Ministarstvo energije SAD-a (DOE) pokrenulo je novi pilot program kako bi ubrzalo testiranje naprednih nuklearnih reaktora, što bi moglo revolucionirati budućnost čiste energije. Program omogućuje američkim tvrtkama da grade i testiraju reaktore izvan nacionalnih laboratorija, s ciljem postizanja kritičnosti najmanje tri reaktora do 4. srpnja 2026. Ova inicijativa, u skladu s izvršnom naredbom predsjednika Trumpa, nastoji olakšati pristup privatnom financiranju i ubrzati komercijalno licenciranje.

Uvod i kontekst
Američko ministarstvo za energiju najavilo je pokretanje pilot programa za ubrzanje testiranja naprednih nuklearnih reaktora izvan nacionalnih laboratorija, u skladu s izvršnom naredbom predsjednika Trumpa o reformi testiranja nuklearnih reaktora. Program ima za cilj osigurati da najmanje tri reaktora postignu kritičnost do 4. srpnja 2026., što je ambiciozan rok koji naglašava hitnost unapređenja nuklearne tehnologije. Ova inicijativa dio je šireg napora za revitalizaciju američke nuklearne industrije, posebno u kontekstu globalne trke za čistom energijom i nacionalnom sigurnosti.

Što su napredni nuklearni reaktori?
Napredni nuklearni reaktori uključuju poboljšani dizajn, poput malih modularnih reaktora (SMR) i mikroreaktora, koji su sigurniji, učinkovitiji i jeftiniji u izgradnji u usporedbi s tradicionalnim velikim reaktorima. Prema World Nuclear Association, ovi reaktori često imaju jednostavniji dizajn koji smanjuje kapitalne troškove, povećava učinkovitost goriva i ima inherentno veću sigurnost. SMR-ovi, na primjer, mogu se proizvoditi u tvornicama i transportirati na lokacije, što skraćuje vrijeme izgradnje i smanjuje troškove. Ovi reaktori ključni su za integraciju s obnovljivim izvorima energije, omogućavajući fleksibilniju proizvodnju električne energije i topline za industrijske procese.

Trenutno stanje nuklearne energije u SAD-u
Nuklearna energija trenutno čini oko 20% ukupne proizvodnje električne energije u SAD-u i najveći je izvor energije bez emisija stakleničkih plinova, prema U.S. Energy Information Administration. Međutim, mnoge postojeće elektrane približavaju se kraju svog radnog vijeka, a projekcije pokazuju na pad kapaciteta do 2040. godine, što zahtijeva razvoj novih nuklearnih tehnologija. Javna podrška nuklearnoj energiji raste, s 57% Amerikanaca koji favoriziraju više nuklearnih elektrana, prema Pew Research Center. Ovo stvara povoljan kontekst za programe poput ovog pilotnog.

Detalji pilot programa
Pilotni program omogućuje kvalificiranim američkim tvrtkama da grade i operiraju testne reaktore izvan nacionalnih laboratorija, koristeći autorizacijski proces DOE-a prema Zakonu o atomskoj energiji. Cilj je poticati istraživanje i razvoj, a ne komercijalnu primjenu, i osigurati ubrzani put do komercijalnog licenciranja. Ključni detalji uključuju:
* Rokovi: Početne prijave do 21. srpnja 2025., s ciljem postizanja kritičnosti najmanje tri reaktora do 4. srpnja 2026.
* Financiranje: Prijavitelji odgovorni su za sve troškove (projektiranje, izgradnja, rad, dekomisija), dok DOE pruža autorizaciju i potencijalno olakšava pristup privatnom financiranju.
* Kriteriji odabira: Tehnološka spremnost, evaluacija lokacija, financijska održivost i detaljan plan za postizanje kritičnosti.
* Događaj: Dan industrije zakazan za 25. lipnja 2025., s virtualnim i prisutnim sudjelovanjem.

Ministar energije Chris Wright izjavio je: "Predugo je savezna vlada kočila razvoj naprednih civilnih nuklearnih reaktora. Zahvaljujući vodstvu predsjednika Trumpa, ubrzavamo razvoj tehnologija sljedeće generacije, potičući ekonomski prosperitet i nacionalnu sigurnost".

Potencijalni sudionici i industrija
Očekuje se da će program privući tvrtke poput TerraPowera i X-energyja, koje su već uključene u razvoj naprednih reaktora kroz Program demonstracije naprednih reaktora (ARDP). Na primjer, TerraPower razvija Natrium reaktor, natrijem hlađeni brzi reaktor sa sustavom za pohranu energije, dok X-energy radi na Xe-100, reaktor s visokom temperaturom i plinskim hlađenjem (TerraPower, X-energy). Ove tvrtke već imaju iskustvo s DOE-ovim programima, što ih čini vjerojatnim kandidatima. Istraživanja također pokazuju da postoje i druge tvrtke, poput NANO Nuclear Energy Inc., koje se bave mikroreaktorima i HALEU gorivom, što može proširiti bazen potencijalnih prijavitelja.

TerraPower
TerraPower, tvrtka koja razvija Natrium reaktor, osnovana je 2008. godine od strane Billa Gatesa, Nathana Myhrvolda i Johna Gillelanda. Bill Gates trenutno je predsjednik, poznat po svom radu u Microsoftu i filantropiji. Na čelu tvrtke je CEO Chris Levesque, koji ima više od 30 godina iskustva u nuklearnoj industriji, uključujući službu u američkoj mornarici i vodeće uloge u Westinghouseu i AREVI. Ove osobe donose kombinaciju tehnološkog, poslovnog i političkog iskustva, što TerraPower čini vjerojatnim kandidatom za sudjelovanje u programu.

* Bill Gates: Osnivač i trenutni predsjednik, poznat po osnivanju Microsofta i filantropiji, što mu daje značajan utjecaj u energetskom sektoru.
* Nathan Myhrvold: Osnivač i potpredsjednik, bivši glavni tehnološki direktor Microsofta, s iskustvom u inovacijama.
* John Gilleland: Osnivač i trenutni glavni tehnički direktor, koji je bio CEO od 2008. do 2015., s dugogodišnjim iskustvom u nuklearnoj tehnologiji.
* Chris Levesque: Trenutni CEO i predsjednik, s više od 30 godina iskustva u nuklearnoj industriji, uključujući službu kao časnik na nuklearnoj podmornici u američkoj mornarici, te vodeće uloge u Westinghouseu i AREVI.

X-energy
X-energy, koji razvija Xe-100 reaktor, osnovan je 2009. godine od strane dr. Kama Ghaffariana, koji je trenutno izvršni predsjednik. Tvrtku vodi CEO J. Clay Sell, bivši zamjenik ministra energije SAD-a, s bogatim iskustvom u energetskoj politici. X-energyjevo vodstvo kombinira tehničko i političko iskustvo, što ga čini prikladnim za sudjelovanje u programu DOE-a.

* Dr. Kam Ghaffarian: Osnivač i trenutni izvršni predsjednik, poznat po osnivanju više tehnoloških tvrtki, uključujući Axiom Space, s iskustvom u inženjeringu i političkim odnosima.
* J. Clay Sell: Trenutni CEO, bivši zamjenik ministra energije SAD-a od 2005. do 2008., s iskustvom u energetskoj politici i upravljanju velikim projektima.
* Ostali članovi vodstva, poput Stevea Millera (izvršni potpredsjednik za strategiju) i Joela Dulinga (predsjednik TRISO-X), doprinose operativnom i regulatornom iskustvu.

NANO Nuclear Energy Inc.
NANO Nuclear Energy Inc., fokusiran na mikroreaktore i HALEU gorivo, osnovan je od strane Jaya Jianga Yua, koji je izvršni predsjednik i predsjednik. CEO je James Walker, nuklearni fizičar s iskustvom u izgradnji nuklearnih postrojenja, uključujući projekte za Rolls-Royce. Ostali članovi vodstva, poput Florenta Heideta (glavni tehnički direktor) i Matthewa Barryja (direktor odnosa s investitorima), doprinose tehničkom i financijskom iskustvu, što tvrtku čini perspektivnom za sudjelovanje u programu.

* Jay Jiang Yu: Osnivač, izvršni predsjednik i predsjednik, s 20 godina iskustva u kapitalnim tržištima, doveo je tvrtku do tržišne kapitalizacije od preko 1,7 milijardi dolara i prikupio je preko 250 milijuna dolara. Nagrađen je 2021. godine kao jedan od 50 izvanrednih azijskih Amerikanaca u poslu, aktivan filantrop i osnivač neprofitne organizacije za djecu u New Yorku .
* James Walker: Trenutni CEO i član uprave, nuklearni fizičar s iskustvom u izgradnji nuklearnih postrojenja, uključujući projekte za Rolls-Royce, s diplomama iz strojarstva, rudarstva i nuklearnog inženjeringa.

Širi kontekst i implikacije
Ovaj program dio je šire strategije za oživljavanje američke nuklearne industrije, uključujući izvršne naredbe za ubrzanje razvoja i širenje nuklearnog kapaciteta, kao i ciljeve trostrukog povećanja nuklearnog kapaciteta do 2050.. Kontroverze postoje oko financijskih izazova, jer tvrtke moraju same financirati projekte, što može ograničiti sudjelovanje manjih igrača. Također, regulatorni izazovi i javno mišljenje o sigurnosti nuklearne energije i dalje su tema rasprave, posebno u kontekstu prošlih incidenata i troškova projekata poput Vogtle Units 3 i 4, koji su premašili proračun za više od 30 milijardi dolara.

Zaključak
Pilotni program DOE-a značajan je korak prema unapređenju nuklearne tehnologije u SAD-u, s potencijalom za sigurnije, učinkovitije nuklearne reaktore koji će podržati ciljeve dekarbonizacije i energetske sigurnosti. Iako postoje izazovi, ova inicijativa može privući vodeće tvrtke i ubrzati komercijalizaciju inovativnog SMR dizajna, doprinoseći održivoj energetskoj budućnosti.

Tablica: Ključni detalji programa

Mali modularni reaktori definirani su kao napredni nuklearni reaktori s električnom snagom do 300 MW po jedinici, što je oko trećine kapaciteta tradicionalnih nuklearnih reaktora. Prema Međunarodnoj agenciji za atomsku energiju (IAEA), SMR-ovi su dizajnirani za serijsku tvorničku proizvodnju i transport na lokaciju, nudeći fleksibilnost za tržišta poput industrijske primjene ili daljinskih područja s ograničenim kapacitetom mreže. Ova tehnologija privlači pažnju zbog potencijala za smanjenje emisija ugljik-dioksida CO2, posebno nakon što je na COP28 2023. više od 20 zemalja obećalo trostruko povećanje nuklearnih kapaciteta do 2050. dok 25% tog rasta bi mogao doći od SMR-ova prema IAEA-inoj projekciji.

SMR-ovi nude nekoliko prednosti u odnosu na tradicionalne velike reaktore. Njihova manja veličina omogućuje niže početne investicijske troškove i kraće vrijeme izgradnje, što ih čini privlačnijima za zemlje s ograničenim resursima. Modularni dizajn omogućava skalabilnost, omogućavajući dodavanje jedinica kako raste potražnja. Prema Odjelu za energiju SAD-a, SMR-ovi imaju relativno male fizičke otiske, smanjene investicijske troškove i mogu se postaviti na lokacijama gdje veliki reaktori nisu izvedivi, uključujući daljinska područja ili industrijske objekte. Osim toga, SMR-ovi nude prednosti u sigurnosti, zaštiti i neproliferaciji, što ih čini privlačnijima za široki raspon primjena, uključujući proizvodnju električne energije, procesno grijanje, desalinizaciju i druge industrijske upotrebe.

Trenutni razvoj i projekti
Trenutno postoje operativni SMR-ovi u Rusiji i Kini. Rusija je pokrenula Akademik Lomonosov, plutajuće nuklearno postrojenje s dva reaktora KLT-40S od 35 MW svaki, u radu je od svibnja 2020. Kina je pokrenula HTR-PM, visokotemperaturni plinom-hlađeni reaktor od 200 MW, u prosincu 2023. Prema IAEA-inom izvješću iz 2024., postoji 70 različitih dizajna SMR-ova u različitim fazama razvoja, uključujući modele reaktora hlađenih vodom, plinom, tekućim metalima i reaktore na otopljene soli.

Projekti u izgradnji uključuju u Argentini reaktor CAREM-25 (25 MW, povezivanje na mrežu 2028.), u Kini reaktor ACP100 (125 MW, početak do 2026.) iu Rusiji reaktor BREST-OD-300 (300 MW, operativan do 2026.). U SAD-u, Kairos Power radi na Hermesu, demonstracijskom reaktoru hlađenom fluoridnom solju, koji nije namijenjen za proizvodnju električne energije, već za demonstraciju generiranja toplinske energije, s očekivanim završetkom do 2027.

Značajni projekti uključuju Kanadu s reaktorom GE Hitachi BWRX-300, čija izgradnja počinje 2025. te s povezivanjem na mrežu do 2028., što će biti prvi SMR u Sjevernoj Americi. Francuska radi na reaktoru NUWARD-u, iako je EDF u srpnju 2024. prekinuo postojeći proces dizajna i usmjerio se na tehnologije temeljene na postojećim nuklearnim rješenjima, s novim konceptualnim dizajnom koji bi trebao biti završen do sredine 2026. Ujedinjeno Kraljevstvo podržava Rolls-Royceov reaktor SMR od 470 MW, a u lipnju 2025. vlada je obećala 2,5 milijardi funti za program tijekom sljedećih četiri godine (Rolls-Royce wins UK SMR deal). U SAD-u, NuScale, Westinghouse i Holtec razvijaju svoje dizajne SMR reaktora, dok je NuScale u svibnju 2025. postigao odobrenje NRC-a za dizajn od 77 MWe, pokazujući napredak unatoč prethodnim poteškoćama.

Tehnološki divovi također pokazuju interes pa je Google u listopadu 2024. sklopio ugovor s Kairos Powerom za izgradnju 500 MW naprednih nuklearnih projekata do 2035., s prvim SMR reaktorom do 2030., kako bi osigurao čistu energiju za svoje AI centre podataka.

TMSR-LF1 kineski torijski reaktor
Kina je također na čelu razvoja alternativnih torijskih reaktora koji rade na bazi rastaljene torijske soli s projektom SMR reaktora TMSR-LF1. Ovaj eksperimentalni reaktor od 2 MWt toplinske energije, smješten je u gradu Wuwei, provincija Gansu, a započeo je operacije punjenja goriva u travnju 2025., nakon postizanja prve kritičnosti 2023. godine. TMSR-LF1 koristi mješavinu torija i urana-235 kao gorivo, rastopljenih u smjesi rastaljene soli koja služi i kao gorivo i kao rashladno sredstvo. Ovaj inovativni dizajn omogućuje kontinuirani rad bez potrebe za isključivanjem radi zamjene goriva, jer se nečistoće mogu filtrirati, a svježe gorivo dodavati dok reaktor radi. Glavni cilj ovog projekta je testirati izvedivost torij-uranijskog ciklusa goriva, što bi potencijalno moglo utrti put za veće komercijalne reaktore u budućnosti. U svibnju 2025., kineski znanstvenici su objavili značajan napredak: uspješno su obavili punjenje goriva u TMSR-LF1 bez prekida njegovog rada, što je prvi put da je takav podvig postignut u torijskom reaktoru na bazi rastaljene soli. Ovo postignuće naglašava jednu od ključnih prednosti tehnologije rastaljene soli odnosno mogućnost održavanja kontinuiranog rada i održavanja.

Izazovi i kontroverze
Unatoč potencijalu, SMR-ovi se suočavaju s izazovima i to posebno u pogledu troškova. NuScaleov Carbon Free Power Project, planiran kao prvo SMR postrojenje u SAD-u, suočio se s dramatičnim povećanjem troškova s 5,3 milijarde dolara na 9,3 milijarde dolara, što je dovelo do otkazivanja projekta 2023. zbog prekoračenja troškova i povlačenja partnera. Ovo ukazuje na financijske i logističke prepreke u pionirskim tehnologijama.

Za TMSR-LF1, kontroverze uključuju ovisnost o uranu-235, što znači da i dalje reaktor zahtijeva rudu urana za svoj rad, slično konvencionalnim reaktorima, iako koristi torij za istraživanje uzgoja U-233. Neki stručnjaci tvrde da je trenutni dizajn više "gorionik urana" nego pravi torijski reaktor, s omjerom uzgoja ispod 1, što zahtijeva dodatni U-235.

Podrška i globalni interes
Postoji snažna vladina podrška za razvoj SMR-ova. Zakon ADVANCE, usvojen u srpnju 2024., nudi poticaje poput smanjenja naknada za licenciranje i nagrada za postavljanje novih nuklearnih tehnologija, te upućuje Nuklearnu regulatornu komisiju (NRC) na pojednostavljenje procesa licenciranja (US Senate: ADVANCE Act). U lipnju 2025., Svjetska banka je promijenila politiku i počela financirati SMR-ove i produžavanje životnog vijeka postojećih nuklearnih postrojenja, što ukazuje na međunarodnu potporu (World Bank to fund SMRs).

Globalni interes je značajan, s više od 25 zemalja, uključujući Ganu, Keniju, Estoniju, Italiju i Jordan, koje istražuju SMR-ove. IAEA podržava ove napore kroz platformu SMR i Inicijativu za usklađivanje i standardizaciju nuklearne regulative (NHSI), ciljajući na olakšavanje razvoja tehnologije i usklađivanja regulative. Kina, s TMSR-LF1, pokazuje vodstvo u alternativnim torijskim nuklearnim tehnologijama, što bi moglo privući druge zemlje, posebno one s velikim zalihama torija poput Indije, koja razvija SMR reaktor AHWR (300 MWe), također temeljen na toriju.

Budućnost SMR tehnologije
Tržište SMR-ova predviđa rast s 5,8 milijardi dolara 2022. na 13,4 milijarde dolara do 2032., što sugerira snažan potencijal Small Modular Reactor SMR-a. Unatoč izazovima, nedavni napredak, poput odobrenja NRC-a za NuScale i financijske potpore UK-u i Svjetskoj banci, ukazuje na rastući zamah. SMR nuklearna tehnologija se čini vjerojatnim igračem u globalnoj energetskoj tranziciji budućnosti, nudeći fleksibilno i čisto rješenje za buduće potrebe energije, s SMR reaktorom TMSR-LF1 kao potencijalnim pionirskim korakom u novim torijskim nuklearnim tehnologijama.

Kineske kompanije sve više nadmašuju njemačku industriju u sektorima gdje je Njemačka tradicionalno bila dominantna, poput automobilske industrije, kemikalija i strojogradnje. Ova promjena izaziva ozbiljne izazove za njemačku ekonomiju, ali i prilike za inovacije. 

Detalji po sektorima
Automobilska industrija: Kineski proizvođači električnih vozila (EV), poput BYD-a, brzo osvajaju tržište u Njemačkoj. Prema podacima iz svibnja 2025, BYD je u travnju 2025. prodao 1.566 vozila u Njemačkoj, što je povećanje od 756% u odnosu na travanj 2024. U prva četiri mjeseca 2025, prodaja je dosegla 2.791 vozilo, što ukazuje na rast od 385%. Ovo predstavlja izravan izazov za njemačke proizvođače poput Volkswagena i BMW-a, posebno jer su prodaje Tesle u Njemačkoj pale za 46% u istom razdoblju .

Kemijska industrija: Kineski izvoznici kemikalija povećali su svoj udio na tržištu EU za 60% između 2013. i 2023., dok je njemački udio pao za više od 14%. Ovo je uzrokovano povećanjem proizvodnje u Kini, što je dovelo do globalnog viška ponude i smanjenja dobiti za njemačke proizvođače poput BASF-a .

Strojogradnja: Kineski udio u globalnom izvozu industrijskih strojeva porastao je s 14,3% na 22,1% između 2013. i 2023., dok je njemački udio pao na 15,2%. Ova promjena odražava sposobnost kineskih tvrtki da nude niže cijene uz poboljšanje kvalitete, što ugrožava njemački položaj.

Gospodarski utjecaj
Prema izvješću Centra za europske reforme (CER), proizvodnja čini 20% njemačkog GDP-a, a izvozi automobila, strojeva i kemikalija čine 15% GDP-a u 2023. Međutim, izvozi u Kinu kao udio u GDP-u opali su za približno 0,5% u posljednje dvije do tri godine, što utječe na gospodarski rast. Osim toga, do 5,5 milijuna radnih mjesta u proizvodnji može biti ugroženo zbog deindustrijalizacije i kineske konkurencije CER Report. Tvrtke poput ZF Friedrichshafena najavile su smanjenje 12.000 radnih mjesta u Njemačkoj, dok povećavaju prihode u Kini.

Odgovori i strategije
Njemačke kompanije odgovaraju povećanjem ulaganja u istraživanje i razvoj (R&D) kako bi zadržale tehnološku prednost. Na primjer, njemački proizvođači automobila produbljuju integraciju u kineski inovacijski sustav, posebno u sektoru EV-a, kako bi zadržali tržišni udio. Također, vlada i industrija razmatraju politike za zaštitu ključnih sektora i poticanje inovacija.

Kineske kompanije sve više konkuriraju njemačkoj industriji, posebno u sektorima poput automobila, kemikalija i strojogradnje, uz značajan utjecaj na radna mjesta i GDP. Iako su izazovi veliki, njemačke kompanije i vlada traže strategije za prilagodbu, uključujući povećanje inovacija i zaštitnih mjera. Budućnost će ovisiti o sposobnosti Njemačke da zadrži konkurentnost u globalnom kontekstu.

Europska komisija je objavila plan za potpuno ukidanje uvoza ruskog plina do siječnja 2028., što je dio šire strategije za osiguravanje energetske neovisnosti Europe. Ova odluka dolazi u kontekstu dugogodišnjih tenzija s Rusijom, posebno nakon invazije na Ukrajinu 2022. i prethodnih prekidanja isporuka plina 2006., 2009., 2014. i smanjenja protoka 2021., što je dovelo do porasta cijena energije i inflacije diljem kontinenta.

Dan Jørgensen, europski povjerenik za energetiku, istaknuo je da će zabrana ostati na snazi bez obzira na mir u Ukrajini, navodeći: "Čak i ako bi sutra bio mir, ne bi bilo pametno ponovno postati ovisni o ruskom gorivu". Ova izjava odražava čvrstu odlučnost EU-a da prekine energetsku ovisnost o Rusiji, čija je učešća u uvozu plina pala s 45% 2021. na 19% 2024

Detalji plana i pravne osnove
Plan uključuje zabranu uvoza ruskog plina za europske tvrtke, uključujući usluge na terminalima za ukapljeni prirodni plin (LNG) za ruske kupce. Novi ugovori moraju biti raskinuti do 1. siječnja 2026., dok postojeći imaju rok do 1. siječnja 2028.. Europska komisija vjeruje da tvrtke neće biti odgovorne za štetu prilikom raskida ugovora, pozivajući se na pravnu osnovu više sile, posebno zbog sukoba u Ukrajini. Očekuje se da će udio ruskog plina u uvozu EU-a biti 13% u 2025., što odražava kontinuirani pad ovisnosti

Diverzifikacija izvora energije
EU je već značajno diversificirao svoje izvore opskrbe plinom. Prema podacima iz 2024., Norveška je najveći dobavljač s 33,4% uvoza (91,1 milijardi kubičnih metara), slijede Sjedinjene Države s 16,5% (45,1 bcm) i Alžir s 14,4% (39,2 bcm). Rusija je i dalje prisutna s 11,6% uvoza plina preko cjevovoda (31,6 bcm) i 7,3% LNG-a (20 bcm), ukupno 18,9%. Plan REPowerEU, pokrenut u svibnju 2022., podržava uštedu energije, povećanje obnovljivih izvora i diversifikaciju, čime se nastoji eliminirati rizici za sigurnost opskrbe.

Protivljenje i političke tenzije
Plan nije bez kontroverzi. Mađarska i Slovačka, zemlje koje su zadržale tople odnose s Moskvom, izrazile su oštru kritiku. Slovački premijer Robert Fico nazvao je plan "ekonomskim samoubojstvom", sugerirajući novu "Željeznu zavjesu". Mađarski ministar vanjskih poslova Péter Szijjártó opisao ga je kao "politički motiviran" i "ozbiljnu pogrešku", tvrdeći da ugrožava energetsku sigurnost, povećava cijene i krši suverenitet. Ove zemlje, zajedno s Austrijom, često se protive EU sankcijama prema Rusiji, što može zakomplicirati provedbu plana.

Gospodarski i energetski izazovi
Iako plan obećava veću energetsku neovisnost, postoje brige oko potencijalnog porasta cijena energije tijekom tranzicije, posebno za zemlje koje su još uvijek ovisne o jeftinijim ruskim energentima. EU planira ubrzati prijelaz na čistu energiju, ali izazovi uključuju potrebu za bržim razvojem infrastrukture i koordinacijom između članica. Nacionalni planovi, koji se očekuju do kraja 2025., ključni su za provedbu, ali mogu se suočiti s političkim preprekama.

Detalji o uvozu i tržištu
Zadnjih godina razvio se značajan pomak prema drugim dobavljačima, posebno Norveškoj i Sjedinjenim Državama, što podržava strategiju diverzifikacije Europske Unije. Udjeli ključnih dobavljača plina u EU-u za 2024., temeljeno na podacima Consiliuma:

Norveška 33,4 %
Sjedinjene Države 16,5 %
Alžir 14,4 %
Rusija (cjevovod) 11,6 %
Rusija (LNG) 7,3 %
Ujedinjeno Kraljevstvo 4,3 %
Azerbajdžan 4,3 %
Katar 4,3 %
Ostali 3,9 %

Budući koraci i implikacije
Očekuje se da će zakonodavni prijedlozi biti predstavljeni u lipnju 2025., što bi trebalo osigurati provedbu plana bez potrebe za jednoglasnom podrškom, čime se zaobilaze potencijalne blokade od strane Mađarske i Slovačke. Međutim, provedba će zahtijevati koordinaciju između članica, posebno u pogledu nacionalnih planova do kraja 2025. Dugoročno, plan bi trebao ojačati energetsku sigurnost EU-a i ubrzati prijelaz na čistu energiju, ali kratkoročno može dovesti do privremenih poremećaja na tržištu.

Europska komisija uvodi kompleksan plan za ukidanje uvoza ruskog plina, uz naglašavanje važnosti diverzifikacije i obnovljivih izvora. Unatoč političkim i gospodarskim izazovima, čini se vjerojatnim da će EU nastaviti s provedbom, uz potencijalne prilagodbe kako bi se odgovorilo na brige članica. Detalji o nacionalnim planovima i zakonodavnim prijedlozima ključni su za budući razvoj.

Republika Hrvatska aktivno jača svoju ulogu energetskog čvorišta u EU-u, posebno kroz terminal LNG na Krku i suradnju s regionalnim partnerima. Suradnja s Velikom Britanijom otvara nova vrata za inovacije, dok je put prema OECD-u ključan za međunarodno pozicioniranje. Ovi koraci odražavaju Hrvatsku ambiciju za održivim razvojem i energetskom sigurnošću.

Ministar Šušnjar nedavno je sudjelovao u dva značajna događaja. Prvo, 16. lipnja 2025., prisustvovao je sastanku Vijeća za energiju EU-a u Luksemburgu, gdje je raspravljano o smanjenju ovisnosti o ruskoj energiji i jačanju sigurnosti energije u EU-u. Drugo, sastao se s veleposlanikom Velike Britanije u Hrvatskoj, Simon Thomasom, kako bi razgovarali o jačanju gospodarske i energetske suradnje.

Sastanak Vijeća za energiju EU-a
Na sastanku u Luksemburgu, fokus je bio na provedbi Plana REPowerEU, inicijative Europske komisije pokrenute 2022. godine kao odgovor na invaziju Rusije na Ukrajinu. Plan cilja na brzo smanjenje ovisnosti o ruskim fosilnim gorivima, s ciljem potpune uklanjanja do 2027. i smanjenja potrošnje ruskog plina za dvije trećine do kraja 2022. Ključne mjere uključuju povećanje udjela obnovljivih izvora energije na 45% do 2030. (sadašnjih 40%), ubrzanje uvođenja solarnih panela i toplinskih pumpi, te ulaganja od 210 milijardi eura do 2027.

Hrvatska potpuno podržava ovaj plan, naglašavajući svoju ulogu energetskog čvorišta. Posebno je istaknut terminal LNG na Krku, koji je počeo raditi 2021. s kapacitetom od 2,9 milijardi kubičnih metara godišnje, s planovima proširenja na 6,1 milijardu kubičnih metara do kraja 2025. Ovo proširenje uključuje instalaciju dodatnog regasifikacijskog modula, a financira se iz Nacionalnog plana oporavka i otpornosti (NRRP) s 25 milijuna eura. Terminal je ključan za sigurnost opskrbe plinom u Središnjoj i Jugoistočnoj Europi, a veze plinske mreže s Mađarskom i Slovenijom dodatno jačaju regionalnu povezanost.

JANAF (Jadranski naftovod) također igra ključnu ulogu u regionalnoj stabilnosti energije, omogućavajući prijevoz i skladištenje nafte i derivata. Šušnjar je podržao jačanje energetske unije, ulaganja u električnu mrežu, čiste tehnologije i stratešku infrastrukturu, uključujući obnovljive izvore poput geotermalne energije i proizvodnje vodika. Kao članica EU-ova nuklearnog saveza, Hrvatska zagovara uključivanje nuklearne energije, posebno malih modularnih reaktora (SMR), u buduću energetsku politiku EU-a. SMR-i su napredni nuklearni reaktori s kapacitetom do 300 MW po jedinici, manji od tradicionalnih reaktora, s prednostima poput nižih kapitalnih troškova, poboljšane sigurnosti i mogućnosti postavljanja na lokacijama gdje veliki reaktori nisu izvedivi.

Tijekom radnog ručka, raspravljalo se o razvoju tržišta električne energije, a Šušnjar se sastao s europskim povjerenikom za energiju i stanovanje, Danom Jørgensenom, kako bi raspravili Hrvatsku ulogu energetskog čvorišta i regionalnu suradnju za stabilnu, održivu energetsku budućnost.

Sastanak s veleposlanikom Velike Britanije
U drugom događaju, Šušnjar se sastao s veleposlanikom Simon Thomasom kako bi razgovarali o jačanju gospodarskih odnosa, s naglaskom na ulaganja, sigurnost energije i suradnju u naprednim tehnologijama. Ključne teme uključivale su razmjenu znanja i suradnju na SMR-ima, geotermalnoj energiji i inovativnim energetskim projektima. Šušnjar je naglasio oblikovanje održivih energetskih rješenja i novih investicijskih ciklusa, ciljajući na moderne europske i globalne inicijative.

Veleposlanik Thomas pohvalio je smjer hrvatskih energetskih projekata, podržao daljnji razvoj i istaknuo britansku pozornost na hrvatski put prema članstvu u OECD-u, izražavajući povjerenje u uspješne pregovore o pristupanju. Obje strane su se obvezale na produbljavanje bilateralne suradnje kroz projekte i tehničku stručnost, jačajući energetsku i gospodarsku otpornost Europe.

Status terminala LNG na Krku
Terminal LNG na Krku ključan je za Hrvatsku strategiju, a njegovo proširenje u tijeku je, s očekivanjem da će novi kapacitet od 6,1 milijarde kubičnih metara biti spreman do kraja 2025. Prema nedavnim vijestima, inspekcija regasifikacijskog modula završena je u siječnju 2025. u Šangaju, a tenderi za dodatne ugovore pokrenuti su u srpnju 2024., s radovima koji bi trebali trajati do kraja 2025.. Ovo proširenje financira se iz NRRP-a, što pokazuje važnost projekta za nacionalnu i regionalnu energetsku sigurnost.

Mali modularni reaktori (SMR)
SMR-i su napredni nuklearni reaktori s kapacitetom do 300 MW, manji od tradicionalnih reaktora, s prednostima poput nižih troškova izgradnje, poboljšane sigurnosti i mogućnosti postavljanja na različitim lokacijama. Oni koriste različite rashladne sustave, uključujući vodu, tekući metal ili otopljenu sol, i mogu se koristiti za proizvodnju električne energije, procesnu toplinu i desalinizaciju. Hrvatska vidi SMR-e kao dio buduće energetske politike, posebno u kontekstu diversifikacije izvora energije i smanjenja emisija ugljika.

Put prema OECD-u
Hrvatska je u procesu pridruživanja OECD-u od 2017., s formalnim početkom pristupnog procesa u srpnju 2022. Prema nedavnim izjavama premijera Andreja Plenkovića, spremnost Hrvatske za ulazak procjenjivat će se u rujnu 2025., a članstvo bi potvrdilo njezin razvoj i privlačnost za strane investicije. Članstvo u OECD-u, koji okuplja 38 najrazvijenijih zemalja, donijelo bi koristi poput poboljšanja poslovnog okruženja, jačanja imidža i povećanja stranih ulaganja.

Republika Hrvatska podržava razvoj pametnih plavih inovacija, usmjeravajući se dodatno na održivi razvoj turizma i zaštitu okoliša. Ove inicijative uključuju tehnološke napretke u pomorskoj robotici, proširenje zaštićenih morskih područja i promociju ekološki prihvatljivih turističkih iskustava.

Turizam i gospodarski doprinos
Turizam je temelj hrvatske plave ekonomije, čineći gotovo 20% BDP-a. Prema podacima za 2024., Hrvatsku je posjetilo 21,5 milijuna turista s preko 108 milijuna noćenja, što ističe važnost sektora. Ove brojke naglašavaju potrebu za održivim praksama kako bi se očuvala prirodna ljepota koja privlači posjetitelje.

Inovacije i zaštita okoliša
Hrvatska je proširila zaštićena morska područja s 12% na 32%, pokazujući posvećenost očuvanju morskih ekosustava. Organizacija prvog svjetskog prvenstva potpuno električnih motornih čamaca (E1 serija) u Dubrovniku 13. i 14. lipnja 2025. naglašava fokus na ekološki prihvatljive tehnologije. E1 serija, s timovima pod pokroviteljstvom poznatih ličnosti i jednakim udjelom muških i ženskih pilota, promiče regeneraciju oceana i akvatičkih ekosustava.

Projekti poput InnovaMare, suradnje s Italijom, razvijaju inovativni ekosustav za podvodnu robotiku i senzore za praćenje zagađenja Jadranskog mora. Digitalni inovacijski hub (DIH) u Šibeniku, osnovan kroz InnovaMare, služi kao središte za prijenos tehnologije i suradnju.

CoE MARBLE: Centar izvrsnosti u pomorskoj robotici
Daljnji korak je osnivanje Centra izvrsnosti u pomorskoj robotici i tehnologijama za održivo plavo gospodarstvo (CoE MARBLE), financiranog putem programa Obzor Europa. Ovaj centar, s partnerima poput Norveške i Italije, fokusira se na istraživanje i inovacije u pomorskoj robotici, podržavajući strategiju pametne specijalizacije Hrvatske.

Centar izvrsnosti u pomorskoj robotici i tehnologijama za održivo plavo gospodarstvo (CoE MARBLE), financiran putem programa Obzor Europa, predstavlja dugoročnu investiciju u istraživanje. Prema stranici CoE MARBLE, projekt, vodeći partner je Fakultet elektrotehnike i računarstva Sveučilišta u Zagrebu, uključuje suradnju s Norveškim sveučilištem znanosti i tehnologije te Nacionalnim istraživačkim vijećem Italije. Vrijedan 30 milijuna eura, centar će se fokusirati na ključna istraživačka područja poput autonomnih plovila i okolišnog praćenja, s pilot lokacijama u Šibeniku i Rijeci, uključujući pametno uzgajalište dagnji i pametnu marinu.

Održivi turizam
Hrvatska ulazi u novu eru održivog turizma osnivanjem prvog Centra za održivi turizam u Europi, u suradnji s Organizacijom Ujedinjenih naroda za turizam (UN Tourism) i Sveučilištem u Zagrebu. Ovaj centar bit će središte za istraživanje i promicanje politika održivog turizma. Kampanja Hrvatske turističke zajednice, "DOŽIVI LOKALNO. ISTRAŽI ODRŽIVU HRVATSKU!", potiče ekološki prihvatljiva putovanja i istraživanje manje posjećenih destinacija.

Ministrica turizma Nikolina Brnjac ističe: "Prema nedavnim istraživanjima, turisti su promijenili svoje putne navike, a interes za održivim destinacijama raste." Ova promjena potvrđuje važnost inicijativa poput Strategije razvoja održivog turizma do 2030., koja integrira održivost u sve aspekte turističke industrije, fokusirajući se na blagostanje lokalnih zajednica, očuvanje kulturne i prirodne baštine te ublažavanje klimatskih promjena.

Ključne implikacije
Kroz ove višestruke napore, Hrvatska ne samo da štiti svoje ekološke resurse, već se i pozicionira kao uzor za održivi turizam i pomorsku zaštitu. Ulaganjem u pametne plave inovacije i održive prakse, Hrvatska osigurava da njezin turistički sektor i dalje cvjeta, istovremeno čuvajući prirodnu ljepotu koja privlači posjetitelje iz cijelog svijeta.

Powerbox, razvijen od strane hrvatske tvrtke DC Tech, koristi umjetnu inteligenciju za upravljanje energijom, što omogućuje optimizaciju potrošnje, predviđanje potreba i stabilizaciju elektroenergetske mreže. Ova tehnologija čini ga posebno korisnim za kućanstva, industriju i civilne/vojne sustave, prilagođavajući se različitim uvjetima, uključujući i kriznim situacijama.

Tehničke značajke i funkcionalnosti
Powerbox je dizajniran za optimizaciju potrošnje energije, predviđanje energetskih potreba i pametno upravljanje energijom, što ga čini idealnim za kućanstva, industriju, te civilne i vojne sustave. Njegova modularnost i prilagodljivost omogućavaju korištenje u različitim uvjetima, uključujući i kriznim situacijama.

AI sustav u Powerboxu koristi analitičke agente i neuronske mreže za analizu podataka u stvarnom vremenu, predviđanje opterećenja, prilagodbu punjenja i pražnjenja na temelju tržišnih cijena, detekciju anomalija i automatsko izdavanje naloga za održavanje. Ovo omogućuje efikasno skladištenje energije iz solarnih panela tijekom dana i njezino korištenje tijekom večernjih vršnih opterećenja, stabilizirajući elektroenergetsku mrežu i sprječavajući skokove cijena električne energije.

Tehnički, Powerbox koristi patentiranu tehnologiju s Fakulteta elektrotehnike i računarstva (FER) Sveučilišta u Zagrebu, posebno metodu "Method for Experimental Determination of Battery Parameters and Their Use", koja omogućava precizno određivanje stanja baterije. DC Tech je također podnio zahtjev za globalni patent za upravljanje modularnim umreženim baterijskim stanicama, što ukazuje na mogućnost povezivanja više jedinica u mrežu, što je ključno za integraciju u pametne mreže.

Razvoj i suradnja
Powerbox je razvijen od strane DC Tech-a, koji planira izgradnju tvornice u Pisarovini za automatizaciju proizvodnog procesa i širenje na europsko tržište. Tvrtka surađuje s FER-om, posebice s timom koji vodi prof. dr. sc. Hrvoje Pandžić, stručnjak za elektroenergetske sustave. Prof. Pandžić, poznat po istraživanjima integracije obnovljivih izvora energije, doprinio je razvoju tehnologija koje su temelj za funkcionalnost Powerboxa.

Partnerstvo s Noa Groupom za opremanje smještajnih jedinica na plaži Zrće na Pagu s Powerboxom za energetsku samodostatnost pokazuje praktičnu primjenu ove tehnologije u turističkom sektoru, što je u skladu s hrvatskim ciljevima za povećanje udjela obnovljivih izvora.

Tržišni kontekst i trendovi
Globalno tržište pametnih baterija doživljava brzi rast, s procjenama da će do 2034. godine dosegnuti vrijednost od 46,22 milijardi USD, uz godišnju stopu rasta od 10,54%. Ovaj rast potaknut je povećanom potražnjom za energetski učinkovitim rješenjima u potrošačkoj elektronici, električnim vozilima i sustavima za skladištenje energije.

U Europi, zemlje poput Njemačke, Ujedinjenog Kraljevstva i Francuske vode u korištenju litij-ionskih baterija, posebno za električna vozila i energetske sustave. Powerbox, s AI-upravljanjem, pozicionira se kao inovativno rješenje unutar ovog tržišta, nudeći prednost u optimizaciji i skalabilnosti.

Utjecaj na energetsku neovisnost
Powerbox igra ključnu ulogu u postizanju energetske neovisnosti, posebice u kontekstu hrvatske energetske strategije. Hrvatska povećava udio obnovljivih izvora u energetskom mixu. Powerbox omogućava bolju integraciju solarnih panela i drugih obnovljivih izvora energije tako što skladišti višak energije i osigurava njegovu dostupnost kada je potrebna, što pomaže u stabilizaciji mreže i smanjenju ovisnosti o uvozu energije.

Sustavi za skladištenje energije, poput Powerboxa, mogu smanjiti troškove električne energije kroz sudjelovanje u uslugama uravnoteženja mreže. Ovo je posebno važno za Hrvatsku, koja trenutno uvozi dio potrošene električne energije, 2/3 prirodnog plina te 2/3 nafte i naftnih derivata.

Benefiti i izazovi
Powerbox nudi potencijal za uštedu troškova i povećanje pouzdanosti energijskog sustava, posebno za korisnike koji žele smanjiti ovisnost o javnoj mreži. Na primjer, ROI za prosječno kućanstvo moguće je ostvariti u nekoliko godina, uz prihode od usluga uravnoteženja mreže. Međutim, dugoročna učinkovitost i široka primjena još uvijek zahtijevaju daljnja istraživanja, posebno u kontekstu klimatskih i tržišnih promjena.

AI-upravljani sustavi, pokazuju potencijal za poboljšanje performansi baterija, uključujući procjenu stanja punjenja (SOC) i zdravlja baterije (SOH), što je ključno za Powerbox. Međutim, izazovi uključuju troškove implementacije i potrebu za kontinuiranim nadogradnjama softvera.

Powerbox predstavlja inovativno rješenje za upravljanje energijom koje koristi AI za optimizaciju skladištenja i korištenja energije. Razvijen u Hrvatskoj, ovaj sustav ne samo da doprinosi energetskoj neovisnosti na lokalnoj razini, već ima i potencijal za širenje na globalno tržište. Suradnja s vodećim akademskim institucijama i stručnjacima osigurava da Powerbox koristi najnovije tehnologije i znanstvene spoznaje. U kontekstu rastućeg tržišta pametnih baterija i sve veće potrebe za održivim energetskim rješenjima, Powerbox je postavljen da igra važnu ulogu u budućnosti energetike.

Program dodjele državnih potpora za postrojenja za skladištenje vlastite proizvodnje električne energije za potrebe odgođene isporuke, usvojen od strane Ministarstva gospodarstva Republike Hrvatske, usmjeren je na poticanje razvoja sustava za skladištenje energije povezanih s obnovljivim izvorima energije (OIE), poput vjetra i sunca. Cilj je povećati udjel OIE u ukupnoj potrošnji energije, stabilizirati električnu mrežu i podržati nacionalne klimatske i energetske ciljeve do 2030. i 2050. godine.

Program nudi financijsku potporu u rasponu od minimalno 1 milijun eura do maksimalno 6 milijuna eura po projektu, s ukupnim fondom od 50 milijuna eura za 2025. godinu, financiranim iz mehanizma oporavka i otpornosti EU. Intenzitet potpore može doseći do 30% prihvatljivih troškova, s mogućnošću povećanja za mala i srednja poduzeća (MSP) ili do 100% u natjecateljskim postupcima koji ispunjavaju stroge kriterije transparentnosti.

Hrvatska trenutno proizvodi oko 63,7% električne energije iz obnovljivih izvora, uglavnom hidroelektrana, a cilj je do 2030. povećati udjel OIE u ukupnoj potrošnji energije na 42,5%. Program za skladištenje energije ključan je za integraciju varijabilnih izvora poput sunca i vjetra, čime se osigurava stabilnost mreže. Slične inicijative u EU, poput sheme od 699 milijuna eura u Španjolskoj za 2,5-3,5 GW skladištenja, pokazuju regionalni trend podrške ovom sektoru.

Opis programa
Program je usvojen od strane Ministarstva gospodarstva Republike Hrvatske i temelji se na nacionalnim zakonima, poput Zakona o državnoj upravi i Zakona o državnoj potpori, te EU propisima, uključujući Uredbu (EU) 2021/241 o mehanizmu oporavka i otpornosti i Opću uredbu o izuzetku po blokovima. Financijska potpora dolazi iz državnog proračuna, kategorije "Energetski prijelaz za održivo gospodarstvo", s izvorom u mehanizmu oporavka i otpornosti EU, s ukupno 50 milijuna eura za 2025. godinu. Program se odnosi na projekte unutar komponenti C1.2 (Energetski prijelaz za održivo gospodarstvo) i C7.1 (Energija i održivi prijevoz) Nacionalnog plana oporavka i otpornosti (NPOO) za razdoblje 2021.-2026.

Cilj je instalirati najmanje 60 MWh baterijskih sustava za skladištenje do kraja 2026. godine, čime se poboljšava iskoristivost obnovljivih izvora energije i stabilnost mreže za operatore prijenosa i distribucije. Ovo je posebno važno za povećanje udjela varijabilnih izvora poput vjetra i sunca, koji često proizvode energiju u vremenskim razdobljima kada potrošnja nije na vrhuncu.

Glavni ciljevi programa uključuju:
- Povećanje udjela obnovljivih izvora energije, posebno varijabilnih poput vjetra i sunca, u ukupnoj potrošnji energije.
- Poboljšanje stabilnosti i otpornosti električne mreže kroz omogućavanje vremenske separacije između proizvodnje i potrošnje energije.
- Smanjenje ovisnosti o uvozu energije i podrška nacionalnim klimatskim i energetskim ciljevima za 2030. i 2050. godinu.
- Osiguravanje ekonomske isplativosti projekata skladištenja energije koji bi bez državne potpore mogli biti neizvedivi ili odgođeni.

Ovi ciljevi su u skladu s hrvatskim Nacionalnim energetskim i klimatskim planom (NECP), koji je nedavno ažuriran s ciljem povećanja udjela OIE u ukupnoj potrošnji energije na 42,5% do 2030. godine, što je povećanje od 6,1 postotnog boda u odnosu na prethodni cilj. Za električni sektor, Hrvatska planira do 2030. imati oko 800 MW instalirane snage solarnih elektrana i udvostručiti proizvodnju vjetra na 2 GW, što zahtijeva dodatne kapacitete za skladištenje kako bi se osigurala stabilnost mreže.

Podaci iz 2022. pokazuju da su obnovljivi izvori činili 63,7% proizvodnje električne energije, od čega je veliki dio bio iz hidroelektrana (38,4%), dok su drugi OIE, poput vjetra, malih hidroelektrana, biomase, geotermalne energije, biogasa i fotonaponskih sustava, činili 25,4%. Ukupna potrošnja električne energije u 2022. iznosila je 18.915,3 GWh, dok je domaća proizvodnja pokrila 75,2% potreba, što ukazuje na značajnu ovisnost o uvozu.

Uvjeti za sudjelovanje i proces prijave
Pravni subjekti koji mogu podnijeti zahtjev uključuju mikro, mala, srednja i velika poduzeća, privatna i javna, s poslovnom jedinicom ili podružnicom u Hrvatskoj. Ključni uvjeti uključuju:
- Poduzeće ne smije biti u financijskim teškoćama, osim ako je došlo u takvo stanje između 1. siječnja 2020. i 31. prosinca 2021. zbog pandemije COVID-19.
- Sve obveze prema porezima, mirovinskom i zdravstvenom osiguranju, kao i obveze prema zaposlenicima, moraju biti ispunjene.
- Poduzeće ne smije imati konačnu kaznenu presudu za teške prijestupe, poput prijevare, korupcije ili utaje poreza, niti biti pod obvezom vraćanja nezakonite državne potpore.
- Projekti moraju uključivati nova ili obnovljena postrojenja za skladištenje povezana s proizvodnjom iz obnovljivih izvora, pri čemu sustav za skladištenje mora apsorbirati najmanje 75% energije iz direktno povezanog opreme za OIE.

Izuzeti su sektori poput ribarstva, akvakulture, primarne poljoprivredne proizvodnje i određenih aktivnosti prerade poljoprivrednih proizvoda, kao i potpora za nuklearnu energiju ili zatvaranje nerentabilnih ugljenih rudnika.

Proces prijave uključuje podnošenje pisanih zahtjeva putem Javnog poziva za projektne prijedloge, objavljenog na web stranici Ministarstva gospodarstva https://mingo.gov.hr/ i javnom portalu eNPOO https://fondovieu.gov.hr/. Zahtjevi moraju sadržavati naziv i veličinu poduzeća, opis projekta (početak i kraj, lokacija, troškovi), vrstu i iznos potrebne javne potpore, te druge detalje prema odredbama Javnog poziva i Opće uredbe o izuzetku po blokovima. Prijave se moraju podnijeti prije početka radova na projektu, a Ministarstvo gospodarstva procjenjuje prijedloge, nakon čega ministar donosi odluku o financiranju. Potom se potpisuje ugovor o grantu između Ministarstva, Fondacije za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost (FZOEU) i korisnika.

Financijska struktura
Minimalni iznos potpore po projektu iznosi 1 milijun eura, dok je maksimalni 6 milijuna eura, uz ograničenja prema pravilima o intenzitetu potpore. Intenzitet potpore može doseći do 30% prihvatljivih investicijskih troškova, s mogućnošću povećanja za MSP (dodatnih 20% za mala, 10% za srednja poduzeća) ili do 100% u natjecateljskim postupcima koji ispunjavaju kriterije transparentnosti i nediskriminacije. Razdoblje dodjele potpore traje od stupanja na snagu programa do 31. prosinca 2025., bez obzira na vrijeme isplate korisnicima, a odluke o financiranju ne mogu se donositi nakon isteka programa.

Kontekst energetskog sektora Hrvatske
Hrvatska ima bogat potencijal za OIE, s trenutnim udjelom od 63,7% u proizvodnji električne energije u 2022., gdje hidroelektrane čine 38,4%, a drugi OIE, poput vjetra (986,9 MW instalirane snage u 2022.), malih hidroelektrana, biomase, geotermalne energije, biogasa i solarnih elektrana (222 MW u 2022.), čine 25,4%. Ukupna instalirana snaga postrojenja u 2022. iznosila je 4.946,8 MW, dok je godišnja potrošnja električne energije bila 18.915,3 GWh, s domaćom proizvodnjom koja pokriva 75,2% potreba, što ukazuje na značajnu ovisnost o uvozu.

Ciljevi do 2030. uključuju povećanje udjela OIE u ukupnoj potrošnji energije na 42,5%, uz planiranu instalaciju oko 800 MW solarnih elektrana i udvostručenje vjetra na 2 GW. Ovo zahtijeva dodatne kapacitete za skladištenje kako bi se osigurala stabilnost mreže, posebno s obzirom na varijabilnost sunca i vjetra. Trendi u 2023. pokazuju rast svijesti o prednostima solarnih elektrana, s instaliranom snagom od 460 MWp do kraja godine, generirajući gotovo 300 GWh električne energije, što ukazuje na potencijal za daljnji razvoj.

Usporedba s drugim zemljama EU
Slične sheme državne potpore za skladištenje energije prisutne su i u drugim zemljama EU, što odražava regionalni fokus na integraciju OIE i stabilnost mreže. Na primjer, Španjolska je dobila odobrenje Europske komisije za shemu od 699 milijuna eura za podršku do 3,5 GW skladištenja, dok Češka ima program od 279 milijuna eura za 1,5 GWh skladištenja. Ove inicijative su dio šire EU strategije, podržane Okvirom za privremene krize i prijelaz, koji omogućava državnu potporu u svjetlu energetske krize uzrokovane invazijom Rusije na Ukrajinu 2022. Trendi u Europi pokazuju rast instalacija skladištenja energije, s 19,1 GWh novih kapaciteta u 2024., uz projekciju globalnog rasta na 221,9 GWh u 2025., što ukazuje na sve veći značaj ovog sektora.

Program dodjele državnih potpora za skladištenje energije ključan je za ostvarenje hrvatskih ciljeva u pogledu OIE i stabilnosti mreže, podržavajući integraciju varijabilnih izvora poput sunca i vjetra. S ukupnim fondom od 50 milijuna eura i ciljem instalacije najmanje 60 MWh do 2026., program je u skladu s EU politikama i sličnim inicijativama u drugim članicama, poput Španjolske i Češke. Ova inicijativa ne samo da olakšava prijelaz na održivo gospodarstvo, već i smanjuje ovisnost o uvozu energije, čime se jača energetska sigurnost Hrvatske.

U Republici Hrvatskoj povećava se broj instaliranih elektrana koje koriste obnovljive izvore energije dok istovremeno sve češće dolazi do pojava generiranja viškova električne energije jer je proizvodnja veća od potrošnje električne energije dok se posljedično nameće sve veća potreba za ugradnjom baterijskih sustava za akumulaciju energije. Hrvatska je dio šireg europskog trenda prema povećanju udjela obnovljivih izvora energije, s ciljem 36,4% udjela do 2030. godine. Solarna energija, iako do nedavno manja u energetskom mixu, doživljava brzi rast, što stvara potrebu za upravljanjem potencijalnim viškovima energije. Baterijski sustavi za akumulaciju energije (BESS) postaju ključni za integraciju ovih viškova u javnu mrežu, omogućavajući pohranu i korištenje energije kada je proizvodnja niska.

Trenutno stanje solarne energije
Prema podacima iz veljače 2025., Hrvatska je do kraja 2024. godine instalirala 397,1 MW novih solarnih kapaciteta, što je povećalo ukupni kapacitet na 872,1 MW, s preko 26.000 solarnih postrojenja povezanih na mrežu. Očekuje se da će kapacitet premašiti 1 GW do kraja 2025., s projekcijom od 1,5 GW do 2025. i 2,5 GW do 2030.

U 2023. godini, solarne elektrane s kapacitetom od 460 MWp proizvele su gotovo 300 GWh električne energije, što čini mali dio ukupne proizvodnje od 16.800 GWh, od kojih je gotovo 70% bilo iz obnovljivih izvora. Solarna energija trenutačno čini oko 3% ukupne proizvodnje, ali njezin rast sugerira potencijal za viškove tijekom vrhunaca proizvodnje, posebno danju.

Analiza viškova solarne energije
Viškovi solarne energije nastaju kada proizvodnja prekoračuje potražnju, što je često slučaj tijekom sredine dana kada je sunčeva izloženost najveća, a potražnja može biti niža. Iako precizni podaci o viškovima nisu dostupni u javnim izvještajima, studije slučaja, poput one za Jertovec, ukazuju na potencijal za viškove električne energije u budućnosti, posebno s planiranim povećanjem solarnih kapaciteta. Ovo se može dodatno potvrditi analizom dnevnih profila potražnje i proizvodnje, koja pokazuje da solarna energija često prekoračuje potražnju u određenim satima.

Tabela ispod prikazuje ključne podatke o solarnoj energiji u Hrvatskoj:

Mogućnosti ugradnje baterijskih sustava
Baterijski sustavi za akumulaciju energije (BESS) ključni su za upravljanje viškovima solarne energije. Studija iz 2019. analizirala je različite primjene BESS-a u Hrvatskoj, uključujući:

* Arbitrage energije: Na primjer, u Jertovcu, BESS postaje financijski izvediv pri cijenama baterija od oko 400 EUR/kWh, što je niže od trenutačnih cijena (>700 EUR/kWh). Ovo omogućava pohranu energije tijekom niskih cijena (visoka solarna proizvodnja) i prodaju tijekom visokih cijena.

* Stabilnost mreže: Na otoku Lošinju, BESS smanjuje broj prekida (SAIFI) s 18 na 4 (manji sustav) ili 2 (veći sustav) i ukupno vrijeme prekida (SAIDI) s 1434 minuta na 1349 (manji) ili 602 minute (veći), iako su troškovi visoki u usporedbi s izgradnjom prenosne linije.

* Krajnji korisnici: Kombinacija solarnih panela i BESS-a recimo u školama, profitabilna je pri cijenama baterija od 150 EUR/kWh, što sugerira budući potencijal s padom cijena.

* EV punionice: Mali BESS (<13 kW) profitabilan je za špiciranje, s pozitivnom neto sadašnjom vrijednošću (NPV) pri većim snagama veze, npr. 50 kW granica, 2 kWh, ulaganje od 1567,77 EUR, NPV od 5102,10 EUR.

Praktični primjeri uključuju projekt IE Energy blizu Šibenika, gdje se gradi 50 MW baterijski sustav, s planovima proširenja na 110 MW do 2024. godine, financiran s 19,8 milijuna eura od hrvatske vlade. Ovo je trenutačno najveći takav projekt u jugoistočnoj Europi, pokazujući praktičnu primjenu za upravljanje viškovima i stabilnost mreže.

Vladina podrška i financijski poticaji
Hrvatska vlada aktivno promiče BESS kroz subvencije i poticaje. U 2023. godini pokrenut je program subvencija od 60 milijuna eura za poduzeća koja instaliraju 80 MW obnovljivih izvora i 20 MWh baterija. Postoje i planovi za dodatna ulaganja, uključujući izvješće o 500 milijuna eura za BESS iz 2024. godine, te planovi za subvencioniranje do 100 MWh kapaciteta do 2026.. Ovi poticaji olakšavaju integraciju BESS-a između solarne elektrane i javne mreže.

Nacionalni plan energije i klime do 2030. također podržava proizvodnju električnih baterija kao dio strategije povećanja obnovljivih izvora, što ukazuje na dugoročnu predanost ovom području.

Ekonomični i tehnički izazovi
Iako su BESS tehnički izvedivi, ekonomska izvedivost ovisi o cijenama baterija, koje trenutačno prelaze 700 EUR/kWh, ali se očekuje pad na 400 EUR/kWh ili manje u budućnosti, što bi učinilo mnoge primjene profitabilnima. Studije također ukazuju na izazove poput visokih početnih troškova za grid-level primjene, gdje su troškovi BESS-a često veći od alternativnih rješenja poput izgradnje prenosnih linija.

S obzirom na brzi rast solarne kapaciteta i potencijalne viškove tijekom vrhunaca proizvodnje, ugradnja baterijskih sustava između solarne elektrane i javne mreže ključna je za maksimalno iskorištavanje solarne energije. Hrvatska vlada podržava ove napore kroz subvencije, a studije slučaja pokazuju tehničku i potencijalnu financijsku izvedivost, posebno s padom cijena baterija. Ovo rješenje ne samo da može upravljati viškovima već i poboljšati stabilnost mreže, što je ključno za ostvarivanje ciljeva obnovljivih izvora energije do 2030. godine.

Nuklearni električni pogon (NEP) predstavlja naprednu tehnologiju za svemirske misije, koristeći nuklearnu fisiju za generiranje električne energije koja pokreće električne pogonske sustave, poput ionskih pogona. Ova tehnologija je posebno važna za dugotrajne svemirske misije jer omogućava kontinuirani potisak s visokom specifičnim impulsom, što znači efikasnije korištenje goriva u usporedbi s tradicionalnim kemijskim raketama. Istraživanja sugeriraju da NEP može značajno poboljšati sposobnost svemirskih letjelica za nošenje većih tereta i omogućiti misije u regijama gdje Sunčeva energija nije dostupna, poput vanjskih dijelova Sunčeva sustava.

Povijesni kontekst i definicija
NEP koristi toplinu generiranu fisijom uranija u nuklearnom reaktoru, koja se pretvara u električnu energiju. Ova energija zatim ionizira plinasti propelent, poput ksenona ili kriptona, i elektromagnetski ga ubrzava kako bi se generirao potisak. Ovo je u kontekstu s nuklearnim termičkim pogonom (NTP), koji direktno koristi toplinsku energiju za zagrijavanje propelenta. Istraživanja datiraju od 1950-ih, uključujući programe poput SNAP (1955.–1973.) i SP-100, dok je NASA od 2020. razvijala plan zrelosti tehnologije za NEP sustave, što ukazuje na dugogodišnji interes za ovu tehnologiju.

Tehničke specifikacije i prednosti
NEP je poznat po svojoj visokoj efikasnosti u korištenju goriva, što omogućuje letjelicama da nose veće terete i putuju dulje udaljenosti s manje goriva. Međutim, generira slabiji potisak u usporedbi s kemijskim raketama, što ga čini prikladnijim za misije gdje je kontinuirano ubrzanje ključno, poput putovanja na Mars ili vanjske planete.

Prednosti uključuju:
- Neovisnost o Sunčevoj energiji: Idealno za misije daleko od Sunca, gdje solarni paneli nisu efikasni.
- Veća korisna masa: Omogućuje nošenje većih tereta zbog bolje efikasnosti goriva.
- Dugotrajna misija: Može pružiti energiju godinama s minimalnim potreban za ponovno punjenje, što je ključno za znanstvene misije poput orbitera, sondiranja i uzimanja uzoraka.

Trenutni razvoj i nedavni napretci
NASA je ključna u razvoju NEP-a, posebno kroz program Space Nuclear Propulsion (SNP), koji cilja na revoluciju u svemirskom putovanju za znanstvene i istraživačke ciljeve, uključujući ljudske misije na Mars.

Nedavni projekti uključuju:
- Projekt MARVL: Vođen NASA-inim Langley Research Centerom, fokusiran na razvoj modularnog sustava za rasipanje topline za NEP letjelice. Ovaj sustav, veličine nogometnog terena kad je potpuno razvijen, može se montirati u svemiru, eliminirajući potrebu za uklapanjem cijelog sustava u jednu raketu. Projekt traje dvije godine, financiran kroz NASA-inu Inicijativu za rane karijere, s planom za malu zemaljsku demonstraciju nakon tog razdoblja. Za više detalja, posjetite NASA Langley Research Center.
- SPAR Institute: Osnovan od strane United States Space Force u kasnom 2024., fokusiran na napredak u svemirskoj nuklearnoj propulziji, uključujući NEP, što ukazuje na širu vladinu potporu.
- Partnerstva i ciljevi: Postoje partnerstva usmjerena na demonstraciju visokokapacitetnog NEP-a do kraja desetljeća, s ciljem smanjenja vremena putovanja na Mars na oko dvije godine za povratno putovanje, što je ključno za ljudske misije.

Istraživanja iz svibnja 2025. naglašavaju da je NEP ključan za duboke svemirske misije, posebno one usmjerene na vanjske planete poput Jupitera, Saturna i Urana, gdje je Sunčeva energija nedostupna. Međutim, konzistentna vladina ulaganja su ključna, jer se tehnologija nalazi na pragu značajnih probijeda nakon desetljeća razvoja, prema vijestima iz travnja 2025.

Sigurnost i izazovi
Sigurnost je ključna, s pravilima da se aktivacija nuklearno pogonjenih svemirskih letjelica odgađa dok nisu na sigurnoj udaljenosti od Zemlje, a smještaju se u orbite s vremenom propadanja koje prelazi vrijeme potrebno za smanjenje radioaktivnosti na sigurne razine. Izazovi uključuju visoke troškove razvoja, potrebu za naprednom infrastrukturom za rasipanje topline i javne zabrinutosti oko nuklearne tehnologije, što zahtijeva diplomatski pristup u komunikaciji.

Nuklearni električni pogon čini se vjerojatnim da će oblikovati budućnost svemirskih istraživanja, posebno za misije na Mars i dalje. Dok je tehnologija još u razvoju, NASA-i napori, poput MARVL-a i SPAR Institutea, te partnerstva za demonstraciju do 2030., ukazuju na značajan napredak. Ova tehnologija nudi potencijal za brža putovanja, veće terete i neovisnost o Sunčevoj energiji, što je ključno za ambiciozne svemirske ciljeve.