Administrator
Aerogel je umjetna porozna krutina s najnižom poznatom gustoćom. Stvoren je iz istih materijala kao pijesak i staklo no ima izvanredna termoizolacijska svojstva koja se ne mogu usporediti ni sa čim drugim na planeti.
Smrznuti dim je otkrio Amerikanac Samuel Stephens Kistler, davne 1931. godine, ali znanstvenici i industrijalci jednostavno nisu znali kako iskoristiti takav materijal. Aerogel se proizvodi na način da se iz tekućina – osnova za pravljenje gela – vadi sama tekućina uz pomoć procesa koji se naziva superkritično sušenje.
Prvi oblici „sušenog dima" su stvoreni uz osnovice od aluminija, kroma i kositrenog oksida, a nakon decenija zaborava, točnije tijekom 80-tih godina XX. vijeka znanstvenici su stvorili aerogel na osnovi ugljika i silicija.
Aerogel je odličan toplinski izolator jer se gotovo u cijelosti sastoji od plinova koji su slabi vodiči topline. Uobičajena gustoća „smrznutog dima" iznosi tek 0,3 – 3 g/dm³, dok je gustoća najmodernijeg aerogela tek 4% veća od gustoće zraka.
Zbog svoje lakoće, transparentnosti i svojstva super-termoizolacije jako je teško vidjeti i osjetiti komadić aerogela na ruci. Znanstvenici smatraju da se aerogelu može „prigovoriti" jedino njegova krtost jer lako pucaju, no mogu izdržati pritisak na glatkoj površini mase koja je 2000 puta veća od njihove, dok se najmoderniji silicijski aerogelovi mogu pohvaliti i izdržljivošću tlačenja na glatkoj površini mase koja je do 4000 puta veća od njihove.
Silicijski aerogelovi mogu izdržati temperaturu do točke taljenja silicija, koja iznosi 1200 stupnjeva Celzija, stoga ne čudi niz reklama za ovu vrstu aerogela i njihovu otpornost čak i prema postojanom plamenu let lampe.
Na prvi dodir aerogel nalikuje na stiropor, no ako vam ispadne iz ruke na tvrdu površinu, čuje se zvuk nalik na lopticu ping ponga koja udara o stol.
Smrznuti dim je jedan od prvih poznatih umjetnih nano struktura na zemlji, iako prvijenstvo nano tehnologije drži staro-rimsko staklo za pehare, koje je mijenjalo boju u zavisnosti od vrste svjetla.
Boja u aerogelu se mijenja zbog takozvanog Rayleighovog raspršavanja kratkih valova vidljive svjetlosti unutar nano dendritičkih struktura samog gela. Zbog toga aerogel izgleda poput plavkastog dima na tamnoj pozadini dok na svijetlim pozadinama dobiva žućkastu boju.
Zbog takozvanog Knudsenovog efekta, aerogelovi služe kao odlični izolatori, točnije njihova je termalna vodljivost je manja od plinova od kojih su sačinjeni.
Uglavnom silicijski aerogelovi imaju najmanju gustoću i težinu, ona uglavnom iznosi 1,900 g/m3 dok je gustoća zraka na nultoj nadmorskoj visini uz temperaturu od 20 stupnjeva Celzijeve ljestvice tek nešto manja i iznosi 1,200 g/m3. 2013. godine znanstvenici su stvorili takozvani aerografen, vrstu aerogela od grafena čija je gustoća nevjerojatnih 160 g/m3.
U ugljičnim aerogelovima leži budućnost nano tehnologije, njihova primjena je široka jednako kao i primjena grafena. Zbog velike poroznosti i čestica koje variraju u duljini od nekoliko nanometara, s njima se mogu stvarati varijacije modernih tehnoloških spravica, a zbog mogućnost (po potrebi) vodljivosti električne struje mogu koristiti kao senzori u posebnim uvjetima.
Najmoderniji solarni kolektori bi trebali biti stvarani iz grafenskih gelova, dok bi se najtanje elektrode i kondenzatori također uskoro trebali proizvoditi iz najmodernijih vrsta aerogelova.
Ugljični aerogelovi su ekstremno crni te reflektiraju tek 0,3% solarne radijacije, što ih za sada stavlja na prvo mjesto u stvaranju najmodernijih solarnih panela za svemirske letjelice skore budućnosti.
Aerogelovi na bazi aluminija točnije aluminij oksida su poznati kao odlični katalizatori kemijskih reakcija. NASA će aerogelove od aluminij-nikla u kombinaciji s gandolijem, trebijem koristiti kao određene hvatače i senzore za super brze svemirske čestice, dok bi se određeni organski polimeri također mogli pretvarati u fleksibilne aerogelove.
Celulozni aerogel bi bio savršen za stvaranje termoizolacijskih odijela, bez obzira radi li se o posebnim odijelima za vatrogasce, zaštitnim odijelima za ljude u ljevaonicama željeza ili pak odijela za ekpedicije u polarne uvjete ili odijela za šetnju u svemiru.
Aplikacije aerogela su toliko raznovrsne da bi nama trebali dani da ih sve navedemo i objasnimo. Dovoljno je reći da je samo u SAD-u tijekom 2013. godine potrošeno oko 500 milijuna dolara na aerogel materijale za toplinsku izolaciju.
No možda je nama jedna od najvažnijih primjena aerogela bila tijekom mjerenja takozvane Cherenkove radijacije, točnije elektrona koji se kreću brzinom za 1,4 puta većom od brzine svjetlosti (superluminalno ili nadsvjetlosno kretanje). Da, dobro ste pročitali, Pavel Alekseyevich Cherenkov je davne 1958. godine dobio Nobelovu nagradu za fiziku jer je eksperimentalno dokazao kako elektroni u posebnim uvjetima mogu preći brzinu svjetlosti.
Kako god bilo o aerogelovima i Cherenkovoj radijaciji se jako malo zna, no možda je vrijeme došlo da naučimo stvari koje je naše društvo i znanstvenici skoro zaboravili. Ne zaboravite aerogel je otkriven 1931., a elektroni s nadsvjetlosnom brzinom 1958. Iako ove stvari vama možda nemaju nikakvu važnost, pitanje je kako bi danas društvo izgledalo da su se aerogelovi i efekt Cherenkove radijacije istraživali marljivo i otvoreno?
Smrznuti dim je otkrio Amerikanac Samuel Stephens Kistler, davne 1931. godine, ali znanstvenici i industrijalci jednostavno nisu znali kako iskoristiti takav materijal. Aerogel se proizvodi na način da se iz tekućina – osnova za pravljenje gela – vadi sama tekućina uz pomoć procesa koji se naziva superkritično sušenje.
Prvi oblici „sušenog dima" su stvoreni uz osnovice od aluminija, kroma i kositrenog oksida, a nakon decenija zaborava, točnije tijekom 80-tih godina XX. vijeka znanstvenici su stvorili aerogel na osnovi ugljika i silicija.
Aerogel je odličan toplinski izolator jer se gotovo u cijelosti sastoji od plinova koji su slabi vodiči topline. Uobičajena gustoća „smrznutog dima" iznosi tek 0,3 – 3 g/dm³, dok je gustoća najmodernijeg aerogela tek 4% veća od gustoće zraka.
Zbog svoje lakoće, transparentnosti i svojstva super-termoizolacije jako je teško vidjeti i osjetiti komadić aerogela na ruci. Znanstvenici smatraju da se aerogelu može „prigovoriti" jedino njegova krtost jer lako pucaju, no mogu izdržati pritisak na glatkoj površini mase koja je 2000 puta veća od njihove, dok se najmoderniji silicijski aerogelovi mogu pohvaliti i izdržljivošću tlačenja na glatkoj površini mase koja je do 4000 puta veća od njihove.
Silicijski aerogelovi mogu izdržati temperaturu do točke taljenja silicija, koja iznosi 1200 stupnjeva Celzija, stoga ne čudi niz reklama za ovu vrstu aerogela i njihovu otpornost čak i prema postojanom plamenu let lampe.
Na prvi dodir aerogel nalikuje na stiropor, no ako vam ispadne iz ruke na tvrdu površinu, čuje se zvuk nalik na lopticu ping ponga koja udara o stol.
Smrznuti dim je jedan od prvih poznatih umjetnih nano struktura na zemlji, iako prvijenstvo nano tehnologije drži staro-rimsko staklo za pehare, koje je mijenjalo boju u zavisnosti od vrste svjetla.
Boja u aerogelu se mijenja zbog takozvanog Rayleighovog raspršavanja kratkih valova vidljive svjetlosti unutar nano dendritičkih struktura samog gela. Zbog toga aerogel izgleda poput plavkastog dima na tamnoj pozadini dok na svijetlim pozadinama dobiva žućkastu boju.
Zbog takozvanog Knudsenovog efekta, aerogelovi služe kao odlični izolatori, točnije njihova je termalna vodljivost je manja od plinova od kojih su sačinjeni.
Uglavnom silicijski aerogelovi imaju najmanju gustoću i težinu, ona uglavnom iznosi 1,900 g/m3 dok je gustoća zraka na nultoj nadmorskoj visini uz temperaturu od 20 stupnjeva Celzijeve ljestvice tek nešto manja i iznosi 1,200 g/m3. 2013. godine znanstvenici su stvorili takozvani aerografen, vrstu aerogela od grafena čija je gustoća nevjerojatnih 160 g/m3.
U ugljičnim aerogelovima leži budućnost nano tehnologije, njihova primjena je široka jednako kao i primjena grafena. Zbog velike poroznosti i čestica koje variraju u duljini od nekoliko nanometara, s njima se mogu stvarati varijacije modernih tehnoloških spravica, a zbog mogućnost (po potrebi) vodljivosti električne struje mogu koristiti kao senzori u posebnim uvjetima.
Najmoderniji solarni kolektori bi trebali biti stvarani iz grafenskih gelova, dok bi se najtanje elektrode i kondenzatori također uskoro trebali proizvoditi iz najmodernijih vrsta aerogelova.
Ugljični aerogelovi su ekstremno crni te reflektiraju tek 0,3% solarne radijacije, što ih za sada stavlja na prvo mjesto u stvaranju najmodernijih solarnih panela za svemirske letjelice skore budućnosti.
Aerogelovi na bazi aluminija točnije aluminij oksida su poznati kao odlični katalizatori kemijskih reakcija. NASA će aerogelove od aluminij-nikla u kombinaciji s gandolijem, trebijem koristiti kao određene hvatače i senzore za super brze svemirske čestice, dok bi se određeni organski polimeri također mogli pretvarati u fleksibilne aerogelove.
Celulozni aerogel bi bio savršen za stvaranje termoizolacijskih odijela, bez obzira radi li se o posebnim odijelima za vatrogasce, zaštitnim odijelima za ljude u ljevaonicama željeza ili pak odijela za ekpedicije u polarne uvjete ili odijela za šetnju u svemiru.
Aplikacije aerogela su toliko raznovrsne da bi nama trebali dani da ih sve navedemo i objasnimo. Dovoljno je reći da je samo u SAD-u tijekom 2013. godine potrošeno oko 500 milijuna dolara na aerogel materijale za toplinsku izolaciju.
No možda je nama jedna od najvažnijih primjena aerogela bila tijekom mjerenja takozvane Cherenkove radijacije, točnije elektrona koji se kreću brzinom za 1,4 puta većom od brzine svjetlosti (superluminalno ili nadsvjetlosno kretanje). Da, dobro ste pročitali, Pavel Alekseyevich Cherenkov je davne 1958. godine dobio Nobelovu nagradu za fiziku jer je eksperimentalno dokazao kako elektroni u posebnim uvjetima mogu preći brzinu svjetlosti.
Kako god bilo o aerogelovima i Cherenkovoj radijaciji se jako malo zna, no možda je vrijeme došlo da naučimo stvari koje je naše društvo i znanstvenici skoro zaboravili. Ne zaboravite aerogel je otkriven 1931., a elektroni s nadsvjetlosnom brzinom 1958. Iako ove stvari vama možda nemaju nikakvu važnost, pitanje je kako bi danas društvo izgledalo da su se aerogelovi i efekt Cherenkove radijacije istraživali marljivo i otvoreno?
matrixworldhr.com
Aerogel – Najbolja toplinska izolacija
Aerogel je moderan izolacijski materijal koji se sastoji od 90% zraka. Smatra se najboljim izolatorom s najnižim pokazateljem termičke vodljivosti na svijetu. Primjena nanotehnologije je omogućila stvaranje iznimno izdržljivog proizvoda koji je istovremeno tanak i fleksibilan. Proizvodi izrađeni pomoću Aerogel nanotehnologije se karakteriziraju izolacijskom učinkovitošću čak osam puta većom od tradicionalnih izolacijskih materijala. Aerogel ima jaka hidrofobna svojstva što ga čini skoro sasvim vodootpornim.
Aspen Aerogels proizvodi koriste nanoporne strukture koje minimaliziraju tri mehanizma toplotne vodljivosti. Omogućuje to postignuće toplotne vodljivosti u iznosu čak 12-15 mW/m (prosječna lambda vrijednost 0,014 W/mk).
Aspen Aerogel izolacija je izrađena od nanopornog materijala koji je trenutno najmoderniji i najučinkovitiji izolator na svijetu. Aerogel izolacija učinkovito djeluje u širokom opsegu temperatura: od – 265˚C do +650˚C. To omogućuje njezinu primjenu čak u najekstremnijim temperaturama.
Materijali Aspen Aerogels su smatrani za proizvode nanotehnologije jedinstveno u odnosu na zrakoprazni prostor ali ne u odnosu na materijale upotrebljavane kao podloga. Zrakoprazni prostor je ono što podiže izuzetnu izolacijsku djelotvornost materijala. 97% obujma Aerogela čini zrak koji se nalazi u veoma malim nanoporama. Struktura Aerogela proteže svojom veličinom van nanometarske skale dok pore u strukturi Aerogela imaju značajke koje veličinom odgovaraju nanotehnologiji.
Navedena svojstva uzrokuju da je Aerogel krutina niske gustoće, lakša čak od zraka. Zbog toga je to materijal s najboljim izolacijskim parametrima. Izolacijski Aspen Aerogel proizvodi su iznimno izdržljivi, tanki i otporni na vremenske uvjete.
Prednosti upotrebe Aerogel izolacije:
* veoma visoka termička djelotvornost;
* proizvod prijateljski prema okolišu;
* lambda vrijednost 0,014 W/mk;
* čak osam puta veća izolacijska djelotvornost u usporedbi s tradicionalnim izolacijama;
* znatno manji obujam korištene izolacije: olakšava montažu u skučenim prostorima i smanjuje troškove prijevoza i skladištenja;
* izvanredna hidrofobna svojstva;
* stalna i visoka izolacijska svojstva tijekom cijelog perioda korištenja;
* iznimno niža težina izolacije u usporedbi s tradicionalnim materijalima;
* otpornost na plamen i emisiju dima;
* fleksibilne mogućnosti montaže;
* materijal koji diše;
* iznimna antiseptička svojstva.
Čudesna svojstva materijala aerogela
O fascinaciji poluprozirnim izolacijskim materijalom aerogelom najbolje govori podatak kako se već 15 puta upisao u Guinnessovu knjigu rekorda. Predviđaju mu svjetlu budućnost, a o kakvom se točno materijalu radi saznajte u nastavku.
Aerogel je sintetički porozni materijal izveden iz gela u kojem je metodom superkritičnog sušenja tekuća komponenta gela zamijenjena plinom. Samo 0.02% aerogela čini kruta tvar što ga čini samo 3 puta težim od zraka, dok je zbog svog vizualnog dojma dobio nadimke "smrznuti dim" i "plavi dim". Materijal se izrađuje na bazi aluminij-oksida, krom(III)-oksida i u novije vrijeme na bazi ugljika.
S gustoćom od 0.1 g po kubičnom centmentru, aerogel ima manju gustoću od bilo koje druge poznate porozne krutine. Unatoč tomu riječ je o materijalu izvanrednih izolacijskih svojstava i velike otpornosti.
Maleni komad aerogela bez problema će izdržati težinu cigle od 2,5 kilograma, dok su njegova izolacijska svojstva najbolje ilustrirana jednim praktični primjerom. Pastele su stavljene na površinu aerogela ispod kojeg je upaljen plamenik. Bojice se nisu rastopile već su u potpunosti ostale netaknute.
Nećete vjerovati da je ovo pravi materijal!
Znanstvenici sa sveučilišta Zhejiang u Kini objavili su da su stvorili najlakši materijal na svijetu - grafenski aerogel čija je specifična gustoća čak manja od helijeve Aerogelovi nisu novost u tehnologiji. Prvi je proizveden aerogel od ugljikovih nanocijevi gustoće od 4 miligrama po prostornom centimetru (mg/cm3). Nakon toga je došao silicijev gel s gustoćom od 1 mg/cm3. S pijedestala ga je nedugo potom zbacila metalna mikromreža gustoće 0,9 mg/cm3, a zatim je došao aerografit sa 1,8 mg/cm3. Konačno je ovih dana novi rekord sa specifičnom gustoćom od 0,16 mg/cm3 postavio grafenski aerogel koji je kreirao kineski tim pod vodstvom profesora Gao Chaoa. Za usporedbu gustoća zraka je 1,2 mg/cm3. Dakle, grafenski aerogel je 7,5 puta lakši od zraka. Lakši je čak i od helija koji ima gustoću od 0,1786 mg/cm3, a teži je samo od vodika i to dva puta. Naš stručnjak za nanomatrijale dr. sc. Marko Kralj s Instituta za fiziku u Zagrebu koji se bavi istraživanjima grafena kaže da ovdje nije riječ o novoj tehnologiji već o njezinoj novoj primjeni.
'Kinezi su otkrili novi materijal koji se u posljednje vrijeme proizvodi u obliku različitih pjena, rekao je dr. Kralj i pojasnio: 'Zbog svoje čvrstoće, materijali od grafena mogu naći brojne primjene u elektronici, medicini, građevini i ostalim znanostima i tehnologijama. Iako je novi materijal napravljen od ugljika koji je teži od zraka, između njegovih ravnina ima puno praznog prostora pa mu je specifična težina izuzetno malena. Kada u njegovim šupljinama ne bi bio zrak već vakuum onda bi čak i poletio.'
Novi materijal ima neka fascinantna svojstva – vrlo je elastičan, tako da se rasteže poput opruge nakon što se stisne, izuzetan je toplinski i zvučni izolator, a ima i nevjerojatnu sposobnost apsorpcije masnoća – može upiti oko 900 puta veću težinu ulja od vlastite težine brzinom od 68,8 grama u sekundi. Budući da upija ulje, ali ne i vodu, mogao bi se koristiti kao odlično sredstvo za čišćenje naftnih mrlja.
Aerogelovi su visokoporozni materijali s ekstremno malom gustoćom, koja se uglavnom kreće između 30 i 300 mg/cm3. Dok se veličina šupljina kod standardnih poroznih materijala kao što su spužve ili pjene za izoliranje mjeri u mikrometrima ili milimetrima, aerogelovi imaju šupljine veličina koje se izražavaju u nanometrima. Radi se zapravo o nanostrukturiranim materijalima koji se i preko 99 % mogu sastojati od zračnih kanala, što rezultira velikom unutarnjom površinom koja kod kvadra od jednog grama težine može imati više od 1000 m2.
www.tportal.hr
Objavljeno u
Zelena gradnja
Označeno u
U Karlovcu niče solarno stablo - javni solarni punjač mobitela i tableta i mjesto druženja. "Osim što će građani preko solarnog punjača moći besplatno puniti svoje male elektroničke uređaje, stablo će služiti i za druženje jer će ispod solarnih panela imati klupe", pojasnili su iz Udruge za lokalni razvoj Turbina promjena. Solarno stablo odnosno javni solarni punjač mobitela i tableta, prvo u Hrvatskoj, ali i EU, bit će na proljeće postavljeno na Vunskom polju u Karlovcu, javlja Radio Mrežnica. "Osim što će građani preko solarnog punjača moći besplatno puniti svoje male elektroničke uređaje, stablo će služiti i za druženje jer će ispod solarnih panela imati klupe", pojasnili su iz Udruge za lokalni razvoj Turbina promjena koja provodi ovaj projekt, uz financijsku pomoć Fonda za zaštitu okoliš i energetsku učinkovitost te Grada Karlovca. Stablo vrijednosti 352 tisuće kuna imat će 16 utičnica te nekoliko utora za USB, a u sebe ima ugrađen i wireless internet pa će služiti i kao besplatni hot spot. Osim stabla, iz udruge su najavili i niz edukativnih programa, sve s ciljem da ljude potaknu da što više koriste obnovljive izvore energije. Solarna stabla proizvod su tvrtke Strawberry Energy. Do sada su u svijetu postavljena tek dva, jedno u Srbiji, drugo u Bostonu.
h-alter.org
h-alter.org
Solarni punjač mobilnih telefona postavljen u centru Bora
Borani od danas u centru grada mogu da koriste javni solarni punjač za mobilne telefone, koji im je poklonila mlada srpska kompanija "Strawberry energy". Punjač je dizajniran kao drvo - "Strawberry tree". Ovaj projekat realizovan je u saradnji sa Telekomom Srbije, i na istom "drvetu" kod Doma kulture instaliran je Wi-fi ruter, zahvaljujući kome će dvadesetak metara u prečniku biti moguće korišćenje besplatnog interneta putam wirelles-a. Članica tima "Strawberry energy" Kristina Nikolić, kaže da ovo "solarno drvo" pored baterija mobilnih telefona, služi i za punjenje drugih prenosivih uredjaja, uz pomoć sunčeve energije koja se prikuplja u solarnom panelu. "Sunčeva, čista zelena energija se pretvara u električnu i na taj način pun baterije mobilnih telefona", objašnjava Nikolić. Inače, na "jagodici" kako su je već nazvali Borani, mogu se puniti skoro svi modeli novijih, pa i starijih mobilnih telefona, jer postoji tridesetak kablova sa različitim priključcima. Kao znak posvećenosti ekologiji i uzimajući u obzir istorijske podatke o nastanku grada Bora, članovi tima "Strawberry energy" i "Telekoma" su posadili tri stabla 0mladih borića u parku izmedju Doma kulture i novog dečijeg igrališta. Za projekat "Strawberry energy", ovaj tim stručnjaka dobio je nagradu Evropske komisije u Briselu "Nedelja održive energije", kada su osvojili prvo mesto u kategoriji "Smanjenje javne potrošnje". Borsko "drvo" je šesta instalacija u Srbiji, a ovo interesantno dizajnesrsko rešenje krasi i Obrenovac, Novi Sad, Beograd, Kikindu i Vranje.
sat/bom/tbv
"STRAWBERRY ENERGY" PROGLAŠEN ZA NAJBOLJI STARTUP NA KONFERENCIJI "VERGE" U SAN FRANCISKU
Javni solarni punjači za mobilne telefone, izum srpskih studenata okupljenih u kompaniji Strawberry energy, ponio je nagradu za najbolji startup-projekt na "Verdž" konferenciji u San Francisku. Kako koristiti energiju rijeka, lakše ispitati kvalitet vode, postati energetski detektiv – samo su neke od ideja koje su početnici u biznisu iz celog svijeta predstavili u San Francisku. Ali najbolji dolaze iz Srbije – žiri i publika odlučili su da je Strawberry energy najbolji "startup". Nagrada se podudarila sa njihovim planom da u narednom periodu uđu na američko tržište. Poenta konferencije je, prije svega, da se steknu novi kontakti. Na pauzama poslije predavanja razmenjuju se ideje i sklapaju partnerstva. - Mi smo imali intenzivna tri dana i upoznali preko 100 ljudi – kaže mladi pronalazač. Na mini američkoj turneji ostaju još mesec dana. Očekuje ih mnoštvo sastanaka, kao i učešće na Sajmu zelenih kampusa i škola u Los Angelesu. U Beograd će se, veruju, vratiti sa iskustvom, nagradom i poslovnom ponudom više.
www.efikasnost.com
Objavljeno u
Energijske tehnologije
Označeno u
Ugovor o provedbi projekta "Otok Unije - samoodrživi otok", kojemu je cilj oživljavanje tog otoka te postizanje dugoročne demografske, ekološke, energetske i ekonomske samoodrživosti, potpisali su u četvrtak primorsko-goranski župan Zlatko Komadina, krčki biskup Valter Župan i gradonačelnik Maloga Lošinja Gari Capelli. Projektom je predviđena izgradnja megavatne solarne energane, koja bi podmirivala ukupne potrebe otoka za električnom energijom ljeti, a zimi bi se mogao višak prodavati. Planira se i izgradnja desalinizatora za proizvodnju pitke vode te ekološke javne rasvjete, a predviđeno je i jačanje kapaciteta proizvodnje hrane na otoku. Projekt je inicirala Krčka biskupija, a podržali su županija i grad Mali Lošinj. Župan Komadina izrazio je namjeru prijaviti pojedine elemente tog projekta za financiranje na europske fondove, a da će županija pomoći djelomičnim financiranjem, izradom projektno-planske dokumentacije i na druge načine. Krčki biskup Valter Župan istaknuo je kako je želja biskupije poboljšati demografsku sliku na otocima lošinjskog otočja. "Svatko mora stati uz projekt kojem je cilj pooboljšanje demografskog stanja, jer gdje nema ljudi ne može biti ni razvoja", rekao je biskup i dodao kako bi se slični projekti nakon Unija mogli pokrenuti i na drugim otocima oko Lošinja, poput Ilovika. Istaknuo je da biskupija ulaže u projekt zemljišta u svom vlasništvu, s obzirom da na Unijama ima oko 900 hektara, uglavnom zapuštenog i neobrađenog zemljišta. Ono bi koristilo lokalnom stanovništvu za razvoj poljoprivrede. Malološinjski gradonačelnik Gari Capelli ocijenio je da je riječ o izvanrednom projektu temeljenom na sjajnoj inicijativi. Otok Unije, zapadno od otoka Lošinja, ima oko 80 stalnih stanovnika, a ljeti se broj ljudi na otoku poveća i za deset puta.
Autor: © Portal croenergo.eu
Autor: © Portal croenergo.eu
Unije – prvi samoodrživi otok na Mediteranu
Unije bi mogle postati prvi samoodrživi otok na Mediteranu. Za projekt će se tražiti novac od Europske unije, a cilj je razviti poljoprivredu, turizam, energetiku i poboljšati demografsku sliku tog kvarnerskog otoka na kojem zimi živi samo 80 ljudi, piše portal lokal.hr. U provedbu projekta "Otok Unije - samoodrživi otok" zajedničkim snagama kreću Primorsko-goranska županija, Grad Mali Lošinj i Krčka biskupija koja je projekt i inicirala. Ugovor je potpisan jučer, a sada se kreće u izradu projektno-planske dokumentacije i prijavljivanje projekta prema fondovima Europske unije. Projekt predviđa izgradnju megavatne solarne energane, kojom bi se podmirila potreba otoka za električnom energijom, a bilo bi i viška za prodaju. Izgradio bi se i desalinizator za proizvodnju pitke vode, a plan je i da se na neobrađenom zemljištu krene razvijati poljoprivreda, da lokalno stanovništvo može proizvoditi hranu za svoje potrebe, ali i potrebe gostiju u ljetnim mjesecima. Krčka je biskupija ovu priču inicirala sa željom poboljšanja demografske slike na otocima lošinjskog akvatorija, jer kako je rekao krčki biskup Valter Župan: "Svatko mora stati uz projekt kojem je cilj pooboljšanje demografskog stanja, jer gdje nema ljudi ne može biti ni razvoja." Krčka biskupija na Unijama u vlasništvu ima 1000 od ukupno 1700 hektara obradivog zemljišta koje će ustupiti lokalnom stanovništvu za potrebe razvoja poljoprivrede, a raspolažu i sa tri hektara građevinskkog zemljišta koje su spremni dati u svrhu razvoja gospodarstva. Projekt uz ostalo predviđa i ponovno pokretanje maslinarstva na otoku na kojem je oko 15.000 stabala maslina zapušteno, te sadnju vinove loze na 300 hektara otoka, kako je bilo nekada, dok je na otoku cijele godine živjelo 700 ljudi.
www.ezadar.hr
Objavljeno u
Zaštita okoliša
Označeno u
Milijardu i pol do dvije milijarde eura trebala bi stajati izgradnja novog dalekovoda, a planirano je da bude završen do 2020. godine. Norveška, koja je podmorskim dalekovodima povezana s Nizozemskom, Švedskom i Danskom, jača time svoju ulogu ključnog čvorišta za opskrbu električnom energijom i zemlje koja akumulira europsku energiju...
Norveške hidroelektrane i njemačke vjetroelektrane od 2020. godine će razmjenjivati električnu energiju. Norveška će tako postati skladište energije i pridonijeti energetskom zaokretu u Europi. Za njemački i europski energetski zaokret prema sigurnoj opskrbi iz OIE od presudne je važnosti jedan podmorski dalekovod dug 623 kilometara. O gradnji toga dalekovoda nazvanog NordLink ugovor su u norveškom Haugesundu potpisali norveški koncern Statnett i europski koncern Tennet.
Visokonaponski kabel ima kapacitet od 1.400 megavata i trebao bi smanjiti oscilacije količine raspoložive električne energije koje donosi sve veće korištenje energije sunca i vjetra. Osobito učinkoviti dalekovod za istosmjernu struju može u slučaju potrebe pokriti oko tri posto njemačkih potreba za električnom energijom iz norveških hidroelektrana. S druge strane, taj dalekovodni kabel može u Norvešku transportirati višak električne energije proizvedene u Njemačkoj. Ovom vezom "možemo razmjenjivati energiju između dva energetska sustava koji se međusobno dopunjavaju", kaže šef Tenneta Mel de Kroon.
U Norveškoj mogu s viškom električne energije iz Njemačke biti opskrbljivane pumpe za punjenje akumulacijskih jezera. Pumpama se voda transportira u jezera na većoj nadmorskoj visini. Kad je potrebno voda se može ispuštati kroz turbine i kinetička energija vode ponovo pretvarati u električnu energiju. Za Njemačku i Europu tako Norveška postaje važan akumulator električne energije.
Njemački savezni ministar za energiju i gospodarstvo Sigmar Gabriel u potpisanom ugovoru vidi važan signal za europsko tržište električne energije: "Mi podupiremo ovaj novi podmorski dalekovod jer je on važan korak prema većoj sigurnosti opskrbe u Njemačkoj."
I savezna pokrajina Schleswig-Holstein veseli se napretku izgradnje dalekovoda koji će ju povezati s Norveškom. Ova sjevernonjemačka pokrajina prednjači u korištenju obnovljivih izvora energije. Ona želi do 2020. postati važan izvoznik električne energije dobivene iz energije vjetra. I zato je gradnja visokonaponskog dalekovoda do Norveške prioritet politike za ovu saveznu pokrajinu.
"NordLink je jedan od glavnih oslonaca europskoga energetskog zaokreta. Sada politička nastojanja pokrajinske vlade oko toga projekta donose plodove", kaže za DW pokrajinski ministar za energetski zaokret Robert Habeck: "Samo izgradnjom dalekovodne mreže možemo u budućnosti nadomjestiti atomsku energiju i energiju dobivenu iz ugljena."
Važnost podmorskog dalekovoda za energetski zaokret naglašava i Hans-Ulrich Rösner iz organizacije World Wide Fund For Nature (WWF). Ali, ovaj aktivist za zaštitu okoliša vidi i neke probleme: "Podmorski dalekovod prolazi kroz nacionalni park Wattenmeer (plitko more) i osobito prilikom njegovog polaganja dolazi do velikih zahvata u prirodi."
Milijardu i pol do dvije milijarde eura trebala bi stajati izgradnja novog dalekovoda, a planirano je da bude završen do 2020. godine. Norveška, koja je podmorskim dalekovodima povezana s Nizozemskom, Švedskom i Danskom, jača time svoju ulogu ključnog čvorišta za opskrbu električnom energijom i zemlje koja akumulira europsku energiju. I britanska vlada namjerava na proljeće dogovoriti izgradnju podmorskog dalekovoda do Norveške.
"Novi kabel omogućit će Velikoj Britaniji uvoz velikih količina čiste, zelene električne energije dobivene iz hidroelektrana i akumuliranje naše energije od vjetra i sunca. To će ojačati našu sigurnost opskrbe i cijenu električne električne energije držati na niskoj razini", kaže britanski ministar energije Ed Davey.
Još jedan podmorski dalekovod planiran je i između Danske i Nizozemske za 2019. godinu kako bi se optimirala opskrba energijom iz obnovljivih izvora. Europska komisija pozdravlja izgradnju mreže dalekovoda i namjerava ju poduprijeti financijskim sredstvima.
Autor: © Portal croenergo.eu
Norveške hidroelektrane i njemačke vjetroelektrane od 2020. godine će razmjenjivati električnu energiju. Norveška će tako postati skladište energije i pridonijeti energetskom zaokretu u Europi. Za njemački i europski energetski zaokret prema sigurnoj opskrbi iz OIE od presudne je važnosti jedan podmorski dalekovod dug 623 kilometara. O gradnji toga dalekovoda nazvanog NordLink ugovor su u norveškom Haugesundu potpisali norveški koncern Statnett i europski koncern Tennet.
Visokonaponski kabel ima kapacitet od 1.400 megavata i trebao bi smanjiti oscilacije količine raspoložive električne energije koje donosi sve veće korištenje energije sunca i vjetra. Osobito učinkoviti dalekovod za istosmjernu struju može u slučaju potrebe pokriti oko tri posto njemačkih potreba za električnom energijom iz norveških hidroelektrana. S druge strane, taj dalekovodni kabel može u Norvešku transportirati višak električne energije proizvedene u Njemačkoj. Ovom vezom "možemo razmjenjivati energiju između dva energetska sustava koji se međusobno dopunjavaju", kaže šef Tenneta Mel de Kroon.
U Norveškoj mogu s viškom električne energije iz Njemačke biti opskrbljivane pumpe za punjenje akumulacijskih jezera. Pumpama se voda transportira u jezera na većoj nadmorskoj visini. Kad je potrebno voda se može ispuštati kroz turbine i kinetička energija vode ponovo pretvarati u električnu energiju. Za Njemačku i Europu tako Norveška postaje važan akumulator električne energije.
Njemački savezni ministar za energiju i gospodarstvo Sigmar Gabriel u potpisanom ugovoru vidi važan signal za europsko tržište električne energije: "Mi podupiremo ovaj novi podmorski dalekovod jer je on važan korak prema većoj sigurnosti opskrbe u Njemačkoj."
I savezna pokrajina Schleswig-Holstein veseli se napretku izgradnje dalekovoda koji će ju povezati s Norveškom. Ova sjevernonjemačka pokrajina prednjači u korištenju obnovljivih izvora energije. Ona želi do 2020. postati važan izvoznik električne energije dobivene iz energije vjetra. I zato je gradnja visokonaponskog dalekovoda do Norveške prioritet politike za ovu saveznu pokrajinu.
"NordLink je jedan od glavnih oslonaca europskoga energetskog zaokreta. Sada politička nastojanja pokrajinske vlade oko toga projekta donose plodove", kaže za DW pokrajinski ministar za energetski zaokret Robert Habeck: "Samo izgradnjom dalekovodne mreže možemo u budućnosti nadomjestiti atomsku energiju i energiju dobivenu iz ugljena."
Važnost podmorskog dalekovoda za energetski zaokret naglašava i Hans-Ulrich Rösner iz organizacije World Wide Fund For Nature (WWF). Ali, ovaj aktivist za zaštitu okoliša vidi i neke probleme: "Podmorski dalekovod prolazi kroz nacionalni park Wattenmeer (plitko more) i osobito prilikom njegovog polaganja dolazi do velikih zahvata u prirodi."
Milijardu i pol do dvije milijarde eura trebala bi stajati izgradnja novog dalekovoda, a planirano je da bude završen do 2020. godine. Norveška, koja je podmorskim dalekovodima povezana s Nizozemskom, Švedskom i Danskom, jača time svoju ulogu ključnog čvorišta za opskrbu električnom energijom i zemlje koja akumulira europsku energiju. I britanska vlada namjerava na proljeće dogovoriti izgradnju podmorskog dalekovoda do Norveške.
"Novi kabel omogućit će Velikoj Britaniji uvoz velikih količina čiste, zelene električne energije dobivene iz hidroelektrana i akumuliranje naše energije od vjetra i sunca. To će ojačati našu sigurnost opskrbe i cijenu električne električne energije držati na niskoj razini", kaže britanski ministar energije Ed Davey.
Još jedan podmorski dalekovod planiran je i između Danske i Nizozemske za 2019. godinu kako bi se optimirala opskrba energijom iz obnovljivih izvora. Europska komisija pozdravlja izgradnju mreže dalekovoda i namjerava ju poduprijeti financijskim sredstvima.
Autor: © Portal croenergo.eu
Objavljeno u
Energijske tehnologije
Saborski zastupnik i potpredsjednik Narodne stranke - Reformisti Petar Baranović predstavio je Prijedlog Zakona o građanskoj energiji iz sunčanih energana, koji bi omogućio građanima uključivanje u proizvodnju električne energije za osobne potrebe. "Ovaj zakon građanima daje mogućnost da se uključe u proizvodnju električne energije, i to na način da mogu proizvoditi za osobne potrebe onu snagu električne energije kolika je ugovorena snaga priključka njihovog domaćinstva, odnosno njih kao potrošača na električnu mrežu", naglasio je Baranović. Ovim zakonom određuju se mjere kojima se promovira energetska učinkovitost i korištenje obnovljivih izvora energije u cilju ostvarivanja ciljeva od 20 % do 2020. godine kroz implementaciju Strategije RH u dijelu u kojem se propisuje da će do 2020. godine po glavi stanovnika biti 0,225 m2 za pripremu tople vode te fotonaponskih panela koji u zajedničkim sustavima koriste energiju Sunca. Petar Baranović istaknuo je kako bi se ovim zakonom prvi put u Hrvatskoj pojavila kategorija potrošač proizvođač, a ekonomske analize već sada pokazuju višestruku isplativost takvog ulaganja za građane u predviđenom razdoblju eksploatacije od minimalno 20 godina. Osim socijalnih učinaka na građane i njihove obitelji, zakon pridonosi i zapošljavanju jer bi se prema procjenama u sljedećih nekoliko godina moglo u području proizvodnje opreme, montiranja i održavanja zaposliti oko 1500 radnika. (E.S.)
www.glas-slavonije.hr
www.glas-slavonije.hr
'Naziv ovog zakona možda je čudan, ali je od velike koristi za hrvatske građane'
Reformist Petar Baranović predstavio je u petak novinarima prijedlog Zakona o građanskoj energiji iz sunčanih energana, koji bi omogućio građanima uključivanje u proizvodnju električne energije za osobne potrebe, pozivajući sve političke opcije u Saboru da se pridruže reformistima kao supredlagači tog zakona. "Ovaj zakon hrvatskim građanima daje mogućnost da se uključe u proizvodnju električne energije i to na taj način da mogu proizvoditi za osobne potrebe onu snagu električne energije kolika je ugovorena snaga priključka njihovog domaćinstva, odnosno njih kao potrošača na električnu mrežu", rekao je Baranović na konferenciji za novinare u Saboru. Istaknuo je kako bi se ovim zakonom po prvi put u Hrvatskoj pojavila kategorija potrošač-proizvođač. Sve ekonomske analize već sada, tvrdi, pokazuju višestruku isplativost takvog ulaganja za građane u predviđenom razdoblju eksploatacije od minimalno 20 godina. Zakon je, ističe, u cijelosti usklađen s nacionalnom i europskom legislativom. "Osim samih socijalnih učinaka na građane i njihove obitelji, zakon doprinosi i zapošljavanju", tvrdi Baranović. Dodaje kako bi se, prema grubim procjenama, u narednih nekoliko godina moglo u području proizvodnje opreme, montiranja i održavanja zaposliti oko 1.500 radnika. Ciljevi koje ovaj zakon pruža na korist su svim hrvatskim građanima te pozivamo sve političke opcije da postignu konsenzus i da se priključe kao supredlagatelji ovog zakonskog prijedloga u Hrvatskom saboru, poručuju reformisti. "Naziv zakona možda je čudan, ali suština mu je primjenjiva i od velike je koristi za hrvatske građane te za ostvarenje ciljeva koje si je Hrvatska zadala u okviru akcijskog plana koji je 2013. donijela vlada", pojasnio je Baranović. Hrvatska je, podsjeća, prihvatila obvezu prema Europskoj komisiji da do 2020. ostvari planirani udio proizvodnje energije iz obnovljivih izvora. Ovaj zakon svojim sadržajem dodatno i potpuno osigurava realizaciju zadanih ciljeva iz Strategije, ustvrdio je. (Hina)
Evo kako su opljačkali građane za 100 milijuna eura!
Iako su na ime naknade za obnovljive izvore energije, koju svaki potrošač plaća u okviru svog mjesečnog računa za struju, građani od 2007. do 2013. državi uplatili 100 milijuna eura, krajem 2013. donesena je odluka da se ta naknada poveća čak sedam puta. Petnaestak mjeseci kasnije može se zaključiti da ni takvo poskupljenje nije riješilo probleme i afere s otkupom struje koja se proizvodi uz pomoć sunca i vjetra. Država je, naime, kroz postupanje nadležne agencije imena Hrvatski operater tržišta električne energije (HROTE) zauzela stajalište da neće otkupljivati svu struju proizvedenu iz obnovljivih izbora energije, već će otkup ograničiti na kvote koje određuje i kojim upravlja HROTE. Dio investitora u solarne i vjetroelektrane požalio se Hrvatskoj energetskoj regulatornoj agenciji na postupke HROTE-a u utvrđivanju kvota i njihovom raspolaganju, optužujući operatera za netransparentnost i odugovlačenje u rješavanju zahtjeva za otkup struje. "Slobodnoj" su, tako, poznati primjeri tvrtki koje dvije godine čekaju na rješenje o otkupu električne energije nakon što su izgradile elektrane i priključile se na mrežu. Poznati su nam i primjeri tvrtki koje su prijavile preko 200 elektrana za sustav otkupa električne energije, da bi zatim te tvrtke pola godine bezuspješno čekale na odgovor HROTE-a makar za jednu od prijavljenih elektrana!? Trenutno više od 200 solarnih elektrana čeka odgovor HROTE-a mogu li računati na otkup struje od države. Postupajući po pritužbama ogorčenih ulagača, HERA je nedavno izvršila inspekciju u HROTE-u i utvrdila utemeljenost prigovora.
Utvrđene nepravilnosti, ali...
– Postupke pokrenute povodom zahtjeva za sklapanjem ugovora o otkupu podnesenih tijekom 2013., HROTE je provodio ne primjenjujući pravila postupanja i rješavanja propisana Zakonom o općem upravnom postupku – stoji u nalazu HERE o provedenoj inspekciji u HROTE-u. Tu se operater poziva na transparentnije upravljanje novcem za otkup struje iz OIE i to je uglavnom sve što država čini po tom pitanju. No, u žižu interesa pitanje proizvodnje struje iz obnovljivih izvora energije pokušavaju vratiti Čačićevi Reformisti, svojim prijedlogom da se kućanstvima omogući proizvodnja električne energije iz sunca bez ograničavajućih kvota. Kako nam je potvrdio saborski zastupnik Petar Baranović, jedan od motiva za inicijativu Reformista upravo je kaos pri otkupu struje iz komercijalnih elektrana. – Očito je došlo do zastoja u razvijanju komercijalnih elektrana na energiju sunca. Ako bi prošao naš prijedlog, taj zastoj bi se odblokirao, proizvodnja iz OIE dobila bi novu snagu, razvilo bi se poduzetništvo i novac koji sada stoji u bankama stavio u investicije – optimističan je Baranović. Po sadašnjem zakonodavstvu kućanstva ne mogu instalirati nekomercijalnu solarnu elektranu, jer ne mogu ući u podjelu kvota koje određuje HROTE. – Mi smo u pripadajućem prijedlogu Zakona o građanskoj energiji iz sunčanih energana detaljno razradili kako bi se takve energane razvijale bez ograničavanja kvotama koje sada imamo za obnovljive izvore energije – navodi saborski zastupnik Reformista. Svjedočimo, najblaže rečeno, prilično čudnoj situaciji sa ulaganjima u obnovljive izvore energije. Postoji preuzeta obveza države o dostizanju 14 posto godišnje potrošnje energije iz OIE do 2020., a trenutno smo na svega četiri posto. Postoji i prikupljeni novac iz naknade za OIE koja je trenutno 3,5 lipe po potrošenom kilovatsatu, i poduzetničke ideje, i tržište, i ekološka korist. No, sve to očito nije dovoljno da se tržište razvije i osigura jeftinija i čišća energija za kućanstva i industriju. (Slobodna Dalmacija)
www.mega-media.hr
Objavljeno u
Energijske politike
Označeno u
Ako na svijetu postoji ijedna "strateška sirovina", onda je to nafta. Ratovi su vođeni zbog nafte, vlade padale. Cijena za tu sirovinu svjetskog gospodarstva može zagušiti konjunkturu ili ju potaknuti. Tržište nafte inače po pitanju cijene reagira veoma osjetljivo na svaku vrstu smetnji. Međutim, ono što je dugo vremena važilo poput prirodnog zakona, trenutačno se čini kao da je stavljeno izvan snage. Cijene nafte su proteklih mjeseci pale za više od 20 posto - unatoč teškim krizama u nekima od važnih zemalja u kojima se crpi nafta: Rusija je upletena u ukrajinski konflikt, u Iraku bjesne borbe s radikalnim islamistima "Islamske države", Nigerija je bila pogođena epidemijom ebole.
Robert Burgess, glavni ekonom za rastuća tržišta pri odjelu za analize Deutsche Banka - Deutsche Bank Research - u Londonu pad cijene nafte obrazlaže klasično na temelju načela ponude i potražnje. Za Burgessa su dva faktora odlučujuća: briga za konjunkturni razvoj u Europi i nekolicini zemalja u ubrzanom gospodarskom razvoju, kao i obilna ponuda na naftnim tržištima, prije svega zbog revolucije u SAD-u po pitanju dobivanja fosilnog goriva iz uljnih škriljevaca.
Niske cijene nafte bolnije od sankcija
Sredinom listopada je Deutsche Bank Research objavio jednu studiju u kojoj je istraženo koje posljedice niska cijena nafte ima za najvažnije zemlje u kojima se ta sirovina crpi. U tu svrhu su ekonomi istražili kojoj od tih zemalja je potrebna koja cijena kako bi se mogao financirati proračun.
Rusija, na primjer, svoj državni proračun financira s najmanje 45 posto od prihoda iz energetskog izvoza. Pritom su cijene nafte povezane s cijenama za plin. Prema brojkama Deutsche Banka, Rusiji je potrebna cijena nafte od oko 100 dolara po barelu kako bi imala izbalansiran proračun. Trenutačno je cijena nafte znatno ispod toga i kreće se oko 85 dolara po barelu. A to ima teške posljedice, kaže analitičar Stefan Meister iz Njemačkog društva za vanjsku politiku (Deutsche Gesellschaft für Auswärtige Politik - DGAP). "Ruski proračun nije u dovoljnoj mjeru financiran. A to je posebno opterećujuće s obzirom na sankcije Zapada i na nulti rast gospodarstva u Rusiji." Taj berlinski stručnjak za Rusiju u razgovoru za DW navodi da su niske cijene nafte za Rusiju znatno bolnije nego sankcije Zapada.
Saudijska Arabija i SAD
S tim razvojem na naftnom tržištu su se tako pojavile i teorije zavjere. U Rusiji trenutačno stanje podsjeća na osamdesete godine. I tada je cijena nafte znatno pala - jedan od razloga za raspad Sovjetskog Saveza. Na to je nedavno podsjetio Nikolaj Patrušev u jednom intervjuu za vladine novine "Rossijska Gazeta". Patrušev, koji radi kao tajnik ruskog Nacionalnog vijeća sigurnosti, je za spomenute novine izjavio da su Sjedinjene Američke Države prije tri desetljeća izazvale pad cijene nafte kako bi Sovjetski Savez dovele do bankrota.
Također u izvješću Ruskog instituta za strateške studije RISS, objavljenom sredinom listopada, stoji da sadašnji pad cijene nafte ima veze s jednim dogovorom između SAD-a i Saudijske Arabije. Doista, Saudijska Arabija dosad nije pokazala nikakve naznake da bi smanjivanjem eksploatacije nafte htjela stabilizirati cijenu nafte. Naprotiv: ta zemlja je eksploataciju u rujnu još i povećala. Istovremeno se Saudijska Arabija usprotivila zahtjevu Venezuele da se održi poseban sastanak Organizacije zemalja izvoznica nafte (OPEC), tako da će se o tome moći raspravljati tek na regularnom sastanku OPEC-a krajem studenog.
Doduše, i Saudijska Arabija pati zbog niske cijene nafte, jer je i njoj za izbalansirani proračun potrebna cijena od oko 99 dolara po barelu. Ali Saudijska Arabija je u godinama u kojima je cijena nafte bila visoka stvorila zalihe od oko 450 milijardi američkih dolara koje toj zemlji sada mogu pomoći da u miru razmišlja i djeluje.
I Iranu su potrebni naftni dolari
Drukčija je situacija u Iranu - Rijadovom vječitom rivalu u borbi za utjecaj na Bliskom istoku, ističe u intervjuu za DW Kirsten Westphal iz berlinske Zaklade znanost i politika. Iranu su prijeko potrebni prihodi od prodaje nafte, kaže ona i dodaje da Teheran, doduše, gaji nadu da će pad cijene nafte biti kratkog daha, ali i da je Iran zbog sankcija Zapada od 2011. izgubio više od polovice svojih prihoda od poslovanja s naftom. Za ujednačavanje svog državnog proračuna Iranu je potrebna cijena nafte od najmanje 125 dolara po barelu, navodi Kirsten Westphal.
Za iranskog ministra za naftu Bijana Zanganeha je Saudijska Arabija izravni krivac za pad cijena nafte. 12. listopada je iranska međunarodna radiotelevizija IRIB javila da je Teheran svoje cijene uskladio s onima Saudijske Arabije.
Podudaranje interesa
Visoka cijena nafte ograničava iranski manevarski prostor na pregovorima oko njegovog nuklearnog programa. Što manje prihoda Teheran ima od poslovanja s naftom, utoliko važnije je za tu zemlju ublažavanje sankcija. Berlinska stručnjakinja za energiju Westphal, doduše, kao špekulacije odbacuje tvrdnje da su Saudijska Arabija i SAD povećale eksploataciju nafte kako bi time povećale pritisak na Rusiju i Iran, ali istovremeno i priznaje da je vidljivo podudaranje interesa.
U Washingtonu istovremeno sa zadovoljstvom gledaju na činjenicu da je od svega toga povećan pritisak i na Venezuelu. Toj zemlji je za izbalansiran proračun čak potrebna cijena nafte na tržištu od 162 dolara po barelu. Samo: čak i američkim naftnim proizvođačima je potrebna visoka cijena nafte. Jer se eksploatacija fosilnih goriva iz uljnih škriljevaca ili uljnog pijeska isplati samo kod visokih cijena.
www.dw.de
Robert Burgess, glavni ekonom za rastuća tržišta pri odjelu za analize Deutsche Banka - Deutsche Bank Research - u Londonu pad cijene nafte obrazlaže klasično na temelju načela ponude i potražnje. Za Burgessa su dva faktora odlučujuća: briga za konjunkturni razvoj u Europi i nekolicini zemalja u ubrzanom gospodarskom razvoju, kao i obilna ponuda na naftnim tržištima, prije svega zbog revolucije u SAD-u po pitanju dobivanja fosilnog goriva iz uljnih škriljevaca.
Niske cijene nafte bolnije od sankcija
Sredinom listopada je Deutsche Bank Research objavio jednu studiju u kojoj je istraženo koje posljedice niska cijena nafte ima za najvažnije zemlje u kojima se ta sirovina crpi. U tu svrhu su ekonomi istražili kojoj od tih zemalja je potrebna koja cijena kako bi se mogao financirati proračun.
Rusija, na primjer, svoj državni proračun financira s najmanje 45 posto od prihoda iz energetskog izvoza. Pritom su cijene nafte povezane s cijenama za plin. Prema brojkama Deutsche Banka, Rusiji je potrebna cijena nafte od oko 100 dolara po barelu kako bi imala izbalansiran proračun. Trenutačno je cijena nafte znatno ispod toga i kreće se oko 85 dolara po barelu. A to ima teške posljedice, kaže analitičar Stefan Meister iz Njemačkog društva za vanjsku politiku (Deutsche Gesellschaft für Auswärtige Politik - DGAP). "Ruski proračun nije u dovoljnoj mjeru financiran. A to je posebno opterećujuće s obzirom na sankcije Zapada i na nulti rast gospodarstva u Rusiji." Taj berlinski stručnjak za Rusiju u razgovoru za DW navodi da su niske cijene nafte za Rusiju znatno bolnije nego sankcije Zapada.
Saudijska Arabija i SAD
S tim razvojem na naftnom tržištu su se tako pojavile i teorije zavjere. U Rusiji trenutačno stanje podsjeća na osamdesete godine. I tada je cijena nafte znatno pala - jedan od razloga za raspad Sovjetskog Saveza. Na to je nedavno podsjetio Nikolaj Patrušev u jednom intervjuu za vladine novine "Rossijska Gazeta". Patrušev, koji radi kao tajnik ruskog Nacionalnog vijeća sigurnosti, je za spomenute novine izjavio da su Sjedinjene Američke Države prije tri desetljeća izazvale pad cijene nafte kako bi Sovjetski Savez dovele do bankrota.
Također u izvješću Ruskog instituta za strateške studije RISS, objavljenom sredinom listopada, stoji da sadašnji pad cijene nafte ima veze s jednim dogovorom između SAD-a i Saudijske Arabije. Doista, Saudijska Arabija dosad nije pokazala nikakve naznake da bi smanjivanjem eksploatacije nafte htjela stabilizirati cijenu nafte. Naprotiv: ta zemlja je eksploataciju u rujnu još i povećala. Istovremeno se Saudijska Arabija usprotivila zahtjevu Venezuele da se održi poseban sastanak Organizacije zemalja izvoznica nafte (OPEC), tako da će se o tome moći raspravljati tek na regularnom sastanku OPEC-a krajem studenog.
Doduše, i Saudijska Arabija pati zbog niske cijene nafte, jer je i njoj za izbalansirani proračun potrebna cijena od oko 99 dolara po barelu. Ali Saudijska Arabija je u godinama u kojima je cijena nafte bila visoka stvorila zalihe od oko 450 milijardi američkih dolara koje toj zemlji sada mogu pomoći da u miru razmišlja i djeluje.
I Iranu su potrebni naftni dolari
Drukčija je situacija u Iranu - Rijadovom vječitom rivalu u borbi za utjecaj na Bliskom istoku, ističe u intervjuu za DW Kirsten Westphal iz berlinske Zaklade znanost i politika. Iranu su prijeko potrebni prihodi od prodaje nafte, kaže ona i dodaje da Teheran, doduše, gaji nadu da će pad cijene nafte biti kratkog daha, ali i da je Iran zbog sankcija Zapada od 2011. izgubio više od polovice svojih prihoda od poslovanja s naftom. Za ujednačavanje svog državnog proračuna Iranu je potrebna cijena nafte od najmanje 125 dolara po barelu, navodi Kirsten Westphal.
Za iranskog ministra za naftu Bijana Zanganeha je Saudijska Arabija izravni krivac za pad cijena nafte. 12. listopada je iranska međunarodna radiotelevizija IRIB javila da je Teheran svoje cijene uskladio s onima Saudijske Arabije.
Podudaranje interesa
Visoka cijena nafte ograničava iranski manevarski prostor na pregovorima oko njegovog nuklearnog programa. Što manje prihoda Teheran ima od poslovanja s naftom, utoliko važnije je za tu zemlju ublažavanje sankcija. Berlinska stručnjakinja za energiju Westphal, doduše, kao špekulacije odbacuje tvrdnje da su Saudijska Arabija i SAD povećale eksploataciju nafte kako bi time povećale pritisak na Rusiju i Iran, ali istovremeno i priznaje da je vidljivo podudaranje interesa.
U Washingtonu istovremeno sa zadovoljstvom gledaju na činjenicu da je od svega toga povećan pritisak i na Venezuelu. Toj zemlji je za izbalansiran proračun čak potrebna cijena nafte na tržištu od 162 dolara po barelu. Samo: čak i američkim naftnim proizvođačima je potrebna visoka cijena nafte. Jer se eksploatacija fosilnih goriva iz uljnih škriljevaca ili uljnog pijeska isplati samo kod visokih cijena.
www.dw.de
Nije samo Rusija u panici zbog pada cijena nafte. Svijet je zabrinut!
Pad cijena nafte sigurno je tema tjedna iza nas. U globalnom medijskom selu on se najviše spominjao u kontekstu dramatičnog potopa ruskog rublja i produbljivanja problema ruske ekonomije koja je izrazito ovisna o izvozu nafte i plina. Međutim, pad cijene nafte kao dio trenda pada cijena sirovina (commodities), planetarni je i vrlo složen problem bez jednostavnih odgovora. Baš kao i ruski centralni bankari i predsjednik Putin, o padu cijena sirovina i možebitnim negativnim i pozitivnim posljedicama intenzivno razmišljaju čelnici monetarnih i fiskalnih vlasti svih vodećih sila. Možda se glavna javna predstava ovih dana događala u Rusiji, ali pozadinska drama je planetarna.
Svjedočio je svijet dosad nizu skokova i padova cijena nafte i uvijek su u povijesti opće geopolitičke i ekonomske prilike bile vrlo različite. Povijest se možda ponekad ponavlja, ali je interaktivni svjetski igrokaz i ovaj put nova naftna tj. sirovinska priča.
Zadnji veliki potop cijena nafte gledali smo 2008. godine kad je cijena pala s nebesko visokih 147 dolara na samo 32 dolara u samo nekoliko mjeseci. Tadašnji pad korijene je imao u visokoj zaduženosti dominantnih trgovaca i hedge fondova koji su tijekom financijske krize krenuli u masovnu rasprodaju zbog lavine maring callova tj. poziva na namirenje razlike cijene založenog financijskog instrumenta vezanog uz naftu i tržišne cijene nafte. Bio je to šok.
Za današnji pad cijena nafte ne može se reći da je bio neko veliko iznenađenje. Niz dežurnih pesimista upozoravao je mjesecima na trend općeg pada cijene sirovina (ne samo nafte) zbog pada potražnje na tržištima u razvoju, posebno zbog usporavanja Kine kao najvećeg uvoznika sirovina. Sada su sirovine čak 47 posto ispod svog vrhunca 2008. godine, a zanimljivo je da se deflatorni trend ne zaustavlja ni uz ekstremno ekspanzivne i neortodoksne proinflatorne politike najvećih svjetskih centralnih banaka – američke, japanske, europske... Sve imaju nulte kamate i pumpaju novac u ekonomiju kroz tzv. quantitative easing ili masivni otkup vrijednosnica. U svojoj borbi za inflaciju monetarne i fiskalne vlasti najvećih zemalja sigurno sa strepnjom gledaju kako je, primjerice, CRB commodity index, sastavljen od nafte, zlata i bakra, dramatično potonuo jer je nafta izgubila podršku tržišta na razinama iznad 75 dolara, dok je bakar pao ispod 3 dolara, a zlato ispod 1180 dolara.
Ono što se još događa u pozadini dramatične javne predstave tj. ruske krize dvije su važne stvari: prvo, to je očigledni trend demografskog pada u svim velikim zapadnim demokracijama kao nositeljima svjetske potražnje koji vjerojatno blokira sve napore monetarnih vlasti da monetarnom ekspanzijom bez presedana u suvremenoj povijesti osiguraju višu inflaciju zbog sravnjivanja dugova te potaknu snažniji gospodarski rast. Drugo, čini se da su te hiperekspanzivne monetarne politike koje su osiguravale vrlo jeftin novac kompanijama i vladama dodatno zakomplicirale situaciju na pojedinim dijelovima tržišta – to su, primjerice, u Sjedinjenim Državama opasno napuhani balon frackinga ili balon američkih studentskih kredita. Razmjeri tih balona nisu tako veliki kao što je bio onaj nekretninski koji je uzrokovao krizu subprime kredita, ali su također sistemski opasni.
Objasnimo: Fracking je postupak vađenja ugljikovodika uz injektiranje specijalne tekućine pod visokim tlakom u duboke pukotine s naftom ili plinom. To nije nov postupak, počeo se primjenjivati još krajem 50-ih, ali je svoju eksploziju doživio u posljednjih desetak godina. Frackingu je posebno pogodovao rast cijena nafte, jer se radi o puno skupljem postupku nego što je to klasično crpljenje ugljikovodika, te nekonvencionalna monetarna politika koja je osiguravala ekstremno jeftin novac za veliki val zaduživanja fracking kompanija. No uz trend pada cijena sirovina, pa tako i nafte, taj trend jeftinog zaduživanja počeo se polako pretvarati u kataklizmu zaista ozbiljnih razmjera. Pesimistični analitičari još su u listopadu primijetili da dionice fracking kompanija padaju pet mjeseci zaredom. Neke od dionica fracking kompanija u Sjedinjenim Državama postale su toliko notorne da su analitičari skovali pojam fricking frackinga, koji čak pomalo zvuči nepristojno, ali zapravo nije tako eksplicitan kako bi nekome zazvučalo pri površnom čitanju ili slušanju. U Americi je danas 65 posto oil rigsa horizontalno (umjesto tradicionalnih vertikalnih) i većina treba tehnologiju frackinga da bi radila, a poslovni model kompanija u frackingu temelji se na visokoj cijeni nafte i visokom dugu. Uz jeftin novac koji je osiguravao Fed, fracking tvrtke vodile su Sjedinjene Države u energetsku neovisnost uz ekstremno zaduživanje. Uz jeftin novac za zaduživanje i relativno skupu naftu, fracking komapnije čak su si mogle dopustiti izdašne programe otkupa vlastitih dionica kako bi im održavali ili čak podizali vrijednost. Ne tako davne 2005. godine energetske kompanije u Sjedinjenim Državama imale su udio od 4,4 posto na tržištu visokoprihodujućih junk obveznica, a sada je taj udio više od 15 posto te brzo raste. Od 2012. fracking komapnije troše 120 milijardi godišnje; ulaganja u nalazišta koja u prosjeku imaju vijek trajanja dvije godine su zaista enormna te neodrživa. (ETF (fond) vezan uz fracking tvrtke pao je 40 posto u pola godine. Dobar je mikroekonomski primjer kompanija North Dacota čiji se dug iz 2005. godine od 140 milijuna dolara do danas povećao 43 puta! Cijeli biznis s ugljikovodicima dijelom je upravo zbog frackinga ušao u padajuću spiralu jer je uz jeftin novac fracking izrazito povećao ponudu. Problem je što je cijela ta američka industrija sada leži na dugu od 500 milijardi dolara u situaciji kad je čak i predsjednik Putin izjavio da se "neće dogoditi ništa čak i ako cijena nafte padne na 40 dolara". Vraga se neće dogoditi ništa, pogotovo ne zemljama ovisnicama o izvozu nafte (kao što je Rusija) i fracking industriji. Oni će prvi platiti! Pogotovo jer neki od pesimista predviđaju duži deflacijski trend za većinu sirovina i kažu da bi nafta mogla završiti na 30, možda 20 dolara. Što onda? Pa izvjesno je da vodeće centralne banke ne uživaju u tome što gledaju. Predviđamo da SAD i Japan neće moći izaći iz kontroverznog quantitative easinga, a 90 posto su šanse, prema mišljenu poola uglednih ekonomista, da će im se u tom povijesnom eksperimentiranju monetarnom politikom pod dirigentskom palicom Marija Draghija pridružiti i Europska centralna banka.
No vratimo se na mjesto gdje je trenutačno pravi spektakl tj. u Rusiju. Putin je već jednom bio suočen s bankrotom. Kad je preuzimao vlast 1999. godine, imao je manje od 13 milijardi dolara casha i 133 milijardi dolara inozemnog duga. Kasnije je, zapazio je Bloomberg, cijena ruske nafte rasla 7 posto godišnje tijekom 8 godina. Uz tu 7%/8g formulu Putin je do 2008. nakrcao rezerve od 598 milijardi dolara, ali je onda napao Gruziju te je izgubio oko 220 milijardi. Putin je već navikao plaćati visoke cijene, ali se još nije suočio s dva problema u isto vrijeme: s poprilično širokom i upornom političkom međunarodnom koalicijom formiranom zbog aneksije Krima te istodobnim padom cijena nafte.
Iako je Rusija u dramatičnim problemima zbog strmoglavog pada cijene nafte i galopirajuće inflacije te posljedičnog sloma tečaja rublja, ipak se još ne može reći da je Rusija došla na zadnju liniju obrane, nakon koje pada Putin, a možda i dugoročno obnovljena moć Rusije. Naime, Putin još raspolaže sa 416 milijardi dolara rezervi te ogromnim zalihama zlata. Pri tome je na obranu rublja već potrošio 87 milijardi dolara ili 17 posto rezervi te je jasno da je ključna riječ koju mora vratiti u rusku ekonomiju – povjerenje. U četvrtak je imao uvjerljiv, putinovski nastup, ali još nije jasno hoće li uspjeti u ključnoj misiji vraćanja povjerenja.
Povucimo malo neobičnu paralelu: ruska centralna banka šokirala je svijet kad je prošli tjedan podigla kamatnu stopu zbog obrane rublja na ekstremnih 17 posto. Prvi komentari bili su da taj pokušaj povećanja atraktivnosti rublja nije uspio. No treba pričekati. Dan-dva premalo je za ocjenu. Nešto slično napravio je legendarni predsjednik američkih Federalnih rezervi Paul Volcker. Taj gospodin impresivne fizičke pojave i fascinantnog intelekta obranio je dolar osamdesetih, koji čak nisu htjeli primati talijanski recepcioneri, upravo ekstremnim dizanjem kamata, i to na 19 posto. Za Volckera ključna riječ monetarne politike upravo je povjerenje. Čak i za quantitative easing, koji je otišao u suprotnom smjeru od njegove monetarne politike, također procjenjuje da će ovisiti o toj čarobnoj riječi povjerenje.
U Rusiji, naprotiv, trenutačno izgleda da nema povjerenja, ne šire ga čak ni oni koji bi trebali oponašati odlučnog Volckera, a to su ruski centralni bankari, nego paničarski govore kako nisu ni mogli sanjati da će biti ovako loše.
Pri svemu ovome ne treba zaboraviti kako se ne može znati ima li trenutačno u valutnoj krizi Rusije elemenata prvog pravog međunarodnog valutnog specijalnog rata. Kao što se toga boji Zapad (ponekad su na financijskim tržištima nejasne namjere Kine, a ne samo Rusije), recipročno se toga mora bojati i Rusija premda u ruskoj krizi ogroman novac gube i zapadni realni i financijski sektor. Svijet je danas superpovezan te stoga i hiperosjetljiv na moguće zloupotrebe financijskih tržišta. Barem tako kaže teorija.
Što se tiče Hrvatske u vrtlogu svjetske financijske zbilje, možemo reći da će vjerojatno dijeliti deflacijsku sudbinu EU i njezina možebitnog QE programa. Drugim riječima, kao fenjeraši u stagnacijskoj Europi trebali bi biti vrlo zabrinuti zbog novih naznaka novog rasta cijene zaduživanja, a na koje smo ekstremno osjetljivi. Jasno je da i kod nas međunarodne cijene sirovina kao i starenje društva možda uvode društvo u dulji deflatorni trend, ali je pomalo nejasno zašto kuknjava oko pada cijene nafte. Analiza uglednog UBS-a uputila je na to da svaki pad cijene brent crude od 10 dolara može značiti rast BDP-a čak i nekim zemljama koje su veliki proizvođači ugljikovodika, ali ne i ovisnice o izvozu. Teško je napraviti precizne izračune, ali recimo da bi to godišnje moglo značiti 3-4 milijarde kuna za Hrvatsku. E da, ako cijena nafte nastavi tonuti, fracking u Jadranu sigurno se neće isplatiti, što je, također, možda dobro. Ipak smo turistička zemlja.
www.vecernji.hr
Veliki pad cijena nafte, a Hrvati nemaju koristi
Veliki rat cijenama koji bjesni na tržištu nafte rasplamsava se brže nego što su predviđali analitičari. Već početkom prosinca nafta se prodaje za 65 dolara, a nove analize koje su izradili kanadski eksperti govore da će do kraja prosinca cijena pasti na oko 60 dolara. Ipak, teško je očekivati da će te promjene na svjetskom tržištu osjetiti i hrvatski vozači.
Sve ovisi o državnim financijama. Smanjenjem cijena benzina država gubi i to sigurno neće dopustiti. Razina cijene benzina bit će zadržana koliko je potrebno da se popuni državna blagajna – kaže naftni stručnjak dr. Davor Štern.
Zasićenje tržišta
Veliki pad cijena nafte posljedica je golemog povećanja u proizvodnji koje se dogodilo uvođenjem frakiranja na području SAD-a i Kanade, no Saudijci spremaju odgovor. Suprotstavili su se ideji koju su na sastanku OPEC-a zastupali predstavnici Venezuele, odnosno da se smanji proizvodnja s naftnih polja zemalja članica jer to, prema mišljenju Rijada, ne bi smanjilo cijenu, nego bi kupce usmjerilo na Amerikance i Kanađane. Saudijci su nakanili krenuti u rat iscrpljivanjem. Računajući da frakiranje, koliko god uspješno i efikasno bilo, predstavlja relativno skup proces, odlučili su dodatno crpiti naftu i plasirati je na tržište rušeći i dalje cijene barela. Računaju, naime, da je crpljenje nafte iz konvencionalnih bušotina, koje su već u pogonu, ipak isplativije i manje skupo od frakiranja, koje zahtijeva upumpavanje velikih količina vode i kemikalija u tlo, a potom crpljenje i preradu nafte i plina oslobođenog iz škriljevca.
Cilj je preplaviti svjetsko tržište jeftinom, pristupačnom saudijskom naftom kako bi se Amerikance i Kanađane "uvjerilo" da se frakiranje jednostavno ne isplati. Jer Saudijci smatraju da će dugoročno biti nemoguće izdržati cijenu koju će oni hiperprodukcijom postići. Ipak, i to je vrlo upitna računica. Rijad smatra da im je isplativo naftu plasirati po cijeni od 60 dolara, dok bi cijena, padne li ispod te razine, vrlo brzo mogla ponovno narasti. Nepoznanica leži u minimalnoj cijeni koja je potrebna za isplativost frakiranja. Jedni izvori govore da je to najmanje 80 dolara po barelu, a drugi kako se frakiranje isplati već na cijeni nafte od oko 40 dolara za barel. U svakom slučaju, analitička kuća Morgan Stanley objavila je prognozu za 2015. godinu u kojoj, u jednom od scenarija, najavljuje pad cijene sirove nafte na 43 dolara za barel u drugom kvartalu iduće godine.
– Cijena nafte sigurno će padati jer proizvođači to mogu izdržati. Radit će s manjom dobiti, no još uvijek u pozitivi – kaže Štern.
Zaustavlja se istraživanje
I dok traje to veliko kockanje, već je sada jasno tko su prve žrtve okršaja. Projekcije govore da će zbog pada cijena stati projekti za istraživanje novih nalazišta plina i nafte u svijetu. Obustavljeni će biti zahvati vrijedni oko 150 milijardi dolara jer se više ne isplate. Bar ne u ovome trenutku. Golemi gubitnik tog sukoba je i Rusija. Vladimir Putin potpisao je prije nekoliko dana novi ruski proračun temeljen na cijeni sirove nafte od sto dolara za barel. Već je sada potpuno jasno da su to puste želje.
www.vecernji.hr
Cijena nafte pada zbog sukoba SAD-a i Rusije
Moskva je proračun za 2015. godinu, u kojem prihodi od nafte čine polovicu, bazirala na cijeni nafte od 100 dolara za barel. Za razliku od cijene nafte, koja je u samo nekoliko mjeseci pala za čak 25 posto, sa 115 na 85 dolara po barelu, cijene goriva u Europi i Hrvatskoj neće pratiti taj trend. Benzin i dizelska goriva pojeftinit će najviše desetak posto, i to tek kada se potroše zalihe nafte za koje se početkom godine plaćalo i po 125 dolara po barelu.
Manje cijene mogle bi, međutim, dodatno ugroziti prihode državnih proračuna jer će se, zbog jeftinijeg benzina i dizela, naplatiti manje novca od trošarina i poreza. No, zbog porasta potrošnje očekuje se da će ipak kompenzirati taj manjak.
Naftne kompanije s vlastitim rafinerijama, poput Ine, manjom cijenom nafte pokrivat će gubitke koje su posljednjih godina ostvarivali u procesu prerade.
No, kako će se istodobno smanjiti prihode od prodaje nafte, na kraju će, predviđaju stručnjaci, poslovni rezultati biti slični onima kada je nafta bila skuplja. Istodobno, niža cijena nafte, a Goldman Sachs predviđa da će se zadržati najmanje do ljeta sljedeće godine, pomoći će oporavku ekonomija velikih potrošača.
Primjerice, EU je tijekom 2013. uvezla energije, plina, ugljena i nafte za 500 milijardi dolara, od čega se na naftu potrošilo 75 posto. Zbog jeftinije nafte u 2015. uštedjet će 75 milijardi dolara.
Građani u EU imat će jeftinije grijanje, struju, prijevoz, a uz njih profitirati će industrijski, kemijski, građevinski i prijevozni sektor, svi u kojima cijena nafte sudjeluje u troškovima između 20 do 40 posto. Eksperti smatraju kako je dramatičnom padu cijena nafte kumovala prevelika proizvodnja, višak nafte na tržištu, rast vrijednosti dolara od 10 posto, pad potrošnje, utjecaj naftnih kompanija koje zbog visoke cijene nafte, bilježe goleme gubitke u poslovanju rafinerija.
Također i spekulacije na tržištu kapitala, sve veće korištenje alternativnih izvora energije, kao i plina, koji zamjenjuje naftu u elektranama te nafta iz škriljevca. SAD je, zahvaljujući nafti iz škriljevca, prvi put u povijesti postao najveći proizvođač nafte. Prestigao je Saudijsku Arabiju, koja dnevno u prosjeku proizvede 11,5 milijuna barela nafte dnevno, dok Amerikanci već vade više od 12 milijuna barela dnevno.
Uz utjecaj tržišta, bitnu ulogu u padu cijena nafte odigrala je, nema sumnje, i politika. Naime, nafta je jedini važan svjetski proizvod koji je čak 120 godina, od 1861. do 1960., držao sličnu cijenu od 1,20 do 3 dolara po barelu. I to unatoč dva velika svjetska rata, teškim sukobima i razaranjima u Koreji i Vijetnamu, brojnim ratovima Izraela i arapskih država.
Zahvaljujući jeftinoj nafti, Zapad se industrijalizirao i razvio, pa je cijene na tržištu nafte ili određivao ili strogo kontrolirao. Tako je tek sedamdesetih godina prošlog stoljeća cijena nafte porasla na 4 do 6 dolara, a do kraja stoljeća narasla je do 20 dolara.
Na početku krize 2008. nafta dvostruko poskupljuje i postiže rekord od 145 dolara po barelu. Prosječne najniže proizvodne cijene barela nafte kreću se između 30 i 40 dolara, takve je nafte najviše u arapskim državama i SAD-u, a najskuplje, između 70 i 80 dolara, pa i više, ima u Rusiji, i to zbog visokih transportnih troškova.
Uostalom, SAD je napao Irak zbog nafte, a počele su bombardirati Libiju kada je Gadafi najavio da neće koristiti dolar kao sredstvo plaćanja.
Unatoč rasplamsavanju rata u Iraku, Siriji, Ukrajini, nemira u Libiji, širenju ebole u Africi, poremećajima koji su uvijek dovodili do porasta cijene nafte, u drugoj polovici 2014. dogodilo se nešto posve suprotno. Cijena nafte je pala, što jasno upućuje da su i politički interesi odigrali bitnu ulogu. Pri tome valja imati na umu da arapske države, članice OPEC-a, sada proizvode manje od 40 posto ukupnih količina nafte, pa više ne mogu određivati njenu cijenu.
Patrick Legland, voditelj istraživanja u Societe Generale, ustvrdio je kako je sadašnji pad cijena nafte "doista zanimljiva podudarnost", misleći pritom na uvođenje sankcija protiv Rusije. Upravo zbog sankcija Amerikanci su, smatra se, namjerno rušili cijenu nafte kako bi dodatno pojačali pritisak na Rusiju.
Naime, Moskva je u proračunu za 2015. ukalkulirala cijenu barela nafte od 100 dolara. Bude li cijena niža, proračun se neće ostvariti u predviđenom obimu, što bi moglo ugroziti rusku ekonomiju. Posebno zato što prihodi od nafte čine čak više od 50 posto ruskog državnog proračuna. Tim nevoljama valja pribrojiti i pad vrijednosti rublje za više od dvadesetak posto.
Niža cijena nafte pogodit će Iran i Kinu, što, također, nije mrsko Amerikancima. Procjenjuje se da će Rusija u 2014. biti najveći proizvođač s prosječnom dnevnom proizvodnjom od 10,730.000 barela nafte, slijede Saudijska Arabija sa 9,570.000 barela, SAD sa 9,023.000, Iran sa 4,231.000barela, te Kina s više od 4 milijuna barela.
Također, niža cijena nafte bitno će oslabiti poslovne rezultate najvećih naftnih kompanija koje su generator razvoja Rusije. Doduše, Rusija je, pripremajući se za takav udar, preselila u rezervu 454 milijarde dolara kojima će neutralizirati fluktuaciju cijena nafte.
Također, usmjerila se prema tržištima Azije, pa je nedavno potpisala ugovor s Kinom o izvozu plina u vrijednosti od 400 milijardi dolara. Potraj osamdesetih, neposredno uoči pada komunizma u Europi, odvijao se sličan scenarij. Kako bi ubrzale ekonomski slom SSSR-a, Sjedinjene Države isprovocirale su u jednom trenutku cijenu nafte od samo 9 dolara po barelu.
To je Ruse bacilo na koljena, no s prijetnjom da Moskva neće moći vraćati kredite zapadnim bankama cijena nafte začas se vratila na 20 dolara.
Zbog pada cijene nafte neće biti puno velikih dobitnika, višak novca naftne kompanije morat će uložiti u istraživanja, ali bit će teških gubitnika. Uz Rusiju, to će još biti drugi veliki izvoznici nafte poput Irana, Saudijske Arabije, Kuvajta, Ujedinjenih Arapskih Emirata, Iraka, Venezuele, čiji su budžeti ovisni o nafti.
Osim što će to usporiti njihov rast, te će države smanjiti uvoz sa Zapada, a posebno će biti pogođeni američki proizvođači oružja. No, to je žrtva na koju je SAD računao: on će te udare, uvjeren je, relativno lako podnijeti, dok Rusi takvom pritisku, smatraju u Washingtonu, ne mogu odolijevati na dulji rok.
Stoga proizvođačima i potrošačima ne preostaje drugo nego pričekati ishod obračuna dviju najvećih vojnih sila jer će tek tada vidjeti na temelju kojih će se kriterija formirati nova cijena nafte.
www.jutarnji.hr
Objavljeno u
Energijske politike
Zgrada predstavlja centralni dio Složenog Termotehničkog Sustava STS-a koji potražuje određene količine energije i medija u obliku toplinske i rashladne energije, vode, tople vode i potrošne tople vode, zraka, pare. Potrebnu energiju i medije osiguravaju mu davaoci koji za realizaciju potražuju određene količine energije i medija iz izvora. Iz zgrade izlaze otpadne topline i mediji. Parametri koji definiraju potrebe zgrade su meteorološki podaci na lokaciji i tehnološki procesi koji se u zgradi odvijaju.
Zgrada kao objekt analize mora zadovoljiti svoju namjenu što se ostvaruje odgovarajućim arhitektonsko građevinskim svojstvima vanjske ovojnice i unutrašnjih prostora, a čime su ujedno definirani gubici odnosno dobici topline koje treba namiriti (dovesti ili odvesti), a kako bi se održalo potrebno mikroklimatsko stanje unutar objekta. Uz ovo, u bilancu ulaze i pojedini tehnološki procesi koji se odvijaju u zgradi. Ostvarenje traženih mikroklimatskih uvjeta postiže se različitim složenim termotehničkim sustavima (STS) grijanja, klimatizacije, ventilacije i hlađenja i njihovim kombinacijama, te rasvjetom.
STS-i značajni su potrošači energije i medija. Veliki broj međusobnih interakcija koji se u njima odvija predstavlja problem prilikom izbora pojedinih varijanti u smislu smanjenja investicijskih i pogonskih troškova te zaštite okoliša. Kod realizacije STS-a zadatak je projektanta da uz što prihvatljiviju cijenu investicije udovolji zahtjevima koji su na sustav postavljeni, a isti osmisli tako da ostvaruje svoju funkciju uz što niže troškove. Zahtjev STS-a glede energije i medija vrlo je velik te se prije donošenja konačne odluke o izboru opreme mora provesti analiza određenog broja mogućih rješenja. Analiza mora obuhvatiti sve izvore energije i medija koji su na raspolaganju kao i različite varijante STS-a vodeći računa da se postavljeni zahtjevi ostvare. Ovo se dobrim dijelom odnosi i na izbor tehnologija koje se u zgradi odvijaju.
a. Ulazni parametri za zgradu
* Tehnološki proces definiran je namjenom zgrade (TEH)
* Meteorološki podaci (MET)
Meteorološki podaci unose se kao mjesečni podaci karakteristične godine za područje u kojem se zgrada nalazi. To su vlaga, temperatura, brzina vjetra, podaci o sunčevom zračenju. Oblikovanje podataka za karakterističnu godinu je definirano.
b. Unutrašnji parametri zgrade (OB)
Struktura zgrade definirana je njegovom ovojnicom, unutrašnjim prostorima (zidovi, krov, ostakljenja, zone) i orijentacijom na danoj lokaciji. Temeljem ovih podataka računaju se po mjesecima godišnja potrošnja energije i maksimalna toplinska i rashladna opterećenja te potrebe za medijima.
c. Davaoci (elementi STS-a)
Na osnovi tehnoloških parametara i unutrašnjih parametara dobivaju se potrebne količine energije i medija za zgradu koje moraju namiriti različiti podsustavi;
* Hladna voda (HV) za potrebe hlađenja i tehnologije
* Topla voda (TV) za potrebe grijanja i tehnologije
* Para (TP) za potrebe tehnologije
* Potrošna topla voda (PTV) za različite potrebe
d. Izvori
* Riječna voda (npr. SAVA)
* Električna energija (EL)
* Doknadna voda (DV)
* Geotermalna energija (GEO)
* Goriva (G), tu se podrazumijevaju i obnovljivi izvori
e. Izlazni parametri iz zgrade
* Proizvod (PR) bez obzira na oblik (apstraktan ili konkretan)
* Otpadne topline i mediji (OV)
Zgrada kao objekt analize mora zadovoljiti svoju namjenu što se ostvaruje odgovarajućim arhitektonsko građevinskim svojstvima vanjske ovojnice i unutrašnjih prostora, a čime su ujedno definirani gubici odnosno dobici topline koje treba namiriti (dovesti ili odvesti), a kako bi se održalo potrebno mikroklimatsko stanje unutar objekta. Uz ovo, u bilancu ulaze i pojedini tehnološki procesi koji se odvijaju u zgradi. Ostvarenje traženih mikroklimatskih uvjeta postiže se različitim složenim termotehničkim sustavima (STS) grijanja, klimatizacije, ventilacije i hlađenja i njihovim kombinacijama, te rasvjetom.
STS-i značajni su potrošači energije i medija. Veliki broj međusobnih interakcija koji se u njima odvija predstavlja problem prilikom izbora pojedinih varijanti u smislu smanjenja investicijskih i pogonskih troškova te zaštite okoliša. Kod realizacije STS-a zadatak je projektanta da uz što prihvatljiviju cijenu investicije udovolji zahtjevima koji su na sustav postavljeni, a isti osmisli tako da ostvaruje svoju funkciju uz što niže troškove. Zahtjev STS-a glede energije i medija vrlo je velik te se prije donošenja konačne odluke o izboru opreme mora provesti analiza određenog broja mogućih rješenja. Analiza mora obuhvatiti sve izvore energije i medija koji su na raspolaganju kao i različite varijante STS-a vodeći računa da se postavljeni zahtjevi ostvare. Ovo se dobrim dijelom odnosi i na izbor tehnologija koje se u zgradi odvijaju.
a. Ulazni parametri za zgradu
* Tehnološki proces definiran je namjenom zgrade (TEH)
* Meteorološki podaci (MET)
Meteorološki podaci unose se kao mjesečni podaci karakteristične godine za područje u kojem se zgrada nalazi. To su vlaga, temperatura, brzina vjetra, podaci o sunčevom zračenju. Oblikovanje podataka za karakterističnu godinu je definirano.
b. Unutrašnji parametri zgrade (OB)
Struktura zgrade definirana je njegovom ovojnicom, unutrašnjim prostorima (zidovi, krov, ostakljenja, zone) i orijentacijom na danoj lokaciji. Temeljem ovih podataka računaju se po mjesecima godišnja potrošnja energije i maksimalna toplinska i rashladna opterećenja te potrebe za medijima.
c. Davaoci (elementi STS-a)
Na osnovi tehnoloških parametara i unutrašnjih parametara dobivaju se potrebne količine energije i medija za zgradu koje moraju namiriti različiti podsustavi;
* Hladna voda (HV) za potrebe hlađenja i tehnologije
* Topla voda (TV) za potrebe grijanja i tehnologije
* Para (TP) za potrebe tehnologije
* Potrošna topla voda (PTV) za različite potrebe
d. Izvori
* Riječna voda (npr. SAVA)
* Električna energija (EL)
* Doknadna voda (DV)
* Geotermalna energija (GEO)
* Goriva (G), tu se podrazumijevaju i obnovljivi izvori
e. Izlazni parametri iz zgrade
* Proizvod (PR) bez obzira na oblik (apstraktan ili konkretan)
* Otpadne topline i mediji (OV)
Toplinsko opterećenje objekta (kW), predstavlja potrebnu snagu uređaja za podmirenje transmisijskih toplinskih gubitaka i toplinskih gubitaka zbog provjetravanja;
Godišnja isporučena energija, Edel [kWh/a], jest energija dovedena tehničkim sustavima zgrade tijekom jedne godine za pokrivanje energetskih potreba za grijanje, hlađenje, ventilaciju, potrošnu toplu vodu, rasvjetu, svih gubitaka sustava te pogon pomoćnih sustava (pumpe, regulacija itd.);
Godišnja primarna energija, Eprim [kWh/a], jest računski određena količina energije za potrebe zgrade tijekom jedne godine koja nije podvrgnuta nijednom postupku pretvorbe;
Godišnja potrebna toplinska energija za grijanje QH,nd [kWh/a], jest računski određena količina topline koju sustavom grijanja treba tijekom jedne godine dovesti u zgradu za održavanje unutarnje projektne temperature u zgradi tijekom razdoblja grijanja zgrade. Ona uključuje toplinske gubitke uslijed transmisije te prirodnog i/ili prisilnog(ventilatorskog) provjetravanja umanjene za toplinske dobitke od sunca i unutrašnjih izvora;
Godišnja potrebna toplinska energija za zagrijavanje potrošne tople vode, QW,nd [kWh/a], jest računski određena količina topline koju sustavom pripreme potrošne tople vode treba dovesti tijekom jedne godine za zagrijavanje vode;
Godišnja potrebna energija za ventilaciju, QVe [kWh/a], jest računski određena količina energije za pripremu zraka sustavom prisilne ventilacije, djelomične klimatizacije i klimatizacije tijekom jedne godine za održavanje stupnja ugodnosti prostora u zgradi;
Godišnja potrebna toplinska energija za hlađenje, QC,nd [kWh/a], jest računski određena količina topline koju sustavom hlađenja treba tijekom jedne godine odvesti iz zgrade za održavanje unutarnje projektne temperature u zgradi tijekom razdoblja hlađenja zgrade;
Godišnja potrebna energija za rasvjetu, EL [kWh/a], jest računski određena količina energije koju treba dovesti zgradi tijekom jedne godine za rasvjetu.
Godišnja potrebna energija za pomoćne uređaje Waux (kWh/a), jest računski određena količina energije koju treba dovesti tijekom godine za pogon pomoćnih uređaja (pumpe, ventilatori, regulacija)
Godišnji toplinski gubici sustava grijanja, QH,ls (=QH,ls,nrvd ) [kWh/a], jesu energetski gubici sustava grijanja tijekom jedne godine koji se ne mogu iskoristiti za održavanje unutarnje temperature u zgradi;
Godišnji toplinski gubici sustava za zagrijavanje potrošne tople vode, QW,ls (=QW,ls,nrvd) [kWh/a], jesu energetski gubici sustava pripreme potrošne tople vode tijekom jedne godine koji se ne mogu iskoristiti za zagrijavanje vode;
Godišnji gubici sustava ventilacije, QVe,ls (=QVe,ls,nrvd ) [kWh/a] jesu energetski gubici sustava ventilacije tijekom jedne godine koji se ne mogu iskoristiti za održavanje unutarnje temperature u zgradi;
Godišnji gubici sustava hlađenja, QC,ls (=QC,ls,nrvd )[kWh/a], jesu energetski gubici sustava hlađenja tijekom jedne godine koji se ne mogu iskoristiti za održavanje unutarnje temperature u zgradi;
Koeficijent transmisijskog toplinskog gubitka, Htr,adj [W/K] jest količnik između toplinskog toka koji se transmisijom prenosi iz grijane zgrade prema vanjskom prostoru i razlike između unutarnje projektne temperature grijanja i vanjske temperature; H'tr,adj = Htr,adj /A [W/(m²•K)], Godišnja isporučena energija, Edel [kWh/a], jest energija dovedena tehničkim sustavima zgrade tijekom jedne godine za pokrivanje energetskih potreba za grijanje, hlađenje, ventilaciju, potrošnu toplu vodu, rasvjetu, za pokrivanje svih gubitaka sustava te pogon pomoćnih sustava (pumpe, regulacija itd.); Ne uključuje obnovljivu energiju (npr. sunca, vjetra..) prikupljenu odgovarajućim sustavima.
Godišnja primarna energija, Eprim [kWh/a], jest računski određena količina energije za potrebe zgrade tijekom jedne godine koja nije podvrgnuta nijednom postupku pretvorbe; obuhvaća ukupnu primarnu energiju za grijanje, pripremu PTV-a, hlađenje i rasvjetu.
Godišnja primarna energija za grijanje i pripremu PTV-a EH,prim [kWh/a], je računski određena količina energije koja se koristi za potrebe grijanja i pripreme PTV-a. Izračunava se uz pomoć faktora primarne energije fp danom u Tablici 1.
Godišnja primarna energija za hlađenje EC,prim [kWh/a], je računski određena količina energije koja se koristi za potrebe hlađenja. Izračunava se uz pomoć faktora primarne energije fp danom u Tablici 1.
Faktor primarne energije, fp je pretvorbeni faktor (Tablica 1) koji uzima u obzir svu potrebnu dodatnu energiju onoj isporučenoj, pri dobivanju, pretvorbi i raspodjeli korištenih energenata kroz procesne lance izvan granice sustava zgrade.
Koeficijent utroška sustava, ep je količnik između godišnje primarne energije za grijanje i PTV Eprim,H i zbroja godišnje topline potrebne za grijanje i zagrijavanje potrošne tople vode (QH,nd + QW,nd )
Godišnja emisija ugljičnog dioksida, CO2 [kg/a], jest masa emitiranog ugljičnog dioksida u vanjski okoliš tijekom jedne godine koja je posljedica energetskih potreba zgrade; računa se u odnosu na godišnju isporučenu energiju Edel za svaki pojedini izvor tj. u odnosu na godišnji utrošak svakog pojedinog energenta.
Proračun se provodi prema važećem Tehničkom propisu kojim se propisuju tehnička svojstva za sustave grijanja i hlađenja u zgradama (TPSGHZ), Tehničkom propisu kojim se propisuju tehnički zahtjevi u pogledu racionalne uporabe energije i toplinske zaštite u zgradama (TPRUETZZ) i prema Pravilniku kojim se propisuje energetski pregled zgrade i energetsko certificiranje (PEPZEC).
Postupak izrade projekta započinje određivanjem toplinskog opterećenja zgrade (potrebne topline za grijanje i hlađenje) koje uključuje transmisijske gubitke i gubitke zbog provjetravanja, umanjene za toplinske dobitke, za odabrano arhitektonsko-građevinsko rješenje i to kod standardne vanjske i unutrašnje temperature.
Za zgradu se zatim definiraju termotehnički sustavi grijanja, hlađenja, ventilacije, potrošne tople vode i rasvjete te eventualni dodatni parametri energetske potrošnje. Pri tome se analiziraju varijante u kojima se koriste alternativni sustavi. Ukoliko predviđene varijante zahtijevaju izmjene u arhitektonsko građevinskom rješenju iste se provode u suradnji s nositeljima arhitektonsko-građevinskog rješenja i za novo rješenje se ponavlja proračun toplinskog opterećenja. Na temelju vršnih opterećenja određuju se nazivne snage uređaja termotehničkih sustava odnosno vrši se izbor opreme.
Za svaki se pojedini sustav potom određuju potrebna toplinska energija za grijanje, provjetravanje, ventilaciju i hlađenje za stvarne klimatske podatke po mjesecima, zatim toplina za pripremu potrošne tople vode, gubici samih izvora topline i gubici transporta medija nosioca topline te potrebna električna energija za rad pomoćnih uređaja termotehničkih sustava. Elementi termotehničkih sustava grupiraju se prema izvoru energije (plin, el. energija, tekuće gorivo, kruto gorivo) te se određuje ukupna potrebna isporučena energija po energentu i skupno. Koristeći faktore primarne energije određuje se potrebna godišnja primarna energija za objekt, koeficijent utroška sustava i emisija CO2. Na osnovi izabranih komponenata termotehničkih sustava radi se ekonomska analiza investicijskih troškova i ako je moguće izračun povrata investicije.
Godišnja isporučena energija, Edel [kWh/a], jest energija dovedena tehničkim sustavima zgrade tijekom jedne godine za pokrivanje energetskih potreba za grijanje, hlađenje, ventilaciju, potrošnu toplu vodu, rasvjetu, svih gubitaka sustava te pogon pomoćnih sustava (pumpe, regulacija itd.);
Godišnja primarna energija, Eprim [kWh/a], jest računski određena količina energije za potrebe zgrade tijekom jedne godine koja nije podvrgnuta nijednom postupku pretvorbe;
Godišnja potrebna toplinska energija za grijanje QH,nd [kWh/a], jest računski određena količina topline koju sustavom grijanja treba tijekom jedne godine dovesti u zgradu za održavanje unutarnje projektne temperature u zgradi tijekom razdoblja grijanja zgrade. Ona uključuje toplinske gubitke uslijed transmisije te prirodnog i/ili prisilnog(ventilatorskog) provjetravanja umanjene za toplinske dobitke od sunca i unutrašnjih izvora;
Godišnja potrebna toplinska energija za zagrijavanje potrošne tople vode, QW,nd [kWh/a], jest računski određena količina topline koju sustavom pripreme potrošne tople vode treba dovesti tijekom jedne godine za zagrijavanje vode;
Godišnja potrebna energija za ventilaciju, QVe [kWh/a], jest računski određena količina energije za pripremu zraka sustavom prisilne ventilacije, djelomične klimatizacije i klimatizacije tijekom jedne godine za održavanje stupnja ugodnosti prostora u zgradi;
Godišnja potrebna toplinska energija za hlađenje, QC,nd [kWh/a], jest računski određena količina topline koju sustavom hlađenja treba tijekom jedne godine odvesti iz zgrade za održavanje unutarnje projektne temperature u zgradi tijekom razdoblja hlađenja zgrade;
Godišnja potrebna energija za rasvjetu, EL [kWh/a], jest računski određena količina energije koju treba dovesti zgradi tijekom jedne godine za rasvjetu.
Godišnja potrebna energija za pomoćne uređaje Waux (kWh/a), jest računski određena količina energije koju treba dovesti tijekom godine za pogon pomoćnih uređaja (pumpe, ventilatori, regulacija)
Godišnji toplinski gubici sustava grijanja, QH,ls (=QH,ls,nrvd ) [kWh/a], jesu energetski gubici sustava grijanja tijekom jedne godine koji se ne mogu iskoristiti za održavanje unutarnje temperature u zgradi;
Godišnji toplinski gubici sustava za zagrijavanje potrošne tople vode, QW,ls (=QW,ls,nrvd) [kWh/a], jesu energetski gubici sustava pripreme potrošne tople vode tijekom jedne godine koji se ne mogu iskoristiti za zagrijavanje vode;
Godišnji gubici sustava ventilacije, QVe,ls (=QVe,ls,nrvd ) [kWh/a] jesu energetski gubici sustava ventilacije tijekom jedne godine koji se ne mogu iskoristiti za održavanje unutarnje temperature u zgradi;
Godišnji gubici sustava hlađenja, QC,ls (=QC,ls,nrvd )[kWh/a], jesu energetski gubici sustava hlađenja tijekom jedne godine koji se ne mogu iskoristiti za održavanje unutarnje temperature u zgradi;
Koeficijent transmisijskog toplinskog gubitka, Htr,adj [W/K] jest količnik između toplinskog toka koji se transmisijom prenosi iz grijane zgrade prema vanjskom prostoru i razlike između unutarnje projektne temperature grijanja i vanjske temperature; H'tr,adj = Htr,adj /A [W/(m²•K)], Godišnja isporučena energija, Edel [kWh/a], jest energija dovedena tehničkim sustavima zgrade tijekom jedne godine za pokrivanje energetskih potreba za grijanje, hlađenje, ventilaciju, potrošnu toplu vodu, rasvjetu, za pokrivanje svih gubitaka sustava te pogon pomoćnih sustava (pumpe, regulacija itd.); Ne uključuje obnovljivu energiju (npr. sunca, vjetra..) prikupljenu odgovarajućim sustavima.
Godišnja primarna energija, Eprim [kWh/a], jest računski određena količina energije za potrebe zgrade tijekom jedne godine koja nije podvrgnuta nijednom postupku pretvorbe; obuhvaća ukupnu primarnu energiju za grijanje, pripremu PTV-a, hlađenje i rasvjetu.
Godišnja primarna energija za grijanje i pripremu PTV-a EH,prim [kWh/a], je računski određena količina energije koja se koristi za potrebe grijanja i pripreme PTV-a. Izračunava se uz pomoć faktora primarne energije fp danom u Tablici 1.
Godišnja primarna energija za hlađenje EC,prim [kWh/a], je računski određena količina energije koja se koristi za potrebe hlađenja. Izračunava se uz pomoć faktora primarne energije fp danom u Tablici 1.
Faktor primarne energije, fp je pretvorbeni faktor (Tablica 1) koji uzima u obzir svu potrebnu dodatnu energiju onoj isporučenoj, pri dobivanju, pretvorbi i raspodjeli korištenih energenata kroz procesne lance izvan granice sustava zgrade.
Koeficijent utroška sustava, ep je količnik između godišnje primarne energije za grijanje i PTV Eprim,H i zbroja godišnje topline potrebne za grijanje i zagrijavanje potrošne tople vode (QH,nd + QW,nd )
Godišnja emisija ugljičnog dioksida, CO2 [kg/a], jest masa emitiranog ugljičnog dioksida u vanjski okoliš tijekom jedne godine koja je posljedica energetskih potreba zgrade; računa se u odnosu na godišnju isporučenu energiju Edel za svaki pojedini izvor tj. u odnosu na godišnji utrošak svakog pojedinog energenta.
Proračun se provodi prema važećem Tehničkom propisu kojim se propisuju tehnička svojstva za sustave grijanja i hlađenja u zgradama (TPSGHZ), Tehničkom propisu kojim se propisuju tehnički zahtjevi u pogledu racionalne uporabe energije i toplinske zaštite u zgradama (TPRUETZZ) i prema Pravilniku kojim se propisuje energetski pregled zgrade i energetsko certificiranje (PEPZEC).
Postupak izrade projekta započinje određivanjem toplinskog opterećenja zgrade (potrebne topline za grijanje i hlađenje) koje uključuje transmisijske gubitke i gubitke zbog provjetravanja, umanjene za toplinske dobitke, za odabrano arhitektonsko-građevinsko rješenje i to kod standardne vanjske i unutrašnje temperature.
Za zgradu se zatim definiraju termotehnički sustavi grijanja, hlađenja, ventilacije, potrošne tople vode i rasvjete te eventualni dodatni parametri energetske potrošnje. Pri tome se analiziraju varijante u kojima se koriste alternativni sustavi. Ukoliko predviđene varijante zahtijevaju izmjene u arhitektonsko građevinskom rješenju iste se provode u suradnji s nositeljima arhitektonsko-građevinskog rješenja i za novo rješenje se ponavlja proračun toplinskog opterećenja. Na temelju vršnih opterećenja određuju se nazivne snage uređaja termotehničkih sustava odnosno vrši se izbor opreme.
Za svaki se pojedini sustav potom određuju potrebna toplinska energija za grijanje, provjetravanje, ventilaciju i hlađenje za stvarne klimatske podatke po mjesecima, zatim toplina za pripremu potrošne tople vode, gubici samih izvora topline i gubici transporta medija nosioca topline te potrebna električna energija za rad pomoćnih uređaja termotehničkih sustava. Elementi termotehničkih sustava grupiraju se prema izvoru energije (plin, el. energija, tekuće gorivo, kruto gorivo) te se određuje ukupna potrebna isporučena energija po energentu i skupno. Koristeći faktore primarne energije određuje se potrebna godišnja primarna energija za objekt, koeficijent utroška sustava i emisija CO2. Na osnovi izabranih komponenata termotehničkih sustava radi se ekonomska analiza investicijskih troškova i ako je moguće izračun povrata investicije.
ZAKONODAVNA OSNOVA
Direktiva o energetskoj učinkovitosti zgrada 2002/91/EC (EPBD I) i njena novelacija Direktiva o energetskoj učinkovitosti zgrada 2010/31/EU (EPBD II) donesena je s ciljem uštede energije u zgradama, promocije energetske učinkovitosti i smanjenja emisije ugljičnog dioksida. Direktiva utvrđuje zahtjeve za poboljšanje energetske učinkovitosti:
* uspostavu općeg okvira za metodologiju proračuna energetske učinkovitosti zgrada
* primjenu minimalnih zahtjeva energetske učinkovitosti za nove zgrade
* primjenu minimalnih zahtjeva energetske učinkovitosti za postojeće zgrade prilikom značajne obnove zgrada
* povećanje broja zgrada gotovo nulte energije
* energetsko certificiranje zgrada
* redovite preglede sustava grijanja i klimatizacije u zgradama
* neovisne sustavekontrole energetskih certifikata i izvješća o pregledu
Implementacija EPBD I i EPBD II u hrvatsko zakonodavstvo i ciljevi zaštite okoliša stvorili su važan okvir za uvođenje energetskih mjerila za nove zgrade, energetsku obnovu postojećih i gradnju suvremenih, zgrada gotovo nulte energije i konačno energetsko certificiranje zgrada. Proces energetskog certificiranja zgrada donosi niz ključnih promjena koje će značajno utjecati na podizanje kvalitete gradnje, osuvremenjivanje postojećih zgrada, povećanje standarda i komfora u zgradama, smanjenje troškova održavanja zgrada, primjenu inovativnih tehnologija i rješenja, razvoj integralnog pristupa projektiranju i dugoročni pristup analizi zgrade uzimajući u obzir cijeli njen životni vijek.
Osnovni cilj Direktive 2010/31/EU (EPBD II) je obvezati na nužnost smanjenja potrošnje svih vrsta energije u cjelokupnom fondu budućih i postojećih zgrada. Uzimajući u obzir dugi životni vijek zgrada (od 50 do više od 100 godina) najveći je, kratkoročni i srednjoročni energetski potencijal u postojećem fondu zgrada. Nove zgrade moraju biti građene tako da udovoljavaju zadanim minimalnim zahtjevima energetske učinkovitosti. Za zgrade s ploštinom korisne površine 50 m2 i veće koje moraju ispuniti zahtjeve energetske učinkovitosti i koje se griju na unutarnju temperaturu ≥ 18 °C mora se istražiti isplativost primjene alternativnih energetskih sustava baziranih na decentralnim sustavima obnovljivih izvora energije, daljinskom/blokovskom grijanju i/ili hlađenju naročito ako se baziraju na obnovljivim izvorima energije, na sustavima kogeneracije, te dizalicama topline i sl. uz pretpostavku da je potrebna energija za grijanje i hlađenje svedena na troškovno optimalnu razinu. Elaborat je obavezan prilog projektnoj dokumentaciji i mora biti dostupan za provjeru nadležnim tijelima. Analiza alternativnih sustava može se provesti za pojedinačnu zgradu ili grupu sličnih zgrada ili sličnu tipologiju zgrada na istom području, ili za sve zgrade povezane na isti daljinski/blokovski sustav. Kod postojećih zgrada koje planiraju značajnu obnovu zgrada kojom se unaprjeđuje njihova energetska učinkovitost kako bi se ispunili minimalni zahtjevi energetske učinkovitosti, preporuča se korištenje visokoučinkovitih sustava koji se baziraju na alternativnim sustavima kada je to tehnički, funkcionalno i ekonomski izvedivo . Također, uvodi se obavezni redoviti pregled dostupnih dijelova sustava grijanja - proizvodnje, sustava upravljanja i cirkulacijskih crpki, za kotlove efektivne nazivne snage veće od 20 kW i obvezni redoviti pregled dostupnih dijelova sustava klimatizacije efektivne nazivne snage veće od 12 kW. Pregled uključuje ocjenu učinkovitosti i dimenzioniranja kotla i usporedbu snage kotla odnosno sustava klimatizacije sa stvarnim potrebama za energijom za grijanje ili hlađenje u zgradi. Vremenski period u kojem je obavezno provoditi pregled određuje država članica. Za kotlove efektivne nazivne snage 100 kW i veće redovni pregled se provodi svake 2 godine, a ako je energent plin pregled se provodi svake 4 godine. Minimalna preporučena mjera je osiguravanje savjeta korisnicima o zamjeni kotla, drugim promjena u sustavu grijanja i korištenju alternativnih sustava grijanja kako bi se ocijenila učinkovitosti i odredila potrebna snaga sustava grijanja. Iste minimalne mjere se odnose i na sustave klimatizacije u zgradama.
Zahtjevi za povećanje energetske učinkovitosti zgrada se primjenjuju i kod postojećih zgrada kada se provodi značajna obnove zgrade i kada je to svedeno na troškovno optimalnu razinu. Iz tog razloga potrebno je odrediti koji su minimalni zahtjevi energetske učinkovitosti za obnovljene dijelove ovojnice i tehničke sustave zgrade. Obnovu postojećih zgrada potrebno je usmjeravati prema zgradama gotovo nulte energije.
EPBD I se u RH počela implementirati kroz Zakon o prostornom uređenju i gradnji (NN 76/07) na temelju Akcijskog plana za implementaciju EPBD I izrađenog u MZOPUG tijekom 2007. Krovni zakon za daljnju implementaciju EPBD I i EPBD II je Zakon o učinkovitom korištenju energije u neposrednoj potrošnji (NN 152/08, 55/12,101/13 i 14/14), te od 1. siječnja 2014. Zakon o gradnji (NN 153/13)) i prateći tehnički propisi i pravilnici. Osnovni su: Tehnički propis o racionalnoj uporabi energije i toplinskoj zaštiti zgrada(NN 110/08, 89/09, 79/13 i 90/13) i Tehnički propis o racionalnoj uporabi energije i toplinskoj zaštiti zgrada (NN 97/14.), Tehnički propis o sustavima grijanja i hlađenja u zgradama (NN110/08), Pravilnik o energetskim pregledima građevine i energetskom certificiranju zgrada (NN 81/12, 29/13 i 78/13), Pravilnik o energetskom pregledu zgrade i energetskom certificiranju (NN 48/14), Pravilnik o uvjetima i mjerilima za osobe koje provode energetske preglede i energetsko certificiranje zgrada (NN 81/12, 64/13), Pravilnik o kontroli energetskih certifikata zgrada i izvješća o energetskim pregledima građevina (NN 81/12 i 79/13), Pravilnik o uvjetima i načinu izdavanja potvrde hrvatskim državljanima i pravnim osobama za ostvarivanje prava pružanja usluga regulirane profesije energetskog certificiranja i energetskog pregleda zgrade u državama ugovornicama Ugovora o Europskom ekonomskom prostoru (NN 47/14.), Metodologija provođenja energetskih pregleda građevina i Algoritam za izračun energetskih svojstava zgrada.
Članak 6. EPBD II „Nove zgrade
1. Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da nove zgrade ispune minimalne zahtjeve energetske učinkovitosti određene u skladu s člankom 4.
Države članice osiguravaju da se kod novih zgrada prije početka gradnje razmotri i uzme u obzir tehnička, okolišna i gospodarska izvedivost visokoučinkovitih alternativnih sustava, poput onih koji su navedeni u nastavku, ako su oni raspoloživi:
(a) decentralizirani sustavi opskrbe energijom na temelju energije iz obnovljivih izvora; (b) kogeneracija;
(c) daljinsko ili blokovsko grijanje ili hlađenje, posebno ako se u cijelosti ili djelomično temelji na energiji iz obnovljivih izvora;
(d) dizalice topline.
2. Države članice osiguravaju da se analiza alternativnih sustava iz stavka 1. dokumentira i bude raspoloživa u svrhu provjere.
3. Ta se analiza alternativnih sustava može provesti za pojedinačne zgrade ili skupine sličnih zgrada ili za zgrade zajedničke tipologije na istom području. Što se tiče skupnih sustava grijanja i hlađenja, analiza se može provesti za sve zgrade koje su povezane na sustav na istom području."
Članak 7. EPBD II „Postojeće zgrade
Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da se prilikom značajne obnove zgrada unaprijedi energetska učinkovitost čitave zgrade ili obnovljenog dijela zgrade kako bi se ispunili minimalni zahtjevi energetske učinkovitosti u skladu s člankom 4., u mjeri u kojoj je to tehnički, funkcionalno i gospodarski izvedivo.
Ti se zahtjevi primjenjuju na čitavu obnovljenu zgradu ili građevinsku cjelinu. Zahtjevi se osim toga, ili umjesto toga, mogu primjenjivati i na obnovljene građevinske elemente.
Države članice osim toga poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da se kod naknadne ugradnje ili zamjene građevinskog elementa koji čini dio ovojnice zgrade i koji ima značajan utjecaj na energetsku učinkovitost ovojnice zgrade ispune minimalni zahtjevi energetske učinkovitosti za građevinski element, u mjeri u kojoj je to tehnički, funkcionalno i gospodarski izvedivo.
Države članice te minimalne zahtjeve energetske učinkovitosti utvrđuju u skladu s člankom 4.
Države članice potiču da se u slučaju zgrada koje se podvrgavaju značajnoj obnovi razmotre i uzmu u obzir visokoučinkoviti alternativni sustavi, kako je navedeno u članku 6. stavku 1., u mjeri u kojoj je to tehnički, funkcionalno i gospodarski izvedivo."
Općeniti okvir za izračun energetske učinkovitosti zgrada prema EPBD II (Annex I) zasniva se na izračunatoj ili stvarnoj godišnjoj potrošnji energije kako bi se zadovoljile različite potrebe s obzirom na tipično korištenje zgrade i koje će prikazati potrebe za energijom za grijanje i hlađenje (energija potrebna da se izbjegne pregrijavanje) kako bi se ostvarili predviđeni temperaturni uvjeti u zgradi te potrebe za potrošnom toplom vodom. Metodologija mora uključiti Europske norme i biti u skladu s relevantnim zakonodavstvom, uključujući i Direktivu 2009/28/EC o promociji korištenja obnovljivih izvora energije.
Energetska svojstva zgrade trebaju biti transparentno izražena i uključuju iskazivanje indikatora potrošnje energije i numerički indikator primarne energije prema faktorima primarne energije za pojedini energent (određenima prema nacionalnim ili regionalnim godišnjim prosjecima ili prema specifičnoj vrijednosti za proizvodnju na lokaciji).
Metodologija mora obuhvatiti najmanje slijedeće elemente:
* stvarne toplinske karakteristike zgrade uključujući i njezine unutarnje pregrade
Toplinski kapacitet
Toplinsku izolaciju
Pasivno grijanje
Elemente za hlađenje
Toplinske mostove
* Postrojenja za grijanje i opskrbu toplom vodom, uključujući i njihovu izolaciju
* Uređaje za kondicioniranje zraka
* Prirodnu i mehaničku ventilaciju što može uključivati i zrakopropusnost
* Rasvjetu (uglavnom kod nestambenog sektora)
* Oblikovanje, položaj i orijentaciju zgrade, uključujući i vanjske klimatske uvjete
* Pasivne solarne sustave i zaštitu od direktnog zračenja Sunca
* Unutarnje klimatske uvjete uključujući i zahtjeve definirane projektom
* Unutarnje opterećenje
Polazeći od činjenice da su zgrade i sustavi u njima integralno rješenje arhitektonske, građevinske, strojarske i elektrotehničke struke i da svaka grupa koja nudi određeno rješenje za zgradu na osnovi projektnog zadatka,postavlja koncepciju koja će se realizirati kroz ideju odnosno glavni projekt, predloženo se rješenje smatra osnovnim za daljnju analizu. Projekt zgrade mora biti usklađen sa zahtjevima TPRUETZZ. Projektanti koji nude određeno rješenje moraju isto izraditi u skladu s navedenim TPRUETZZ, propisanim normama i drugim tehničkim specifikacijama navedenim u TPRUETZZ, Algoritmu ili poznatim iz dobre inženjerske prakse.
Zahtjevi za nove i postojeće zgrade kod značajne obnove u smislu uštede energije i toplinske zaštite:
1. najvećom dopuštenom godišnjom potrebnom toplinskom energijom za grijanje po jedinici ploštine korisne površine zgrade, odnosno po jedinici obujma grijanog dijela zgrade,
2. najvećom dopuštenom primarnom energijom po jedinici ploštine korisne površine zgrade,
3. najvećim dopuštenim koeficijentom transmisijskog toplinskog gubitka po jedinici ploštine ovojnice grijanog dijela zgrade,
4. sprječavanjem pregrijavanja prostorija zgrade zbog djelovanja sunčeva zračenja tijekom ljeta,
5. dopuštenom zrakopropusnosti ovojnice zgrade,
6. najvećim dopuštenim koeficijentima prolaska topline pojedinih građevnih dijelova ovojnice grijanog dijela zgrade i pojedinih građevnih dijelova između grijanih dijelova zgrade različitih korisnika,
7. smanjenjem utjecaja toplinskih mostova,
8. najvećom dopuštenom kondenzacijom vodene pare unutar građevnog dijela zgrade,
4. sprječavanjem pregrijavanja prostorija zgrade zbog djelovanja sunčeva zračenja tijekom ljeta,
5. dopuštenom zrakopropusnosti ovojnice zgrade,
6. najvećim dopuštenim koeficijentima prolaska topline pojedinih građevnih dijelova ovojnice grijanog dijela zgrade i pojedinih građevnih dijelova između grijanih dijelova zgrade različitih korisnika,
7. smanjenjem utjecaja toplinskih mostova,
8. najvećom dopuštenom kondenzacijom vodene pare unutar građevnog dijela zgrade,
9. sprječavanjem površinske kondenzacije vodene pare,
10. učinkovitošću tehničkog sustava grijanja, hlađenja, ventilacije, klimatizacije i pripreme potrošne tople vode,
11. najvećom dopuštenom godišnjom potrebnom energijom za rasvjetu zgrade, osim jednoobiteljskih i višestambenih zgrada,
12. razredom učinkovitosti sustava automatizacije i upravljanja zgrade,
13. udjelom obnovljivih izvora energije u ukupnoj potrošnji primarne energije,
Zahtjevi za nove i postojeće zgrade kod značajne obnove u smislu korištenja obnovljivih izvora energije:
– najmanje 20 % ukupne potrebne energije za rad sustava u zgradi podmireno energijom iz obnovljivih izvora energije, ili je
– udio u ukupnoj finalnoj energiji za grijanje i hlađenje zgrade i pripremu potrošne tople vode dobiven na jedan od sljedećih načina:
1. najmanje 25 % iz sunčeva zračenja,
10. učinkovitošću tehničkog sustava grijanja, hlađenja, ventilacije, klimatizacije i pripreme potrošne tople vode,
11. najvećom dopuštenom godišnjom potrebnom energijom za rasvjetu zgrade, osim jednoobiteljskih i višestambenih zgrada,
12. razredom učinkovitosti sustava automatizacije i upravljanja zgrade,
13. udjelom obnovljivih izvora energije u ukupnoj potrošnji primarne energije,
Zahtjevi za nove i postojeće zgrade kod značajne obnove u smislu korištenja obnovljivih izvora energije:
– najmanje 20 % ukupne potrebne energije za rad sustava u zgradi podmireno energijom iz obnovljivih izvora energije, ili je
– udio u ukupnoj finalnoj energiji za grijanje i hlađenje zgrade i pripremu potrošne tople vode dobiven na jedan od sljedećih načina:
1. najmanje 25 % iz sunčeva zračenja,
2. najmanje 30 % iz plinovite biomase,
3. najmanje 50 % iz čvrste biomase,
4. najmanje 70 % iz geotermalne energije,
4. najmanje 70 % iz geotermalne energije,
5. najmanje 50 % iz topline okoline,
6. najmanje 50 % iz kogeneracijskog postrojenja s visokom učinkovitošću u skladu s posebnim propisom, ili je 50 % energetskih potreba zgrade podmireno iz daljinskog grijanja koje ispunjava zahtjev ili je godišnja potrebna toplina za grijanje zgrade izračunata po jedinici ploštine korisne površine zgrade ili po jedinici obujma grijanog dijela zgrade, za najmanje 30 % niža od dopuštene vrijednosti iz članaka 9., 10. odnosno 11. TPRUETZZ.
Dodatni tehnički zahtjevi dani su u TPRUETZZ. TPRUETZZ definira i sadržaj projekata zgrade u odnosu na racionalnu uporabu energije i toplinsku zaštitu u zgradama. TPRUETZZ traži da se za zgrade s ploštinom korisne površine 50 m2 i veće zahtjevu za izdavanje građevinske dozvole, odnosno potvrdi glavnog projekta obavezno prilaže elaborat tehničke, ekološke i ekonomske izvedivosti alternativnih sustava opskrbe energijom. Iz iznesenog proizlazi da je u elaboratu potrebno dati poseban osvrt na primijenjene alternativne sustave s tehničkim opisom i proračunima za analizirane sustave. Da bi se dokazala tehnička, ekološka i ekonomska opravdanost primijenjenih sustava potrebno je provesti analizu iz koje su vidljive prednosti koje donose odabrana rješenja i to kroz potrebnu energiju, primarnu energiju i smanjenje emisije CO2. Ekonomsku opravdanost treba pokazati kroz cijenu investicije za pojedinu varijantu, ukoliko za to postoje dostupni podaci. Sve varijante moraju zadovoljiti minimalne zahtjeve što znači da pojedina izračunata potrebna energija mora biti najmanje u granicama propisanim TPRUETZZ, ili bolje od toga.
Arhitektonsko građevinski projekt – toplinske karakteristike vanjske ovojnice zgrade
Osnovna varijanta (primjer A) predstavlja polazno arhitektonsko rješenje (ili zatečeno stanje kod postojeće zgrade) s definiranom ovojnicom zgrade i namjenom prostora. Dobivena je na osnovi analize mogućih arhitektonsko-građevinskih rješenja te odabira investitora koji se je odlučio za jednu od predloženih izvedbi. Promatrane varijante (primjeri B i C) predstavljaju modificirano osnovno arhitektonsko-građevinsko rješenje u smislu primijenjenih složenih termotehničkih sustava odnosno alternativnih izvora energije. Sve promatrane varijante moraju zadovoljiti minimalne zahtjeve TPRUETZZ.
Kako o toplinskim svojstvima vanjske ovojnice zgrade ovise toplinski gubici a time i izbor sustava opskrbe energijom, potrebno je u ranoj fazi projektiranja donijeti strateške odluke vezano na postizanje određenog nivoa toplinske zaštite, kako bi se izbjeglo predimenzioniranje sustava, te omogućila primjena alternativnih sustava. Što su manji toplinski gubici iz zgrade odnosno viši nivo toplinske zaštite, to je veća mogućnost primjene alternativnih sustava opskrbe energijom. Ovdje dolazi do izražaja potreba integralnog projektiranja i razmatranja energetskog koncepta zgrade u najranijoj fazi projektiranja. Prije same analize tehničkih sustava zgrade potrebno je u suradnji svih projektanata donijeti odluku o nivou toplinske zaštite zgrade. Pri tome ona mora biti u skladu sa zahtjevima TPRUETZZ, ali može biti i bitno bolja, kako bi se ostvario energetski razred A ili A+.
TEHNIČKI ENERGETSKI ALGORITAM
Analiza započinje ispunjavanjem obrasca za osnovno rješenje sustava (Varijanta I) u kojem se nalaze glavni podaci o zgradi te opis sustava i korištenih izvora energije. Pri tome treba usvojiti osnovnu ili naprednu varijantu toplinske zaštite i s odabranom varijantom uči u daljnju analizu, te se eventualno, po potrebi vraćati na korekcije u arhitektonsko građevnom dijelu projekta u smislu toplinske zaštite. Potom se unose podaci o energijama potrebnim za grijanje (uključena i energija za zagrijavanje zraka dovedenog prirodnom i/ili mehaničkom ventilacijom), pripremu PTV-a, hlađenje, ventilaciju (samo za pripremu zraka bez gubitaka u sustavu) i rasvjetu.
Podatke o toplini za grijanje je potrebno provjeriti u odnosu na najveće dopuštene vrijednosti definirane u TPRUETZZ. Energetski gubici svakog pojedinog dijela sustava se unose u zasebna polja, kao i energija za pogon pomoćnih uređaja. Potom je potrebno izračunati godišnju isporučenu energiju građevini (onu koju plaća potrošač) te potrebnu ukupnu primarnu energiju (koja obuhvaća primarnu energiju za grijanje i PTV, hlađenje i rasvjetu). Na temelju podataka o primarnoj energiji za grijanje i PTV potrebno je izračunati koeficijent utroška energije ep.
Na kraju se na temelju podatka o potrošnji primarne energije izračunava emisija CO2 te zasebno daje udio obnovljivih izvora u energiji za grijanje i PTV. Postupak se ponavlja za svako slijedeće predloženo rješenje s primijenjenim alternativnim sustavima i prilagođenim eventualnim dodatnim građevnim mjerama. Ovdje se dodatno izračunavaju i godišnje uštede energije u odnosu na polazno rješenje, izražene u kWh/a i kn/a, te jednostavni period povrata investicije ukoliko je moguće procijeniti razliku cijene investicije osnovnog (Varijanta I) i alternativnog sustava (Varijanta II, III...).
Za brzi orijentacijski proračun može se koristiti dijagrame dane za tipske sustave u dodatku 1 norme DIN 4701-10. s time da se u tablice konačnog elaborata unose samo veličine dobivene za stvarni objekt detaljnim (vidi također Poglavlje 3.4), odnosno Algoritmima. U elaboratu je uz polazno rješenje potrebno priložiti analizu još najmanje dva alternativna sustava (Varijanta I i II) s primijenjenim mjerama za povećanje energetske učinkovitosti i korištenim alternativnim sustavima kao što su primjerice decentralizirani sustavi s obnovljivim izvorima (sunce, biomasa, vjetar..), daljinskim grijanjem/hlađenjem, dizalicama topline.
Odabir konačnog rješenja za izvođenje ostavlja se na izbor investitoru i projektantu temeljem provedene analize, uz uvjet da sva rješenja zadovoljavaju zahtjeve iz TPRUETZZ o najvišim dopuštenim vrijednostima QH,nd i Htr,adj . Na kraju elaborata je potrebno navesti koje je rješenje odabrano za izvođenje uz kratko objašnjenje.
6. najmanje 50 % iz kogeneracijskog postrojenja s visokom učinkovitošću u skladu s posebnim propisom, ili je 50 % energetskih potreba zgrade podmireno iz daljinskog grijanja koje ispunjava zahtjev ili je godišnja potrebna toplina za grijanje zgrade izračunata po jedinici ploštine korisne površine zgrade ili po jedinici obujma grijanog dijela zgrade, za najmanje 30 % niža od dopuštene vrijednosti iz članaka 9., 10. odnosno 11. TPRUETZZ.
Dodatni tehnički zahtjevi dani su u TPRUETZZ. TPRUETZZ definira i sadržaj projekata zgrade u odnosu na racionalnu uporabu energije i toplinsku zaštitu u zgradama. TPRUETZZ traži da se za zgrade s ploštinom korisne površine 50 m2 i veće zahtjevu za izdavanje građevinske dozvole, odnosno potvrdi glavnog projekta obavezno prilaže elaborat tehničke, ekološke i ekonomske izvedivosti alternativnih sustava opskrbe energijom. Iz iznesenog proizlazi da je u elaboratu potrebno dati poseban osvrt na primijenjene alternativne sustave s tehničkim opisom i proračunima za analizirane sustave. Da bi se dokazala tehnička, ekološka i ekonomska opravdanost primijenjenih sustava potrebno je provesti analizu iz koje su vidljive prednosti koje donose odabrana rješenja i to kroz potrebnu energiju, primarnu energiju i smanjenje emisije CO2. Ekonomsku opravdanost treba pokazati kroz cijenu investicije za pojedinu varijantu, ukoliko za to postoje dostupni podaci. Sve varijante moraju zadovoljiti minimalne zahtjeve što znači da pojedina izračunata potrebna energija mora biti najmanje u granicama propisanim TPRUETZZ, ili bolje od toga.
Arhitektonsko građevinski projekt – toplinske karakteristike vanjske ovojnice zgrade
Osnovna varijanta (primjer A) predstavlja polazno arhitektonsko rješenje (ili zatečeno stanje kod postojeće zgrade) s definiranom ovojnicom zgrade i namjenom prostora. Dobivena je na osnovi analize mogućih arhitektonsko-građevinskih rješenja te odabira investitora koji se je odlučio za jednu od predloženih izvedbi. Promatrane varijante (primjeri B i C) predstavljaju modificirano osnovno arhitektonsko-građevinsko rješenje u smislu primijenjenih složenih termotehničkih sustava odnosno alternativnih izvora energije. Sve promatrane varijante moraju zadovoljiti minimalne zahtjeve TPRUETZZ.
Kako o toplinskim svojstvima vanjske ovojnice zgrade ovise toplinski gubici a time i izbor sustava opskrbe energijom, potrebno je u ranoj fazi projektiranja donijeti strateške odluke vezano na postizanje određenog nivoa toplinske zaštite, kako bi se izbjeglo predimenzioniranje sustava, te omogućila primjena alternativnih sustava. Što su manji toplinski gubici iz zgrade odnosno viši nivo toplinske zaštite, to je veća mogućnost primjene alternativnih sustava opskrbe energijom. Ovdje dolazi do izražaja potreba integralnog projektiranja i razmatranja energetskog koncepta zgrade u najranijoj fazi projektiranja. Prije same analize tehničkih sustava zgrade potrebno je u suradnji svih projektanata donijeti odluku o nivou toplinske zaštite zgrade. Pri tome ona mora biti u skladu sa zahtjevima TPRUETZZ, ali može biti i bitno bolja, kako bi se ostvario energetski razred A ili A+.
TEHNIČKI ENERGETSKI ALGORITAM
Analiza započinje ispunjavanjem obrasca za osnovno rješenje sustava (Varijanta I) u kojem se nalaze glavni podaci o zgradi te opis sustava i korištenih izvora energije. Pri tome treba usvojiti osnovnu ili naprednu varijantu toplinske zaštite i s odabranom varijantom uči u daljnju analizu, te se eventualno, po potrebi vraćati na korekcije u arhitektonsko građevnom dijelu projekta u smislu toplinske zaštite. Potom se unose podaci o energijama potrebnim za grijanje (uključena i energija za zagrijavanje zraka dovedenog prirodnom i/ili mehaničkom ventilacijom), pripremu PTV-a, hlađenje, ventilaciju (samo za pripremu zraka bez gubitaka u sustavu) i rasvjetu.
Podatke o toplini za grijanje je potrebno provjeriti u odnosu na najveće dopuštene vrijednosti definirane u TPRUETZZ. Energetski gubici svakog pojedinog dijela sustava se unose u zasebna polja, kao i energija za pogon pomoćnih uređaja. Potom je potrebno izračunati godišnju isporučenu energiju građevini (onu koju plaća potrošač) te potrebnu ukupnu primarnu energiju (koja obuhvaća primarnu energiju za grijanje i PTV, hlađenje i rasvjetu). Na temelju podataka o primarnoj energiji za grijanje i PTV potrebno je izračunati koeficijent utroška energije ep.
Na kraju se na temelju podatka o potrošnji primarne energije izračunava emisija CO2 te zasebno daje udio obnovljivih izvora u energiji za grijanje i PTV. Postupak se ponavlja za svako slijedeće predloženo rješenje s primijenjenim alternativnim sustavima i prilagođenim eventualnim dodatnim građevnim mjerama. Ovdje se dodatno izračunavaju i godišnje uštede energije u odnosu na polazno rješenje, izražene u kWh/a i kn/a, te jednostavni period povrata investicije ukoliko je moguće procijeniti razliku cijene investicije osnovnog (Varijanta I) i alternativnog sustava (Varijanta II, III...).
Za brzi orijentacijski proračun može se koristiti dijagrame dane za tipske sustave u dodatku 1 norme DIN 4701-10. s time da se u tablice konačnog elaborata unose samo veličine dobivene za stvarni objekt detaljnim (vidi također Poglavlje 3.4), odnosno Algoritmima. U elaboratu je uz polazno rješenje potrebno priložiti analizu još najmanje dva alternativna sustava (Varijanta I i II) s primijenjenim mjerama za povećanje energetske učinkovitosti i korištenim alternativnim sustavima kao što su primjerice decentralizirani sustavi s obnovljivim izvorima (sunce, biomasa, vjetar..), daljinskim grijanjem/hlađenjem, dizalicama topline.
Odabir konačnog rješenja za izvođenje ostavlja se na izbor investitoru i projektantu temeljem provedene analize, uz uvjet da sva rješenja zadovoljavaju zahtjeve iz TPRUETZZ o najvišim dopuštenim vrijednostima QH,nd i Htr,adj . Na kraju elaborata je potrebno navesti koje je rješenje odabrano za izvođenje uz kratko objašnjenje.
PROJEKTNI PARAMETRI
Meteorološke podloge
Postizanje zadovoljavajućeg stupnja ugode u prostorijama u kojima se boravi u velikoj mjeri ovisi o vanjskim uvjetima – temperaturi, vlažnosti i strujanju zraka te Sunčevom zračenju. Za proračun fizikalnih svojstava zgrade u smislu racionalne uporabe energije i toplinske zaštite potrebno je raspolagati s nizom meteoroloških podataka.
Meteorološke veličine koje je potrebno primarno analizirati za primjenu u energetski učinkovitom projektiranju zgrada su slijedeće:
- temperatura zraka; - vlažnost zraka;
- strujanje zraka;
- globalno Sunčevo zračenje.
Unutarnja projektna temperatura grijanja
Za proračun potrebne topline za grijanje QH,nd primjenjuju se vrijednosti temperatura u skladu s TPRUETZZ odnosno tablicom 1.1. Unutarnje proračunske temperature „Algoritma za proračun potrebne energije za grijanje i hlađenje prostora zgrada prema HRN EN ISO 13790".
Projektna vanjska temperatura zraka
Proračunska ili normirana vanjska projektna temperatura zraka je ona vrijednost temperature vanjskog zraka koja se uzima u obzir pri proračunu toplinskog opterećenje sustava grijanja/hlađenja. Na temelju normiranih vrijednosti vanjskih temperatura za zimu i ljeto određuju se nazivne snage uređaja termotehničkih sustava odnosno vrši se izbor opreme. Projektna vanjska temperatura uzima se prema podacima danim u normi za proračun normiranog toplinskog opterećenja. Za proračun QH,nd koriste se podaci iz važećeg TPRUETZZ.
INTEGRALNO PROJEKTIRANJE
Energetski koncept je integralno i optimalno rješenje u smislu opskrbe energijom i potrošnje energije u projektiranim građevinama. Koncepcija cjelovitog ili integralnog energetski učinkovitog projektiranja podrazumijeva istovremeno razmatranje svih aspekata građevine, od arhitekture, pročelja i funkcije, preko konstrukcije, protupožarne zaštite, akustike, pa do potrošnje energije i ekološke kvalitete zgrade, te gospodarenje otpadom. Osnovne metode projektiranja energetski učinkovite zgrade uključuju tri bitna elementa:
(1) smanjenje potreba za energijom (energetske uštede),
(2) maksimiziranje korištenja obnovljivih izvora energije te
(3) postizanje mikroklimatskih uvjeta prostora.
Energetski koncept treba obuhvatiti:
* Kvalitetnu analizu lokacije, orijentacije i oblika zgrada
* Primjenu visokog nivoa toplinske zaštite cijele vanjske ovojnice (posebno prozori, vanjski zidovi i krov)
* Izbjegavanje toplinskih mostova
* Iskorištavanje toplinskog dobitka od Sunca i zaštite od pretjeranog osunčanja
* Korištenje energetski učinkovitog sustava klimatizacije, grijanja, hlađenja i ventilacije (KGHV)
* Korištenje energije iz obnovljivih izvora energije
Integralni pristup projektiranju definira se kao pristup koji sve bitne arhitektonske i građevne elemente i sve energetske sustave zgrade povezuje u jedan sustav kako bi se postigle optimalne karakteristike u smislu energetske učinkovitosti, ekološkog utjecaja i unutarnje kvalitete i standarda. Ovakav pristup projektiranju i gradnji vodi konstantnom poboljšanju i unaprjeđenju graditeljstva, povećava kvalitetu korištenih energetskih izvora, i potiče korištenje obnovljivih izvora energije. Također se potiče korištenje novih tehnologija i višefunkcionalnih konstruktivnih elemenata zgrade. Sve to vodi i boljem razumijevanju integralnog procesa projektiranja i boljoj suradnji svih projektanata i svih sudionika u gradnji.
Integralno planiranje temelji se na:
* cjelovitom pristupu i integriranju tehničkih, energetskih, ekonomskih, ekoloških i društvenih parametara
* visokom nivou komunikacije između članova projektnog tima
* dugoročnom pristupu analizi zgrade, uzimajući u obzir cijeli životni vijek zgrade, uključivo gradnju, korištenje, održavanje, obnovu i rušenje
Integralno planiranje je najučinkovitije ako je započeto u ranoj fazi projektiranja. Ukoliko se održive tehnologije počnu primjenjivati u kasnijoj fazi projektiranja, rezultat će biti skromna integracija mjera koje će vjerojatno biti preskupe za implementaciju.
Za integralni pristup projektiranju zgrade potrebno je u fazi idejnog rješenja (kod novih zgrada) odnosno kod planiranja zahvata za rekonstrukciju (kod postojećih zgrada) odrediti karakteristike građevinskih i energetskih sustava zgrade i analizirati potencijal uštede energije, odnosno definirati jedinstveni energetski koncept koji je dio projektnog zadatka.
Ulazni podaci za energetski koncept su:
* Karakteristike lokacije u smislu orijentacije parcele, dostupni izvori energije, potencijal za korištenje alternativnih izvora energije
* Tip i veličina građevine te način korištenja
* Toplinska zaštita zgrade
* Karakteristike energetskih sustava
Energetski koncept treba biti podloga za određivanje razine potrošnje svih vrsta energije, vrste korištenih energenta i energetskog sustava. Svako ulaganje u primjenu energetski učinkovitih tehnologija, obnovljive izvore energije i mjere za povećanje toplinske zaštite zgrada potrebno je izraziti kroz energetske, ekološke i ekonomske doprinose. Analizom svih elemenata zgrade moguće je smanjiti potrebe za energijom, odrediti optimalne karakteristike vanjske ovojnice i energetskih sustava. Na taj način se osim troškova za izvedbu zgrade planiraju i troškovi za energiju i održavanje koji imaju značajnu ulogu u ukupnoj vrijednosti zgrade kroz cijelo razdoblje korištenja.
Karakteristike lokacije
Pri projektiranju je potrebno analizirati karakteristike lokacije i parcele u smislu:
* Klimatskih karakteristika
* Orijentacije (obzirom na strane svijeta) i smještaja (obzirom na druge zgrade ili krajolik)
* Orijentacije (obzirom na strane svijeta) i smještaja (obzirom na druge zgrade ili krajolik)
* Pasivnog korištenja Sunčevog zračenja
* Ruže vjetrova
* Postojeće mreže energetske infrastrukture (centralna gradska ili blokovska toplana, plinovod)
* Dostupnih prirodnih resursa za sustave koji koriste obnovljive izvore energije
Karakteristike lokacije su osnovni ulazni podatak za određivanje energetskog koncepta zgrade. Klimatske karakteristike utječu na određivanje toplinskih karakteristika građevinskih konstrukcija, dok orijentacija i smještaj parcele utječu na organizaciju prostora i arhitektonsko oblikovanje. U analizi lokacije dovoljno se ne koriste prirodne značajke kao intenzitet Sunčevog zračenja i ruža vjetrova iako omogućuju smanjenje potreba za toplinskom energijom za grijanje i hlađenje. Planiranjem dubokih nadstrešnica s južne strane omogućuje se korištenje toplinskih dobitaka od Sunca zimi (omogućuje horizontalni upad Sunčevih zraka), a smanjuju se potrebe za energijom za hlađenje ljeti (štiti od upada kosih Sunčevih zraka). Također je bitno planirati maksimalno korištenje prirodnog osvjetljenja. Povoljna orijentacija zgrade je ona koja je zaštićena od dominantnih vjetrova na mikro lokaciji što je moguće ostvariti izvedbom vjetrobrana i sličnih zaštitnih konstrukcija ili orijentacijom velikih staklenih površina (i prostora u zgradi koji ih zahtijevaju) na zaklonjenim pročeljima.
Toplinska zaštita zgrade
Potrebe za toplinskom energijom za grijanje i hlađenje u zgradi u najvećoj mjeri ovise o toplinskim karakteristikama vanjske ovojnice. Građevinska ovojnica u prvom redu treba koristiti povoljan utjecaj klimatskih karakteristika lokacije kako bi se ostvarili povoljni uvjeti u unutarnjem prostoru. U toku definiranja projektnog zadatka i izrade idejnog rješenja (projekta) potrebno je istražiti mogućnosti povećanja energetske učinkovitosti, a u skladu s navedenim karakteristikama:
* Ostvariti povoljan faktor oblika zgrade, odnosno f0=A/Ve količnik oplošja i obujma (odnos ukupne ploštine građevnih dijelova koji razdvajaju grijani dio zgrade od vanjskog prostora, tla ili negrijanih dijelova zgrade i obujma grijanog dijela zgrade)
* Odrediti povoljnu orijentaciju zgrade kako bi se maksimalno iskoristili toplinski dobici i tako smanjile toplinske potrebe unutar zgrade
* Kontrolirati ulazak toplinskog zračenja od Sunca kako bi se smanjile potrebe za toplinskom energijom za grijanje i hlađenje
* Omogućiti prirodnu ventilaciju prostora i noćno hlađenje
* Korištenje toplinske mase zgrade (ovješeni stropovi, dvostruki podovi)
* Za staklene površine koje pokrivaju cijelo pročelje ostvariti maksimalni koeficijent prolaska topline Uw=1,4 W/m2K, uz stupanj propuštanja energije ostakljenja g┴‹0,50, svjetlopropusnost τLT 0,6-0,7 i zvučnu izolaciju od 38 do 44 dB
* Za pune (neprozirne) dijelove vanjske ovojnice postići što niži koeficijent prolaska topline
* Omogućiti maksimalan ulazak dnevnog osvjetljenja kako bi se smanjila potreba za električnom energijom
* Definirati unutrašnju projektnu temperaturu u skladu s namjenom prostora
Ove smjernice kod novih zgrada upućuju na primjenu suvremenih sustava vanjske ovojnice, koja uzima u obzir granične parametre u okolišu i unutarnjem prostoru i nastoji ostvariti što manju potrošnju energije uz ostvarenje povoljnih unutarnjih klimatskih uvjeta. Kod zgrada u kojima se planira rekonstrukcija smjernice upućuju na primjenu mjera energetske učinkovitosti kako bi se smanjile potrebe za energijom.
* Ruže vjetrova
* Postojeće mreže energetske infrastrukture (centralna gradska ili blokovska toplana, plinovod)
* Dostupnih prirodnih resursa za sustave koji koriste obnovljive izvore energije
Karakteristike lokacije su osnovni ulazni podatak za određivanje energetskog koncepta zgrade. Klimatske karakteristike utječu na određivanje toplinskih karakteristika građevinskih konstrukcija, dok orijentacija i smještaj parcele utječu na organizaciju prostora i arhitektonsko oblikovanje. U analizi lokacije dovoljno se ne koriste prirodne značajke kao intenzitet Sunčevog zračenja i ruža vjetrova iako omogućuju smanjenje potreba za toplinskom energijom za grijanje i hlađenje. Planiranjem dubokih nadstrešnica s južne strane omogućuje se korištenje toplinskih dobitaka od Sunca zimi (omogućuje horizontalni upad Sunčevih zraka), a smanjuju se potrebe za energijom za hlađenje ljeti (štiti od upada kosih Sunčevih zraka). Također je bitno planirati maksimalno korištenje prirodnog osvjetljenja. Povoljna orijentacija zgrade je ona koja je zaštićena od dominantnih vjetrova na mikro lokaciji što je moguće ostvariti izvedbom vjetrobrana i sličnih zaštitnih konstrukcija ili orijentacijom velikih staklenih površina (i prostora u zgradi koji ih zahtijevaju) na zaklonjenim pročeljima.
Toplinska zaštita zgrade
Potrebe za toplinskom energijom za grijanje i hlađenje u zgradi u najvećoj mjeri ovise o toplinskim karakteristikama vanjske ovojnice. Građevinska ovojnica u prvom redu treba koristiti povoljan utjecaj klimatskih karakteristika lokacije kako bi se ostvarili povoljni uvjeti u unutarnjem prostoru. U toku definiranja projektnog zadatka i izrade idejnog rješenja (projekta) potrebno je istražiti mogućnosti povećanja energetske učinkovitosti, a u skladu s navedenim karakteristikama:
* Ostvariti povoljan faktor oblika zgrade, odnosno f0=A/Ve količnik oplošja i obujma (odnos ukupne ploštine građevnih dijelova koji razdvajaju grijani dio zgrade od vanjskog prostora, tla ili negrijanih dijelova zgrade i obujma grijanog dijela zgrade)
* Odrediti povoljnu orijentaciju zgrade kako bi se maksimalno iskoristili toplinski dobici i tako smanjile toplinske potrebe unutar zgrade
* Kontrolirati ulazak toplinskog zračenja od Sunca kako bi se smanjile potrebe za toplinskom energijom za grijanje i hlađenje
* Omogućiti prirodnu ventilaciju prostora i noćno hlađenje
* Korištenje toplinske mase zgrade (ovješeni stropovi, dvostruki podovi)
* Za staklene površine koje pokrivaju cijelo pročelje ostvariti maksimalni koeficijent prolaska topline Uw=1,4 W/m2K, uz stupanj propuštanja energije ostakljenja g┴‹0,50, svjetlopropusnost τLT 0,6-0,7 i zvučnu izolaciju od 38 do 44 dB
* Za pune (neprozirne) dijelove vanjske ovojnice postići što niži koeficijent prolaska topline
* Omogućiti maksimalan ulazak dnevnog osvjetljenja kako bi se smanjila potreba za električnom energijom
* Definirati unutrašnju projektnu temperaturu u skladu s namjenom prostora
Ove smjernice kod novih zgrada upućuju na primjenu suvremenih sustava vanjske ovojnice, koja uzima u obzir granične parametre u okolišu i unutarnjem prostoru i nastoji ostvariti što manju potrošnju energije uz ostvarenje povoljnih unutarnjih klimatskih uvjeta. Kod zgrada u kojima se planira rekonstrukcija smjernice upućuju na primjenu mjera energetske učinkovitosti kako bi se smanjile potrebe za energijom.
PROJEKTI NOVIH ZGRADA
Kod gradnje nove zgrade važno je već u fazi idejnog projektiranja integralnim pristupom predvidjeti sve
* analizirati lokaciju, orijentaciju i oblik kuće
* primijeniti visoki nivo toplinske izolacije cijele vanjske ovojnice i izbjegavati toplinske mostove
* iskoristiti toplinske dobitke od Sunca i zaštititi se od pretjeranog osunčanja
* koristiti energetski učinkovit sustav grijanja, hlađenja i ventilacije te ga kombinirati s obnovljivim izvorima energije
Na početku svakog projekta potrebno je analizirati lokacijske i klimatske uvjete te u skladu s njima početi planirati energetski koncept kuće. Pri tome treba imati na umu da je dodatno ulaganje u povećanje energetske učinkovitosti i smanjenje toplinskih gubitaka na novogradnji višestruko isplativo. Povećanje cijene gradnje za 10 do 20 posto može značiti energetske uštede 50 do 80 posto. Potrebno je analizirati optimalni nivo toplinske izolacije i u skladu s tim planirati energetske sustave u kući. Važnu ulogu ima i zaštita od pretjeranog osunčanja prostora, koja vrlo često može bit u sklopu vizualnog arhitektonskog elementa, pa je i to važno razmotriti u fazi idejnog projekta. Posebno je važna suradnja svih sudionika u projektiranju, kao i budućih korisnika zgrade, u pažljivoj optimizaciji i planiranju energetskog koncepta.
Razrada projekta mora svakako obuhvatiti rješavanje bitnih detalja za izbjegavanje toplinskih mostova. Najbolji način izbjegavanja toplinskih mostova je postava toplinske izolacije s vanjske strane zida, bez prekida te dobro brtvljenje reški i spojeva. U projektu posebnu pažnju treba obratiti na detalje koji mogu biti toplinski mostovi, ukoliko nisu pravilno toplinski izolirani. Tako treba obratiti posebnu pažnju postavi prozora u odnosu na toplinsku izolaciju u vanjskom zidu, te dobrom brtvljenju prozora. Također su bitni svi spojevi konstrukcija, prodori stropnih ploča i rubne obrade.
Tehnički zahtjevi za racionalnu uporabu energije i toplinsku zaštitu u zgradama utvrđuju se :
1. najvećom dopuštenom godišnjom potrebnom toplinskom energijom za grijanje po jedinici ploštine korisne površine zgrade, odnosno po jedinici obujma grijanog dijela zgrade,
2. najvećom dopuštenom primarnom energijom po jedinici ploštine korisne površine zgrade,
3. najvećim dopuštenim koeficijentom transmisijskog toplinskog gubitka po jedinici ploštine ovojnice grijanog dijela zgrade,
4. sprječavanjem pregrijavanja prostorija zgrade zbog djelovanja sunčeva zračenja tijekom ljeta,
5. dopuštenom zrakopropusnosti ovojnice zgrade,
6. najvećim dopuštenim koeficijentima prolaska topline pojedinih građevnih dijelova ovojnice grijanog dijela zgrade i pojedinih građevnih dijelova između grijanih dijelova zgrade različitih korisnika,
7. smanjenjem utjecaja toplinskih mostova,
8. najvećom dopuštenom kondenzacijom vodene pare unutar građevnog dijela zgrade,
9. sprječavanjem površinske kondenzacije vodene pare,
10. učinkovitošću tehničkog sustava grijanja, hlađenja, ventilacije, klimatizacije i pripreme potrošne tople vode,
11. najvećom dopuštenom godišnjom potrebnom energijom za rasvjetu zgrade, osim obiteljskih stambenih zgrada s jednim stanom i višestambenih zgrada,
12. razredom učinkovitosti sustava automatizacije i upravljanja zgrade,
10. učinkovitošću tehničkog sustava grijanja, hlađenja, ventilacije, klimatizacije i pripreme potrošne tople vode,
11. najvećom dopuštenom godišnjom potrebnom energijom za rasvjetu zgrade, osim obiteljskih stambenih zgrada s jednim stanom i višestambenih zgrada,
12. razredom učinkovitosti sustava automatizacije i upravljanja zgrade,
13. udjelom obnovljivih izvora energije u ukupnoj potrošnji primarne energije
Tehnički zahtjevi propisani su u važećem Tehničkom propisu o racionalnoj uporabi energije i toplinskoj zaštiti u zgradama (»Narodne novine« br. 97/14), a glavni projekt zgrade u kojemu je tehničko rješenje zgrade dano prema Tehničkom propisu o racionalnoj uporabi energije i toplinskoj zaštiti u zgradama (»Narodne novine« br. 110/08, 89/09, 79/13 i 90/13) smatra se valjanim dokumentom za izdavanje akata na temelju kojega se odobrava građenje ako je zahtjev za izdavanje tog akta zajedno s glavnim projektom podnesen do 31. prosinca 2014. godine.
Važećim TPRUETZZ propisani su zahtjevi za zgrade grijane i/ili hlađene na temperaturu 18°C i višu, zahtjev za zgrade grijane na temperaturu višu od 12 °C, a manju od 18°C kao i zahtjev za zgrade koje se ne griju.
Za zgrade koje se griju na temperaturu višu od 12˚C, a manju od 18˚C dozvoljene su veće vrijednosti koeficijenta transmisijskog gubitka po jedinici oplošja grijanog dijela zgrade, a najveća dopuštena vrijednost potrebne topline za grijanje ostaje ista. Proračun godišnje potrebne toplinske energije za grijanje, QH, ht i hlađenje zgrade, Qc, nd (kWh/a) se izvodi u skladu s normom HRN EN ISO 13790:2008.
Tehnički zahtjevi propisani su u važećem Tehničkom propisu o racionalnoj uporabi energije i toplinskoj zaštiti u zgradama (»Narodne novine« br. 97/14), a glavni projekt zgrade u kojemu je tehničko rješenje zgrade dano prema Tehničkom propisu o racionalnoj uporabi energije i toplinskoj zaštiti u zgradama (»Narodne novine« br. 110/08, 89/09, 79/13 i 90/13) smatra se valjanim dokumentom za izdavanje akata na temelju kojega se odobrava građenje ako je zahtjev za izdavanje tog akta zajedno s glavnim projektom podnesen do 31. prosinca 2014. godine.
Važećim TPRUETZZ propisani su zahtjevi za zgrade grijane i/ili hlađene na temperaturu 18°C i višu, zahtjev za zgrade grijane na temperaturu višu od 12 °C, a manju od 18°C kao i zahtjev za zgrade koje se ne griju.
Za zgrade koje se griju na temperaturu višu od 12˚C, a manju od 18˚C dozvoljene su veće vrijednosti koeficijenta transmisijskog gubitka po jedinici oplošja grijanog dijela zgrade, a najveća dopuštena vrijednost potrebne topline za grijanje ostaje ista. Proračun godišnje potrebne toplinske energije za grijanje, QH, ht i hlađenje zgrade, Qc, nd (kWh/a) se izvodi u skladu s normom HRN EN ISO 13790:2008.
NUL-ENERGETSKE ZGRADE
U skladu sa smjernicama EPBD II, planiranje potrošnje energije ne treba stati na zadovoljavanju minimalnih kriterija potrošnje energije definiranog nacionalnim zakonodavstvom već treba:
* planirati zgrade gotovo nulte energije gradnje
* uvesti upravljanje energijom u zgradi tokom cijelog razdoblja korištenja
Zgrade gotovo nulte energije imaju vrlo visoka energetska svojstva koja, između ostalog ostvaruju i manjim vrijednostima koeficijenata prolaska topline pojedinih konstrukcija vanjske ovojnice, čime ostvaruju manje toplinske gubitke i manju potrebnu energiju za grijanje i hlađenje.
Vanjska ovojnica koja je toplinski izolirana osigurava ugodne temperature u unutrašnjem prostoru. Najveći utjecaj za povećanje energetske učinkovitosti u zgradama je poboljšanje toplinskih karakteristika građevinskih konstrukcija. Treba uskladiti toplinske karakteristike pojedinih konstrukcija kako bi se ostvarila zadovoljavajuća potrošnja energije. Stoga je potrebno s obzirom na namjenu zgrade:
* Odrediti zone različitih unutrašnjih temperatura ili načina korištenja prostora
* Primijeniti odgovarajući sastav konstrukcije vanjske ovojnice
* Toplinski izolirati sve konstrukcije prema negrijanim prostorima i prema van
* Smanjiti utjecaj toplinskih mostova
U svrhu uštede energije zgradu je potrebno podijeliti u više zona ukoliko je predviđen različit način korištenja ili se unutarnje projektne temperature razlikuju više od 4˚C. Svi koeficijenti prolaska topline graničnih konstrukcija (između zona i prema van) moraju ispuniti zahtjeve određene u TPRUETZZ, Tablici 1. „Najveće dopuštene vrijednosti koeficijenta prolaska topline, U [W/(m2•K)], građevnih dijelova novih zgrada, malih zgrada i zgrada s manjom ploštinom korisne površine grijanog dijela zgrade (AK < 50 m2) i nakon zahvata na postojećim zgradama" iz Priloga »B«, kako bi se ostvarila minimalna toplinska zaštita. Da bi se ostvarila racionalna upotreba energije potrebno je poboljšati toplinske karakteristike elemenata vanjske ovojnice odnosno smanjiti koeficijent prolaska topline U [W/(m²•K)] i smanjiti toplinske gubitke po jedinici površine elementa [kWh/m²•].
IZOLACIJSKI MATERIJALI
Dobro poznavanje toplinskih svojstava građevinskih materijala jedan je od preduvjeta za projektiranje energetski učinkovitih zgrada. Toplinski gubici kroz građevni element ovise o sastavu elementa, orijentaciji i koeficijentu toplinske vodljivosti. Koeficijent toplinske vodljivosti λ (W/mK) je količina topline koja prođe u jedinici vremena kroz sloj materijala površine 1 m2, debljine 1 m kod razlike temperature od 1 K. Vrijednost koeficijenta različita je za različite materijale, a ovisi o gustoći, veličini i povezanosti pora i stanju vlažnosti materijala. Bolju toplinsku izolaciju postižemo ugradnjom materijala niske toplinske vodljivosti, odnosno visokog toplinskog otpora. Toplinski otpor materijala povećava se s obzirom na debljinu materijala.
Pri izboru materijala za toplinsku zaštitu treba osim toplinske vodljivosti uzeti u obzir i druge karakteristike materijala kao što su požarna otpornost, faktor otpora difuziji vodene pare, tlačna čvrstoća, stišljivost, trajnost, otpornost na vlagu i drugo. Također je važan i način proizvodnje materijala, te korištenje energije u proizvodnji, a i cijena. Na izbor materijala utječe i vrsta konstrukcije u koju ga ugrađujemo, tako da nije isto da li se radi o izolaciji poda, podrumskog zida, nadzemnog zida, ravnog ili kosog krova.
Osnovna podjela toplinsko izolacijskih materijala je na anorganske i organske materijale. Najpoznatiji predstavnik anorganskih izolacija je kamena i staklena vuna, a organskih materijala polistiren – ekspandirani i ekstrudirani, te poliuretan, odnosno poliuretanska pjena.
Mineralna vuna - kamena i staklena, dobar je toplinski izolator s toplinskom provodljivosti λ= 0,035 i 0,050W/mK, što je uvrštava među najbolje toplinske izolatore. To je izolacijski materijal mineralnog porijekla za toplinsku, zvučnu i protupožarnu izolaciju u graditeljstvu, industriji i brodogradnji. Mineralna vuna ima visoku otpornost na požar, paropropusna je i djelomično vodootporna. Otporna je na starenje i raspadanje, te na mikroorganizme i insekte. Koristi se u svim vanjskim konstrukcijama za toplinsku zaštitu, te u pregradnim zidovima za zvučnu zaštitu. Jedino mjesto gdje se ne preporuča je za izolaciju podrumskih zidova pod zemljom.
Osim kamene i staklene vune, na našem tržištu najviše se koristi polistiren ili stiropor. Stiropor je zapravo naziv prvog proizvedenog polistirena u Njemačkoj, 1954. godine. Naziv stiropor postao je sinonim za ekspandirani polistiren, EPS. Zbog dobrih izolacijskih svojstava = 0,035-0,040 W/mK, te niske cijene i jednostavne ugradnje, danas je to jedan od najpopularnijih izolacijskih materijala. Koristi se najviše kao toplinska zaštita, u svim vanjskim konstrukcijama, te kao plivajući pod u podnim međukatnim konstrukcijama. Ima znatno slabija protupožarna svojstva od kamene vune, te nije otporan na temperature više od 80°C. Često se koristi za toplinsku zaštitu podrumskih zidova – ekstrudirani polistiren. Ekstrudirani polistyren XPS je najčešće obojen u plavo ili ružičasto, za razliku od bijelog ekspandiranog polistirena EPS.
Poliuretanska pjena također se dosta koristi, naročito pri sanacijama krovova. Ima još bolja toplinsko izolacijska svojstva 0,020 i 0,035 W/mK. Ima dobra svojstva na vlagu i temperaturne promjene. Međutim, znatno je skuplja od prva dva navedena materijala, te zbog toga nije u široj primjeni.
Na tržištu se polako pojavljuju i drugi izolacijski materijali kao što su celuloza, glina, perlit, vermikulit, trstika, lan, slama, ovčja vuna i drugi. Imaju nešto slabija izolacijska svojstva, pa su potrebne veće debljine. Ovi se materijali u svijetu koriste lokalno, prema porijeklu i izvoru sirovine za proizvodnju. Za pravilan izbor materijala za toplinsku izolaciju potrebno je dobro poznavati njegova fizikalno kemijska svojstva, te prednosti i mane primjene.
Transparentna toplinska izolacija - Toplinska izolacija (polikarbonat i sl.) koja omogućava prijem sunčeve energije i prijenos u zgradu, a istovremeno sprečava kao i obična toplinska izolacija gubitke topline iz zgrade. Posebno je korisna za izoliranje južnog fasadnog zida. Presjek materijala transparentne izolacije sadrži sitne kapilarne cijevi koje idu poprečno s jedne na drugu stranu ploče. Postavljanjem u presjek vanjskog zida stvara se gusta mreža kanala koji omogućuju prodor sunčevih zraka i time grijanje masivnih dijelova zidova. Na ovaj način akumulirana toplina koristi se za zagrijavanje prostora, pri čemu se učinak može dodatno pojačati postavljanjem izo-stakla i toplinske rolete u zračni sloj ispred transparentne izolacije.
Vakuumska toplinska izolacija - Kod konvencionalne toplinske izolacije se dobra izolacijska svojstva postižu uz pomoć zraka koji se nalazi u poroznom materijalu. Ako odstranimo zrak iz materijala, izolacijska svojstva se povećavaju zbog vakuuma. Za to se koriste stisnuta staklena vlakna, polistirenska pjena i sl. Vakuumska izolacija radi se u modularnim panelima, a zbog izuzetnih izolacijskih svojstava potrebne su znatno manje debljine od konvencionalne toplinske izolacije za ista toplinska svojstva. Ova je izolacija još uvijek vrlo skupa i primjenjuje se najviše kod sanacija objekata gdje nije moguće ugraditi veće debljine izolacije zbog npr spomeničke vrijednosti objekta.
Aerogel - Aerogel je izuzetan materijal, još uvijek u eksperimentalnoj primjeni u graditeljstvu, nalik smrznutom dimu koji ima najvišu vrijednost toplinske izolacije, najnižu gustoću, najnižu provodljivost zvuka, najniži indeks loma svjetlosti i najnižu dielektričnu konstantu od svih danas poznatih čvrstih materijala. Izuzetno lagana kruta pjena, nastaje iz gela (silicij, aluminij, krom kositar ili ugljik) u kojem se tekuća komponenta zamjenjuje plinovitom (zrak ili vakuum). Krute rešetkaste strukture molekula, ali lomljiv na pritisak. Mogući su različiti stupnjevi transparentnosti, a najčešće je polutransparentan. Vatrootporan. Higroskopan. Izuzetno dobar toplinski izolator jer gotovo u potpunosti sprječava sva tri mehanizma prijenosa topline: zrak ne može strujati kroz strukturu materijala (konvekcija), kao materijal slabo provodi toplinu (kondukcija), a ako sadrži ugljik koji apsorbira IC zračenje ne prenosi toplinu (zračenje). Rezultati eksperimentalne primjene aerogela u graditeljstvu pokazuju kako će to biti najlakši građevinski materijal i izuzetno kvalitetna sirovina za proizvodnju izolacijskih materijala. Zbog visoke transparentnosti imat će značajnu ulogu i u proizvodnji prozora i vrata, ostakljenih stijena i svjetlarnika.
GRAĐEVINSKA STOLARIJA
Prozori i staklene stijene imaju ulogu propuštanja Sunčeve svjetlosti i omogućuju prirodno osvjetljenje, uz ostvarenje zaštite od vanjskih utjecaja i toplinskih gubitaka. Transmisijski gubici prozora i gubici provjetravanjem čine oko 50 posto ukupnih toplinskih gubitaka zgrade.
U ukupnim toplinskim gubicima prozora sudjeluju staklo i prozorski profili. Prozorski profili, neovisno o vrsti materijala od kojeg se izrađuju, moraju osigurati: dobro brtvljenje, prekinuti toplinski most u profilu, jednostavno otvaranje i nizak koeficijent prolaska topline. Stakla se danas izrađuju kao izolacijska stakla, dvoslojna ili troslojna, s različitim punjenjem (plinovi, gelovi ili kristali) ili premazima koji poboljšavaju toplinske karakteristike. Utjecaj na toplinske gubitke imaju i letvice (inox, aluminij ili plastika, ispunjene molekularnim higroskopnim sitom) za određivanje razmaka između stakala i brtvilo (butil, silikon) za ostvarivanje hermetičkog zatvaranja. Između stakala je moguća postava venecijanera za zaštitu od Sunca.
U skladu s TPRUETZZ, koeficijent prolaska topline za prozore i balkonska vrata može, ovisno o klimatskom području i projektnim zahtjevima za grijanje iznositi maksimalno U=2,80 W/m2K. Dok se na starim zgradama koeficijent U prozora kreće oko 3,00-3,50 W/m2K i više (gubici topline kroz takav prozor iznose prosječno 240-280 kWh/m2 godišnje), europska zakonska regulativa propisuje sve niže vrijednosti i one se danas najčešće kreću u rasponu od Uw =1,40-1,80 W/m2K. Na suvremenim niskoenergetskim i pasivnim kućama taj se koeficijent kreće između Uw= 0,80-1,40 W/m2K. Preporuka za gradnju suvremene energetski učinkovite zgrade je koristiti prozore s koeficijentom Uw < 1,40 W/m2K.
Na niži U-koeficijent stakla (Ug) utječu sljedeći čimbenici:
* Debljina i broj međuprostora U-koeficijent smanjujemo većim brojem međuprostora. Manji U-koeficijent možemo postići upotrebom dvoslojnih ili troslojnih izo stakla. Npr. 4+10+4+10+4, što znači 3 stakla debljine 4 mm na razmacima od 10-12 mm.
* Punjenje međuprostora Napunimo li međuprostor izo stakla nekim od već spomenutih plinova (argon, krypton i sl.) U-koeficijent će se bitno smanjiti.
* Odabir stakla
Debljina stakla vrlo malo utječe na U-koeficijent, ali ga zato upotreba stakla niske emisije (Low-e staklo) značajno smanjuje. Low-e stakla premazana su sa strane koja dolazi u međuprostor izo stakla posebnim metalnim filmom koji propušta zračenja kratke valne duljine (Sunčeva svjetlost), a reflektira zračenja dugih valnih duljina (IC zračenja).
Koriste se različiti materijali okvira za prozore: drvo, čelik, aluminij, pvc i kombinacija materijala: drvo i aluminij, a šupljine okvira mogu se ispuniti toplinskom izolacijom. O vrsti materijala okvira ovisi debljina okvira i mogućnost ugradnje toplinski i zvučno kvalitetnog stakla. Debljine kvalitetnog prozorskog okvira su od 68 do 93 mm za pvc i drvo, dok su kod aluminija moguće i veće debljine.
Potrebno je osigurati brtvljenje stakla i samog prozorskog okvira te prozorskog okvira i doprozornika – trostruko (ili peterostruko, ovisno o broju stakala) brtvljenje kao zaštita od vjetra, kiše i nanosa kiše kako vlaga ne bi ušla izvana. Povezivanje prozora i zida mora biti izvedeno zrakonepropusno. Tako se osigurava od prodora vlage i toplog unutrašnjeg zraka u fugu koji bi se ohladio i došlo bi do pojave kondenzata i gljivica.
Danas staklene fasade mogu ostvariti toplinske karakteristike gotovo kao i kompaktni dio ovojnice. Ukoliko se u oblikovanju pročelja koristi dvostruka fasada moguće je postići transparentnost, klimatehničku fleksibilnost te toplinsku i zvučnu izolaciju. Dvostruka fasada sastoji se od dvije ovojnice koje mogu biti izvedene od različitih materijala, a najčešće su od stakla. Između njih je ventilirana zračna šupljina čija širina može varirati od nekoliko centimetara do jednog metra (u posebnim slučajevima i više) ovisno o planiranim karakteristikama vanjske ovojnice, uvjetima okoliša i cjelokupnoj koncepciji zgrade koja uključuje i energetske sustave. U šupljini su smještene naprave za zaštitu od Sunca i zasjenjenje koje se reguliraju ručno, mehanički ili pomoću centralnog sustava za upravljanje. Projektiranje dvostrukih staklenih fasada zahtijeva integralni pristup koji uključuje usklađivanje vanjskih klimatskih parametara, toplinskih karakteristika ovojnice zgrade i energetskih sustava kako bi se izbjegli parametri koji nepovoljno utječu na ostvarenje unutarnjih klimatskih uvjeta.
Prirodno ventilirana dvostruka fasada koju čini jednostruko staklo s vanjske strane ispred naprave za zaštita od Sunca, prostor između dvije staklene opne koji je prirodno ventiliran prema van i unutarnja staklena stijena koju čini izolacijsko staklo s LOWe premazom i šupljinom s plinovitom ispunom.
Karakteristike ventilirane dvostruke fasade:
* Koeficijent prolaska topline U=1,4 – 1,5 W/m2K
* Svjetlopropusnost τLT 0,6-0,7
* Stupanj propuštanja ukupne energije kroz ostakljenje (g┴) kod okomitog upada Sunčevog zračenja 0,5-0,8
* Zvučna izolacija Rw (dB) 38-44
Zrak koji pri dnu slobodno ulazi u šupljinu između dvije staklene opne zagrijava se i pri vrhu izlazi van. Tako zrak u kretanju u šupljini ljeti prima na sebe dio topline koji bi prošao u zgradu i vraća je u okoliš. Naprava za zaštitu od Sunca kontrolira prolaz topline i osvjetljenja u zgradu, a zaustavljena toplina se odvodi prirodnim strujanjem zraka. Zimi je moguće zatvoriti otvore za zrak i ostvariti dodatnu toplinsko-izolacijsku zonu. Unutarnja staklena stijena je zaštićena od padalina čime je smanjen rizik od prodora vode. Ovakva fasada ima debljinu, od 20 do 50 i 80 cm, stoga nije uvijek moguća izvedba s obzirom na veliku potrebnu tlocrtnu površinu i veće troškove održavanja i izgradnje.
Toplinski mostovi se uvijek pojavljuju u građevinskim konstrukcijama, no njihov utjecaj na ugodnost boravka, trajnost i stabilnost konstrukcije je potrebno smanjiti pravilnim projektiranjem bitnih detalja konstrukcije:
* Prozore treba ugraditi tako da su barem dijelom u nivou toplinske izolacije
* Kutija za roletu mora biti toplinski izolirana
* Toplinsku izolaciju zida treba povući do temelja, a po potrebi treba izolirati i temelj
* Osigurati kontinuitet toplinske izolacije svih konstrukcija, bez prekida toplinske izolacije
* Toplinsku izolaciju zida treba povući do temelja, a po potrebi treba izolirati i temelj
* Osigurati kontinuitet toplinske izolacije svih konstrukcija, bez prekida toplinske izolacije
* Projektirati zgrade tako da se izbjegnu konstruktivni detalji tipičnih toplinskih mostova prodori konstrukcija, istake i slično
* Uvažavanjem ovih kriterija ostvaruje se potrebni kontinuitet toplinske izolacije koji je po završetku izgradnje moguće dodatno provjeriti termografskim snimanjem.
Zaštita od Sunca
U ukupnoj energetskoj bilanci kuće važnu ulogu igraju i toplinski dobici od Sunca. U suvremenoj arhitekturi puno pažnje posvećuje se prihvatu Sunca i zaštiti od pretjeranog osunčanja, jer se i pasivni dobici topline moraju regulirati i optimizirati u zadovoljavajuću cjelinu. Sustavi za zaštitu od Sunca usklađeni sa vanjskim uvjetima okoline osiguravaju dobre uvjete rada i boravka u zgradi. Ako se osigura odgovarajuće tehničko rješenje postiže se prilagodljiv ulaz Sunca u zgradu i sprečava pregrijavanje prostorija zgrade zbog djelovanja Sunčevog zračenja tijekom ljeta i smanjuje potrebna energija za hlađenje.
Ljetna toplinska zaštita obuhvaća:
* Toplinsku zaštitu prozirnih elementa pročelja tijekom ljeta
* Toplinsku zaštitu vanjskih neprozirnih građevnih dijelova plošne mase < 100 kg/m2 tijekom ljeta
* Zrakonepropusnost građevnih dijelova koji čine omotača grijanog prostora zgrade
* Uvažavanjem ovih kriterija ostvaruje se potrebni kontinuitet toplinske izolacije koji je po završetku izgradnje moguće dodatno provjeriti termografskim snimanjem.
Zaštita od Sunca
U ukupnoj energetskoj bilanci kuće važnu ulogu igraju i toplinski dobici od Sunca. U suvremenoj arhitekturi puno pažnje posvećuje se prihvatu Sunca i zaštiti od pretjeranog osunčanja, jer se i pasivni dobici topline moraju regulirati i optimizirati u zadovoljavajuću cjelinu. Sustavi za zaštitu od Sunca usklađeni sa vanjskim uvjetima okoline osiguravaju dobre uvjete rada i boravka u zgradi. Ako se osigura odgovarajuće tehničko rješenje postiže se prilagodljiv ulaz Sunca u zgradu i sprečava pregrijavanje prostorija zgrade zbog djelovanja Sunčevog zračenja tijekom ljeta i smanjuje potrebna energija za hlađenje.
Ljetna toplinska zaštita obuhvaća:
* Toplinsku zaštitu prozirnih elementa pročelja tijekom ljeta
* Toplinsku zaštitu vanjskih neprozirnih građevnih dijelova plošne mase < 100 kg/m2 tijekom ljeta
* Zrakonepropusnost građevnih dijelova koji čine omotača grijanog prostora zgrade
* Zrakopropusnost reški prozora, balkonskih (vanjskih) vrata i krovnih prozora
* Vanjski neprozirni građevni dijelovi, koji su izloženi Sunčevu zračenju, moraju imati odgovarajuće dinamičke toplinske karakteristike kako bi se smanjio njihov doprinos zagrijavanju zraka u zgradi tijekom ljetnih mjeseci
* Dinamičke toplinske karakteristike građevnih dijelova, ovisne o promjenjivosti toplinskih tokova, nisu još u potpunosti donesene u EN normama, te se dokazuje posredno preko koeficijenta prolaska topline - U [W/(m2K)]
Elementi zaštite od Sunca mogu se postavljati:
* na fasadi
* u unutrašnjem prostoru
Elementi mogu biti fiksirani ili pokretni, klizni, rolo i uz to automatizirani. Mogu biti postavljeni kao pojedinačni vertikalni ili horizontalni elementi ili kao plohe, u oba slučaja izvana ili unutra. Elementi trebaju biti lagani, a postavljaju se na potkonstrukciju koja je odmaknuta od nosive konstrukcije zgrade.
Materijali od kojih se izrađuju elementi zaštite od Sunca su :
* Vanjski neprozirni građevni dijelovi, koji su izloženi Sunčevu zračenju, moraju imati odgovarajuće dinamičke toplinske karakteristike kako bi se smanjio njihov doprinos zagrijavanju zraka u zgradi tijekom ljetnih mjeseci
* Dinamičke toplinske karakteristike građevnih dijelova, ovisne o promjenjivosti toplinskih tokova, nisu još u potpunosti donesene u EN normama, te se dokazuje posredno preko koeficijenta prolaska topline - U [W/(m2K)]
Elementi zaštite od Sunca mogu se postavljati:
* na fasadi
* u unutrašnjem prostoru
Elementi mogu biti fiksirani ili pokretni, klizni, rolo i uz to automatizirani. Mogu biti postavljeni kao pojedinačni vertikalni ili horizontalni elementi ili kao plohe, u oba slučaja izvana ili unutra. Elementi trebaju biti lagani, a postavljaju se na potkonstrukciju koja je odmaknuta od nosive konstrukcije zgrade.
Materijali od kojih se izrađuju elementi zaštite od Sunca su :
* aluminij (ekstrudiran, anodiziran, pjeskaren)
* drvo (otporno na vanjske uvjete)
* tkanine (fiberglas, impregnirane ili prirodni materijal)
Korisni elementi zaštite od Sunca su nadstrešnice ili trjemovi određene dubine na južnom pročelju koje sprječavaju upad Sunca ljeti, a propuštaju ga zimi. U pravilu se na južnoj strani postavljaju horizontalni elementi jer ljetno južno Sunce upada pod visokim kutom pa ga horizontalna ploha ne propušta do ostakljenja. Zimsko Sunce upada pod blagim kutom pa horizontalni elementi ne sprečavaju prolaz do ostakljenja. Na zapadnoj i istočnoj strani se postavljaju vertikalni elementi koji mogu raspršiti zrake budući zapadno Sunce uvijek upada pod blagim kutom. Dodatno, moguće je upotrebom mobilnih i automatiziranih elemenata optimalno koristiti dobitke od Sunčevog zračenja za pojedine prostore prema trenutnoj potrebi. Ipak, zaštiti od Sunca najviše doprinosi pravilna orijentacija zgrade, odnosno grupiranje prostorija po namjeni prema karakteristikama pojedine orijentacije.
* drvo (otporno na vanjske uvjete)
* tkanine (fiberglas, impregnirane ili prirodni materijal)
Korisni elementi zaštite od Sunca su nadstrešnice ili trjemovi određene dubine na južnom pročelju koje sprječavaju upad Sunca ljeti, a propuštaju ga zimi. U pravilu se na južnoj strani postavljaju horizontalni elementi jer ljetno južno Sunce upada pod visokim kutom pa ga horizontalna ploha ne propušta do ostakljenja. Zimsko Sunce upada pod blagim kutom pa horizontalni elementi ne sprečavaju prolaz do ostakljenja. Na zapadnoj i istočnoj strani se postavljaju vertikalni elementi koji mogu raspršiti zrake budući zapadno Sunce uvijek upada pod blagim kutom. Dodatno, moguće je upotrebom mobilnih i automatiziranih elemenata optimalno koristiti dobitke od Sunčevog zračenja za pojedine prostore prema trenutnoj potrebi. Ipak, zaštiti od Sunca najviše doprinosi pravilna orijentacija zgrade, odnosno grupiranje prostorija po namjeni prema karakteristikama pojedine orijentacije.
AKTIVNI TEHNIČKI SUSTAVI
Dio sustava za korištenje OIE je potrebno smjestiti na vidljivom mjestu, u neposrednoj blizini zgrade ili na samom pročelju. Tako oni postaju elementi oblikovanja pročelja i ukupnog izgleda zgrade. Elementi za korištenje obnovljivih izvora energije trebaju se na zgradu uklopiti na skladan način uz pažljivo usklađivanje boja, materijala i oblika te inovativnost u primjeni. Omogućuju proizvodnju energije, ostvarivanje ekonomskih i ekoloških ušteda i dinamičko oblikovanje pročelja.
FOTONAPONSKI MODULI
Za smještaj fotonaponskih modula prednost ima južna orijentacija i nagib pod određenim kutom, ali moguća je postava na istočno i zapadno pročelje te na vertikalne i horizontalne plohe uz manju učinkovitost proizvodnje energije, vodeći računa o mogućem zasjenjenju. Inovativna primjena fotonapona na fasadi smanjuje toplinsko opterećenje zgrade i potrebu za korištenjem klimatizacije. Mogućnosti primjene fotonaponskih modula su:
* horizontalne ili vertikalne lamele kao dio sustava za zaštitu od Sunca – fiksni ili pokretni (tehnologija tankog filma ili neprovidni moduli u svim izvedbama)
* elementi koji se postavljaju po principima krovnih pokrova – fotonaponske šindre, crjepovi ili krovne ploče (tehnologija tankog filma)
* na krovu – učvršćeni na krovnu konstrukciju, kao neovisna potkonstrukcija ili kao nadstrešnica
* na pročelju – ispred čvrstog dijela fasade (neprovidni moduli), kao dio ostakljenja ili dvostruke ventilirane fasade (transparentni moduli)
* neposredno uz zgradu (fotonaponska stabla)
Horizontalne lamele mogu biti postavljene fiksno, pod optimalnim kutom ili mogu biti pokretne tako da tokom dana i godišnjeg doba uvijek budu postavljene u optimalnom nagibu za učinkovitu proizvodnju energije. Na južnom pročelju je najčešća postava fiksnih lamela dok se na istočnom i zapadnom preporuča postava pokretnih kako bi se ostvario zadovoljavajući stupanj iskorištenja Sunčevog zračenja. Kod pokretnih lamela su toplinski dobici 10 posto veći u odnosu na fiksne. Lamele se mogu pokretati i prema želji korisnika na način da se npr. lamela u visini pogleda može pomicati neovisno kako bi se osigurao bolji pogled ili prirodno osvjetljenje. Horizontalne lamele omogućuju zaštitu od Sunca do 85 posto, a za sprečavanje bliještanja potrebna je jednostavna naprava za zasjenjenje s unutrašnje strane (venecijaner, zastor). Raspored lamela bitno utječe na distribuciju prirodnog osvjetljenja u prostoru tako da je u nekim slučajevima moguća postava preko cijelog pročelja (zahtjev za difuznim osvjetljenjem) ili djelomično (kod radnih prostora).
Fotonaponski sustav je sustav za generiranje električne energije iz Sunčevog zračenja pomoću fotoelektričnog efekta, transformiranje oblika napona iz istosmjernog u izmjenični, plasiranja energije u električnu mrežu, te eventualne pohrane energije u akumulatorima. Fotonaponski moduli sastoje se od međusobno spojenih sunčanih (solarnih) ćelija u kojima se, prilikom obasjavanja Sunčevim zračenje generira istosmjerni napon pomoću fotoelektričnog efekta. Sunčane ćelije proizvode se u tehnologijama monokristaličnog, multikristaličnog ili trakastog kristaličnog silicija, te u tehnologiji tankog filma. Ovisno o tehnologiji, učinkovitost pretvorbe Sunčeve energije u električnu kreće se od 4% za tehnologiju amorfnog silicija do 16% za tehnologije monokristaličnog silicija. Tipičan odnos snage i površine fotonaponskih modula kreće se između 110 i 140 W/m2 dok je za transparentne fotonaponske module taj odnos manji i iznosi oko 50 W/m2. Serijskim i paralelnim spajanjem fotonaponskih modula ostvaruje se fotonaponsko polje željene snage, izlaznog napona i struje.
Autonomni fotonaponski sustavi (otočni sustav) su sustavi koji nisu spojeni na električnu distributivnu mrežu, te zbog toga moraju imati i element za pohranu energije - akumulator. Prilikom projektiranja ovakvih sustava, u obzir treba uzeti očekivanu dnevnu proizvodnju po godišnjim periodima, očekivani režim rada (cjelogodišnje, sezonski) i učestalost korištenja sustava (svakodnevno, vikend), broj trošila, prosječno vrijeme korištenja i potrošnju i željenu autonomiju sustava.
Kod umreženih fotonaponskih sustava, energija proizvedena u fotonaponskim modulima isporučuje se u javnu električnu mrežu, najčešće po poticajnoj cijena koja je znatno viša od tarifne cijene. Umreženi fotonaponski sustav sastoji se od fotonaponskih modula, DC/AC pretvarača i brojila predane energije.
Toplinski sunčani sustavi u primjeni često imaju prednost pred fotonaponskim sustavima zbog većeg korisnog stupnja djelovanja i manje cijene. Ugradnju fotonaponskih sustava treba razmotriti u prvom redu, ali ne i isključivo, u zemljopisnim područjima sa srednjom godišnjom ukupnom ozračenosti vodoravne plohe većom od 1 MWh/m2, u zgradama bez centraliziranog toplinskog sustava (tj. u zgradama u kojima nije moguće koristiti solarne kolektore) i u zgrada koje ispunjavaju tehničke uvjete za razmatranje uporabe solarnih kolektora (orijentacija krova prema jugu, nagib krova, itd.).
ENERGIJA VJETRA
Suvremeno korištenje energije vjetra služi proizvodnji električne energije pomoću vjetroelektrana. Većinom se postavljaju u otvorenim prirodnim okolišima, a moguća je i njihova montaža na krovu zgrade ili u samu strukturu građevine. Agregat vjetroelektrane čini vjetroturbina i pripadni električni generator koji su većinom u zajedničkom kućištu na zajedničkom vratilu.
Dva su temeljna tipa vjetroagregata: s horizontalnim vratilom i s vertikalnim vratilom. Vjetroagregati s horizontalnim vratilom su uobičajeni. Grade se u rasponu snaga od nekoliko vata do nekoliko megavata te su obično postavljeni na vrh stupa potrebne visine. Rotor vjetroturbine je obično s tri lopatice i okrenut u vjetar. Manji uređaji se usmjeravaju pomoću vjetrulje, a veći servomotorima pomoću senzora.
Vjetroagregati s vertikalnim vratilom ne zahtijevaju veliku visinu stupa za montažu jer je turbinsko kolo (manjeg promjera) položeno u horizontalnoj ravnini. Ne zahtijevaju usmjeravanje, ali su slabije učinkovitosti i ne mogu startati bez pomoćne energije.
Učinak vjetroelektrane ovisi o nekoliko faktora:
* Snaga koja se može dobiti od energije vjetra razmjerna je trećoj potenciji brzine vjetra
* Brzina vjetra se povećava s visinom. Podizanjem vjetroturbine na dvostruku visinu povećava se brzina vjetra za oko 10%, a time i snaga za više od 30%.
* Snaga turbine je razmjerna kvadratu promjera rotora turbine.
Minimalna brzina vjetra koja omogućava racionalan rad vjetroelektrane je oko 5 m/s a maksimalnu snagu turbina postiže obično kod brzina između 10 i 16 m/s. Pri većim brzinama se regulacijskim zahvatima snaga održava na konstantnoj vrijednosti kako ne bi došlo do preopterećenja turbine i generatora, a kod određene maksimalne dopuštene brzine vjetra turbina se zaustavlja u svrhu zaštite od oštećenja.
Osnove primjene energije vjetra u urbanim zonama
Predviđanje potencijala energije vjetra i njenog doprinosa pri zadovoljenju energetskih potreba u urbanom okolišu korištenjem malih vjetroagregata montiranih na krovove zgrada danas je dio planiranja primjene obnovljivih izvora energije i energetske učinkovitosti u zgradarstvu. Važni utjecajni parametri takvog planiranju su:
* Oblik krova zgrade na koju se montira mali vjetroagregat (ravni, kosi s različitim nagibom)
* Raspored zgrada u uličnom rasteru
* Oblik terena (zgrade na ravnom ili terenu s određenim nagibom).
Idealna lokacija za instalaciju urbanih vjetragregata trebala bi biti pozicionirana u području gdje je srednja godišnja brzina vjetra velika, s ravnom ulicom paralelnom s dominantnim smjerom vjetra i dugim nizom zgrada uz vjetar.
Međutim, danas je vrlo malo naputaka o očekivanoj proizvodnji malih vjetroagregata montiranih na krovove urbanog okoliša koji bi dali instalaterima i potrošačima informaciju o njihovom optimalnom pozicioniranju. Kako je nužno izbjeći nerealno dugačko vrijeme povrata investicije zbog niskog faktora opterećenja, izbor lokacije za instalaciju malih vjetroagregata potrebno je pažljivo provesti. Utjecaj oblika zgrade, položaja objekata oko planirane lokacije i stupanj nagiba terena imaju ključnu ulogu za optimizaciju mjesta za postavljenja agregata, procjenu potencijala energije vjetra i proizvodnju električne energije kao i osnovne proračune isplativosti investicije.
Za bilo koju lokaciju na kojoj se planira iskorištavanje energije vjetra najvažniji podatak je srednja godišnja brzina vjetra. Ovo je osnovi problem za urbane lokacije jer je poznato kako ih karakteriziraju male brzine vjetra. Urbani vjetar je uz to i vrlo turbulentan, što povećava rizike od kvara i zamora materijala čime se još više povećavaju nesigurnosti procjene proizvodnje ovakvih postrojenja.
Svaka realna zgrada se razlikuje, a vertikalni profil vjetra je i funkcija geometrije objekta na kojem se nalazi mali vjetroagregat. Na poremećaje toka strujanja svakako utječu blizina vegetacije, položaj prozora, ograda pa čak i promet u blizini što je ponekad potrebno uzeti u obzir pri planiranju ovakvih malih postrojenja. Obično su ovi utjecaji prekompleksni za računalno modeliranje pa se primjenjuju razna pojednostavljenja.
Velika srednja godišnja brzina vjetra, kao najvažniji čimbenik nije sama dostatna za karakterizaciju urbane lokacije vjetroagregata dobrom. Prije svega zbog gotovo stohastičkog vertikalnog profila vjetra u urbanim područjima kao i brojnih lokalno specifičnih utjecaja poput relativnog smjera vjetra, tipa objekta i njegove orijentacije, postoji velika nesigurnost održivosti malih vjetroagregata u urbanim područjima. Bolji rezultati proizvodnje električne energije mogu se očekivati u ruralnim područjima i u primjenama na visokim zgradama. Svaka lokacija u urbanom okolišu zahtijeva poseban pristup i pažljivo planiranje mjesta instalacije malih vjetroagregata.
* Oblik terena (zgrade na ravnom ili terenu s određenim nagibom).
Idealna lokacija za instalaciju urbanih vjetragregata trebala bi biti pozicionirana u području gdje je srednja godišnja brzina vjetra velika, s ravnom ulicom paralelnom s dominantnim smjerom vjetra i dugim nizom zgrada uz vjetar.
Međutim, danas je vrlo malo naputaka o očekivanoj proizvodnji malih vjetroagregata montiranih na krovove urbanog okoliša koji bi dali instalaterima i potrošačima informaciju o njihovom optimalnom pozicioniranju. Kako je nužno izbjeći nerealno dugačko vrijeme povrata investicije zbog niskog faktora opterećenja, izbor lokacije za instalaciju malih vjetroagregata potrebno je pažljivo provesti. Utjecaj oblika zgrade, položaja objekata oko planirane lokacije i stupanj nagiba terena imaju ključnu ulogu za optimizaciju mjesta za postavljenja agregata, procjenu potencijala energije vjetra i proizvodnju električne energije kao i osnovne proračune isplativosti investicije.
Za bilo koju lokaciju na kojoj se planira iskorištavanje energije vjetra najvažniji podatak je srednja godišnja brzina vjetra. Ovo je osnovi problem za urbane lokacije jer je poznato kako ih karakteriziraju male brzine vjetra. Urbani vjetar je uz to i vrlo turbulentan, što povećava rizike od kvara i zamora materijala čime se još više povećavaju nesigurnosti procjene proizvodnje ovakvih postrojenja.
Svaka realna zgrada se razlikuje, a vertikalni profil vjetra je i funkcija geometrije objekta na kojem se nalazi mali vjetroagregat. Na poremećaje toka strujanja svakako utječu blizina vegetacije, položaj prozora, ograda pa čak i promet u blizini što je ponekad potrebno uzeti u obzir pri planiranju ovakvih malih postrojenja. Obično su ovi utjecaji prekompleksni za računalno modeliranje pa se primjenjuju razna pojednostavljenja.
Velika srednja godišnja brzina vjetra, kao najvažniji čimbenik nije sama dostatna za karakterizaciju urbane lokacije vjetroagregata dobrom. Prije svega zbog gotovo stohastičkog vertikalnog profila vjetra u urbanim područjima kao i brojnih lokalno specifičnih utjecaja poput relativnog smjera vjetra, tipa objekta i njegove orijentacije, postoji velika nesigurnost održivosti malih vjetroagregata u urbanim područjima. Bolji rezultati proizvodnje električne energije mogu se očekivati u ruralnim područjima i u primjenama na visokim zgradama. Svaka lokacija u urbanom okolišu zahtijeva poseban pristup i pažljivo planiranje mjesta instalacije malih vjetroagregata.
SUNČANI SUSTAVI ZA GRIJANJE I PTV
Toplinski kolektori se mogu integrirati u samu vanjsku ovojnicu (krov ili fasadu) i tada moraju zadovoljiti sve funkcionalne i tehničke zahtjeve koji su bitni za građevinske konstrukcije. Također se mogu montirati na vlastitu potkonstrukciju ispred građevinskih konstrukcija u klasičnoj izvedbi. Mogućnosti primjene su:
* na krovu – učvršćeni na konstrukciju krova, s neovisnom potkonstrukcijom konstrukcija ili kao nadstrešnica
* na pročelju– neovisna konstrukcija ili u sklopu ventilirane fasade, kao strehe
* neposredno uz zgradu
Toplinski kolektori ne moraju biti dio pročelja niti vidljiv element oblikovanja, ali kada oblikuju završni izgled vanjske ovojnice bitno njihovo skladno uklapanje i primjena inovativnog dizajna uz postavu elemenata na način koji osigurava optimalnu razinu proizvodnje topline. Izgled toplinskih kolektora se bolje uklapa u suvremena rješenja vanjske ovojnice dok se na starim zgradama preporuča primjena kolektori manjih dimenzija (veličine crijepa). U pogledu funkcionalno-oblikovnih zahtjeva primjena toplinskih kolektora u odnosu na fotonapon ima veća ograničenja s obzirom da su elementi većih dimenzija, nije moguće ostvariti transparentnost, a postava je tehnički zahtjevnija. Na tržištu postoje proizvodi koji u jednom elementu sadrže fotonaponske module i toplinske kolektore što olakšava povezivanje, oblikovanje i uklapanje na vanjsku ovojnicu.
Sustavi za grijanje vode Sunčevom energijom uobičajeno se koriste za pripremu sanitarne tople vode, a samo ponekad kao dodatno grijanje vode za grijanje prostorija. Također, obzirom na način strujanja radnog fluida, sunčani sustavi se mogu podijeliti na sustave s prisilnom i prirodnom cirkulacijom.
Osnovni dijelovi sunčanog toplovodnog sustava su kolektori, akumulacijski spremnik te pumpa i regulacija kod sustava s prisilnom cirkulacijom. Radni fluid tj. nosioc topline preuzima apsorbirano sunčevo zračenje u kolektoru i predaje ga vodi u akumulacijskom spremniku preko izmjenjivača topline koji se sastoji od cijevi savijenih u spiralu radi bolje izmjene topline i zauzimanja manjeg prostora. Kod većih sustava koriste se izmjenjivači smješteni unutar (spiralni) ili izvan spremnika (pločasti). U periodima nedovoljne insolacije ili povećane potrošnje u većini sunčanih sustava voda se dogrijava preko dodatnog izmjenjivača topline kroz koji struji topla voda iz kotla na lož ulje, plin, el. energiju ili biomasu. U ljetnim mjesecima je za dogrijavanje uputno koristiti električni grijač ugrađen direktno u spremnik (koji služi i kao zaštita od smrzavanja zimi), obzirom da sustav centralnog grijanja ne radi, tako da zagrijavanje cijelog kotla i vode u sustavu nije ekonomično. Sunčevi kolektori se najčešće montiraju na krovove kuća, terase ili u vrtove, te ih se kad god je to moguće usmjerava u pravcu juga uz odstupanje do ±30°. Spremnik ne smije biti previše udaljen od kolektora koji ga zagrijava kako bi se što je više moguće smanjili toplinski gubici u spojnim cjevovodima.
Različitim se konstrukcijskim rješenjima nastoji osigurati što veća temperaturna stratifikacija po visini spremnika, kako bi se što više povećala količina topline koju nosilac topline može predati na izmjenjivaču u donjem dijelu spremnika te snizila izlazna temperatura nosioca topline (manji toplinski gubici u kolektoru), a istovremeno postigla u najkraćem vremenu što viša temperatura vode koja se odvodi iz spremnika. S tim se ciljem u veći spremnik obično ugrađuje i jedan manji za potrošnu toplu vodu ili pak dodatni izmjenjivač. Na taj se način sprječava miješanje hladne potrošne vode sa zagrijanom vodom iz cijelog spremnika i posljedično narušavanje temperaturne stratifikacije u spremniku.
Toplinski kolektori ne moraju biti dio pročelja niti vidljiv element oblikovanja, ali kada oblikuju završni izgled vanjske ovojnice bitno njihovo skladno uklapanje i primjena inovativnog dizajna uz postavu elemenata na način koji osigurava optimalnu razinu proizvodnje topline. Izgled toplinskih kolektora se bolje uklapa u suvremena rješenja vanjske ovojnice dok se na starim zgradama preporuča primjena kolektori manjih dimenzija (veličine crijepa). U pogledu funkcionalno-oblikovnih zahtjeva primjena toplinskih kolektora u odnosu na fotonapon ima veća ograničenja s obzirom da su elementi većih dimenzija, nije moguće ostvariti transparentnost, a postava je tehnički zahtjevnija. Na tržištu postoje proizvodi koji u jednom elementu sadrže fotonaponske module i toplinske kolektore što olakšava povezivanje, oblikovanje i uklapanje na vanjsku ovojnicu.
Sustavi za grijanje vode Sunčevom energijom uobičajeno se koriste za pripremu sanitarne tople vode, a samo ponekad kao dodatno grijanje vode za grijanje prostorija. Također, obzirom na način strujanja radnog fluida, sunčani sustavi se mogu podijeliti na sustave s prisilnom i prirodnom cirkulacijom.
Osnovni dijelovi sunčanog toplovodnog sustava su kolektori, akumulacijski spremnik te pumpa i regulacija kod sustava s prisilnom cirkulacijom. Radni fluid tj. nosioc topline preuzima apsorbirano sunčevo zračenje u kolektoru i predaje ga vodi u akumulacijskom spremniku preko izmjenjivača topline koji se sastoji od cijevi savijenih u spiralu radi bolje izmjene topline i zauzimanja manjeg prostora. Kod većih sustava koriste se izmjenjivači smješteni unutar (spiralni) ili izvan spremnika (pločasti). U periodima nedovoljne insolacije ili povećane potrošnje u većini sunčanih sustava voda se dogrijava preko dodatnog izmjenjivača topline kroz koji struji topla voda iz kotla na lož ulje, plin, el. energiju ili biomasu. U ljetnim mjesecima je za dogrijavanje uputno koristiti električni grijač ugrađen direktno u spremnik (koji služi i kao zaštita od smrzavanja zimi), obzirom da sustav centralnog grijanja ne radi, tako da zagrijavanje cijelog kotla i vode u sustavu nije ekonomično. Sunčevi kolektori se najčešće montiraju na krovove kuća, terase ili u vrtove, te ih se kad god je to moguće usmjerava u pravcu juga uz odstupanje do ±30°. Spremnik ne smije biti previše udaljen od kolektora koji ga zagrijava kako bi se što je više moguće smanjili toplinski gubici u spojnim cjevovodima.
Različitim se konstrukcijskim rješenjima nastoji osigurati što veća temperaturna stratifikacija po visini spremnika, kako bi se što više povećala količina topline koju nosilac topline može predati na izmjenjivaču u donjem dijelu spremnika te snizila izlazna temperatura nosioca topline (manji toplinski gubici u kolektoru), a istovremeno postigla u najkraćem vremenu što viša temperatura vode koja se odvodi iz spremnika. S tim se ciljem u veći spremnik obično ugrađuje i jedan manji za potrošnu toplu vodu ili pak dodatni izmjenjivač. Na taj se način sprječava miješanje hladne potrošne vode sa zagrijanom vodom iz cijelog spremnika i posljedično narušavanje temperaturne stratifikacije u spremniku.
REKUPERACIJA I VENTILACIJA
Sustavi za provjetravanje i klimatizaciju traže znatne toplinske i rashladne učinke za pripremu zraka. U cilju štednje energije velike se uštede postižu rekuperacijom topline iz otpadnog zraka. Načelno se razlikuju tri načina rekuperacije:
* Regenerativni postupak pri čemu se koriste akumulacijske mase koje akumuliraju i ponovno odaju toplinu i/ili vlagu
* Rekuperativni kod kojih se iskorištava samo osjetna toplina (izmjenjivači topline)
* Sustav s dizalicom topline gdje se toplina otpadnog zraka predaje niskotemperaturnom dijelu dizalice topline.
DIZALICE TOPLINE
Dizalice topline (engl. heat pumps) su načelno uređaji koji služe za podizanje temperaturne razine toplinske energije, za što je prema II. glavnom stavku termodinamike potrebno trošiti rad. U širokoj tehničkoj primjeni su uglavnom dvije vrste: dizalica topline s kompresijom radne tvari i apsorpcijska dizalica topline (vidi apsorpcijsko hlađenje).
Radna tvar u kompresijskoj dizalici topline isparava i isparivaču uređaja pri niskom tlaku po i niskoj temperaturi hladeći neki izvor topline (voda, zemlja, zrak ili sl.) te tako preuzima toplinski tok. Zasićena ili malo pregrijana para radne tvari odvodi se u kompresor, gdje se utroškom snage P komprimira na visoki tlak pk, kojemu odgovara i visoka temperatura zasićenja radne tvari. S tim stanjem para radne tvari odlazi u kondenzator gdje se ukapljuje predajući toplinski tok nekom mediju (npr. vodi ili zraku za grijanje prostorija). Ukapljena vrela ili pothlađena kapljevina se tada pomoću nekog prigušnog organa (ventila, kapilare, prigušnice) prigušuje na tlak po i vraća u isparivač.
što znači da je toplina izvora topline o zahvaljujući snazi kompresije P predana na višoj temperaturnoj razini nekom korisniku topline. Energetski pokazatelj dobrote rada dizalice topline je ogrjevni činilac koji se računa kao omjer predane topline i uložene snage. Dizalica topline je to učinkovitija što je veći. Kako je snaga za pogon dizalice topline razmjerna omjeru tlakova kondenzacije i isparivanja, a ti su tlakovi vezani uz temperature kondenzacije i isparivanja, proizlazi da će biti to bolji što je razlika tih temperatura manja. Stoga pri uporabi dizalica topline treba birati režime ogrjevnih sustava sa što nižom temperaturom (npr. podno grijanje umjesto radijatorskog) a izvor topline pri tome treba imati što višu temperaturu h i izdašnost, kako bi mu promjena temperature na isparivaču bila što manja. Pri umjerenim razlikama temperatura dizalice topline mogu postizavati ogrjevne činioce i veće od 5, što znači da za svaki uloženi kilovat-sat pogonske snage daju više od 5 kilovat-sati toplinske energije. Najpovoljniji način primjene dizalice topline je onaj kada se istodobno u potpunosti koristi rashladni i ogrjevni učinak uređaja.
Dizalice topline s kompresijom radne tvari najčešće su opremljene stapnim kompresorima koji za pogon koriste elektromotore (mali i srednji kapaciteti). Za najveće kapacitete koristi se turbinama (plinskim ili parnim) gonjene radijalne turbokompresore.
Izvori topline za dizalice topline su raznoliki. U svrhu grijanja prostora većih kapaciteta najčešće se koristi toplinu podzemlja ugradnjom dubinskih ili površinskih izmjenjivača topline u tlo. Ako je na raspolaganju vodotok dovoljne izdašnosti, jezero ili more vrlo ih je povoljno koristiti kao izvor topline. Manje povoljan je zrak okoline zbog malog toplinskog kapaciteta i poteškoća s izlučivanjem inja na isparivaču pri temperaturama nižim od 0°C. Dizalica topline povoljno se koristi i za povrat otpadne topline iz ventilacijskih i klimatizacijskih sustava. Općenito je poželjno da se kao toplinski spremnik, u svrhu postizanja što više učinkovitosti, koriste raspoloživi okolni izvori kao toplinski spremnici. Pritom se mogu promatrati ove varijante:
a. Vanjski zrak kao toplinski spremnik
Toplinski ili rashladni spremnik je vanjski zrak, što je standardna izvedba dizalica topline. COP grijanja ili hlađenja je ovdje najniži, i direktno je ovisan o vanjskoj temperaturi. Uz nove generacije kompresora i integrirane standardne sustave za odmrzavanje, dizalice topline mogu održavati pogon i na ekstremnijim vanjskim temperaturama. I kod korištenja drugih izvora topline, sustav korištenja vanjskog zraka je dobro ostaviti kao zamjensku opciju za rad u kombinaciji ili u slučaju ispada drugog sustava iz bilo kojeg razloga. Konvencionalno, korištenje vanjskog zraka kao toplinskog spremnika za pogon grijanja ili hlađenja je standardna konfiguracija dizalice topline i ne potpada pod korištenje obnovljivih izvora energije, te se u praksi EU članica i ne potiče. No kako je u ovoj konfiguraciji, u uvjetima ekstremnijih vanjskih temperatura, tj. hladnijih mjeseci u periodu grijanja i toplijih mjeseci u periodu hlađenja, teško je postići visoke vrijednosti koeficijenta COP-a, može se postaviti princip subvencioniranja ukoliko se doista ostvari relativno visoki prosječni godišnji COP, i u režimu grijanja i u režimu hlađenja. Pritom se u izračunu ovog koeficijenta može uzeti u obzir eventualno korištenje otpadne kondenzacijske topline postrojenja (za pripremu sanitarne tople vode i u druge svrhe).
b. Korištenje okolnih površinskih voda
Ovaj princip se odnosi na korištenje raspoloživih bliskih vodenih masa kao toplinskih spremnika za potrebe grijanja i hlađenja. To podrazumijeva morsku vodu u obalnom području, rijeke, jezera i druge bliske vode stajaćice. Točka zahvata i ispusta vode moraju biti dovoljno udaljene, a izvedba cjevovoda od zahvata do postrojenja mora udovoljavati tehničkim i prostornim zahtjevima. Ovdje se javlja problem filtriranja vode na zahvatu – mikroorganizmi kod morske vode, mulj kod riječne itd., i drugi momenti koji izvedbu čine složenijom. No, praktički neiscrpni resursi topline omogućuju postizanje znatno većih COP koeficijenata, te je ovakve izvedbe korištenja dizalica topline svakako preporučljivo poticati.
c. Korištenje bliskih toplinskih izvora
Ovdje se podrazumijeva korištenje obližnje raspoložive otpadne topline, i kombinaciju sa sunčevim toplinskim kolektorima. U načelu, kod korištenja vanjskog zraka kao toplinskog spremnika, uvijek treba razmotriti mogućnost iskorištavanja obližnjih izvora topline koji su inače neiskorišteni. Otpadni zrak iz ventilacije, otpadna toplina iz industrijskih procesa, i drugo, daju mogućnosti bitnog povećanja postignutog COP-a, te primjenu njihovog korištenja treba poticati. Kombinacija s toplinskim sunčanim kolektorima predstavlja pravo korištenje obnovljivog izvora energije za potrebe grijanja, no zbog složenosti i cijene sustava, te manje raspoloživosti izvora topline, treba analizirati isplativost ovog principa.
d. Korištenje topline tla
Korištenje topline tla predstavlja najšire područje kombiniranja rada dizalica topline s obnovljivim izvorima energije. Razlikujemo korištenje duboke geotermalne energije, koje je zbog složenosti i cijene zahvata u većini slučajeva neisplativo, osim ako se radi o kombiniranom korištenju geotermalnih voda (balneologija i dr.) Korištenje plitke geotermalne energije je izvedivo u različitim opcijama:
* zahvat poljem plošnih kolektora, koji iskorištavaju većinom sunčevu energiju akumuliranu u zemlji s manjim udjelom geotermalne energije - koriste se površinski slojevi tla čija je temperatura razmjerno konstantna tijekom cijele godine; plošni kolektori sastoje se od horizontalno postavljenih cijevi ispod površine zemlje, kroz koje cirkulira radni medij, cijevi su na dubini od 1,2 -1,5 m i prenose toplinu od tla do dizalice topline;
* zahvat podzemnih voda koje imaju relativno konstantnu prosječnu godišnju temperaturu od +8°C do +12°C, podzemna voda se crpi iz jednog bunara, vodi do dizalice topline i ohlađena vraća u drugi udaljeni bunar;
* zahvat geotermalne topline putem vertikalno položenih sondi koje se polažu na dubinu od 60 do 100 m ili više. Polažu se obično dvije sonde, i kroz jedan krak cijevi ulazi ohlađeni radni medij, a kroz drugi se zagrijan vraća u dizalicu topline.
Kod svih situacija korištenja dizalica topline s kompresijom radne tvari u svrhu hlađenja, bitno je razmotriti mogućnosti korištenja nastale otpadne topline koja se mora odvoditi. Ukoliko se takva toplina može upotrijebiti za pripremu PTV ili druge svrhe, onda je pravilno ogrjevni/rashladni činilac računati na temelju ukupno dobivene korisne energije, rashladne i toplinske, te na taj način poticati ovakav princip korištenja otpadne topline iz dizalice.
PRIMJENA BIOMASE
Biomasa je nefosilizirana organska tvar (biljnog i životinjskog porijekla) iz koje se, na različite načine, može dobiti obnovljiva energija u svim svojim korisnim oblicima (toplinska, kemijska i mehanička). Najjednostavniji način dobivanja energije iz biomase je izravnim izgaranjem drva u neobrađenom ili obrađenom obliku. Druge mogućnosti su neizravne:
* Proizvodnja bioplina rasplinjavanjem drveta ili anaerobnim vrenjem biljnog materijala
* Proizvodnja biogoriva (bioetanol ili biodiesel)
Utjecaj na okoliš primjene biomase s obzirom na emisije CO2 je neutralan (gledano na dulji rok, sav CO2 emitiran uporabom biomase ne može biti veći od količine CO2 koju je pri nastanku biomasa uzela iz okoliša) i manjom upotrebom energije za uzgoj od dobivene energije biomase (pozitivna neto energetska bilanca).
Biomasa za energetske potrebe se najčešće smatra šumska biomasa (ogrjevno drvo, drvni ostatak pri komercijalnom iskorištavanju šuma ili redovitom održavanju šuma, brzorastuće nasade); poljoprivredna biomasa (energetski usjevi, žetveni ostatak, stajski gnoj, poljoprivredne proizvode ili dijelove istih koji nisu prikladni za prehranu ljudi) i organski dio otpada iz komunalnog otpada, otpada prerađivačke industrije (drvna, prehrambena, tekstila, kožarska, papira...), otpada iz ugostiteljstva i pročišćavanja otpadnih voda i kanalizacije.
Kod primjene biomase u zgradarstvu potrebno je razdvojiti:
1) oblike biomase koji se mogu transportirati od mjesta nastanka do mjesta pretvaranja u korisni oblik energije (nosioci energije biomase)
2) oblike biomase koji se redovito pretvaraju što bliže mjestu nastanka u nosioca ili korisni oblik energije za koje je potreban poseban sustav (toplovod, elektroenergetska mreža, plinovod) transporta do korisnika (energetski objekti biomase)
Nosioci energije biomase su obično razni oblici drvne biomase (ogrjevno drvo, briketi, peleti, drvna sječka, blanjevina, piljevina...) i biogoriva (biodizel, bioetanol, biometan). Najšira primjena energije biomase u zgradarstvu se odnosi na dobivanje toplinske energije iz različitih oblika krute biomase za grijanje prostora, pripremu tople vode i/ili kuhanje. Biogoriva su prvenstveno namijenjena potrebama prometa, a u zgradarstvu se može primijeniti biodizel kao zamjensko gorivo kotlova na lož ulje.
Najveći dio krute biomase predstavlja drvo u različitim oblicima: ogrjevno drvo, drvni ostatak nastao prilikom održavanja i komercijalnog iskorištavanja šuma, drvni ostatak kod održavanja voćnjaka, vinograda i maslinika, parkova i zelenih površina, drvni ostatak iz drvno-prerađivačke industrije (blanjevina, piljevina, kora, otpilci, okrajci), drvna masa nakon čišćenja vodotokova i prometnica (bez zemlje i korijenja).
Iako se nosioci energije mogu prodavati na tržištu u različitim oblicima, dostupnost i opravdanost korištenja pojedinog oblika biomase će ovisiti o stadiju razvitka tog segmenta tržišta (globalno tržište) ili blizini njezina izvora (lokalno tržište) pri čemu valja imati na umu da korištenje lokalne biomase uključuje aktivaciju lokalnog gospodarstva (poljoprivreda, šumarstvo, drvno-prerađivačka industrija).
Prilikom planiranja sustava za korištenje krute biomase, raspoloživa biomasa određuje odabir ložišta, a potražnja za grijanjem prostora i potražnja za grijanjem tople vode određuju daljnje smjernice za dimenzioniranje spremnika za toplu vodu, izmjenjivača topline, dimnjaka, skladišta i načina punjenja ložišta (ručno ili automatski). Kod korištenja energije biomase za grijanje prostora i pripremu tople vode često se kombiniraju solarni termalni sustavi za zagrijavanje vode van sezone grijanja.
ELEKTROTEHNIČKE INSTALACIJE
Električna energija, kao najpogodnija i najraširenija transformacija svih oblika energije za korištenje, ima izrazitu primjenu u zgradarstvu. S obzirom na zahtjeve Direktive 2010/31/EU (EPBD II) te prema PEPZEC bit će prikazane mjere i alternativna rješenja koja bi doprinijela učinkovitijem korištenju električne energije, odnosno racionalnijem elektroenergetskom opterećenju kao i optimizaciji potrošnje i troškova u ovom segmentu. Nominiranje i struktura mjera biti će izvedena prema matrici kriterija i sa nominalnim vrijednostima, a podjele će biti izvršene na nekoliko razina, s obzirom da su neke mjere i rješenja realno, tehnički i financijski primjenjiva samo uz određene uvjete odnosno za određene tipove zgrada.
Stambene zgrade, prema svojem profilu imaju jednostavnije definiranu potrošnju električne energije, ali s većim individualnim odabirom rješenja (trošila) što smanjuje mogućnost kontrole i centraliziranih upravljačkih sustava (za razliku od javnih zgrada). Potrošnja električne energije (kao i potencijali ušteda) mogu se prepoznati u slijedećim grupama trošila: rasvjeta, kućanski uređaji, PTV, klimatizacija/ventilacija, sustavi zaštite i vatrodojave, i sl.
Rasvjeta
Rasvjeta treba biti napravljena prema projektantskim normama i treba zadovoljavati sve propisane kriterije. Sugerira se korištenje učinkovitih izvora svjetla (sa više od 20-25 lm/W) te korištenje danjeg svjetla. Takvi izvori (npr. fluokompaktne žarulje – A razred EE izvora svjetla u kućanstvima – Pravilnik o označavanju energetske učinkovitosti kućanskih uređaja („Narodne novine" br. 133/05) osim uštede energije, imaju i nižu angažiranu snagu te dulji životni vijek. Upravljanje radom rasvjete sugerira se u zajedničkim prostorijama, hodnicima, prilaznim zonama, parkiralištima, podrumima i sl. a moguće ju je izvesti sa automatskom regulacijom rada sa vremenskim zatezanjem (relej ili foto-osjetnik) ili složenijim programabilnim modulima.
Kućanski uređaji
Kako često predstavljaju najveći udio potrošnje u domaćinstvima, kućanski uređaji bi trebali biti odabrani u skladu sa Pravilnikom o označavanju energetske učinkovitosti kućanskih uređaja (NN 133/05).
PTV i grijanje prostora
Potrošna topla voda i grijanje predstavljaju značajan udio u bilanci potrošnje, pogotovo ukoliko se radi o korištenju električne energije kao primarnog energenta. Ukoliko postoji mogućnost – kao alternativno rješenje - sugerira se promjena primarnog energenta (npr. prirodni plin) te ugradnja kvalitetne termostatske regulacije kao i ugradnja štednih armatura, čime bi se štedila i pitka voda – medij/nositelj toplinske energije. Ukoliko se odabire električna energija kao opcija za zagrijavanje prostora (podno grijanje, radijatori, klimatizacija/kaloriferi) potrebno znati da je bitno imati na raspolaganju veliku snagu, te da je nužna kvalitetna termostatska regulacija. Elektrootporna grijača tijela se više ne razmatraju.
Klimatizacija
Kod odabira sustava za klimatizaciju zraka u stambenoj zgradi, potrebno je odabrati onaj sa što većim COP i/ili ugrađenim inverterom. Inverter klima uređaj koristi invertorski sklop za izmjenu napajanja iz izmjeničnog u istosmjerno te ponovo u izmjenično napajanje. Prilikom druge pretvorbe, napon i radna frekvencija su promjenljive veličine pomoću kojih se može slobodno birati brzina vrtnje kompresora, a time regulirati izlaznu snagu klima uređaja te su inverter klima uređaji su značajno štedljiviji i tiši u svom radu od klasičnih izvedbi. Također treba odabrati sustav višeg energetskog razreda – definirano Pravilnikom o označavanju energetske učinkovitosti kućanskih uređaja (NN 133/05).
Sustavi za upravljanje energijom u stambenim zgradama
Ukoliko se odabere sustav inteligentne centralizirane regulacije i upravljanja za stambenu zgradu, ostvarive su bitne uštede električne energije i troškova (2-3 puta). Takvim sustavima se regulira rasvjeta (day-light); količina prirodnog svjetla (elektronski regulirani brisoleji); temperatura i tlak vode u sustavu; količina, temperatura, vlažnost i broj izmjene zraka; zaštitni sustavi (vatrodojava i zaštita); rad pojedinih uređaja (centralizirani programabilni nadzor) i sl. Ovakva rješenja još su u primarnim inačicama na našem tržištu, ali iako cijenom (isplativosti) još ne konkuriraju, porastom cijene energije i energenata bit će sve konkurentniji, te će pružati alternativu u izboru rješenja uz povećan standard boravka.
Tarifni sustavi
Prema tipu priključka i postojećem sustavu, tarifni modeli za stambene zgrade mogu biti iz grupe kućanstvo (Crni, Narančasti, Bijeli i Plavi), a iznimno ako priključna snaga prelazi 30 kW i iz grupe poduzetništvo (Crveni). Kako kućanstva u pravilu ne plaćaju vršnu angažiranu snagu i prekomjerno preuzetu jalovu energiju – jednokratno plaćaju samo priključnu snagu (prema Odluci o iznosu naknade za priključenje na elektroenergetsku mrežu i za povećanje priključne snage) – mjere se odnose direktno na smanjenje potrošnje. Ukoliko je ugovoren crveni tarifni model – tada je obveza mjesečnog plaćanja vršne angažirane snage kao i prekomjerno preuzete jalove energije prema važećim odredbama HEP ODS-a i sukladno odluci Vlade (navedeno u Tarifnom sustavu za distribuciju električne energije). Mjere za takve slučajeve su opisane u poglavlju nestambene zgrade. Vlada Republike Hrvatske donijela je Odluku o potpori građanima i kućanstvima radi ublažavanja porasta cijena električne energije, u kojem se subvencionira cijena kućanstvima koja troše manje od 3000 kWh godišnje.
Sustavi za upravljanje potrošnjom i troškovima u nestambenim zgradama
Cjelokupna integrirana rješenja za upravljanje potrošnjom i troškovima te nadzorom (npr. CNUS) imaju široku lepezu mogućnosti ušteda, s obzirom na profil nestambene zgrade. Kako su takve zgrade većih energetskih potreba, najzastupljeniji je crveni tarifni model, u kojem se uz potrošnju obračunavaju snaga i jalova energija. CNUS sustavi, prema matrici kriterija i definiranim prioritetima mogu upravljati vršnom snagom, odgodivom potrošnjom, sigurnosnim sustavom, radnim uvjetima, kondicioniranjem zraka, svjetlosnim modovima i sl. Sami sustavi mogu imati i podsustave – smart room – za smanjenje individualne potrošnje u turističkim/hotelskim jedinicama; shopping mode – kriteriji podešeni za uvjete pojačane aktivnosti u prodajnim centrima; sport mode, ..itd. Zajedničko je da se kontrolom i upravljanjem, uz smanjenje troškova, povećava i ugodnost te sigurnost sustava, brže se identificiraju i uklanjaju kvarovi te je smanjen rizik od požara.
Generalno, najveći potencijali ušteda leže u centralnom nadzornom upravljanju (može ali i ne mora biti povezan sa zaštitnim sustavom). Pod tim podsustavima podrazumijevamo sustave upravljanja rasvjetom, kako unutarnjom tako i vanjskom, automatske klimatizacijske sustave, KGHV (reguliranje prema izmjerenoj temperaturi), alarmne sustave, sustave za video nadzor i mnoge druge. Različiti podsustavi neke građevine mogu se tako automatizirati integracijom raznih tehničkih sustava u jednu funkcionalnu jedinicu, sa sučeljem jednostavnim za uporabu. Razvojem tehnologija javljaju se sve moderniji sustavi upravljanja i optimiziranja potrošnje te nadzora energetskih procesa. Takvi sustavi u sebi objedinjuju centralizirano ili decentralizirano upravljanje: rasvjetom (po tipu i grupama), sustavom za kondicioniranje zraka (grijanje/hlađenje/ odvlaživanje/ventilacija), elementima zaštite od Sunca i sl. Nadzorni sustavi također uključuju i instalacije nadzora zgrade, vatrodojavu, nadzor otvaranja prozora i vrata (mikroprekidači) te povezivanje i dojavu sigurnosnog alarma. Baza sustava je računalni program koji je podešen tako da optimalno vodi sustav, s jedne strane da se postignu normalni radni/životni uvjeti; a sa druge strane da se minimalizira potrošnja i/ili smanji trošak. Sve periferije su spojene direktno u sustav (npr. mikroprekidači na sustavu za otvaranje prozora, smart light sustavi ili pak rasvjeta u garažama i detekcija CO). Po prethodno uvrštenim vrijednostima, sustav se automatski prilagođava svim vanjskim i unutarnjim promjenama kao što su promjena temperature, vlažnosti i količine zraka te razine rasvijetljenosti te promptno reagira na svaku promjenu. Naravno, ukoliko postoji potreba za lokalno upravljanje, svaka jedinica mora imati svoje regulatorske jedinice. Ovakva rješenja prilagođena su potrebama korisnika koja ekonomično rade za vrijeme čitavog životnog ciklusa objekta i omogućuju korisniku povećanje sigurnosti i komfora svih korisnika objekata, visok stupanj integracije svih upravljačkih sustava, povećanje raspoloživosti svih tehničkih sustava (klima, ventilacija, grijanje, rasvjeta, sigurnosni sustavi, protupožarna zaštita, električno napajanje) i komunikacijsko-informatičkih sustava, optimiranje potrošnje svih oblika energije i produljenje životnog vijeka objekata uz smanjenje troškova održavanja.
Kompenziranje jalove energije
S obzirom da se upravljački sustav sastoji od niza sigurnosnih i upravljačkih elemenata, poseban naglasak treba staviti na kompenzacijski sustav. Naime profil određenih trošila ima induktivni karakter, te iako su predviđeni sustavi (npr. rasvjeta) s tog aspekta dovoljno lokalno kompenzirani, preporuča se ugradnja zajedničke kompenzacije (kompenzacijskih baterija) odmah do brojila potrošnje električne energije, kako bi se eliminirali utjecaji neplanskih ili naknadno ugrađenih nekompenziranih grupa trošila. Ovakav sustav često ima brz povrat investicije (do godinu-dvije dana) i zapravo predstavlja standard u modernim projektima elektroinstalacija koji često nije potrebno zasebno isticati.
Objavljeno u
Zelena gradnja
HAARP je bio jedan od često spominjanih pojmova tijekom nedavnih poplavnih razdoblja, kad su mnogi upirali prst u to navodno američko geotektonsko-i-tko-zna-kakvo-još oružje. Kažem "navodno" jer su se u isto vrijeme javljali i naivni vjernici u službene priče koji su mahali nekim podacima i objavama o tome da je antenski sustav HAARP tek dio istraživanja ionosfere i ništa više. U takvoj polarizaciji rasprava postaje nemoguća, s razlogom – ako je riječ o tajnom oružju, ne očekujete valjda da će javno objavljeni podaci biti točni. A opet, kako možete znati da je riječ o tajnom oružju – kad je tajno?
Doduše, o HAARPU se se javno oglasili i predsjednici nekih država – recimo bivši venecuelanski predsjednik Chavez je optužio SAD da ga je koristio na Haitiju, a bivši iranski predsjednik Ahmedinajad da je isto oružje korišteno za stvaranje suša na jugu Irana prije nekoliko godina. Nekako nisam sklon misliti da su do tih zaključaka predsjednici tih velikih i moćnih država došli pušeći travu u mračnoj sobi ili čitajući interentske web-siteove posvećene "teorijama urote". Obje te zemlje SAD smatra svojim neprijateljima, praktički se nalaze u nekom vidu neobjavljenog obavještajno-informacijskog rata te zbog toga imaju vrlo aktivne i razvijene obavještajne službe. Valjda su nešto načuli!
Kumovi američkog raketnog programa daju zeleno svjetlo za projekt
Ako HAARP postoji, svakako je u kategoriji egzotične vojne tehnologije, baš onakve kakvima se bavi mračna američka agencija DARPA koja bojišta već pretvara u prizore nalik onima iz uvodnih scena Terminatora, prepune robota – oružja krajnje neugodnog izgleda. Povremeno, HAARP bude spomenut i u javnoj areni, recimo u proglasu Europskog parlamena prije desetak godina, s preporukama da se zabrane takava oružja, ali postojanje takvih oružja još je uvijek u kondicionalima.
Pa onda, kako izaći iz uobičajenih okvira rasprave koja se svodi na prihvaćanje ili negiranje? Možda nikako. A možda šerlokholmsovskim detektivskim pristupom praćenja finih tragova. Zapravo cijela kontraverza oko HAARP-a, kako je to sažemo moj frend Vilim, zapravo počiva samo na jednom jedinom pitanju – je li taj pogon HAARP-a napravljen na temelju dvanaest patenata firme APTI ili ne.
Sva sreća je što čovjek ima prijatelje i što se ti prijatelji bave raznim temama. Tako sam, da si skratim muke kad sam odabrao ovu temu, nazvao Vilima Uzelca iz Labina, koji je HAARP zadnjih godina istraživao uzduž i poprijeko – nije bilo tog traga u vidu patenata, promjena vlasništva tvrtki i sličnih slučajnih tragova na koje nitko nije obratio pažnju, a da on nije za njim krenuo, nekad gubeći i mjesece. Zamolio sam Vilima samo da mi pošalje popis patenata na kojima bi se mogao temeljiti HAARP, kao i niz međukorporacijskih promjena vlasništava nad tvrtkom koja je posjedovala patente, a dobio sam trideset stranica materijala s izvorima izjava iz medija i dokumenata, tehničkim podacima, objašnjenjima tehnologije, poveznicama s drugim tehnologijama i slično. Iz svega toga pokušao sam izvući bit i sažeti rečeno, ali ni to nije moglo proći bez bitnog reduciranja. No, ukratko, hvala ti Vilime, a evo kojim se tragom može krenuti za HAARPOM i kuda on vodi...
Sredinom osamdesetih godina plinsko-naftni konglomerat ARCO (Atlantic Oil Rich Field Company), vlasnik najvećeg dijela naftnih bušotina na Aljasci, razmišljao je o eksploataciji plina kojeg se godinama pod visokim tlakom vraćalo natrag u naftne bušotine. Plin je nerazdvojni pratitelj nafte i nalazi se u neposrednij blizini gotovo svih naftnih polja, ali udaljenost ARCO-vih bušotina od ostatka svijeta činila je eksploataciju tog plina neisplativom (izgradnja dugačkog plinovoda, sustava za ukapljavanje plina, ukrcajnih terminala za brodove specijalizirane za prijevoz ukapljanog plina itd). Netko je u ARCO-u doznao za fizičara Bernarda Eastlunda, koji se bavio plazmom, a imao je i neke patente. Ti patenti opisivali su učinke elektromagnetskih valova na zemljinu magnetosferu i iononsferu te davali osnovne naputke za izgradnju pogona preko kojeg bi se tim učincima eksperimentiralo, ali i bilo u mogućnosti slati velike količine energije u ionosferu i preko nje na neki drugi kraj zemlje. Prvobitni poticaj za nastanak projekta HAARP zapravo je bio pretvorba i prijenos električne energije. Takav bi se pogon napajao električnom energijom dobivenom izravno od plina s ARCO-vih bušotina, bez potrebe za transportom plina.
Kada su predstavnici ARCO-a predstavili tu ideju Simonu Ramou, jednom od kumova američkog raketnog programa, on ga je proslijedio zamjeniku ministra obrane, koji ga je dalje proslijedio agenciji DARPA (koja se bavi naprednim tehnologijama) i njenom direktoru Tony Tetheru koji je dao zeleno svjetlo početku financiranja projekta. Takav projekt DARPA-i je bio je izuzetno interesantan jer su patenti opisivali kako manipulacijom ionosfere i magnetosfere, pored prijenosa energije, stvoriti energetski štit protiv interkontinentalnih raketa, kako manipulirati vremenom u velikim razmjerima, komunicirati s podmornicama, poremetiti i onemogućiti komunikaciju, dubinski skenirati površinu Zemlje i naći nova nalazišta fosilnih goriva ili možda ukopane neprijateljske bunkere, kako stvarati zemljotrese, tsunamije i vulkanske erupcije...
Projekti vrijedni milijarde dolara
Međutim, službeno, projekt HAARP je navodno začet jednog jutra, 13. prosinca 1989., kada je u Uredu mornaričkog istraživanja (Office of Naval Research – ONR) održan sastanak združenog osoblja mornaričkih i zrakoplovnih snaga. Sastanak je opisan kao rasprava o zajedničkim interesima u provođenju programa Ministarstva obrane na području modifikacija ionosfere. Službeni vojni i HAARP-ovi dokumenti inzistiraju na tome da je upravo na tom sastanku prepoznata "potreba" za izgradnjom posebnog pogona grijača ionosfere za provođenje eksperimenata i njihovu primjenu unutar Ministarstva obrane.
Vratimo se ARCO-u i Bernardu Eastlundu. Nakon dobivenog zelenog svjetla za provedbu studije izvedivosti, ARCO je osnovao podružnicu APTI (Arco Power Technologies Inc.), na njeno čelo postavio Bernarda Eastlunda, a za glavnog konzultanta Denisa Papadopulosa. 3. studenog 1993. američko zrakoplovstvo objavljuje da je dobitnik natječaja za prvu fazu izgradnje pogona HAARP – firma APTI.
U raspisanom natječaju za izvedbu projekta, uz APTI, sudjelovalo je nekoliko firmi, među kojima i korporacija Raytheon, po veličini 44. tvrtka na svijetu, s projektima koji se mjere u milijardama dolara, upravo dobro poznata po uskoj suradnji s američkom vojskom na projektima elektromagnetskih egzotičnih oružja. Radi usporedbe, treba naglasiti kako je u trenutku natječaja podružnica APTI imala dvadesetak zaposlenih, tek oko 20 milijuna dolara vrijednosti i apsolutno nikakvu reputaciju po pitanju sličnih projekata. Zaključak koji se nameće jest da je razlog pobjede na natječaju upravo vlasništvo nad dvanaest patenata (tri od Bernarda Eastlunda) potrebnih za izgradnju HAARP pogona.
Daljnje promjene vlasničkih struktura su također zanimljive. APTI je u lipnju 1994. prodan tvrtki E-systems. Interesantno je primijetiti da APTI nije prijavio nikakavu zaradu od svoga osnutka kasnih 1980-ih. E-systems tada mijenja ime u "Advanced Power Technologies Incorporated" te zadržava skraćenicu APTI koja se pojavljuje u svim patentima. 1995. godine korporacija Raytheon – ona koja se natjecala protiv APTI-ja i koja je "stari" suradnik vojske – kupuje E-systems za 2,3 milijarde dolara, a time i Eastlundove patente. Nećemo puno pogriješiti ako zaključimo da je jedina realna vrijednost prvotne firme APTI počivala samo u njihovih dvanaest patenata potrebnih za početak gradnje pogona HAARP u Gakoni na Aljasci.
Pitanje je i kakve posljedice može imati generiranje valova ekstremno niske frekvencije na većem području na zdravlje i ponašanje ljudi, ali i na eventualno izazivanje tektonskih pomaka, potresa i slično?
U početku, HAARP su zajednički vodili Ured za mornaričko istraživanje ONR i Air Forces's Philllips Laboratory u Massachusettsu. DARPA (Defense Advanced Research Projects Agency) je potpisala memorandum dogovora s američkim zrakoplovstvom i mornaricom o vođenju projekta HAARP u studenom 2002. godine. (17. veljače 2003. objavljeno je da je British Airways BAE Systems North America postigao konačni dogovor s APTI-jem oko kupnje cijele tvtke za 27 milijuna dolara gotovine i potom zaključio ugovor s američkom mornaricom u visini od 35 milijuna dolara za dovršetak programa HAARP, što je tipični primjer vojno-korporativne suradnje).
U ožujku 2006. na službenim stranicama agencije DARPA, pod čijom kapom se odvija razvoj HAARPA, objavljeno je da je gradnja projekta HAARP završena. Od tada je projekt vođen budnim okom projekt-menadžera dr. Sheldona Z. Metha. Istovremeno s projektom HAARP, dr. Meth je vodio program zračnog lasera i magnento-hidrodinamično-eksplozivnog streljiva (Air Laser and Magneto Hydrodynamic Explosive Munitions – MAHEM). Dakle, čovjek koji radio na razvoju nekakvih bombi postavljen je na čelo projekta koji bi trebao ispitivati reakciju gornjih slojeva ionosfere s elektromagnetskom valovima, što je svakako zanimljivo iz perspektive tvrdnji da HAARP navodno nikad nije smatran niti korišten kao oružje.
Svrnimo na trenutak pogled na DARPA-u, „Agenciju za istraživanje naprednih projekata", koja djeluje u sklopu Ministarstva obrane SAD-a. DARPA prati istraživanje i tehnologije gdje su rizik i iskoristivost vrlo visoki i gdje uspjeh može omogućiti dramatičan napredak po pitanju tradicionalne vojne uloge i misije. DARPA ima osam tehničkih odjela, a HAARP spada pod Taktičko-tehnološki odjel (TTO). Po DARPA-inom opisu TTO "je uključen u razvoj visokorizične, visokonaplatne napredne vojne tehnologije (naglasak dodan) naglašavaju i sustavni i podsustavni prilaz razvoju nenadgledanih sustava, svemirskih sustava i taktičkih umnoživača". Što god da sve to značilo, ključno je svrnuti pažnju na izraz "vojna tehnologija" koji sadrži opis odjela koji se bavi HAARP-om.
Egzotično oružje ili paranoja
Osporavatelji zaključaka da HAARP nije vrsta oružja i da se radi tek o paranoji uporno tvrde da je u tom projektu tek bilo riječi o znanstvenom istraživanju ionosfere, ali nasuprot tome stoji službena izjava DARPA od 3. rujna 2006. da je HAARP "projekt koji je razvio nove eksperimentalne istraživačke metode i proveo istraživački program u cilju istraživanja novonastalih ionosferskih i radio-tehnologija koje su u izravnoj relaciji s naprednim obrambenim aplikacijama".
U istoj izjavi DARPA navodi da se "trenutno polje antena pokazalo izuzetno pouzdanim i fleksibilnim te je pokazalo izvodljivost sveukupnog koncepta. Međutim, današnji rezultati ispitivanja ukazuju na potrebu proširenja postojeće snage emitiranja s 960 kW na planiranih 3,6 MW kako bi se omogućila potrebna napredna istraživanja i demonstracija novih vojnih sustava predviđena orginalnim konceptom HAARP" (naglasak dodan). Dakle, već je "originalni koncept" HAARP-a bio "novi vojni sustav", ne radi se ni o kakvim slučajno otkrivenim učincima.
Primjena sustava danas
Danas, 2014. godine, HAARP je proširen na planiranih 3,6 MW odašiljačke snage. Pogledajmo čemu može služiti ako je napravljen na temelju 12 APTI-jevih patenata, a što je prilično izvjesno s obzirom na gore opisani slijed promjena vlasništva:
- Manipulacija magnetnim poljem Zemlje u cilju generiranja područja visoko nabijenih čestica i stvaranja proturaketnog štita
- Ubrzavanje električno nabijenih čestica uzduž linija magnetskog polja Zemlje i mijenjanje njegovog oblika
- Radar za nadziranje iza horizonta
- Poremećaj ionosfere radi poremećaja komunikacije te kreiranje zona unutar ionosfere za provođenje kontrolirane komunikacije
- Generiranje valova ekstremno niskih frekvencija (ELF) i njihovo korištenje u snimanju i ispitivanju tla ispod površine zemlje te komunikacije s podmornicama
Takvih sličnih ionosferskih grijača ima po cijelom svijetu. Prvi takav operativni sustav podignut je u SSSR-u i zvao se SURA. Sličan pogon nalazi se u Tromsu u Norveškoj i zove se EISCAT, a postoji još jedno na otočiću Svalbard visoko na sjeveru Norveške.
HAARP u odnosu na slične pogone u svijetu
Slični pogoni postoje danas i u Kini, Indiji, Čileu itd. No, za razliku od drugih ionosferskih grijača, HAARP ima sposobnost fokusiranja elektromagnetske energije na sličan način na koji laser fokusira svjetlost. Pojedinačna antena je dipolna, cirkularno polarizirana, visoko frekventna (kratkovalna – Model D616G, koju je specijalno za HAARP razvio odjel DRS Broadcast Technology u Dallasu).
Kompjuterski programirano okidanje pojedinačnih antena omogućuje postizanje elektronske ciklotronske rezonancije i vrlo preciznu modulaciju izlaznoga vala. Isto je tako moguće tu modulaciju promijeniti u iznimno kratkom roku. Elektronska ciklotronska rezonancija je slučaj kad se frekvencija vanjskoga uzbudnoga elektromagnetskog vala poklopi s rezonancijom brzine okretanja elektrona u atomima. Svaki atom pojedinog elementa u molekuli ima svoju vlastitu frekvenciju, a ona je različita za svaki pojedinačni element. Precizno izvedena elektronska ciklotronska rezonancija podiže brzinu rotacije subatomskih čestica u molekulama te njihovu temperaturu i energiju atoma u ionosferi do stanja plazme. Tako užarena zona ionosfere postaje reflektivna za druge elektromagnetske valove. Isto se tako preciznom rezonancijom može postići emitiranje niskofrekventnih valova iz ionosfere.
Pitanje jest i kakve posljedice može imati generiranje valova ekstremno niske frekvencije na većem području na zdravlje i ponašanje ljudi, ali i na eventualno izazivanje tektonskih pomaka, potresa i slično?
Ljudski mozak u različitim stanjima odašilje valove ekstremno niskih frekvencija koji se, s obzirom na frekvencije nazivaju Delta (0.1 – 3 Hz); Theta (4 – 7 Hz); Alfa (7.5 – 12.5 Hz) i Beta (16 – 31 Hz). Moždani alfa-valovi koje je otkrio Hans Berger od 7,5 do 12 Hz potpuno se podudaraju s frekvencijom Zemljinih valova nazvanom Shumanovom. To je prvi primijetio i doveo u korelaciju dr. Ankemuller. Oni su ujedno i frekvencija pod kojom je ljudski um najproduktivniji, ali oni kontroliraju i našu kreativnost, djelovanje, stres, anksioznost, imunološki sustav itd. Vrlo je precizno dokazano da je izloženost ljudskog organizma Zemljinoj frekvenciji važan element koji utječe na mentalno i fizičko zdravlje pojedinca. Ta je činjenice poznata već puno godina i dokazana u eksperimentima profesora Ruthera Wevera sa instituta Max Planck. Profesor Wever, u suradnji sa svojim asistentom Jurgenom Aschoffom, dao je sagraditi podzemni bunker u Andechsu kojeg je pretvorio u faradejev kavez i u njemu izolirao ispitanike pokusa od Zemljinog pulsa od 7,83 Hz pulsa. Ispitanici bi ubrzo nakon toga počeli imati osjećaj slabosti, mučnine i depresije. Zatim je unutar bunkera aktivirao generator koji je stvarao 7,83 Hz impulsa i svi su ispitanici odmah prestali osjećati bilo kakve tegobe.
Zemljina frekvencija od 7,83 Hz – izvor života
Zemljina frekvencija od 7,83 Hz nije samo uvjet za dobro zdravlje i mentalnu stabilnost čovjeka, ona je i sam izvor života. U eksperimentu 2011.godine nobelovac Luc Montagnue dokazao je da je moguće formirati potpuno novu DNK iz potpuno sterilne vode u kojoj su prije filtriranja bile bakterije M. Pirum i E. Coli. Nakon što je izložio sterilnu vodu Zemljinoj frekvenciji od 7,83 Hz, nukleotidi su formirali potpuno novu DNK "iz ničega". Bez prisustva Zemljine frekvencije formiranje nove DNK bilo je nemoguće. To nam govori da je Zemljin puls od 7,83 Hz nešto više od tek signala koji se nekom igrom slučaja baš podudara s najdominantnijim frekvencijama ljudskog mozga. Svaki uređaj ili pogon koji bi mogao zamijeniti ili, još gore, potpuno anulirati Zemljin puls, itekako bi utjecalo na čovjeka i njegov sveukupni razvoj.
Postoje i eksperimenti koji pokazuju sposobnost mozga da se prilagodi vanjskom podražaju elektromagnetskih valova i počne ih oponašati. Jedan takav eksperiment proveo je David Walonick. Oponašanjem vanjskih valova mozak može prijeći u druga stanja pa se na taj način može kontrolirati i upravljati čovjekovim ponašanjem i načinom razmišljanja. Postoji niz objavljenih patenata za uređaje koji proizvode takve učinke.
Pogledajmo sada kako ELF-valovi mogu utjecati na potrese, vulkane i slično. Znanstvenici NASA-inog istraživačkog centra Ames u Kaliforniji su u prosincu 2001. godine proučavali preko stotinu potresa i zaključili da su u skoro svim slučajevima njima prethodili elektromagnetski poremećaji u ionosferi. Znanstvenik Brooks Agnew je u dokumentarnom filmu History Channela „Weather Warfare" opisao kako je u proljeće 1987. slučajno izazvao pootres u Kaliforniji generatorom elektromagnetskih valova ekstremno niske frekvencije snage 30 Wati. U tom je filmu također demonstrirano, u malim razmjerima, kako ELF valovi mogu prouzročiti tektonske pomake, odnosno klizanje između velikih ploča u tlu. U mnogo je slučajeva zabilježeno da su potresima prethodila čudna svjetla u atmosferi ( 2008. Sichuan – Kina, lipanj 2010. Victoria – Kanada, 2010. Chile, 2011. Japan).
U travnju 1997. ministar obrane SAD-a William S. Cohen izjavio je: "Drugi se uključuju u eko-tip terorizma u kojem se mogu mijenjati klima, pokretati potresi, erupcije vulkana i to sve s udaljenosti, koristeći elektromagnetske valove". Ministar Cohen je to izjavio na konferenciji za terorizam, oružja za masovno uništenje i strategiju SAD-a, koja nije baš poznata po šaljivom pristupu. Zatim je dodao: "To je stvarnost, stoga mi moramo intenzivirati naše napore".
Interesantan rad na temu povezanosti ionosfere s potresima je znanstveni rad pod nazivom "Ionospheric Precursors of Earthquakes; Recent Advances in Theory and Practical Applications" znanstvenika Sergeyja Pulinetsa s Instituta za geofiziku sveučilista u Meksiku. Izravan pak dokaz povezanosti poremećaja u ionosferi i potresa vrlo je detaljno opisan u radu „GPS detection of ionospheric perturbation before the (13. veljače 2001., „El Salvador earthquake" V. Plotkina s Instituta za geofiziku, Novosibirsk, Rusija.)
Zaključak jest da svim potresima prethodi zagrijavanje atmosfere i ionosfere u području iznad samoga epicentra, i to upravo na način na koji to može napraviti HAARP. A sve je počelo s dvanaest patenata...
Krešimir Mišak / dnevno.hr
Doduše, o HAARPU se se javno oglasili i predsjednici nekih država – recimo bivši venecuelanski predsjednik Chavez je optužio SAD da ga je koristio na Haitiju, a bivši iranski predsjednik Ahmedinajad da je isto oružje korišteno za stvaranje suša na jugu Irana prije nekoliko godina. Nekako nisam sklon misliti da su do tih zaključaka predsjednici tih velikih i moćnih država došli pušeći travu u mračnoj sobi ili čitajući interentske web-siteove posvećene "teorijama urote". Obje te zemlje SAD smatra svojim neprijateljima, praktički se nalaze u nekom vidu neobjavljenog obavještajno-informacijskog rata te zbog toga imaju vrlo aktivne i razvijene obavještajne službe. Valjda su nešto načuli!
Kumovi američkog raketnog programa daju zeleno svjetlo za projekt
Ako HAARP postoji, svakako je u kategoriji egzotične vojne tehnologije, baš onakve kakvima se bavi mračna američka agencija DARPA koja bojišta već pretvara u prizore nalik onima iz uvodnih scena Terminatora, prepune robota – oružja krajnje neugodnog izgleda. Povremeno, HAARP bude spomenut i u javnoj areni, recimo u proglasu Europskog parlamena prije desetak godina, s preporukama da se zabrane takava oružja, ali postojanje takvih oružja još je uvijek u kondicionalima.
Pa onda, kako izaći iz uobičajenih okvira rasprave koja se svodi na prihvaćanje ili negiranje? Možda nikako. A možda šerlokholmsovskim detektivskim pristupom praćenja finih tragova. Zapravo cijela kontraverza oko HAARP-a, kako je to sažemo moj frend Vilim, zapravo počiva samo na jednom jedinom pitanju – je li taj pogon HAARP-a napravljen na temelju dvanaest patenata firme APTI ili ne.
Sva sreća je što čovjek ima prijatelje i što se ti prijatelji bave raznim temama. Tako sam, da si skratim muke kad sam odabrao ovu temu, nazvao Vilima Uzelca iz Labina, koji je HAARP zadnjih godina istraživao uzduž i poprijeko – nije bilo tog traga u vidu patenata, promjena vlasništva tvrtki i sličnih slučajnih tragova na koje nitko nije obratio pažnju, a da on nije za njim krenuo, nekad gubeći i mjesece. Zamolio sam Vilima samo da mi pošalje popis patenata na kojima bi se mogao temeljiti HAARP, kao i niz međukorporacijskih promjena vlasništava nad tvrtkom koja je posjedovala patente, a dobio sam trideset stranica materijala s izvorima izjava iz medija i dokumenata, tehničkim podacima, objašnjenjima tehnologije, poveznicama s drugim tehnologijama i slično. Iz svega toga pokušao sam izvući bit i sažeti rečeno, ali ni to nije moglo proći bez bitnog reduciranja. No, ukratko, hvala ti Vilime, a evo kojim se tragom može krenuti za HAARPOM i kuda on vodi...
Sredinom osamdesetih godina plinsko-naftni konglomerat ARCO (Atlantic Oil Rich Field Company), vlasnik najvećeg dijela naftnih bušotina na Aljasci, razmišljao je o eksploataciji plina kojeg se godinama pod visokim tlakom vraćalo natrag u naftne bušotine. Plin je nerazdvojni pratitelj nafte i nalazi se u neposrednij blizini gotovo svih naftnih polja, ali udaljenost ARCO-vih bušotina od ostatka svijeta činila je eksploataciju tog plina neisplativom (izgradnja dugačkog plinovoda, sustava za ukapljavanje plina, ukrcajnih terminala za brodove specijalizirane za prijevoz ukapljanog plina itd). Netko je u ARCO-u doznao za fizičara Bernarda Eastlunda, koji se bavio plazmom, a imao je i neke patente. Ti patenti opisivali su učinke elektromagnetskih valova na zemljinu magnetosferu i iononsferu te davali osnovne naputke za izgradnju pogona preko kojeg bi se tim učincima eksperimentiralo, ali i bilo u mogućnosti slati velike količine energije u ionosferu i preko nje na neki drugi kraj zemlje. Prvobitni poticaj za nastanak projekta HAARP zapravo je bio pretvorba i prijenos električne energije. Takav bi se pogon napajao električnom energijom dobivenom izravno od plina s ARCO-vih bušotina, bez potrebe za transportom plina.
Kada su predstavnici ARCO-a predstavili tu ideju Simonu Ramou, jednom od kumova američkog raketnog programa, on ga je proslijedio zamjeniku ministra obrane, koji ga je dalje proslijedio agenciji DARPA (koja se bavi naprednim tehnologijama) i njenom direktoru Tony Tetheru koji je dao zeleno svjetlo početku financiranja projekta. Takav projekt DARPA-i je bio je izuzetno interesantan jer su patenti opisivali kako manipulacijom ionosfere i magnetosfere, pored prijenosa energije, stvoriti energetski štit protiv interkontinentalnih raketa, kako manipulirati vremenom u velikim razmjerima, komunicirati s podmornicama, poremetiti i onemogućiti komunikaciju, dubinski skenirati površinu Zemlje i naći nova nalazišta fosilnih goriva ili možda ukopane neprijateljske bunkere, kako stvarati zemljotrese, tsunamije i vulkanske erupcije...
Projekti vrijedni milijarde dolara
Međutim, službeno, projekt HAARP je navodno začet jednog jutra, 13. prosinca 1989., kada je u Uredu mornaričkog istraživanja (Office of Naval Research – ONR) održan sastanak združenog osoblja mornaričkih i zrakoplovnih snaga. Sastanak je opisan kao rasprava o zajedničkim interesima u provođenju programa Ministarstva obrane na području modifikacija ionosfere. Službeni vojni i HAARP-ovi dokumenti inzistiraju na tome da je upravo na tom sastanku prepoznata "potreba" za izgradnjom posebnog pogona grijača ionosfere za provođenje eksperimenata i njihovu primjenu unutar Ministarstva obrane.
Vratimo se ARCO-u i Bernardu Eastlundu. Nakon dobivenog zelenog svjetla za provedbu studije izvedivosti, ARCO je osnovao podružnicu APTI (Arco Power Technologies Inc.), na njeno čelo postavio Bernarda Eastlunda, a za glavnog konzultanta Denisa Papadopulosa. 3. studenog 1993. američko zrakoplovstvo objavljuje da je dobitnik natječaja za prvu fazu izgradnje pogona HAARP – firma APTI.
U raspisanom natječaju za izvedbu projekta, uz APTI, sudjelovalo je nekoliko firmi, među kojima i korporacija Raytheon, po veličini 44. tvrtka na svijetu, s projektima koji se mjere u milijardama dolara, upravo dobro poznata po uskoj suradnji s američkom vojskom na projektima elektromagnetskih egzotičnih oružja. Radi usporedbe, treba naglasiti kako je u trenutku natječaja podružnica APTI imala dvadesetak zaposlenih, tek oko 20 milijuna dolara vrijednosti i apsolutno nikakvu reputaciju po pitanju sličnih projekata. Zaključak koji se nameće jest da je razlog pobjede na natječaju upravo vlasništvo nad dvanaest patenata (tri od Bernarda Eastlunda) potrebnih za izgradnju HAARP pogona.
Daljnje promjene vlasničkih struktura su također zanimljive. APTI je u lipnju 1994. prodan tvrtki E-systems. Interesantno je primijetiti da APTI nije prijavio nikakavu zaradu od svoga osnutka kasnih 1980-ih. E-systems tada mijenja ime u "Advanced Power Technologies Incorporated" te zadržava skraćenicu APTI koja se pojavljuje u svim patentima. 1995. godine korporacija Raytheon – ona koja se natjecala protiv APTI-ja i koja je "stari" suradnik vojske – kupuje E-systems za 2,3 milijarde dolara, a time i Eastlundove patente. Nećemo puno pogriješiti ako zaključimo da je jedina realna vrijednost prvotne firme APTI počivala samo u njihovih dvanaest patenata potrebnih za početak gradnje pogona HAARP u Gakoni na Aljasci.
Pitanje je i kakve posljedice može imati generiranje valova ekstremno niske frekvencije na većem području na zdravlje i ponašanje ljudi, ali i na eventualno izazivanje tektonskih pomaka, potresa i slično?
U početku, HAARP su zajednički vodili Ured za mornaričko istraživanje ONR i Air Forces's Philllips Laboratory u Massachusettsu. DARPA (Defense Advanced Research Projects Agency) je potpisala memorandum dogovora s američkim zrakoplovstvom i mornaricom o vođenju projekta HAARP u studenom 2002. godine. (17. veljače 2003. objavljeno je da je British Airways BAE Systems North America postigao konačni dogovor s APTI-jem oko kupnje cijele tvtke za 27 milijuna dolara gotovine i potom zaključio ugovor s američkom mornaricom u visini od 35 milijuna dolara za dovršetak programa HAARP, što je tipični primjer vojno-korporativne suradnje).
U ožujku 2006. na službenim stranicama agencije DARPA, pod čijom kapom se odvija razvoj HAARPA, objavljeno je da je gradnja projekta HAARP završena. Od tada je projekt vođen budnim okom projekt-menadžera dr. Sheldona Z. Metha. Istovremeno s projektom HAARP, dr. Meth je vodio program zračnog lasera i magnento-hidrodinamično-eksplozivnog streljiva (Air Laser and Magneto Hydrodynamic Explosive Munitions – MAHEM). Dakle, čovjek koji radio na razvoju nekakvih bombi postavljen je na čelo projekta koji bi trebao ispitivati reakciju gornjih slojeva ionosfere s elektromagnetskom valovima, što je svakako zanimljivo iz perspektive tvrdnji da HAARP navodno nikad nije smatran niti korišten kao oružje.
Svrnimo na trenutak pogled na DARPA-u, „Agenciju za istraživanje naprednih projekata", koja djeluje u sklopu Ministarstva obrane SAD-a. DARPA prati istraživanje i tehnologije gdje su rizik i iskoristivost vrlo visoki i gdje uspjeh može omogućiti dramatičan napredak po pitanju tradicionalne vojne uloge i misije. DARPA ima osam tehničkih odjela, a HAARP spada pod Taktičko-tehnološki odjel (TTO). Po DARPA-inom opisu TTO "je uključen u razvoj visokorizične, visokonaplatne napredne vojne tehnologije (naglasak dodan) naglašavaju i sustavni i podsustavni prilaz razvoju nenadgledanih sustava, svemirskih sustava i taktičkih umnoživača". Što god da sve to značilo, ključno je svrnuti pažnju na izraz "vojna tehnologija" koji sadrži opis odjela koji se bavi HAARP-om.
Egzotično oružje ili paranoja
Osporavatelji zaključaka da HAARP nije vrsta oružja i da se radi tek o paranoji uporno tvrde da je u tom projektu tek bilo riječi o znanstvenom istraživanju ionosfere, ali nasuprot tome stoji službena izjava DARPA od 3. rujna 2006. da je HAARP "projekt koji je razvio nove eksperimentalne istraživačke metode i proveo istraživački program u cilju istraživanja novonastalih ionosferskih i radio-tehnologija koje su u izravnoj relaciji s naprednim obrambenim aplikacijama".
U istoj izjavi DARPA navodi da se "trenutno polje antena pokazalo izuzetno pouzdanim i fleksibilnim te je pokazalo izvodljivost sveukupnog koncepta. Međutim, današnji rezultati ispitivanja ukazuju na potrebu proširenja postojeće snage emitiranja s 960 kW na planiranih 3,6 MW kako bi se omogućila potrebna napredna istraživanja i demonstracija novih vojnih sustava predviđena orginalnim konceptom HAARP" (naglasak dodan). Dakle, već je "originalni koncept" HAARP-a bio "novi vojni sustav", ne radi se ni o kakvim slučajno otkrivenim učincima.
Primjena sustava danas
Danas, 2014. godine, HAARP je proširen na planiranih 3,6 MW odašiljačke snage. Pogledajmo čemu može služiti ako je napravljen na temelju 12 APTI-jevih patenata, a što je prilično izvjesno s obzirom na gore opisani slijed promjena vlasništva:
- Manipulacija magnetnim poljem Zemlje u cilju generiranja područja visoko nabijenih čestica i stvaranja proturaketnog štita
- Ubrzavanje električno nabijenih čestica uzduž linija magnetskog polja Zemlje i mijenjanje njegovog oblika
- Radar za nadziranje iza horizonta
- Poremećaj ionosfere radi poremećaja komunikacije te kreiranje zona unutar ionosfere za provođenje kontrolirane komunikacije
- Generiranje valova ekstremno niskih frekvencija (ELF) i njihovo korištenje u snimanju i ispitivanju tla ispod površine zemlje te komunikacije s podmornicama
Takvih sličnih ionosferskih grijača ima po cijelom svijetu. Prvi takav operativni sustav podignut je u SSSR-u i zvao se SURA. Sličan pogon nalazi se u Tromsu u Norveškoj i zove se EISCAT, a postoji još jedno na otočiću Svalbard visoko na sjeveru Norveške.
HAARP u odnosu na slične pogone u svijetu
Slični pogoni postoje danas i u Kini, Indiji, Čileu itd. No, za razliku od drugih ionosferskih grijača, HAARP ima sposobnost fokusiranja elektromagnetske energije na sličan način na koji laser fokusira svjetlost. Pojedinačna antena je dipolna, cirkularno polarizirana, visoko frekventna (kratkovalna – Model D616G, koju je specijalno za HAARP razvio odjel DRS Broadcast Technology u Dallasu).
Kompjuterski programirano okidanje pojedinačnih antena omogućuje postizanje elektronske ciklotronske rezonancije i vrlo preciznu modulaciju izlaznoga vala. Isto je tako moguće tu modulaciju promijeniti u iznimno kratkom roku. Elektronska ciklotronska rezonancija je slučaj kad se frekvencija vanjskoga uzbudnoga elektromagnetskog vala poklopi s rezonancijom brzine okretanja elektrona u atomima. Svaki atom pojedinog elementa u molekuli ima svoju vlastitu frekvenciju, a ona je različita za svaki pojedinačni element. Precizno izvedena elektronska ciklotronska rezonancija podiže brzinu rotacije subatomskih čestica u molekulama te njihovu temperaturu i energiju atoma u ionosferi do stanja plazme. Tako užarena zona ionosfere postaje reflektivna za druge elektromagnetske valove. Isto se tako preciznom rezonancijom može postići emitiranje niskofrekventnih valova iz ionosfere.
Pitanje jest i kakve posljedice može imati generiranje valova ekstremno niske frekvencije na većem području na zdravlje i ponašanje ljudi, ali i na eventualno izazivanje tektonskih pomaka, potresa i slično?
Ljudski mozak u različitim stanjima odašilje valove ekstremno niskih frekvencija koji se, s obzirom na frekvencije nazivaju Delta (0.1 – 3 Hz); Theta (4 – 7 Hz); Alfa (7.5 – 12.5 Hz) i Beta (16 – 31 Hz). Moždani alfa-valovi koje je otkrio Hans Berger od 7,5 do 12 Hz potpuno se podudaraju s frekvencijom Zemljinih valova nazvanom Shumanovom. To je prvi primijetio i doveo u korelaciju dr. Ankemuller. Oni su ujedno i frekvencija pod kojom je ljudski um najproduktivniji, ali oni kontroliraju i našu kreativnost, djelovanje, stres, anksioznost, imunološki sustav itd. Vrlo je precizno dokazano da je izloženost ljudskog organizma Zemljinoj frekvenciji važan element koji utječe na mentalno i fizičko zdravlje pojedinca. Ta je činjenice poznata već puno godina i dokazana u eksperimentima profesora Ruthera Wevera sa instituta Max Planck. Profesor Wever, u suradnji sa svojim asistentom Jurgenom Aschoffom, dao je sagraditi podzemni bunker u Andechsu kojeg je pretvorio u faradejev kavez i u njemu izolirao ispitanike pokusa od Zemljinog pulsa od 7,83 Hz pulsa. Ispitanici bi ubrzo nakon toga počeli imati osjećaj slabosti, mučnine i depresije. Zatim je unutar bunkera aktivirao generator koji je stvarao 7,83 Hz impulsa i svi su ispitanici odmah prestali osjećati bilo kakve tegobe.
Zemljina frekvencija od 7,83 Hz – izvor života
Zemljina frekvencija od 7,83 Hz nije samo uvjet za dobro zdravlje i mentalnu stabilnost čovjeka, ona je i sam izvor života. U eksperimentu 2011.godine nobelovac Luc Montagnue dokazao je da je moguće formirati potpuno novu DNK iz potpuno sterilne vode u kojoj su prije filtriranja bile bakterije M. Pirum i E. Coli. Nakon što je izložio sterilnu vodu Zemljinoj frekvenciji od 7,83 Hz, nukleotidi su formirali potpuno novu DNK "iz ničega". Bez prisustva Zemljine frekvencije formiranje nove DNK bilo je nemoguće. To nam govori da je Zemljin puls od 7,83 Hz nešto više od tek signala koji se nekom igrom slučaja baš podudara s najdominantnijim frekvencijama ljudskog mozga. Svaki uređaj ili pogon koji bi mogao zamijeniti ili, još gore, potpuno anulirati Zemljin puls, itekako bi utjecalo na čovjeka i njegov sveukupni razvoj.
Postoje i eksperimenti koji pokazuju sposobnost mozga da se prilagodi vanjskom podražaju elektromagnetskih valova i počne ih oponašati. Jedan takav eksperiment proveo je David Walonick. Oponašanjem vanjskih valova mozak može prijeći u druga stanja pa se na taj način može kontrolirati i upravljati čovjekovim ponašanjem i načinom razmišljanja. Postoji niz objavljenih patenata za uređaje koji proizvode takve učinke.
Pogledajmo sada kako ELF-valovi mogu utjecati na potrese, vulkane i slično. Znanstvenici NASA-inog istraživačkog centra Ames u Kaliforniji su u prosincu 2001. godine proučavali preko stotinu potresa i zaključili da su u skoro svim slučajevima njima prethodili elektromagnetski poremećaji u ionosferi. Znanstvenik Brooks Agnew je u dokumentarnom filmu History Channela „Weather Warfare" opisao kako je u proljeće 1987. slučajno izazvao pootres u Kaliforniji generatorom elektromagnetskih valova ekstremno niske frekvencije snage 30 Wati. U tom je filmu također demonstrirano, u malim razmjerima, kako ELF valovi mogu prouzročiti tektonske pomake, odnosno klizanje između velikih ploča u tlu. U mnogo je slučajeva zabilježeno da su potresima prethodila čudna svjetla u atmosferi ( 2008. Sichuan – Kina, lipanj 2010. Victoria – Kanada, 2010. Chile, 2011. Japan).
U travnju 1997. ministar obrane SAD-a William S. Cohen izjavio je: "Drugi se uključuju u eko-tip terorizma u kojem se mogu mijenjati klima, pokretati potresi, erupcije vulkana i to sve s udaljenosti, koristeći elektromagnetske valove". Ministar Cohen je to izjavio na konferenciji za terorizam, oružja za masovno uništenje i strategiju SAD-a, koja nije baš poznata po šaljivom pristupu. Zatim je dodao: "To je stvarnost, stoga mi moramo intenzivirati naše napore".
Interesantan rad na temu povezanosti ionosfere s potresima je znanstveni rad pod nazivom "Ionospheric Precursors of Earthquakes; Recent Advances in Theory and Practical Applications" znanstvenika Sergeyja Pulinetsa s Instituta za geofiziku sveučilista u Meksiku. Izravan pak dokaz povezanosti poremećaja u ionosferi i potresa vrlo je detaljno opisan u radu „GPS detection of ionospheric perturbation before the (13. veljače 2001., „El Salvador earthquake" V. Plotkina s Instituta za geofiziku, Novosibirsk, Rusija.)
Zaključak jest da svim potresima prethodi zagrijavanje atmosfere i ionosfere u području iznad samoga epicentra, i to upravo na način na koji to može napraviti HAARP. A sve je počelo s dvanaest patenata...
Krešimir Mišak / dnevno.hr
Objavljeno u
Alternativne tehnologije
Označeno u
Početkom prosinca ove godine u Slatini će započeti izgradnja viseće sunčane elektrane "Sinerot" vrijedne 6,6 milijuna kuna, u čiju će izgradnju Virovitičko-podravska županija uložiti 20 posto, a Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost 80 posto potrebnih sredstava, najavili su danas iz te županije. Fond za zaštitu okoliša tako će sunčanu elektranu "Sinerot" sufinancirati s 5,28 milijuna kuna, a Virovitičko-podravska županija s 1,32 milijuna kuna. Iz te županije naglašavaju da je riječ o jedinstvenom modelu spajanja i korištenja obnovljivih izvora energije i poljoprivrede, a zemljište na kojem će biti elektrana u potpunosti će biti iskorišteno za uzgoj poljoprivrednih kultura poput kelja, kineskog kupusa, paprike, tikvica i peršina. Dodaju i da je unazad dvije godine to treći projekt obnovljivih izvora energije u Virovitičko-podravskoj županiji baziran na iskorištavanju sunčeve energije. Ta će poljoprivredno-energetska cjelina imati i još jednu funkciju – poljoprivredna površina će biti ustupljena srednjoj školi u Slatini za praktičnu nastavu, a sav višak energije koju "Sinerot" proizvede, Virovitičko-podravska županija će koristiti za osnovne i srednje škole u županiji. Sunčana elektrana također će služiti i kao pokazni školski objekt namijenjen učenicima srednjih škola koji se školuju za zanimanja vezana uz obnovljive izvore energije, najavljuju iz županije. Energija proizvedena u elektrani, snage 500 kilovata (kW), bit će upotrijebljena za sustav kojim će se navodnjavati parcela od 2,5 hektara. Svi strojevi potrebni za obradu te površine bit će na električni pogon, a stanice za punjenje biti će postavljene na samoj parceli i također će koristiti Sunčevu energiju. Fotonaponski paneli bit će postavljeni na stupove visine četiri metra, s razmakom od osam metara što omogućava nesmetan rad poljoprivrednim strojevima i potpunu poljoprivrednu iskoristivost zemlje, pojašnjavaju iz Virovitičko-podravske županije. Prema riječima virovitičko-podravskog župana Tomislava Tolušića, "ovakvi su projekti iznimno bitni za Slavoniju, ali i za cijelu Hrvatsku jer objedinjavaju energetiku, poljoprivredu i edukaciju", jer se koriste obnovljivi izvori energije na inovativan način i pri tome čuvaju plodne poljoprivredne površine Slavonije. Inače, solarna elektrana "Sinerot", naziv je dobila po Svetom Sinerotu, zaštitniku vedrog sunčanog vremena, vrtova i vrtlara.
www.poslovni.hr
www.poslovni.hr
Sunčana elektrana za navodnjavanje usjeva!
Nakon što je u Orahovici prije dvije godine sagrađena jedna od najvećih hrvatskih sunčanih elektrana te nedavno završena i gradnja prve hrvatske sunčane elektrane okretnog tipa u Virovitici, Virovitičko-podravska županija projektom "Sinerot" spojila bi poljoprivredu i obnovljivu energiju. Virovitičko-podravska županija planira graditi sunčanu elektranu jačine 500 kW koja će služiti za navodnjavanje poljoprivredne površine 2,5 hektara. Fotonaponski paneli biti će postavljeni na stupove visine četiri metra, s razmakom od osam metara, što omogućava nesmetan rad poljoprivrednim strojevima i potpunu poljoprivrednu iskoristivost zemlje na kojoj se elektrana nalazi. Svi strojevi potrebni za obradu te površine bit će na električni pogon, Sunčevu energiju koristit će i stanice za punjenje. Projekt vrijedan 10 milijuna kuna, za koji je Virovitičko-podravska županija ishodila svu potrebnu dokumentaciju, biti će financiran iz europskih fondova ili uz pomoć Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost. "Ovakvi projekti su iznimno bitni za Slavoniju, ali i za cijelu Hrvatsku, jer objedinjavaju energetiku, poljoprivredu i edukaciju. Koristimo obnovljive izvore energije na inovativan način i pri tome čuvamo najveće blago koje Slavonija ima – plodne poljoprivredne površine. Uspjeli smo to povezati s edukacijom novih naraštaja stručnjaka, i upravo zato vjerujem da će ovaj projekt naići na razumijevanje u Fondu za zaštitu okoliša, ali i na nekom od fondova Europske Unije", kaže virovitičko-podravski župan Tomislav Tolušić. Poljoprivredna površina biti će ustupljena srednjoj školi u Slatini za praktičnu nastavu, a sav višak energije koju "Sinerot" proizvede, koristiti će se za osnovne i srednje škole u Virovitičko-podravskoj županiji. Elektrana će služiti i kao pokazni školski objekt namijenjen učenicima srednjih škola koji se školuju za zanimanja vezana uz obnovljive izvore energije. Sunčana elektrana "Sinerot", naziv je dobila po Svetom Sinerotu, zaštitniku vedrog sunčanog vremena, vrtova i vrtlara.
www.agroklub.com
Nakon što je u Orahovici prije dvije godine sagrađena jedna od najvećih hrvatskih sunčanih elektrana te nedavno završena i gradnja prve hrvatske sunčane elektrane okretnog tipa u Virovitici, Virovitičko-podravska županija projektom "Sinerot" spojila bi poljoprivredu i obnovljivu energiju. Virovitičko-podravska županija planira graditi sunčanu elektranu jačine 500 kW koja će služiti za navodnjavanje poljoprivredne površine 2,5 hektara. Fotonaponski paneli biti će postavljeni na stupove visine četiri metra, s razmakom od osam metara, što omogućava nesmetan rad poljoprivrednim strojevima i potpunu poljoprivrednu iskoristivost zemlje na kojoj se elektrana nalazi. Svi strojevi potrebni za obradu te površine bit će na električni pogon, Sunčevu energiju koristit će i stanice za punjenje. Projekt vrijedan 10 milijuna kuna, za koji je Virovitičko-podravska županija ishodila svu potrebnu dokumentaciju, biti će financiran iz europskih fondova ili uz pomoć Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost. "Ovakvi projekti su iznimno bitni za Slavoniju, ali i za cijelu Hrvatsku, jer objedinjavaju energetiku, poljoprivredu i edukaciju. Koristimo obnovljive izvore energije na inovativan način i pri tome čuvamo najveće blago koje Slavonija ima – plodne poljoprivredne površine. Uspjeli smo to povezati s edukacijom novih naraštaja stručnjaka, i upravo zato vjerujem da će ovaj projekt naići na razumijevanje u Fondu za zaštitu okoliša, ali i na nekom od fondova Europske Unije", kaže virovitičko-podravski župan Tomislav Tolušić. Poljoprivredna površina biti će ustupljena srednjoj školi u Slatini za praktičnu nastavu, a sav višak energije koju "Sinerot" proizvede, koristiti će se za osnovne i srednje škole u Virovitičko-podravskoj županiji. Elektrana će služiti i kao pokazni školski objekt namijenjen učenicima srednjih škola koji se školuju za zanimanja vezana uz obnovljive izvore energije. Sunčana elektrana "Sinerot", naziv je dobila po Svetom Sinerotu, zaštitniku vedrog sunčanog vremena, vrtova i vrtlara.
www.agroklub.com
Jedinstven model sunčane elektrane planira se graditi u Virovitičko-podravskoj županiji
Nakon što je u Orahovici prije dvije godine izgrađena jedna od najvećih hrvatskih sunčanih elektrana te nedavno završene izgradnje prve hrvatske sunčane elektrane okretnog tipa u Virovitici, Virovitičko-podravska županija projektom „Sinerot" uspješno bi spojila poljoprivredu i obnovljivu energiju. Riječ je, naime, o jedinstvenom modelu elektrane čiji su fotonaponski paneli postavljeni na stupove visine četiri metra, s razmakom od osam metara što omogućava nesmetan rad poljoprivrednim strojevima i potpunu poljoprivrednu iskoristivost zemlje na kojoj se elektrana nalazi. Energija proizvedena u elektrani jačine 500 kW biti će upotrijebljena za sustav kojim će se parcela od 2,5 hektara navodnjavati. Svi strojevi potrebni za obradu te površine bit će na električni pogon, a stanice za punjenje biti će postavljene na samoj parceli i također će koristiti Sunčevu energiju. No, ta će poljoprivredno-energetska cjelina imati i još jednu funkciju – poljoprivredna će površina biti ustupljena srednjoj školi u Slatini za praktičnu nastavu, a sav višak energije koju „Sinerot" proizvede, Virovitičko-podravska županija će koristiti za osnovne i srednje škole u županiji. Sunčana elektrana također će služiti i kao pokazni školski objekt namijenjen učenicima srednjih škola koji se školuju za zanimanja vezana uz obnovljive izvore energije. „Ovakvi projekti su iznimno bitni za Slavoniju, ali i za cijelu Hrvatsku, jer objedinjavaju energetiku, poljoprivredu i edukaciju. Koristimo obnovljive izvore energije na inovativan način i pri tome čuvamo najveće blago koje Slavonija ima – plodne poljoprivredne površine. Uspjeli smo to povezati s edukacijom novih naraštaja stručnjaka, i upravo zato vjerujem da će ovaj projekt naići na razumijevanje i u Fondu za zaštitu okoliša, ali i na nekom od fondova Europske Unije", istaknuo je virovitičko-podravski župan Tomislav Tolušić. Projekt vrijedan 10 milijuna kuna, za koji je Županija već ishodila svu potrebnu dokumentaciju, će biti financiran putem europskih fondova ili uz pomoć Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost. Sunčana elektrana „Sinerot", naziv je dobila po Svetom Sinerotu, zaštitniku vedrog sunčanog vremena, vrtova i vrtlara.
www.politikaplus.com
Nakon što je u Orahovici prije dvije godine izgrađena jedna od najvećih hrvatskih sunčanih elektrana te nedavno završene izgradnje prve hrvatske sunčane elektrane okretnog tipa u Virovitici, Virovitičko-podravska županija projektom „Sinerot" uspješno bi spojila poljoprivredu i obnovljivu energiju. Riječ je, naime, o jedinstvenom modelu elektrane čiji su fotonaponski paneli postavljeni na stupove visine četiri metra, s razmakom od osam metara što omogućava nesmetan rad poljoprivrednim strojevima i potpunu poljoprivrednu iskoristivost zemlje na kojoj se elektrana nalazi. Energija proizvedena u elektrani jačine 500 kW biti će upotrijebljena za sustav kojim će se parcela od 2,5 hektara navodnjavati. Svi strojevi potrebni za obradu te površine bit će na električni pogon, a stanice za punjenje biti će postavljene na samoj parceli i također će koristiti Sunčevu energiju. No, ta će poljoprivredno-energetska cjelina imati i još jednu funkciju – poljoprivredna će površina biti ustupljena srednjoj školi u Slatini za praktičnu nastavu, a sav višak energije koju „Sinerot" proizvede, Virovitičko-podravska županija će koristiti za osnovne i srednje škole u županiji. Sunčana elektrana također će služiti i kao pokazni školski objekt namijenjen učenicima srednjih škola koji se školuju za zanimanja vezana uz obnovljive izvore energije. „Ovakvi projekti su iznimno bitni za Slavoniju, ali i za cijelu Hrvatsku, jer objedinjavaju energetiku, poljoprivredu i edukaciju. Koristimo obnovljive izvore energije na inovativan način i pri tome čuvamo najveće blago koje Slavonija ima – plodne poljoprivredne površine. Uspjeli smo to povezati s edukacijom novih naraštaja stručnjaka, i upravo zato vjerujem da će ovaj projekt naići na razumijevanje i u Fondu za zaštitu okoliša, ali i na nekom od fondova Europske Unije", istaknuo je virovitičko-podravski župan Tomislav Tolušić. Projekt vrijedan 10 milijuna kuna, za koji je Županija već ishodila svu potrebnu dokumentaciju, će biti financiran putem europskih fondova ili uz pomoć Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost. Sunčana elektrana „Sinerot", naziv je dobila po Svetom Sinerotu, zaštitniku vedrog sunčanog vremena, vrtova i vrtlara.
www.politikaplus.com
U samo dvije godine pokreću i treći projekt obnovljivih izvora
U samo dvije godine Virovitičko-podravska županija pokreće i treći projekt obnovljivih izvora energije na svom području, temeljen na iskorištavanju Sunca. Naime, nakon što je u Orahovici prije dvije godine sagrađena jedna od najvećih hrvatskih solarnih elektrana te nedavno završena i gradnja prve hrvatske solarne elektrane okretnog tipa u Virovitici, objavljen je poziv na nadmetanje za gradnju sunčane elektrane „Sinerot" Medinci u Slatini, kojim se namjerava uspješno spojiti poljoprivredu i obnovljivu energiju. Riječ je o jedinstvenom modelu spajanja i iskorištavanja obnovljivih izvora energije i poljoprivrede, a zemljište na kojemu će biti elektrana potpuno će biti iskorišteno za uzgoj poljoprivrednih kultura poput kelja, kineskog kupusa, paprike, tikvica i peršina. Kad je Glas Slavonije još 9. srpnja prošle godine objavio informaciju o gradnji solarne elektrane Sinerot u Slatini, mnogi nisu vjerovali da je to moguće. Objavljivanje poziva na nadmetanje za gradnju demantiralo je sve sumnje. Gradnja solarne elektrane Medinci u sklopu projekta "Sinerot", vrijedna je 6,6 milijuna kuna, sufinancirana je s 5,28 milijuna kuna iz Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, a Virovitičko-podravska županija financira je s 1,32 milijuna kuna, što je 20 % vrijednosti projekta. Ta će poljoprivredno-energetska cjelina imati još jednu funkciju – poljoprivredna površina bit će ustupljena Srednjoj školi Marka Marulića u Slatini za praktičnu nastavu učenika poljoprivredne struke, a sav višak energije koju „Sinerot" proizvede Virovitičko-podravska županija će koristiti za osnovne i srednje škole u županiji. Paneli će biti na stupovima visine četiri metra, s razmakom od osam metara, što će omogućiti nesmetan rad poljoprivrednim strojevima i potpunu poljoprivrednu iskoristivost zemlje na kojoj će biti elektrana. „Ovakvi projekti iznimno su važni za Slavoniju, ali i za cijelu Hrvatsku, jer povezuju energetiku, poljoprivredu i edukaciju. Koristimo obnovljive izvore energije na inovativan način i pri tome čuvamo najveće blago koje Slavonija ima – plodne poljoprivredne površine. Uspjeli smo to povezati s edukacijom novih naraštaja stručnjaka, i upravo zato projekt je naišao na razumijevanje i u Fondu za zaštitu okoliša", istaknuo je virovitičko-podravski župan Tomislav Tolušić. Solarna elektrana „Sinerot" naziv je dobila po svetom Sinerotu, zaštitniku vedrog, sunčanog vremena, vrtova i vrtlara.
www.glas-slavonije.hr
U SLATINI ZAPOČELA GRADNJA VISEĆE SUNČANE ELEKTRANE VRIJEDNE 6,6 MILIJUNA KUNA
U ponedjeljak, 6. srpnja, započeli su radovi na izgradnji viseće sunčane elektrane Medinci jačine 500kW. Riječ je o jedinstvenom modelu spajanja i korištenja obnovljivih izvora energije i poljoprivrede u Hrvatskoj, a zemljište na kojoj je elektrana postavljena u potpunosti će biti iskorišteno za edukaciju budućih poljoprivrednih i energetskih stručnjaka te uzgoj poljoprivrednih kultura poput kelja, kupusa, paprike, tikvice, peršina.
Vrijednost elektrane je 6,6 milijuna kuna, a sufinancirana je s 5,28 milijuna kuna iz Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, dok Virovitičko-podravska županija financira s 1,32 milijuna kuna, odnosno 20% vrijednosti projekta.Nositelj projekta je Virovitičko-podravska županija, a partneri na projektu Poljoprivredni fakultet u Osijeku, Razvojna agencija VIDRA i Srednja škola Marka Marulića Slatina.
Početak radova obilježili su zastupnik u Hrvatskom saboru Josip Đakić, župan Virovitičko-podravske županije Tomislav Tolušić i gradonačelnik Slatine Ivan Roštaš. Svečanom otvorenju nazočili su predsjednica Županijske skupštine Ana-Marija Petin, zamjenica župana Sanja Bošnjak, načelnici općina s područja Virovitičko-podravske županije, ravnatelji i pročelnici županijskih i gradskih institucija te upravnih odjela.
Ova će energetska-poljoprivredna cjelina imati i još jednu funkciju – poljoprivredna površina bit će ustupljena srednjoj školi u Slatini za praktičnu nastavu, a sav višak energije koju elektrana proizvede, Virovitičko-podravska županija će koristiti za osnovne i srednje škole u županiji. Solarni paneli bit će postavljeni na stupove visine 2,5 metara, s razmakom 4 metra, što omogućuje nesmetan rad poljoprivrednim strojevima i potpunu poljoprivrednu iskoristivost zemlje. Također, svi strojevi potrebni za obradu poljoprivredne površine bit će na električni pogon, a stanice za punjenje bit će postavljene na samoj parceli i također će koristiti solarnu energiju. Osim srednjoškolaca, praktično iskustvo u sunčanoj elektrani Medinci stjecat će i studenti Poljoprivrednog fakulteta u Osijeku.
"Hrvatska je bogata zemljom, no to nam ne daje pravo da se zemljom razbacujemo. Kad smo krenuli u izradu ovoga projekta, došli smo do zaključka da je šteta iskoristiti 2,5 ha zemlje samo za solarne panele. Projektanti su nam dali prijedlog kako se mogu sinergijski povezati solarni paneli i poljoprivredna proizvodnja, a u Vidri su dodali još jednu razinu – edukativnu, i uključili učenike, studente i profesore u provedbu i održivost projekta.
Sunčana elektrana Medinci je prva elektrana u vlasništvu jedinice lokalne uprave i samouprave koja daje doprinos kvoti koju Hrvatska mora ispuniti u procesu korištenja obnovljivih izvora energije do 2020. godine. Elektrana će doprinijeti i pokretanju gospodarstva cijele županije jer će uključiti i veliki broj lokanih kooperanata. Ovaj je projekt dokaz kako novaca ima samo ih treba znati tražiti, Vidra se ponovno dokazala kao inkubator raznolikih i maštovitih projekata, a iznimnosmo ponosni što je značaj i važnost ovog projekta prepoznat u Fondu za zaštitu okoliša", istaknuo je virovitičko-podravski župan Tomislav Tolušić.
U samo tri godine ovo je drugi projekt postavljanja obnovljivih izvora energije u Virovitičko-podravskoj županiji baziran na iskorištavanju sunčeve energije što ovu županiju stavlja na vrh hrvatskih županija po ekološkoj osviještenosti, no tu se neće stati nego će se nastaviti koristiti sunce i druge prirodne resurse", naglasio je zastupnik u Hrvatskom saboru Josip Đakić.
Župan Tomislav Tolušić najavio je potpisivanje ugovora za više od 200 solarnih sustava koji će biti izravna pomoć proizvođačima duhana u Virovitičko-podravskoj županiji.
vpz.com.hr
Objavljeno u
Energijske tehnologije
Označeno u
Svjetski je trend prelazak sa klasičnih goriva (loživo ulje, plin, ugljen i električna energija) na obnovljive izvore energije. Obnovljivim izvorima energije (OIE) smatraju se izvori energije koji su sačuvani u prirodi i obnavljaju se u cijelosti ili djelomično: Sunčeva energija,biomasa (cijepano drvo, drveni peleti, drvena sječka,...), biogorivo, bioplin, energija vodotoka, vjetra, geotermalna energija, energija valova, energija plime i oseke, energija plina iz deponija ili postrojenja za preradu otpadnih voda. Poticanje korištenja OIE je strateški cilj Europske unije, jer je u skladu sa strategijom održivog razvoja i omogućava ostvarenje ciljeva Kyoto protokola u smislu smanjenja emisije stakleničkih plinova i zaštite okoliša.
Ukupni pozitivni planirani učinci primjene biomase su:
* Ekološka prednost biomase, u odnosu na fosilna goriva, je njena obnovljivost i pristupačnost. Opterećenje atmosfere CO2 pri korištenju biomase kao goriva je gotovo zanemarivo.
* Gospodarske prednosti biomase iz šumarstva, drvne industrije i poljoprivrede su smanjenje uvoza fosilnih energenata i sigurnosti opskrbe energijom, što je jedan od strateških problema svake zemlje.
* Socijalne prednosti korištenja biomase mogućnost su otvaranja većeg broja novih radnih mjesta, što pridonosi razvoju ruralnog gospodarstva, a to je imperativ hrvatske gospodarske i socijalne politike.
* Cijena biomase biti će uvijek manja nego cijena fosilnih goriva te se cijena može kontrolirati povećanim uzgojem biomase za sustave grijanja.
Peleti su normirani proizvodi koji nastaju prešanjema specijalnim strojevima a izrađeni su od otpadaka drva točnije piljevine. Njihova dužina je uglavnom između 10-35mm. Za korištenje u kotlovima na pelete prevladala je uglavnom dimenzija peleta koja je promjera 6mm i takvi se uglavnom koriste kod većine proizvođača takvih kotlova. Peleti se proizvode prešanjem pod visokim pritiskom bez ikakvih kemijskih dodataka. Kao vezivno svojstvo peleta služi Lignin koji se kao sastojak nalazi u drvu. Maksimalni dozvoljeni postotak dodatnih vezivnih sastojaka u peletima je 2%, koji uglavnom pojednostavljuju prešanje te kasnije održavaju čvrstoću peleta. Uglavnom se u tu svrhu koristi raženo i kukuruzno brašno. Drveni peleti imaju ogrjevnu vrijednost od cca 5kWh/kg. To znači da 1 kilogram peleta odgovara otprilike 0,5 litara loživog ulja.
U praksi to znači: cca 2kg peleta = 1 litra loživog ulja = 1,8m3 plina
Srce jednog pelet sustava je komora za sagorijevanje. Automatski sustav paljenja pokreće postupak loženja koje se dalje nadgleda i upravlja ugrađenom automatikom. Automatika osigurava optimalan omjer zraka za sagorijevanje, radnu temperaturu te količinu Peleta.
PREDNOSTI PELETA
* kompaktnost peleta je vidljiva i prilikom transporta gdje se pojavljuje tek oko 0,5% drvne prašine.
* prešaju se iz čiste, nekontaminirane drvne piljevine, bez ikakvih kemijski vezivih sredstava sa visokom toplinskom koncentracijom od oko 5 kWh/kg ili 18 MJ/kg.
* imaju vrlo nizak sadržaj vlage (ispod 10%) što omogućava vrlo visoku učinkovitost sagorijevanja.
* najbrže rastući sektor biogoriva
* Peleti su CO2-neutralni. Peleti spadaju u obnovljive izvore energije i kod izgaranja pelet ne proizvodi stakleničke plinove kao izvor topline, te se smatra jednim od rijetkih apsolutno prirodnih, sigurnih i zdravih energenata. Kao i ostala drvna biomasa, peleti znatno manje onečišćuju zrak i okoliš jer imaju manje od dozvoljenih graničnih vrijednosti emisija CO, NOx i prašine.
* cijena peleta već je godinama stabilna i neovisna o godišnjem dobu ili vremenskim uvjetima, dok su cijene tradicionalnih vrsta energenata vrlo hirovite i najčešće teško predvidive običnim građanima
* trenutno grijanje na pelete daleko isplativije od prirodnog plina, lož ulja, grijanja na struju ili ukapljenog naftnog plina, a razlika u cijeni s vremenom će samo rasti!
* gledano s potrošačkog aspekta, automatika sagorijevanja u pećima i kotlovima pelete stavlja u isti rang s loživim uljem ili plinom, s time da su i 40% jeftiniji. Peći se automatski pale ili gase, postižu i održavaju temperaturu koja im se zada i imaju automatsko doziranje, što im daje prednost pred grijanjem na drva ili drvene brikete.
* ekološki i praktičan oblik grijanja stambenog prostora i tople vode.
* ovisno o potrebama i željama kupca prelaskom na pelet početna investicija moguće je isplativa u razdoblju od samo 5 do 10 godina, a nerijetko i puno prije.
* moguće ih je u kombiniranim pećima ložiti i s ogrjevnim drvom
* visoki sadržaj energije, jednostavni za transport i skladištenje
* peći snage do 10 KW najviše se koriste u vikendicama, stambenim prostorima, poslovnim prostorima te skladištima. Kroz vrata ložišta može se vidjeti plamen, što domu daje prekrasan ugođaj. Način rada podešava se putem digitalnih komandnih ploča koje se u pravilu nalaze u sklopu kućišta kotla, a paljenje peleta te gašenje (kada se postigne zadana temperatura) u cijelosti je automatizirano, što uz komfor pridonosi i značajnim uštedama u usporedbi s loženjem drvenim cjepanicama.
* posebna prednost peleta sastoji se u smanjenoj potrebi skladištenja u odnosu na drvo.
Ukupni pozitivni planirani učinci primjene biomase su:
* Ekološka prednost biomase, u odnosu na fosilna goriva, je njena obnovljivost i pristupačnost. Opterećenje atmosfere CO2 pri korištenju biomase kao goriva je gotovo zanemarivo.
* Gospodarske prednosti biomase iz šumarstva, drvne industrije i poljoprivrede su smanjenje uvoza fosilnih energenata i sigurnosti opskrbe energijom, što je jedan od strateških problema svake zemlje.
* Socijalne prednosti korištenja biomase mogućnost su otvaranja većeg broja novih radnih mjesta, što pridonosi razvoju ruralnog gospodarstva, a to je imperativ hrvatske gospodarske i socijalne politike.
* Cijena biomase biti će uvijek manja nego cijena fosilnih goriva te se cijena može kontrolirati povećanim uzgojem biomase za sustave grijanja.
Peleti su normirani proizvodi koji nastaju prešanjema specijalnim strojevima a izrađeni su od otpadaka drva točnije piljevine. Njihova dužina je uglavnom između 10-35mm. Za korištenje u kotlovima na pelete prevladala je uglavnom dimenzija peleta koja je promjera 6mm i takvi se uglavnom koriste kod većine proizvođača takvih kotlova. Peleti se proizvode prešanjem pod visokim pritiskom bez ikakvih kemijskih dodataka. Kao vezivno svojstvo peleta služi Lignin koji se kao sastojak nalazi u drvu. Maksimalni dozvoljeni postotak dodatnih vezivnih sastojaka u peletima je 2%, koji uglavnom pojednostavljuju prešanje te kasnije održavaju čvrstoću peleta. Uglavnom se u tu svrhu koristi raženo i kukuruzno brašno. Drveni peleti imaju ogrjevnu vrijednost od cca 5kWh/kg. To znači da 1 kilogram peleta odgovara otprilike 0,5 litara loživog ulja.
U praksi to znači: cca 2kg peleta = 1 litra loživog ulja = 1,8m3 plina
Srce jednog pelet sustava je komora za sagorijevanje. Automatski sustav paljenja pokreće postupak loženja koje se dalje nadgleda i upravlja ugrađenom automatikom. Automatika osigurava optimalan omjer zraka za sagorijevanje, radnu temperaturu te količinu Peleta.
PREDNOSTI PELETA
* kompaktnost peleta je vidljiva i prilikom transporta gdje se pojavljuje tek oko 0,5% drvne prašine.
* prešaju se iz čiste, nekontaminirane drvne piljevine, bez ikakvih kemijski vezivih sredstava sa visokom toplinskom koncentracijom od oko 5 kWh/kg ili 18 MJ/kg.
* imaju vrlo nizak sadržaj vlage (ispod 10%) što omogućava vrlo visoku učinkovitost sagorijevanja.
* najbrže rastući sektor biogoriva
* Peleti su CO2-neutralni. Peleti spadaju u obnovljive izvore energije i kod izgaranja pelet ne proizvodi stakleničke plinove kao izvor topline, te se smatra jednim od rijetkih apsolutno prirodnih, sigurnih i zdravih energenata. Kao i ostala drvna biomasa, peleti znatno manje onečišćuju zrak i okoliš jer imaju manje od dozvoljenih graničnih vrijednosti emisija CO, NOx i prašine.
* cijena peleta već je godinama stabilna i neovisna o godišnjem dobu ili vremenskim uvjetima, dok su cijene tradicionalnih vrsta energenata vrlo hirovite i najčešće teško predvidive običnim građanima
* trenutno grijanje na pelete daleko isplativije od prirodnog plina, lož ulja, grijanja na struju ili ukapljenog naftnog plina, a razlika u cijeni s vremenom će samo rasti!
* gledano s potrošačkog aspekta, automatika sagorijevanja u pećima i kotlovima pelete stavlja u isti rang s loživim uljem ili plinom, s time da su i 40% jeftiniji. Peći se automatski pale ili gase, postižu i održavaju temperaturu koja im se zada i imaju automatsko doziranje, što im daje prednost pred grijanjem na drva ili drvene brikete.
* ekološki i praktičan oblik grijanja stambenog prostora i tople vode.
* ovisno o potrebama i željama kupca prelaskom na pelet početna investicija moguće je isplativa u razdoblju od samo 5 do 10 godina, a nerijetko i puno prije.
* moguće ih je u kombiniranim pećima ložiti i s ogrjevnim drvom
* visoki sadržaj energije, jednostavni za transport i skladištenje
* peći snage do 10 KW najviše se koriste u vikendicama, stambenim prostorima, poslovnim prostorima te skladištima. Kroz vrata ložišta može se vidjeti plamen, što domu daje prekrasan ugođaj. Način rada podešava se putem digitalnih komandnih ploča koje se u pravilu nalaze u sklopu kućišta kotla, a paljenje peleta te gašenje (kada se postigne zadana temperatura) u cijelosti je automatizirano, što uz komfor pridonosi i značajnim uštedama u usporedbi s loženjem drvenim cjepanicama.
* posebna prednost peleta sastoji se u smanjenoj potrebi skladištenja u odnosu na drvo.
NEDOSTATCI PELETA
* jedina mana peleta je pepeo, no na čitavu tonu prikupi se samo pet kilograma ili 0,5 % mase
* kod peći na pelete jedina obveza jednom tjedno očistiti pepeo, sve ostalo je automatizirano!
POSTUPAK PELETIRANJA BIOMASE
Postupak peletiranja biomase pokazuje niz prednosti u odnosu na ostale postupke spremanja biomase: smanjuje se volumen, smanjuju se troškovi manipulacije i transporta, potreban je znatno manji prostor za skladištenje, veća je otpornost materijala na biološke procese kvarenja i povećava se efikasnost u procesu sagorjevanja
Za razliku od postupka direktnog sagorjevanja biomase upakovane u obliku bala postupci peletiranja biomase namjenjeni su prije svega za snabdjevanje drugih korisnika biogorivom (domaćinstava, poljoprivrednih objekata, proizvodnih pogona i industrije). Postupak peletiranja biomase pokazuje niz prednosti u odnosu na ostale postupke spremanja biomase (smanjuje se volumen, smanjuju se troškovi manipulacije i transporta, potreban je znatno manji prostor za skladištenje, veća je otpornost materijala na biološke procese kvarenja, povećava se efikasnost u procesu sagorjevanja i dr.).
Sa tradicionalnim peletnim sistemom, poslije jednog vijeka razvoja, koji se većinom i danas koristi za proizvodnju koncentrirane stočne hrane, sirovi materijal se ubacuje unutar prstenaste ili ravne matrice i pelete se ekstrudiraju (istiskuju) izvan matrice, u krajnji proizvod pelet, čija prosječna temperatura (zbog efekta visokog pritiska i trenja u alatu peletirke) iznosi između 100 i 120oC. Ova prilično visoka temperatura utječe na omekšavanje celuloze, hemiceluloze i lignina, te se biljni materijal međusobno zaljepi.
Konvencionalna tehnologija peletiranja biomase sastoji se iz slijedećeg: usitnjavanja sirovog materijala, sušenja, postupka proizvodnje peleta, hlađenja peleta, pakovanja i skladištenja peleta. Prosječna cijena koštanja ovog procesa je od 140 do 160 EUR po toni pelata.
Oblik peleta je, uglavnom, valjkast. Prečnik peleta iznosi 5 do 20 mm, a dužina 5 do 30 mm. Sadržaj vlage u materijalu za peletiranje treba da bude 12 do 14%. Nasipna gustina peleta može da iznosi 650 do 700 kg/m3. Utrošak električne energije za proizvodnju peleta je 120 do 200 Wh/kg, plus eventualna energija za sušenje.
Specijalan pogon za peletiranje biomase od drvene piljevine sagrađen je 2007. godine u tvrtki »Spačva« u Vinkovcima. Pogon se sastoji iz dve prijemne linije. Prijemna linija sastoji se iz: prijemnog koša (za čips, strugotinu ili piljevinu) sa dva puža na dnu koša, transportera, rotacionog pročistača, povratnog gumenog transportera do drobilice (mlina čekićara) i transportera do pneumatskih sušara. Vlažnu piljevinu suše tri vertikalne pneumatske sušare, prečnika cevi 1,2 m i visine 10 m, proizvodnje "Seting" iz Delnica. Topli zrak priprema se sa tri toplovodna kotla tvrtke Ogrevanje "Sedeljšak", Vransko, Slovenija. Ložište radi na suhu piljevinu. Toplinska snaga jednog ložišta je 2,6 MW. Piljevina se iz sušara ubacuje u kotlove preko ciklona, ustava i lančastih transportera. Transport suhe piljevine od sušara do prijemnog ciklona, koji je postavljen pored pogona za peletiranje, obavlja se pneumatski iz lančastog transportera. Iznad prijemnog velikog ciklona ima četiri mala ciklona. Ispod velikog ciklona postavljene su dvije drobilice (mlina čekićara) za usitnjavanje krupnog otpada koji se izdvaja separatorima. U pogonu za peletiranje postavljene su tri nove snažne i visokog učinka peletirke talijanske proizvodnje "General Dies", Verona
Peletirke su postavljene paralelno, jedna pored druge. Pelete ispadaju na zajedničku transportnu gumenu traku, koja je postavljena ispred peletirki. Promjer prstenaste matrice je 850 mm. Promjer otvora na matrici je 6 mm. Iznad peletirke je postavljen kondicioner (puž) za paru i vodu. Sadržaj vlage u piljevini ne smije da bude veći od 30%. Pelete se u otvorima matrica zapeku dok se ne postigne radna temperatura. Kada se otvori ne mogu probiti onda se moraju bušilicom probijati. Da se to ne bi dešavalo pri zaustavljanju peletirke ubacuije se zrno ječma da se otvori ne začepe. Zrno ječma je mekano pa se stvaraju porozne i lagane pelete. Dužina peleta iznosi 3-4 cm. Pogon matrice obavlja se sa dva snažna elektromotora, koji vise na bočnim stranama peletirke, sa kaišnim prenosom. Deklarirani učinak jedne peletirke je 3,7 t/h, a dobro je kada se postigne 3,2 t/h. Iza trakastog transportera postavljen je elevator za podizanje peleta u koš spiralnog hladnjaka. Ohlađene pelete ubacuju se u vibracioni separator. Iz separatora, gde se odvaja piljevina, pelete se usmjeravaju ponovo u elevator, podižu se na gumeni, harmonikasti, transporter, koji nosi pelete u koš pakirnice. Pelete se pakuju u plastične džakove mase od 15 kilograma. Cijena peleta je 140 evra po toni. Pelete se izvoze u Italiju i Austriju.
KARAKTERISTIKE PELETA
Peleti imaju prednost kao ekološki proizvod kod primjene drva kao ogrijevnog energenta, bez osjećaja nedostatka komfora nasuprot uljnom ili plinskom grijanju. Samo pepeo mora biti povremeno odstranjen ali jako rijetko. Upravo zbog toga peleti nude moderno rješenje ako se planira izvedba nove instalacije grijanja ili sanacija starog postojećeg sustava. Prednost peleta je svakako i činjenica da imaju visoki sadržaj energije, jednostavni su za transport, mogu se jednostavno skladištiti, imaju niske emisije a osim toga drvo raste iz godine u godinu.
Pelete razlikujemo po materijalu od kojega se dobivaju.Idealnim omjerom smatra se udio od 20% mekog i 80% tvrdog drveta, a u proizvodnji nije dopušteno koristiti kemijske aditive ili ljepila i zato se smstraju obnovljivim izvorima energije. Kvalitetan pelet dobiva se iz jezgre debla drveta sa što manjim udjelom same kore jer kora sadržava najviše vlage i prašine te ima manju kaloričnu vrijednost od jezgre. Idealno drvo za proizvodnju peleta je ono koje ne izgara ni suviše dugo, ni suviše kratko te stvara žar dugog trajanja (grab, bukva).
Kod izrade peleta u pravilu se koristi više vrsta bjelogoričnih (bukva, grab) i crnogoričnih drva (jela). Bukva (4.200 kcal/kg) je najraširenije drvo u Europi, te se sve deklaracije izvode prema kaloričnoj vrijednosti bukve. Peleti od jelovine (4.100 kcal/kg) imaju manju kaloričnu moć ali dulje gore jer je jelovina drugačije vlaknaste strukture s određenim udjelom smole zavisno od obrade peleta pri proizvodnji. Udio određenog drveta zavisi od proizvođača i ne mora biti uvjet za odabir peleta, jedini osnovni uvjet kod kupovine peleta da je na vreći istaknut neki od certifikata koje proizvođač posjeduje za proizvodnju peleta (npr. EN Plus, OEN M7135, DINPlus...)
Međunarodna udruga proizvođača peleta odredila je naziv novog certifikata koji će se koristiti u proizvodnji peleta EN 14961-2, koji će zamijeniti neke od postojećih certifikata. Prema usporedbi standarda važnijih certifikata za pelete dolazimo do podataka da certificirani peleti moraju zadovoljiti slijedeće standarde:
Promjer: 6mm (dozvoljeno od 4 do 10mm)
Duljina: 30 mm (do 5 x promjer)
Gustoća: od 1,12 kg/dm3
Sadržaj vode: manje od 10,0%
Abrazija: manje od 2%
Mehanička čvrstoća: više od 97,5%
Sadržaj pepela na 815C: manje od 0,5%
Energetska snaga: više od 18 MJ/kg
* Promjer i duljina, Predugi peleti mogu dovesti do začepljenja transportera peleta, tako da je preporuka da je duljina malo manja od norme, ali i prekratki peleti odnosno umrvljeni mogu dovesti do većeg ubacivanja peleta što će utjecati na rad peći.
* Gustoća je značajka kvalitete, koja ukazuje na specifičnu težinu peleta. Veća vrijednost znači da je za određenu debljinu pelet jače prešan te mu je mehanička čvrstoća veća.
* Sadržaj vlage mora biti što manji kako bi se povećala kalorična vrijednost te smanjila potrošnja peleta
* Mehanička čvrstoća, Pokazuje postotak količine sitnih čestica proizvedenih kad su peleti izloženi određenom opterećenju. To opterećenje simulira proces ispuhivanja, odnosno koliko se peleti mrve u dodiru jedan s drugim. Što je niža vrijednost veća je kvaliteta peleta. Manje mrvljenja i prašine više mjesta za pelete u spremniku. Prašina utječe na izgaranje peleta u ložištu jer smanjuje količinu zraka za kvalitetno izgaranje.
* Sadržaj pepela, Mala količina pepela što peleti proizvode prilikom izgaranja označava čisto izgaranje te se takav pepeo može koristiti kao gnojivo. Novi standardi EN 14961-2 i EN plus određuju maksimalnu vrijednost pepela od 0,7% kod temperature izgaranja od 550C.
PROIZVOĐAČI PELETA
U Hrvatskoj postoji nekoliko proizvođača peleta koji koriste drvni otpad iz svog industrijskog procesa obrade drva te pretežito 90% proizvodnje izvoze. Velike količine biomase se u obliku sječke također izvoze u susjedne zemlje gdje se spaljuju u centralnim toplanama ili kogeneracijskim postrojenjima za istovremenu proizvodnju električne energije. Sječka se nakon sušenja može koristiti kao sirovina za daljnju proizvodnju peleta. Također postoji i veliki potencijal za povećanje uzgoja brzorastuće biomase iz koje se mogu dobiti velike količine sirovine za proizvodnju peleta.
PRIJEVOZ PELETA
Peleti se transportiraju specijalnim vozilima te se preko crijeva pomoću zraka upuhuju u mjesto skladištenja. Na drugom priključku crijeva zrak se ponovo usisava kako se u skladištu ne bi pojavio nadtlak. Penumatskim transportom rifuznog peleta postiže se i niža cijena ogrijeva jer ga nije potrebno pakirati u manje vreće te se ne moraju koristiti niti jumbo vreće. Pneumatski transport daje veću slobodu kod konstruiranja spremišta peleta te primjenu samostojećih silosa kojima se u gornjoj zoni nalazi priključak dovodne cijevi za punjenje.
PUŽNI TRANSPORTNI SUSTAV
Peleti se unutar metalnih kanala pomoću rotirajućih spirala guraju do kotla. Ova tehnika poznata je desetljećima. Ona je nastala iz poljoprivredne tehnike koja se koristila na poljoprivrednim gospodarstvima kako bi se transportirala hrana za životinje. Ove spirale transportiraju Pelete direktno od spremišta do plamenika kotla. Od tamo se točno dozira, pali i rasipa pomoću moderne mikroprocesorske regulacije. Mogućnost odabira različitih vrsta spirala na tržištu omogućuje rješenje za svaki zahtjev. Tako se Peleti mogu skladištiti u velikim količinama u spremištu pa od tamo transportirati do manjeg silosa ili podzemnog spremnika i dalje do manjeg spremnika pored samog kotla kako bi konačno stigli do mjesta sagorijevanja u plameniku kotla.
SKLADIŠTENJE PELETA
Sa jednostavnom računicom ( 2kg Peleta = 1 litra Loživog ulja = 1,8m3 plina) dolazimo brzo do željenog rezultata koliko Peleta trebamo za loženje, uzevši u obzir dosadašnju potrošnju goriva na vlastitom objektu. Naravno postoji mogućnost spremanja Peleta u podzemne spremnike ili silose koji se nalaze izvan građevine. Ako je pak silos premali postoji mognućnost punjenja dva puta godišnje što je dosta čest slučaj i kod loživog ulja.
2 kg peleta 1 lit ulja za loženje
1 kg peleta 2 kg ugljena
2 kg peleta 1,8 m3 zemnog plina
650 kg peleta zauzima 1 m³ prostora
3 m³ peleta 1 000 lit ulja za loženje
potrošnja peleta 1 kg/h 5 kW snage
DIMENZIONIRANJE DIMNJAKA
Ispravno dimenzioniran i izveden dimnjak preduvjet je za siguran rad kotla i ekonomičnost grijanja. Dimnjak mora biti dobro toplinski izoliran, plinonepropustan i gladak. Na donjem dijelu dimnjaka moraju biti ugrađena vrata za čišćenje. Zidani dimnjak mora biti troslojan sa srednjim izolacijskim slojem iz mineralne vune. Debljina izolacijskog sloja iz mineralne vune je 30 mm ako se dimnjak nalazi u grijanom prostoru, odnosno 50 mm ako je građen u negrijanom prostoru.
Temperatura dimnih plinova na izlazu iz dimnjaka mora biti najmanje 30°C viša od temperature kondenziranja plinova izgaranja. Izbor i izgradnju dimnjaka obavezno povjeriti stručnjaku. Unutarnje dimenzije svijetlog presjeka dimnjaka ovisne su o visini dimnjaka i snazi kotla. Propisani maksimalni razmak između kotla i dimnjaka je 700 mm, a minimalni 300 mm. Dimovodna cijev mora biti pod kutem od 30° do 45°. Da spriječimo ulaz kondenzata iz dimnjaka u kotao, moramo ugraditi dimovodnu cijev 10 mm dublje u dimnjak. Spojnu dimovodnu cijev između kotla i dimnjaka, obavezno je toplinski izolirati termoizolacijskim slojem mineralne vune debljine 30 - 50 mm.
Ukoliko je zbog nekih razloga potrebno kotao spojiti na dimnjak primjeren kotlu većih snaga, postoji velika vjerojatnost pojave kondezacije u dimnjaku. Što se tiče kotla on može normalno raditi, samo je potrebno prilagoditi zaklopku na dimnjači kotla u ovisnosti o potlaku dimnjaka (pogledati tehničke podatke za potrebni potlak dimnjaka za pojedini tip kotla).
PELET KOTLOVI
Kotlovi na Pelete su konstruirani isključivo za pogon na Pelete i imaju optimalni faktor iskorištenja čak do 95%. Kotlovi koji su namijenjeni za sagorijevanje svih vrsta drvenih proizvoda imaju daleko manji faktor iskorištenja i više emisije štetnih plinova. Korištenje kotla na Pelete upravo se i zasniva na činjenici da se zadržava komfor loženja identičan onome na ulje ili plin te je u potpunosti automatiziran rad, i na vrlo kvalitetno sagorijevanje sa malim emisijama štetnih plinova. Proizvodnja Peleta od drugih sastojaka kao što je npr. žito ili slama, već se testira, no međutim ovi materijali uglavnom prilikom sagorijevanja imaju veliki udio pepela na kraju sagorijevanja a također i veliki udio spojeva kao što je Sumpor i Klor. Plinovi koji nastaju sagorijevanjem ovakvih materijala ne smiju tako zagađeni biti ispušteni u atmosferu. S druge pak strane postoje kotlovi koji imaju dva odvojena ložišta tako da se jedno može ložiti isključivo sa Peletima dok se drugo može koristiti za druge vrste energenata uključujuči i drva, tako da u slučaju ispada bilo koje od te dvije varijante uvijek postoji mogućnost nužnog pogona sustava grijanja. Normirani Peleti od čistog sastava drveta su svakako optimalni ogrjevni energent kao zamjena ulju ili plinu, dok se drugi energenti u kotlu koji je namijenjen isključivo za Pelete ne smiju koristiti.
Uređaj je dizajniran i izrađen za izgaranje drvenih peleta koji ne sadrže mokru piljevinu karakteristika:
- Donja ogrijevna vrijednost >= 4,9 kWh/kg
- Gustoća 650 kg/m3
- Postotak vlage 12 % težine (max)
- Postotak pepela 1,5 % težine (max)
- Promjer 50 mm (max)
UTJECAJ NA OKOLIŠ
Izgaranje drva je gotovo CO2 neutralno. CO2 (ugljični dioksid) je jedan od sastojaka koji je odgovaran za globalno zatopljenje (efekt staklenika) i klimatske promjene koje doživljavamo svakodnevno. Efekt staklenika nastao je zato što su se u posljednjih 50 do 100 godina za ogrijev i industriju koristili ugljen, ulje i plin. Ovi energenti nastali su od biljaka koje su rasle milijunima godina. Što je vrijedno znati: biljke kod rasta uzimaju CO2 iz atmosfere. Ovaj "C" (ugljik) iz CO2 koriste za izgradnju vlastitog tijela, naprimjer stabljiku i grane drveta dok "O2" (kisik) iz CO2 vraćaju nazad u atmosferu. Ljudi i životinje koriste kisik za disanje a vraćaju potrošeni kisik u obliku CO2 ponovno na izdisaju u atmosferu. Jedan vrlo jednostavan životni ciklus. Jedinu grešku koju čovjek trenutno radi je velika potrošnja ugljena, ulja i plina koja traje već desetljećima zbog teške industrije. Milijunima godina biljke mogu iskorištavati CO2 koji se nalazi u pretjeranim količinama u atmosferi. Posljedica: sadržaj CO2 u atmosferi konstantno raste što za posljedicu ima efekt staklenika. Korištenjem drva kao ogrjevnog energenta, postoji mogućnost rješavanja ove dileme. Drvo stabala koja mi danas koristimo kao ogrjev, tek su u prošlih 20 do 30 godina koristila CO2 koji smo proizveli (a ne prije 20 do 30 milijuna godina). Kod sagorijevanja drva ista ta količina CO2 ponovo se oslobađa, upravo zbog toga se i govori o CO2 neutralnosti. Osim toga za proizvodnju peleta koristi se isključivo otpadno drvo koje se gotovo do prije par godina koristilo maksimalno za izradu drveni ploča ili ploča od iverice.
Svako sagorijevanje (također plinsko i uljno) nije potpuno i točno onakvo kakvo bi mi željeli. Pored CO2 također nastaju i drugi štetni spojevi kao npr:CO (ugljični monoksid) nastaje zbog nepotpunog sagorijejevanja energenata NOX (dušikovi oksidi) nastaju zbog reakcije dušika i kisika u zraku. Zrak sadrži cca 20% kisika (O2) i 80% dušika (N2) Prašina nastaje kod sagorijevanja drva. Radi se o sitnim dijelovima pepela. Emisije štetnih spojeva kod modernih sustava na pelete su veoma male. Tome pridonosi i normirana kvaliteta ogrjevnog energenta koji sagorijeva vrlo kvalitetno i ne sadrži druge štetne spojeve u svojem sastavu. Veoma mali postotak kore drveta koji je dozvoljen u sastavu peleta, je uzrok tako male količine pepela kao ostatka sagorijevanja koji se kreće ispod 0,5%. Dok od 1.000 kg peleta u konačnici ostaje manje od 5 kg pepela.
Hrvatska Komora inženjera strojarstva
Hrastović inženjering d.o.o.
Hrastović Dario, dipl.ing.stroj.
Objavljeno u
Energijske tehnologije
Energetski Projekti
Energetski Video
Energetski Članci
Random članci
Random video
-
Nassim Haramein - Can we manipulate gravity?
Artificial gravity? Quantum physics? Ancient astronauts...
-
Velimir Abramović - Rtanj galaktički kontakt
Velimir Abramović - Rtanj galaktički kontakt...
-
Na Rubu Znanosti - Mit o globalnom zatopljenju
Na Rubu Znanosti - Mit o globalnom zatopljenju...
-
GEET Plasma Reactor - tehničko rješenje
GEET motor koristi ispušne plinove koje reciklira te i...
Web Administrator
Dario Hrastović, dipl.ing.stroj.
O nama
HRASTOVIĆ Inženjering d.o.o. od 2004. se razvija u specijaliziranu tvrtku za projektiranje i primjenu obnovljivih izvora energije. Osnova projektnog managementa održivog razvitka društva je povećanje energijske djelotvornosti klasičnih instalacija i zgrada te projektiranje novih hibridnih energijskih sustava sunčane arhitekture. Cijeli živi svijet pokreće i održava u postojanju stalni dotok dozračene Sunčeve energije, a primjenom transformacijskih tehnologija Sunce bi moglo zadovoljiti ukupne energetske potrebe društva.
Kontakt info
HRASTOVIĆ Inženjering d.o.o.
Petra Svačića 37a, 31400 Đakovo
Ured:
Kralja Tomislava 82, 31417 Piškorevci
Hrvatska
E-mail: info@hrastovic-inzenjering.hr
Fax: 031-815-006
Mobitel: 099-221-6503