U sjeni Hormuškog tjesnaca i sukoba na Bliskom istoku odvija se svjetska poker partija dok karte dijeli Donald Trump. SAD, Iran, Rusija i Venezuela zajedno zarađuju sada više na nafti nego prije sukoba i to na račun zaljevskih monarhija GCC (Gulf Cooperation Council).

Dok se svijet još trese od najveće energetske krize u povijesti, četiri naizgled nespojiva igrača: Sjedinjene Američke Države, Iran, Rusija i Venezuela sada tiho slave rekordne zarade od nafte. Ironija je brutalna: sukob koji je počeo američko-izraelskim udarima krajem veljače 2026. i iranskom blokadom Hormuškog tjesnaca (koji nosi 20 % svjetske pomorske nafte i LNG-a) nije uništio njihove prihode. Naprotiv sve četiri zemlje izvoznice nafte sada zarađuju više nego prije krize. A najveći gubitnici su zemlje Zaljevskog vijeća za suradnju (GCC - Gulf Cooperation Council): Saudijska Arabija, UAE, Kuvajt, Katar i Irak, čije su izvozne arterije doslovno odsječene od svjetskog tržišta.

Iran je postao jedini veliki izvoznik koji još može slobodno prolaziti Hormuškim tjesnacem. Prema podacima Bloomberga i TankerTrackersa, Teheran je u ožujku zadržao izvoz na gotovo predratnih 1,6 milijuna barela dnevno dok su ostali zaljevski proizvođači pali na “kap po kap”. Cijene su skočile, pa je iranska zarada narasla s 115 milijuna dolara dnevno u veljači na 139 milijuna dolara dnevno u ožujku. Dodatno, Iran naplaćuje “teheranski prolaz” kroz Hormuški tjesnac do 2 milijuna dolara po brodu i to u juanima ili kriptovaluti.

Sjedinjene Države slave pravi boom u prodaji nafte. Obala Američkog zaljeva (Gulf Coast) postala je novi “swing supplier” svijeta. Prema Kpleru i Bloombergu, izvoz sirove nafte skočio je na gotovo 4,9 milijuna barela dnevno u travnju, a u svibnju se očekuje prvi put preko 5 milijuna barela dnevno što je apsolutni rekord. Rafinirani proizvodi su na vrhuncu od 3,11 milijuna barela dnevno. Azija i Europa, gladni nafte koju više ne dobivaju iz Zaljeva, masovno kupuju američku sirovu naftu i benzin.

Rusija je, prema njemačko-ruskoj Gospodarskoj komori, “veliki pobjednik novog rata na Bliskom istoku”. Matthias Schepp, predsjednik komore, izjavio je za dpa: „Rusija ostvaruje milijarde prihoda od izvoza nafte, plina i gnojiva što je više od 10 milijardi eura (11,54 milijardi dolara) mjesečno i to zahvaljujući efektivnom zatvaranju Hormuškog tjesnaca.“ Cijene ruske nafte dosegle su 13-godišnji vrhunac od 116 dolara po barelu, a prihodi od poreza na vađenje nafte udvostručili su se na oko 9 milijardi dolara samo u travnju. Vladimir Putin je 9. ožujka priznao globalnu energetsku krizu, ali i priliku: „Tržišta koja su se danas okrenula u jednom smjeru mogu se sutra okrenuti u suprotnom te moramo ostati razumni i oprezni.“

Venezuela, pak, zarađuje više nego ikad, ali preko američkog posrednika. Nakon što je Trumpova administracija olakšala sankcije i preuzela kontrolu nad izvozom venezuelanske nafte (nakon Madurova pada), američke tvrtke poput Chevrona masovno uvoze i prerađuju venezuelansku naftu. Predsjednik Trump je u siječnju objavio: „Ova nafta će se prodavati po tržišnoj cijeni, a novac ću kontrolirati ja, predsjednik Sjedinjenih Država, kako bi se koristio za dobrobit naroda Venezuele i Sjedinjenih Država!“ Američki ministar energetike Chris Wright potvrdio je da su prodaje nafte već premašile milijardu dolara, a u sljedećim mjesecima donijet će još 5 milijardi i to sve pod američkim nadzorom i preko američkih bankarskih računa. SAD pragmatično vrši kontrolu na poslovanjem Venezuele da se zemlja više ne vrati u stanje u koju su ju dovele politike prethodnih venezuelanskih režima.

A GCC? Oni su najveći gubitnici. Irak i Kuvajt izgubili su oko 75 % izvoza, ukupni gubici zaljevskih ekonomija premašili su 50 milijardi dolara u samo mjesec dana od čega samo na nafti preko 15 milijardi, odnosno oko 2 milijarde dolara dnevno. Saudijska Arabija i UAE donekle su ublažili štetu alternativnim rutama (Yanbu i Fujairah), ali Katar, Irak i Kuvajt su praktički paralizirani. Njihove rafinerije rade poluprazne, LNG terminali su u force majeureu, a petrodolari koje su desetljećima punili proračune sada teku u Houston, Teheran, Moskvu i Caracas.

Ovo nije slučajnost. Ovo je geopolitička aritmetika: Iran drži ključ Hormuškog tjesnaca i naplaćuje ulaznicu, SAD ima shale revoluciju i slobodne brodove, Rusija koristi više cijene i popuste na sankcije, a Venezuela je postala američki “protektorat nafte”. Zaljevske zemlje, koje su desetljećima bile “svjetska benzinska crpka”, ostaju zaključane. Dok se u Islamabadu (gdje se 11. travnja održavaju pregovori) pregovara o primirju, četiri strane koje su formalno bile neprijatelji ili suparnici već dijele isti profitni kolač. Na račun onih koji su nekad bili saveznici Washingtona.

Rat, kako se čini, nije samo uništio stare saveze već je stvorio nove, neočekivane dobitnike. I dok američki vozači plaćaju više na pumpi, a Europi i Aziji stižu računi za energiju, netko se u Houstonu, na Kharg Islandu, u Moskvi i Caracasu smiješi. Jer u ovoj igri nafte i moći, gubitnici plaćaju, a dobitnici broje milijarde.

PRESLAGIVANJE SVJETSKOG TRŽIŠTA NAFTE

U samo šest tjedana, od kraja veljače do sredine travnja 2026., svjetsko tržište nafte doživjelo je potpuno preslagivanje kakvo se nije vidjelo od naftne krize 1973. godine. Djelomična blokada Hormuškog tjesnaca, koji je nosio gotovo 20 % globalnog pomorskog prometa sirove nafte i LNG-a, nije samo privremeno poremetila tokove. Ona je preokrenula stoljetne trgovačke rute, stvorila nove dobitnike i gubitnike te preoblikovala geopolitičku kartu energije. Umjesto da Bliski istok ostane “svjetska benzinska crpka”, nafta sada teče iz novih smjerova: američki Gulf Coast prema Aziji i Europi, ruska nafta prema Indiji i Kini po višim cijenama, venezuelanska preko američkih posrednika i iranska “ghost flota” uz naplatu prolaza. A zemlje GCC-a, Saudijska Arabija, UAE, Kuvajt, Katar i Irak, ostale su doslovno zaključane izvan igre.

Sjedinjene Države su postale novi swing supplier svijeta. Izvoz sirove nafte s američke Zaljevske obale skočio je na rekordnih 4,9 milijuna barela dnevno u travnju, a u svibnju se očekuje prvi put u povijesti preko 5 milijuna barela dnevno. Rafinirani proizvodi idu još brže i to 3,11 milijuna barela dnevno u ožujku. Europa i Azija, koje su prije kupovale saudijsku i katarsku naftu, sada masovno sklapaju ugovore s Houstonom. Donald Trump nije skrivao zadovoljstvo, iako je javno kritizirao Iran. U objavi 9. travnja 2026. poručio je: „Postoje izvješća da Iran naplaćuje naknade tankerima koji prolaze Hormuškim tjesnacem. Bolje da to ne rade, a ako rade, neka odmah prestanu. To nije dogovor koji imamo!“ Istodobno, američke naftne kompanije slave najveću zaradu u povijesti.

Rusija je, prema riječima predsjednika Vladimira Putina, iskoristila krizu kao priliku. Na sastanku s energetskim savjetnicima 9. ožujka izjavio je: „Tržišta koja su se danas okrenula u jednom smjeru mogu se sutra okrenuti u suprotnom dok moramo ostati razumni i oprezni.“ Rezultat? Cijene ruske nafte dosegle su 13-godišnji vrhunac od 116 dolara po barelu, a prihodi od poreza na vađenje nafte udvostručili su se na oko 9 milijardi dolara samo u travnju. Matthias Schepp, predsjednik njemačko-ruske Gospodarske komore, sažeo je: „Rusija ostvaruje milijarde prihoda od izvoza nafte, plina i gnojiva što je više od 10 milijardi eura mjesečno i to zahvaljujući efektivnom zatvaranju Hormuškog tjesnaca.“

Iran je pretvorio blokadu u profitni model. Zadržao je izvoz na 1,6 milijuna barela dnevno, a dodatno naplaćuje “teheranski prolaz” do 2 milijuna dolara po supertankeru, često u juanima ili kriptovaluti. Glasnogovornik iranskog Udruženja izvoznika nafte Hamid Hosseini potvrdio je za Financial Times: „Ovo je legitimno pravo u pregovorima o primirju.“ Time je Teheran zaradio više nego u mirnim vremenima.

Čak i Venezuela, koja je još nedavno bila pod teškim sankcijama, sada zarađuje više nego ikad, ali preko američkog posrednika. Nakon što je Trumpova administracija olakšala pravila, Chevron i druge američke tvrtke preuzele su izvoz. Trump je u siječnju jasno rekao: „Ova nafta će se prodavati po tržišnoj cijeni, a novac će kontrolirati ja, predsjednik Sjedinjenih Država, kako bi se koristio za dobrobit naroda Venezuele i Sjedinjenih Država!“ Američki ministar energetike Chris Wright potvrdio je da su prodaje već premašile milijardu dolara, a očekuje se još 5 milijardi u sljedećim mjesecima.

Nasuprot tome, zemlje GCC-a su najveći gubitnici. Ukupni gubici zaljevskih ekonomija premašili su 50 milijardi dolara u samo mjesec dana od čega samo na nafti preko 15 milijardi. Irak i Kuvajt izgubili su oko 75 % izvoza, Katar je u force majeureu za LNG, a Saudijska Arabija i UAE uspijevaju tek djelomično spasiti situaciju preko alternativnih ruta (Yanbu i Fujairah). Amin Nasser, izvršni direktor Aramca, upozorio je na “catastrophic consequences” za globalnu opskrbu ako se tjesnac ne otvori ubrzo.

Ovo preslagivanje nije samo privremeno preusmjeravanje tankera. Ono mijenja saveze: SAD i Rusija indirektno surađuju na visokim cijenama, Iran i SAD dijele isti profitni kolač unatoč neprijateljstvu, a Venezuela je postala američki “naftni protektorat”. Stari petrodolarski poredak Bliskog istoka urušava se, a novi mješavina američkog shalea, ruskih popusta, iranskih poreza na prolaz kroz Hormuz i venezuelanske nafte pod američkom kontrolom već se učvršćuje.

Dok se u Islamabadu 11. travnja vode pregovori o primirju, tržište nafte već je glasno reklo: stari poredak je mrtav. Novi je profitabilniji za one koji su znali iskoristiti krizu i brutalno kažnjava one koji su vjerovali da će zauvijek ostati nezamjenjivi. U ovoj igri nafte i moći, karte su ponovno podijeljene. A dobitnici već broje milijarde.

DONALD TRUMP DIJELI POKER KARTE

Kako Donald Trump dijeli poker karte na tržištu nafte: “Iranians don’t seem to realize they have no cards...” („Iranci kao da ne shvaćaju da nemaju karte...“)

U travnju 2026., dok svijet još drhti od najveće energetske krize u pola stoljeća, Donald Trump igra poker i to na globalnoj naftnoj ploči. On nije samo predsjednik Sjedinjenih Država. On je prije svega poslovni čovjek koji je od Hormuškog tjesnaca napravio stol za pregovore, a od blokade je napravio vlastiti špil karata. Dok klasični diplomati govore o “međunarodnom pravu” i “multilateralnim sporazumima”, Trump javno baca karte na stol i poručuje protivnicima: nemate karte. I upravo tom nekonvencionalnom retorikom, grubom, izravnom, gotovo uvredljivom, postiže ono što nitko od njegovih prethodnika nije uspio: SAD, Iran, Rusija i Venezuela zarađuju više nego prije sukoba, a zemlje Zaljeva (GCC) ostaju bez ijedne poker karte u ruci.

Sve je počelo njegovom objavom na Truth Socialu 10. travnja 2026., samo dan uoči ključnih pregovora u Islamabadu. Trump je napisao:

“The Iranians don’t seem to realize they have no cards, other than a short term extortion of the World by using International Waterways. The only reason they are alive today is to negotiate!”
(„Čini se da Iranci ne shvaćaju da nemaju aduta, osim kratkoročnog iznuđivanja svijeta korištenjem međunarodnih plovnih putova. Jedini razlog zašto su danas živi je pregovaranje!“)

Time je jasno rekao: Iran drži samo jednu kartu i to kontrolu Hormuškog tjesnaca. Sve ostalo je blef. A Trump, kao iskusni pregovarač iz nekretninskog biznisa i kasina, zna da se slabost protivnika mora javno razgolititi prije nego što sjedneš za stol. Istodobno je upozorio:

“There are reports that Iran is charging fees to tankers going through the Hormuz Strait — They better not be and, if they are, they better stop now!”
(„Postoje izvješća da Iran naplaćuje naknade tankerima koji prolaze kroz Hormuški tjesnac - Bolje da ne, a ako to čine, bolje da odmah prestanu!“)

Na prvi pogled izgleda kao sukob. Ali Trumpov potez je klasičan Art of the Deal: prvo javno ponižavanje, pa privatna ponuda. Samo nekoliko dana ranije predložio je “joint venture” ili zajedničko američko-iransko naplaćivanje prolaza kroz tjesnac. Javno Iranu kaže “nemate karte”, a iza scene nudi Iranu dio kolača prodaje nafte. To je poker u čistom obliku: blefiraš, dižeš ulog i tjeraš protivnika da igra po tvojim pravilima.

Dok Trump dijeli karte, tržište nafte se potpuno presložio. Američki Gulf Coast izvozi rekordnih 4,9 milijuna barela dnevno (u svibnju preko 5 milijuna). Rusija prodaje naftu po 116 dolara po barelu. Venezuela preko američkih posrednika (Chevron i Trumpova administracija) vraća milijarde u Caracas isključivo pod američkom kontrolom. Iran zadržava 1,6 milijuna barela dnevno plus “teheranski prolaz”. A GCC? Saudijska Arabija, UAE, Kuvajt, Katar i Irak izgubili su preko 50 milijardi dolara u mjesec dana. Njihove naftne cijevi su prazne. Oni više nemaju karte.

Klasični političari to ne razumiju. Vide samo “neodgovornu retoriku”, “provokacije” i “nepredvidivost”. Ne shvaćaju da Trump ne igra diplomaciju već on igra biznis. U The Art of the Deal je još 1987. napisao da cilja visoko, gura do kraja i koristi svaku prednost. U pregovorima s Kinom, Ukrajinom, sada s Iranom je uvijek ista taktika: javno kaže protivniku da je slab, da nema karte, da je na milost i nemilost. Time smanjuje njegovu pregovaračku poziciju prije nego što uopće sjedne za stol.

Za Trumpa nafta nije geopolitika. To je deal (dogovor). On je dealer koji dijeli karte: SAD ima shale, slobodne tankere i dolar. Iran ima tjesnac. Rusija ima popuste na sankcije. Venezuela ima rezerve pod američkim nadzorom. A Perizijski zaljev GCC, nekad kralj nafte, sada sjedi za stolom bez karata i plaća račun.

Zato dok Europa i Azija plaćaju skuplji benzin, a zaljevske monarhije GCC gube milijarde dnevno, Trump se smiješi. Jer u njegovoj igri poker nije samo metafora. To je način vladanja. On ne traži “mir” na način kako ga shvaćaju diplomati iz State Departmenta. On traži najbolji mogući deal za Ameriku, a to radi tako što javno kaže protivnicima istinu koju oni najmanje žele čuti:

“You do not have cards.” ("Nemate karte.")

I dok ga klasični političari osuđuju zbog “neprofesionalnosti”, Trump već broji dobitke na naftnom stolu koji je sam postavio. Jer u biznisu, a Trump je prije svega biznismen, pobjednik nije onaj tko je uljudan. Pobjednik je onaj tko zna kad protivnik nema karte i kad je vrijeme da ih uzme.