Hrvatska Vlada, predvođena premijerom Andrejem Plenkovićem, najavila je novi, deveti paket mjera pomoći namijenjen zaštiti standarda građana i konkurentnosti gospodarstva, uz fazno popuštanje postojećih mjera. Ovaj paket predstavljen je socijalnim partnerima, uključujući poslodavce i sindikate, s ciljem omogućavanja postepene prilagodbe na tržišne cijene energije, dok se osigurava nesmetano funkcioniranje javnih usluga na razini županija, gradova i općina. Plenković je naglasio važnost socijalnog dijaloga u podizanju životnog standarda i podršci najugroženijim građanima, a mjere su usmjerene na kućanstva, poduzetnike, javne ustanove i institucije.

Ključni aspekt paketa je nastavak plaćanja energenata po nižim cijenama, ali s postepenim smanjenjem subvencija. Ministar Ante Šušnjar otkrio je da će subvencije za plin i struju biti smanjene za približno pola, s varijacijama po segmentima – uključujući električnu energiju, plin i termalnu energiju. Za termalnu energiju očekuje se znatno manje povećanje cijena zbog specifičnosti distribucijskih područja. Procjenjuje se da će ovo rezultirati dodatnim troškovima od oko 90 do 100 eura godišnje na računima za struju i plin, ali točni detalji bit će poznati nakon sjednice Vlade. Energetski dodatak od 70 eura za najranjivije skupine ostaje na snazi, osiguravajući da njihovi troškovi energije budu u potpunosti pokriveni bez negativnih utjecaja.

Potpredsjednik Vlade Branko Bačić potvrdio je da će podrška građanima nastaviti, posebno u obliku subvencija za struju i plin, kako bi se ublažio prijelaz na tržišne uvjete. Ove mjere dio su šireg pristupa faznog otpuštanja ograničenja, što je Plenković najavio kao korak prema normalizaciji, uz fokus na zaštitu ranjivih skupina. Ukupno, paket ima za cilj uravnotežiti ekonomsku stabilnost i socijalnu zaštitu u kontekstu globalnih energetskih izazova.

UKUPNI TROŠAK SUBVENCIJA

Od početka ruske agresije na Ukrajinu u veljači 2022. godine, koja je izazvala globalnu energetsku krizu i nagli rast cijena energenata, hrvatska Vlada je donijela niz paketa mjera pomoći usmjerenih na subvencije za električnu energiju, plin i toplinsku energiju. Ove mjere su imale za cilj zaštitu kućanstava, gospodarstva i ranjivih skupina od inflacijskih pritisaka. Prema dostupnim podacima iz vladinih izvješća i analiza, ukupni trošak ovih subvencija od 2022. do kraja 2025. godine procjenjuje se na više od 5 milijardi eura, s naglaskom na to da su paketi mjera bili sukcesivno doneseni (od prvog do devetog paketa), a njihova vrijednost varirala je ovisno o intenzitetu krize.

Ključni paketi i njihovi troškovi uključuju:

Prvi paket (veljača 2022.): Vrijedan 4,8 milijardi kuna (oko 640 milijuna eura), uključivao je sniženje PDV-a na plin sa 25% na 5% i subvencije za kućanstva.

Četvrti paket (2023.): Vrijedan 1,7 milijardi eura, bio je fokusiran na ublažavanje rasta cijena i produženje sniženih trošarina na naftne derivate.

Sedmi paket (rujan 2024.): Gotovo 250 milijuna eura, za zadržavanje niskih cijena energije i zaštitu najranjivijih, uključujući subvencije za struju, plin i toplinsku energiju.

Osmi paket (ožujak 2025.): 296 milijuna eura, s produženjem subvencija do rujna 2025., uključujući 140 milijuna eura samo za energente.

Dodatne mjere, poput naknada za ugrožene kupce energenata (70 eura mjesečno po kućanstvu do ožujka 2025.), doprinose ukupnom trošku, s procjenom od oko 918 milijuna eura samo za 2024. godinu.

Ovi troškovi predstavljaju značajan dio državnog proračuna odnosno približno 10% ukupnih rashoda u 2022. godini i financirani su iz prodaje emisija stakleničkih plinova, proračunskih rezervi i dokapitalizacije državnih poduzeća poput HEP-a. Točni ukupni iznos do rujna 2025. nije službeno agregiran u jednom dokumentu, ali analiza Povjerenstva za fiskalnu politiku pokazuje da su paketi od 2022. do 2025. kumulativno premašili 5 milijardi eura, s fokusom na postupno popuštanje subvencija od 2024. nadalje.

UČINAK NA GRAĐANE I GOSPODARSTVO

Subvencije su imale uglavnom pozitivan učinak, ublažavajući šokove od rasta cijena energenata (plina, struje i nafte) koji su dosegli rekorde 2022.-2023. godine zbog poremećaja u opskrbi iz Rusije i globalne nestabilnosti. Bez ovih mjera, cijene bi bile značajno više, što bi dovelo do veće inflacije i pada životnog standarda. Ključni učinci uključuju:

Zaštita kućanstava i ranjivih skupina:
Prosječno kućanstvo uštedjelo je oko 418 eura godišnje na računima za energente u 2024., a najugroženiji (oko 88.500 osoba) dobili su vaučere od 70 eura mjesečno, pokrivajući 100% troškova. Ovo je spriječilo porast energetskog siromaštva, posebno u kontekstu inflacije koja je u Hrvatskoj dosegla 10% u 2022. Bez subvencija, računi za struju bi bili do 3 puta viši (npr. 136 eura umjesto 40 eura mjesečno).

Podrška gospodarstvu i konkurentnosti:
Subvencije su omogućile mikro, malim i srednjim poduzećima da zadrže niske troškove energije, sprječavajući valove stečajeva i otpuštanja tijekom krize. Hrvatsko gospodarstvo zabilježilo je rast BDP-a iznad 10% u 2022., djelomično zahvaljujući ovim mjerama koje su ublažile porast troškova inputa (npr. gnojiva, transporta) za 30% u nekim sektorima. Poljoprivreda i ribarstvo dobili su dodatnih 20 milijuna eura u 2025. za ublažavanje krize.

Ublaživanje inflacije i socijalne stabilnosti:
Mjere su spriječile "razbuktavanje" inflacije dok procjene pokazuju da bi ukidanje subvencija povećalo inflaciju za nekoliko postotnih bodova. Hrvatska je zadržala jedne od najnižih cijena plina i struje u EU (npr. glavni gradovi), što je omogućilo normalno funkcioniranje javnog sektora i institucija. Međutim, dugoročno, subvencije opterećuju proračun i mogu usporiti zelenu tranziciju, jer potiču veću potrošnju energije umjesto ušteda.

Negativni aspekti:
Ovisnost o subvencijama može odgoditi prilagodbu na tržišne cijene, a fiskalni trošak (preko 5 milijardi eura) doprinosi proračunskom deficitu (procjena 5% BDP-a u 2024.). U 2025., Vlada planira fazno popuštanje (smanjenje subvencija na pola), što bi moglo povećati račune za 90-100 eura godišnje po kućanstvu, ali uz očuvanje podrške za ranjive.

Sveukupno, subvencije su bile ključne za očuvanje socijalne kohezije i gospodarskog oporavka tijekom krize, ali njihovo postupno ukidanje od 2025. naglašava potrebu za diversifikacijom opskrbe energijom i ulaganjima u obnovljive izvore.

USPORAVANJE PRELASKA NA OBNOVLJIVE IZVORE ENERGIJE

Subvencije za energente u Hrvatskoj su od 2022. godine kumulativno premašile 5 milijardi eura kako bi se ublažila energetska kriza izazvana ratom u Ukrajini. Analizirati ćemo u nastavku kako subvencije specifično za zemni plin djeluju na blokiranje ili usporavanje prelaska na obnovljive izvore energije (OIE) i grijanje na dizalice topline (toplinske pumpe). Ova analiza temelji se na ekonomskim, ekološkim i političkim aspektima, uz primjere iz hrvatskog konteksta i globalnih trendova. Subvencije, iako kratkoročno korisne za zaštitu građana i gospodarstva, dugoročno stvaraju prepreke zelenoj tranziciji jer perpetuiraju ovisnost o fosilnim gorivima.

Ekonomski mehanizmi usporavanja prelaska na OIE i dizalice topline

Subvencije za zemni plin drže cijene energenata umjetno niskim, što smanjuje ekonomsku atraktivnost obnovljivih alternativa. U Hrvatskoj, gdje su subvencije za plin dio paketa mjera (npr. smanjenje na pola od 2025. godine), ovo stvara "lock-in" efekt odnosno zaključavanje u fosilnu infrastrukturu i tako na primjer:

Niske cijene plina čine investicije u solarnu energiju, vjetar ili geotermalnu energiju manje isplativim, jer se povrat ulaganja produžuje. Zelene udruge u Hrvatskoj, poput Zelene akcije i Greenpeacea, ističu da velika ulaganja u plinske projekte (kao što je proširenje LNG terminala na Krku) zaključavaju zemlju u ovisnost o fosilima na najmanje dva desetljeća, umjesto da se novac usmjeri u OIE i energetsku efikasnost. Ovo usporava prijelaz na niskougljično gospodarstvo, jer se javni resursi troše na održavanje statusa quo umjesto na inovacije.

Dizalice topline su uređaji koji koriste električnu energiju (često iz OIE) za grijanje, što ih čini ekološki superiornim, ali ekonomski manje privlačnim ako je plin subvencioniran. U Europi, uključujući Hrvatsku, pad cijena plina (djelomično zbog subvencija) doveo je do smanjenja prodaje dizalica topline za 47% u prvoj polovici 2024. godine, jer su subvencije za dizalice topline ukinute, a plin je postao jeftiniji. U Hrvatskoj, gdje su cijene plina među najnižima u EU zahvaljujući subvencijama, prelazak na dizalice topline može povećati račune za grijanje, posebno ako struktura električnih tarifa nije prilagođena (npr. visoke cijene struje u zimskim mjesecima). Bez subvencija za plin, dizalice topline bi bile konkurentnije, jer bi tržišne cijene plina učinile električno grijanje jeftinijim na duge staze.

Globalno, subvencije za fosilna goriva (uključujući plin) dosegle su rekordnih 1,4 bilijuna USD u 2022. godini, što je više nego dvostruko više od 2019., a to podržava emisije stakleničkih plinova i čini OIE manje konkurentnim. U Hrvatskoj, slično, subvencije opterećuju proračun (oko 10% rashoda u 2022.) i mogu odgoditi ulaganja u OIE, koja bi inače mogla koštati 12 milijardi eura za potpuni prelazak na 100% obnovljive do 2050. godine.

Ekološki utjecaji i blokiranje zelene tranzicije

Subvencije za plin potiču veću potrošnju fosilnih goriva, što povećava emisije CO2 i usporava smanjenje ugljičnog otiska. U Hrvatskoj, gdje plin čini značajan dio energetskog miksa (oko 5% subvencija ide na plin), ovo direktno utječe na klimatske ciljeve EU-a, poput Pariškog sporazuma i cilja neutralnosti do 2050.

Prirodni plin, iako manje štetan od ugljena, još uvijek doprinosi globalnom zagrijavanju, a subvencije produljuju njegovu upotrebu umjesto prelaska na OIE. Zelene udruge ističu da projekti poput LNG terminala na Krku štete okolišu, klimi i turizmu, te su u suprotnosti s izvještajima IPCC-a. Studija deplinofikacije Hrvatske pokazuje da je moguće zamijeniti plin OIE-om do 2035. godine, uz povrat troškova do 2037., ali subvencije za plin to usporavaju jer potiču veću potrošnju umjesto ušteda i efikasnosti.

Dizalice topline smanjuju emisije CO2 jer mogu koristiti obnovljivu struju, ali ako subvencije drže plin jeftinim, kućanstva i poduzeća manje su motivirana za prelazak na OIE. Globalno, subvencije za fosila goriva podržavaju proizvodnju plina, što usporava razvoj tehnologija poput dizalica topline, koje bi bez njih bile isplativije u 59% kućanstava.

Politički i društveni aspekti

Politički, subvencije su popularne jer štite ranjive skupine (npr. energetski dodatak od 70 eura), ali stvaraju ovisnost i odgađaju strukturne reforme. U Hrvatskoj, Vlada planira fazno popuštanje subvencija od 2025., što je korak prema normalizaciji, ali bez paralelnog poticanja OIE (npr. subvencija za dizalice topline), ovo može dovesti do većih računa bez tranzicije. Zelene udruge zahtijevaju zabranu novih plinskih bojlera do 2035. i usmjeravanje sredstava u OIE, ističući da je energetska sigurnost u obnovljivima, ne u fosilinim gorivima.

Globalno, G20 zemlje nisu ispunile obećanja iz 2009. o ukidanju subvencija, što podržava fosilna goriva umjesto obnovljivih goriva, a sličan problem postoji u EU-u, gdje su subvencije za plin nakon 2022. premašile podršku za čistu energiju.

ZAKLJUČNO

Subvencije za zemni plin u Hrvatskoj, iako nužne za kratkoročnu stabilnost, blokiraju prelazak na OIE i dizalice topline tako što drže cijene plina niskom, zaključavaju infrastrukturu u fosilna goriva i smanjuju motivaciju za investicije u obnovljive izvore energije. Dugoročno, one povećavaju emisije i opterećuju državni proračun, usporavajući zelenu tranziciju. Rješenje leži u faznom ukidanju subvencija za fosilna goriva, uz pojačane poticaje za OIE i dizalice topline (npr. subvencije za instalaciju opreme), kako bi se postigla veća energetska neovisnost i klimatski ciljevi. Ovo bi omogućilo brži prelazak na OIE, kao što pokazuje studija mogućnosti da se 100% obnovljive energije koristi u Hrvatskoj do 2050. godine.