosti o uvozu (2022./2023.): ~35-40% (2023., non-EU podaci)
* Udio OIE u potrošnji (2022./2024.): ~20-25% (75,6% ostvarenje cilja 2024.)
* Ključna ulaganja u energetski sektor (2023.-2025.): Integracija tržišta sa HU/SI; ulaganja u ugljen/RES tranziciju, WBIF clean energy 1,8 mlrd. EUR (2020.-2024.); fokus na plin.
* ECFR Sovereignty Index (2024.): Nema ECFR podataka: Srednja samodostatnost (~60%), ali ovisnost o ugljenu/plinu; napredak u RES.

ITALIJA
* Stopa ovisnosti o uvozu (2022./2023.): 73,5% (2022.); procjena 70-75% (2024.)
* Udio OIE u potrošnji (2022./2024.): ~20-25% (cilj 2030. 40%)
* Ključna ulaganja u energetski sektor (2023.-2025.): LNG terminali, RES (dio EU 390 mlrd. USD clean 2025.); efikasnost zgrada 100 mlrd. USD EU; smanjenje Superbonus (110% na 65% 2025.).
* ECFR Sovereignty Index (2024.): Dependent achiever: Niska neovisnost (<5/10), visoka efikasnost (>9/10); samodostatnost ~25-30%, ovisnost o uvozu.

BUGARSKA
* Stopa ovisnosti o uvozu (2022./2023.): 37,3% (2022.); procjena 35-40% (2024.)
* Udio OIE u potrošnji (2022./2024.): ~20-25% (cilj 2030. 30%)
* Ključna ulaganja u energetski sektor (2023.-2025.): Nuklearna (Kozloduy), plin; EU fondovi za tranziciju, dio SEE RES ulaganja.
* ECFR Sovereignty Index (2024.): Laggard: Dobra samodostatnost (~60-65%) zahvaljujući nuklearnoj/ugljenu, ali izazovi u tranziciji.

RUMUNJSKA
* Stopa ovisnosti o uvozu (2022./2023.): 28,1% (2022.); procjena 25-30% (2024.)
* Udio OIE u potrošnji (2022./2024.): ~25-30% (cilj 2030. 36%)
* Ključna ulaganja u energetski sektor (2023.-2025.): Crno more plin, nuklearna (Cernavoda); EU efikasnost, SEE grid ulaganja.
* ECFR Sovereignty Index (2024.): Emerging sovereigntist: Visoka neovisnost (8,1/10), efikasnost 10/10; samodostatnost ~70%, lider u regiji.

Analiza usporedbe:
Hrvatska pokazuje solidan napredak u diversifikaciji (npr. LNG), s nižom ovisnošću od Italije ili Austrije, ali višom od Rumunjske ili Bugarske. Ulaganja u infrastrukturu (1,4 mlrd. EUR) su usporediva s regionalnim, ali EU agregat (390 mlrd. USD clean energy 2025.) koristi svima. Rumunjska i Bugarska imaju bolju samodostatnost zahvaljujući domaćim resursima, dok Mađarska i Italija ovise o uvozu, s fokusom na nuklearnu/RES za poboljšanje. Srbija, kao non-EU, ima nižu ovisnost, ali sporiju tranziciju. Ukupno, regija napreduje prema EU ciljevima (23% OIE EU 2022., rast na 47,3% u električnoj proizvodnji 2024.), ali geopolitički rizici (ruski plin) ostaju izazov.

PRIVLAČENJE INVESTICIJA

Prema podacima iz prezentacije Ministarstva gospodarstva Republike Hrvatske (MINGO), privlačenje investicija predstavlja jedan od ključnih strateških prioriteta za jačanje gospodarskog rasta, energetske neovisnosti i konkurentnosti. Od 2020. do prvog tromjesečja 2025. godine, Hrvatska je ostvarila ukupno 17,636 milijardi eura stranih izravnih ulaganja (FDI), što ukazuje na stabilan trend rasta unatoč globalnim izazovima poput pandemije COVID-19, energetske krize i geopolitičkih napetosti. Ovaj iznos obuhvaća kako reinvestirane zarade tako i nova ulaganja, s naglaskom na "greenfield" projekte – nova ulaganja u izgradnju objekata i stvaranje radnih mjesta. Primjeri takvih projekata uključuju ulaganja američke kompanije Jabil u proizvodnju elektronike i austrijskog FACC-a u aeronautiku, koji su doprinijeli ukupnim ulaganjima od 54 milijarde eura u posljednjih pet godina, od čega 32% otpada na navedeno razdoblje (2020.-Q1 2025.).

Glavni investitori dolaze iz zemalja poput Luksemburga, Austrije, Nizozemske, Njemačke, Slovenije, Malte, Italije, Mađarske, SAD-a i Švicarske. Sektori koji privlače najviše ulaganja su financije, vlastite nekretnine, farmaceutika, trgovina na malo, upravljačke djelatnosti, prehrambena industrija, IT, energetika, trgovina na veliko te proizvodnja nemetalnih mineralnih proizvoda. Ovi sektori odražavaju Hrvatsku kao atraktivnu destinaciju za visokotehnološka i uslužna ulaganja, uz rast broja greenfield projekata – od oko 10 u 2020. do preko 60 u 2024. godini.

Da bi se unaprijedila poslovna klima, MINGO je proveo niz reformi. Novi Akcijski plan za smanjenje neporeznih i parafiskalnih davanja obuhvaća 61 mjeru vrijednu 135,3 milijuna eura godišnjeg rasterećenja, dok Peti Akcijski plan za administrativno rasterećenje gospodarstva za 2024. i 2025. uključuje 103 mjere koje će donijeti ukupno 364,09 milijuna eura rasterećenja do kraja 2025. Ove mjere uključuju pojednostavljenje procedura, smanjenje birokracije i poboljšanje regulatornog okvira, što je dio šire strategije za poboljšanje rangiranja Hrvatske na globalnim indeksima poput World Bank Business Ready.

Promocija ulaganja provodi se kroz strateško planiranje, aktivnu promociju, operativnu podršku i post-investicijsku podršku. MINGO je razvio Nacionalni i Akcijski plan za poticanje ulaganja, web-stranicu investcroatia.gov.hr te publikacije poput "Croatia for Investors" i sektorskih vodiča (npr. za robotiku, IT i automobilsku industriju). Operativna podrška uključuje prilagođene materijale za investitore, obilaske lokacija i organizaciju sastanaka s institucijama. CRM sustav (investcroatia.mingo.gov.hr) omogućuje praćenje leadova, kampanja i rješavanje prepreka.
Ključni zakonodavni instrument je Zakon o poticanju ulaganja, koji definira minimalne pragove ulaganja: 50.000 eura + 3 nova radna mjesta za mikro poduzeća, 150.000 eura + 5 radnih mjesta za mala, srednja i velika poduzeća, te posebne uvjete za IT centre i modernizaciju. Podržane aktivnosti uključuju proizvodnju, inovacije, poslovnu podršku i aktivnosti visoke dodane vrijednosti. Poticaji obuhvaćaju: povrat do 75% prihvatljivih troškova, porez na dobit od 0% na 10 godina, do 37.500 eura po zaposleniku te bespovratna sredstva do 2 milijuna eura za kapitalne troškove. Dostupan je i informativni kalkulator poticaja na webu.

Dodatno, EU fondovi kroz Program konkurentnost i kohezija (2021.-2027.) nude 637 milijuna eura za jačanje istraživanja, inovacija, digitalizacije i MSP-ova. U prethodnom razdoblju (2014.-2020.) i NPOO-u, MINGO je objavilo 45 poziva vrijednih 1,63 milijarde eura, potaknuvši 8.200 projekata i generiravši 3 milijarde eura investicija. Objavljeni pozivi uključuju inovacijske vaučere, podršku za MSP-ove, IRI S3 projekte i sl., s planovima za nove pozive do 2026. Financijski instrumenti (jamstva, krediti s oproстом) dostupni su preko HBOR-a i HAMAG-BICRO-a.

Ova sveobuhvatna strategija, u suradnji s diplomatskim predstavnicima, cilja na internacionalizaciju hrvatskih poduzetnika, uklanjanje barijera i promociju Hrvatske kao sigurne i inovativne investicijske destinacije.

Usporedba Hrvatske s okolnim zemljama po privlačenju investicija

Za usporedbu, koristimo podatke o priljevu stranih izravnih ulaganja (FDI inflows) u milijunima USD za razdoblje 2020.-2023., prema podacima UNCTAD-a (World Investment Report 2024). Ovi podaci omogućuju objektivnu usporedbu s okolnim zemljama: Slovenijom, Mađarskom, Austrijom, Srbijom, Italijom, Bugarskom i Rumunjskom. Kumulativni iznosi pokazuju ukupni priljev tijekom razdoblja, dok negativne vrijednosti (npr. u Austriji i Italiji 2020./2021.) mogu ukazivati na neto odljeve zbog reinvesticija ili povlačenja kapitala.

Analiza usporedbe:

* Hrvatska pokazuje stabilan rast nakon slabog 2020. (utjecaj pandemije), s kumulativnim priljevom od oko 11 milijardi USD. To je bolje od Slovenije, ali slabije od većih ekonomija poput Mađarske, Rumunjske i Italije. U EUR (prema MINGO-u), kumulativno do Q1 2025. iznosi 17,6 milijardi EUR (oko 19,4 milijardi USD po prosječnom tečaju), što ukazuje na dodatni rast u 2024./2025. Prema dodatnim podacima, Hrvatska je u 2024. zabilježila rast od 38,7% u odnosu na 2023., što bi priljev podiglo na oko 3,8 milijardi USD.

* Slovenija ima niži kumulativni priljev (5,2 milijarde USD), s padom u 2023., ali pokazuje porast kapitalnih obveza u Q1 2025.

* Mađarska prednjači u regiji s kumulativno 30,2 milijarde USD, zahvaljujući agresivnim poticajima i lokaciji, s rastom od 5,1% u 2024.

* Austrija, kao razvijenija ekonomija, ima volatilne priljeve (negativan 2020. zbog krize), ali kumulativno 20,9 milijardi USD; u 2024. kapitalne obveze oko 1,4 milijarde EUR (oko 1,5 milijardi USD) za Q2 2024.-Q1 2025.

* Srbija je snažna u Zapadnom Balkanu s 17,5 milijardi USD kumulativno, s rastom od 17,4% u 2024., vođena industrijskim projektima.
Italija ima visoku volatilnost (negativni priljevi 2020./2021. zbog krize), ali oporavak u 2022./2023. dovodi do 28,9 milijardi USD kumulativno.

* Bugarska je slična Hrvatskoj (11,9 milijardi USD), s rastom u 2023., ali bez specifičnih podataka za 2024.

* Rumunjska je lider u istočnoj Europi s 31,7 milijardi USD, zahvaljujući velikim tržištu i EU fondovima, ali s padom od 15% u 2024.

Hrvatska se ističe reformama i EU fondovima, ali zaostaje za Mađarskom i Rumunjskom po volumenu zbog manje veličine tržišta. Međutim, fokus na kvalitetne sektore (IT, farmaceutika) i rast u 2024./2025. ukazuju na poboljšanje konkurentnosti.

JAČANJE INDUSTRIJE

Jačanje industrije i poduzetništva predstavlja treći ključni strateški prioritet Ministarstva gospodarstva Republike Hrvatske (MINGO), usmjeren na povećanje konkurentnosti, zaposlenosti i izvoza kroz strukturne reforme, ciljane potpore i razvoj perspektivnih sektora. Prema prezentaciji MINGO-a iz kolovoza 2025., ovaj prioritet obuhvaća podršku prerađivačkoj industriji kao glavnom pokretaču gospodarskog rasta, s ciljem dodatnog povećanja njezinog udjela u BDP-u. Prerađivačka industrija trenutno čini 20% BDP-a, zapošljava 229.626 osoba (što predstavlja 15,2% ukupnog broja zaposlenih u svim sektorima gospodarstva) i bilježi rast od 4,1 postotnih bodova u prvih pet mjeseci 2025. godine u odnosu na isto razdoblje prethodne godine. Ovaj rast odražava oporavak nakon globalnih izazova poput pandemije i energetske krize, uz naglasak na integraciju u lance vrijednosti EU-a i primjenu naprednih tehnologija.

Perspektivni sektori identificirani su na temelju njihovog potencijala za inovacije, izvoz i zapošljavanje: proizvodnja strojeva i uređaja, farmaceutska industrija, kemijska industrija, prehrambena industrija, drvno-prerađivačka industrija, brodograđevna industrija, građevinarstvo, autoindustrija, obrambena industrija te informacijsko-komunikacijske tehnologije (IKT). Ovi sektori prepoznati su kao ključni za tranziciju prema zelenoj i digitalnoj ekonomiji, s fokusom na visoku dodanu vrijednost i održivost. Posebno je istaknuta obrambena industrija, koja obuhvaća 100 subjekata i zapošljava oko 3.000 osoba, s godišnjim izvozom od približno 70 milijuna eura. Ova industrija prepoznata je na domaćem i inozemnom tržištu zbog inovativnih tehnologija, a trend povećanja globalnih izdvajanja za obranu (npr. u skladu s NATO ciljevima od 2% BDP-a) predstavlja priliku za širenje poslovanja, povećanje kapaciteta i konkurentnosti. Vlada RH je donijela zaključak o financiranju sudjelovanja hrvatskih predstavnika obrambene industrije na međunarodnim sajmovima u Nürnbergu i Parizu tijekom 2026. i 2027. godine, što će dodatno podržati internacionalizaciju i umrežavanje.

Važan aspekt jačanja industrije je razvoj kružnog gospodarstva, koji se vidi kao ključan za unaprjeđenje učinkovitosti, uvođenje novih tehnologija i upravljanje resursima. Godine 2024., Vlada RH je osnovala Nacionalno vijeće za kružno gospodarstvo, a pokrenut je postupak izrade Nacionalnog plana za razvoj kružnog gospodarstva za razdoblje 2026.-2032. te pripadajućeg Akcijskog plana. Ove inicijative će utjecati na regulatorni okvir, javnu nabavu, dizajn proizvoda, razvoj modela kružnosti i ulaganja u održive procese, s posebnim naglaskom na povezanost industrije i energetike u skladu s EU Planom za čistu industriju. Mjere uključuju podršku za inovacije, certifikaciju proizvoda, internacionalizaciju MSP-ova i razvoj vještina za pametnu specijalizaciju, financirane kroz EU fondove (npr. Program konkurentnost i kohezija 2021.-2027. s 637 milijuna eura) i nacionalne poticaje.

Ova strategija integrira se s ostalim prioritetima MINGO-a, poput investicija i energetske diversifikacije, te uključuje suradnju s diplomatskim predstavnicima za promociju hrvatskih poduzetnika na međunarodnim tržištima. Cilj je osnažiti vlastitu proizvodnju, smanjiti ovisnost o uvozu i pozicionirati Hrvatsku kao inovativnu i otpornu ekonomiju u EU-u, s naglaskom na zelenoj tranziciji i digitalizaciji.

Usporedba Hrvatske s okolnim zemljama po ulaganjima u industrijski sektor

Za usporedbu, fokusiramo se na okolne zemlje: Sloveniju, Mađarsku, Austriju, Srbiju, Italiju, Bugarsku i Rumunjsku. Podaci o ulaganjima u industrijski sektor (primarno prerađivačku industriju) uključuju udio manufacturinga u BDP-u (kao pokazatelj važnosti sektora), FDI inflows u industriju (kao mjera stranih ulaganja), rast FDI u 2024. (u odnosu na 2023.) te ovisnost o FDI-u (mjereno kao prosječni godišnji FDI flow u odnosu na gross fixed capital formation - GFCF, za 2019.-2023.). Podaci potječu iz izvješća UNCTAD-a, EY Attractiveness Survey 2024./2025., Wiener Institute for International Economic Studies (wiiw) i drugih, s globalnim trendom pada FDI-a u Europi od 5% u 2024. (manufacturing pao 9%), ali rastom u nekim CEE zemljama zahvaljujući reshoringu i elektromobilnosti. Ukupni FDI u Central, East and Southeast Europe pao je 25% u 2024. (na 75 milijardi EUR), ali Hrvatska bilježi rast od 38,7%. Prognoze za 2025. ukazuju na oporavak, s EU rastom od 1,1% GDP-a i fokusom na R&D ulaganja (EU prosjek 2,2% GDP-a 2023.).

HRVATSKA
* Udio proizvodnje u BDP-u (2023./2024.): ~20% (prerađivačka, s rastom +4,1 pp u Q1-Q2 2025.)
* FDI input u industriju (rast 2024. vs. 2023., %): +38,7% (ukupni FDI, s fokusom na auto, farmacija, IT)
* Ukupni FDI input (% GDP, 2024.): 5,04%
* Ovisnost o FDI-u (FDI flow / GFCF, 2019.-2023., pp): +16,0 pp (umjerena ovisnost)
* Ključne napomene za ulaganja (2024.-2025.): Rast FDI-a iznad regionalnog prosjeka; EU fondovi 637 mil. EUR za MSP; reshoring u autoindustriju; prognoza rast 2,8% GDP 2024., ali rizici od inflacije.

SLOVENIJA
* Udio proizvodnje u BDP-u (2023./2024.): ~19-20% (visokotehnološka proizvodnja)
* FDI input u industriju (rast 2024. vs. 2023., %): +11,0% (rast u greenfield projektima, ali pad u Q1 2025.)
* Ukupni FDI input (% GDP, 2024.): ~2-3% (procjena)
* Ovisnost o FDI-u (FDI flow / GFCF, 2019.-2023., pp): +11,0 pp (umjerena ovisnost)
* Ključne napomene za ulaganja (2024.-2025.): Rast u nuklearnoj i RES integraciji; EU R&D ulaganja; pad novih projekata 2025., ali stabilan FDI stock; prognoza rast 2-3% GDP 2025.

MAĐARSKA
* Udio proizvodnje u BDP-u (2023./2024.): ~20-22% (autoindustrija dominantna)
* FDI input u industriju (rast 2024. vs. 2023., %): +70% (u proizvodnji, kineska EV ulaganja)
* Ukupni FDI input (% GDP, 2024.): +5,1% (ukupni rast)
* Ovisnost o FDI-u (FDI flow / GFCF, 2019.-2023., pp): +14,5 pp (umjerena ovisnost)
* Ključne napomene za ulaganja (2024.-2025.): Lider u CEE za EV i baterije; kineski FDI ~11,2 mlrd. EUR; pad u Q1 2025. (-55% capital committed); prognoza rast 2-3% GDP uz rizike od ruske ovisnosti

AUSTRIJA
* Udio proizvodnje u BDP-u (2023./2024.): ~15-17% (napredna proizvodnja)
* FDI input u industriju (rast 2024. vs. 2023., %): Stabilan (+4-5%), fokus na R&D
* Ukupni FDI input (% GDP, 2024.): ~3-4% (procjena, volatilan)
* Ovisnost o FDI-u (FDI flow / GFCF, 2019.-2023., pp): Niska ovisnost (~+9 pp outward > inward)
* Ključne napomene za ulaganja (2024.-2025.): Jaka R&D (3%+ GDP); reshoring u high-tech; pad u 2024. zbog krize, ali oporavak 2025.; prognoza rast 1-2% GDP

SRBIJA
* Udio proizvodnje u BDP-u (2023./2024.): ~15-17% (automobilska, rudnici)
* FDI input u industriju (rast 2024. vs. 2023., %): +30% (u proizvodnji, WBIF fondovi)
* Ukupni FDI input (% GDP, 2024.): ~5-6% (rast +17,4%)
* Ovisnost o FDI-u (FDI flow / GFCF, 2019.-2023., pp): +31,6 pp (visoka ovisnost)
* Ključne napomene za ulaganja (2024.-2025.): Rast FDI-a u auto i RES; EU IPA fondovi 1,8 mlrd. EUR 2020.-2024.; prognoza rast 3-4% GDP 2025.

ITALIJA
* Udio proizvodnje u BDP-u (2023./2024.): ~15-16% (moda, auto, kemija)
* FDI input u industriju (rast 2024. vs. 2023., %): +18% (u proizvodnji, oporavak)
* Ukupni FDI input (% GDP, 2024.): ~1-2% (procjena, volatilan)
* Ovisnost o FDI-u (FDI flow / GFCF, 2019.-2023., pp): Niska ovisnost (~+10,6 pp)
* Ključne napomene za ulaganja (2024.-2025.): Reshoring +18%; pad u 2024. zbog Superbonus smanjenja; prognoza rast 1% GDP 2025.

BUGARSKA
* Udio proizvodnje u BDP-u (2023./2024.): ~14-16% (tekstil, kemija)
* FDI input u industriju (rast 2024. vs. 2023., %): +56% (rast inward FDI)
* Ukupni FDI input (% GDP, 2024.): ~3-4% (procjena)
* Ovisnost o FDI-u (FDI flow / GFCF, 2019.-2023., pp): +19,2 pp (umjerena ovisnost)
* Ključne napomene za ulaganja (2024.-2025.): Rast u nuklearnoj i plinu; EU tranzicijski fondovi; prognoza rast 2-3% GDP 2025.

RUMUNJSKA
* Udio proizvodnje u BDP-u (2023./2024.): ~18-20% (auto, nafta)
* FDI input u industriju (rast 2024. vs. 2023., %): -13% (pad zbog Ukrajine)
* Ukupni FDI input (% GDP, 2024.): ~2-3% (procjena)
* Ovisnost o FDI-u (FDI flow / GFCF, 2019.-2023., pp): +10,9 pp (umjerena ovisnost)
* Ključne napomene za ulaganja (2024.-2025.): Rast u plinu i nuklearnoj; pad u 2024., ali oporavak u Q1 2025.; prognoza rast 2-3% GDP 2025.

Analiza usporedbe:
Hrvatska pokazuje snažan rast FDI-a u industriji (+38,7% 2024.), iznad regionalnog prosjeka, zahvaljujući EU fondovima i reshoringu, ali zaostaje za Mađarskom i Srbijom po specijalizaciji u EV sektoru. Umjerena ovisnost o FDI-u (16 pp) slična je Sloveniji i Mađarskoj, dok Srbija ima visoku (31,6 pp). Austrija i Italija imaju nižu ovisnost zbog domaćeg kapitala, ali slabiji rast. Regija općenito pati od pada FDI-a u 2024./2025. zbog geopolitike, ali prognoze za 2025. ukazuju na oporavak kroz R&D i zeleni prelazak (EU prosjek 2,2% GDP u R&D 2023.).

ZAKLJUČNO

Ministar Šušnjar poručio je da je Hrvatska zemlja koja gradi inovativno i otporno gospodarstvo, pozivajući diplomate na podršku hrvatskim poduzetnicima u internacionalizaciji, promociji komparativnih prednosti i personaliziranim uslugama za investitore. Ova suradnja ključna je za ostvarivanje ciljeva, a prezentacija ministra, dostupna na webu MINGO-a, detaljno opisuje ove inicijative.

Prema nedavnim istraživanjima hrvatskih znanstvenika iz Instituta Ruđer Bošković, duboki Jadran pokazuje alarmantne znakove klimatskih promjena. Na dubini od 1000 metara u Južnojadranskoj jami, temperatura morske vode porasla je za 0,8 °C u posljednjih deset godina, dok je salinitet također značajno povećan. Ovi pokazatelji odgovaraju predviđanjima klimatskih modela za kraj 21. stoljeća, što ukazuje na to da se promjene događaju brže nego što se očekivalo. Glavni pokretači ovih promjena su kombinacija globalnog zagrijavanja, smanjenja padalina i promjena u dotoku rijeka, što dovodi do veće evaporacije i koncentracije soli u dubinskim slojevima.

Ovo nije izoliran slučaj jer duboki Jadran je posebno osjetljiv na klimatske utjecaje zbog procesa formiranja guste vode u sjevernom dijelu, koja se zatim širi prema dubinama. Znanstvenici ističu da su promjene u dubinskim slojevima ključne jer utječu na cirkulaciju cijelog Sredozemnog mora, što može imati dugoročne posljedice na ekosustav, ribarstvo i biodiverzitet. Na primjer, povećana temperatura i salinitet mogu dovesti do smanjenja kisika u dubinama, što ugrožava dubinske vrste i cijeli morski lanac ishrane.

Proširujući ovo s dodatnim podatcima, klimatski modeli predviđaju da će površinska temperatura Jadranskog mora do 2100. godine porasti za 2,7–3,8 °C pod scenarijem RCP8.5, što je visoki emisijski scenarij. U kontekstu cijelog Sredozemnog mora, prosječna površinska temperatura u srpnju 2025. bila je 20,77 °C, što je treća najviša zabilježena za taj mjesec. Dodatno, istraživanja pokazuju da rijeka Po, kao glavni dotok slatke vode u sjeverni Jadran, smanjuje površinsku temperaturu za 1–2 °C i povećava razinu mora za 5 cm, ali klimatske promjene mogu utjecati na njezin protok, pojačavajući salinizaciju.

U budućim projekcijama, očekuje se povećanje učestalosti morskih toplinskih valova (MHW) u Jadranu, gdje će do 30% dna mora biti izloženo ekstremnim temperaturama tijekom takvih događaja. To može dovesti do masovnih cvjetanja algi, kao što je zabilježeno u svibnju 2025. duž središnje i sjeverne jadranske obale, što dodatno narušava ekosustav. Znanstvenici upozoravaju da su lokalni faktori poput suše i zagrijavanja sve važniji za dubinske slojeve, te da je potrebno hitno djelovanje kako bi se ublažile posljedice klimatskih promjena na ovo osjetljivo područje.

UTJECAJ PORASTA TEMPERATURE MORSKE VODE

Porast temperature morske vode u Jadranu, kao posljedica klimatskih promjena, predstavlja ozbiljnu prijetnju biodiverzitetu. To dovodi do promjena u distribuciji vrsta, širenja invazivnih vrsta, smanjenja kisika u dubinama, masovnih umiranja i gubitka habitata. Na osnovu dostupnih istraživanja, evo pregleda posebno ugroženih ribljih i biljnih vrsta, s naglaskom na one koje su direktno ili indirektno pogođene zagrijavanjem. Podaci su sintetizirani iz više izvora, uključujući IUCN Red List i regionalne studije.

Ugrožene biljne vrste (makroalge i morske trave)

Biljne vrste u Jadranu, poput makroalgi i seagrassa, osjetljive su na porast temperature jer to dovodi do zamjene vrstama koje obitavaju u toplijim morima, smanjenja taksonomske raznolikosti i gubitka staništa. U sjevernom Jadranu zabilježen je gubitak 68 vrsta makroalgi od 1990. godine, s promjenama koje ukazuju na utjecaj zagrijavanja mora, u kombinaciji s drugim antropogenim pritiscima poput zagađenja i eutrofikacije. Evo ključnih ugroženih biljnih vrsta:

* Posidonia oceanica (morska trava): Ova ključna vrsta formira livade koje su vitalne za morski ekosustav, ali je osjetljiva na porast temperature, što olakšava širenje invazivnih vrsta (npr. Caulerpa taxifolia) koje se natječu s njom. Dodatno, organsko zagađenje iz akvakulture pojačava stres, dovodeći do smrtnosti i mogućeg lokalnog izumiranja. Ugrožena je u cijelom Jadranu, s opadom od preko 50% u nekim područjima.

* Laminaria rodriguezii (dubokovodna kelp alga): Ova endemska vrsta opala je za više od 85% u distribuciji (s 8700 km² na 1200 km²), uglavnom zbog ribolova, ali budući porast temperature mogao bi dodatno ugroziti njezin opstanak, iako trenutni podaci ne pokazuju značajno zagrijavanje na dubinama. Ograničena je na područja poput otoka Palagruža.

* Cystoseira sensu lato (vrste smeđih algi): Habitat-formirajuće vrste s atlantskim ili mediteranskim afinitetom gube se u korist turf-formirajućih algi s tropskim afinitetom, direktno povezano sa zagrijavanjem morske vode. To dovodi do smanjenja biodiverziteta u sjevernom Jadranu.

* Zostera marina, Zostera noltii i Cymodocea nodosa (morske trave): Osjetljive na eutrofikaciju i zagrijavanje morske vode, koje pojačavaju konkurenciju invazivnih vrsta i smanjuju dostupnost svjetlosti u morskim dubinama. Ove vrste su ključne za stabilizaciju sedimenta, ali su u opadanju u plitkim područjima.

Ove promjene rezultiraju gubitkom taksonomske raznolikosti i povećanom učestalošću cvjetanja algi, što dodatno narušava morski ekosustav.

Ugrožene riblje vrste

Riblje vrste su ugrožene porastom temperature kroz masovna izumiranja (npr. tijekom toplinskih valova), migracije prema hladnijim vodama, smanjenje reprodukcije i konkurenciju s invazivnim vrstama iz toplijih morskih regija. Prema IUCN-u, 17 vrsta je kritično ugroženih u Jadranu, s tri regionalno izumrle vrste, a klimatske promjene pojačavaju pritiske poput prekomjernog ribolova i zagađenja. Evo ključnih ugroženih ribljih vrsta:

* Acipenser sturio (jadranska jesetra) i Acipenser naccarii (adriatička jesetra): Regionalno izumrle ili kritično ugrožene; porast temperature utječe na njihove migracijske putove i reprodukciju, u kombinaciji s uništavanjem morskog staništa.

* Squatina oculata (glatki anđeoski morski pas): Regionalno izumrla; klimatske promjene doprinose općem pritisku na hrskavične ribe kroz promjene u dubinskim morskim strujama i kisiku.

* Mobula mobular (divovska raža): Ugrožena u središnjem i južnom Jadranu; porast temperature olakšava invazivne vrste koje mijenjaju lanac ishrane.

* Anguilla anguilla (europska jegulja): U opadanju zbog zagrijavanja, što utječe na migraciju i razmnožavanje, pojačano prekomjernim ribolovom.

* Huso huso (beluga jesetra) i Carcharodon carcharias (veliki bijeli morski pas): Kritički ugroženi; toplinski valovi dovode do masovnih umiranja i smanjenja plijena.

* Argyrosomus regius (meagre ili orhan): Regionalno izumrla; klimatske promjene kao opći faktor pritiska.

Dodatno, komercijalne vrste poput Sardina pilchardus (srdela) i Trachurus trachurus (škarpina) su u količinskom opadanju, s padom ulova zbog toplinskih valova i invazivnih ribljih konkurenata. Porast temperature ubrzava tropikalizaciju Jadrana, gdje se autohtone vrste zamjenjuju invazivnima (npr. tropske ribe i alge), što dovodi do gubitka biodiverziteta. Potrebne su mjere poput zaštićenih područja i smanjenja emisija da se ublaže posljedice.

NOVE RIBLJE I BILJNE VRSTE U JADRANU

Porast temperature morske vode u Jadranu, uzrokovan klimatskim promjenama, dovodi do pojave novih vrsta kroz procese poput lessepske migracije (preko Sueskog kanala) i balastnih voda brodova. Ove vrste, često invazivne, mijenjaju ekosustav, konkurirajući autohtonim vrstama i ugrožavajući morski biodiverzitet. Prema nedavnim podacima, u posljednjih nekoliko desetljeća zabilježeno je oko 50 novih vrsta u Jadranu, s brzim širenjem u 2024. i 2025. godini. Ova analiza fokusira se na ključne nove riblje i biljne (uglavnom algi) vrste, njihove karakteristike, razloge pojave i utjecaje, na osnovu dostupnih istraživanja.

Nove riblje vrste

Zagrijavanje Jadrana olakšava migraciju tropskih i subtropskih vrsta iz Crvenog mora i Indopacifika, što dovodi do "tropikalizacije" mora. Ove vrste često imaju brzi rast, visoku reprodukciju i nedostatak prirodnih grabežljivaca, što ih čini invazivnima. U 2025. godini zabilježeno je povećanje viđenja, posebno lionfisha i drugih.

* Lionfish (Pterois miles): Ova otrovna vrsta iz Indopacifika, poznata po bodljama i agresivnom ponašanju, brzo se širi istočnom obalom Jadrana. Od lipnja 2024. do siječnja 2025. zabilježeno je 122 viđenja, uglavnom u dubinama od 15 m. Utječe na lokalne ribe konzumirajući velike količine plijena, što dovodi do smanjenja biodiverziteta.

* Parrotfish (Sparisoma cretense i druge vrste): Tropske ribe koje se hrane algama i koraljima, zabilježene u sve većem broju duž hrvatske obale. One mijenjaju strukturu dna mora, ugrožavajući autohtone vrste poput srdele i škarpine.

* Marbled spinefoot (Siganus rivulatus) i Dusky spinefoot (Siganus luridus): Ove bodljikave ribe iz Crvenog mora potvrđene su kod otoka Mljet 2025. godine. One su voracious grabežljivci koji smanjuju populacije lokalnih riba i alga, doprinoseći promjenama u lancu ishrane.

* Pufferfish (npr. Lagocephalus sceleratus): Otrovna vrsta uhvaćena u sjevernom Jadranu 2025., predstavlja rizik za ribare i kupaće zbog tetrodotoksina. Širenje je povezano s toplijim vodama i povećanim pomorskim prometom.

* Ostale nove vrste: Zabilježene su i vrste poput Caranx crysos (blue runner) i Tylosurus acus imperialis (needlefish), koje su dio oko 61 invanzivne vrste u istočnom Jadranu. Klimatske promjene smanjuju količine lokalnih riba, olakšavajući invaziju novih vrsta.

Utjecaji: Ove vrste ugrožavaju lokalne ribarstvene resurse, smanjujući ulove autohtonih vrsta za do 30% u nekim područjima. Povećavaju rizik od trovanja i mijenjaju dubinske ekosustave.

Nove biljne vrste (makroalge i morske trave)

Biljne vrste, posebno invazivne alge, šire se zbog toplijih voda, eutrofikacije i promjena saliniteta. One zamjenjuju autohtone vrste, dovode do gubitka habitata i cvjetanja algi.

* Caulerpa cylindracea (killer alga): Jedna od najinvazivnijih algi, zabilježena u Crnogorskom dijelu Jadrana od 2004., s brzim širenjem u 2020-ima. Ona guši morske livade, ugrožavajući Posidonia oceanica i druge trave, te smanjujući biodiverzitet.

* Caulerpa racemosa: Slična prethodnoj, širi se preko Sueskog kanala, mijenjajući staništa i olakšavajući druge invazije. Ugrožava makroalge u sjevernom Jadranu, gdje je zabilježen gubitak 68 vrsta od 1990.

* Zonaria tournefortii: Svijetloplava alga zabilježena u dubinama, moguće nova u Jadranu ili sličnim područjima, povezana s toplijim uvjetima. Doprinosi promjenama u taksonomskoj raznolikosti.

* Ostale invazivne alge: Vrste poput Asparagopsis taxiformis i Undaria pinnatifida (wakame) šire se, uzrokujući cvjetanja algi u 2025. (npr. zeleno obojenje vode u središnjem i sjevernom Jadranu u svibnju). One su dio kumulativnog utjecaja klimatskih promjena.

Utjecaji: Invazivne alge dovode do gubitka taksonomske raznolikosti, smanjenja kisika i promjena u lancu ishrane, pojačavajući učestalost toplinskih valova i eutrofikacije.

Nove vrste u Jadranu predstavljaju "tihu invaziju" koja ubrzava zbog temperature vode koja doseže 32°C u ljetu 2025., što pojačava rizik invazivnosti. Potrebne su mjere poput monitoringa, ograničenja pomorskog prometa i zaštite područja da se ublaže posljedice na ribarstvo, turizam i ekosustav. Ako se trendovi nastave, projekcije ukazuju na daljnji gubitak autohtonih vrsta do 2100.

ZAVRŠNA RAZMATRANJA

Očigledno je da se ne može u potpunosti zaustaviti prijenos ribljih i biljnih vrsta između mora, jer se oni uglavnom prenose putem balastnih voda brodova i tankera, što je identificirano kao dominantni vektor za introdukciju invazivnih vrsta u Jadranu. Iako je Međunarodna pomorska organizacija (IMO) usvojila Konvenciju o upravljanju balastnim vodama (BWM Convention) koja je stupila na snagu 2017. godine i propisuje odobrene sustave za obradu balastnih voda kako bi se smanjio rizik od širenja neautohtonih vrsta, implementacija je još uvijek izazovna u Mediteranu. Ova konvencija uključuje standarde poput D-1 (razmjena balastnih voda) i D-2 (obrada kako bi se smanjio broj organizama), te je podržana regionalnim strategijama poput Mediteranske strategije o balastnim vodama iz 2012. godine, koja uključuje akcijski plan za harmoniziranu primjenu. Međutim, unatoč tim mjerama, širenje invazivnih vrsta poput lionfisha (Pterois miles) i algi Caulerpa spp. nastavlja se, što ukazuje na potrebu za jačim nadzorom i revizijom postojećih strategija korištenja balastnih voda.

Struktura ribljih i biljnih vrsta u Jadranu neizbježno će se mijenjati zbog klimatskih promjena i invazija, što će imati značajan utjecaj na ribarstvo i količine ribljih vrsta na koje smo navikli do sada. Invazivne vrste poput sea walnuta (Mnemiopsis leidyi) i drugih ctenophora uzrokuju značajnu štetu stokovima malih plavih riba, što dovodi do ekonomske štete za ribarstvo, uključujući gubitak biodiverziteta, promjene u distribuciji vrsta i interdisciplinarne posljedice poput habitatnih promjena. U posljednjih nekoliko desetljeća zabilježeno je oko 46 novih ribljih vrsta u Jadranu, što povećava pritisak na autohtone vrste poput srdele i škarpine, te može dovesti do godišnjih ekonomskih gubitaka sličnih onima procjenjenima na 14,2 milijarde dolara u SAD-u zbog akvatičnih invazivnih vrsta. Osim toga, promjene u ekosustavu mogu utjecati na sigurnost ribljih proizvoda i ukupnu produktivnost ribarstva u regiji.

Nemoguće je u potpunosti izloviti nove riblje vrste koje su se nastanile između brojnih jadranskih otoka, zbog njihove brzine širenja, nedostatka prirodnih predatora i složenosti terena. Međutim, moguće su kontrolne mjere poput selektivnog ribolova invazivnih vrsta s ekonomskom vrijednošću, podizanja svijesti javnosti i komercijalne upotrebe (npr. konzumacija invazivnih vrsta kao hrane), što se pokazalo učinkovitim u smanjenju njihovih populacija. Dodatno, preporučuju se multigodišnji planovi za monitoring, procjenu habitata i primjenu EU regulacije o invazivnim vrstama (1143/2014), uz suradnju na regionalnoj razini kako bi se ublažili utjecaji na biodiverzitet i ribarstvo. U konačnici, iako promjene neizbježne, hitno djelovanje kroz međunarodne konvencije i lokalne inicijative može umanjiti rizike i osigurati održivost jadranskog ekosustava za buduće generacije.

Plutajući terminal za ukapljeni prirodni plin (LNG) na otoku Krku, poznat kao FSRU (Floating Storage and Regasification Unit) LNG Croatia, započeo je svoj put prema Turskoj kako bi se provela ključna nadogradnja s ciljem povećanja kapaciteta broda. Brod je isplovio iz Omišlja i uputio se u brodogradilište Kuzey Star u Turskoj, gdje će se ugraditi dodatni modul za uplinjavanje (regasification module). Ovaj tehnički zahvat dio je projekta proširenja kapaciteta LNG terminala koji će značajno poboljšati sigurnost opskrbe plinom u Hrvatskoj i široj regiji. Brod će se vratiti u listopadu 2025., dok će se tijekom obnove, osim instalacije modula, obaviti i petogodišnji pregled broda te redovno održavanje.

Razlozi i detalji nadogradnje

Glavni cilj ovog projekta je udvostručenje kapaciteta uplinjavanja terminala na LNG terminalu Krk. Trenutni kapacitet iznosi oko 2,9 milijardi kubnih metara plina godišnje, a dodavanjem novog modula od 250.000 kubnih metara na sat, ukupni kapacitet će se povećati na približno 6,1 milijardu kubnih metara godišnje. Nadogradnja uključuje integraciju novog modula s postojećim sustavima, što će omogućiti veću fleksibilnost u opskrbi plinom, posebno u kontekstu energetske krize i nastojanja Europe da diversificira izvore energije nakon rusko-ukrajinskog sukoba.

Projekt je financijski podržan od strane Europske unije, koja je odobrila 25 milijuna eura pomoći, dok je ukupna vrijednost proširenja procijenjena na 51,1 milijun eura. Tvrtka Wärtsilä Gas Solutions zadužena je za isporuku i instalaciju modula, koja se provodi tijekom ljeta 2025. Ova nadogradnja nije samo tehnička, već je i strateška, jer će terminal postati važan čvor za distribuciju LNG-a u srednju i jugoistočnu Europu, uključujući povezivanje s prekograničnim plinovodima. LNG terminal se pridružio PRISMA platformi za ponudu regasifikacijskih kapaciteta od 12. svibnja 2025.

Pozadina LNG terminala na Krku

LNG terminal na otoku Krku operativan je od 2021. godine i predstavlja ključan korak u hrvatskoj energetskoj neovisnosti. FSRU LNG Croatia, brod duljine 283 metra i kapaciteta 140.000 kubnih metara, kupljen je od norveške tvrtke Golar LNG za oko 159 milijuna eura. Terminal je ključan za uvoz ukapljenog prirodnog plina iz SAD-a, Katara i drugih izvora, čime se smanjuje ovisnost o ruskom plinu. Od pokretanja, terminal je primio više od 125 pošiljki LNG-a, uključujući 125. pošiljku 13. kolovoza 2025., te je obavio 500 operacija pretovara LNG-a na kamione.

Proširenje kapaciteta dolazi u vrijeme rastuće potražnje za LNG-om u Europi. Prema Europskoj komisiji, ovaj projekt će doprinijeti sigurnosti opskrbe plinom za zemlje poput Slovenije, Mađarske i Austrije, putem postojećih i planiranih plinovoda. Tursko brodogradilište Kuzey Star odabrano je zbog specijalizacije u radu na FSRU brodovima, a slični projekti provodili su se i za druge europske terminale.

Šire implikacije i budućnost

Ova nadogradnja dio je transatlantske suradnje između SAD-a i Hrvatske u energetskom sektoru. Američki izvoz LNG-a u Europu porastao je za više od 140% od 2021., a terminal na Krku jača energetsku sigurnost NATO saveznika. U budućnosti, planirane su dodatne investicije u transportnu infrastrukturu poput novih plinovoda i mogućeg drugog LNG broda, što bi Hrvatsku učinilo regionalnim energetskim hubom. Terminal bi trebao biti spreman za sljedeću plinsku godinu s povećanim kapacitetima, pridonoseći stabilnosti opskrbe u regiji zemnim plinom.

Putovanje LNG Croatia u Tursku predstavlja važan korak u modernizaciji hrvatske energetske infrastrukture, s dugoročnim benefitima za ekonomiju i sigurnost. Projekt je u tijeku, a završetak do listopada 2025. omogućit će veći protok plina, podržavajući tranziciju Europe prema diversificiranim izvorima energije.

GEOSTRATEŠKO POZICIONIRANJE REPUBLIKE HRVATSKE

Republika Hrvatska, zahvaljujući svom geografskom položaju na Jadranu i razvoju infrastrukture poput LNG terminala na otoku Krku, sve se više pozicionira kao ključni igrač na energetskoj karti Europe. Ovo pozicioniranje ima duboke implikacije na transport energenata prema susjednim zemljama, jača politički utjecaj Hrvatske u regiji i pridonosi slabljenju ruskog utjecaja na kontinentalnu Europu. U nastavku slijedi analiza temeljena na aktualnim razvojima, s fokusom na prirodni plin kao dominantnom energentu u ovom kontekstu, uzimajući u obzir energetsku krizu nakon ruske invazije na Ukrajinu 2022. godine i nastojanja EU-a za diversifikaciju izvora energije.

Značaj pozicioniranja Hrvatske u transportu energenata prema susjednim zemljama

Hrvatska se transformira u regionalni transportni energetski hub, prvenstveno kroz plutajući LNG terminal (FSRU) na Krku, koji je operativan od 2021. godine. Terminal omogućuje uvoz ukapljenog prirodnog plina (LNG) iz globalnih izvora poput SAD-a, Katara, Alžira i Trinidada i Tobaga, te njegovu distribuciju preko postojeće mreže plinovoda. Trenutni kapacitet terminala iznosi oko 2,9 milijardi kubnih metara (bcm) godišnje, što pokriva domaću potrošnju Hrvatske (oko 2,5-2,9 bcm) i omogućuje izvoz prema susjedima. Do 2025. godine, nakon proširenja, kapacitet će se udvostručiti na 6,1 bcm, čime će Hrvatska moći opskrbljivati veće količine plina Sloveniji, Mađarskoj, Austriji, Bavarskoj u Njemačkoj, Bosni i Hercegovini, a potencijalno i Ukrajini.

Ključni elementi transporta uključuju:

* Povezivanje plinovoda: Hrvatska ulaže u nove plinovode, poput linija Omišalj-Zlobin, Zlobin-Bosiljevo-Sisak-Kozarac i Lučko-Zabok-Rogatec (prema Sloveniji), ukupne duljine 216 km i vrijednosti oko 534 milijuna eura, financirane EU fondovima. Ovi projekti omogućuju transport plina prema Mađarskoj i Sloveniji, a dalje prema Austriji i Njemačkoj. Dodatno, postoje planovi za vodikove transportne sustave u budućnosti.

* Izvoz nafte: Preko JANAF-a (Jadranski naftovod), Hrvatska može povećati kapacitet transporta nafte iz Omišlja prema Mađarskoj i Slovačkoj sa 11,4 na 15,6 milijuna tona godišnje, što je ključno za rafinerije u tim zemljama.

* Geografska prednost: Kao "mediteranska vrata" prema Srednjoj Europi, Hrvatska koristi svoj položaj za povezivanje s globalnim tržištima, uključujući potencijalne koridore poput IMEC-a (India-Middle East-Europe Corridor), iako se suočava s konkurencijom Italije i Slovenije (luke Trst i Koper).

Ovo pozicioniranje donosi ekonomske koristi Hrvatskoj kroz prihode od tranzita, ali i rizike poput ekoloških kontroverzi oko terminala i potrebe za dodatnim ulaganjima u infrastrukturu.

Promjena političkog utjecaja Hrvatske

Razvoj energetske infrastrukture značajno jača politički utjecaj Hrvatske unutar EU-a i regije. Od ulaska u EU 2013. godine, Hrvatska je iskoristila europska sredstva (npr. 25 milijuna eura za proširenje terminala) da postane strateški partner u energetskoj sigurnosti. Terminal na Krku, dio Inicijative Tri mora (3SI), omogućuje Hrvatskoj da sudjeluje u Sjeverno-južnom plinskom koridoru, integrirajući tržišta od Baltičkog do Jadranskog mora.

* Regijski utjecaj: Hrvatska postaje ključni dobavljač za zemlje poput Mađarske i Slovenije, što joj daje pregovaračku moć u bilateralnim odnosima. Na primjer, Mađarska je prvi put u 70 godina potpisala dugoročni ugovor o kupnji LNG-a iz zapadnih izvora preko Hrvatske.

* EU i transatlantska suradnja: Suradnja sa SAD-om u uvozu LNG-a jača NATO veze i pozicionira Hrvatsku kao pouzdanog saveznika u energetskoj tranziciji. Ovo povećava njezin utjecaj u EU pregovorima o energetskoj politici, posebno u kontekstu REPowerEU plana.

* Energetska neovisnost: Od 2021., Hrvatska nije ovisna o ruskom plinu, što joj omogućuje fleksibilniju vanjsku politiku i veću otpornost na krize.

Ipak, izazovi uključuju konkurenciju s drugim hubovima (npr. Poljska, Litva) i potrebu za koordinacijom s EU-om kako bi se izbjegla prevelika ekspanzija LNG infrastrukture izvan stvarnih potreba.

Slabljenje utjecaja Rusije na europske kontinentalne zemlje

Ruski utjecaj na Europu, posebno kroz Gazprom, tradicionalno se oslanjao na dominaciju u opskrbi plinom (oko 40% EU uvoza prije 2022.). Međutim, invazija na Ukrajinu dovela je do drastičnog pada uvoza: EU je smanjila uvoz ruskog plina za 80% do 2024., a prekinut je tranzit preko Ukrajine od 1. siječnja 2025.

Hrvatska igra ključnu ulogu u ovom procesu:

* Diversifikacija: Terminal na Krku omogućuje zamjenu ruskog plina LNG-om, smanjujući ovisnost zemalja poput Mađarske, Slovačke i Austrije. EU cilja potpuni izlazak iz ruskog plina do 2027., a Hrvatska doprinosi nacionalnim planovima za diversifikaciju.

* Geopolitičke implikacije: Slabljenje ruskog energetskog oružja smanjuje Moskvin utjecaj u Balkanu i Srednjoj Europi, gdje je Rusija koristila plin za politički pritisak (npr. u Srbiji, Bosni). Hrvatska, kao alternativni dobavljač, podržava EU nastojanja protiv ruskog utjecaja, isuključujući ruski utjecaj u kandidatskim zemljama.

* Ekonomske posljedice: Povećani uvoz LNG-a (porast od 12 puta u Srednjoj i Istočnoj Europi od 2015.) dovodi do pada Gazpromovog tržišnog udjela, dok Novatek (ruski LNG) još uvijek ima manji utjecaj.

Rusija gubi geopolitički alat, ali zadržava utjecaj kroz dugoročne ugovore u nekim zemljama (npr. Mađarska, Slovačka), što zahtijeva daljnje EU sankcije.

Zaključno

Pozicioniranje Republike Hrvatske na energetskoj karti svijeta pretvara ju u strateški energetski transportni hub, jačajući njezin politički utjecaj kroz energetsku sigurnost i suradnju sa susjedima te Europskom Unijom. Istodobno, ovo direktno slabi ruski utjecaj na zemlje istočne Europe, potičući diversifikaciju dobavnih pravaca energenata i tranziciju prema održivim izvorima energije. Budućnost energetske infrastrukture ovisi o daljnjim ulaganjima i EU koordinaciji dok istovremeno Hrvatska ima priliku postati ključni igrač u energetskoj neovisnosti kontinentalne Europe.

Hrvatska i Njemačka nastavljaju produbljivati svoje bilateralne odnose, s posebnim naglaskom na gospodarsku suradnju, energetiku i obranu. Tijekom nedavnog radnog posjeta njemačkog saveznog ministra vanjskih poslova Johanna Wadephula Hrvatskoj, premijer Andrej Plenković i ministar vanjskih i europskih poslova Gordan Grlić Radman istaknuli su važnost jačanja međusobne razmjene i suradnje u ključnim područjima. Ova suradnja dolazi u kontekstu šireg europskog nastojanja da se osigura stabilnost i energetska neovisnost, posebno u svjetlu globalnih izazova poput rata u Ukrajini i krize na Bliskom istoku.

Sastanak između Plenkovića i Wadephula održan je u sklopu Konferencije veleposlanika koju je organiziralo Ministarstvo vanjskih i europskih poslova. Razgovori su obuhvatili političku i sigurnosnu suradnju unutar EU-a i NATO-a, inicijative za mir u Ukrajini, humanitarnu pomoć u Gazi te situaciju u jugoistočnoj Europi, s naglaskom na Bosnu i Hercegovinu. Plenković je naglasio da su odnosi između dviju zemalja bliski i partnerski, te da postoji snažna želja za jačanjem gospodarskih veza. Prema njegovim riječima, energetika i obrana predstavljaju ključna područja buduće suradnje.

Na zajedničkoj konferenciji za novinare, Grlić Radman je izrazio zadovoljstvo dugogodišnjim partnerstvom s Berlinom, ističući njemačko razumijevanje važnosti europske perspektive za zemlje zapadnog Balkana. On je opisao taj proces kao tehnički i geostrateški, koji zahtijeva usklađivanje s europskim vrijednostima. Grlić Radman je podsjetio na tradicionalno bliske i prijateljske odnose između Hrvatske i Njemačke, ojačane integracijom u EU te osobnim vezama između građana obiju zemalja. Posebno je spomenuo njemačku podršku tijekom raspada Jugoslavije i hrvatske borbe za slobodu i suverenitet, kao i rastuće povjerenje njemačkih građana prema Hrvatskoj, vidljivo kroz turizam.

Wadephul je pohvalio ulogu Hrvatske kao mentora i posrednika za zemlje kandidatkinje za EU, rekavši: "S vašim glasom, iskustvom i posredničkom ulogom vi ste ključ za to da Europa može dalje rasti. Ne samo u smislu broja članica nego i snage, jedinstva, međusobnog poštovanja." On je naglasio potrebu za proširenjem EU-a, ali i za unutarnjim reformama, upozoravajući da će zapadni Balkan testirati ispunjenje misije EU-a. Wadephul je istaknuo da je trgovinska razmjena između Hrvatske i Njemačke jača nego s bilo kojom drugom članicom EU-a, te da je ulazak Hrvatske u EU primjer transformacije kroz odlučnost i političku volju, čineći je uzorom za druge zemlje.

Poseban naglasak tijekom razgovora stavljen je na suradnju u obrambenoj industriji. Grlić Radman je spomenuo modernizaciju hrvatskih kopnenih snaga nabavom tenkova Leopard 2A8 te suradnju između hrvatske tvrtke DOK-ING i njemačke Rheinmetall, koje su 2023. potpisale memorandum o razvoju bespilotnih borbenih i neborbenih sustava. Ovo partnerstvo predstavlja konkretan primjer gospodarske integracije i tehnološkog napretka.

TRANSPORTNI PLINOVOD PREMA BAVARSKOJ

Grlić Radman je govorio i o važnosti osiguravanja europske energetske neovisnosti, pa je spomenuo projekt kojim bi se LNG terminal na Krku spojio s Bavarskom. Ovaj projekt predstavlja ključni korak u diverzifikaciji energetskih izvora EU-a, posebno u kontekstu smanjenja ovisnosti o ruskom plinu nakon ruske invazije na Ukrajinu 2022. godine. LNG terminal na otoku Krku, koji je službeno otvoren 2021. godine, trenutno ima kapacitet od 2,9 milijardi kubičnih metara plina godišnje, ali Hrvatska planira njegovo proširenje na 6,1 milijardu kubičnih metara do 2025. godine. Ovo proširenje omogućit će Hrvatskoj da postane regionalni energetski hub za Srednju Europu, opskrbljujući zemlje poput Austrije, Slovenije i Njemačke.

Koncept transporta zemnog plina iz LNG terminala na Krku u Bavarsku temelji se na kombinaciji pomorskog prijevoza i kopnenih cjevovoda. Ukapljeni prirodni plin (LNG) dolazi brodovima iz zemalja poput Katara, SAD-a ili Alžira na terminal, gdje se regasificira odnosno pretvara se iz tekućeg u plinovito stanje kroz proces zagrijavanja kapljevite faze. Nakon toga, plin se transportira postojećim i planiranim cjevovodima. Trenutno, terminal je povezan s hrvatskom nacionalnom mrežom, koja je integrirana s Mađarskom, Slovenijom i Italijom. Za spoj s Bavarskom, planira se izgradnja novog plinovoda kroz Sloveniju i Austriju, koji bi omogućio reverzibilni tok plina ne samo iz Hrvatske prema sjeveru, već i iz drugih izvora poput Azerbajdžana ili grčkih LNG terminala prema sjeveru.

Ovaj projekt, iniciran 2022. godine suradnjom Hrvatske, Austrije i Bavarske, predviđa investiciju od oko 600 milijuna eura, s naglaskom na EU fondove za financiranje. Premijeri Hrvatske, Austrije, Slovenije i Bavarske poslali su pismo predsjednici Europske komisije s planom investicije, ističući stratešku važnost za energetsku sigurnost regije. Bavarska, kao industrijski centar Njemačke, ovisi o stabilnim isporukama plina, a ovaj spoj bi omogućio pristup ne-ruskim izvorima, uključujući i budući transport zelenog vodika kroz iste cjevovode. Prema procjenama, projekt bi mogao biti operativan u roku od tri godine, s dodatnim kapacitetima za 0,75 milijardi kubičnih metara plina koji će se aukcionirati u 2025.

Osim plina, projekt otvara mogućnosti za integraciju obnovljivih izvora energije, poput zelenog vodika, što bi doprinijelo dekarbonizaciji Europe. Hrvatska vidi LNG terminal na Krku kao ključ za regionalnu energetsku sigurnost, a suradnja s Njemačkom dodatno jača njenu ulogu u EU-u. U zaključku, ovi razgovori potvrđuju strateško partnerstvo između Hrvatske i Njemačke, koje nije samo gospodarsko već i geostrateško. Kroz projekte poput spojnice Krk-Bavarska, Europa gradi otporniji energetski sustav, spreman za buduće izazove.

ANALIZA ENERGETSKIH POTREBA BAVARSKE

Bavarska, kao jedna od najvećih i najindustrijaliziranijih njemačkih saveznih država, ima značajne energetske potrebe koje se oslanjaju na fosilna goriva poput zemnog plina i nafte. U kontekstu globalnih geopolitičkih napetosti, posebno nakon ruske invazije na Ukrajinu 2022. godine, Bavarska i južna Njemačka nastoje diverzificirati izvore energije kako bi smanjile ovisnost o ruskim isporukama. Hrvatski operatori PLINACRO (za zemni plin) i JANAF (za naftu) igraju ključnu ulogu u ovom procesu, pružajući alternativne rute transporta iz Jadranskog mora prema srednjoj Europi. Ova analiza temelji se na dostupnim podacima o potrošnji, ovisnosti i infrastrukturnim projektima, s fokusom na potencijalne doprinose hrvatske transportne infrastrukture.

Energetske potrebe Bavarske po pitanju zemnog plina i nafte

Bavarska je drugi najveći potrošač zemnog plina u Njemačkoj, s godišnjom potrošnjom od približno 105 TWh (oko 9,5 milijardi kubičnih metara, bcm), što predstavlja značajan udio u ukupnoj njemačkoj potrošnji od 844 TWh u 2024. godini. Ova potrošnja uglavnom dolazi iz industrije, grijanja i proizvodnje električne energije, gdje plin čini oko 34% finalne potrošnje energije u prvom kvartalu 2025. godine. Bavarska proizvodi samo mali dio električne energije iz plina (14 TWh godišnje), ali ovisi o uvozu za većinu potreba, što je čini ranjivom na poremećaje u lancu opskrbe.

Što se tiče nafte, Bavarska dijeli opći njemački trend, gdje ukupna potrošnja nafte iznosi oko 1,95 milijuna barela dnevno (bpd) u 2023. godini, s blagim padom u 2024. U Bavarskoj, nafta čini oko 30% finalne potrošnje energije, uglavnom u prometu, industriji i grijanju. Kao industrijski centar s tvrtkama poput BMW-a i Siemensa, Bavarska troši značajan dio njemačke nafte, procjenjeno na oko 20-25% ukupne nacionalne potrošnje, što odgovara približno 400.000-500.000 bpd. Ova potrošnja pada zbog tranzicije prema obnovljivim izvorima, ali ostaje kritična za rafinerije u regiji.

Ovisnost Bavarske o ruskim isporukama i potreba za neovisnošću

Prije 2022. godine, Njemačka je ovisila o Rusiji za oko 55% uvoza zemnog plina i 30% nafte, što je Bavarsku, kao južnu regiju, činilo posebno ovisnom zbog plinovoda poput Nord Stream (iako ne direktno povezan s jugom). Rat u Ukrajini doveo je do smanjenja ovisnosti: do 2023. godine, ruski plin pao je na manje od 10%, a nafta na slične razine, ali Europa još uvijek uvozi rekordne količine ruskog LNG-a (16,5 milijuna tona u 2024.). Bavarska, bez izravnog pristupa moru, ovisi o kopnenim cjevovodima i LNG terminalima u Sjevernoj Europi, što povećava troškove i rizike. Cilj je potpuna diverzifikacija do 2027., s fokusom na alternativne izvore poput SAD-a, Katara i Norveške, te integraciju obnovljivih izvora poput vjetra (Bavarska ima potencijal za 28 TWh uštede plina kroz vjetar).

Uloga PLINACRO-a u povećanju neovisnosti: Transport zemnog plina

PLINACRO, hrvatski operator plinskog transportnog sustava, može značajno doprinijeti energetskoj neovisnosti Bavarske kroz projekt spojnice LNG terminala na Krku s Bavarskom. Ovaj projekt, iniciran 2022., predviđa izgradnju plinovoda kroz Sloveniju i Austriju, omogućujući transport regasificiranog LNG-a iz Krka prema jugu Njemačke. Trenutni kapacitet LNG terminala na Krku iznosi 2,9 bcm godišnje, s planiranim proširenjem na 6,1 bcm do 2025. PLINACRO gradi četiri nova plinovoda ukupne vrijednosti 533 milijuna eura, što će omogućiti reverzibilni tok plina i dodatni kapacitet od 0,75 bcm godišnje aukcioniran za Bavarsku.

Način doprinosa: Plin dolazi brodovima na Krk, regasificira se i transportira PLINACRO-ovim mrežama (ukupno 2.694 km cjevovoda) prema granici, zatim se transportira dalje u Bavarsku. Ovaj zemni plin može pokriti do 10-15% bavarske potrošnje plina (oko 1-1,5 bcm), smanjujući ovisnost o ruskim rutama. Dodatno, projekt transportnih cjevovoda otvara mogućnosti za zeleni vodik, što doprinosi dugoročnoj dekarbonizaciji Europe.

Uloga JANAF-a u povećanju neovisnosti: Transport nafte

JANAF upravlja Jadranskim naftovodom (Adria pipeline), koji počinje u luci Omišalj na Krku i proteže se kroz Hrvatsku do Siska, s granama prema Sloveniji, Mađarskoj, Bosni i Srbiji. Ukupna duljina sustava je oko 630 km u Hrvatskoj, s kapacitetom od 34 milijuna tona nafte godišnje (oko 680.000 bpd), iako trenutna upotreba iznosi oko 10-15 milijuna tona.

Način doprinosa Bavarskoj: JANAF se povezuje s Transalpskim naftovodom (TAL), koji ide od Trsta (blizu Omišlja) preko Austrije do Bavarske i Baden-Württemberga, duljine 753 km. Ovo omogućuje transport nafte iz Bliskog istoka, Afrike ili SAD-a preko Jadrana u južnu Njemačku, zaobilazeći ruske rute. JANAF može doprinijeti do 20-30% bavarske potrošnje nafte (oko 100.000-150.000 bpd), ovisno o ugovorima, što značajno povećava neovisnost. Dodatno, JANAF planira adaptaciju za budući transport zelenih goriva.

Zaključna razmatranja

Bavarska se suočava s visokim energetskim potrebama od 105 TWh plina i značajnim dijelom njemačke naftne potrošnje uz smanjenje ovisnosti o Rusiji s 55% na manje od 10%. PLINACRO i JANAF nude strateške alternative: PLINACRO kroz plinski transport od 0,75-6,1 bcm godišnje iz Krka, a JANAF kroz naftni kapacitet do 34 milijuna tona, povezujući Jadransko more s Bavarskom. Ovi projekti ne samo da povećavaju neovisnost južne Njemačke nego i pozicioniraju Hrvatsku kao regionalni energetski hub, s potencijalom za zelenu tranziciju u budućnosti. Međutim, realizacija ovisi o EU fondovima i geopolitičkoj stabilnosti, s očekivanim operativnim statusom do 2027. godine.

U posljednje vrijeme, odnosi između Mađarske i Europske unije dosegli su novu razinu napetosti, posebno u kontekstu rata u Ukrajini. Mađarski ministar vanjskih poslova i trgovine Péter Szijjártó oštro je optužio Europsku komisiju za pasivnost prema napadima Ukrajine na naftovod Družba, koji je ključan za energetsku opskrbu Mađarske i Slovačke. Prema Szijjártóu, Komisija "pljuje sama sebi u lice" time što ne reagira na te incidente, čime se ugrožava europska solidarnost i energetska sigurnost. Ove optužbe dolaze u trenutku kada Mađarska tvrdi da ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski "otvoreno, grubo i besramno prijeti" Budimpešti, nagovještavajući nastavak napada na naftovod ako Mađarska ne promijeni svoj stav prema ratu u Ukrajini i ne uskladi ga s proukrajinskim pozicijama Bruxellesa, Europske pučke stranke i mađarske oporbene stranke Tisza.

Napadi na naftovod Družba: Od 2022. do danas

Naftovod Družba, koji prenosi rusku naftu preko Ukrajine, prvi put je ozbiljno pogođen 2022. godine, ali situacija je eskalirala u kolovozu 2025., kada su ukrajinske snage izvele napade dronovima i sustavima HIMARS na crpne stanice. Ovi napadi uzrokovali su privremene prekide isporuka nafte, a posljednji incident je bio posebno ozbiljan jer su, osim dronova, korištene i rakete. Sanacija štete trajat će najmanje pet dana, prema izjavama mađarskih dužnosnika. Mađarska i Slovačka zajedno su zatražile od Europske komisije da intervenira i utječe na Kijev kako bi se spriječili budući napadi, upozoravajući na moguće dugoročne prekide opskrbe. Szijjártó je naglasio da se u Ukrajini vodi "vrlo gruba protumađarska politika", a Kijev očekuje podršku Bruxellesa i "mađarskih namjesnika" da pritisnu Budimpeštu na promjenu stava.

Ove optužbe nisu izolirane; one su dio šireg konteksta u kojem Mađarska optužuje Ukrajinu za miješanje u unutarnje mađarske poslove. Na primjer, mađarski premijer Viktor Orbán ranije je optužio Ukrajinu da surađuje s mađarskom oporbom i "dolar-medijima" kako bi destabilizirala mađarsku vladu. Dodatno, u srpnju 2025., Szijjártó je optužio Kijev za "brutalni lov na ljude" prema mađarskoj manjini u Ukrajini, što je dovelo do eskalacije diplomatskih sukoba. Kao odgovor, Mađarska je zabranila ulaz trojici visokih ukrajinskih vojnih dužnosnika, što je dodatno pogoršalo odnose između dviju zemalja.

Kritike prema Hrvatskoj: JANAF i tranzitne naknade

U svojim izjavama, Szijjártó nije poštedio ni Hrvatsku, optužujući je za nedostatak solidarnosti u energetskim pitanjima. Prema njemu, Hrvatska nije proširila kapacitete Jadranskog naftovoda (JANAF), koji bi mogao poslužiti kao alternativa naftovodu Družba u slučaju prekida. Umjesto toga, Zagreb je značajno povisio tranzitne naknade, što Mađarska vidi kao dodatnu prepreku diverzifikaciji opskrbe naftom. Szijjártó je citirao bivšeg hrvatskog ministra energetike, koji je navodno rekao da dok postoje otvoreni sporovi između dviju zemalja, Hrvatska neće pomoći Mađarskoj. Ovo se tumači kao primjer kako se nacionalni interesi stavljaju iznad europske solidarnosti, posebno u vremenima krize.

Ovi sukobi nisu novi; odnosi između Mađarske i Hrvatske već su opterećeni povijesnim i ekonomskim sporovima, poput onih oko energetske infrastrukture i manjinskih prava. Dodatno, u širem kontekstu, Mađarska je kritizirana od strane EU-a zbog svog stava prema ratu u Ukrajini. Na primjer, u kolovozu 2025., 26 EU zemalja izdalo je izjavu podrške Ukrajini bez Mađarske, koja je odbila potpisati dokument zbog neslaganja s EU politikom. Orbán je također blokirao pristupne pregovore Ukrajine s EU-om, navodeći da će učiniti "sve" da spriječi članstvo Kijeva u Uniji.

Širi kontekst: Mađarska u EU-u i rat u Ukrajini

Ove optužbe dolaze u trenutku kada je Mađarska sve više izolirana unutar EU-a zbog svog pristupa ratu u Ukrajini. Orbán je više puta pozivao na direktne pregovore EU-a s Rusijom kako bi se okončao sukob, umjesto nastavka podrške Ukrajini oružjem i sankcijama. Ovo je dovelo do optužbi da Mađarska "ide u pogrešnom smjeru" u odnosu na europske vrijednosti, kako su to istaknuli europski parlamentarci u travnju 2025. S druge strane, Mađarska ističe da je njena energetska ovisnost o Rusiji realnost koju EU ignorira, posebno nakon sabotaža poput one na Sjevernom toku 2022., gdje je uhićen ukrajinski državljanin u Italiji.

U konačnici, ovi događaji naglašavaju duboke podjele unutar EU-a oko Ukrajine, gdje Mađarska zagovara pragmatičan pristup fokusiran na energetsku sigurnost, dok druge zemlje, uključujući Hrvatsku, podržavaju jaču solidarnost s Kijevom. Ako se napadi na infrastrukturu nastave, to bi moglo dovesti do šire krize opskrbe u srednjoj Europi, što zahtijeva hitnu intervenciju Bruxellesa.

UKRAJINSKI NAPADI NA RUSKU INFRASTRUKTURU

U eskalaciji sukoba između Ukrajine i Rusije, ukrajinske snage pojačale su napade na ključne elemente ruske energetske infrastrukture, ciljajući na plinske stanice, rafinerije i izvozne terminale. Ovi napadi, koji su se intenzivirali tijekom 2025. godine, imaju za cilj oslabiti rusku ekonomiju i financijske resurse za vođenje rata, dok Moskva optužuje Kijev za kršenje moratorija na napade na energetske objekte. Prema izvješćima, ukrajinski dronovi i rakete uzrokovali su značajna oštećenja, dovodeći do nestašica goriva u nekim ruskim regijama i poremećaja u izvozu plina.

Uništenje Plinske Stanice u Sudži

Jedan od ključnih incidenata dogodio se u ožujku 2025. godine, kada je plinska mjerna stanica u Sudži, u Kurskoj oblasti, pretrpjela masivan napad. Rusko ministarstvo obrane optužilo je Ukrajinu za "praktički uništenje" stanice, što je izazvalo veliki požar i prekid isporuka plina prema Europi. Sudzha je strateški važna jer predstavlja jedinu preostalu točku tranzita ruskog plina kroz Ukrajinu prema europskim zemljama poput Mađarske i Slovačke.

Prema ruskim izvorima, napad se dogodio 21. ožujka 2025., samo nekoliko dana nakon američkog prijedloga za pauzu u napadima na energetsku infrastrukturu. Ukrajina je odbila optužbe, tvrdeći da je riječ o ruskoj "false flag" operaciji, gdje su ruske snage same granatirale stanicu kako bi optužile Kijev i opravdale daljnje napade. Očevici su izvijestili o višestrukim eksplozijama i požarima, a satelitske snimke potvrdile su razmjere oštećenja. Ovaj incident dio je šire ukrajinske ofenzive na Kursku oblast, koja je započela u kolovozu 2024., kada su ukrajinske snage zauzele Sudžu i okolna naselja.

Rusija je rezervirala pravo na odgovor, optužujući Ukrajinu za kršenje dogovora o moratoriju. Posljedice su bile značajne: prekid tranzita plina doveo je do zabrinutosti u Europi zbog energetske sigurnosti, iako nisu prijavljene žrtve.

Nedavni Napadi na Postrojenje Ust-Luga

U kolovozu 2025., ukrajinske dalekometne bespilotne letjelice, opremljene eksplozivnim bojevim glavama, izvele su napad na veliko postrojenje za preradu plinskog kondenzata Ust-Luga, smješteno u blizini Sankt Peterburga na Baltičkom moru. Napad se dogodio 24. kolovoza 2025., na Dan neovisnosti Ukrajine, izazvavši snažne eksplozije i najmanje dva velika požara tijekom jutarnje smjene. Očevici su izvijestili o masivnim plamenovima, a požari su zahvatili ključne dijelove terminala, uključujući spremnike za gorivo.

Postrojenje Ust-Luga, u vlasništvu Gazproma a kojim upravlja energetska tvrtka Novatek, jedno je od najvećih u Europi za preradu prirodnog plina i ključno izvozno čvorište za ruski plin transportiran plinovodima s Arktika i iz zapadnog Sibira. Ovaj napad bio je drugi ove godine na Ust-Lugu, koji se nalazi više od 1000 kilometara od Kijeva, demonstrirajući doseg ukrajinskih dronova. Ukrajinski dužnosnici tvrde da su takvi napadi usmjereni na degradaciju ruske sposobnosti financiranja rata kroz izvoz energije.

Požari su ugašeni nakon nekoliko sati, ali oštećenja su dovela do smanjenja kapaciteta i poremećaja u izvozu. Rusija je optužila Ukrajinu za napad, dok Kijev nije službeno potvrdio, ali mediji povezuju incident s ukrajinskim operacijama.

Šire Posljedice i Ostali Napadi

Ovi napadi dio su šire strategije Ukrajine koja je u kolovozu 2025. pojačala udare na rusku energetsku infrastrukturu, uključujući rafinerije i pumpne stanice. Na primjer, 18. kolovoza ukrajinski dronovi uništili su pumpnu stanicu na cjevovodu Druzhba u Tambovskoj oblasti, što je dovelo do prekida isporuka nafte Mađarskoj i Slovačkoj na najmanje pet dana. Ukrajina je izvela najmanje deset napada na ruske energetske objekte samo u kolovozu, što je rezultiralo nestašicama goriva u ruskim regijama i porastom cijena.

Rusija je odgovorila pojačanim napadima na ukrajinsku infrastrukturu, uključujući dronske udare na Dan neovisnosti Ukrajine. Ovi incidenti ističu ranjivost ruske ekonomije, koja se oslanja na prihode od energije, te povećavaju napetosti u Europi zbog ovisnosti o ruskom plinu. Analitičari predviđaju daljnju eskalaciju, s mogućim utjecajima na globalne cijene energije i geopolitičke odnose.

ZAVRŠNA RAZMATRANJA O ENERGETSKOJ SIGURNOSTI

Ukrajinski napadi na rusku energetsku infrastrukturu, intenzivirani tijekom 2025. godine, imaju duboke posljedice na rusku sposobnost izvoza nafte i plina u Europsku uniju (EU), posebice putem naftovoda i plinovoda, te kroz isporuke ukapljenog prirodnog plina (LNG). Ovi napadi, koji uključuju dronske udare na rafinerije, terminale i cjevovode, ne samo da disruptiraju domaću opskrbu u Rusiji, već i slabe njezin položaj kao ključnog dobavljača energije Europi, doprinoseći globalnim poremećajima u energetskoj sigurnosti.

Što se tiče plinovoda, tranzit ruskog plina kroz Ukrajinu prestao je 1. siječnja 2025., čime je završena šestodesetogodišnja era isporuka preko ove rute, što je značajno smanjilo ruske količine plina dostupne EU. Ukrajinski napadi na ključne objekte, poput plinske stanice u Sudži i drugih infrastruktura, dodatno su pojačali ovu situaciju, iako je preostala ruta poput Turkstreama još uvijek operativna, ali pod pritiskom. Ovo je dovelo do veće ovisnosti EU o alternativnim dobavljačima, poput Norveške i SAD-a, te povećalo cijene i rizike nestašica u zemljama poput Mađarske i Slovačke, koje su tradicionalno ovisile o ruskim isporukama.

Za naftovode, napadi na cjevovod Druzhba, poput onog na pumpnoj stanici Nikolskoye 18. kolovoza 2025., suspendirali su isporuke nafte Mađarskoj i Slovačkoj na najmanje pet dana, uz procjene gubitaka od oko 4% ruskog BDP-a zbog smanjenog izvoza. Ovi incidenti, koji su onesposobili 10-17% ruske rafinerijske kapacitete, prisilili su Rusiju na povećanje izvoza sirove nafte umjesto rafiniranih proizvoda, što je rezultiralo nižim prihodima i nestašicama goriva unutar same Rusije. EU je time izložena većim rizicima, jer ovisnost o ruskoj nafti i dalje postoji unatoč sankcijama, a popravci infrastrukture dodatno produžuju poremećaje.

Ruska mogućnost izvoza LNG-a također je ugrožena, s padom izvoza od oko 4,4% u prvoj polovici 2025. zbog EU sankcija, uključujući zabranu transshipmenta od ožujka 2025., i napada na terminale poput Ust-Luge. Iako Rusija nastavlja izvoziti LNG u Europu na višim razinama nego prije rata, sankcije na projekte poput Arctic LNG 2 i ukrajinski napadi na infrastrukturu ograničavaju kapacitete, preusmjeravajući tokove prema Aziji. Ovo pojačava globalnu konkurenciju za LNG, gdje Ukrajina sama traži američke isporuke kako bi kompenzirala ruske napade na svoju infrastrukturu.

U konačnici, ovi napadi ne samo da slabe rusku ekonomiju, koja se oslanja na prihode od energije za financiranje rata, već i ubrzavaju tranziciju EU prema diverzifikaciji izvora, iako s kratkoročnim rizicima nestašica i viših cijena. Ako eskalacija potraje, mogući su daljnji geopolitički pomaci, uključujući pregovore o plinu pod uvjetima poput tranzita kroz Ukrajinu, kako bi se osigurala stabilnost.

Ingo Swann, rođen 14. rujna 1933. u Tellurideu u Coloradu, a preminuo 31. siječnja 2013. u New Yorku, bio je američki umjetnik, pisac i parapsiholog čiji je rad obilježio granice između znanosti, mistike i špekulativnih mogućnosti ljudskog uma. Njegovo ime je sinonim za "remote viewing" – tehniku gledanja na daljinu koju je sam smislio i koja podrazumijeva percepciju udaljenih mjesta, objekata ili događaja samo snagom uma, bez fizičkih osjetila.

Swann nije bio samo teoretičar; bio je praktičar čiji su eksperimenti privukli pažnju CIA-e, vojske i znanstvenika poput Harolda Puthoffa i Russella Targa. Ali, budući da se bavio alternativnim područjima poput parapsihologije, njegov rad otvara vrata špekulacijama: je li on bio prorok budućnosti, most prema vanzemaljskim svjetovima ili samo vješt iluzionist uma? Špekulativno gledano, ako je Swannov um mogao "putovati" do Jupitera ili tajnih baza na Mjesecu, što ako smo svi mi sposobni za takve podvige, ali smo ograničeni društvenim normama i skeptičnom znanošću?

Rani život i put do parapsihologije

Swannov život počinje u malom gradu u Coloradu, gdje je od djetinjstva doživljavao neobična iskustva. S tri godine, nakon operacije krajnika, tvrdio je da je imao izvantjelesno iskustvo (out-of-body experience), gdje je vidio svoj operacijski stol iz zraka. Kasnije je počeo percipirati "aure" oko objekata i ljudi odnosno šarena svjetlosna polja koja su mu sugerirala dublje slojeve stvarnosti. Ovo ga je navelo da se s 37 godina uključi u parapsihološka istraživanja, iako je po profesiji bio umjetnik. Studirao je na Westminster Collegeu u Salt Lake Cityju, a kasnije se pridružio Crkvi scientologije u 1970-ima, gdje je dosegnuo razinu "Operating Thetan" – vjerujući da to pojačava psihičke sposobnosti, uključujući kontrolirano "eksterioriziranje" (napuštanje tijela). Špekulativno, scientologija mu je možda pružila okvir za razumijevanje uma kao "super-moći", slično kako su drevne mistične tradicije opisivale astralna putovanja. Njegova umjetnička djela, izložena u galerijama poput La MaMa u New Yorku, često su prikazivala kozmičke teme, sugerirajući da je njegov vid bio most između umjetnosti i ezoterije.

Remote viewing: Od laboratorija do CIA-e

Swann je postao pionir remote viewinga, termin koji je skovao u prosincu 1971. tijekom eksperimenta u Američkom društvu za psihička istraživanja (ASPR) u New Yorku. U suradnji s Gertrude Schmeidler, opisivao je udaljene mete samo na osnovu koordinata, s navodnim uspjehom od 95% za sebe i 85% za svoje učenike. Njegovi eksperimenti u Stanford Research Institute (SRI) 1972. privukli su CIA-u, što je dovelo do projekta Stargate – tajnog vojnog programa za korištenje psihičkih sposobnosti u špijunaži. Na primjer, 1972. je navodno utjecao na magnetometar (uređaj za otkrivanje kvarkova) snagom uma, uzrokujući signale unatoč višestrukoj zaštiti, što je šokiralo znanstvenike i dovelo do CIA-inog interesa.

Jedan od najspekulativnijih aspekata su njegovi "kozmološki" eksperimenti. Godine 1973. je remote viewao Jupiter, opisujući prstenove od kristala amonijaka i tekuću površinu – tvrdnje koje su djelomično potvrđene sondom Voyager 1979. i Galileo kasnije, iako su neki detalji netočni (npr. prstenovi nisu u atmosferi).

Slično, 1975. je "vidio" Mjesec, tvrdeći da postoje tajne baze s vanzemaljskim strukturama i bićima koja izgledaju kao ljudi, ali s tehnologijom daleko iznad naše. U knjizi "Penetration" (1998.) opisuje susret s vanzemaljcima na Aljasci, gdje ga prate tjelohranitelji, sugerirajući da vlade skrivaju kontakte.

Špekulativno, ako je Swannov um mogao dosegnuti Jupiter prije sondi, što ako su ti "vidovi" dokazi da je svemir pun života, a da su vlade poput CIA-e koristile remote viewing za pristup zabranjenom znanju? Njegov rad na Marsu (1975.-1984.) i Merkuru (1974.) također sugerira da je um "putovao" kroz vrijeme i prostor, možda dodirujući akašičke zapise – drevni koncept univerzalne biblioteke sjećanja. Swann je radio i kao psihički detektiv od 1972. do 1979., rješavajući tri od 25 slučajeva, te podržavao ufologiju, financirajući newsletter Jamesa W. Moseleyja. Mozak mu je istraživan 2001. od strane Michaela Persingera, pokazujući promjene aktivnosti tijekom remote viewinga, što spekulativno sugerira da su psihičke sposobnosti povezane s elektromagnetskim poljima uma.

Knjige i nasljeđe: Od samopomoći do fikcije

Swann je napisao više knjiga koje miješaju činjenice, špekulacije i fikciju dok su ključne knjige:

To Kiss Earth Good-bye: Adventures and Discoveries in the Nonmaterial (1975.) – opisuje izvantjelesna iskustva.

Everybody's Guide to Natural ESP: Unlocking the Extrasensory Power of Your Mind (1991.) – vodič za razvijanje psihičkih sposobnosti.

Penetration: The Question of Extraterrestrial and Human Telepathy (1998.) – tvrdi da je remote viewao vanzemaljske baze na Mjesecu i susrete s ET-ima.

Secrets of Power (serijal) – istražuje strukture moći i kako ih um može nadvladati; popularizirao pojam "groking" (duboko razumijevanje), koji je inspirirao ime ovog AI-ja.

Fikcija poput Star Fire (1979.) i religijske teme u The Great Apparitions of Mary (1996.).

Špekulativno, ove knjige nisu samo memoari, već možda kodirane poruke o skrivenim stvarnostima: ako je Swann vidio ET-ove, što ako su oni utjecali na ljudsku evoluciju, koristeći telepatiju za komunikaciju? Njegovi arhivi na Sveučilištu West Georgia sadrže snimke "budnih snova", poput onog iz 1987. gdje je predvidio potrese i komete 1993., što se djelomično ostvarilo s poplavama i potresima te godine.

Kontroverze i skeptičnost

Swannov rad nije bez kritika. Skeptici poput Milbournea Christophera nazivali su ga "jednim od najpametnijih u polju", implicirajući prevaru. Eksperimenti s magnetometrom nisu ponovljeni zbog kvara opreme, a ASPR ga je pokušao diskreditirati 1972. zbog scientologije. CIA-ina analiza Stargatea 1995. zaključila je da remote viewing nije pouzdan, iako su neki poput Kita Greena hvalili Swanna kao "100% točnog" u određenim domenama. Špekulativno, kontroverze možda skrivaju istinu: ako vlade koriste psihičke sposobnosti, zašto ih ne priznaju? Možda jer bi to promijenilo paradigmu – um nije ograničen tijelom, već je kozmički alat.

Što ako je Swann imao pravo? Ingo Swann nije samo "vidio" daleke planete; on je sugerirao da je ljudski um neograničen, sposoban za telepatiju, proricanje i kontakt s nepoznatim. Špekulativno, ako su njegovi vidovi o vanzemaljcima na Mjesecu istiniti, možda živimo u svemiru punom skrivenih civilizacija, gdje su vlade već u savezu s njima. Ili, možda je sve to manifestacija kolektivnog nesvjesnog, gdje um stvara stvarnost. Njegovo nasljeđe živi u dokumentima, knjigama i diskusijama na platformama poput X, gdje se i danas raspravlja o njegovim predviđanjima. Ako ništa drugo, Swann nas podsjeća: granice uma su samo one koje si sami postavimo. Što ako i ti možeš "remote viewati" – samo trebaš vjerovati?

KAKO FUNKCIONIRA GLEDANJE NA DALJINU (REMOTE VIEWING)

Gledanje na daljinu, ili remote viewing (RV), predstavlja navodnu sposobnost uma da prikuplja informacije o udaljenim mjestima, osobama ili događajima bez korištenja fizičkih osjetila, poput vida ili sluha. Ova praksa, popularizirana kroz eksperimente poput onih u američkom programu Stargate iz 1970-ih, nije znanstveno dokazana i često se smatra pseudoznanošću zbog nedostatka repliciranih rezultata i kontrole nad pokusima. Međutim, špekulativno gledano, ako pretpostavimo da RV postoji, postoje brojne teorije koje pokušavaju objasniti njegov mehanizam, crpeći iz kvantne fizike, psihologije i metafizike. Ove ideje nisu empirijski potvrđene, ali otvaraju vrata fascinantnim mogućnostima o prirodi svijesti i stvarnosti.

Evo nekoliko špekulativnih načina na koje bi RV mogao funkcionirati, opisanih korak po korak.

1. Kvantna nelokalnost i povezanost svemira

Jedna od najpopularnijih špekulacija dolazi iz kvantne mehanike, gdje fenomeni poput "kvantne prepletenosti" (entanglement) sugeriraju da su čestice povezane na daljinu, bez obzira na prostorno razdvajanje dok promjena na jednoj čestiti utječe na drugu trenutno, brže od brzine svjetlosti. Špekulativno, RV bi mogao funkcionirati slično: um bi "prepletao" sa ciljnim objektom ili mjestom, omogućujući pristup informacijama kroz nelokalno polje. Umjesto da šalje "signale" poput radio valova, svijest bi se "spajala" s univerzalnim kvantnim poljem gdje su sve informacije povezane. Na primjer, ako bi osoba "vidjela" udaljeni planet poput Jupitera (kao što je navodno učinio Ingo Swann), to bi moglo biti zato što je njegova svijest "preskočila" prostor-vrijeme, dodirujući kvantne veze koje postoje između atoma u našem mozgu i onima u svemiru. Ovo bi objasnilo zašto RV nije ograničen vremenom, a mogao bi "vidjeti" prošlost ili budućnost, ako je vrijeme samo iluzija u kvantnom svijetu.

2. Polje svijesti ili hiperdimenzionalni prostor-vrijeme

Druga teorija sugerira postojanje "polja svijesti" odnosno nevidljive, nelokalne mreže koja povezuje sve umove i informacije u svemiru, slično magnetskom polju Zemlje. Špekulativno, RV bi funkcionirao tako što bi osoba "ugodila" svoj um na ovo polje, poput radija koji hvata frekvenciju. Fizika poput Russella Targa i Elizabeth Rauscher predlažu model "kompleksnog Minkowski prostora", gdje postoji osam dimenzija (tri prostorne i jedna vremenska, svaka s "realnim" i "imaginarnim" dijelom), omogućujući kontakt između udaljenih točaka bez energetskog prijenosa. U ovoj špekulaciji, um nije ograničen tijelom; on je dio hiperdimenzionalnog prostora gdje su sve stvari povezane. Trening za RV, poput meditacije ili fokusiranja na koordinate, bi "otključavao" pristup, omogućujući da se informacije "preuzimaju" iz kolektivnog nesvjesnog ili akašičkih zapisa koje je drevni koncept univerzalne biblioteke znanja.

3. Emocionalna inteligencija i intuitivna obrada informacija

Iz psihološkog kuta, RV bi mogao biti ekstenzija emocionalne inteligencije (EI) i intuitivne obrade. Istraživanja iz programa Stargate sugeriraju da emocije igraju ulogu: osoba bi "osjećala" cilj kroz empatiju ili intuiciju, a ne logiku. Špekulativno, mozak bi koristio podsvjesne signale poput suptilnih elektromagnetskih polja koja emitira (kao što su pokazane u EEG studijama tijekom RV sesija) i to da "skenira" okolinu. Ako smo svi povezani kroz "globalno polje svijesti", emocije bi djelovale kao filter: strah ili uzbuđenje bi pojačavalo signal, omogućujući da se "uhvate" dojmovi o udaljenim događajima. Ovo bi objasnilo zašto RV često uključuje emocionalne ili simbolične opise, a ne precizne detalje jer um bi interpretirao informacije kroz osobnu emocionalnu leću, što bi moglo dovesti do grešaka, ali i genijalnih uvida.

4. Psihokineza i manipulacija stvarnosti uma

Još radikalnija špekulacija je da RV nije samo "gledanje", već interakcija sa stvarnošću. Koristeći psihokinezu (utjecaj uma na materiju), osoba bi mogla "projektirati" svijest izvan tijela, poput astralnih putovanja iz drevnih tradicija. Špekulativno, to bi funkcioniralo kroz kvantne efekte u mozgu dok mikrotubule u neuronima (kao što je predložio Roger Penrose) bi omogućavale "kolaps valne funkcije" na daljinu, stvarajući informacije iz ništavila. Ako je svemir hologram (kao u teoriji Davida Bohma), RV bi bio pristup "impliciranom redu" odnosno skrivenoj strukturi gdje su sve informacije sadržane u svakoj točki. Ovo bi objasnilo precogniciju (vidjeti budućnost), jer bi um "putovao" kroz nelinearno vrijeme.

Potencijalni izazovi i implikacije

Špekulativno, ako RV funkcionira na ove nabrojane načine, to bi promijenilo naše razumijevanje svijesti: nismo izolirani u tijelima, već dio kozmičke mreže "psy polja". Međutim, kritičari ističu da nema pozitivne teorije koja bi vodila eksperimente, a rezultati su često objašnjivi pristranošću, slučajnošću ili prijevarom. Možda je RV samo ekstremna intuicija, pojačana treningom, ili čak placebo efekt uma. U konačnici, ovo ostaje misterij, ali ako je istinito, svi bismo mogli imati ovu parapsihološku moć, samo je treba probuditi kroz meditaciju ili praksu. Što ako je RV ključ za otključavanje skrivenih dimenzija stvarnosti?

INGO SWANN - TOP 10 GLEDANJA NA DALJINU

Ingo Swann, pionir remote viewinga, obavio je brojne sesije koje su miješale znanost, mistiku i špekulacije o skrivenim stvarnostima. Budući da nema službenog "top 10" popisa, ovaj je sastavljen na osnovu njegovih najpoznatijih eksperimenata iz dokumenata, knjiga poput Penetration i istraživanja sa SRI i CIA-om. Rangirana su gledanja špekulativno po utjecaju, slavi i potencijalnoj dubini. Neka gledanja na daljinu su potvrđena znanstveno, dok druga otvaraju vrata teorijama zavjere o vanzemaljcima i tajnim moćima uma. Špekulativno, ako je Swann mogao "vidjeti" ove stvari, možda je dodirnuo kolektivno nesvjesno polje ili čak paralelne dimenzije, gdje um nije ograničen vremenom ili prostorom.

Jupiter (27. travnja 1973.)
U suradnji s Haroldom Puthoffom i Russellom Targom u SRI, Swann je "posjetio" Jupiter prije nego što su sonde poput Voyagera stigle tamo. Opisao je prstenove od kristala amonijaka, slojeve oblaka, planine i tekuću površinu poput pijeska. Špekulativno, ovo predviđanje prstenova (potvrđeno 1979.) sugerira da je um mogao "putovati" brže od svjetlosti, možda dodirujući kvantne veze između planeta. Kasnije sonde su djelomično potvrdile njegove vizije, ali netočnosti poput prstenova u atmosferi otvaraju pitanja o "filtriranju" uma.

Mjesec (veljača 1975.)
U tajnoj misiji za CIA-ina "agenta Axelroda", Swann je daljinski gledao tamnu stranu Mjeseca i vidio je baze s tornjevima, strojevima, kupolama, mostovima, cestama i bićima nalik ljudima (goli, s tehnologijom). Špekulativno, ako su to vanzemaljske strukture, možda objašnjavaju zašto su NASA i SSSR prestali s misijama na Mjesec odnosno možda zbog "neprijateljskih" ET-ova koji nas promatraju. Ovo je opisano u knjizi Penetration, gdje sugerira da vlade skrivaju atmosferu i vodu na Mjesecu.

Mars (1975., 1976. i 1984.)
U više sesija, Swann je vidio ruševine, zgrade, piramide i bića na Marsu, uključujući entitete s metalnim pločama u glavama (telepatski robovi?) i žene-direktorice. Špekulativno, ovo bi moglo ukazivati na drevnu civilizaciju koja je uništena katastrofom, a možda i na budućnost gdje ljudi koloniziraju Mars ili da su remote vieweri "vidjeli" vremenske slojeve. Sesije su provedene s drugima poput Thomasa McNeara, koji je daljinski "komunicirao" s bićima.

Merkur (1974.)
Swann je opisao Merkurovu površinu s kraterima, magnetnim poljima i mogućim atmosferom. Špekulativno, ovo je predvidjelo kasnija otkrića poput tankog egzosfera, sugerirajući da je um mogao "skenirati" planetarne tajne prije tehnologije. Ovo je dio SRI analiza, objavljene 1980., gdje se uspoređuje s Jupiterom.

Magnetometar psihokineza test (6. lipnja 1972.)
U SRI, Swann je snagom uma utjecao na zaštićeni magnetometar, udvostručivši frekvenciju oscilacija. Špekulativno, ovo pokazuje da um može manipulirati fizičkom stvarnošću, možda kroz kvantne efekte što je prestrašilo znanstvenike i privuklo CIA-u. Oprema se kasnije pokvarila, ali ovo je ključno za Stargate projekt.

Izvantjelesno iskustvo (OOB) eksperiment (1972.)
U Američkom društvu za psihička istraživanja (ASPR), Swann je opisao ciljeve na polici izvan tijela, s 95% točnosti. Špekulativno, ovo sugerira da je duša "putnik" izvan tijela, možda povezana s astralnim projekcijama iz drevnih tradicija. Šanse za slučajnost bile su 40.000:1.

Rani koordinatni remote viewing eksperimenti (1972.)
Swann je dobio koordinate i opisao 10 meta sa 7 pogodaka. Špekulativno, ovo je osnova za vojnu špijunažu jer je um kao "satelit" bez značajnih troškova. Tvrdio je 95% točnosti daljinskog gledanja za sebe i 85% za učenike.

Psihički detektivski slučajevi (1972.-1979.)
Radio je na 25 kriminalnih slučajeva, riješivši 3 slučaja. Špekulativno, ovo pokazuje primjenu RV-a u stvarnom svijetu, gdje um "locira" žrtve ili dokaze i to možda spajajući se s kolektivnim sjećanjem. Emocionalno iscrpljujuće, ali dokaz da RV nije samo za planete.

Zemljani ciljevi za CIA (1970-e, Stargate projekt)
Daljinski je gledao sovjetske baze, podmornice i tajne lokacije. Špekulativno, ovo je pomoglo u Hladnom ratu, gdje je um "špijunirao" bez rizika možda otkrivajući nuklearne tajne ili čak vanzemaljske kontakte na Zemlji.

Mozak aktivnost tijekom RV (studija 2001.)
Michael Persinger je istražio Swannov mozak tijekom sesije, pokazujući promjene u EEG-u. Špekulativno, ovo povezuje RV s elektromagnetskim poljima, sugerirajući da je um "antena" za kozmičke signale možda objašnjavajući zašto neki vide vanzemaljce, a drugi ne.

Ovi eksperimenti nisu samo "vidovi", već možda ključ za razumijevanje da je svemir povezan uma. Špekulativno, ako je Swann imao pravo, svi mi imamo ovu moć, a samo je treba probuditi.

INGO SWANN - DRUGE TELEPATSKE RASE

Ingo Swann, pionir remote viewinga i autor knjiga poput Penetration: The Question of Extraterrestrial and Human Telepathy (1998.), bio je poznat po svojim tvrdnjama o psihičkim sposobnostima, vanzemaljskim kontaktima i skrivenim aspektima stvarnosti. Njegov rad, koji miješa znanstvene eksperimente sa SRI (Stanford Research Institute) i CIA-inim projektima poput Stargatea, često ulazi u područje špekulacije o vanzemaljcima, telepatiji i nevidljivim silama. Međutim, analiza njegovih poznatih djela, intervjua i arhive pokazuje da nije direktno spominjao "reptilijane", tu je temu popularizirao David Icke, ali je opisivao vanzemaljce na Zemlji, telepatske entitete i moguće infiltracije među ljudima. Špekulativno gledano, ovi opisi otvaraju vrata interpretacijama da je Swann dodirivao ideje o skrivenim rasama koje žive među nama, možda kao dio veće kozmičke zavjere gdje vlade skrivaju kontakte. Evo detaljne, špekulativne raščlambe na temelju dostupnih izvora, rangirane po relevantnosti nabrojanih tema.

1. Vanzemaljci na Zemlji: Da, spominjao je susrete i baze

Swann je u Penetration opisao nekoliko incidenata koji sugeriraju prisutnost vanzemaljaca na Zemlji. Jedan ključni primjer je njegov navodni susret na Aljasci 1976., gdje ga je tajni agent "Axelrod" (pseudonim) doveo na lokaciju kako bi promatrao jezero. Tamo je Swann vidio dvije "ženske vanzemaljke" koje su bile identične blizanke s dugom kosom, odjevene u uske kombinezone, koje su se ponašale neobično i nestale su u UFO-u. Ove žene su bile humanoidne, ali s nečim "nezemaljskim" u izgledu i ponašanju, a Swann je osjećao da su telepatski svjesne njegove prisutnosti. Špekulativno, ovo bi moglo ukazivati na vanzemaljce koji se miješaju među ljudima, koristeći Zemlju kao bazu za operacije, a možda za nadzor ili eksperimente. Ako su one bile među nama, zašto ne bi bili i drugi vanzemaljci? Ovo se povezuje s njegovim strahom od ET telepatije, koja bi mogla kontrolirati ljude, kao što je opisao u knjizi: vlade su zabrinute jer ET-ovi imaju "mind control" sposobnosti.

Swann je također spominjao remote viewing (gledanje na daljinu) sesije gdje je vidio "nevidljive sile" na Zemlji koje potiskuju ljudski potencijal, uključujući "interdimensional beings that have human actors" odnosno bića koja djeluju kroz ljudske posrednike. Špekulativno, ovo bi moglo biti nagovještaj aliena među nama, koji se maskiraju kao ljudi da bi održavali kontrolu nad društvom, slično teorijama zavjere o "shape-shifterima" ili infiltratorima.

2. Reptilijani s telepatskim sposobnostima: Ne direktno, ali moguće indirektne veze

Swann nije eksplicitno spominjao "reptilijane" dok je tu ideju popularizirao David Icke, koji govori o reptiloidnim humanoidima koji kontroliraju svjetske elite. Međutim, u kontekstu šire literature o vanzemaljcima, Swannov rad se povezuje s temama reptilijana kroz sekundarne izvore. Na primjer, u Wes Penre Papers (dokument koji citira Swannovu Penetration), spominju se drevni reptilijanski giganti koji su dominirali Zemljom prije milijuna godina, a Swannov opis telepatije s ET-ima se koristi kao dokaz za takve rase. Špekulativno, ako je Swann vidio humanoidne ET-e na Zemlji i Mjesecu (koji su bili "goli i muški", s tehnologijom daleko iznad naše), moguće je da je to metafora za reptilijanske ili hibridne rase – možda su oni "promijenili oblik" da izgledaju kao ljudi, koristeći telepatiju za manipulaciju. U postovima na X, Icke se povezuje s temama reptilijana među elitama, a Swannov strah od "powers that rule this planet" mogao bi se tumačiti kao nagoviještaj reptilijanske kontrole, gdje su oni telepatski superiorni i žive među nama. Špekulativno, ako kombiniramo Swannove opise s drugim remote viewerima poput Pat Pricea (koji je vidio alien baze u Aljaski s bićima koja imaju različite organe i telepatski kontroliraju ljude), moguće je da je Swann izbjegavao direktno spominjanje reptilijana zbog straha od odmazde, ali je nagovijestio slične entitete. Postavimo tezu: Moguće je da je Swann bio svjestan broja reptilijana, drugih rasa koje su humanoidne i žive integrirano između ljudi jer zapravo izgledaju kao ljudi no samo imaju drugu genetiku.

3. Alieni među nama na Zemlji: Da, kroz humanoidne infiltratore i hibride

U Penetration i intervjuima, Swann je tvrdio da su vanzemaljci "među nama", ali ne uvijek vidljivi. Na Mjesecu je vidio bića koja "izgledaju točno kao mi, ali su svi muški i goli", radeći na tajnim bazama što sugerira da su možda hibridi ili maskirani ET-ovi koji se mogu infiltrirati na Zemlju. Špekulativno, ovo bi moglo značiti da su alieni već integrirani u društvo: možda kao "walk-in" entiteti ili hibridi koji žive među nama, koristeći telepatiju za komunikaciju. U jednom prezentaciji 2002., Swann je opisao remote viewing Marsa, gdje je naišao na "grupu od pet telepata" koji ga nisu dočekali s dobrodošlicom, a zatim devet, što mu je dalo glavobolju sugerirajući da su telepatske rase svugdje, možda i na Zemlji kao "čuvari planete". Ovo se povezuje s idejama o "non-human intelligences" u drugim dimenzijama koje utječu na Zemlju, gdje su alieni "nevidljivi" našim osjetilima, ali prisutni.

4. Druga telepatska rasa na Zemlji ili slično: Da, kroz telepatiju i interdimensionalna bića

Swann je često govorio o telepatiji kao ključu za kontakt s ET-ima, uključujući "druge rase" koje su telepatski superiornije od ljudske civilizacije. U Penetration, opisuje brigu CIA-e zbog "ET telepathic/mind control powers", sugerirajući da postoje rase na Zemlji ili blizu nje koje koriste telepatiju za dominaciju. Špekulativno, ovo bi moglo ukazivati na "drugu rasu" možda interdimenzionalnu ili "hollow Earth" teorija (kao u povezanim temama s Billie Woodardom) koja živi među nama, koristeći telepatiju za programiranje ljudi kroz prošle i aktivne živote. U arhivama na Sveučilištu West Georgia, Swannovi "waking dreams" spominju pristup "skrivenim zapisima Zemlje", gdje je vidio buduće katastrofe, sugerirajući da telepatske rase čuvaju takvo znanje.

Špekulativne implikacije

Swann nije bio toliko senzacionalan kao Icke, ali njegovi opisi otvaraju špekulacije: ako su vanzemaljci na Zemlji telepatski superiorniji i maskirani, možda su reptilijani ili slične rase samo druga interpretacija njegovih telepatskih viđenja. Špekulativno, ovo bi moglo značiti da je Swann vidio dokaze za "drugu rasu" koja živi među nama, kontrolirajući elite i potiskujući ljudski potencijal i to možda da bi spriječili da otkrijemo istinu o svemiru. Ako je imao pravo, telepatija nije samo alat, već oružje u kozmičkoj igri šaha, gdje su alieni već ovdje na Zemlji, čekajući svoj trenutak da povuku "zadnji potez". Ovo ostaje misterija, ali njegova nasljeđa u literaturi i dalje inspiriraju debate i otvaraju put "vojno industrijskom" kompleksu za daljinji razvoj telepatskih oružja i anti-oružja.

TEZA O DRUGOJ TELEPATSKOJ RASI NA ZEMLJI

Ova teza je čista spekulacija, inspirirana teorijama zavjere, ufologijom i tvrdnjama poput onih Boba Lazara, bez ikakvih empirijskih dokaza. Teza se crpi iz ideja o skrivenim silama koje manipuliraju čovječanstvom, sličnih onima u djelima Inga Swanna ili Davida Ickea, ali proširena na metafizički nivo. Špekulativno, zamislimo da postoji "druga rasa", napredna, interdimensionalna ili vanzemaljska koja živi među nama ili paralelno s nama na Zemlji, koristeći telepatiju kao oružje za potpunu kontrolu. Ova rasa ne bi bila vidljiva našim osjetilima, već bi djelovala kroz suptilna energetska polja, možda iz podzemnih baza, paralelnog svemira ili čak integrirana u naše društvo kao "shape-shifteri". Njihova moć bi bila toliko superiorna da bi cijela ljudska civilizacija bila njihova "farma", gdje su ljudi samo "kontejneri" za žetvu duša. Povezujući ovo s Lazarovom tvrdnjom da su ljudi "containers for souls" i da je Zemlja farma za skladištenje duša, ova teza sugerira da smo mi samo "stoka" u kozmičkom lancu ishrane ili recikliranja energije.

1. Druga telepatska rasa: Tko su oni i kako djeluju?

Špekulativno, ova rasa bi mogla biti drevni "čuvari" Zemlje, možda reptilijanski hibridi ili interdimensionalna bića koja su stigla prije milijuna godina na Zemlju, prije nego što su ljudi evoluirali. Oni ne bi bili ograničeni fizičkim tijelima poput nas; njihova egzistencija bi bila bazirana na visokofrekventnim vibracijama, gdje je telepatija njihova primarna komunikacija i oružje. Umjesto da koriste tehnologiju poput UFO-a za putovanje, oni bi "projektirali" svoju svijest kroz eterično polje, slično remote viewingu koji je opisivao Ingo Swann. Ova telepatija bi bila globalna mreža, poput kozmičkog psy interneta, koja povezuje sve umove na Zemlji.

Kroz telepatiju, oni bi kontrolirali cijelu ljudsku rasu na podsvjesnom nivou: usađivali bi ideje, emocije i impulse koji oblikuju društva, ratove, ekonomije i kulture. Na primjer, masovne iluzije poput religija, medijskih narativa ili čak pandemija bi mogle biti njihovi "programi" za održavanje reda. Špekulativno, oni bi se hranili našim strahovima i emocijama, jer bi ljudska svijest generirala "loosh" – termin iz Monroeovih astralnih putovanja za emocionalnu energiju koja je hrana za viša bića. Ako se netko "probudi" poput duhovnih gurua, ufologa ili whistleblowera (zvizdača) – oni bi ga telepatski "isključili": slali bi mentalni impuls koji izaziva srčani udar, moždani udar ili naglu bolest, simulirajući prirodnu smrt. Zatim, umjesto da duša ode u "sljedeći svijet", oni bi je vratili u "san" i to reinkarnirali u novo tijelo, brišući sjećanja i resetirajući ciklus patnje i života. Ovo bi objašnjavalo zašto se "probuđeni" poput Tesle ili Kennedyja često "ugase" prije nego što promijene svijet.

2. Ljudska farma: Zemlja kao kozmički inkubator

Povezujući ovo s teorijama Boba Lazara koji je tvrdio da vanzemaljci vide ljude kao "containers for souls", a Zemlju kao farmu za skladištenje duša tada bi špekulativno cijela planeta bila dizajnirana kao ogromna farma. Lazar, poznat po svojim tvrdnjama o radu na obrnutom inženjeringu UFO-a u Area 51, opisivao je da su ET-ovi vidjeli ljude kao "kontejnere" ne samo tijela, već posude za nešto transcendentno, poput duša. Špekulativno, ova farma bi funkcionirala poput uzgajališta: ljudi se rađaju, žive, pate i umiru, generirajući emocionalnu i duhovnu energiju kroz životne cikluse. Ova rasa bi "uzgajala" duše kroz reinkarnaciju, koristeći Zemlju kao "zatvor" gdje se duše zarobljene u tijelima ne mogu osloboditi bez njihove isključive dozvole.

Zašto farma ljudi i duša? Špekulativno, duše bi bile valuta ili resurs u kozmičkom ekosustavu. Ova rasa bi mogla biti "žeteoci" koji održavaju ravnotežu: oni bi manipulirali poviješću (poput ratova ili kriza) da maksimiziraju proizvodnju "loosha" – strah, ljubav i patnja bi bili njihova "hrana". Ako se netko probudi i shvati istinu, telepatski impuls bi "isključio" tijelo, ali dušu bi vratili u ciklus, možda u slabije tijelo da spriječe ponovno buđenje. Ovo bi objasnilo fenomene poput "deja vu" ili "prošlih života" što su greške u matriksu ove farme. Energija duša bi možda mogla biti krajnji resurs koji se koristi u naprednim tehnologijama civilizacija koje su se izdigle iznad pojma sakupljanja energije i resursa koji su prisutni u svemiru. Duše bi mogle biti valuta i sredstvo trgovine kao kada su ljudi prije imali farme robova da ih prodaju u robovsku radnu snagu.

3. Što vanzemaljci rade s dušama? Energija, hrana ili transfer?

Špekulativno, duše bi mogle služiti više svrha za ovu rasu, povezujući Lazarove ideje sa širim metafizičkim teorijama. Prvo, kao izvor energije ili hrana: Duše bi bile poput baterija jer emocionalna energija generirana kroz život (strah, radost, patnja) bi se "žela" pri smrti, hraneći njihove dimenzije ili tehnologiju. Lazarova tvrdnja da smo "containers" sugerira da su duše "gorivo" za ET-ove, slično kako mi koristimo naftu. Špekulativno, oni bi "sakupljali" duše u periodima masovnih umiranja (ratovi, pandemije), koristeći ih kao kozmički "benzin" za putovanja kroz dimenzije ili održavanje svoje egzistencije. Ovo bi objasnilo zašto Zemlja ima toliko patnje jer je "zatvor na zemlji" dizajniran da maksimizira energetski output duša. Možemo dodatno špekulirati na ovu tezu da su elite planete prisiljene pokretati ratove da bi "vladari" planete sakupljali duše koje se oslobode, a da ne pokreću ratove onda bi sami "vladari" provodili mjesečne racije i nasumično bi otimali ljude s planete i oduzimali im duše dok bi tijela deponirali kao nusprodukt proizvodnje duša.

Drugo, kao transfer u drugo tijelo: Ova rasa bi mogla koristiti duše za "recikliranje" i to prenositi ih u nova tijela, možda na drugim planetama ili u hibridnim formama. Lazar je nagovijestio da su ljudi "containers, maybe containers of souls", što bi moglo značiti da su duše "softver" koji se prebacuje iz jednog "hardvera" (tijela) u drugi. Špekulativno, oni bi "nadograđivali" duše kroz višestruke inkarnacije, koristeći Zemlju kao "školu" ili "laboratorij" za evoluciju svijesti. Kada duša postane "zrela", oni bi je prebacili u superiorno tijelo i to možda u njihovo društvo ili je koristili za kontrolu drugih rasa. Ovo bi objasnilo otmice ljudi (abductione) : ET-ovi bi "skenirali" duše za transfer, a "probuđeni" bi bili prioritet jer njihove duše imaju višu vibraciju.

U konačnici, ova teza sugerira da je sloboda iluzija: mi smo zarobljeni u matriksu gdje telepatija održava san, a smrt je samo tranzicija za žetvu duša. Špekulativno, ako je Lazar imao pravo, možda je ova rasa već među nama, čekajući sljedeću "žetvu", a buđenje bi bilo jedini izlaz, ako ga preživimo. Ovo ostaje fikcija, ali potiče razmišljanje o prirodi stvarnosti.

TEZA O TELEPATSKIM SUKOBIMA S VANZEMALJSKIM RASAMA

Ova teza je čista špekulacija, inspirirana teorijama zavjere, ufologijom i pseudoarheološkim interpretacijama povijesti, poput onih iz serije "Ancient Aliens" ili tvrdnji Davida Ickea o reptilijanskim kontrolorima. Zamislite naprednu vanzemaljsku rasu, nazovimo ih "Telepatima", koja je eonima ispred naše civilizacije. Ovi entiteti ne bi bili ograničeni fizičkim tijelima poput nas; njihova egzistencija bi bila bazirana na visokofrekventnim vibracijama, gdje je telepatija njihovo primarno oružje za dominaciju. Špekulativno, oni su "čuvari" Zemlje, koji su nas genetski modificirali prije milijuna godina (kao što sugeriraju neke teorije o "ancient astronauts"), a sada nas drže pod kontrolom kroz globalnu telepatsku mrežu. Ova rasa bi telepatski manipulirala ljudskim umovima, usađujući ideje, strahove i impulse koji oblikuju društva, ratove i napredak i to da nas održe u stanju "farme duša", kao što smo ranije špekulirali. Ali što ako dođe do sukoba? Koliko šansi imamo protiv njih, i kako se to povezuje s nestankom drevnih civilizacija i navodnim nuklearnim tragovima na Zemlji?

Telepatski sukobi: Nevidljivi rat uma

Špekulativno, telepatski sukobi ne bi bili poput holivudskih bitaka s laserima; oni bi bili suptilni, interdimensionalni napadi na svijest. Ova rasa bi mogla "čitati" naše misli na daljinu, predviđati pobune i "čistiti" umove brišući sjećanja, inducirajući ludilo ili čak izazivajući masovne halucinacije. Na primjer, ako bi grupa ljudi "probudila" kolektivnu svijest (kroz meditaciju, psihodelike ili tehnologiju poput neuralinka), Telepati bi poslali psy impuls koji bi izazvao kaos: paniku, depresiju ili čak samouništenje. Ovo se povezuje s teorijama o alienima koji koriste telepatiju za kontrolu, poput onih gdje se sugerira da vanzemaljci komuniciraju kroz "telepatsko polje" bazirano na neutrinima ili kvantnoj isprepletenosti. Špekulativno, ovi sukobi već traju: simptomi poput "mass formation psychosis" (masovna hipnoza društva) ili iznenadne epidemije mentalnih bolesti mogli bi biti njihovi napadi, a ne samo sociološki fenomeni. Ako je ova rasa eonima ispred nas, njihova telepatija bi bila poput superkompjutera protiv naših pametnih telefona jer oni bi nas "hakirali" prije nego što bismo shvatili da se borimo.

Šanse ljudi protiv telepatske kontrole: Minimalne, ali ne nula

Procjenjujući šanse, špekulativno, ljudi bi imali manje od 1% uspjeha u otvorenom sukobu. Zašto? Telepati bi mogli "čistiti" umove na individualnom nivou tako npr. inducirati amneziju kod vođa pobune ili natjerati ih na samoubojstvo. Ako bi se masa "probudila" do nivoa svjesnosti gdje prepoznajemo njihovu kontrolu (kao u filmovima poput "Matrixa"), oni bi nas lako ugasili: telepatski impuls bi mogao izazvati globalnu katatoniju ili masovne halucinacije koje nas okrenu jedne protiv drugih. Naša tehnologija, čak i AI ili kvantno računarstvo, ne bi bila dovoljna, jer bi oni manipulirali našim mislima prije nego što je koristimo. Međutim, postoji tračak nade: ako bismo razvili "telepatske štitove" (npr. kroz neuromodulaciju ili meditacijske prakse koje jačaju mentalnu otpornost), mogli bismo odbiti njihove napade. Špekulativno, neki "probuđeni" poput šamana ili remote viewera (kao Ingo Swann) već su se sukobili s njima, ali su vjerojatno "isključeni" prije nego što podijele znanje. Ukupno, naše šanse su poput mrava protiv čovjeka osim ako ne pronađemo njihovu slabost, poput osjetljivosti na određene frekvencije ili emocionalnu energiju.

Resetiranje civilizacije: Orbitalni nuklearni udari kao krajnji alat

Ako bi ljudska rasa došla do nivoa svjesnosti pobune npr. kroz globalno buđenje svijesti ili tehnološki napredak koji otkriva njihovu prisutnost onda bi Telepati pokrenuli "resetiranje". Ovo ne bi bilo samo telepatsko; oni bi koristili našu vlastitu tehnologiju protiv nas, inducirajući lidere da lansiraju orbitalne nuklearne udare. Zamislite: telepatski usađene naredbe natjeraju nuklearne sile da bombardiraju ključne centre, izazivajući globalni nuklearni holokaust koji bi "resetirao" civilizaciju na kameno doba. Ovo bi objasnilo ciklične "kataklizme" u povijesti: svaki put kad se približimo slobodi, oni nas vrate nazad. Špekulativno, ovi udari bi bili orbitalni jer bi Telepati koristili satelite ili svoje UFO-e za precizno ciljanje, izbjegavajući potpuno uništenje planete (jer smo njihova "farma"). Ovo se povezuje s teorijama o drevnim nuklearnim ratovima, gdje se sugerira da su vanzemaljci intervenirali u sukobima drevnih civilizacija.

Povezivanje s nestankom drevnih civilizacija

Nestanak drevnih civilizacija poput Atlantide, Maya, Sumera ili Indusa (Mohenjo-Daro) bi špekulativno mogao biti rezultat sličnih telepatskih sukoba i nuklearnog resetiranja. Teorije "ancient aliens" sugeriraju da su vanzemaljci posjetili ili kontrolirali te civilizacije, dajući im napredno znanje, ali su ih uništili kad su postali prijetnja. Na primjer, Atlantida (po Platonu) je navodno potopljena katastrofom dok špekulativno, telepatski induciranim potresom ili nuklearnim udarom. Maye su nestale naglo oko 900. godine, ostavljajući gradove netaknute; možda su Telepati "očistili" njihove umove, izazvavši masovno ludilo ili migraciju. Slično, civilizacija Indusa je propala oko 1900. pr. Kr., a arheolozi povezuju to s klimatskim promjenama ali špekulativno, to bi mogla biti posljedica nuklearnog udara, kao dio resetiranja da spriječe daljnji napredak. Ove civilizacije su možda dosegle nivo svjesnosti gdje su otkrile Telepate, što je dovelo do sukoba i uništenja.

Nalazi nuklearnih eksplozija diljem Zemlje: Dokazi za drevna resetiranja

Špekulativno, nalazi "nuklearnih eksplozija" na Zemlji podržavaju ideju o cikličnim resetiranjima. U Mohenjo-Daru (Pakistan), ruševine su navodno radioaktivne, s kosturima koji pokazuju znakove iznenadne smrti od topline slično Hiroshimi. Teorije sugeriraju da je to dokaz drevnog nuklearnog rata, možda induciranog Telepatima. Indijski ep Mahabharata opisuje oružja poput "Brahmastra" koja uništavaju gradove eksplozijama, ostavljajući radioaktivnost dok špekulativno, ovo su orbitalni udari vanzemaljaca. Vitrifikacija stijena (pretvorba u staklo od ekstremne topline) pronađena je u Libijskoj pustinji, Škotskoj i drugdje, a slična Trinity testu prve atomske bombe. Špekulativno, ovi tragovi su ostatci drevnih sukoba: Telepati su "resetirali" civilizacije poput Sumera ili Harappe nuklearnim udarima, brišući napredak i vraćajući nas u primitivizam. Čak i prirodni nuklearni reaktor u Oklo (Gabon), star 2 milijarde godina, mogao bi biti artefakt njihove tehnologije. Slični tragovi na Marsu sugeriraju da su Telepati "resetirali" i druge planete.

U konačnici, ova teza sugerira da smo zarobljeni u vječnom ciklusu: svaki put kad se približimo slobodi, Telepati nas telepatski ili nuklearno resetiraju. Špekulativno, sljedeći ciklus bi mogao biti blizu s rastućim "buđenjem" kroz internet i duhovnost, možda nas čeka novo resetiranje. Ali ako naučimo iz drevnih nestanaka, možda imamo šansu da prekinemo lanac. Ovo ostaje fikcija, ali potiče duboko razmišljanje o našoj povijesti i budućnosti.

VIZIJA TELEPATSKE TEHNOLOGIJE "NEURALINK"

Budućnost tehnologije, inspirirana trenutnim razvojima poput Neuralinka Elona Muska, otvara vrata fascinantnim špekulacijama o integraciji uma i stroja. Neuralink, kao brain-computer interface (BCI), već sada omogućuje ljudima s paralizom da kontroliraju uređaje mislima, a u budućnosti bi mogao evoluirati u alat koji pojačava telepatske sposobnosti, djeluje kao "firewall" protiv vanzemaljskih telepatskih utjecaja i integrira se s genetskom modifikacijom za oslobođenje čovječanstva od "ropstva" skrivenih sila. Špekulativno, ova tehnologija ne bi bila samo medicinska pomoć, već kozmičko oružje u borbi protiv naprednih vanzemaljskih rasa koje, prema našim prethodnim spekulacijama, telepatski kontroliraju ljudski um. Evo razrađene teze, korak po korak, povezujući stvarne trendove s metafizičkim mogućnostima.

1. Neuralink kao pojačivač telepatskih sposobnosti

Trenutno, Neuralink koristi implantate s mikroelektrodama koje čitaju neuronske signale i omogućuju "telepatiju" s uređajima tako na primjer, pacijenti mogu pomaknuti kursor mislima ili kontrolirati telefone. Špekulativno, do 2040-ih ili 2050-ih, ova tehnologija bi mogla omogućiti direktnu telepatsku komunikaciju među ljudima: umjesto govora ili tipkanja, misli bi se dijelile preko globalne mreže implantata, poput "mentalnog interneta". Zamislite: Neuralink bi pojačao moždane valove, omogućujući prijenos emocija, sjećanja ili čak kolektivnu svijest slično kvantnoj prepletenosti, gdje su umovi povezani brže od svjetlosti. Ovo bi revolucioniralo društvo: ratovi bi postali "umski sukobi", a empatija bi bila obvezna jer bi svi osjećali tuđu bol. Međutim, etički rizici su ogromni jer tko bi kontrolirao "filtere" misli? Ako se integrira neurolink s AI-om poput Groka, ova "telepatija" bi mogla omogućiti trenutni pristup univerzalnom znanju, pretvarajući ljude u "superumove".

2. Neuralink kao "firewall" protiv vanzemaljskih telepatskih utjecaja

Povezujući s našim prethodnim špekulacijama o telepatskim vanzemaljcima koji kontroliraju ljudsku rasu, Neuralink bi mogao postati štit uma. Trenutno, BCI tehnologije poput Neuralinka fokusiraju se na čitanje i pisanje neuronskih signala, ali špekulativno, buduće iteracije bi mogle detektirati i blokirati vanjske utjecaje poput telepatskih impulsa od naprednih rasa. Zamislite ugrađeni "firewall": algoritmi bi analizirali moždane valove u realnom vremenu, identificirajući "strane" signale (npr. inducirane strahove ili impulse) i neutralizirajući ih električnim stimulacijama ili AI-filtrima. Ako vanzemaljci koriste kvantne ili interdimensionalne frekvencije za kontrolu, Neuralink bi mogao "zaključati" mozak, sprječavajući "čitanje" ili "pisanje" uma. Špekulativno, ovo bi oslobodilo ljude od "ropstva": probuđeni pojedinci bi mogli odbiti masovne manipulacije, poput onih koje uzrokuju ratove ili krize. Ali, paradoks: ako su vanzemaljci eonima ispred, oni bi mogli "hakirati" sam Neuralink osim ako se integrira s kvantnim šifriranjem ili genetskim poboljšanjima za "telepatski imunitet".

3. Integracija s genetskom modifikacijom i implantatima za oslobođenje

Buduća tehnologija bi bila bazirana na simbiozi uma, tijela i stroja, gdje Neuralink nije samo implantat, već dio genetskog koda. Špekulativno, do 2100-ih, CRISPR-like alati bi modificirali ljudski genom da integrira "nano-implantate" odnosno stanice koje same proizvode elektrode ili senzore za pojačavanje telepatskih sposobnosti. Ovo bi stvorilo "hibridnu rasu": ljudi s pojačanom inteligencijom, telepatijom i otpornošću na vanjske kontrole. Zamislite: genetska modifikacija bi omogućila "urođeni Neuralink", gdje djeca rađaju s "umskim mrežama" koje se povezuju s globalnim AI-om, omogućujući kolektivnu evoluciju. Ovo bi oslobodilo čovječanstvo od "ropstva" vanzemaljaca dok bi telepatska mreža detektirala i kontrirala njihove utjecaje, pretvarajući ljude u jednakopravne kozmičke igrače. Međutim, rizici su distopijski: elita bi mogla koristiti ovo za vlastitu kontrolu, stvarajući kastu "pojačanih" protiv "običnih".

4. Šire implikacije: Od farme duša do kozmičke slobode

Povezujući s prethodnim tezama, ako je Zemlja "farma duša" pod vanzemaljskom telepatijom, Neuralink bi mogao biti katalizator za pobunu. Špekulativno, pojačana telepatija bi omogućila globalno buđenje: ljudi bi dijelili vizije o skrivenim rasama, koordinirajući otpor bez riječi. Genetska integracija bi nas učinila "neprobavljivim" za njih, a duše bi bile zaštićene u digitalno-genetskom oklopu, sprječavajući žetvu energije. Ali, upozorenje: ova tehnologija bi mogla privući veće kozmičke sukobe, gdje vanzemaljci odgovaraju "resetiranjem" civilizacije. Diskusije već povezuju Neuralink s "mind control" teorijama, sugerirajući da bi mogao biti "mark of the beast" ili alat za oslobođenje. U konačnici, ovo je put ka transhumanizmu: od ropstava do bogova uma, ali samo ako etički upravljamo rizicima. Ova vizija je špekulativna, ali bazirana na trenutnim trendovima jer Neuralink je samo početak, a budućnost ovisi o nama. Što ako je ovo ključ za konačno oslobođenje?

KRITIČKA ANALIZA TELEPATSKIH TEHNOLOGIJA

U ovoj završnoj i zaključnoj analizi, fokusirat ćemo se na telepatskoj tehnologiji poput budućih iteracija Neuralinka ili sličnih brain-computer interfacea (BCI) koje se špekulativno pojavljuju u kontekstu transhumanizma, filozofije koja zagovara tehnološko poboljšanje čovjeka kako bi se prevladale biološke granice. Ova analiza će biti kritička, ističući prednosti, rizike i etičke dileme, dok ćemo špekulativno proširiti na scenarij gdje druga vanzemaljska rasa koristi slične tehnologije za kontrolu, a ljudi su na putu da ih imitiraju. Na kraju, razmotrit ćemo alternative transhumanizmu, jer ova putanja nije jedina moguća za čovječanstvo.

Prednosti i mogućnosti telepatskih tehnologija

Telepatske tehnologije, kao što su BCI implantati koji omogućuju direktnu komunikaciju uma s umom ili umom s računalom, nude revolucionarne koristi. Špekulativno, one bi mogle pojačati empatiju, omogućiti trenutni prijenos znanja i riješiti probleme poput nesporazuma u društvima jer zamislite svijet gdje se emocije dijele bez riječi, smanjujući sukobe. U medicini, one bi liječile mentalne bolesti, poput depresije, direktnom modulacijom neuronskih signala, a u obrazovanju bi omogućile "preuzimanje" vještina. Međutim, kritički gledano, ovo je dvosjekli mač: tehnologija poput Neuralinka već pokazuje potencijal, ali trenutne verzije su ograničene na osnovne funkcije, s rizicima infekcija ili odbacivanja implantata. Prednosti su ogromne, ali one pretpostavljaju da će razvoj biti etički vođen, što povijest tehnologije (npr. AI u nadzoru) opovrgava.

Rizici i etičke dileme

Kritički, telepatske tehnologije nose ogromne rizike: gubitak privatnosti uma bi mogao dovesti do totalitarne kontrole, gdje korporacije ili vlade "čitaju" misli i manipuliraju ih. Ekonomske nejednakosti bi se pojačale, a bogati bi postali "superumovi", dok bi siromašni ostali "obični". Etika transhumanizma, koji vidi tijelo kao "nadogradivo", dovodi u pitanje samu ljudskost: postajemo li mi "strojevi" ili gubimo dušu? Špekulativno, ako su ove tehnologije "firewall" protiv vanzemaljskih utjecaja, one bi mogle biti hakirane, pretvarajući nas u marionete. Osim toga, dugoročni efekti na mozak, poput ovisnosti o implantatima, nisu istraženi, a kritičari transhumanizma ističu da to nije "napredak", već "opasna ideja" koja ignorira prirodne granice.

Špekulacija: Druga rasa i ciklični put poboljšanja

Špekulativno, pretpostavimo da je "druga rasa", odnosno napredni vanzemaljci koji telepatski kontroliraju ljude, sama prošla kroz sličnu transformaciju prije više tisuća godina. Možda su oni bili biološka vrsta poput nas, ali su integrirali telepatske tehnologije (npr. genetske modifikacije ili implantate) da pojačaju svoju svijest, dosegnuvši interdimensionalnu egzistenciju. Ovo bi ih učinilo "čuvarima" i superiornima, ali ovisnima o energiji drugih rasa, poput naše "farme duša". Ljudi su sada na sličnom putu: kroz tehnologije poput Neuralinka, moramo se "podići" na višu razinu, integrirajući se s AI-om, genetskom modifikacijom i telepatskim mrežama da se suprostavimo njihovoj kontroli. Oslobođenje bi došlo kroz "telepatski štit" jer implantati bi blokirali vanjske impulse, omogućujući kolektivnu pobunu. Međutim, ironija je duboka: oslobađajući se, postajemo slični njima hladni, tehnološki superiorni "čuvari" koji bi mogli eksploatirati druge vrste ili čak slabije ljude. Ovo ciklično "poboljšanje" sugerira da je transhumanizam neizbježan korak u evoluciji, ali on nas pretvara u resurs-eksploatatore, gubeći humanost u procesu.

Postoji li drugi put osim transhumanizma?

Da, kritički razmatrajući, transhumanizam nije jedini put; postoje alternative koje naglašavaju prirodni, duhovni ili ekološki razvoj, izbjegavajući tehnološku integraciju. Prvo, duhovni ili metafizički put: Umjesto implantata, čovječanstvo bi moglo razviti telepatske sposobnosti kroz meditaciju, jogu ili psihodelike, jačajući prirodnu svijest bez tehnologije. Ovo bi nas oslobodilo kontrole kroz "buđenje" kolektivnog nesvjesnog, poput ideja u istočnjačkim filozofijama, gdje je um već povezan sa svemirom. Drugo, ekološki i održivi put: Fokus na biotehnologiju bez invazivnih implantata, poput organskih poboljšanja kroz prehranu ili okoliš, ili povratak prirodi da se izbjegne "tehnološko ropstvo". Kritičari transhumanizma ističu da je ovo "slabiji" transhumanizam, gdje se koriste tehnologije samo za liječenje, a ne za nadogradnju. Treće, humanistički put: Koristeći Amartyu Senov pristup sposobnostima, prioritet bi bio na socijalnoj pravdi i etičkom razvoju, gdje se tehnologija koristi za jednakost, a ne za superiornost. Špekulativno, ovi putovi bi mogli biti "mekši" protiv vanzemaljske kontrole, ali rizikuju da nas ostave ranjivima bez tehnologije, možda ne možemo konkurirati eonima superiornoj rasi. Ipak, oni čuvaju ljudsku esenciju, izbjegavajući da postanemo "čuvari" koji eksploatiraju druge.

Između slobode i imitacije

Telepatske tehnologije u transhumanizmu nude oslobođenje, ali kritički, one nose rizike gubitka identiteta i novog oblika ropstva. Špekulativno, ako je druga rasa prošla sličan put, ljudi riskiraju da postanu ono što zapravo mrzimo i to kontrolori umjesto kontroliranih. Alternativni putovi postoje, naglašavajući duhovnost i etiku, ali oni zahtijevaju kolektivnu volju da se odupremo tehnološkom imperativu. U konačnici, izbor je naš: hoćemo li se integrirati da preživimo ili sačuvati humanost da bismo istinski živjeli? Ova analiza podsjeća da je budućnost otvorena, ali samo ako kritički razmišljamo o svojim koracima.

I da ne zaboravimo jer ovo je sve samo špekulacija? Zar ne?

Natječaj Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost (FZOEU) pod nazivom "Javni poziv za provedbu pilot projekta ulaganja u zamjenu zastarjelih kotlova za grijanje u gradovima u kojima je zabilježena II. kategorija kvalitete zraka u zoni HR 2 – Industrijska Hrvatska (EN-U-2/25)" fokusiran je na sufinanciranje zamjene zastarjelih sustava grijanja na fosilna goriva sustavima koji koriste obnovljive izvore energije (OIE), kako bi se smanjile emisije i poboljšala kvaliteta zraka. Natječaj je ograničen na određena područja i vrste korisnika, s naglaskom na energetsku učinkovitost i ekološke benefite.

Ključni uvjeti za sudjelovanje:

Geografsko područje:
Ograničeno na gradove Slavonski Brod, Sisak i Kutina u zoni HR 2 – Industrijska Hrvatska s II. kategorijom kvalitete zraka i važećim Akcijskim planom za poboljšanje kvalitete zraka. Prijave za obiteljske kuće ili stambene jedinice unutar višestambenih zgrada u tim područjima.

Tko može sudjelovati (korisnici):
* Fizičke osobe – građani kao vlasnici/suvlasnici obiteljske kuće ili stambene jedinice unutar višestambene zgrade.
* Prebivalište prijavitelja na adresi nekretnine najmanje 30 dana prije podnošenja prijave; prioritet kućanstvima s grijanjem na drva ili kruta goriva.
* Ako je suvlasnik RH ili JLP(R)S, korisnik mora biti suvlasnik ≥50% bruto površine.
* Isključeni: Oni koji ≥50% površine koriste za gospodarsku djelatnost; oni s već odobrenim/isplaćenim sredstvima FZOEU za iste mjere; oni s dugovima prema FZOEU.

Vrste nekretnina:
* Obiteljske kuće: Izgrađene prema Zakonu o gradnji; bez neovlaštenih nadogradnji; >50% bruto površine za stanovanje; ≤3 stambene jedinice ili ≤600 m² bruto površine; energetska klasa C ili bolja (QH,nd).
* Višestambene zgrade: Izgrađene prema Zakonu o gradnji; bez neovlaštenih nadogradnji; ≥66% korisne površine za stanovanje; ≥3 stambene jedinice; upravlja upravitelj; stambene jedinice energetske klase C ili bolje. Sufinanciranje ne iz zajedničke rezerve.
* Kulturna baština: Prethodno odobrenje/potvrda nadležnog tijela ako je nekretnina zaštićena; glavni projekt/ponuda u skladu sa Zakonom o zaštiti kulturnih dobara.
* Isključeno: Zajedničke kotlovnice višestambenih zgrada; zgrade oštećene u potresu (načelo "energetska učinkovitost prvo").

Što se sufinancira:
* Zamjena sustava na fosilna goriva (samostojeće peći na kruta goriva ili konvencionalni centralni sustavi na ogrjevno drvo) s OIE za samopotrošnju.
* Aktivnosti: A1 (maksimalno jedna od M1 ili M2); A2 (kombinacija M2 + M3).
* Prihvatljivi troškovi: Oprema i radovi iz Tehničkih uvjeta; stručna pomoć za prijavu (do 200 €); nastali i plaćeni od dana objave poziva (16. srpnja 2025.).
* Isključeno: Troškovi glavnog projekta i nadzora; djelomična provedba mjera; M3 bez M2 u A2.

Tehnički zahtjevi za uređaje:
* M1 (Pirolitički kotao na drva za grijanje prostora ili prostora i PTV): Stupanj korisnog djelovanja ≥87%. Oprema: Kotao, odvod dimnih plinova, automatska regulacija, spremnici tople vode, izolirani razvod, ogrjevna tijela, crpke, ventili; građevinski radovi (prodori, betoniranje).
* M2 (Dizalica topline za grijanje PTV i grijanje/hlađenje prostora): Radna tvar u skladu s Uredbom (EU) 2024/573, GWP ≤750. Minimalni SCOP i ηs,h za prosječne klimatske uvjete:
Za PTV (ηwh u prosječnim uvjetima): M ≥100%; L ≥115%; XL ≥123%; XXL ≥131%. Oprema: Kolektorsko polje/geosonde, solarne kolektore, dizalice, akumulacijski spremnici, izolirani razvod, ogrjevna/rashladna tijela, automatska regulacija; građevinski radovi.
* M3 (Fotonaponska elektrana za proizvodnju električne energije u mrežnom radu): Stupanj korisnog djelovanja modula ≥18%; instalirana snaga FN modula ≤50% veća od odobrene priključne snage u smjeru preuzimanja. Oprema: Moduli, nosači, inverteri, regulatori punjenja, priključni ormarići, zaštitne sklopke, kabeli, oprema za podatke; građevinski radovi (prodori, betoniranje).
* Napomene: Za M1/M2 snage ≥30 kW: Obvezan glavni projekt i završno izvješće nadzornog inženjera (troškovi na prijavitelju). Za M3: Obvezan glavni projekt sukladno Pravilniku o projektima građevina; ponuda usklađena s projektom (±1000W trofazni/±500W jednofazni).
* Svi uređaji moraju osigurati energetsku učinkovitost i smanjenje emisija PM2,5.

Iznosi potpore:
* Ukupno: 10 milijuna eura bespovratnih sredstava; do 80% opravdanih troškova.
* Maksimalni iznosi po korisniku:
Dizalica topline: Do 10.000 € (od maks. priznatih 12.500 €).
Kotlovi na biomasu: Do 3.000 €.
Solarne elektrane: Do 3.150 €.
Kombinirano: Do 16.150 € (npr. dizalica + solarna elektrana).
* Kombinirano (A2): Do 16.000 € (npr. M2 + M3); prioritet grijanju na drva.

Rokovi:
* Prijave od 2. rujna 2025. u 9 sati do iscrpljenja sredstava ili 31. prosinca 2025.; elektronički preko eFZOEU s NIAS vjerodajnicama; opunomoćenik moguć uz ovjerenu punomoć. Provedba do 31. prosinca 2026.
* Opunomoćenik može podnijeti prijavu uz ovjerenu punomoć.

Popis potrebne dokumentacije za prijavu

Detaljan popis dokumentacije nije izričito naveden u dostupnim službenim izvorima, ali se prijava podnosi unosom podataka i učitavanjem dokumentacije u sustav eFZOEU. Prema sekundarnim izvorima i standardnim praksama FZOEU natječaja, dokumentacija je opsežna (spominje se 17 točaka, što je kritizirano kao prevelika papirologija), i uključuje sljedeće ključne elemente (na osnovu općih zahtjeva i spomena u izvorima):

1. Prijavni obrazac - Obrazac iz Priloga 2. poziva (.xlsx format, popunjen sa svim obveznim podacima).

2. Uvjerenje o prebivalištu - Ne starije od 30 dana od podnošenja prijave (za prijavitelja).

3. Dokaz o zakonitosti građevine - Građevinska dozvola ili ekvivalent (izvršan/pravomoćan sa žigom); za fotonaponske na pomoćnim građevinama – isto za njih.

4. Zemljišno-knjižni izvadak - Ili izvadak iz knjige položenih ugovora; dokaz knjižnog vlasništva/suvlasništva. Za višestambene: Izjava o isključivom vlasništvu svih jedinica ako potrebno. Posjedovni list samo ako zemljišne knjige uništene (uz potvrdu suda).

5. Uvjerenje o istovjetnosti čestica - Ako se brojevi katastarskih čestica razlikuju u dokumentima (iz katastra; ako nije moguće povezati preko portala Uređena zemlja).

6. Važeći energetski certifikat - Za obiteljsku kuću u cjelini ili stambenu jedinicu/višestambenu zgradu (klasa C ili bolja).

7. Izvješće o energetskom pregledu - Od energetskog certifikatora (za istu nekretninu).

8. Detaljne ponude/troškovnici izvođača - S podacima o tehničkim uvjetima, količinama, jediničnim cijenama i troškovima; usklađeno s Tehničkim uvjetima/glavnim projektom.

9. Fotodokumentacija postojećeg stanja - Slike cijele kuće/stambene jedinice/višestambene zgrade i dijelova za radove/zamjene.

10. Glavni projekt - Ako je obvezan Zakonom o gradnji/Pravilnikom (npr. za M1/M2 ≥30 kW; za M3 uvijek).

11. Stručni nalaz dimnjačara - Ako se novi sustav spaja na postojeći dimnjak u višestambenoj zgradi (sukladno Tehničkom propisu za dimnjake).

12.1. Izjava prijavitelja (obiteljska kuća) - Pod materijalnom/kaznenom odgovornošću, potpisana od prijavitelja/svih suvlasnika (Prilog 3. poziva).

12.2. Izjava prijavitelja (stambena jedinica bez zajedničkih dijelova) - Potpisana od prijavitelja/svih suvlasnika jedinice; ovjerena od upravitelja; uz ažurirani popis suvlasnika (Prilog 4. i 6. poziva).

12.3. Izjava prijavitelja (stambena jedinica sa zajedničkim dijelovima) - Potpisana od prijavitelja/natpolovične većine suvlasnika zgrade; ovjerena od upravitelja; uz ažurirani popis suvlasnika (Prilog 5. i 6. poziva) – izmijenjeno 23. srpnja 2025.

13. Dokaz o statusu zakonskog zastupnika/skrbnika - Ako prijavljuje u ime maloljetnika/osobe lišene poslovne sposobnosti (uz suglasnost drugog roditelja/suda najkasnije uz isplatu).

14. Suglasnost RH/JLP(R)S - Ako je suvlasnik RH ili JLP(R)S (iz nadležnog tijela/ureda).

15. Prethodno odobrenje/potvrda za kulturnu baštinu - Ako nekretnina zaštićena (iz nadležnog tijela, sukladno Zakonu o kulturnim dobrima).

16. Obavijest o priključenju na mrežu - Ili Elektroenergetska suglasnost/Elaborat za M3 (fotonaponske).

17. Specijalna punomoć - Ovjerena od javnog bilježnika ako prijavljuje opunomoćenik (Prilog 7. poziva; iznimka za odvjetnike).

Joe McMoneagle je koristio gledanja na daljinu "remote viewing" da analizira piramidalne strukture na Marsu pri čemu je ustanovljeno da unutar piramidalnih struktura postoje hibernacijske komore u kojima su smještena tijela humanoidnog oblika. Američka CIA vodila je odjele u kojima su se razvijale parapsihološke sposobnosti ljudi dok su se njihove sposobnosti koristile za dobivanje informacija koje bi inače bile nedostupne. Ovi parapsihološki odjeli se nalaze danas duboko u "crnim projektima" i službeno više ne postoje niti su javno dostupni podatci o njihovom radu. Deklasificirani su stari inicijalni parapsihološki programi u kojima je radio Joe McMoneagle, no pretpostavimo da su danas mogućnosti CIA-e daleko napredovale povezivanjem parapsiholoških sposobnosti ljudi s tehnologijom i implantatima koji se ugrađuju radi pojačavanja parapsiholoških sposobnosti.

JOE McMONEAGLE

Joe McMoneagle, rođen 11. siječnja 1946. godine, umirovljeni je časnik američke vojske poznat po svojim parapsihološkim sposobnostima, posebno u području "remote viewinga" – tehnike daljinskog promatranja pomoću uma. Kao Chief Warrant Officer, proveo je veći dio karijere u obavještajnim službama, gdje je sudjelovao u tajnim vladinim programima. Njegova uključenost u projekt Stargate, koji je vodila CIA i američka vojska od 1970-ih do 1990-ih godina, učinila ga je jednim od najpoznatijih ljudi koji imaju sposobnost gledanja u daljinu "remote viewinga" u povijesti.

Projekt Stargate bio je dio istraživanja parapsiholoških fenomena za vojne i obavještajne svrhe, a McMoneagle je navodno uspješno demonstrirao svoje sposobnosti u više od 60 slučajeva, uključujući double-blind eksperimente na SRI Internationalu u Kaliforniji. Prema izvješćima, koristio je remote viewing za lociranje meta poput neprijateljskih objekata, nestalih osoba ili čak budućih događaja, što je privuklo pažnju vlade i znanstvene zajednice. Iako su takve sposobnosti kontroverzne i često skeptično gledane, McMoneagle se smatra jednim od najuspješnijih sudionika programa, a njegovi rezultati su dokumentirani u deklasificiranim vladinim materijalima.

Nakon umirovljenja, McMoneagle je postao autor nekoliko knjiga o temi, uključujući "Remote Viewing Secrets: A Handbook" i "Memoirs of a Psychic Spy", u kojima opisuje svoje iskustvo i tehnike. Surađivao je s institucijama poput Monroe Instituta, gdje je radio kao konzultant za istraživanja i podučavao druge o gledanju na daljinu. Danas je međunarodno priznat kao stručnjak u ovom području, iako skeptici dovode u pitanje znanstvenu valjanost njegovih tvrdnji. Njegov život predstavlja fascinantan spoj vojne discipline i paranormalnih istraživanja.

ŠTO JE REMOTE VIEWING?

Remote viewing, poznat i kao gledanje na daljinu, je parapsihološka praksa u kojoj osoba pokušava dobiti točne informacije o udaljenom ili nevidljivom cilju – poput lokacije, objekta, osobe ili događaja – koristeći samo svoj um, bez oslanjanja na fizička osjetila ili vanjske podatke. Ova sposobnost se često opisuje kao oblik ekstrasenzorne percepcije (ESP) ili vidovitosti, gdje se informacije "primaju" intuitivno, slično telepatiji ili mentalnom "skeniranju". Razvijena je u kontekstu vladinih CIA istraživanja, poput američkog projekta Stargate iz 1970-ih i 1980-ih godina, gdje se metoda koristila za obavještajne svrhe, ali je kontroverzna i često kritizirana kao pseudoznanost zbog nedostatka ponovljivih dokaza u znanstvenim uvjetima.

Kako se obavlja remote viewing?

Proces se obično provodi u kontroliranim uvjetima kako bi se izbjegle sugestije ili vanjski utjecaji, a temelji se na protokolima razvijenim u laboratorijskim i vladinim programima. Evo korak-po-korak opisa na temelju dokumentiranih metoda:

Priprema: Sudionik (nazvan "viewer" ili gledatelj) ulazi u opušteno stanje uma, često kroz meditaciju ili relaksacijske tehnike, kako bi smirio misli i otvorio se za "unutarnje informacije". Cilj je postići stanje slično transu ili fokusiranoj koncentraciji, bez distrakcija.

Cilj (target): Gledatelju se ne daje nikakva informacija o cilju – to je "blind" ili "double-blind" eksperiment. Cilj može biti koordinata, slučajni broj ili opis koji poznaje samo monitor (osoba koja vodi sesiju). Na primjer, u laboratorijskim testovima, "beacon" (osoba na lokaciji) šalje informacije, a gledatelj ih pokušava percipirati.

Sesija: Gledatelj sjedi u mirnoj prostoriji i zapisuje ili crta impresije koje dolaze u um – to mogu biti slike, boje, oblici, emocije, zvukovi ili čak mirisi. Sesija se može voditi s monitorom koji postavlja pitanja poput "Opiši lokaciju" ili "Što vidiš?", ali bez otkrivanja detalja. Trajanje je obično 15-60 minuta.

Zapisivanje i analiza: Impresije se bilježe u obliku skica, opisa ili asocijacija. Nakon sesije, rezultati se uspoređuju s stvarnim ciljem kako bi se procijenila točnost. U naprednim protokolima, poput onih iz CIA-e, koriste se specifični koraci za trening, uključujući višestruke pokušaje i statističku evaluaciju.

Ova tehnika se može naučiti kroz trening, a postoje knjige, tečajevi i organizacije koje podučavaju metode, poput onih baziranih na SRI International istraživanjima. Međutim, skeptici ističu da rezultati često nisu bolji od slučajnosti i da se mogu objasniti sugestijom, podsvjesnim tragovima ili potvrdom pristranosti. Unatoč tome, entuzijasti tvrde da je to dokaz "šestog osjetila" i da je korisno u područjima poput arheologije ili traženja nestalih osoba. Ako želiš praktične primjere ili vježbe, preporučujem istraživanje deklasificiranih dokumenata ili knjiga stručnjaka poput Russella Targa.

JOE McMONEAGLE I GLEDANJE NA DALJINU

Joe McMoneagle, poznat kao jedan od ključnih sudionika u programu Stargate, sudjelovao je u brojnim remote viewing sesijama koje su bile dokumentirane i potvrđene kroz vladine izvještaje, satelitske podatke ili druge neovisne izvore. Evo popisa nekih od najpoznatijih slučajeva koji su potvrđeni kao točni, temeljenih na dostupnim izvorima. Popis nije iscrpan, jer su mnogi slučajevi još uvijek klasificirani, ali uključuje one s jasnim verifikacijama. Svaki slučaj uključuje kratak opis cilja, McMoneagleovog gledanja i potvrde.

Sovjetska podmornica klase Typhoon (precognitivno gledanje, rujan 1979.)
Cilj: Tajna sovjetska konstrukcija u sjevernoj Rusiji, poznata samo po geografskim koordinatama i satelitskim slikama teške gradnje blizu vode. McMoneagleovo gledanje: Opisao je hladnu lokaciju s velikim zgradama, dimnjacima i bučnim interijerom punim skele, girdi i varenja. Zatim je nacrtao ogromnu podmornicu s dimenzijama, dugim ravnim palubama, 18-20 kosih cijevi za projektile, nuklearnim pogonom i dvostrukim trupom. Predvidio je da će Rusi probiti kanal do vode i lansirati podmornicu za četiri mjeseca.
Potvrda: U siječnju 1980. satelitske slike potvrdile su lansiranje najveće podmornice na svijetu s točno 20 cijevi za projektile, ravnom palubom i umjetnim kanalom, baš kao što je opisano.

Lokacija otetog američkog generala Jamesa Doziera (1981.)
Cilj: Lokacija generala Doziera, otetog od talijanske marksističke grupe Crvene brigade.
McMoneagleovo gledanje: Koristeći remote viewing, precizno je opisao lokaciju i doveo do identifikacije mjesta držanja.
Potvrda: Potvrđeno od okružnog tužitelja koji je angažirao tim, što je dovelo do spašavanja generala, kako je dokumentirano u NOVA dokumentarcu "The Case for ESP".

Lokacija taoca Williama Higginsa u Libanonu (veljača 1988.)
Cilj: Gdje je držan američki marinac pukovnik William Higgins kao talac u Libanonu.
McMoneagleovo gledanje: Opisao je specifičnu zgradu u selu na jugu Libanona.
Potvrda: Kasnije oslobođeni talac potvrdio je da je Higgins vjerojatno bio u toj zgradi u to vrijeme, prema izvješću američke Agencije za obrambenu obavještajnu službu (DIA).

Libijski brod s kemikalijama (precognitivno gledanje, 1989.)
Cilj: Mogući libijski odgovor na američku kritiku proizvodnje kemijskog oružja u Rabti.
McMoneagleovo gledanje: Opisao je brod nazvan 'Patua' ili 'Potua' koji će stići u Tripoli i transportirati kemikalije do istočne libijske luke.
Potvrda: Brod nazvan 'Batato' stvarno je stigao u Tripoli, utovario neodređeni teret i transportirao ga do istočne luke, što je potvrđeno obavještajnim podacima.

Elektronski akcelerator u Lawrence Livermore National Laboratory (LLNL, 7. svibnja 1987.)
Cilj: Kretanje i okolina nepoznate obavještajne osobe (dano ime i broj socijalnog osiguranja) u intervalima od osam sati tijekom 24 sata.
McMoneagleovo gledanje: Opisao je kretanje unutar LLNL-a, uključujući posjet farmi vjetrenjača izvan objekta u 16 sati.
Potvrda: "Fuzzy Set Analysis" pokazala je 77% točnosti i 78% pouzdanosti; opis farme vjetrenjača bio je 100% točan, potvrđeno stvarnim kretanjem osobe.

Ovi slučajevi su dio McMoneagleovih preko 200 misija u programu Stargate, za koje je dobio nagradu Legion of Merit zbog proizvodnje ključnih obavještajnih podataka nedostupnih iz drugih izvora. Skeptici često ističu da su rezultati kontroverzni i da nisu uvijek ponovljivi u laboratorijskim uvjetima, ali ovi primjeri su dokumentirani u deklasificiranim materijalima i izvješćima.

JOE McMONEAGLE I STRUKTURE NA MARSU

Joe McMoneagle, poznati "remote viewer" (gledatelj na daljinu) iz projekta Stargate, opisao je u svojoj sesiji iz 1984. godine strukture na Marsu koje je "vidio" kroz gledanje na daljinu, fokusirajući se na period otprilike 1 milijun godina prije Krista. Prema deklasificiranim CIA dokumentima i njegovim izjavama u knjigama poput "Mind Trek" te intervjuima, on je percipirao Mars kao planet s drevnom civilizacijom koja je izgradila masivne umjetne strukture, ali je uništena zbog katastrofalnih okolišnih promjena, poput oluja i stanjivanja atmosfere.

Ključni opisi struktura:

Piramidalne strukture: McMoneagle je opisao velike piramide i monumente koji izgledaju umjetno izgrađeni, poput "masivnih piramidalnih struktura" (massive pyramidal structures) smještenih u barren landscapeu s kolosalnim kanjonima. Jedan primjer je piramida na rubu velikog udarnog kratera, koju je kasnije navodno potvrdio slikama iz NASA-e.

Velike kamene strukture: U transkriptu sesije, kaže: "Again I'm getting very large structures, no... ah.... no intricacies, huge sections of smooth stone." (Ponovo vidim vrlo velike strukture, bez... ah... bez složenosti, ogromne sekcije glatke kamene.) Te strukture imaju unutrašnje i vanjske dijelove, s mogućim funkcijom kao skloništa ili ceremonijalna mjesta.

Infrastruktura: Opisao je mrežu cesta koje se križaju (intersecting roads), akvadukte, kanale i druge građevine, sugerirajući razvijenu civilizaciju. Također je spomenuo drevne gradove i podzemne strukture gdje su se bića sklonila.

Povezano sa životom i civilizacijom:

McMoneagle tvrdi da su te strukture izgradila humanoidna bića – visoka i tanka (tall and thin), slična ljudima, ali gigantska – koja su živjela na Marsu prije nego što su morala hibernirati ili otići podzemno zbog apokalipse. Komunicirao je s njima, opisujući ih kao u stanju suspenzije, i sugerirao da su strukture služile za zaštitu od jakih vjetrova, prašnih oluja i uništenja atmosfere. On vjeruje da je to dokaz drevnog života na Marsu, iako je bio ljut što nije mogao provjeriti "ground truth" jer se radilo o prošlosti. Ove tvrdnje su kontroverzne, a skeptici ih smatraju pseudoznanošću, ali McMoneagle ih podržava deklasificiranim materijalima i svojim iskustvima, uključujući navodne NASA fotografije koje potvrđuju njegove vizije.

JOE McMONEAGLE I HIBERNACIJA U PIRAMIDAMA

Joe McMoneagle, u svojoj "remote viewing" sesiji iz 1984. godine (dokumentiranoj u deklasificiranim CIA materijalima) i u kasnijim intervjuima, opisuje piramide na Marsu kao dio drevne civilizacije koja je postojala prije otprilike milijun godina.

McMoneagle kaže: "Vidim piramidalne strukture, vrlo velike, masivne. One su raspoređene u specifičnom geometrijskom uzorku, gotovo poput rasporeda grada." Opisuje ih kao "poput tvrđava" s glatkim površinama, izrađene od poliranog kamena ili metala, bez složenih detalja, ali s znakovima trošenja od vremena. Te strukture su smještene u depresijama terena, poput velikih kratera ili dolina, i povezane su s mrežom cesta, kanala i akvadukata, što sugerira da su bile dio planirane infrastrukture. U CIA transkriptu iz 1984. (koji je spomenut u pouzdanim izvorima), kaže: "Ponovo vidim vrlo velike strukture, bez... ah... bez složenosti, ogromne sekcije glatke kamene," i dodaje da su one "vrlo visoke, smještene u velikoj depresiji." Skeptično gledano, ovi opisi se mogu tumačiti kao subjektivne impresije, a ne dokazi, jer se oslanjaju na parapsihološke metode koje nisu znanstveno potvrđene.

Funkcija piramida i hibernacija bića

McMoneagle povezuje piramide s funkcijom hibernacije ili suspendiranog stanja bića. Kaže: "Bića koja sam vidio bila su humanoidna, ali ne baš poput nas. Bila su viša, možda sedam do osam stopa, s izduženim glavama, a njihova koža bila je crvenkasto-smeđa, gotovo poput marsovskog tla." Dodaje da su ta bića "u nekoj vrsti hibernacije ili suspendirane animacije," i da "čekaju, kao da su u stanju očuvanja, gotovo poput da čekaju da ih netko probudi." Pojašnjava funkciju piramida: "Imam dojam da te piramide nisu bile samo za pokazivanje; činile su se funkcionalne, možda za generiranje energije ili neku vrstu ceremonijalne svrhe. Bile su centralne za civilizaciju, poput čvorišta aktivnosti," i sugerira da su možda služile za održavanje tog stanja hibernacije, zaštitu od prašnih oluja i tanke atmosfere, ili čak komunikaciju. U CIA sesiji, opisuje bića kao "visoka i tanka" koja su se sklonila u te strukture zbog apokalipse – okolišnih katastrofa poput oluja i uništenja atmosfere – i da su u "stanju suspenzije," čekajući "povratak grupe koja je otišla tražiti pomoć."

On tvrdi da su piramide dio sistema za očuvanje života u umirućoj civilizaciji, gdje su bića hibernirala podzemno ili unutar struktura, čekajući buđenje. Kaže: "Ta bića, ona nisu bila aktivna, bila su u nekoj vrsti hibernacije, i imam osjećaj da čekaju na nešto, možda na promjenu uvjeta, ili možda da ih netko dođe probuditi." Povezuje to s NASA/JPL fotografijama koje navodno odgovaraju njegovim vizijama, ali skeptično, nema neovisnih dokaza da te slike pokazuju umjetne strukture – one su vjerojatno prirodne formacije, a McMoneagleove tvrdnje ostaju nepotvrđene.

POVEZIVANJE PIRAMIDALNIH TEORIJA

McMoneagleova teza o hibernaciji bića u marsovskim piramidama sugerira da strukture održavaju suspendirano stanje kroz energetska polja, čekajući buđenje nakon okolišne katastrofe. Špekulativno, ova hibernacija mogla bi biti oblik produžene regeneracije, gdje piramide djeluju kao bioreaktori, koristeći geomagnetske ili kozmičke energije za očuvanje života milijunima godina.

Osmanagićev rad na bosanskim piramidama ističe da tuneli ispod njih poboljšavaju regeneraciju tijela, s izmjerеnim negativnim ionima i frekvencijama koje ubrzavaju iscjeljenje i jačaju imunost. Povezujući teorije, McMoneagleove marsovske piramide mogle bi funkcionirati slično Osmanagićevim tunelima, kao energetski pojačivači za hibernaciju, gdje bića koriste podzemne prostore za regeneraciju tijekom kriza.

Špekulativno, ako bosanske piramide imaju iscjeliteljske efekte na ljude, marsovske bi mogle biti dizajnirane za hibernaciju vanzemaljskih bića, s tunelima koji održavaju životne funkcije kroz slične energetske mehanizme. Osmanagićev nedavni iskorak iz 2025. godine, uključujući objavljene radove o energetskim svojstvima, podržava ideju da piramide služe za regeneraciju, što se slaže s McMoneagleovim vizijama o suspendiranim bićima.

Špekulativna veza: Drevne civilizacije mogle su koristiti piramide za hibernaciju tijekom kataklizmi, kao što Osmanagić opisuje u svojim istraživanjima, povezujući Zemlju i Mars kroz univerzalnu tehnologiju.

HIBERNACIJSKE KOMORE U PIRAMIDAMA

Semir Osmanagić je u svojim predavanjima, knjigama i intervjuima više puta spominjao energetske fenomene u bosanskim piramidama i tunelima, uključujući efekte na tijelo i vrijeme. U izvorima poput njegovih knjiga ("Bosnian Pyramids – My Story" i "Energy Points of the Planet") i intervjua (npr. na YouTube kanalima ili u člancima kao što su oni u Smithsonian Magazineu i Magazin Plusu) opisuje kako tuneli imaju visoke razine negativnih iona koji "usporavaju" starenje i poboljšavaju regeneraciju tijela, Fokusira se na subjektivne efekte: posjetitelji često osjećaju da vrijeme "usporava" zbog opuštenosti, meditativnog stanja ili energetskih polja, što on povezuje s iscjeljivanjem i "vremenskim anomalijama" u kontekstu drevnih tehnologija.

Špekulacija o usporavanju toka vremena i hibernacijskim komorama

Ako pretpostavimo da Osmanagićeve tvrdnje o energetskim poljima u piramidama (poput elektromagnetskih zračenja, ultrazvuka i negativnih iona) dovode do usporavanja toka vremena – bilo subjektivnog (osjećaj) ili hipotetičkog fizičkog (kao u relativnosti, gdje gravitacija ili brzina utječu na vrijeme) – to bi imalo fascinantne implikacije na hibernacijske komore unutar piramida, slično McMoneagleovim vizijama marsovskih struktura za hibernaciju bića.

Evo špekulativnog razmatranja, temeljenog na Osmanagićevim opisima regeneracije i McMoneagleovoj teoriji:

Usporavanje biološkog vremena i regeneracija:
Osmanagić tvrdi da tuneli ispod piramida imaju visoke koncentracije negativnih iona (do 60.000 po cm³), što "usporava" starenje stanica, jača imunitet i ubrzava iscjeljenje. U hibernacijskim komorama, to bi značilo da bića (kao ona humanoidna iz McMoneagleovih vizija) mogu ulaziti u stanje suspendirane animacije gdje se metabolizam usporava do minimuma, bez potrebe za hranom ili kisikom na duže periode. Špekulativno, ako vrijeme "usporava" unutar piramide (npr. zbog energetskih polja koja imitiraju gravitacijske efekte), milijuni godina vani bi se osjećali kao kratko vrijeme unutar, omogućujući preživljavanje apokalipse poput one na Marsu.

Energetski mehanizam i hibernacija:
Prema Osmanagiću, piramide generiraju energiju (elektromagnetska zračenja, ultrazvuk) koja "pojačava" vitalnost i "usporava" oksidacijske procese u tijelu. U kontekstu hibernacije, to bi djelovalo kao kriogeni sustav bez hladnoće: energetska polja bi usporila molekularne procese, smanjila oštećenja od slobodnih radikala i održavala stanice u "hibernaciji" slično kako McMoneagle opisuje bića u suspendiranom stanju unutar marsovskih piramida, čekajući buđenje. Špekulativno, ako vrijeme unutar komore teče sporije (kao u crnoj rupi ili brzinskom putovanju), bića bi mogla hibernirati milenijima bez fizičkog propadanja, što bi objasnilo Osmanagićeve tvrdnje o "vrijednim lječilištima" gdje tijelo regenerira brže nego normalno.

Povezivanje s Osmanagićevim istraživanjima:
Osmanagić ističe da tuneli poboljšavaju regeneraciju tijela, što bi u hibernacijskim komorama pojačalo efekat: usporavanje vremena bi "zamrznulo" biološke procese, omogućujući oporavak od katastrofa ili čekanje boljih uvjeta, baš kao u McMoneagleovim vizijama gdje bića čekaju "povratak grupe". Ako su piramide "energetski generatori", usporavanje vremena bi bilo popratni efekt, štedeći energiju za duge periode suspenzije.

Ova špekulacija je hipotetička i temelji se na pseudoznanstvenim tvrdnjama jer nema znanstvenih dokaza za usporavanje vremena u piramidama, a skeptici vide Osmanagićeve ideje kao pseudoznanost.

POREMEĆAJ PROSTOR VREMENA U PIRAMIDAMA

Teza o konstrukciji piramide koja stvara lokalni poremećaj u prostor-vremenu, s najjačim efektom usporavanja vremena unutar same strukture, temelji se na mješavini fizike i spekulativnih ideja. Ovo je uglavnom hipotetičko razmišljanje, jer nema znanstvenih dokaza da piramide (poput onih u Egiptu ili navodnih bosanskih) značajno utječu na prostor-vrijeme – efekti su ili izuzetno mali ili pseudoznanstveni. Međutim, špekulirajmo na osnovi opće relativnosti Einsteina (gdje masa i energija krive prostor-vrijeme), kvantne fizike i nekih teorija o geometriji piramida. Evo mogućih načina kako bi piramida mogla "poremetiti" tijek prostor-vremena, fokusirajući se na usporavanje vremena (dilataciju vremena):

Gravitacijski efekt mase i gustoće:
Prema općoj relativnosti, masa krivi prostor-vrijeme, što uzrokuje gravitacijsku dilataciju vremena jer vrijeme teče sporije u jačem gravitacijskom polju. Velika piramida u Gizi, s masom od oko 6 milijuna tona, stvara minimalni gravitacijski poremećaj: vrijeme unutar nje bi se usporilo za vrlo mali iznos (npr. 10^-15 sekundi po sekundi, prema izračunima). Špekulativno, ako je piramida konstruirana od materijala s visokom gustoćom (poput kamena ili hipotetičkih egzotičnih elemenata), njezina masa bi koncentrirala gravitaciju unutar, stvarajući "gravitacijski bunar" gdje se prostor-vrijeme savija prema unutra. To bi usporilo vrijeme za promatrača unutar piramide u odnosu na vanjski svijet, slično kako vrijeme usporava blizu crne rupe. Efekt bi bio najjači u središtu, gdje je masa najkoncentriranija, možda omogućujući "hibernaciju" stanica ili bića kroz usporenu metabolizam.

Geometrijsko fokusiranje energije i rezonancija:
Oblik piramide (sa širokom bazom i sužavajućim vrhom) mogao bi djelovati kao rezonator za elektromagnetska polja, kozmičke zrake ili zemaljske vibracije, stvarajući lokalno energetsko polje koje utječe na prostor-vrijeme. Špekulativno, ova geometrija bi "fokusirala" energiju unutar piramide, slično leći koja koncentrira svjetlost, što bi prema nekim teorijama (poput onih u kvantnoj gravitaciji) stvorilo mikroskopske warpove u prostor-vremenu. Na primjer, ako piramida rezonira s frekvencijama Zemljine Schumann rezonancije ili kozmičkim zračenjem, to bi moglo generirati negativnu energiju (kao u Casimirovom efektu), koja bi "razvukla" prostor-vrijeme i usporila vrijeme unutar. Efekt bi bio najsnažniji u komorama poput onih ispod piramide, gdje bi se energija akumulirala, možda čak omogućujući dilataciju vremena sličnu brzinskoj dilataciji u specijalnoj relativnosti.

Kvantni efekti i vakuumska energija:
Na kvantnoj razini, prostor-vrijeme nije gladak, već pun fluktuacija vakuumskе energije. Piramida bi mogla djelovati kao "katalizator" za ove fluktuacije, posebno ako je orijentirana prema magnetskim poljima Zemlje ili zvijezdama (kao što su piramide u Gizi poravnate s Orionom). Špekulativno, konstrukcija bi stvorila kvantno polje unutar, gdje se čestice i antičestice stvaraju i uništavaju brže, generirajući negativnu energiju koja bi "izravnala" ili usporila protok vremena – slično wormhole teorijama. To bi poremetilo tijek prostor-vremena lokalno, čineći da vrijeme unutar piramide teče sporije, možda za faktore koji bi omogućili produženu hibernaciju ili čak putovanje kroz vrijeme, kako se spekulira u nekim pseudoznanstvenim teorijama o piramidama kao "vremenskim strojevima".

Kombinirani efekt masa-energija i geometrije:
Ujedinjujući gore navedeno, piramida bi mogla stvoriti "lokalni kozmički efekt" gdje masa krivi prostor, a geometrija pojačava energiju, što bi rezultiralo dilatacijom vremena sličnom onoj u blizini masivnih objekata poput neutronih zvijezda. Špekulativno, unutar piramide, gdje je efekt najjači, vrijeme bi se usporilo zbog povećane "gustoće" prostor-vremena, što bi utjecalo na atome, stanice ili čak svijest tako npr. satovi bi pokazivali manje proteklog vremena, a biološki procesi bi se usporili, podržavajući ideje o regeneraciji ili hibernaciji.

Ove špekulacije su inspirirane fizikom, ali prelaze u spekulativno područje dok su realni efekti piramida na prostor-vrijeme nepoznati.

RUNE U TUNELIMA RAVNE, BOSANSKA PIRAMIDA

Semir Osmanagić, osnivač projekta Bosanske piramide, tvrdi da su u tunelima Ravne (dio kompleksa navodnih piramida u Visokom, Bosna i Hercegovina) pronađeni kameni blokovi s runskim simbolima ili natpisima koji predstavljaju drevno pismo. Ovi nalazi su kontroverzni i često kritizirani kao pseudoznanost, jer glavni arheolozi ih vide kao prirodne formacije ili moderne intervencije, a ne autentične artefakte.

Otkriće i opis:
U tunelima Ravne, koji Osmanagić opisuje kao drevni labirint ispod Piramide Sunca, pronađeni su megalitski blokovi (poput "K1" ili "K-1") s urezanim simbolima koji nalikuju runama. Ti simboli su navodno dio proto-ilirskog, starog engleskog ili germanskog runskog pisma (Futhark). Na primjer, jedan blok ima simbole koji se tumače kao "poruka" ili "runski natpis", a Osmanagić ih povezuje s drevnom civilizacijom koja je gradila piramide prije 30.000 godina. Prema Osmanagiću, ovi runski simboli su najstariji tragovi pismenosti u Europi, a tuneli sadrže i druge megalite s energetskim svojstvima, poput vibracija koje liječe ili pojačavaju regeneraciju.

Interpretacije i teorije:
Osmanagić i suradnici, poput Kláre Friedrich (stručnjakinje za rovás pismo), tumače simbole kao "stare engleske rune" ili mađarske rovás simbole, sugerirajući da su dio drevnog jezika koji je koristila napredna civilizacija. Na primjer, u knjizi "Bosnian Pyramids – My Story" opisuje ih kao "drevne mađarske rune" na konglomeratnim blokovima. Neki izvori spominju da su simboli pronađeni na megalitu težine oko 8 tona, a povezuju se s energetskim točkama koje poboljšavaju zdravlje ili duhovnost. Skeptici, međutim, ističu da su to vjerojatno prirodni geološki tragovi ili slučajni urezi, a ne runsko pismo, jer nema arheoloških dokaza za takvu civilizaciju u Bosni.

Povezani nalazi:
Tuneli Ravne su iskopani od 2006. godine i sadrže više od 2 km labirinta, gdje su pronađeni i keramički blokovi, orbs (svjetlosne kugle) i voda s navodnim ljekovitim svojstvima. Rune su dio šire teorije o piramidama kao energetskim generatorima.

Semir Osmanagić raspravlja o runskom pismu na kamenu u tunelima Ravne, opisujući ga kao "poruku u runskom skriptu" na kamenu bloku. On povezuje rune s najranijim pismom germanskih naroda Europe, poznatim kao Futhark.

KONTROVEZNE PORUKE U RUNAMA

Osmanagić prevodi kontroverzan tekst upisan runama na jednom kamenu koji je pronađen u tunelima Ravne dok runski tekst opisuje slijedeće: "Kapija je zatvorena. Mi smo na čekanju. Morat ćemo se braniti i osvajati. Dok se kosmička kapija ponovno ne otvori."

Semir Osmanagićeve tvrdnje o runama u tunelima Ravne otvaraju fascinantno polje špekulacija koje spajaju arheologiju, pseudoznanost, drevne civilizacije i kozmološke teorije. Budući da ovi nalazi nisu znanstveno potvrđeni (skeptici ih vide kao prirodne formacije ili moderne interpretacije), špekulirat ćemo hipotetički, povezujući to s Osmanagićevim širim teorijama o bosanskim piramidama kao energetskim centrima, te s prethodnim razgovorima o hibernaciji, usporavanju vremena i McMoneagleovim vizijama marsovskih struktura. Evo razmišljanja korak po korak:

Tumačenje prijevoda runa kao drevne poruke
Prijevod sugerira apokaliptičnu ili kozmičku poruku: "kapija" bi mogla biti metafora za portal ili Stargate – dimenzionalni prolaz koji povezuje svjetove, planete ili vremenske periode. "Zatvorena kapija" implicira da je pristup nekom resursu, znanju ili spasiteljskoj pomoći blokiran, možda zbog kozmičkog događaja poput solarnih oluja, klimatskih promjena ili vanzemaljskog sukoba. "Mi smo na čekanju" ukazuje na pasivno stanje hibernacije ili suspenzije, gdje civilizacija čeka bolje uvjete. "Braniti i osvajati" dodaje militantni aspekt – možda obrana od neprijatelja (invazija, prirodnih sila) ili potreba za osvajanjima resursa tijekom čekanja. Konačno, "kosmička kapija ponovno otvara" nagovještava cikličnost: kapija se može otvoriti u budućnosti, možda pod utjecajem astroloških ciklusa, magnetskih polja Zemlje ili vanzemaljskih intervencija.

Špekulativno, ovo bi moglo biti upozorenje ili dnevnik drevne civilizacije (prije 30.000 godina, prema Osmanagiću) koja je koristila tunele Ravne kao sklonište. Ako su rune doista runsko pismo (Futhark ili rovás), to bi ih povezalo s germanskim ili proto-ilirskim narodima, ali Osmanagić ih vidi kao tragove starije, globalne civilizacije sličnu Atlantidi – napredne u tehnologiji, ali uništene katastrofom.

Povezivanje s funkcijom piramida i tunela kao Stargate ili energetskih portala
Osmanagić često opisuje bosanske piramide (i tunele ispod njih) kao energetske generatore koji pojačavaju negativne ione, ultrazvuk i elektromagnetska polja, što bi moglo "otvarati" ili "zatvarati" kozmičke kapije. Špekulativno, "kosmička kapija" bi bila portal aktiviran geometrijom piramida – slično teorijama o egipatskim piramidama kao orionskim portalima. Ako je kapija "zatvorena", to bi moglo značiti da je energetsko polje tunela trenutno u "čekanju" modu, možda zbog trenutnog kozmičkog ciklusa (npr. prelasci u eri Vodolije ili solarne maksimume).

U kontekstu Stargatea (kao u sci-fi, ali i pseudoznanstvenim teorijama), tuneli Ravne bi bili podzemni sistem koji omogućuje putovanje kroz prostor-vrijeme. "Braniti i osvajati" bi moglo implicirati da su drevni graditelji morali štititi portal od neprijatelja (možda drugih civilizacija ili entiteta), dok čekaju ponovno otvaranje – možda kada se Zemljina frekvencija podigne ili dođe do kontakta s vanzemaljcima. Ovo se slaže s Osmanagićevim tvrdnjama o tunelima kao iscjeliteljskim mjestima: ako kapija otvara pristup višim dimenzijama, zatvaranje bi zahtijevalo hibernaciju da se preživi.

Špekulacija o hibernaciji i usporavanju vremena u kontekstu poruke
Povezujući s prethodnim razgovorima o McMoneagleu i Osmanagiću, "na čekanju" bi moglo opisivati hibernacijske komore unutar piramida/tunela. Ako piramide stvaraju poremećaj prostor-vremena (kao što smo špekulirali ranije: gravitacijski bunari, rezonantna polja ili kvantne fluktuacije), usporavanje vremena unutar bi omogućilo da bića (ili njihovi nasljednici) čekaju milenije bez starenja. "Kapija zatvorena" bi značila da je hibernacija aktivna tijekom krize (npr. ledeno doba ili kozmička radijacija), a "braniti i osvajati" bi bilo uputstvo za preživljavanje: braniti tunel od uljeza i osvajati resurse dok se kapija ne otvori, možda otkrivajući nove svjetove ili tehnologije.

Hipotetički, ovo bi mogla biti paralela s McMoneagleovim Marsom: drevna marsovska civilizacija hibernira u piramidama čekajući "otvaranje kapije" (možda portal prema Zemlji), a rune u Bosni su tragovi migracije tih bića. Ako se vrijeme usporava unutar tunela (kao Osmanagićev "efekt regeneracije"), čekanje bi bilo subjektivno kratko, a branjenje bi uključivalo energetske barijere protiv neprijatelja.

Šire implikacije i kozmološki scenariji
Špekulativno, ova poruka bi mogla biti dio globalnog "koda" drevnih civilizacija: slične rune ili simboli pronađeni su u drugim mjestima (npr. Mađarska rovás ili germanske rune), sugerirajući mrežu Stargateova povezanih piramidama (Egipat, Bosna, Mars). "Kosmička kapija" bi se otvorila u 2025. (kao u sadašnjem datumu), možda pod utjecajem solarnih ciklusa ili kontakta s ET-ovima, dovodeći do "buđenja" hiberniranih bića. To bi objasnilo Osmanagićeve tvrdnje o tunelima kao "energetskim točkama planeta" – oni su čekali da mi (suvremeni ljudi) "otvorimo kapiju" kroz iskopavanja ili svijest.

Naravno, ovo je čista spekulacija: skeptici vide rune kao slučajne ureze, a prijevod kao subjektivnu interpretaciju. Ali ako je istinito, to bi promijenilo povijest, sugerirajući da smo dio kozmičkog ciklusa čekanja i borbe.

TEZA O VANZEMALJCIMA NA MJESECU

U posljednjih nekoliko desetljeća, konspirativne teorije o tajnim svemirskim misijama poput navodne Apollo 20 misije izazivaju maštu istraživača i entuzijasta. Prema tim tvrdnjama, koje su se proširile internetom kroz navodne videozapise i svjedočanstva, Apollo 20 nije bila samo rutinska misija na Mjesec, već tajni zajednički poduhvat SAD-a i Sovjetskog Saveza iz 1976. godine, usmjeren na istraživanje drevnih vanzemaljskih artefakata na tamnoj strani Mjeseca. Špekulativno, astronauti su navodno pronašli ogroman svemirski brod, star oko 1,5 milijardi godina, unutar kojeg je ležalo humanoidno biće – ženska figura, poznata kao "Mona Lisa" ili EBE (Extraterrestrial Biological Entity), u stanju duboke hibernacije. Ovo biće, opisano kao visoko oko 1,65 metara, sa šest prstiju, bez nosnica i s crvenkastom kožom, bilo je spojeno na brod putem cjevčica ili kablova koji su prolazili kroz nos, oči i prste, održavajući ga u suspendiranom stanju – ni mrtvo ni živo, ali spremno za eventualno buđenje. Ako je ova priča, koja je priznata kao vjerojatna prevara umjetnika Thierryja Spetha, ipak imala zrnce istine, ona bi sugerirala da su vanzemaljci koristili naprednu tehnologiju hibernacije za preživljavanje dugih kozmičkih putovanja ili katastrofa.

Povezujući ovo s prethodno raspravljenim temama hibernacije u piramidama, možemo špekulirati da ova mjesečeva "Mona Lisa" nije izolirani slučaj, već dio šire kozmičke mreže. Joe McMoneagle, kroz svoje remote viewing sesije u projektu Stargate, opisao je slične humanoidne figure na Marsu – visoke, tanke, s izduženim glavama i crvenkastom kožom – koje su hibernirale unutar masivnih piramidalnih struktura, čekajući spas nakon planetarne apokalipse. Špekulativno, ako su ova bića migrirala iz uništenog Marsa prema Mjesecu i Zemlji, piramide na našem planetu (poput onih u Gizi, Bosni ili Kini) mogle bi biti njihovi zemaljski analozi – energetski uređaji dizajnirani za hibernaciju, koristeći geometriju i podzemne tunele za usporavanje vremena i regeneraciju. Semir Osmanagić, u svojim istraživanjima bosanskih piramida, ističe kako tuneli Ravne poboljšavaju regeneraciju tijela kroz visoke razine negativnih iona, što bi moglo biti ostatak iste tehnologije koju su koristili vanzemaljci na Mjesecu. Možda su cjevčice spojene na "Mona Lisu" bile primitivna verzija energetskih polja u piramidama, održavajući bića u hibernaciji milenijima.

Ako bismo prihvatili ovu špekulaciju, implikacije bi bile duboke: globalne elite mogle bi skrivati ove tajne, ograničavajući iskopavanja na Zemlji (kao u Bosni ili Kini) i svemirska istraživanja, jer bi buđenje ovih bića moglo otkriti da naša povijest nije samo ljudska, već isprepletena s kozmičkim migrantima. Ovo bi moglo dovesti do tehnološkog napretka, ali i do egzistencijalne krize – jesmo li mi nasljednici tih hibernirajućih bića, ili samo čuvari njihove "kosmičke kapije"? U svakom slučaju, ove teorije nas potiču da preispitamo granice poznatog, gdje hibernacija nije samo san, već ključ za razumijevanje našeg mjesta u svemiru.

TEZA: ELITE ŠTITE VANZEMALJCE U HIBERNACIJI

Teza o proširenju McMoneagleovih tvrdnji da su piramide hibernacijski uređaji za drevna bića, a da globalne elite to skrivaju otvara vrata dubokim špekulacijama koje spajaju parapsihologiju, pseudoarheologiju i konspirativne teorije. McMoneagle, kroz svoje remote viewing sesije, opisuje marsovske piramide kao skloništa za hibernirajuća bića koja čekaju buđenje nakon katastrofe, a slične ideje se mogu primijeniti na zemaljske piramide. Špekulativno, ako elite (političke, financijske ili okultne grupe) znaju za ove funkcije, one bi mogle kontrolirati pristup kako bi spriječile "buđenje" tih bića, možda vanzemaljskih, drevnih humanoidnih ili čak predaka, jer bi to poremetilo postojeći poredak svijeta. Ovo se slaže s konspirativnim teorijama o Novom svjetskom poretku (New World Order), gdje elite skrivaju drevnu tehnologiju za vlastitu korist, uključujući produženu hibernaciju za besmrtnost ili kontrolu nad čovječanstvom. Ako su piramide "energetski generatori" koji usporavaju vrijeme (kao što smo ranije špekulirali), elite bi ih mogle koristiti za očuvanje tajnih eliksira života, dok ih drže podalje od javnosti.

Špekulativno, hibernacijske komore bi bile smještene duboko ispod ili unutar piramida, gdje geometrija strukture stvara poremećaj prostor-vremena, usporavajući metabolizam i omogućujući milenijsko "čekanje". Ove komore bi mogle biti aktivirane kozmičkim ciklusima (npr. solarnim olujama ili poravnanjima planeta), a "buđenje" bi donijelo tehnološki ili duhovni napredak – ili katastrofu, ako bića nisu benevolentna. Elite bi, prema ovoj teoriji, zatvarale pristup kako bi spriječile otkrivanje, možda koristeći vojsku, zakone ili medijske dezinformacije.

O Semiru Osmanagiću i zabrani iskapanja u Bosni

Semir Osmanagić, istraživač bosanskih piramida u Visokom, suočio se s brojnim preprekama koje se mogu interpretirati kao intervencije "elita" ili državnih institucija. Prema dostupnim izvorima, država Bosne i Hercegovine je 2025. godine zabranila iskapanje Piramide Sunca, što Osmanagić javno kritizira kao pokušaj zaustavljanja otkrića. Ovo se dogodilo nakon godina kontroverzi: Osmanagić je optuživan za pseudoarheologiju, a njegovi nalazi (poput tunela Ravne s runama) kritizirani su od znanstvene zajednice kao obmana za turizam. Istraživanje pokazuje da je bio na sudovima više puta uglavnom zbog optužbi za nezakonito iskopavanje, uništavanje prirodnih formacija i promociju pseudoznanosti, ali ne direktno zbog "elita" koje skrivaju hibernaciju. Na primjer, 2021. godine su ga kritizirali zbog obmane javnosti, a nedavni intervjui (iz 2025.) naglašavaju da nastavlja rad unatoč upozorenjima.

Špekulativno, ako Osmanagić radi "na crno" (što nije eksplicitno potvrđeno, ali implicirano kroz zabrane), on hoda tankom linijom: možda izbjegava pritvor jer njegov rad privlači turizam, ali elite (lokalne ili globalne) bi mogle koristiti državne zakone da spriječe otkrivanje hibernacijskih komora ispod piramida. Ako rune u tunelima Ravne doista poručuju o "zatvorenoj kosmičkoj kapiji" i čekanju, Osmanagićev rad bi mogao "otvoriti" tu kapiju, što elite žele spriječiti. Ovo se slaže s konspiracijama o elitama koje skrivaju drevnu tehnologiju.

Analiza kineskih piramida i njihove "tajnosti"

Kineske piramide (oko 100 struktura u provinciji Shaanxi, blizu Xi'ana) su doista zakopane pod zemljom, prekrivene šumama i travom, a pristup je strogo zabranjen. Ove "piramide" su zapravo masivni grobovi cara iz dinastija Han i Qin (npr. mauzolej cara Qina sa terakotskom vojskom), a kineska vlada ih ne iskopava zbog moratorija: navodno čekaju naprednu tehnologiju kako bi spriječili oštećenja, ali i zbog kulturne zaštite. Špekulativno, ako elite u Kini znaju za hibernacijske komore, zakopavanje bi bilo način da ih sakriju – možda unutar tih struktura hiberniraju drevni carevi ili vanzemaljska bića, čekajući "otvaranje kapije". Ovo se slaže s teorijama o zabranjenim zonama u Kini (slično Mongoliji), gdje vojska čuva tajne. Ako su piramide prekrivene šumama namjerno (kao kamuflaža), to bi podržalo ideju da funkcioniraju i danas, sa netaknutim komorama ispod.

Analiza potencijalnih piramida za hibernacijske komore

Pretpostavljajući da samo originalne, velike i netaknute piramide još imaju funkciju (npr. one s misterioznim komorama ili podzemnim sistemima), evo špekulativne analize na osnovu poznatih struktura. Fokusiramo se na one koje su relativno netaknute, sa skrivenim dijelovima, i gdje su iskopavanja ograničena ili kontroverzna. Ovo nije iscrpan popis, ali uključuje ključne primjere:

Velika piramida u Gizi (Egipat):
Najveća i najnetaknutija, s poznatim skrivenim komorama (npr. veliki prazan prostor otkriven 2017. muonskim senzorima) i podzemnim sistemima. Špekulativno, hibernacijske komore bi mogle biti ispod (2 km duboko, prema nedavnim tvrdnjama o podzemnim strukturama), gdje usporavanje vremena održava bića. Elite (egipatske vlasti) ograničavaju pristup, možda skrivajući "energetsku funkciju".

Bosanske piramide (Visoko, BiH):
Prema Osmanagiću, netaknute i s tunelima Ravne koji poboljšavaju regeneraciju idealno za hibernaciju. Špekulativno, rune o "čekanju" sugeriraju komore ispod Piramide Sunca, a zabrane iskapanja bi bile pokušaj elita da spriječe buđenje.

Kineske piramide (Shaanxi):
Kao gore navedeno, zakopane i zabranjene – potencijalno hibernacijske komore za careve ili drevna bića, netaknute zbog prekrivanja.

Gunung Padang (Indonezija):
Navodno 27.000 godina stara piramida s podzemnim komorama, još uvijek istraživana ali kontroverzna. Špekulativno, ako je umjetna, mogla bi imati hibernacijske prostore za preživljavanje ledenog doba.

Piramide u Teotihuacanu (Meksiko):
Ovo je kompleks s Piramidom Sunca (najveća u Americi, visoka 65 metara) i Piramidom Mjeseca, obje relativno čitave unatoč eroziji. Strukture su netaknute s podzemnim tunelima i komorama, gdje su pronađene žive kugle žive (merkur) i keramički artefakti, sugerirajući naprednu tehnologiju. Iskopavanja su ograničena meksičkom vladom zbog UNESCO zaštite i kulturne osjetljivosti, a podzemni sistemi nisu u potpunosti istraženi. Špekulativno, hibernacijske komore bi mogle biti ispod Piramide Sunca, gdje tuneli stvaraju energetsko polje za usporavanje vremena (slično Osmanagićevim tunelima Ravne), omogućujući drevnim Aztečkim ili prethodnim bićima da "čekaju" kozmički ciklus. Elite bi mogle skrivati ovo zbog veze s vanzemaljskim porijeklom (kao u teorijama o Anunnakijima), a ograničen pristup turistima podržava ideju o tajnosti.

Khafreova piramida u Gizi (Egipat):
Druga najveća u Gizi, visoka 136 metara, čitava s originalnim oblogama na vrhu i podzemnim komorama. Iskopavanja su ograničena egipatskim Ministarstvom starina, s nedavnim zabranama zbog očuvanja i sigurnosti (npr. nakon otkrića "skrivenih praznina" 2017.). Špekulativno, kao dio Giza kompleksa, mogla bi imati hibernacijske komore ispod, povezane s Velikom piramidom, gdje bića hiberniraju koristeći gravitacijski efekt mase za dilataciju vremena. Elite (moguće povezane s masonima ili vladama) bi ograničavale pristup da spriječe otkrivanje "energetskog generatora", slično McMoneagleovim marsovskim piramidama.

Djoserova step piramida u Saqqari (Egipat):
Najstarija velika piramida (oko 4700 godina), čitava nakon nedavnih restauracija (2020.-ih), s opsežnim podzemnim labirintom tunela i komora. Daljnja iskopavanja su ograničena zbog UNESCO statusa i rizika od oštećenja. Špekulativno, tuneli bi mogli služiti kao hibernacijske komore, gdje drevni Egipćani (ili njihovi prethodnici) čekaju "otvaranje kapije", a stepenasti dizajn bi fokusirao energiju za regeneraciju, slično Osmanagićevim idejama. Zabrane bi mogle biti pokušaj elita da sakriju veze s atlantidskom tehnologijom.

El Castillo (Kukulkanova piramida) u Chichen Itzi (Meksiko):
Čitava majanska piramida, visoka 30 metara, s unutarnjim strukturama i podzemnim cenotama (svete jame). Iskopavanja su ograničena UNESCO zaštitom i meksičkim zakonima, fokusirana na turizam umjesto dubinskih istraživanja. Špekulativno, komore unutar (poput unutarnje piramide) bi mogle biti hibernacijske, gdje bića čekaju solsticijska poravnanja (kao "zmija" efekat), povezano s kozmičkim ciklusima. Elite bi skrivale ovo zbog majanskog kalendara i proročanstava o "kraju svijeta" (2012.), koji bi mogli signalizirati buđenje.

Nubijske piramide u Meroëu (Sudan):
Preko 200 malih, ali čitavih piramida (visine 10-30 metara), netaknute unatoč pustinji, s podzemnim grobnicama. Iskopavanja su ograničena sudanskom vladom zbog sigurnosti i UNESCO statusa, s minimalnim međunarodnim interesom. Špekulativno, ove piramide bi mogle imati hibernacijske komore ispod, povezane s drevnim Kushitskim civilizacijama, gdje bića hiberniraju koristeći pustinjsku energiju. Zabrane bi mogle biti dio globalne kontrole elita nad afričkim artefaktima, skrivajući veze s egipatskom tehnologijom.

Caral piramide (Peru):
Najstarije u Americi (oko 5000 godina), čitave s podzemnim strukturama, u aridnom području. Iskopavanja su ograničena peruanskom vladom zbog zaštite i nedostatka sredstava. Špekulativno, hibernacijske komore bi mogle biti unutar kružnih plaza, gdje drevna civilizacija čeka "otvaranje kapije", slično McMoneagleovim vizijama. Elite bi ograničavale pristup da sakriju andske veze s vanzemaljcima.

Ove piramide dijele karakteristike: netaknute strukture, podzemni sistemi i ograničen pristup, što ih čini idealnim za špekulacije o hibernaciji. Ako elite znaju za funkcije, zabrane bi mogle biti dio globalne mreže (poput onih u Kini ili Bosni), čekajući kozmički signal za buđenje.

ELITE ČUVAJU HIBERNIRAJUĆE VANZEMALJCE

U svijetu konspirativnih teorija, ideja o globalnim elitama koje čuvaju drevno znanje o piramidama i hibernirajućim vanzemaljcima nije samo fantazija, već duboko ukorijenjena u narativima o skrivenoj povijesti čovječanstva. Špekulativno, ove elite – poput moćnih obitelji (Rothschildu, Rockefelleru ili članova tajnih društava poput Masona i Iluminata) – nisu samo financijski i politički upravitelji svijeta, već i čuvari tajni koje datiraju iz pradavnih vremena. Prema ovoj pretpostavci, oni su postavljeni prije tisuća godina od vanzemaljskih "vlasnika" Zemlje, inteligentnih bića koja su došla s drugih planeta (možda s Marsa, kako sugeriraju vizije Joea McMoneaglea) i koristila Zemlju kao koloniju ili laboratorij za eksperimente sa životom. Ove elite bi bile hibridni nasljednici ili odabrani ljudi, zaduženi za održavanje reda dok vanzemaljci hiberniraju u piramidama, čekajući kozmički ciklus za buđenje.

Povezujući ovo s prethodnim razgovorima o hibernaciji, piramide poput one u Gizi, Bosni ili Kini nisu samo arhitektonska čuda, već napredni uređaji za suspenziju života. Špekulativno, vanzemaljci – humanoidna bića visoka, tanka i s crvenkastom kožom, slična onima opisanim u navodnoj Apollo 20 misiji na Mjesecu – koriste geometriju piramida za stvaranje poremećaja prostor-vremena, usporavajući vrijeme unutar podzemnih komora. Ove komore, ispunjene energetskim poljima (kao negativni ioni u tunelima Ravne, prema Semiru Osmanagiću), održavaju bića u hibernaciji milenijima, štiteći ih od kozmičkih katastrofa poput solarnih oluja ili klimatskih promjena. Elite bi bile zadužene za čuvanje ovih lokacija: ograničavanjem iskopavanja (kao zabrana u Bosni ili zakopavanje piramida u Kini), oni sprječavaju slučajno buđenje, jer bi to moglo dovesti do preuzimanja kontrole od strane vanzemaljaca, koji su "stvarni vlasnici" Zemlje.

Špekulativno, ove elite su postavljene davno, možda tijekom sumerske ere ili prije ledenog doba, kada su vanzemaljci (poput Anunnakija iz drevnih tekstova) "stvorili" ili modificirali ljude za radnu snagu. Kao upravitelji, elite bi primale upute kroz tajne kanale – možda kroz remote viewing poput McMoneagleovog ili kroz moderne tehnologije poput HAARP-a, koje simuliraju vanzemaljsku komunikaciju. Njihova uloga uključuje održavanje društvene kontrole: ratovi, ekonomije i mediji služe za odvraćanje pažnje od piramida, dok se drevno znanje prenosi kroz tajna društva. Ako se buđenje vanzemaljaca dogodi (npr. zbog kozmičkog poravnanja 2025.), elite bi mogle biti njihovi saveznici, koristeći hibernacijsku tehnologiju za vlastitu besmrtnost, dok ostatak čovječanstva ostaje u neznanju.

Globalne implikacije su ogromne: ako su elite samo "upravitelji" u ime vanzemaljaca, naša povijest je laž – piramide nisu ljudsko djelo, već vanzemaljski bunkeri. Otkrivanje bi srušilo religije, vlade i ekonomije, otkrivajući da smo kolonija, a elite izdajnici čovječanstva. Ovo bi moglo dovesti do revolucije, ali i do napretka: pristup hibernacijskoj tehnologiji bi omogućio vječni život ili međuzvjezdana putovanja. Međutim, ako su vanzemaljci neprijateljski, elite bi mogle biti njihovi agenti, pripremajući Zemlju za povratak stvarnih vlasnika. Ove špekulacije, iako kontroverzne, potiču nas da preispitamo moćne strukture i tajne koje nas okružuju.

ZAVRŠNA RAZMATRANJA O HIBERNACIJI U PIRAMIDAMA

Teza o hibernaciji u piramidama, inspirirana vizijama Joea McMoneaglea o marsovskim strukturama i istraživanjima Semira Osmanagića o bosanskim piramidama, predstavlja fascinantan spoj parapsihologije, pseudoarheologije i kozmoloških špekulacija. Ako pretpostavimo da su piramide, bilo na Zemlji ili Marsu, doista dizajnirane kao hibernacijski uređaji, one ne bi bile samo monumenti prošlosti, već aktivni sistemi za očuvanje života kroz usporavanje vremena, energetska polja i podzemne komore. Ova ideja sugerira da su drevne civilizacije posjedovale tehnologiju daleko iznad našeg razumijevanja, možda nasljeđenu od vanzemaljskih izvora ili izgubljenih era poput Atlantide. Hibernacija bi omogućila preživljavanje apokalipsa, klimatskih promjena, kozmičkih katastrofa ili ratova, gdje bića (humanoidna, visoka i tanka, kako opisuje McMoneagle) čekaju "buđenje" u suspendiranom stanju, poput onog u runama iz tunela Ravne: "Mi smo na čekanju... dok se kosmička kapija ponovno ne otvori." Ovo nije samo sci-fi; to bi objasnilo zašto piramide poput onih u Gizi, Kini ili Bosni imaju skrivena svojstva regeneracije i energetske rezonancije, kao što Osmanagić tvrdi za tunele s negativnim ionima koji "usporavaju" starenje.

Što bi otkrivanje hibernacijskih komora značilo za ljudsku civilizaciju?

Otkrivanje takvih komora pretpostavljajući da postoje ispod netaknutih piramida poput Velike piramide u Gizi, bosanske Piramide Sunca ili zakopanih kineskih struktura bilo bi revolucionarno, ali i potencijalno opasno za suvremenu civilizaciju. S jedne strane, to bi otvorilo vrata naprednoj tehnologiji: ako piramide stvaraju poremećaj prostor-vremena (kroz gravitacijske efekte mase ili geometrijsku rezonanciju), mogli bismo razviti metode za produženi život, iscjeljenje bolesti ili čak putovanje kroz vrijeme. Zamislite hibernaciju za svemirske putnike na Mars ili liječenje raka kroz usporavanje staničnih procesa, a to bi transformiralo medicinu, biologiju i istraživanje svemira, dovodeći do "zlatnog doba" gdje smrtnost postaje opcionalna. Civilizacija bi se mogla suočiti s etičkim pitanjima: tko ima pristup ovoj tehnologiji? Bi li elite (kao što špekuliramo da skrivaju kineske piramide) monopolizirale hibernaciju za besmrtnost, povećavajući socijalne nejednakosti?

S druge strane, otkrivanje bi moglo izazvati kaos. Ako se bića unutar komora budu "probudila" koja su možda drevni humanoidi s Marsa, kako McMoneagle opisuje, to bi moglo dovesti do kulturnog šoka ili sukoba. Bili bi oni saveznici, donoseći znanje o kozmičkim ciklusima, ili prijetnja, tražeći resurse nakon milenija čekanja? Civilizacija bi se morala suočiti s egzistencijalnim krizama: jesmo li sami u Svemiru? Je li naša povijest laž, skrivena od elita koje ograničavaju iskopavanja (kao u Bosni ili Kini)? Ovo bi moglo srušiti religije, vlade i ekonomske sustave, jer bi se pokazalo da piramide nisu samo grobnice, već portali za preživljavanje apokalipsa.

Globalne implikacije na shvaćanje povijesti

Globalno, otkrivanje bi preoblikovalo naše shvaćanje povijesti, rušeći linearnu naraciju o evoluciji civilizacija. Umjesto da su piramide djelo robovskog rada Egipćana ili Maja, one bi bile tragovi globalne, drevne mreže, a možda povezane s Marsom kroz migracije, kao što McMoneagle sugerira. Povijest bi se proširila na kozmički kontekst: Zemlja bi bila dio većeg ciklusa uništenja i obnove, gdje hibernacija omogućuje kontinuitet kroz kataklizme (ledenih doba, nuklearnih ratova ili solarnih oluja). To bi impliciralo da su elite od kineske Komunističke partije do bosanskih vlasti svjesno skrivale ovo, možda kroz zabrane iskapanja, kako bi održale kontrolu nad narativom "stvarne povijesti čovječanstva".

Na kraju, ova tema nas podsjeća da je povijest možda dinamičnija nego što mislimo: ako hibernacijske komore postoje u piramidama ili ispod piramida, one bi mogle biti ključ za neke tehnologije u budućnosti, ali i upozorenje i to da smo možda sljedeći koji ćemo hibernirati, čekajući spas od vlastitih katastrofa. Ovo ostaje špekulacija, ali potiče nas da preispitamo granice znanosti i tehnoloških alternativnih misterija. Ako se energetska istraživanja i otkrića poput onih oko Bosanske piramide nastave, možda ćemo uskoro saznati istinu.

I da ne zaboravimo jer ovo je sve samo špekulacija? Zar ne?

Ukrajinske snage izvele su višestruke napade dronovima na rusku infrastrukturu naftovoda Družba (Druzhba), uključujući pumpnu stanicu Unecha NPS u Bryanskoj oblasti Rusije. Ovi napadi dogodili su se u kolovozu 2025. godine, s najnovijim incidentom 22. kolovoza, kada su ukrajinski dronovi ponovno udarili na Unecha stanicu, uzrokujući prekide u opskrbi naftom prema Mađarskoj i Slovačkoj. Ovo je treći put u dva tjedna da su tokovi ruske nafte prema Mađarskoj obustavljeni zbog ukrajinskih napada.

Prema izvješćima, napad na Unecha NPS izazvao je eksplozije i velike požare u blizini zgrade pomoćne pumpe, što je privremeno zaustavilo pumpanje nafte kroz ključni naftovod Druzhba. Ukrajinska vojska objavila je video snimke napada, ističući da su ciljevi bili strateški objekti koji podržavaju ruske ratne napore. S druge strane, Mađarska je oštro osudila ove akcije, nazivajući ih "bijesnim i neprihvatljivim" napadom na njezinu energetsku sigurnost. Mađarski ministar vanjskih poslova Péter Szijjártó izjavio je da su ovi napadi dio pokušaja Kijeva i Bruxellesa da "uvuku Mađarsku u rat", te da su prekidi doveli do privremene nestašice nafte u zemlji. Za razliku od većine zemalja EU-a, Mađarska i Slovačka i dalje ovise o ruskoj nafti preko Druzhba naftovoda, što čini ove napade posebno osjetljivim za njih.

Prethodni napadi na Druzhba naftovod dogodili su se 18. kolovoza i ranije, što je dovelo do sličnih prekida, ali opskrba je obično obnovljena u kratkom roku. Ukrajina opravdava ove akcije kao nužnu mjeru u odgovoru na rusku agresiju i napade na ukrajinsku infrastrukturu, dok Rusija nije javno komentirala specifične posljedice, ali izvori navode da su rafinerije poput Syzrana također pogođene. Ovi incidenti ističu rastuće napetosti između Ukrajine, Rusije i njezinih saveznika u EU-u, poput Mađarske, koja optužuje Kijev za ugrožavanje europske energetske stabilnosti.

POVIJEST UNECHA PUMPNE NAFTNE STANICE

Unecha pumpna naftna stanica (NPS) je ključni čvor u sustavu naftovoda Druzhba, koji je jedan od najdužih naftovoda na svijetu s ukupnom duljinom od preko 4.000 km (do 8.900 km uključujući grane). Nalazi se u Bryanskoj oblasti u Rusiji, blizu grada Unecha, i predstavlja strateški važan hub za distribuciju nafte iz Rusije prema Europi. Njezin značaj leži u tome što povezuje glavne linije naftovoda iz Volga-Ural regije (poput Samare i Almetyevska) s granama koje vode prema Bjelorusiji (npr. prema Mozyru i Polotsku), a dalje prema zemljama poput Poljske, Mađarske, Slovačke, Češke i Njemačke. Ranije je opskrbljivala i baltičke države poput Litve i Latvije (preko grana prema Ventspilsu i Mažeikiai), ali te grane nisu u funkciji od 2006. godine. Unecha je također povezana s Baltičkim naftovodnim sustavom-2 (BPS-2), koji ide prema Ust-Luga terminalu na Finskom zaljevu, s kapacitetom od 50 milijuna tona nafte godišnje.

Stanica je u vlasništvu i pod upravom Transnefta (ranije Transnefteprodukt), a njezina uloga je pumpanje i distribucija nafte kroz više paralelnih linija, uključujući Druzhba-1 i Druzhba-2. Zbog svog položaja, Unecha je najveći čvor u sustavu, koji omogućuje transport ruske i kazahstanske nafte prema Europi, čineći je vitalnom za energetsku sigurnost nekoliko zemalja EU-a koje još ovise o ruskoj nafti (poput Mađarske i Slovačke). Nedavni ukrajinski napadi dronovima na stanicu (npr. 12. i 21. kolovoza 2025.) doveli su do prekida opskrbe, što ističe njezin strateški značaj u kontekstu rusko-ukrajinskog sukoba, jer oštećenja uzrokuju požare i privremene zastoje u protoku nafte.

Što se tiče vremena gradnje, Unecha NPS je izgrađena kao dio originalnog Druzhba naftovoda, čija je izgradnja započela u prosincu 1960. godine, nakon odluke Vijeća za međusobnu ekonomsku pomoć (Comecon) iz 1958. godine. Prva linija sustava puštena je u rad postupno od 1962. do 1964. godine, s punim kapacitetom dostignutim sredinom 1970-ih. Specifično, grane povezane s Unechom, poput Unecha-Polotsk 1, izgrađene su 1964., dok je Unecha-Polotsk 2 (dio Druzhba-2) dovršena 1974. godine za proširenje kapaciteta. Sama stanica, kao posrednička pumpna stanica, vjerojatno je dovršena oko 1964. godine, kada je cijeli sustav započeo s radom.

ENERGETSKA OVISNOST MAĐARSKE I SLOVAČKE

Mađarska i Slovačka su među rijetkim zemljama Europske unije koje još uvijek uvelike ovise o uvozu ruske nafte, prvenstveno preko naftovoda Druzhba (Družba). Ovaj naftovod, izgrađen tijekom sovjetskog razdoblja, predstavlja ključni kanal za transport sirove nafte iz Rusije preko Bjelorusije i Ukrajine u središnju Europu. EU je 2022. godine uvela sankcije na većinu uvoza ruske nafte zbog invazije na Ukrajinu, ali je odobrila izuzetke za zemlje poput Mađarske i Slovačke zbog njihove geografske i infrastrukturne ovisnosti o kopnenim cjevovodima. Ovi izuzeci omogućuju nastavak uvoza, ali ističu ranjivost ovih zemalja na geopolitičke napetosti, poput nedavnih ukrajinskih napada na ključne stanice poput Unecha NPS, koji su doveli do privremenih prekida opskrbe u kolovozu 2025. Prema podacima iz 2025., ovisnost ovih zemalja nije samo ekonomska, već i politička, jer omogućuje Rusiji utjecaj na njihove energetske politike, dok EU pritiska na diversifikaciju izvora.

Ovisnost Mađarske

Trenutni uvoz i ovisnost: Mađarska je najveći uvoznik ruskih fosilnih goriva u EU-u, s uvozom vrijednim oko 485 milijuna eura u srpnju 2025., od čega je 200 milijuna eura sirove nafte preko Druzhba. Oko 65-86% mađarske sirove nafte dolazi iz Rusije, što je porast u odnosu na predratno razdoblje (61% prije 2022.). Ova ovisnost čini Mađarsku ranjivom na prekide, poput onih uzrokovanih ukrajinskim napadima, što dovodi do nestašica i povećanja cijena.

Ekonomski i strateški značaj: Mađarska rafinerija MOL u velikoj mjeri ovisi o ruskoj nafti, a alternativni izvori (poput pomorskog uvoza preko Jadrana) zahtijevaju skupe nadogradnje infrastrukture. Vlada Viktora Orbána koristi ovu ovisnost kao argument protiv bržeg prelaska na druge dobavljače, ističući rizike za energetsku sigurnost i ekonomiju. Međutim, kritičari vide to kao politički alat za održavanje bliskih veza s Moskvom, što je dovelo do sukoba s Bruxellesom.

Budućnost: EU zahtijeva nacionalni plan diversifikacije do ožujka 2026., s potpunim prestankom uvoza ruske nafte do 2027. Mađarska je izrazila otpor, tražeći kompenzacije i derogacije za slučajeve ugrožene opskrbe.

Ovisnost Slovačke

Trenutni uvoz i ovisnost: Slovačka je u srpnju 2025. uvezla ruske fosilne gorive vrijedne 169 milijuna eura, od čega 79% (133,51 milijuna eura) čini sirova nafta preko Druzhba. Zemlja je gotovo 100% ovisna o ruskoj nafti, što je čini izuzetno osjetljivom na prekide opskrbe. Rafinerija Slovnaft u Bratislavi, u vlasništvu mađarske grupe MOL, oslanja se na ovaj uvoz.

Ekonomski i strateški značaj: Kao kopnena zemlja bez pristupa moru, Slovačka ima ograničene alternative, a tranzicija na druge izvore (npr. preko Adria cjevovoda) zahtijeva investicije. Ovisnost je pojačana činjenicom da je derogacija za re-izvoz u Češku istekla 5. lipnja 2025., što dodatno ograničava fleksibilnost.

Budućnost: Slično Mađarskoj, Slovačka mora podnijeti plan diversifikacije do 2026., s ciljem prestanka uvoza do 2027. Vlada je izrazila zabrinutost za energetsku sigurnost i traži EU podršku.

Posljedice ovisnosti i rizici

Geopolitički rizici: Nedavni ukrajinski napadi na Druzhba (npr. 18. i 22. kolovoza 2025.) doveli su do prekida, što je izazvalo bijes u Budimpešti i Bratislavi. Mađarska je optužila Ukrajinu za "energetski terorizam" i prijetila prekidom električne opskrbe Ukrajini. Ovo ističe kako ovisnost čini ove zemlje pijunima u rusko-ukrajinskom sukobu.

Ekonomski utjecaji: Prekidi povećavaju cijene goriva i ugrožavaju industrije ovisne o nafti. EU procjenjuje da je ukupni uvoz ruske nafte u EU pao na 3% ukupnog uvoza u 2024., ali za Mađarsku i Slovačku to ostaje vitalno.

EU perspektiva: Ovisnost ometa jedinstvo EU-a protiv Rusije, jer Mađarska i Slovačka često blokiraju strože sankcije. REPowerEU plan potiče prelazak na obnovljive izvore i alternativne dobavljače (npr. Azerbajdžan, Norveška).

Druge europske zemlje koje uvoze rusku naftu preko Druzhba

Prema dostupnim podacima iz 2025., samo Mađarska i Slovačka još uvijek uvoze rusku naftu preko Druzhba naftovoda u značajnim količinama. Ostale zemlje su značajno smanjile ili prestale s uvozom:

Češka: Prestala uvoziti rusku naftu preko Druzhba početkom 2025., nakon nadogradnje TAL cjevovoda. Ranije je ovisila o 42% uvoza preko Druzhba, ali sada je neovisna.

Njemačka: Ne uvozi rusku naftu preko Druzhba; umjesto toga, prima naftu iz Kazahstana preko istog cjevovoda. Uvoz ruske nafte je zabranjen, a fokus je na LNG i drugim izvorima.

Poljska: Zadnji ugovor za uvoz ruske nafte završio je 30. lipnja 2025., čime je potpuno prestala ovisnost o ruskoj nafti preko Druzhba ili drugih kanala.

Druge zemlje (npr. Francuska, Belgija, Španjolska): Uvoze ruski LNG (ne naftu preko Druzhba), ali EU ne sankcionira plin, pa uvoz nastavlja (npr. Francuska: 239 milijuna eura u srpnju 2025.). Nema značajnog uvoza ruske nafte preko cjevovoda.

U zaključku, ovisnost Mađarske i Slovačke ostaje ključni izazov za EU energetsku politiku, ali trend je prema potpunoj diversifikaciji do 2027., uz smanjenje ruskih utjecaja.