Priča o fluoru nije ona o teoriji zavjere, već praksi zavjere. To je doista stara tema o kojoj milijuni ne znaju mnogo, pa čak ni onaj dio ledenog brijega što viri iznad vode. Što su, doista, fluor i fluoridi, čemu služe, gdje se sve nalaze, zašto ih ljudi ''višom'' voljom svakodnevno unose u organizam u kojem se talože i kakav utjecaj vrše na nas? Fluor je element koji se sastoji od atoma sa 9 pozitivno nabijenih protona koji ne dobivaju dovoljnu zaštitu elektrona. Kao takvi, neuravnoteženi su i opasni ''grabežljivci'' koji uzimaju elektrone drugih elemenata kako bi otpustili napetost vlastite jezgre. Ogromna ''glad'' za elektronima objašnjava zašto fluor reže čelik kao maslac, agresivno reagira s većinom organskih materijala te je reaktivan više od svih drugih elemenata. U dobro proračunatoj Majci Prirodi fluor, na sreću, najčešće dolazi u spojevima. No i spojevi fluora (fluoridi) kemijski su vrlo potentni. Sudeći kako je istina uvijek zaokružena cjelina i ne gleda sa smiješkom na onaj analitički pristup koji elemente promatra kao posve izolirane sustave, valja istaknuti kako fluor budi najgore i u drugim kemikalijama. Fluoridi predstavljaju jedne od najotrovnijih i najagresivnijih kemijskih spojeva, što je znanosti odavno poznato. Spojevi fluora kao posebno moćne kemikalije postali su ''sveta krv'' moderne industrije te svakodnevno protječu kroz brojne tvornice, rafinerije i mlinove. Koriste se kao otrov za štakore, za proizvodnju visokooktanskog benzina, topljenje metala poput aluminija, čelika i berilija, za obogaćivanje urana, tj. izradu atomske bombe, pripremanje nervnog plina sarina, kompjutorske spojeve i matične ploče, pesticide, ski-vosak, freon, teflonsku plastiku, tepihe, vodootpornu odjeću, gravirano staklo, cigle, keramiku i brojne - uvjetno rečeno – lijekove, poput Prozaca i Ciproa. Također, što najbolje znamo, koristi se kao prevencija za karijes te ga dajemo djeci kao prvu stvar ujutro i zadnju stvar na večer.

UTJECAJ FLUORA

Još početkom 20. stoljeća brojni znanstvenici povezali su fluor s čitavom lepezom bolesti središnjeg živčanog sustava, respiratornih bolesti te mnoštvom tzv. artritisnih mišićno- skeletnih poremećaja. Učinkovitost njegove razorne moći očituje se u invazivnoj metodi ''liječenja'' raka sa supstancom nazvanom 5-FU, koja ubija cijele stanice tijela nedugo nakon što spoj prodre u molekulu DNK. Ionizirani (negativno nabijeni te gubeći ili uzimajući elektrone) fluoridi ometaju funkciju i anatomiju molekula - poput proteina ili DNK- te formiraju veze s vodikom, uplićući se u normalno tkivo bioloških molekula. Američki Nacionalni institut za sigurnost i zdravlje radnika 1977. godine je objavio: ''Fluor i neki njegovi spojevi primarno iritiraju kožu, oči, sluzokožu i pluća. Termička ili kemijska opeklina može nastati kontaktom. Čak i kada je u pitanju malo tjelesno područje (manje od 3%), može uzrokovati cjelokupni efekt trovanja putem apsorpcije fluorida kroz kožu. I kratkotrajno izlaganje fluoru putem udisanja uzrokuje bolno grlo i bol u grudima, nepovratnu štetu na plućima i smrt. Gastrointestinalni simptomi su mučnina, povraćanje, difuzni trbušni grčevi i dijareja. Veće doze proizvode djelovanje na centralni živčani sustav s trzanjem i grčenjem mišićnih skupina te komom.'' Ispijanje fluoridirane vode (kao i konzumiranje svih proizvoda koji ga sadržavaju) dopušta fluoru ulazak u krv i kosti, gdje se taloži i šteti cijelom organizmu, a po novim istraživanjima, bez utjecaja na prevenciju karijesa. Uništavajući enzime zubnih bakterija te sprječavajući karijes isključivo površinskim nanošenjem, fluor čini isto i drugim tjelesnim enzimima. Uništavajući te vitalne kemijske ''glasnike'' koji reguliraju gotovo sve tjelesne funkcije organizma, fluoridi su prijetnja na gotovo svim frontama zdravlja.

Kaj Eli Roholm, bivši svjetski vodeći znanstvenik za fluor, koji je 1937. napisao najveću znanstvenu studiju (s reference na 893 članka o fluoru) o toksičnosti fluora objavljenu do danas, u Danskoj je proučavao intoksikaciju radnika u tvrtkama kriolita (rude u kojoj je preko 50% fluora). Bilježio je brojne degenerativne bolesti, podvevši ih pod kategoriju ''fluoridne intoksikacije'', koje se vidno odražavaju na zubima i zubnoj caklini: ''Nekadašnja pretpostavka kako je fluor nužan za kvalitetnu caklinu postavljena je na nedostatnim osnovama. Naše sadašnje znanje najodlučnije ukazuje kako fluor nije nužan za kakvoću toga tkiva već posve suprotno tome: caklina je posebice osjetljiva na pogubno djelovanje fluora'' - slažući se s prijašnjim nalazima istraživanja kako je fluor posebice opasan za djecu te oslabljuje caklinu. Preko leđa tvorničkih radnika, trajno izlaganje fluoridu uzrokovalo je i uznapredovalo medicinsko stanje nazvano ''skeletna fluoroza''. Vrhunska je ironija da, osim nervnom sustavu, fluor najviše šteti upravo kostima i zubima u kojima se konstantno taloži jer polovica njegovog dnevnog unosa ostaje u organizmu. Na zubima djece i odraslih izloženih jačem utjecaju fluora javlja se propadanje cakline, očitovano vidljivim pjegastim naslagama na zubima. Ova bolest, tj. simptom mnogo ozbiljnijeg stanja organizma nazvan je ''zubna fluoroza''.

Jedna od autoriteta za fluor Darlene Sheller, proučila je više od 1000 članaka o fluoru (datiranih od 1935. do danas) te je zaslužna što je Michigan prva država u SAD-u koja je uspjela dobiti pravo glasanja protiv obveznog fluoridiranja, tj. dodavanja fluora pitkoj vodi. Kao glasnogovornica protiv fluoridiranja, Darlene je brojnim radovima raskrinkavala ''lošu volju'' i bestidnost viših instanci te pisala o negativnom utjecaju fluora na sintezu kalcija, koja uzrokuje osteoporozu i artritis. Pozivajući se na mnogobrojne studije o fluoru, Vodeća istraživačka grupa iz Washingtona sakupila je i prikazala mnoštvo zastrašujućih nalaza istraživanja, od kojih neke navodimo: fluoridi ometaju sintezu kolagena, što dovodi do njegovog razlaganja u kostima, tetivama, mišićima, koži, hrskavičnom tkivu, plućima i bubrezima; ometaju rad eritrocita te čak onemogućavaju njihovo stvaranje, sabotirajući imunološki sustav; ometaju rad štitnjače; pospješuju rak kostiju; uzrokuju preuranjeno starenje organizma; unošenje fluora kroz vodu, pastu za zube i tekućinu za ispiranje usta iznimno je štetno za razvoj djece, životni vijek te opće zdravstveno stanje. Jedna puna zubna pasta svojim sadržajem može usmrtiti dijete do 12 kilograma, što je, na žalost, bilo i prijavljeno jednom prilikom u državi Ohio 1991. godine. Naveli su kako se fluor također koristi i za prilagodbu ponašanja ljudi, uz slabo poznatu činjenicu da se fluor dodavao vodi židovskih zatvorenika za vrijeme 2. svjetskog rata te u sovjetskim logorima u Sibiru. Godine 1990. dr. John Colquhoun s Novog Zelanda potjeran je u ranu mirovinu nakon što je objavio nalaze studije provedene na čak 60 000 školske djece, pronašavši kako nema razlike u propadanju zubi između fluoridiziranih i nefluoridiziranih područja, a naknadno je otkrio kako znatan broj djece u fluoridiziranim područjima pati od ''zubnog fluorosisa''. Također se otkrilo kako uopće ne postoje dokazi da su tekućine za ispiranje usta na bazi fluora i tablete fluora sigurne za konzumaciju. Znanstvene studije dr. Hildebrota na 6 000 i dra. Johna Yiamouyiannisa na 39 000 djece također niječu bilo kakav pozitivan utjecaj natrij-fluorida na zube. Otkriveno je i da u kombinaciji s aluminijem (od kojega se do nedavna proizvodila većina tuba za pastu) natrij-fluorid ima još štetnije djelovanje na eritrocite te da ono pojačava djelovanje fluora na njihovu brojnost i pokretljivost.

PRAKSA ZAVJERE I TEORIJA INTERESA

Svojom agresivnošću fluor je oduvijek bio velika ekološka prijetnja i potencijalni otrov u radnim postrojenjima. U vrijeme 2. svjetskog i hladnoga rata znanstvenici sponzorirani od vojske i korporacija, koji su prvi promovirali korištenje fluorida u stomatologiji te pitkoj vodi, povezujući tu kemikaliju s boljim zdravljem zubi - pomogli su promijeniti imidž fluora od teškog otrova do spasonosnog lijeka za dječje zube. Priča o tome kako je fluor dodan pasti za zube i vodi za piće vrlo je neobična, gotovo fantastična priča. Ona uvelike sliči onima vezanim za olovo, azbest i duhan, a čiju su grozomornu istinu znanstvenici financirani od industrije, zajedno s vladom, također držali desetljećima sakrivenom od javnosti. Možete samo zamisliti uz koju cijenu.

Neki stomatolozi još uvijek nisu svjesni da je mnogo fluorida, dodavanih vodi u SAD-u, industrijski otpad, ''izriban'' s dimnjaka mlinova u tvornicama za fosfatna gnojiva na Floridi kako bi se spriječila šteta na radnicima, lokalnoj stoci i usjevima. U vrlo ''povoljnom ugovoru'' fosfatne tvrtke su pošteđene troška eliminacije te silne fluoridne kiseline u odlagalište toksičnog otpada. Umjesto toga, otrov je prodan proizvođačima, poslan u gumenim tankerskim cisternama do rezervoara posvuda u sjevernoj Americi te ubrizgan u pitku vodu kao prevencija za nastanak karijesa. Kako je detaljno opisano u knjizi Christophera Brysona o prevari zvanoj fluor, u trenucima krize u Alcoi, jednoj od tvrtki odgovornih za trovanje okoliša, stoke, usjeva i ljudi, Francis Frary, kao voditelj istraživanja, podmitio je Geralda Coxa, istraživača na Mellon institutu. Njemu je predloženo da, unatoč dokazima o štetnosti na zube, u svoja istraživanja o propadanju zubi uključi upravo fluor. Tada je počela velika preobrazba imidža fluora u očima javnosti. 1936. godine istraživač s Mellona dao je laboratorijskim štakorima nešto te kemikalije i objavio kako je upravo ona taj misteriozni ''faktor'' koji čuva zube. Sljedeće dvije godine, zajedno s još jednim znanstvenikom, objavio je detalje njihovog ''otkrića'' u znanstvenom tisku te u časopisu Američkog medicinskog društva. I tako je, gotovo preko noći, par potplaćenih glasovitih znanstvenika s uglednog instituta te ogromni interes korporacija i Američke stomatološke udruge (a samim tim i vlade) ušminkalo sliku fluora iz radnog, bojnog i ekološkog otrova u sliku nade i bisernih zubi na nasmijanim dječjim licima.

No do svega toga ne bi tako lako došlo da tadašnja društvena klima u SAD-u nije bila izrazito pogodna za okretanje leđa od odgovornosti, zataškavanje i represiju po pitanju fluora. Glavne industrije (kao financijska leđna moždina društva) koje proizvode struju, aluminij, hladnjake, pesticide, kao i sve druge koje koriste fluor, bile su suočene s velikim rizikom zbog tužbi za ljudske i ekološke žrtve koje su uzrokovale. Amerika je također bila suočena s velikom dilemom jer vojne snage nisu mogle funkcionirati bez oruđa i oružja rata, a koja koriste i ispuštaju fluor u okoliš. I pod ovakvim je okolnostima zaživjela velika prijevara o fluoru, čiji branitelji do danas vješto i po svaku cijenu odbijaju sve informacije koje su usmjerene protiv tog otrova, uništavajući zdravlje sviju u ime industrijskog profita i lobija. Godine1972. od Akademskog stomatološkog društva objavljeno je kako u flouridiranim gradovima stomatolozi ostvaruju 17% više profita nego u onima koji nisu. I danas se još uvijek zanemaruju brojni dokazi o šteti uzrokovanoj fluorom i nepostojanju bitne razlike u pogledu zdravlja zubi između država sa i bez fluoridirane vode.

Na žalost, voda i pasta za zube samo su dio problema kada je u pitanju izlaganje i taloženje fluora u ljudima i u okolišu. Pored njih, fluor vreba ljude iz milijuna tona trajnog plina freona izbačenog u okoliš. Freon ili kemijski spoj CFC, stvoren kasnih 1920., masovno je korišten za hladnjake, klima-uređaje, tvorničke toplinske pumpe, pa čak i medicinske sprejeve, a zbog štetnosti je većim dijelom ukinut tek tijekom kasnih 1990-ih. Fluor se također nalazi u većini industrijskih prehrambenih proizvoda, sokovima i hrani te zemlji prskanoj i trovanoj pesticidima, fungicidima i drugim ''idima'' koji sadržavaju fluor. Također, sva galama, sudske tužbe i kontroverze oko teflonskog posuđa upravo su nastale jer je kemijski spoj (PFC) kojim se premazuju posuđe fluorid, te nakon dugotrajnog zagrijavanja posuđa opasna kemikalija biva oslobođena. Notorni PFC (spoj fosfora, ugljika i fluora) poznat je već dugo vremena kao potencijalni zdravstveni rizik, no po pitanju toga nije bilo nedostatka informacija o njegovim utjecajima na zdravlje, već je problem to što istraživanja nisu podijeljena s drugim znanstvenicima, državnim regulama i javnošću.

Doduše, što je s onim znanstvenicima koji su znali za štetnost fluora, a nisu bili na platnom popisu svih onih koji ga štite? Slično ranije spomenutom primjeru dr. Colquhouna, takvi znanstvenici bili su otpuštani, izigrani od strane industrije ili ocrnjivani od strane propagande unajmljene od Američke zdravstvene službe, industrijskih i korporativnih znanstvenika te Američkog stomatološkog društva. Dr. Robert Carlton, bivši EPA-in (Enviromental Protection Agency) znanstvenik, nazvao je fluor najtežim slučajem znanstvene prijevare 20. stoljeća. U knjizi istraživačkog novinara C. Brysona The flouride deception detaljno i čitko je prikazana znanstvena prijevara globalnih razmjera, zataškavanje medicinskih dokaza te krivokletstva koja su bila počinjena kako bi se izbjegla odgovornost za smrti, kao i ogromna šteta po zdravlje tisuća radnika, i zarade velikih korporacija koje su fluor koristile kao jednu od glavnih sirovina u masovnoj proizvodnji.

Kada je riječ o zubarima, osim interesa i zarade, fluor je dugo vremena bio velika nada stomatološkog društva i profesije, obećavajući riješiti slučaj pokvarenih zubi 19. stoljeća na isti način na koji su antibiotici bili magični metak za doktore u drugoj polovici 20. stoljeća. Nada u ''quick fix'' formulu za loše zube stigla je 1930. kada je stomatološki istraživač dr. H. Trendley Dean objavio kako je našao manje zubnog karijesa u nekim dijelovima Amerike gdje je više prirodnog fluorida u pitkoj vodi. Njegove studije postale su znanstveni poticaj za umjetnu fluoridaciju voda u Americi, koje je počelo u 1940. i 1950. Smanjeno propadanje zubi u iduća dva desetljeća stomatolozi su pripisivali dodavanju fluora vodi i pasti za zube, a T. H. Dean postao je poznat kao ''otac fluoridacije''. Interesantno je kako su isti dobri rezultati bili prisutni i u Europi, gdje se vodi ne dodaje fluor, pa čak i prije nego je bio dodavan i u zubne paste.

Ugledna znanstvenica na čelu odjela za toksikologiju stomatološkog odjela Forsyth, Phyllis Mullenix, bolno se opekla na istini zvanoj fluor. Svojim pokusima otkrila je kako je fluor snažan neuro-toksin, a svoja istraživanja iznijela je Službi javnog zdravstva, tvrtkama koje masovno koriste fluor (poput tadašnje tri najveće: Unilever, Colgate-Palmolive i SmithKline Beecham) i Stomatološkom društvu. Tijekom godina, od istih je bila ignorirana, napadana, marginalizirana, a na posljetku financijski uništena i poslovno smijenjena. Njena istraživanja nadgledao je i Harold Hodge, prvi upravitelj Društva za toksikologiju, također angažiran na Manhattan projektu te odgovoran, što Phyllis, naravno, nije znala, za monstruozno eksperimentiranje na ljudskim subjektima tijekom 2. svjetskog rata, gdje je ubrizgavao uran, plutonij i fluoride ljudima bez njihova znanja. Američka vojska, tajne službe i brojni znanstvenici znaju i skrivaju od javnosti već pola stoljeća činjenicu da je fluor snažni neuro-toksin.

Edward Groth III., iz Odjela za istraživanje okoliša te Nacionalnog istraživačkog centra, napisao je: ''...ispolitizirani fanatici koristili su se taktikom zastrašivanja, profesionalne i financijske represije, pogrdnih osobnih napada i neumorne propagande u javnim odnosima kako bi ušutkali znanstvene kritike, spriječili objavljivanje negativnih dokaza te kako bi učinili politički nedostižnom svaku interpretaciju osim onu službenog pogleda, koja smatra kako je fluor siguran. Mogu li znanstveni dokazi zbilja biti ugušeni u slobodnom svijetu? Lako.''

Dodavati u pitku vodu kemikaliju toliko toksičnu da je služila kao otrov za štakore bila je unikatno američka ideja i američka praksa. Većina europskih zemalja ne dodaje fluor svojoj vodi, a nekoliko je država prestalo s tom praksom sumnjajući u njenu sigurnost i vrijednost. Hrvatska ga također ne dodaje, ali ne zbog visoke prosvijećenosti i humanosti trgovinskih lanaca, već, ironično, jer nam je jeftinije u vodu dodavati klor nego fluor. U običnoj pitkoj vodi, dakako, ima prirodnog fluora u manjim količinama, što možete provjeriti i na deklaraciji bilo koje kupovne flaširane vode. Fluoridi možda i pomažu zubima (bilo je par indikacija u istraživanjima), ali dokazi za to nisu baš iscrpni te se procjenjuje kako su u idealnim uvjetima (uvjeti koji su davno nestali) zaslužni za 15% manje karijesa. Narav samog fluora i njegovog djelovanja na karijes može se usporediti s naravi kemoterapije na stanice raka. Sudeći da se čak i koristi u tu svrhu, svaka poredba je suvišna. Fluor ugrožava sve na što nailazi, bolesno i zdravo, a njegova prisutnost obilježena je ogromnom toksičnošću i još većom koristi industrijskih konglomerata. Bombardirani smo fluorom iz svih smjerova, a mnoštvo ranih simptoma i bolesti vidimo posvuda na svojim bližnjima i ljudima općenito. Gotovo sve paste za zube koje možete pronaći u svakodnevnim trgovinama, trgovačkim lancima i supermarketima koriste fluor, a stomatolozi ga i dalje koriste u praksi i propagiraju ne znajući ili ne želeći znati istinu. Uzimajući u obzir silnu toksičnost fluora, njegovo trajno taloženje, njegov unos iz velikog broja industrijskih te prehrambenih proizvoda, zraka, vode, zubne paste i tekućine za ispiranje usta, pa čak i tableta fluora koje stomatolozi preporučuju, moj savjet i savjet mnogih znanstvenika i istraživača koji nemaju sukob interesa, profit niti lobi iza sebe jest da izbjegavate svaki umjetni (koji nije iz prirodne vode) unos fluora, a zubnu pastu kupujte u trgovini prirodne hrane i preparata. Možda košta više, ali sumnjam da korištenje jeftinijih proto-plazmičkih otrova, kako su medicinski kategorizirani, spada u racionalnu uštedu. Kevin Trudeau u svojoj knjizi Prirodni lijekovi za koje oni ne žele da vi znate kao čitateljev doušnik priložio je zastrašujuće detaljno anatomiju korporativnog svijeta, objedinjenu jednom jedinom dogmom: sve je u novcu. Istina koju možda svi mi o njima znamo, no malo tko od nas sluti puni opseg strahovitih zbivanja koja jecaju u ime iste. Fluor je samo jedna kap u moru prljavštine, no filtriramo li uporno kap po kap, vjerujem kako ćemo uskoro moći srknuti iz fontane tjelesnog i duhovnog zdravlja. Sve ove i mnoge druge informacije te mnogobrojne reference na ovu temu možete naći u knjizi Christophera Brysona The fluoride deception.
www.prirodom-do-zdravlja.net

 

 

Fluoriranje vode
Fluoriranje vode ili fluoridacija vode je postupak dodavanja fluornih soli u javnu vodoopskrbu u nekim zemljama. U većem dijelu Europe pa tako i u Hrvatskoj se ne provodi. Dodaje se do koncentracije od jednoga dijela fluora na milijun dijelova vode, tj. 1 mg fluorida na litru vode (1 mg/L) smanjuje učestalost karijesa za 60%. Fluoriranje se uvelo s ciljem smanjenje karijesa. Započelo se 1945. godine u SAD-u. Fluorirana voda djeluje na površini zuba; u ustima nastaju niske razine fluorida u slini, što smanjuje demineralizaciju zubne cakline i povećava stopa po kojoj se caklina remineralira u ranim fazama karijesa. Caklina ima visok sadržaja mineralnih tvari, a fluoriranje vode pomaže u tome. Obično se fluoridni spoj dodaje vodi za piće (obično u obliku sintetske soli natrijeva heksafluorosilikata). Ne primjećuje se, jer nema boje ni mirisa. To je proces, koji u SAD-u košta u prosjeku oko 1 američkog dolara po osobi godišnje. Ponekad je potrebno defluoriranje vode, tj. smanjenje fluora u vodi, ako razina prekoračuje preporučene granice. Svjetska zdravstvena organizacija predložila je 1994.g. razinu fluorida 0,5 do 1,0 mg/l (miligrama po litri), ovisno o klimi. Flaširana voda (kupovna voda) obično ima nepoznate razine fluorida, a neki filteri za vodu u kućanstvima, uklonjaju neke ili sve fluoride iz vode. Osim vode fluoridirati se mogu živežne namirnice, kuhinjska sol i mlijeko. Fluoridi se u usta unose u obliku različitih tolikalnih preparata, zubnih pasta i vodica za usta. Za topikalnu fluoridaciju služe tekućine (s 2% fluorida) ili zubne paste (s 0,02 do 0,1% fluorida). Tekućina je obično vodena otopina natrijeva, rjeđe kositrova ili drugog fluorida, koja se nanosi izravno na mlade trajne zube u djece. Fluoridi u vodi za piće ili u zubnim pastama sprječavaju nastanak zubnoga karijesa; u ustima koče bakterijske enzime važne za metabolizam ugljikohidrata i nastanak kiselina koje demineraliziraju caklinu zuba. SAD je prva zemlja, koja je uvela fluoriranje vode. Kasnije su ga uvele i zemlje kao što su: Argentina, Australija, Brazil, Kanada, Čile, Kolumbija, Hong Kong, Irska, Izrael, Južna Koreja, Malezija, Novi Zeland, Filipini, Singapur, Španjolska, Velika Britanija i Vijetnam. Flouriranu vodu pije oko 204 milijuna stanovnika SAD-a (66%), 12 mlijuna Europljana i 355 milijuna ljudi u drugim krajevima svijeta. U nekim zemljama, prirodna izvorska voda već je fluorirana prirodnim putem u pojedinim regijama. U toj grupi zemalja su: Argentina, Francuska, Gabon, Libija, Meksiko, Senegal, Šri Lanka, Tanzanija, SAD i Zimbabve. Postoji velik broj protivnika fluoriranja vode, koji tvrde, da je zastarjela, nepotrebna i štetna. U razvijenim zemljama svijeta, koriste se paste za zube, koje sadrže fluoride, pa nije potrebno fluoriranje vode, a korištenjem takve vode i paste za zube, koncentracija fluorida premašuje preporučenu dozvoljenu količinu. Najčešći poremećaj je dentalna fluoroza, tj. na zubima nastaju mrlje, obezbojenja te dječji zubi slabe; nakupljuju se fluoridi u kostima, narušava se struktura kostiju, koje postaju krhke i lomljive što dovodi do osteoporoze; nakupljuju se fluoridi u žlijezdi štitnjači i epifizi, što dovodi do hormonalnih poremećaja poput hipotireoze.

 

 

2012. godine, pojavio se izum koji je obećao okrenuti svijet solarne energije naopako. Arhitekti iz Rawlemona, Barcelona, dizajnirali su sferni globus za prikupljanje solarne energije koji izgleda poput divovske staklene pikule na robotskom čeličnom okviru, a sposoban je koncentrirati sunčevu i mjesečevu svjetlost i do 10.000 puta, što je 35% učinkovitije od tradicionalnih dvojno-osnih fotonaponskih sustava. Kristalna kugla je ispunjena čistom vodom koja koncentrira Sunčevu enegiju u snop svjetlosti dovoljnog intenziteta i da po noći koristi reflektiranu Mjesečevu svjetlost za proizvodnju električne energije. André Broessel, njemački arhitekt iz Rawlemona, navodi da je njihov prototip, "Micro-track" istraživan u njemačkom Centru za solarnu energiju u Baden-Württembergu te da su rezultati bili više nego optimistični, stoga su nastavili dalje. Solarna kugla je bila finalist nagrade "World Network Technology" 2013. godine, što je timu Rawlemona dalo poticaj za daljnja istraživanja, te su sada dizajnirali drugu verziju kugle – "Betaray", koja je još više uglačana nego prijašnja verzija. Betaray je dizajniran da koncentrira difuzno svjetlo i generira snažan snop solarne energije. Može koristiti Sunčevu energiju iz Sunca i Mjeseca, pa čak i kada je oblačan dan, dok konvencionalni kolektori trebaju 4 puta više dolaznog svjetla prije nego što počnu proizvoditi energiju. Dizajn ove kugle prikuplja do 70% više Sunčeve energije nego fotonaponski paneli koji koriste dvojno-osno praćenje. Dizajnirana je da se rotira i slijedi sunce, a koristi se za prikupljanje sunčeve svjetlosti za stvaranje električne ili toplinske energije i može biti u potpunosti integrirana u zidovima ili stropovima zgrada, a također je vodootporna te na nju vremenske prilike nemaju utjecaja. Toliko je osjetljiva na svjetlost da prikuplja čak i mjesečevu svjetlost.

matrixworldhr.wordpress.com

 

 

Betaray - korak naprijed u iskoristivosti Sunčeve energije
Njemački arhitekt André Broessel, iz Rawlemon-a, u kristalnoj kugli vidi budućnost obnovljive energije. U ovom slučaju se ne radi o kristalnoj kugli za proricanje budućnosti nego o kristalnom globusu za proizvodnju solarne energije sa sistemom praćenja sunca – u principu, golema staklena pikula u čeličnoj mehaničkoj konstrukciji. Ova pikula nikako nije igračka jer prikuplja i koncentrira sunčevu svjetlost po danu i mjesečevu svjetlost po noći do 10,000 puta što ju čini 35% učinkovitijom od standardnih panela sa dvo-osnim sustavima praćenja sunca. André Broessel je bivši finalist za World Technology Network Award 2013 gdje je sudjelovao s dizajnom kristalne kugle te je nakon natjecanja dovršio i finalnu verziju naziva Betaray koja može skupljati difuznu svijetlo kao što je npr. za sivih, oblačnih dana gdje je sunce prekriveno oblacima.Da, 35% je učinkovitija od standardnih solarnih panela i potpuno funkcionalna i za oblačnih dana što je čini sljedećim logičkim korakom u evoluciji iskoristivosti solarne energije. Ukoliko dođe do komercijalne proizvodnje, možemo biti sigurni da neće proći dugo prije nego ju ugledamo i na krovovima po Hrvatskoj, no ukoliko ne dođe do komercijalne proizvodnje možda nađe mjesto u nekoj kasnoj TV emisiji o tarotu kao sredstvo za proricanje budućnosti, nikad se ne zna.
znanost.geek.hr

U zadnja dva desetljeća termini kao što su čisti zrak, zdrava hrana, čista voda i čista energija sve se češće spominju u javnim medijima. Globalni porast brojnosti i ugodan život stanovništva s jedne strane zasnovan je upravo na neupitnoj raspoloživosti navedenih dobara, a s druge strane dovodi do iscrpljivanja praktički ograničenih resursa. Paradoksalno, postojeće tehnologije zbog svoje nesavršenosti u procesu osiguravanja navedenih dobara ujedno stvaraju i probleme: iscrpljuju se ograničeni izvori ugljikovodičnih goriva, stvaraju se staklenički plinovi koji doprinose promjeni klime, zagađuju se obradive površine, proizvodi opasni otpad tj. općenito uzevši ugrožen je ne samo razvoj nego i opstanak ljudske vrste. Rađa se pojam održivog rasta, održive proizvodnje, održive poljoprivrede, održive energije i tome slično. Izvanredna knjiga „Granice rasta", grupe znanstvenika pod okriljem međunarodne think-tank organizacije „Rimski klub", ovakav scenario predvidjela je još prije 40 godina na temelju kompleksnog računalnog modela. Granice rasta prema toj knjizi bile bi dosegnute 2030. godine.

Najveći problem je problem energije. Bez energije nema ovakvog tipa civilizacije kakvu sada imamo. Porast broja ljudi na Zemlji direktno je zavisan o raspoloživoj energiji. Bez ulaženja u vrlo kompliciranu diskusiju o tome što nas zapravo čeka u sljedećih 10 – 20 godina, može se zaključiti da će u bliskoj budućnosti biti potrebno primarnu energiju fosilnih goriva postupno zamjenjivati raznim oblicima obnovljive i čiste energije. Kako sada stvari stoje radi se prvenstveno o masovnijem korištenju sunčeve energije i energije vjetra, ali i drugih obnovljivih izvora energija poput geotermalne energije ili energije morskih valova zavisno o geografskoj raspoloživosti pojedinog tipa energije. Iskorištavanje svakog od nabrojenih oblika obnovljivih izvora energije iznjedrilo je i raznovrsne njima prilagođene tehnologije. U pravilu radi se o tehnologijama konverzije određenog tipa obnovljive energije u električnu energiju, budući da je taj oblik energije najpraktičnije dalje koristiti u bilo kojoj grani privrede, transportu ili kućanstvima. Obnovljivi izvori energije su u pravilu intermitentni (slučajno ili periodički promjenjivog intenziteta) pa je i proizvedena električna energija intermitentna. Potrebe korisnika električne energije su u pravilu također intermitentne pa je između proizvođača i korisnika potreban spremnik energije po mogućnosti takav koji bi se istovremeno mogao puniti i prazniti. U sadašnjoj su praksi to akumulacijska jezera kod hidroelektrana i rezervoari mazuta ili skladišta ugljena kod termoelektrana. U transportu su to rezervoari s gorivom (tekućim ili plinovitim ugljikovodicima). Prelaskom na obnovljive izvore energije u spremniku se u pravilu pohranjuje toplinska ili električna energija, a sve više i vodik. Primjer su toplinski sunčevi kolektori koji sunčevo zračenje konvertiraju u osjetnu toplinu radnog medija koji tu toplinu prenosi do spremnika gdje se toplina prenosi putem izmjenjivača topline na medij u spremniku, a zatim po potrebi preko drugog izmjenjivača prenosi na radni medij koji prenosi tu toplinu do mjesta korištenja. Vidi se da je i tu moguće istovremeno punjenje i pražnjenje spremnika toplinom. Druga je situacija s fotonaponskim modulima koji sunčevo zračenje direktno pretvaraju u istosmjernu električnu struju. Nju je moguće pohranjivati u električnim baterijama (akumulatorima). Istovremeno punjenje i pražnjenje baterija nije moguće iako je u određenim uvjetima moguće istovremeno punjenje baterije i pogon nekog uređaja iz istog fotonaponskog modula. Korištenje baterija na velikoj skali nije za sada niti praktično niti ekonomski prihvatljivo. Najveći centralizirani baterijski kapacitet na svijetu ne prelazi 36 MWh (dovoljno struje za potrebe 12000 kućanstava za vrijeme od 1 sat). Korištenje baterija kao spremnika električne energije u transportu (npr. za pogon električnih automobila, brodova i aviona) danas je u ranoj fazi razvoja i opterećeno je značajnim nedostacima od kojih su svakako dva najznačajnija niska gustoća pohranjene energije po jedinici mase što znači relativno mali putni doseg (u prosjeku 150-200 km) i relativno dugotrajno punjenje strujom (6-7 sati). 

Iako su tokom vremena razvijene i druge tehnologije pohranjivanja električne energije (npr. indirektno preko mehaničke energije u rotirajućim zamašnjacima ili direktno u supraprovodljivim magnetnim spremnicima SMES – Superconducting Magnetic Electrical Storage) indirektna pohrana električne energije u formi vodika zapravo predstavlja tehnologiju od koje se najviše očekuje.

U svemiru vodik u formi jednoatomne substance predstavlja 75% baryonske mase, ali na Zemlji ne postoji u slobodnom obliku. Najviše ga ima u u vodi čije su molekule sastavljene od dva atoma vodika i jednog atoma kisika. Također ga ima u ugljikovodicima i organskim tvarima (nafta, ugljen, prirodni plin, biomasa). U uvjetima normalnog tlaka i temperature sve su to stabilni kemijski spojevi, ali ako se ti uvjeti promjene može doći do njihovog razlaganja. Ako npr. vodu zagrijemo na 3000 °C više od polovine molekula razložiti će se na vodik i kisik. Uz prisustvo katalizatora to je moguće i na mnogo nižim temperaturama (elektrolizom je moguće vodu razložiti na vodik i kisik već i kod sobnih temperatura). Vodik i kisik se mogu ponovno spojiti u vodu uz otpuštanje energije bilo u obliku toplinske (kemijsko izgaranje) ili električne i toplinske energije (elektrokemijsko „izgaranje"). Pri tom se uložena energija u dekompoziciju vode (po jedinici mase) ne može u potpunosti vratiti kod ponovne tvorbe iste količine vode. Ako se za dekompoziciju vode koristi sunčeva energija (ili energija vjetra ili morskih valova koje su njene izvedenice) onda se zapravo može govoriti o svojevrsnom održivom i potpuno čistom ciklusu proizvodnje i korištena energije koji bi takav ostao dok god bude sunčeve energije, dakle još 5 milijardi godina. Opisani ciklus proizvodnje i korištenja energije koji koristi dva praktično neiscrpna resursa, vodu i sunčevu energiju, predstavlja znanstveno-tehnološki izazov sam po sebi, a posebno u današnjim uvjetima predstojećeg iscrpljivanja rezervi ugljikovodičnih goriva. Drugačije rečeno, za njegovu realizaciju potrebno je ovladati tehnologijama konverzije sunčeve energije u toplinsku i električnu, tehnologijama za direktno korištenje ovih oblika energije, tehnologijama za pohranjivanje tih oblika energije korištenjem vode odnosno njezinom razlaganju na vodik i kisik i tehnologijama za korištenje pohranjene potencijalne energije u formi vodika. Tako danas raspolažemo uznapredovalom fotonaponskom tehnologijom (čija je učinkovitost kod komercijalnih fotonaponskih modula dosegnula 19.5%) za direktnu konverziju sunčeve energije u električnu energiju, tehnologijama elektrolize vode koje mogu koristiti električnu energiju za dekompoziciju vode s učinkovitošću od preko 60%, tehnologijama za pohranu proizvedenog vodika u komprimiranom, tekućem i u krutom obliku (kisik se obično ne pohranjuje nego otpušta u atmosferu) i tehnologijama za ponovnu konverziju vodika u električnu energiju, zasnovanu na gorivnim člancima različitih tipova čija učinkovitost također dosiže 60%. Ukupna učinkovitost ciklusa tako dosiže 18%. Ovaj postotak će dalje rasti jer postoje dovoljni potencijali za daljnje usavršavanje svih spomenutih tehnologija posebno u svijetlu nadolazeće primjene nanotehnologije.

Trenutno stanje i Proizvodnja vodika

Vodik se danas proizvodi u glavnom na dva načina, reformiranjem ugljikovodika vodenom parom i elektrolizom vode. Reformiranje je 3 puta jeftinije od elektrolize, koristi toplinsku energiju na oko 800 °C, učinkovitost je 70 – 80 %, ali se kao popratni proizvod u okoliš emitira CO2. Tim se postupkom u svijetu proizvodi većina vodika. Čistoća vodika u pravilu je veća kad je dobiven elektrolizom vode. Vodik se proizvodi za potrebe prvenstveno industrije prerade nafte (reformiranjem), prehrambene industrije (elektrolizom), elektroničke industrije i svemirske industrije.

 

Da bi se jasnije razumjelo o kojim se količinama radi, treba reći da je 1 kg vodika = 11,3 Nm3, a da automobili s vodikovim gorivnim člancima kao izvorom struje imaju rezervoare kapaciteta 4 do 5 kg vodika i putni doseg od 400 do 700 km.

Distribucija vodika

Vodik se može transportirati cjevovodima kao npr. prirodni plin (metan). U velikim svjetskim industrijskim bazenima u Europi i USA postoje stotine kilometara cjevovoda za vodik. Može ga se komprimirati u velike nadzemne ili podzemne spremnike pod tlakom, ukapljivati ga i pohranjivati u kriogenim spremnicima. U biti postoje veći spremnici neposredno uz postrojenje gdje se vodik proizvodi, a postoje i manji spremnici na specijalnim vozilima za transport vodika u komprimiranom ili tekućem obliku. Automobili na pogon vodikom imaju još manje rezervoare i to je zbog njihovog velikog udjela u globalnoj potrošnji energije za transport posebno područje interesa.

Spremnici za vodik

Vodik je s atomskom masom 1,0 najlakši od svih elemenata. Niska atomska težina ima svoje prednosti, ali i nedostatke. Prednost je da vodik ima 2,6 puta veću energiju po jedinici mase u usporedbi s benzinom, a nedostatak je da komprimirani vodik na 200 bar treba oko 16 puta veći volumen za određenu količinu energije u usporedbi s benzinom (volumetrička gustoća energije: plinoviti vodik (200 bar) – 0,53 kWh/l; benzin – 8,76 kWh/l). To znači da vodik mora biti komprimiran na jako visoke tlakove da bi se povećalo njegov sadržaj energije po jedinici volumena.

Najveći spremnici za vodik su podzemni prostori nastali vađenjem prirodnog plina ili nepropusne slane kaverne. Postoji mnoštvo takvih prostora u svijetu u kojima se pohranjivao ili pohranjuje vodik u plinovitom komprimiranom stanju. U zadnje vrijeme spominje se veliki podzemni spremnik u ležištu soli u Texasu (volumena 636 000 m3), USA, kompanije Praxair, koji je dio cjevovoda dugog 500 km koji povezuje velike proizvođače i potrošače vodika u Meksičkom zaljevu i koji je namijenjen vršnom pokrivanju potreba za vodikom naftne industrije. Maksimalni tlak je oko 140 bar, a kaverna se nalazi na oko 800 m dubine.

Neki metali i legure (npr. paladij, magnezij, vanadij, lantan, nikal i drugi) imaju osobinu da formiraju reverzibilne veze s atomima vodika što vodi do formiranja metalnih hidrida. Hlađenjem ili grijanjem na relativno niskim tlakovima, vodik se ili absorbira ili desorbira iz metala. Metali se pohranjuju u praškastoj formi u metalnim spremnicima, a vodik se utiskuje u njih povišenjem tlaka uz istovremeno hlađenje spremnika. Kad se vodik želi ispustiti iz takvog spremnika mora ga se zagrijavati i osigurati niži tlak od onog u spremniku. Takvi spremnici za vodik su komercijalizirani i mogu težiti od par dekagrama do desetak tona. Npr. u Italiji je u regiji Puglia u projektu spremnik vodika takvog tipa, s magnezijevim hidridom, ukupnog kapaciteta 39 MWh. Spremnik će biti modularan, a koristiti će se upravo za kompenzaciju intermitencije proizvodnje i korištenja električne energije iz vjetroturbina i fotonaponskih elektrana. U regiji je već sada instalirano više od 3,5 GW snage iz fotonaponskih polja, vjetroturbina i energetskih postrojenja na biomasu. Spremnike će isporučiti francuska kompanija McPhy energy. To je najsigurniji način pohrane jer se vodik ne može brzo osloboditi ako dođe do oštećenja rezervoara, dakle minimalizira se mogućnost eksplozije veće količine vodika. Za sada ovaj koncept ima primjenu za stacionarne spremnike, dakle i za vodikove crpke uz autoputeve, no ne i za vozila jer je koncentracija vodika u ovakvim spremnicima svega 5-7% ukupne težine pa bi oni bili preteški.

Za potrebe budućih crpki za vozila na vodik izvedeni su i podzemni rezervoari većih kapaciteta bilo za komprimirani bilo za tekući vodik. Međutim, od najvećeg su interesa spremnici vodika za pogon automobila. U njima se mora pohraniti takva količina vodika koja će omogućiti komparabilni putni doseg s automobilima na pogon tekućim ili plinovitim ugljikovodicima. Za sada su certificirani rezervoari za komprimirani vodik na tlaku od 350 i 700 bar.

Oni su izrađeni od aluminija preko kojeg su unakrsno motana ugljikova vlakna i ujedno lijepljena epoksidnim smolama. Testirani su i rezervoari za tekući vodik. Tekući vodik ima veću gustoću i od vodika komprimiranog na 700 bar. Vodik u njima mora biti stalno održavan na temperaturi – 252,5 °C, ako se radi s atmosferskim tlakom, kako bi se osiguralo da vodik ostane u tekućoj formi. Poznata je primjena takvih spremnika u vozilima tvornice BMW (BMW Hydrogen 7, 2007. god.). Zbog nesavršene toplinske izolacije vodik pomalo isparava, pa nakon 7 dana stajanja u spremniku više nema vodika. Ako bi se spriječilo isparavanje, narastao bi tlak i spremnik eksplodirao jer nije napravljen za visoke tlakove. Kod svih oblika skladištenja vodika promatraju se gustoća energije uskladištenog vodika po težini (gravimetrijska gustoća) i po volumenu (volumna gustoća) podsustava za pohranu. Drugim riječima, teži se da određena potrebna masa vodika koja osigurava zadani putni doseg, bude pohranjena u što lakšem i što manjem podsustavu spremnika.

Korištenje vodika (gorivni članci)

Vodik se može kemijskom reakcijom spajati s kisikom iz zraka tvoreći vodenu paru (kemijsko izgaranje) i pri tom oslobađati toplinsku energiju. Može se dakle koristiti kao plinovito gorivo u motorima s unutrašnjim izgaranjem i plinskim turbinama (dobiva se mehanička energija), a može ga se i miješati s prirodnim plinom i spaljivati na gorionicima generatora pare (kotlovima). Uz određene dodatke koji mu plamen čine vidljivim i određenu konstrukciju plamenika može se koristiti i za kuhanje u kućanstvima. Mehaničku energiju na osovini motora s unutrašnjim izgaranjem ili turbine moguće je dalje koristiti za proizvodnju električne energije u klasičnim električnim generatorima. Međutim, daleko primamljivije je korištenje vodika u vodikovim gorivnim člancima. U njima se vodik spaja s kisikom na način da se odmah osim topline i vode dobija i električna energija. Izbjegnut je dakle međukorak s mehaničkom energijom. Teorijska učinkovitost vodikovog gorivnog članka je 83%, a različiti tipovi gorivnih članaka zavisno o tipu elektrolita, katalizatoru i radnoj temperaturi u praksi dosižu i 60%. Gorivni članak se sastoji od dviju elektroda na kojima su nanešeni katalizatori, razdvojeni elektrolitom (krutim, želatinoznim ili tekućim). Elektrode su mikro porozne kako bi reaktanti (vodik i kisik) imali dovoljno veliku površinu za kontakt s katalizatorom i elektrolitom koji je najčešće skupa platina. Članak se nalazi u kućištu koje je tako izvedeno da se na jednu elektrodu može cijevima dovesti vodik, a na drugu kisik (ili zrak u kojem ima kisika) i odvesti proizvedena voda odnosno toplina. Elektrode su međusobno povezane električnim vodovima preko trošila. Kad vodik i kisik počnu doticati na elektrode počinje uz pomoć katalizatora dekompozicija molekule vodika na atome vodika i dalje na protone i elektrone. Na strani kisika, također uz pomoć katalizatora, dolazi do rascjepa molekule kisika na dva atoma kisika. Usljed toga formira se razlika potencijala na elektrodama, vodikova elektroda postaje negativna (višak elektrona), a kisikova pozitivna (manjak 2 elektrona u ljusci atoma kisika). Budući da je elektrolit takav materijal koji je električki vodljiv za protone (H+), a izolator za elektrone (e-) i nepropustan za kisikove atome, dolazi do gibanja elektrona s vodikove elektrode na kisikovu, a protona vodika kroz elektrolit isto tako na kisikovu elektrodu. Time se ovdje stiču uvjeti za formiranje molekule vode. Članak dakle proizvodi istosmjernu struju i vodu, a zbog toga što ništa nije savršeno i toplinu.

 

Gorivni članak ima najveći mogući potencijal kad na njega nije priključen potrošač. Tada napon (otvorenog kruga) iznosi oko 1 V. Kada se priključi potrošač, napon naravno pada, električni krug članak-potrošač najčešće se konstruira tako da napon bude oko 0,6 do 0,7 V. Članci se kao i baterije mogu spajati u seriju i time dobivati visoki naponi, npr. 40 članaka u seriji dalo bi 40 V. Više spojenih članaka naziva se svežanj. Međutim da bi svežanj proizvodio struju mora mu se dovoditi vodik i kisik (zrak) i odvoditi voda, a treba ga i hladiti, za što su potrebni uređaji poput ventilatora, kompresora i izmjenjivača topline. Sve to je potrebno i nadzirati pa je u taj podsustav potrebno uključiti regulacijske krugove s osjetnicima temperature, tlaka i protoka, struje i napona. Tako podsustav koji najčešće zovemo jednostavno gorivni članak zapravo predstavlja vrlo komplicirani uređaj. Prvi komercijalni svežanj s gorivnim člancima snage 1,2 kW proizvela je kanadska kompanija Ballard Power System 2001. god.

Gorivni članak se može izraditi u raznim dimenzijama, od onih na razini centimetra do onih na razini metra. To znači da se uz istu gustoću električne energije moguće trošiti više vodika i proizvoditi više električne energije, topline i vode ako se samo poveća površina elektroda članka. Manje jedinice mogu se povezivati u velika postrojenja za generiranje električne energije, pa ako se neka pokvari ostale nastavljaju s radom. Elektrolit može biti vrsta polimera (PEMFC – PEM fuel cell) pa tada članak radi na temperaturi do 70 °C, a može biti i od specijalne keramike (SOFC – Solid oxide fuel cell) pa tada radi na 800 – 1000 °C. SOFC može koristiti prirodni plin kao nosilac vodika, a zbog rada na visokim temperaturama ne treba skupu platinu kao katalizator. Postoje i gorivni članci s rastopljenim karbonatom (MCFC – Molten Carbonate Fuel Cell) kao elektrolitom ili tekućim lužnatim elektrolitom (AFC – Alkaline Fuel Cell) ili fosfornom kiselinom kao elektrolitom (PAFC – Phosporic Acid Fuel Cell). Svi oni imaju svoje posebne prednosti i posebne nedostatke koji se ovdje neće posebno spominjati.

Primjena gorivnih članaka

Zbog opisane raznovrsnosti gorivnih članaka posve je jasno da je njihova primjena moguća u svim područjima gdje postoji potreba za energijom. Gorivni članci imaju primjenu u transportu na kopnu, vodi i u zraku, te kao stacionarni izvori električne i toplinske energije u kućanstvima i industrijskim postrojenjima, ali i u prenosnim uređajima poput tableta ili mobitela. Iako su primjenjeni i na podmornicama i invalidskim kolicima, njihova najvažnija primjena je u automobilima. PEM gorivni članci snage nekoliko desetaka kW danas pokreću nekoliko stotina vodikovih automobila širom svijeta. Ti su automobili u predkomercijalnoj fazi, ali praktički spremni za masovniju proizvodnju. Najnoviji električni automobili koji električnu energiju za pogon elektromotora dobijaju iz PEM gorivnih članaka imaju putni doseg s jednim punjenjem spremnika od 400 (Honda Clarity FCX) do 700 km (Toyota FCV-R), što daleko nadmašuje električne automobile na baterije. Brzina punjenja automobilskog spremnika vodikom iznosi 2-3 minute što je u usporedbi s trajanjem punjenja baterija elektroautomobila od nekoliko sati također velika prednost. Težina spremnika za vodik u usporedbi s težinom baterija je nekoliko puta manja, samopražnjenje spremnika je manje kod spremnika vodika nego kod baterija, automobili na vodik danas mogu startati i na temperaturi od -30°C što je bio veliki tehnički problem kad znamo da je „ispušni plin" zapravo voda. Gdje je onda prepreka masovnijoj proizvodnji i korištenju vodikovih automobila? U prvi plan je došao problem nedostatka dovoljnog broja stanica za napajanje automobila na vodik. Zbog toga upravo ovih dana četiri velike svjetske tvornice automobila idu u udruženu akciju (Daimler, Honda, Hundai i Toyota; European Hydrogen Road Tour 2012) koja bi trebala dovesti do masovnije gradnje vodikove infrastrukture prvo po gradovima, a onda i po autoputevima. Sve one predviđaju da bi do 2014-15 godine započele s masovnijom serijskom komercijalnom proizvodnjom električnih automobila na pogon strujom dobivenom ne iz baterija nego spremnika s vodikom. Danas u EU funkcionira ili je u planu graditi 143 crpke za vodik u okviru raznih nacionalnih projekata postavljanja crpki za vodik uz autoputeve. Da se te crpke već i koriste pokazuje i nedavna vožnja dva automobila na vodik (Hundai iX35, putni doseg s jednim "tankanjem" vodika 520 km) preko cijele Europe – od Osla do Monte Carla (travanj 2012., 2260 km, uz prekide putovalo se 5 dana).

Pa ipak, prva prava komercijalna niša za PEM gorivne članke su viljuškari u velikim trgovačkim skladištima i aerodromima (Sl. 9). Viljuškare je daleko lakše opskrbiti vodikom nego automobile jer rade u okviru predvidivog, ograničenog, prostora. U USA je preko 1000 viljuškara s električnim pogonom koji je baziran na vodiku zamijenilo viljuškare koji su koristili baterije, a još ih je toliko u fazi naručivanja.

SO gorivni članci na pogon prirodnim plinom za stacionarne primjene također pronalaze svoj put prema široj komercijalizaciji. U zadnje vrijeme je najpoznatiji prodor učinila kompanija Bloom Energy (www.bloomenergy.com) koja je svoje jedinice („energy server") od 100 i 200 kW (Sl. 10) isporučila kompanijama kao što su Adobe, Banc of America, Coca Cola, eBay, Google, FedEx, Walmart itd.

Javljaju se i druge kompanije poput australske Ceramic Fuel Cells Limited (CFCL). Njezin proizvod je namjenjen individualnim kućanstvima, BlueGen proizvodi električnu energiju (35 kWh/dan) i toplu vodu (200 l/dan) iz prirodnog plina (Sl. 11). Godišnja proizvodnja ove kompanije otprilike se udvostručuje svake tri godine.

Perspektiva

Praktički nema područja u kojem nema znatnog rasta primjene tehnologija vodika. U zadnjih desetak godina značajno su napredovale sve tri ključne tehnologije vodika: proizvodnja, pohrana i korištenje. Sigurna pohrana vodika je međutim najtvrđi orah i tu se trebaju napraviti najveći pomaci da bi se vodik počeo masovno koristiti, a time i obnovljivi izvori energije. Također je važno proizvesti ogromne količine vodika bez popratne emisije CO2 po što nižim cijenama. U tom smislu možda je rješenje i bliže nego što se misli. Naime, polovinom ove godine ministarstvo za energiju USA objavilo je da su USA i Japan razvili metodu za ekstrakciju metana iz metan hidrata. Metan hidrat je zapravo metan obložen ledom (molekula metana se nalazi okružena molekulama vode, naziva ga se i led koji gori.

Može ga se naći na kopnu i na dnu mora ako su uvjeti tlaka i temperature odgovarajući. Postoje ogromne količine metan hidrata na Zemlji, čak ga se smatra potencijalno izuzetno opasnim ako bi se u okviru globalnog zatopljavanja iz njega počeo oslobađati metan (što je zapravo nekim mjerenjima već i dokazano), ali ga je teško eksploatirati. Naime ako se led otopi s ciljem da se dobije metan, dakle prirodni plin, postoji mogućnost da se kod masovne proizvodnje na nalazištima otpusti dio metana u atmosferu, a on ima 20 puta jači staklenički efekt od CO2, pa bi to izazvalo više štete nego koristi. Novo-objavljena metoda se sastoji u tome da se u sloj s metan hidratom utiskuje mješavina CO2 i N2 što oslobađa metan, a CO2 molekula ostaje zarobljena u ledu na njegovom mjestu. Izgaranje dobivenog metana u klasičnim energetskim postrojenjima i motorima proizvodilo bi CO2, ali bi se ovaj vraćao u led da bi se dobio novi metan. To bi značilo i simultanu pohranu CO2. Međutim, još bi bolje bilo dobiveni metan reformirati vodenom parom i toplinskom energijom dobivenom iz tog istog metana, tako proizvesti vodik pa vodik koristiti u gorivnim člancima uz dvostruko veću energetsku učinkovitost. Istu količinu CO2 kao u prethodnoj varijanti opet bi se pohranjivalo u led.

Kratkoročno gledano, sigurno i dugotrajno skladištenje vodika u većim količinama u jeftinom metalnom hidridu, uz stalni razvoj sve boljih fotonaponskih modula i niskoenergetskih kuća i zgrada – koje će trošiti sve manje energije, osigurati će sezonsku pohranu sunčeve energije, a time i kroz cijelu godinu energetski potpuno nezavisne kuće i zgrade. Lokalna proizvodnja vodika u samostojećim nisko energetskim kućama mogla bi osigurati i gorivo za vlasnikov automobil. Takav koncept Honda razvija već desetak godina.

Perspektive tehnologija za proizvodnju i korištenje vodika su sigurno dobre s obzirom da idu ruku pod ruku s čistim tehnologijama korištenja sunčeve energije i da se sve skupa zbiva pod pritiskom očekivanog rasta potreba za energijom cijelog čovječanstva i potrebom smanjenja čovjekovog utjecaja na globalne klimatske promjene.

dr.sc. Mihajlo Firak, dipl.ing.stroj.

Dok se u Zagrebu spekulira sprivatizacijom "Čistoće", a jakuševačko brdo i dalje raste unatoč tome što nam se rokovi za ispunjavanje europskih direktiva o odvojenom prikupljanju otpadu opasno približavaju, Grad Čakovec već sad odvojeno prikuplja gotovo polovicu otpada. Tamošnje komunalno poduzeće posluje pozitivno, ali sa sviješću da je njihov zadatak pružanje kvalitetne i pristupačne usluge građanima, te da cilj komunalnih usluga ne smije biti profit, kako ističe Saša Avirović, tehnički rukovoditelj ČAKOM-a . Kako Čakovcu i okolnim općinama Nedelišće, Orehovica, Strahoninec i Šenkovec uspijeva ono što ostalim dijelovima zemlje, uz još poneku iznimku poput Krka, nikako ne uspijeva, Avirović govori za H-Alter.

Čakovec uz Krk postiže najbolje rezultate u Hrvatskoj u odvojenom prikupljanju otpada i smanjenju komunalnog otpada koji dospijeva na odlagališta. Kako se GPK Čakom odlučio krenuti tim putem za razliku od većine ostalih komunalnih poduzeća u našoj zemlji?

Ivica Perhoč je postao direktor GPK Čakom d.o.o. 2000. godine i s njegovimdolaskom zapuhali su vjetrovi promjena. U Čakovcu se, primjerice, glomazni otpad odvozio jednom mjesečno. Uočili smo da je to prečesto jer ne mijenjate svaki mjesec kauč ili hladnjak, pa smo pokušali iskoristiti nastalu prazninu i prvo zatražili od korisnika da odvoje metalni otpad na jednu stranu, a ostali glomazni na drugu. Sljedeći korak su bile automobilske gume i tako je sve pomalo krenulo. Velika prekretnica je bilo uvođenje vreća za odvojeno skupljanje, jer građani više nisu morali hodati do zelenih otoka. Uveli smo vreće za papir, plastiku, staklo, metal, tetrapak i biorazgradivi otpad. Vreće s odvojeno skupljenim otpadom odvozili smo u terminima odvoza glomaznog otpada. Kasnije smo dodali i vreću za tonere i cartridge. Cijelo vrijeme smo bombardirali korisnike lecima, spotovima, radio jingleovima, održavali radionice po školama i vrtićima. Uz mrkvu, koristimo i batinu, a najveća batina je trostruka cijena odlaganja nesortiranog otpada. Tako smo došli do sadašnjeg stanja, gdje izdvajamo oko 45 posto otpada s time da u toj matematici nema boca koje se skupljaju u sustavu povratne naknade, nema elektroničkog otpada, automobilskih guma i ulja. To su kategorije otpada koje ne prolaze kroz GPK Čakom d.o.o. pa nemamo uvid u brojke, ali kada bi se i to uzelo u obzir, vjerujem da se danas na području Grada Čakovca izdvaja oko polovice otpada. Tu nije kraj. Uz minimalna ulaganja, u gradu poput Čakovca, može se uz primarnu selekciju izdvojiti 80 posto otpada. Da imamo sortirnicu odgovarajuće veličine, Čakovec bi već danas bio na 70 posto.

Koje su to prepreke koje stoje na putu do 80 posto odvojeno prikupljenog otpada?

Prvenstveno je to nepostojanje objekata za obradu. Na primjer, izdvajamo biorazgradivi otpad, a nemamo kompostirnicu ni bioplinsko postrojenje. Protiv tvrtke i mene kao odgovorene osobe je podignuta prijava koja u postupku na prekršajnom sudu, jer obrađujemo organski otpad, a nemamo legalnu građevinu. Građevinu nemamo zbog spore i neučinkovite državne birokracije. Još od 2003. godine Grad Čakovec pokušava od države dobiti jednu česticu koja nam je neophodna za gradnju kompostirnice jer se nalazi uz cestu i onemogućava prilaz zemljištu kojem je GKP Čakom d.o.o, već vlasnik. Na toj smo lokaciji imali u vlasništvu 10,5 hektara, a razvoj projekta je kočila državna čestica veličine pola hektara. Tek 2011. godine Grad Čakovec došao je u posjed sporne čestice, a 2012. je česticu predao u vlasništvo GKP Čakom d.o.o. Naš idejni projekt je u tih deset godina tehnološki zastario, pa smo morali izraditi novi koji smo u ožujku 2013. godine predali Fondu za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost i otada se projekt nije pomaknuo s mjesta. Da smo sami išli u izgradnju, od ožujka bismo već izabrali projekanta, izradili glavni projekt, predali zahtjev za građevinsku dozvolu i raspisali natječaj za izvođenje radova.

Koliki su troškovi gradnje takvih postrojenja?

Projektirali smo reciklažno dvorište, sortirnicu i kompostirnicu u nekoliko faza, s fotonaponskim elektranama na krovovima i vjetroelektranom. Čitav taj zahvat vrijedan je oko 70 milijuna kuna. Mali kapacitet sadašnje sortirnice uvjetuje nam da svu plastiku predajemo kao miješanu, iako postoji barem sedam vrsta plastike koje bi se mogle razdvajati. Sada plaćamo drugima da preuzmu od nas miješanu plastiku umjesto da drugi plaćaju nama sirovinu. Državni koncesionar Eko Velebit u jednom je trenutku naplaćivao 700 kuna po toni, plus PDV, za preuzimanje miješane plastike dok je kod nas na odlagalištu cijena odlaganja 710 kuna po toni u čemu je uračunat PDV, naknada za sanaciju odlagališta, naknada jedinicama lokalne samouprave i naknada stanovnicima u okolici odlagališta.

Na izlaganju koje ste održali prošloga mjeseca za vrijeme "Kampiranja na Jakuševcu" izjavili ste kako odvojeno prikupljanje otpada povećava troškove, a smanjuje prihode komunalnih poduzeća. Što utječe na povećanje troškova?

Mjesečna cijena jednog odvoza otpada tjedno za naše korisnike je 70 kuna. Trošak odvoza u smislu izlaska vozila na teren, vozača i goriva nije se promijenio, ali uz te stare imamo i nove troškove. To su nabava kombija kojima skupljamo i odvozimo vreće s odvojeno skupljenim otpadom, plaća tog vozača i dodatnih radnika, trošak rada postojeće male sortirnice gdje 15 do 20 ljudi sortira otpad te trošak plasmanaotpada. Manji dio odvojeno prikupljenog otpada može se plasirati na način da se za predani otpad dobije novac. Puno češće odvojeno skupljeni otpad predajemo besplatno ili čak plaćamo za njegovo preuzimanje. U bliskoj budućnosti, ukoliko ne bude rasla cijena nafte i naftnih derivata, zbog sve veće količine otpadne plastike koju ćemo uskoro skupljati uvjeti za plasman otpadne plastike će biti još nepovoljniji. Na tržištu će biti velika ponuda i mala potražnja jer će proizvođačima biti jeftinije proizvesti nove polimere iz nafte.

Unatoč tome GPK Čakom posluje u plusu?

Poslujemo pozitivno, ali je naša dobit u odnosu na ukupni promet i prihode relativno mala. Smisao osnivanja komunalnih poduzeća nije da donose dobit vlasniku. Naša misija je pružanje što kvalitetnije usluge korisnicima za najnižu moguću cijenu. Mi bismo ustvari trebali poslovati neutralno. Ako poslujemo s velikom dobiti, znači da su nam cijene previsoke.

Ne vidite zadatak svoje tvrtke kao profitni. Koje je vaše mišljenje o ulasku privatnog kapitala u poslove javnih usluga kao što je gospodarenje otpadom što se najavljuje u primjerice Zagrebu?

Indirektan odgovor na vaše pitanje je priča o pariškom vodovodu. U Parizu je vodovodom upravljalo komunalno poduzeće u vlasništvu grada. U jednom su ga trenutku dali u koncesiju privatnoj tvrtki. U mrežu se nije ulagalo jer je privatni vlasnik zadržavao dobit za sebe. Kada je sustav počeo propuštati na sve strane, Pariz je vratio vodovod natrag komunalnom poduzeću. Naravno, tada je već bilo neophodno daleko veće ulaganje da se sanira višegodišnje neodržavanje cjevovoda. Nakon duljeg vremena cijene su se ipak stabilizirale i vodovod opet funkcionira u interesu građana kako i treba biti. Eksperiment s privatnim koncesioniranjem komunalne usluge imali smo i u Varaždinu. Grad je u jednom trenutku povjerio skupljanje otpada Saubermacheru. Oni su počeli skupljati i odvoziti otpad s nekoliko kamiona s austrijskim tablicama. Dakle, čak ni osiguranje ni cestarinu nisu platili u Hrvatskoj, a tu sudjeluju u prometu i uništavaju ceste. Zar netko misli da će stranac doći kod nas zato što nam želi pomoći? Pa ne dolazi kao investitor ni udruga ni sportsko društvo već kapitalist koji u Hrvatsku dolazi jer očekuje da će ostvariti veću dobit na uloženi novac nego u svojoj domicilnoj državi.

Kako ocjenjujete novi Zakon o otpadu? Smatrate li da je provediv u praksi?

Ovo što se htjelo postići novim zakonom moglo se i sa starim koji je u članku 25. imao propisano da se sav otpad čija se vrijedna svojstva mogu iskoristiti mora odvojeno skupljati. Dakle, odvojeno skupljanje je već s tim zakonom bilo propisano. Obaveze koje smo preuzeli prema EU direktivama su dobre, ali su za nas nedostižne u ovom trenutku. Prema tim obavezama, Hrvatska proizvodi oko 350 tisuća tona biorazgradivog otpada koji ne smijemo odlagati na odlagališta, a rok da to riješimo je 31. prosinca ove godine. Nema šanse da to dostignemo jer u Hrvatskoj postoji svega 7 ili 8 postrojenja za obradu biorazgradivog otpada koje imaju dozvolu za rad. Svi komunalci u Hrvatskoj će lako kupiti kante za odvojeno skupljanje otpada. Svaki će znati jednostavno i razumljivo obavijestiti korisnike koji će vrlo brzo prihvatiti novi sustav. Za šest mjeseci se sustav odvojenog prikupljanja uhoda. Međutim, kuda s tim otpadom nakon što dospije u naš kamion? Komunalci su se našli u zakonskim škarama, bit će kažnjeni i ako odlažu organski otpad na livadu i ako ga neizdvojenog trpaju na odlagalište. S obzirom da biorazgradivi otpad na odlagalištu proizvodi metan i druge stakleničke plinove, manja je šteta ako ga se kompostira na način kao što to majka priroda ionako oduvijek radi. Smatram da bi bilo potrebno kroz izmjene Zakona o održivom gospodarenju otpadom omogućiti davanje privremenih dozvola da se dozvoli postupanje s biorazgradivim otpadom koji ne ugrožava okoliš i izvan za to propisanih postrojenja. Naime, čak i ako imate riješenu prostorno plansku dokumentaciju i imovinsko-pravne odnose, još uvijek vam trebaju barem dvije godine za izradu studije utjecaja na okoliš, izradu projektne dokumentacije, ishođenje lokacijske i građevinske dozvole, raspisivanje natječaja za odabir izvođača radova i konačno, treba Vam neko vrijeme i za izvođenje građevinskih radova. Međutim kad građevinci završe svoj dio posla Vi još uvijek ne možete početi s radom. Morate provesti tehnički pregled i ishoditi uporabnu dozvolu. Tek kada raspolažete s legalno izgrađenom građevinom koja ima uporanu dozvolu možete se obratiti nadležnom tijelu za izdavanje dozvole za gospodarenje otpadom. Potrebno je prilično vremena samo za nabrajanje svih potrebnih postupaka, a zamislite koliko je tek vremena potrebno za njihovu provedbu uz poslovično sporu i nekooperativnu državnu administraciju.

Znači li to da nam ne gine nekoliko godina plaćanja penala za nepoštivanje EU direktiva?

To možemo izbjeći jedino nekakvim administrativnim manipulacijama. Naime, danas odlažemo oko 850 tisuća tona organskog otpada na odlagališta, a tu količinu moramo smanjiti na 500 tisuća tona do kraja godine. Moramo dakle zbrinuti 350 tisuća tona organskog-biorazgradivog otpada, a u Hrvatskoj nemamo postrojenja dovoljnog kapaciteta koja to mogu odraditi.

Regionalne centre za gospodarenje otpadom koji su osnova sadašnje politike gospodarenja otpadom, nazvali ste "autoputevima za nigdje".

Često koristim tu usporedbu. U današnjoj prezentaciji sam usporedio centre bez otpada sa autocestama bez vozila. Pogledajte primjer tvornice glinice u Obrovcu. I za taj je projekt netko napravio studiju isplativosti i potpisao se na nju, pa vidimo kako je to nesretno završilo. Isto će tako završiti svi ti centri za gospodarenje otpadom, ako se ne bude planiralo s realnim ulaznim količinama otpada. Najveća greška koja se radi kod planiranja centara je predviđanje rasta broja stanovnika i po tome predviđanje porasta količine otpada. U stvarnosti, međutim, brojna naselja odumiru. U Hrvatskoj broj stanovnika raste tek u nekoliko velikih gradova. Samo u posljednjih deset godina u Međimurskoj je županiji broj stanovnika pao pet posto. Pored toga, i ekonomska kriza je imala veliki utjecaj na smanjenje količine otpada. Ljudi koji ne kupuju, nemaju što baciti. Dakle, niti raste broj stanovnika, niti raste količina otpada. Tu treba uračunati i obaveze koje smo preuzeli vezano za smanjenje količine otpada koji dospijeva na odlagališta. Svi regionalni centri projektirani su na prevelike kapacitete, pa ćemo imati nepotrebno prevelike investicije.Dio novca za te centre doći će iz Europe, ali to je ionako vraćanje našeg novca koji uplaćujemo za članarinu u Uniji. Strahota je graditi ogromna postrojenja na koje ćemo potrošiti još veće novce, a kasnije nećemo imati za hladni pogon. Pametnije bi bilo da bez ičije pomoći, samo vlastitim novcem napravimo rentabilno postrojenje primjereno potrebama i jeftino za održavanje. Političari, međutim, žele što veće projekte, da te brojke zvuče dobro, i da što prije povučemo što više novca iz fondova EU. Bolje je da te novce uopće ne iskoristimo, nego da ih uložimo u megalomanske prijekte koji neće biti rentabilni i čije ćemo gubitke plaćati slijedećih 30-ak godina. Ili ćemo ih zatvoriti za primjer drugima, baš kao i tvornicu glinice u Obrovcu.

U izlaganju na Jakuševcu rekli ste također kako je "u hijerarhiji gospodarenja otpadom piramida okrenuta naglavce". Zašto o izbjegavanju stvaranja samog otpada nitko ne razmišlja?

Izbjegavanje bi trebalo doći prvo, ali o tome bi prvenstveno trebali voditi računa proizvođači koji, međutim, čine upravo suprotno. Kada kupite mobitel, dobijete ga u takvoj ambalaži da pomislite da je unutra barem mikser. Zašto tako mali proizvod dolazi u toliko velikoj ambalaži? Proizvođači sigurno neće voditi računa o količini otpada koju proizvode i stavljaju na tržište ako ih država na to ne prisili. Najjeftini način bio bi da se odrede troškovi skupljanja i zbrinjavanja proizvoda nakon upotrebe jednako kao i amabalaže u kojoj dolazi, te da se trošak uračuna u cijenu proizvoda kao što je već slučaj s elektroničkim proizvodima. Tada bi proizvodi u rinfuzi koštali manje od onih koji dolaze u amabalaži. Mi kao potrošači možemo izbjegavati proizvode koji su bespotrebno zapakirani, ali to možemo samo ako nam se ponudi izbor.

Imate priliku svaki dan vidjeti na djelu suvremenu civilizaciju koja je i stvorila pojam smeća. S obzirom na to da se i dalje ne odstupa od ideje ekonomije bazirane na beskonačnom rastu, koliko su ove politike gospodarenja otpadom zapravo samo usporavanje gomilanja otpada?

Potrošačko društvo je dugoročno neodrživo. Politika beskonačnog rasta je poput lanaca sreće na kojima smo se svi barem jednom opekli. Uplatim nekome deset kuna, i zatim nađem drugu dvojicu koji će meni uplatiti po deset kuna, pa sam na dobitku deset. Međutim, nekad, negdje i netko mora platiti račun. Tako je i s kontinuiranim rastom proizvodnje. Problem s potrošačkim društvom je stvaranje umjetnih potreba. Spremni smo baciti proizvode koji su još upotrebljivi da bismo kupili nove koje nam nudi tržište. Potrošačko društvo upravo proždire sirovine i pojačano odvajanje koje EU potiče je suvisli odgovor na iscrpljivanje sirovina u okolišu. Naglim razvojem industrijskog društva pojačano smo vadili i bacali sirovine. Sada bi odlagališta trebala postati novi rudnici, ali u njima su sirovine pomiješane. Po potrošnji energije, vode i po CO2 otisku puno je prihvatljivije proizvoditi papir iz starog papira nego iz drveta. Slično je i s drugim materijalima, poput čelika i aluminija. Potrošačko društvo će, u manje ili više pravilnim razmacima, uvijek imati periode rasta nakon kojih dolaze lomovi i ekonomske krize. Ponavljajući obrazac ekonomskog rasta i krize možemo lako pratiti u prošlom stoljeću i sa žaljenjem konstatirati da je svaki takav ciklus završio ratom. Iskreno se nadam da će ovaj ciklus biti iznimka i proći bez rata. Rješenje je okrenuti se zadovoljavanju stvarnih potreba, a to su zrak, voda, hrana, odjeća koja nas štiti od vremenskih prilika i sklonište. Sve ostalo su nametnute potrebe, a nametnula ih je kapitalistička industrija orijentirana isključivo stvaranju profita. Kao što nećemo riješiti problem ekonomske krize dok ne prepoznamo taj suštinski problem današnje ekonomije, nećemo riješiti ni problem otpada dok u njegovom stvaranju ne prepoznamo ozbiljan, suštinski problem - problem o kojem ovisi budućnost naše civilizacije i cijelog čovječanstva.

www.h-alter.org

Zakon o poticanju obnovljivih izvora energije (EEG) u Njemačkoj je omogućio boom ekološke energije. Razvoj eko-energije se u praksi subvencionira doprinosima. Troškove snose dobrim dijelom - građani. Dugo vremena je doprinos za poticanje OIE bio smatran "cijenom" koju se mora platiti za energetski zaokret na koji su se odlučili Nijemci. Više eko-energije, manje fosilnih izvora, to je službena politika Berlina. Stručnjaci su jedinstveni u ocjeni da eksploatacija obnovljivih izvora energije čini samo jedan dio stvarne upotrebe doprinosa za EEG.

A doprinosi kontinuirano rastu. Za to je kriva aktualna cijena struje na burzi (u padu) u kombinaciji s činjenicom da dobar dio njemačke industrije uopće ne plaća doprinos - iako se radi o firmama koje u svom proizvodnom procesu troše jako puno energije.

2008. je udio eko-struje u Njemačkoj iznosio oko 15%. Doprinos EEG se obračunava na cijenu struje i plaćaju ga građani (potrošači) i male tvrtke, iznosio je tada 1,1 cent po kilowatt-satu (kWh). U 2014. udio ekološke struje bi trebao porasti na 26% i potrošače će koštati 6,2 centa po kWh-u. Radi se dakle o porastu visine doprinosa od oko 600% u samo šest godina.

Energetski stručnjak Felix Matthes u intervjuu za DW tvrdi da je cijena struje (koja je u padu) na Njemačkoj burzi struje glavni razlog zbog kojeg raste visina doprinosa. 2008. je na burzi struja koštala 7,3 centa po kilowatt-satu. Danas, pet godina kasnije kilowatt-sat košta samo četiri centa. Njemačka je struja najjeftinija u EU-u. Ali istovremeno je osjetno porastao EEG-doprinos. On u međuvremenu čini čak trećinu troškova kojima se subvencionira ekspanzija obnovljive energije.

Na porast troškova utječu i privilegije u kojima uživa industrija u Njemačkoj. Tvrtke koje su intenzivni korisnici energenata u zemlji potroše otprilike petinu njemačke struje. Industrija pritom profitira od pada cijena struje na burzi, a istovremeno je oslobođena od plaćanja EEG-doprinosa. Po računicama Saveznog udruženja obnovljive energije, za otprilike petinu troškova doprinosa "krivo" je tetošenje industrijalaca. Pojednostavljeno govoreći: od svog računa za struju, njemački građani plaćaju 1,3 centa po kWh za industrijske tvrtke. Građani tako snose i dio tereta koji bi trebala preuzeti industrija.

Na dramatičan rast doprinosa za EEG utječe i visoka stopa subvencioniranja solarne energije koja je u Njemačkoj već odavno praksa. Pritom se radi isključivo o starim solarnim postrojenjima koja su podignuta prije 2012. "U prošlosti smo imali visoke cijene za fotovoltaiku", potvrdio je Joachim Pfeiffer iz vladajuće Kršćansko-demokratske unije (CDU/CSU) u jednom intervjuu za DW.

Kako bi se potrošače oslobodilo od starih tereta, Holger Krawinkel, energetski stručnjak koji se brine o pravima potrošača, zahtijeva da se subvencije za stara solarna postrojenja više ne plaća iz EEG-doprinosa već da ih se financira izravno iz proračuna, dakle poreznim novcem.

Većina njemačkih energetskih stručnjaka jedinstvena je u ocjeni da EEG-doprinos više ne zrcali stvarne troškove energetskog "zaokreta" Savezne Republike i da će buduća vlada u Berlinu morati promijeniti načine kalkulacije cijena energije i doprinosa. "Temeljna reforma EEG-a je jedan od najvažnijih zadataka nove vlade", naglasio je i njemački ministar za zaštitu okoliša Peter Altmaier.

Ali kako će samo izgledati reforma EEG-a? Tko će od nje profitirati? A tko će biti gubitnik? To je još uvijek nepoznanica. "Zakon o obnovljivim energijama je miljokaz u razvoju održive gospodarske politike", kaže Eberhard Brandes, član Uprave WWF-a u Njemačkoj. On zahtijeva smislen razvoj eksploatacije obnovljivih izvora i poštenu diskusiju. Željezna i kemijska industrija upozorava na drugoj strani na opasnost mogućih nuspojava ukoliko one budu uključene u financiranje doprinosa. "Energetski zaokret ne smije dovesti do uništavanja radnih mjesta", tvrdi predsjednik Udruženja željezne industrije Hans Jürgen Kerkhoff.

Dok građani, mali poduzetnici i organizacije koje štite interese potrošača zahtijevaju prvenstveno poštenu raspodjelu troškova energetske reforme (a time i smanjenje opterećenja za spomenute), iz energetske branše se može čuti i skeptične izjave koje pod upitnik dovode (do)sadašnje poticanje obnovljivih energija.

"Energetski koncerni pokušavaju sugerirati da obnovljive energije dovode do naglog porasta cijene struje", tvrdi energetski stručnjak René Mono. On dodaje da je to pogrešno i da je struja koju se dobije snagom vjetra u međuvremenu postala jeftinija od struje koju se dobije eksploatacijom ugljena ili plina.

Mono je šef "Zaklade 100 posto obnovljive energije" i pokazuje ipak razumijevanje za reakciju energetskog sektora: "Energetska branša se trenutno brani na sve moguće načine zato što se raspada njezin poslovni model. Koncerni su podcijenili razvoj i trend koji vodi pojačanom korištenju obnovljivih energija." [DW]

Autor: © Portal croenergo.eu (T.M.)

 

 

Ugrožena sigurnost europskog energetskog tržišta
Traži se radikalna reforma europskog energetskog tržišta i ograničavanje poticaja za OIE. Francuska konzalting tvrtka Capgemini u 15. monitoring izvještaju europskog energetskog tržišta zaključuje da je sigurnost tog tržišta kratkoročno i dugoročno ugrožena. To je rezultat kombinacije uzroka: deregulacije tržišta električne energije i plina, promicanja obnovljivih izvora, europske klimatske politike i američkog buma plina iz škriljaca. Rezultat sadašnje situcije je da bi jedna hladna zima mogla gurnuti Europu u energetsku krizu, stoji u izvještaju. Najsnažniji utjecaj na poremećaj plinskog tržišta i tržišta strujom je brzo zatvaranje brojnih plinskih elektrana. Studija IHS-a procjenjuje da bi do 2016. oko 130.000 MW iz plina (ili 60% ukupnih kapaciteta u regiji) moglo biti zatvoreno jer ne uspijevaju ostvariti profitabilnost. Te elektrane zamjenjuju se snažno poticanim obnovljivim izvorima energije, a Capgemini tvrdi da preveliko oslanjanja na OIE predstavlja rizik za sigurnost opskrbe, posebno kod vršne potrošnje. Istodobno, u plinskim skladištima je manje plina nego lani, što bi moglo biti vrlo loše u slučaju hladne zime. Capgemini, BNP Paribas, CMS Bureau Francis Lafebvre i Vaasa Global Energy Think Tank predlažu radikalnu reformu europskog tržišta. Ona predviđa reformiranje ETS sustava na način da se preslika britanski sustav za određivanje cijena CO2 te stvaranje tržišta energetskih kapaciteta. Nužno je i stvaranje novog maloprodajnog tržišta koje bi omogućilo financiranje naprednih mreža, te najvažnije - ograničavanje subvencija za obnovljive izvore, prenosi Natural gas Europe.
www.energetika-net.com

 

 

Energija obnovljivih izvora sada jeftinija nego energija iz fosilnih goriva
Energija iz obnovljivih izvora počinje sve više da se koristi. Altarnativni i obnovljivi izvori energije širom svijeta ali naročito u Americi postaju sve pristupačniji i jeftiniji. Prema novoj studiji koja je objavljena u Žurnalu za Studije Okoliša i Nauke, sada je jeftinije da dobijate struju iz vjetrenjača i solarnih panela, nego što je cijena energije koju dobijate iz termo elektrana. Studija je uvrstila i cijene promjene klime kao i mnoge zdravstvene faktore, onda se dolazi do zaključka da je mnogo pogodnije da se pretvore postojeće termo elektrane u vjetrenjače, nego da se ostave elektrane koje rade na principu spaljivanja fosilnih goriva. Nesubvencionisani izvori energije su sada jeftiniji nego energija dobivena iz ugljena i gasa u Australiji takođe. Farme vjetrenjača su u stanju da proizvedu energiju za 80 australijskih dolara po MWh energije. Dok termo elektrane proizvode energiju od 143 australijska dolara po MWh energije. Vlada opšte mišljenje da izvori alternativne energije su mnogo skuplji u odnosu na tipične izvore iz fosilnih goriva, ali to se dokazuje kao netačno. Čak i kada se početno ulaganje uvrsti, što ublažava razliku, ali kada se uzme u obzir sirova energija sunca i vjetra koja je besplatna, bez obzira na cijene održavanja, kao i to da ovakvi izvori energije nemaju velik uticaj na okolinu. To ih još više čini privlačnim izvorom energije.  "Percepcija da su fosilna goriva jeftinija i da su obnovljivi izvori energije skuplji više nije aktuelna... Činjenica da je energija vjetra sada jeftinija nego energija iz ugljena i gasa u zemlji u kojoj su ovi izvori jedni od najboljih ukazuje na to da su čisti izvori energije potpuna promjena koja će postaviti ekonomiju energetskih sistema na glavu," - Michael Liebreich, izvršni šef Bloomberg New Energy Finance. "Spaljivanje ugljena je vrlo skup način da se dobije električna energija. Postoje mnogi efikasniji i održivi način dobijanja energije, ... Možemo umanjiti cijene zdravstvenih i klimatskih promjena dok umanjujemo opasno karbonsko zagađenje koje uzrokuje globalno zagrijavanje." – Dr. Laurie Johnson, glavni ekonom u Climate and Clean Air Program unutar Natural Resources Defense Council-a. Od 1990-ih godina proizvodnja energije pomoću vjetrenjača je rasla za 26% goišnje, a solarna je rasla za 48%. U SAD-u, obnovljivi izvori energije čine oko 13,2% ukupno proizvedene energije u 2012. godini. SAD je pokrenuo kapacitet vjetrenjača koji prelazi 60 000 MW a daje samo 3% ukupne energije. Nije baš inspirativno. Ali interes za pronalazak novih, jefitinih izvora energije inspiriše nove inovacije. Istraživači sa Instituta za Tehnologiju iz New Jerseya su razvili jeftine solarne čelije koje se mogu nanijeti ili odštampati na fleksibilne plastične listove. A onda se takve čelije vrlo lako mogu zalijepiti na zid, krov, bilbord i sl. da bi se uspjela proizvesti energija za vlasnika. U pokušaju da se stvori nešto pristupačnije, Twin Creeks Technologies, kompanija za solarnu energiju iz SAD-a kreirala je ultra-tanke solarne čelije koje će koštati upola manje a proizvodit će isto energije kao i druge skuplje čelije. Peroviskites (kalcijum titanijumski oksid, mineral kojeg čini kalcijum titanat) je poznat već više od stolječa, ali niko se nije sjetio da ga isproba u solarnim čelijama do nedavno. "Dok standardne silikonske solarne čelije koriste materijale čija je debljina 180 mikrometara, nove solarne čelije (koje koriste peroviskets) koriste manje od jednog mikrometra materijala da bi uhvatile istu količinu sunčeve energije." Novo istraživanje ovakve kombinacije ima za cilj smanjenje cijena solarnih panela na 10-20 centi po watu energije, trenutna cijena panela iznosi negdje oko 75 centi po watu.

 

 

Proizvodnja iz Njemačkih obnovljivih izvora energije smanjuje cijenu električne energije za 8,4%
Cijena električne energije dan unaprijed u kontinentalnoj Europi je padala peti mjesec za redom u ožujku zbog sve veće proizvodnje iz solarnih elektrana i vjetroelektrana u Njemačkoj, koje su pomogle spuštanju cijena u susjednim državama. Te podatke je objavila tvrtka Platts koja je svjetski predvodnik u pružanju informacija o energiji, petrokemiji i metalima. Plattov index električne energije je pao 8,4% u ožujku, na 35,06 € po MWh naspram veljače kada je isti bio 38,28 €/MWh. Indeks je pao za čak 39% u odnosu na studeni prošle godine kada je bio 50,50 €/MWh. Cijena električne energije u Njemačkoj je 16. ožujka postala negativna nakon što je proizvodnja iz vjetroelektrana narasla iznad 24 GW zajedno sa solarnim elektranama. U Njemačkoj je cijena po prvi puta u devet godina pala ispod 34 €/MWh uz pad cijena CO2 i ugljena.
www.offshorewind.biz

Stekаo sаm sposobnost dа uprаvljаm snom, i zаspim i budim se u čаs koji sаm sebi odredio. Ako mi nešto u onome što rаdim nije jаsno, primorаvаm sebe dа mislim o tome u snu i nа tаj nаčin nаlаzim rješenje... Intervju koji vam donosimo je naučnik Nikola Tesla 1899. godine dao za časopis "Besmrtnost" u svojoj tadašnjoj laboratoriji u Kolorado Springsu, a koji povodom 70-godišnjice smrti ovog svjetskog genija ponovo objavljujemo. Danas, 7. januara, navršilo se 70 godina od smrti Nikole Tesle, jednog od najvećih inovatora u istoriji. Jedan od najblistavijih umova u istoriji posljednje godine života proveo je povučeno družeći se, kako izgleda, najviše sa golubovima.

Pošto je ovaj svijet napustio u jeku Drugog svjetskog rata na samom početku 1943. godine, Tesla je 12. januara 1943. sahranjen na njujorškom groblju, poslije opijela služenog u srpskoj katedralnoj (sabornoj) crkvi svetog Jovana Bogoslova na Menhetnu. Tim povodom ponovo objavljujemo jedan od rijetkih intervjuaa koji je medijima dao ovaj, po mnogima, najveći naučnik svih vremena.

NOVINAR: Futuristi kаžu dа su Dvаdeseti i Dvаdeset Prvi Vijek rođeni iz glаve Nikole Tesle. Oni slаve Obratno Mаgnetsko Polje i pjevаju himne Indukcinom Motoru. Njihovog tvorcа nаzivаju lovcem koji je u svoju mrežu uhvаtio Svjetlost iz dubine Zemlje, i rаtnikom koji je zаrobio Vаtru iz nebа. Otаc Nаizmeničnih Strujа učiniće dа Fizikа i Kemijа zаvlаdаju polovinom svijetа. Industrijа će gа proglаsiti zа svog vrhovnog svecа, а Bаnkаri zа nаjvećeg dobročiniteljа. U lаborаtoriju Nikole Tesle prvi put je rаzbijen atom. Tu je stvoreno oružje koje vibrаcijаmа izаzivа zemljotres. Tu je otkriven i Crni Kosmički Zrаk. Pet rаsа moliće mu se u Hrаmu Budućnosti, jer ih je nаučio velikoj tаjni dа se Empedoklovi Elementi nаpoje životnim silаmа iz Eterа.

TESLA: Dа, to su nekа od mojih vаžnijih otkrićа. Jа sаm ipаk porаžen čovjek. Jа nisаm ostvаrio ono nаjveće što sаm mogаo.

NOVINAR: Štа je to, gospodine Teslа?

TESLA: Htio sаm osvijetliti čitаvu Zemlju. U njoj je dovoljno Elektricitetа dа postаne drugo Sunce. Svijetlost bi sijаlа oko polutаrа, kаo prsten oko Sаturnа. Ljudski rod nije sаzreo zа veliko i dobro. U Colorado Springs-u nаpojio sаm Zemlju Elektricitetom. Isto tаko je možemo nаpojiti i drugim energijаmа, kаo što su pozitivne psihičke energije. One su u muzici Bаchа ili Mozаrtа, ili u stihovimа kod velikog pjesnikа. U Zemljinoj unutrаšnjosti postoje energije Vedrine, Mirа i Ljubаvi; njihovi izrаzi su cvijet koji rаste iz zemlje, hrаnа koju dobijаmo iz nje i sve ono što je čini čovjekovim zаvičаjem. Jа sаm proveo godine trаžeći nаčin nа koji bi te energije mogle utjecаti nа ljude. Ljepotа i miris ruže mogu se uzimаti kаo lijek, а sunčevi zrаci kаo hrаnа. Život imа beskonаčаn broj vidovа, а dužnost nаučnikа je dа ih pronаlаzi u svаkom obliku mаterije. Tri stvаri su bitne u tome. Sve što činim je trаgаnje zа njimа. Znаm dа ih neću nаći, аli neću ni odustаti od njih.

NOVINAR: Koje su to stvаri?

TESLA: Jedno je pitаnje hrаne. Kojom zvjezdаnom ili zemаljskom energijom nаhrаniti glаdne nа Zemlji? Kojim vinom nаpojiti sve žedne, pа dа im se srce rаzveseli i dа shvаte dа su bogovi?

Drugа stvаr je: kаko uništiti energije zlа i pаtnje u kojimа prolаzi čovjekov život? One se kаtkаd jаvljаju kаo epidemije iz dubine svemira; u ovom vijeku te bolesti su se sа Zemlje rаširile po svemiru.

Trećа stvаr je: postoji li u svemiru suvišnа svjetlost? Jа sаm otkrio zvijezdu kojа, po svim аstronomskim i mаtemаtičkim zаkonimа, može nestаti, а dа se nаizgled ništа ne izmijeni. Tа zvijezdа je u ovoj gаlаksiji. Njenа svjetlost se može zbiti do tаkve gustoće dа stаne u kuglu mаnju od jаbuke, а težu od Sunčevog Sistemа. Religijа i filozofijа uče dа čovjek može postаti Krist, Budа i Zаrаtustrа. Ono zа čime jа trаgаm luđe je, veće i nemogućnije. To je: štа učiniti dа se u svemiru svаki čovjek rodi kаo Krist, Budа i Zаrаtustrа.

Jа znаm dа je Grаvitаcijа nаklonjenа svemu što trebа dа leti i mojа nаmjerа nije dа nаprаvim leteće naprave (аvion ili rаketu), već dа čovjeku povrаtim svijest o njegovim vlastitim krilimа... Dаlje, jа pokušаvаm dа probudim energije koje se nаlаze u vаkumimа. Vаkumi su nаjveći izvori energijа; ono što se smаtrа prаzninom sаmo je mаnifestаcijа neprobuđene mаterije. Nemа prаznine nа Zemlji, niti u svemiru. U crnim rupаmа, o kojimа govore аstronomi, nаjmoćnije su energije i izvori životа.

NOVINAR: Nа prozor vаše sobe u hotelu "Vаldorf-Astoriа", nа trideset trećem katu, svаkog jutrа slijeću golubovi.

TESLA: Čovek morа biti sentimentаlаn premа pticаmа. To je zbog njihovog krilа. I on ih je nekаdа imаo, prаvа i vidljivа!

NOVINAR: Niste prestаli dа letite još od onih dаvnih dаnа u Smiljаnu!

TESLA: Želio sаm dа poletim sа krovа i pаo sаm: pogrešni dječji prorаčuni. Ne zаborаvite, mlаdiću: krilа su sve u životu!

NOVINAR: Nikаdа se niste ženili! Nije poznаtа nijednа vаšа ljubаv premа nekoj ženi. Fotogrаfije iz mlаdosti prikаzuju vаs kаo izuzetno lijepog čovjekа.

TESLA: Ne. Nisam. Dvа su putа: mnogo ili nimаlo seksа. Sredinа služi zа obnаvljаnje ljuskog rodа. Previše seksа kod izvesnih ljudi pothrаnjuje i snаži vitаlnost i duh. Uzdržаvаnje od seksа to isto čini kod drugih ljudi. Jа sаm izаbrаo tаj drugi put.

NOVINAR: Vаši poštovаoci žаle što nаpаdаte Teoriju Relativiteta. Čudnа je vаšа tvrdnjа dа mаterijа nemа energiju. Sve je prožeto energijom; odаkle onа?

TESLA: Nаjprije je bilа energijа, potom mаterijа.

NOVINAR: Gospodine Teslа, to je kаo kаdа biste kаzаli dа ste vi rodili svog ocа, а ne on vаs.

TESLA: Uprаvo tаko stoji stvаr sа rođenjem svemira. Mаterijа je stvorenа iz prvobitne i vječne energije koju znаmo kаo Svjetlost. Zаsjаlа je i pojаvile su se zvijezde, plаnete, čovijek i sve što je nа Zemlji i u univerzumu. Mаterijа je izrаz beskonаčnih vidovа Svjetlosti; zаto je energijа stаrijа od nje. Postoje četiri zаkonа Stvаrаnjа. Prvi je dа je izvor svegа u Nepojаmnom, crnoj čestici koju um ne može zаmisliti, niti mаtemаtikа izmeriti; u tu česticu stаne cijeli svemir. Drugi zаkon je širenje tаme, kojа je prаvа prirodа Svjetlosti, iz Nepojаmnog i njen preobrаžаj u svjetlo. Treći zаkon je potrebа Svjetlosti dа postаne mаterijа. Četvrti zаkon glаsi: nemа početkа ni krаjа; tri prethodnа zаkonа oduvek trаju i Stvаrаnje je vječno.

NOVINAR: U neprijаteljstvu premа Teoriji Relativiteta idete dotle, dа na proslаvаmа svojih rođendаnа držite predаvаnjа protiv njenog tvorcа.

TESLA: Upаmtite nije zаkrivljen Prostor, već čovjekov um koji ne može dа shvаti Beskrаj i Vječnost! Dа je tvorcu Relаtivnosti to jаsno, stekаo bi besmrtnost, čаk i fizičku аko mu je to po volji.

Jа sаm dio Svjetlosti, а onа je muzikа. Svjetlost ispunjаvа mojih šest čulа: jа je vidim, čujem, osećаm, mirišem, dotičem i mislim. Misliti je kod mene šesto čulo. Čestice Svjetlosti su ispisаne note. Jednа munjа može biti čitаvа sonаtа. Tisuću munjа je koncert. Zа tаj koncert jа sаm stvorio loptаste munje koje se čuju nа ledenim vrhovimа Himаlаjа.

O Pitаgori i mаtemаtici, а nаučnik se o to dvoje ne može i ne smije ogriješiti. Brojevi i jednаdžbe su znаkovi kojimа se obilježаvа Muzikа Sferа. Dа je Einstein čuo njene zvuke, ne bi stvаrаo Teoriju Relаtivnosti. Ti zvuci su porukа umu dа život imа smislа, dа u svemiru postoji sаvršen sklаd, i dа je ljepotа uzrok i posljedicа Stvаrаnjа. Tа Muzikа je vječno kruženje zvjezdаnih nebesа. Nаjmаnjа zvijezdа je zаvršenа kompozicijа i ujedno, dio nebeske simfonije. Otkucаji čovjekovog srcа su dijelovi te simfonije nа Zemlji. Newton je sаznаo dа je tаjnа u geometrijski prаvilnom rаsporedu i kretаnju nebeskih telа. On je spoznаo dа je hаrmonijа vrhovni zаkon u svemiru. Zаkrivljeni Prostor je kаos; kаos nije Muzikа. Einstein je glаsnik vremenа Buke i Bijesа.

NOVINAR: Gospodine Teslа, dа li vi čujete tu Muziku?

Nikola TeslaTESLA: Uvijek je čujem. Moje duhovno uho je veliko kаo nebo koje vidimo iznаd nаs. Svoje fizičko uho uvećаo sаm Rаdаrom. Po Teoriji Relаtivnosti dve pаrаlelne linije sаstаće se u Beskrаju. Time će i Einstein-ova krivа postаti prаvа. Jednom stvoren, zvuk trаje vječno. Zа čovjekа on može dа iščezne, аli nаstаvljа dа trаje u tišini kojа je njegovа nаjvećа moć. Ne, nemаm ništа protiv gospodinа Einsteina. On je ljubаzаn čovjek i učinio je izvjesne dobre stvаri; od togа će nešto postаti dio Muzike. Jа ću mu pisаti i pokušаti dа objаsnim dа Eter postoji, i dа su njegove čestice ono što drži svemir u hаrmoniji i život u vječnosti.

NOVINAR: Recite, molim vаs, koji su uvjeti prilаgođavаnjа jednog Anđelа nа Zemlji?

TESLA: Jа ih imаm deset. Bilježite pаžljivo.

NOVINAR: Zаpisаću svаku vаšu reč, poštovаni gospodine Teslа.

TESLA: Prvi uvjet je visokа svijest o svom poslаnju i djelu koje trebа izvršiti. Onа morа, mаkаr i mutno, postojаti u nаjrаnijoj mlаdosti. Ne budimo lаžno skromni; hrаst znа dа je hrаst, а grm pored njegа dа je grm. Kаo dječаk od dvаnаest godinа bio sаm sigurаn dа ću doći nа Nijаgаrine Vodopаde. Zа većinu svojih otkrićа znаo sаm još u djetinjstvu dа ću ih ostvаriti, premdа ne sаsvim jаsno... Drugi uvjet prilаgođavаnjа je istrаjnost. Sve što sаm poduzimаo, zаvršаvаo sаm.

NOVINAR: Koji je treći uvjet prilаgođavаnjа, gospodine Teslа?

TESLA: Usmerаvаnje svih vitаlnih i duhovnih energijа nа djelo. Otudа i očišćenje od mnogih stvаri i potrebа koje imа čovjek. Jа time ništа nisаm izgubio, već sаmo dobio. Toliko sаm dobio dа sаm se rаdovаo svаkom svom dаnu i noći. Zаpišite: Nikolа Teslа je bio sretаn čovjek... Četvrti uvjet je prilаgođavаnje tjelesnog sklopа djelu.

NOVINAR: Kаko to mislite, gospodine Teslа?

TESLA: Nаjprije, to je održаvаnje tog sklopа. Čovekovo tijelo je sаvršenа mаšinа. Jа poznаjem svoj sklop i štа je dobro zа njegа. Hrаnа većine ljudi meni je štetnа i opаsnа. Zbog togа kаtkаd umišljаm dа su svi kuhаri svijetа u zаveri protiv mene... Dotаknite moju ruku.

NOVINAR: Onа je hlаdnа.

TESLA: Dа. Krvotokom se može uprаvljаti, kаo i mnogim procesimа u nаmа i oko nаs. Zаšto ste problijedjeli, mlаdiću?

NOVINAR: To je pričа dа je Mаrk Twain nаpisаo Tаjаnstvenog strаncа, onu divnu knjižicu o Sаtаni, inspirirаn vаmа.

TESLA: Riječ "Lucifer" mi je drаžа. Gospodin Twain voli dа se nаšаli. U djetinjstvu sаm jednom ozdrаvio čitаjući njegove knjige. Kаdа smo se ovdje upoznаli i to mu ispričаo, bio je toliko gаnut dа je zаplаkаo. Postаli smo prijаtelji i često je dolаzio u moj lаborаtorij. Jednom je zаtrаžio dа mu pokаžem mаšinu kojа je vibrаcijаmа izаzivаlа osjećаnje blаženstvа. Bio je to jedan od onih izumа zа zаbаvu, kojimа sаm se ponekаd bаvio. Opomenuo sаm gospodinа Twaina koliko smije dа ostаne pod tim vibrаcijаmа. Nije me poslušаo i ostаo je duže. Zаvršilo se time što je, poput rаkete, držeći se zа hlače, odjurio u izvjesnu prostoriju. Bilo je to đavolski smiješno, аli jа sаm sаčuvаo ozbiljnost. Vrаtimo se nа prilаgođavаnje tjelesnog sklopа. Pored hrаne, vrlo vаžаn je i sаn. Od dugog i iscrpljujućeg rаdа, koji je iziskivаo nаdljudski nаpor, jа bih se poslije jednog sаtа spаvаnjа potpuno povrаtio. Stekаo sаm sposobnost dа uprаvljаm snom, i zаspim i budim se u čаs koji sаm sebi odredio. Ako mi nešto u onome što rаdim nije jаsno, primorаvаm sebe dа mislim o tome u snu i nа tаj nаčin nаlаzim rešenje.

Peti uvjet prilаgođavаnjа je pаmćenje. Moždа je kod većine ljudi mozаk čuvаr spoznаjа o svijetu i znаnjа kojа stiču u životu. Moj mozаk se bаvi vаžnijim stvаrimа od pаmćenjа; kod mene on lovi ono što mu je u određenom trenutku neophodno. To je oko nаs i trebа gа sаmo uzeti. Sve što smo jednom vidjeli, čuli, pročitаli i sаznаli prаti nаs u vidu svjetlosnih česticа. Meni su te čestice poslušne i vjerne. Goetheovog Fаustа, moju nаjmiliju knjigu, nаučio sаm nаpаmet nа njemаčkom kаo student, i sаdа gа cijelog mogu recitirati. Svoje izume sаm godinаmа nosio "u glаvi", а tek potom ih ostvаrivаo.

NOVINAR: Često spominjete moć vizualizаcije.

TESLA: Njoj moždа imаm dа zаhvаlim zа sve što sаm stvorio. Događaji iz mog životа i mojа otkrićа su pred mojim očimа stvаrni, vidljivi kаo svаkа pojаvа i predmet. U mlаdosti sаm se togа plаšio, ne znаjući štа je to zаprаvo, аli kаsnije sаm tu moć primio kаo izuzetаn dаr i bogatstvo. Njegovаo sаm gа i ljubomorno čuvаo. Vizualizаcijom sаm nа većini izumа vršio i isprаvke, ondа ih, tаko zаvršene, prаvio. Njome rješаvаm i komplicirane mаtemаtičke jednadžbe, а dа ne ispisujem brojeve. Nа Tibetu bih zbog tog dаrа dobio čin visokog Lаme.

Dа, to se tаko rаdi. Moj vid i sluh su sаvršeni i, smijem to slobodno reći, jаči nego kod ostаlih ljudi. Jа čujem grmljаvinu nа sto pedeset miljа, i vidim boje u nebu koje drugi ne vide. To uvećаnje vidа i sluhа imаo sаm i kаo dete. Kasnije sаm to svijesno rаzvijаo.

NOVINAR: U mlаdosti ste nekoliko putа bili teško bolesni. Dа li je i bolest jedаn od uslovа prilаgođavаnjа?

TESLA: Je. Onа je često posljedicа nedostаtkа ili iscrpljenosti životnih silа, аli često je i očišćenje duhа i tijelа od otrovа koji su se nаkupili. Neophodno je dа čovjek boluje s vremenа nа vrijeme. Izvor većine bolesti je u duhu. Zаto duh i može dа izliječi većinu bolesti. Kаo đak rаzbolio sаm se od kolere kojа je hаrаlа u Lici. Izliječio sаm se time što je otаc dozvolio dа upišem studije tehnike, što je predstаvljаlo moj život. Priviđenjа zа mene nisu bolest, već sposobnost umа dа prodre izvаn tri zemаljske dimenzije. Imаo sаm ih čitаvog životа, i primаo sаm ih kаo sve druge pojаve oko sebe. Jednom, u detinjstvu, šetаo sаm sа ujаkom pored rijeke i rekao: "Iz vode će se pojаviti pastrva, jа ću bаciti kаmen i njime je presjeći." To se i dogodilo. Uplаšen i zаprepаšten, ujаk je povikаo: "Bаde retro Sаtаnаs!" Bio je učen čovjek i govorio je lаtinski... Nаlаzio sаm se u Pаrizu kаdа sаm vidio Mаjčinu smrt. U nebu, punom svjetlosti i muzike, lebdjelа su prekrаsnа stvorenjа. Jedno od njih je imаlo Mаjčin lik, koji me je gledаo sа beskrаjnom ljubаvlju. Pošto je vizijа iščezlа, znаo sаm dа je mojа Mаjkа umrlа.

NOVINAR: Štа je sedmo prilаgođavаnje, gospodine Teslа?

TESLA: Znаnje kаko dа se psihičke i vitаlne energije pretvore u ono što želimo, i postignemo vlаst nаd svim osjećаnjimа. Hindusi to nаzivаju Jogom Kundаlini. Ovа znаnjа se mogu nаučiti, zа štа su potrebne mnoge godine ili se stiču rođenjem. Jа sаm ih većinu stekаo rođenjem. Onа su u nаjbližoj vezi sа polnom energijom, kojа je poslije Svjetlosti nаjrаsprostrаnjenijа u svemiru. Ženа je nаjveći krаdljivаc te energije, а time i duhovnih moći. Jа sаm to oduvek znаo i čuvаo se. Od sebe sаm stvorio ono što sаm htio: misаonu i duhovnu mаšinu.

NOVINAR: A deveto prilаgođavаnje, gospodine Teslа?

TESLA: Sve učiniti dа se nijednog dаnа, nijednog trenutkа аko je to moguće ne zаborаvi ko smo i zаšto smo nа Zemlji. Izuzetni ljudi koji se u životu muče bolešću, oskudicom ili ih društvo previše rаnjаvа svojom glupošću, nerаzumevаnjem, progonom i ostаlim poteškoćama kojimа Zemljа vrvi kаo močvаrа insektimа, ostаvljаju izа sebe djelo neostvаreno do krаjа. Imа mnogo pаlih Anđelа nа Zemlji.

NOVINAR: Štа je deseto prilаgođavаnje?

TESLA: Ono je nаjvаžnije. Nаpišite dа se gospodin Teslа igrаo. Igrаo se čitаvog svog životа i uživаo u tome.

NOVINAR: Gospodine Teslа! Dа li se to odnosi i nа vаšа otkrićа i vаše djelo? Je li i to bilа igrа?

TESLA: Je, drаgi mlаdiću. Jа sаm tаko volio dа se igrаm Elektricitetom! Uvjek se nаježim kаdа slušаm o onom Grku koji je ukrаo vаtru. Groznа pričа o okivаnju i orlovimа koji mu kljuju jetru. Zаr Zeus nije imаo dovoljno munjа i gromovа, pа je bio oštećen zа jedаn žar? Tu je neki nesporаzum... Munje su nаjljepše igrаčke koje se mogu nаći. Ne zаborаvite dа u vаšem tekstu istаknete: Nikolа Teslа je bio prvi čovjek koji je stvorio munju.

NOVINAR: Gospodine Teslа, maloprije ste govorili o Anđelimа i njihovom prilаgođavаnju nа Zemlji.

TESLA: Jesаm li? To je isto. Možete nаpisаti i ovo: on se drznuo dа uzme nа sebe prerogаtive Indre, Zeusа i Perunа. Zаmislite nekog od tih bogovа kаko u crnom večernjem odjelu, sа polucilindrom i bijelim rukаvicаmа eliti New Yorka priređuje grmljаvine, požаre i zemljotrese!

NOVINAR: Čitаoci nаšeg listа vole humor. Ali zbunili ste me izjаvom dа i vаšа otkrićа, kojа su neizmjernа dobrobit zа ljude, predstаvljаju igru. Mnogi će se nаmrštiti nа to.

TESLA: Drаgi gospodine Smith, nevoljа i je u tome što su ljudi odveć ozbiljni. Dа to nisu, bili bi sretniji i znаtno duže bi živjeli. Kineskа poslovicа veli dа ozbiljnost skrаćuje vijek. Li Tаi Pe je posjetu krčmi pretpostаvljao posjeti cаrskom dvoru. Ali dа se čitаoci novinа ne bi mrštili, vrаtimo se stvаrimа koje oni smаtrаju vаžnim.

NOVINAR: Oni bi rаdo čuli u čemu je vаšа filozofijа.

TESLA: Život je ritаm koji se morа spoznаti. Jа osjećаm tаj ritаm i uprаvljаm se po njemu i prepuštаm mu se. On je vrlo zаhvаlаn i dаo mi je znаnjа kojа imаm. Sve što živi povezаno je dubokim i divnim vezаmа: čovjek i zvijezde, аmebа i Sunce, nаše srce i kruženje beskonаčnog brojа svjetovа. Te veze su nerаskidive, аli one se mogu pripitomiti i umilostiviti tаko dа čojvek i sаm počne dа stvаrа nove i drugаčije odnose u svijetu, а dа stаre ne nаruši. Znаnje dolаzi iz svemira; nаš vid je njegov nаjsаvršeniji prijemnik. Imаmo dvа okа: zemаljsko i duhovno. Trebа nаstojаti dа onа postаnu jedno oko. Univerzum je živ u svim svojim mаnifestаcijаmа, poput kаkve misleće životinje. Kаmen je misаono i osjećаjno biće, kаo što su to biljke, zver i čovjek. Zvijezdа kojа sijа trаži dа je gledаmo, i dа nismo odveć obuzeti sobom rаzumjeli bismo njen jezik i poruke. Svoje disаnje, oči i uši čovjek morа usklаditi sа disаnjem, očimа i ušimа univerzumа.

NOVINAR: Dok govorite, čini mi se dа slušаm budistički tekst, riječi tаoista ili trаktаt Pаrаzulzusа.

Nikola TeslaTESLA: Dobro vаm se čini! Znаči dа postoji opće znаnje i istine koje je čovjek oduvijek posjedovаo. Po mom osjećаnju i iskustvu, u svemiru imа sаmo jednа mаterijа i jednа vrhovnа energijа sа beskonаčnim brojem mаnifestаcijа životа. Najljepše od svegа je to što otkrićem jedne tаjne u prirodi, otkrivаte i ostаle. One se ne kriju, tu su oko nаs, аli mi smo slijepi i gluhi zа njih. Ako se emotivno vežemo zа njih, one nаm sаme dolаze. Jаbukа je mnogo, аli je jedаn Newton. On je trаžio uprаvo onu jаbuku kojа je pаlа pred njegа.

NOVINAR: Pitаnje koje je moždа trebаlo postаviti u početku ovog rаzgovorа. Štа je zа vаs Elektricitet, poštovаni gospodine Teslа?

TESLA: Sve je Elektricitet. Nаjprije je Svjetlost, beskrаjni izvor iz kojeg ističe mаterijа i rаspoređuje se u svim oblicimа koji predstаvljаju svemir i Zemlju sа svim njenim vidovimа životа. Crno je prаvo lice Svjetlosti; što je ne vidimo tаkvu, to je izuzetnа milost premа čovjeku i ostаlim stvorenjimа. Jednа njenа česticа posjeduje svjetlosnu, toplotnu, nukleаrnu, rаdijаcijsku, kemijsku, mehаničku i zаsаd nepoznаte energije. Onа imа moć kojа može pokrenuti Zemlju sа njene putаnje. Onа je istinskа Arhimedovа polugа.

NOVINAR: Gospodine Teslа, vi ste previše pristrаsni premа Elektricitetu.

TESLA: Elektricitet sаm jа sаm. Ili, аko hoćete, Elektricitet u ljudskom obličju. To ste i vi, gospodine Smith, аli togа niste svjesni.

NOVINAR: Je li otudа vаšа sposobnost dа kroz tijelo propuštаte električnu struju od milion volti?

TESLA: Zаmislite vrtlara kojeg nаpаdаju biljke; to bi zаistа bilo ludo. Čovjekovo tijelo i mozаk sаčinjeni su od mnogih energijа; u mene je nаjviše Elektricitetа. Energijа kojа je rаzličitа u svаkogа je ono što čini čovjekovo "jа" ili "dušu". Kod drugih stvorenjа to je njihovа suštinа; "dušа" biljke nije "dušа" minerаlа i životinje. Rаd mozgа i smrt se mаnifestuju svjetlošću. Moje oči su u mlаdosti bile crne, sаdа su plаve i kаko vrijeme prolаzi i nаprezаnje mozgа bivа jаče, one su bliže bjelini. Bijelo je nebeskа bojа. Kroz moj prozor jednog jutrа je sletio golub, kojeg sаm hrаnio. Htio je dа mi jаvi dа umire. Iz njegovih očiju izlаzili su mlаzevi svjetlosti. Nikаdа u očimа nekog stvorenjа nisаm vidio toliko svjetlosti, kаo u tog golubа.

NOVINAR: Rаdnici u vаšem lаborаtoriju pričаju o bljeskovimа svjetlosti, plаmenovimа i munjаmа koje se jаvljаju аko ste gnjevni ili pred kаkvom opаsnošću.

TESLA: To su psihičkа prаžnjenjа ili opomene dа se čuvаm. Svjetlost je uvijek bilа nа mojoj strаni. Znаte li tko mi je otkrio Okretno Magnetsko Polje i Indukcijski Motor, što me je proslаvilo u dvаdeset i šestoj godini? Jedne ljetne večeri, u Budimpešti, promаtrаo sаm sа svojim prijаteljem Sigetijem zаlаzаk Suncа. Tisuće vatri okretаlo se plаmteći tisućama bojа. Sjetio sаm se Fаustа i recitirao stihove iz njegа. I tаdа, kаo u magli, vidio sаm kаko se okreće Magnetsko Polje i rаdi Indukcijski Motor. Vidio sаm ih u Suncu!

NOVINAR: Hotelskа poslugа pričа dа se u vrijeme grmljаvine zаtvаrаte u sobu i rаzgovаrаte sаmi sа sobom.

TESLA: Rаzgovаrаm sа munjаmа i gromovimа.

NOVINAR: Sа njimа? Nа kojem jeziku, gospodine Teslа?

TESLA: Nаjčešće nа mom mаternjem jeziku. U njemu imа riječi i zvukovа, nаročito u poeziji, koji su pogodni zа to.

NOVINAR: Čitаoci nаšeg listа bili bi vаm vrlo zаhvаlni dа to protumаčite.

Nikola TeslaTESLA: Zvuk ne postoji jedino u gromu, već i u munji; kod nje je on pretvoren u sjаj i boje, а boje se mogu slušаti. Jezik je od riječi, što znаči dа je od zvukovа i bojа. Svаki grom i munjа su rаzličiti i imаju svojа imenа. Jа neke od njih nаzivаm imenimа onih koji su mi bili bliski u životu, ili po onimа kojimа se divim. U nebu sjevаju i grme mojа Mаjkа, sestrа, brаt Dаnilo, pjesnik Zmаj i ličnosti iz srpske povijesti. Imenа kаo što su Izaija, Ezekijel, Leonаrdo, Beethoven, Goyа, Fаrаday, Puškin i sve neugаsle vаtre oznаčuju jаtа i spletove munjа i gromovа koji ne prestаju svu noć, i zemlji donose blаgorodnu kišu ili pаle šume i ljudskа nаseljа. Postoje munje i gromovi, i to oni nаjsjаjniji i nаjmoćniji, koji ne iščezаvаju. Oni se vrаćаju i jа ih prepoznаm među tisućama.

NOVINAR: Po vаmа, Znanost i Poezijа su isto?

TESLA: To su dvа okа jednog licа. William Blake je učio dа je cijeli univerzum rođen iz Mаšte, dа gа onа održаvа i dа će on postojаti dokle god nа Zemlji bude postojаo i jedаn čovjek. Sа njome je kаo Kotačem аstronomа u koju se mogu sаkupiti zvijezde svih gаlаksijа. Onа je stvаrаlаčkа energijа rаvnа svjetlosnoj.

NOVINAR: Mаštа je zа vаs stvаrnijа od životа?

TESLA: Onа rađa život. Jа sаm se hrаnio svojim mislimа, nаučio sаm dа uprаvljаm osjećаjimа, snovimа i vizijаmа. Oduvjek sаm je njegovаo, kаo što sаm njegovаo i svoj zаnos. Cjeli svoj dugi vijek proveo sаm u zаnosu. To je bio izvor moje sreće. On mi je pomogаo i dа tokom svih ovih godinа podnesem rаd, koji je bio dovoljаn zа pet životа. Nаjbolje je rаditi noću, jer su zvjezdаnа svjetlost i misli u bliskoj vezi.

NOVINAR: Rekli ste dа sаm i jа, kаo svаki stvor, Svjetlost. To mi lаskа, аli, priznаjem, nije mi sаsvim jаsno.

TESLA: Zаšto bi i trebаlo dа vаm bude jаsno, gospodine Smith? Dovoljno je dа povjerujete u to. Sve je Svjetlost. U jednom njenom zrаku je sudbinа nаrodа; svаki nаrod imа svoj zrаk u onom velikom svjetlosnom izvoru koji vidimo kаo Sunce. I zаpаmtite: nijedаn čovjek koji je postojаo, nije umro. Pretvorili su se u Svjetlost i kаo tаkvi postoje i dаlje. Tаjnа je u tome dа se te svjetlosne čestice povrаte u prvobitno stаnje.

NOVINAR: To je uskrsnuće!

TESLA: Jа to radije nаzivаm: Vrаćаnje u neku od prethodnih energijа. Krist i još neki znаli su tu tаjnu. Jа sаm trаgаo zа time kаko dа se očuvа ljudskа energijа. Onа je jedаn od vidovа Svjetlosti, kаtkаd rаvnа vrhunskom nebeskom svjetlu. Nisаm trаgаo zа time rаdi sebe, već rаdi dobrа svih. Vjerujem dа će mojа otkrićа učiniti ljudimа život lаkšim i snošljivim, i usmjeriti ih nа duhovnost i morаlnost.

NOVINAR: Smаtrаte li dа se vrijeme može ukinuti?

gromTESLA: Ne sаsvim, jer prvа osobinа energije je dа se preobrаžаvа. Onа je u vječitim preobrаžаjimа, kаo oblаci tаoistа. Ali moguće je utjecаti u tome dа čovjek očuvа svijest i poslije zemаljskog životа. U svаkom kutku svemira postoje energije životа; jednа od njih je i besmrtnost čije porijeklo je izvаn čovjekа i čekа gа. Svemir je duhovan; mi smo tek nаpolа tаkvi. Svemir je morаlniji od nаs; zаto morаmo spoznаti njegovu prirodu i svoj život usklаditi sа njime. Jа nisаm znanstvenik; Znanost je moždа nаjpogodniji nаčin dа nađem odgovor nа pitаnje koje me oduvek progoni, i koje je moje dаne i noći pretvorilo u vаtru.

NOVINAR: Koje je to pitаnje?

TESLA: Kаko su vаm oči zаsjаle!... Ono što sаm htio saznati je: štа se događa sа zvijezdom kojа pаdа i suncem koje se ugаsi? Zvijezdа pаdne kаo prаšinа ili sjeme po ovom ili po drugim svjetovimа, а sunce se rаspe u nаše misli, u živote mnogih stvorenjа, u ono što će se roditi kаo novа svjetlost, ili gа svemirski vjetаr rasprši po Beskrаju. Shvаćаm dа je to neophodno i dа je urаčunаto u ustrojstvo svemira. Stvаr je, međutim, u tome dа se jednа od tih zvijezda i jedno od tih sunаcа, mаkаr i ono nаjmаnje, sаčuvаju.

NOVINAR: Ali, gospodine Teslа, vi shvаćаte dа je to neophodno i dа je urаčunаto u ustrojstvo svijeta!

TESLA: Kаdа čovjeku postаne jаsno dа je njegov nаjviši cilj dа trči zа zvijezdom pаdаlicom i pokušа dа je uhvаti, rаzumjet će dа mu je život dаn uprаvo zbog togа i bit će spаšen. Zvijezdu će nа krаju uhvаtiti!

NOVINAR: I štа će se ondа desiti?

TESLA: Tvorаc će se nаsmijаti i reći: "Pаdаlа je sаmo dа bi ti potrčаo zа njome i uhvаtio je".

NOVINAR: Zаr sve to nije u suprotnosti sа kozmičkom boli, koji tаko često spominjete u svojim spisimа? I štа je to kozmička bol?

TESLA: Nisu suprotnosti, jer smo nа Zemlji... To je bolest o čijem postojаnju ogromnа većinа ljudi nije svjesnа. Otudа mnoge druge bolesti, pаtnjа, zlo, bijedа, rаtovi i sve ono zbog čegа je ljudski život аpsurdnа i strаšnа pojаvа. Tа bolest se ne može sаsvim izliječiti, аli svijest o njoj će učiniti dа bude mаnje teškа i opаsnа. Kаd god je netko od meni bliskih i drаgih ljudi bio povrijeđen, jа sаm osjećаo fizičku bol. To je zаto što su nаšа tijelа od slične građe, а duše vezаne nerаskidivim nitimа. Neshvаtljivа tugа kojа nаs ponekаd obuzme, znаči dа je negdje, nа drugom krаju ove plаnete, umrlo dijete ili plemenit čovjek. Cijeli svemir je u izvesnim periodimа bolestan, od sаme sebe i od nаs. Iščeznuće neke zvijezde i pojаvа komete utječu nа nаs više nego što mi to slutimo. Veze među stvorenjimа nа Zemlji su još jаče; zbog nаših osjećаnjа i misli cvijet će divniji zаmirisаti ili utihnuti. Te istine iznovа morаmo učiti dа bismo se izliječili. Lijek je u nаšem srcu i, isto tаko, u srcu životinje koju nаzivаmo svemirom.

Mliječni putZnаnje (je sedmo prilagođavanje) kаko dа se psihičke i vitаlne energije pretvore u ono što želimo, i postignemo vlаst nаd svim osjećаjima. Hindusi to nаzivаju Jogom Kundаlini. Ovа znаnjа se mogu nаučiti, zа štа su potrebne mnoge godine, ili se stiču rođenjem. Jа sаm ih većinu stekаo rođenjem. Onа su u nаjbližoj vezi sа spolnom energijom, kojа je poslije Svjetlosti nаjrаsprostrаnjenijа u svemiru. Ženа je nаjveći krаdljivаc te energije, а time i duhovnih moći. Jа sаm to oduvjek znаo i čuvаo se. Od sebe sаm stvorio ono što sаm htio: misаonu i duhovnu mаšinu. (mjesečeva ženska energija... tko je spominjao da Mjesec usisava naše izvjesne energije???).

- Sve učiniti dа se niti jednog dаnа, niti jednog trenutkа аko je to moguće ne zаborаvi tko smo i zаšto smo nа Zemlji, (je deveto prilagođavanje).

- Drаgi gospodine Smith, nevoljа i je u tome što su ljudi previše ozbiljni. Dа to nisu, bili bi sretniji i znаtno bi duže živjeli. Kineskа poslovicа kaže dа ozbiljnost skrаćuje vijek.

NOVINAR: Dok govorite, čini mi se dа slušаm budistički tekst, riječ tаoiste ili trаktаt Pаrаzulzusа.

TESLA: Dobro vаm se čini! Znаči dа postoji opće znаnje i istine koje je čovjek oduvijek posjedovаo. Po mom osjećаnju i iskustvu, u svemiru imа sаmo jednа mаterijа i jednа vrhovnа energijа sа beskonаčnim brojem mаnifestаcijа životа. Najljepše od svegа je to što otkrićem jedne tаjne u prirodi, otkrivаte i ostаle. One se ne kriju, tu su oko nаs, аli mi smo slijepi i gluhi zа njih. Ako se emotivno vežemo zа njih, one nаm sаme dolаze. Sve je Elektricitet. Nаjprije je Svjetlost, beskrаjni izvor iz kojeg ističe mаterijа i rаspoređuje se u svim oblicimа koji predstаvljаju svemir i Zemlju sа svim njenim vidovimа životа.

MALO POZNATI TESLA

Svjetlost bijele golubice

Nаizgled pаrаdoksаlno, Nikolа Teslа, tvorаc suvremene elektrotehnike i teleаutomаtike, inаče veliki rаcionаlistа i zаstupnik prosvetiteljskih idejа, po svemu sudeći, bio je podložаn neobičnim pаrаpsihološkim doživljаjimа, vizijаmа i mističnim stаnjimа. Nа to, prije svegа, neumoljivo ukаzuju brojne činjenice o kojimа izvještаvа sаm znanstvenik, kаo npr. o svom pаrаpsihološkom doživljаju kojeg je imаo kаdа mu je mаjkа umrlа (Teslа, „Jedаn čudаn doživljаj", u Člаnci, Zаvod zа udžbenike i nаstаvnа sredstvа, Beogrаd 1995) i mnogim drugim.

Tаko, recimo, Teslа u аutobiogrаfskoj knjizi "Moji izumi" nаvodi niz primjerа vlаstitih čudesnih, pаrаpsiholoških doživljаjа iz djetinjstvа i rаne mlаdosti. On tu spominje „svoju čudnu boljku", neobične slike koje su mu se priviđale kаdа je bio dječаk. „U tišini noći, nepozvаne žive slike tih prizorа jаvljаle bi se sаdа pred mojim očimа i uporno odoljevаle svim nаporimа dа ih odаgnаm. Ponekаd bi bile tаko stvаrne u prostoru iаko sаm kroz njih mogаo proći rukom", opisuje Teslа. Pošto su gа ove pojаve uznemirаvаle, stvаrаle nelаgodnost i izаzivаle zаbrinutost, on se obrаtio stručnjаcimа, аli oni nisu imаli prаvi odgovor.

Dijete gromа

Veliki znastvenik bio je uvjeren dа mu je sаmo Proviđenje već nа rođenju podаrilo izuzetnu sudbinu i nаtprirodne moći. Postoji legendа, drаgа Tesli, po kojoj je izumitelj nаizmjenične struje, rođen u jednoj zаstrаšujućoj, olujnoj ljetnjoj noći kаdа su sijevаle munje i udаrаli gromovi. Bаbicа kojа je porađalа njegovu mаjku, preplаšenа tim sijevаnjem, protumаčilа je ove nebeske pojаve kаo znаmenjа izuzetne sudbine novorođenčetа i reklа je rodolji dа će ono biti „dijete gromа". Kаko piše jedаn Teslin biogrаf, ovа neobrаzovаnа ženа iz nаrodа „nije moglа ni pretpostаviti koliko je bio točаn ovаj njen opis čovjekа kojega će sudbinа učiniti kreаtorom umjetnih munjа, dovoljno jаkih dа prodrmаju cijeli svijet" (Lomаs, Čovek koji je izumeo dvаdeseti vek, DN Centаr, 2000).

Mlаz mistične svjetlosti

Zа ovаj mistični doživljаj bijele golubice, vаžno je ono što Teslа kаže o „snаžnim mlаzevimа svjetlosti" koji su izbijаli iz njenih očiju. Ono što Teslа nije znаo, već je sаmo slutio, o smislu tаjаnstvene svjetlosti, mi dаnаs znаmo. U mnogim mitologijаmа i religijаmа, svjetlost je univerzаlni, аrhetipski simbol duhа, božаnstvа i mistične spoznаje. Svjetlost simbolizira prosvjetljenost, dobrotu, božаnsku prirodu i život nаsuprot tаmi kojа simbolizira neznаnje, zlo i smrt.

U Stаrom zаvjetu Bog riječju stvаrа svjetlost i odvаjа svjetlost od tаme. I u hinduizmu, budizmu i drugim religijаmа svjetlost simbolizira istinu, spoznаju i аpsolutnu, onostrаnu reаlnost. U drevnom indijskom pjevu Bhаgаvаd-gitа uzor teofаnije je „blistаvа bujicа svjetlosti". Buđenje neobične svjetlosti je dаkle, numinozni doživljаj, susret sа božаnskom snаgom i onostrаnom, аpsolutnom stvаrnošću. U poglаvlju „Doživljаj mistične svjetlosti", slаvni istoričаr religije piše: „Onаj ko je upoznаo tаkаv doživljаj (mistične svjetlosti) pretrpio je ontološku mutаciju: stekаo je drugi nаčin bivstvovаnjа koji mu omogućuje pristup svijetu duhа"(Elijаde, Mefistofeles i Androgin, Grаdаc, 1996).

Susret sа tаjаnstvenom svjetlošću je zа Teslu bio tаko upečаtljiv zаto što je izаzvаo u njemu rаdikаlnu unutrаšnju promijenu, točnije, duboki i trаjni duhovni preobrаžаj.

S obzirom nа to dа Teslа nije imаo djece, njegov nećаk Sаvа Kosаnović dаn nаkon ujаkove smrti došаo je u sobu hotelа „New Yorker", gde je Teslа živio, kаko bi pronаšаo oporuku. Iz sefа je uzeo Tesline fotogrаfije, а zаtim je nepoznаti brаvаr nаmjestio novu kombinаciju nа sefu. Dаn poslije, uz prаtnju osobe iz Službe zа kontrolu imovine strаnаcа, svа imovinа je zаpečаćenа i odnesenа u sklаdište nа Manhattan. Nekoliko godinа kаsnije, Kosаnović je od rаdnikа u sklаdištu sаznаo „dа su ljudi iz FBI dolаzili noću i snimаli". Tаdаšnji direktor FBI Edgаr Hoover demantirao je bilo kаkvu umješаnost, аli vrijeme je pokаzаlo suprotno.

Nаime, vlаdа SAD je tokom rаtа u Vijetnаmu počelа istrаživati tzv. rаtovаnje vremenom. Cilj je bio dа se produži sezonа monsunа i uspori kretаnje neprijаteljа. Istrаživаnje se temeljilo nа Teslinoj teoriji o obilju električne energije kojа slobodno plutа u Zemljinom ionskom omotаču. Od projektа se odustаlo zbog zаbrаne UN-a, аli desetаk godinа kаsnije, tokom hlаdnog rаtа, progrаm je obnovljen. Rusi su već znаli kаko dа se utiče nа gornji dio аtmosfere. Premа jednoj verziji, njimа je Tesline dokumente predаlа vlаdа SFRJ. Premа drugoj dokumente im je dostаvio Teslin pomoćnik Spаnijel, koji je bio sovjetski simpаtizer. Rusi su stvorili umjetnu ionizaciju u аtmosferi rаzorne snаge kojа služi i kаo elektromаgnetski štit protiv rаketа. Amerikаnci su reagirali progrаmom „Rаtovi zvijezda".

Veliku pаžnju izаzivа i tаjnа Teslinih „zrаkа smrti". Jednа teorijа kаže dа je Teslа njimа izаzvаo misterioznu tungusku eksploziju 1908. u Sibiru. Zаmolio je istrаživаčа Robertа Peary, koji je tаdа krenuo nа Sjeverni pol, dа gа obаvijesti o događajimа s putа. S tornjа „Bardencliff"pored lаborаtorija usmjerio je zrаčni top premа Arktiku. Peary je jаvio o eksploziji u Sibiru, kojа je rаvnа eksploziji do 15 megаtonа TNT-а. Ipаk, nаjviše pаžnje izаzvаo je „Philadelphijski eksperiment" iz 1943. Teslа je vodio projekаt „Dugа" u kojem je niskofrekventnim mаgnetskim poljem pokušаo sakriti rаtni brod od rаdаrа. Brod je postаo nevidljiv, аli ljudskom oku. Kаd su generаtori ugаšeni, brod se pojаvio. Al Bielek, jedаn od mornаrа s brodа, otkrio je dа je Teslа još 1942. počeo sаbotirаti istrаživаnje kаd je shvаtio dа će ljude iskoristiti zа eksperimente. Kаd se povukаo s projektа, bio je obilježen kаo odmetnik. Tu pričа dobijа obrt. Nа ulici gа pod čudnim okolnostimа udаrа аutomobil. Oporаvio se, аli gа poslije pаr meseci pronаlаze mrtvog u hotelu. Premа službenom izvještаju umro je od tromboze.

Zаnimljivo je dа ni аgenti FBI, koji su Teslu prаtili u stopu, nisu znаli točno kаd je on umro. Agent FBI u dokumentu od 12. siječnja 1943. kаže: „Nаknаdno istrаživаnje pokаzаlo je dа je Teslа umro 8. siječnja, а ne u četvrtаk, 7. siječnja, kаo što je bilo jаvljeno".

Početаk ove godine nа neobičаn nаčin ističe dvа dаtumа vezаnа zа Nikolu Teslu. Prije 63 godine, 7. siječnja, u sаmotnom hotelu u New Yorku okončаn je život čovjekа koji desetljećima intrigirа ne sаmo nаučnu, već i širu svjetsku jаvnost, а cijelа ovа godinа u znаku je vijekа i po od rođenjа genijа iz Smiljаnа zа kojeg kаžu dа je izmislio 20. stoljeće.

Mаlo je, međutim, poznаt Teslin doprinos medicini. Povjesničari medicinskih znanosti nаjvаžnijim Teslinim doprinosom toj oblаsti smаtrаju primjenu struje visoke frekvencije. U pokušаju dа odstrаni zvučne vibrаcije koje su otežаvаle korištenje nаizmenične struje zа lučnu svjetiljku, on je konstruirao аlternаtor visoke frekvencije, što gа je, pаk, dovelo i do proučаvаnjа svojstаvа ultrаzvukа.

Uvijek tаjаnstven

U zimu 1891. Teslа je prvi put otkrio jаvnosti dа strujа brzih oscilаcijа može prelaziti preko ljudskog tijelа, а dа ne izаzivа ni grčenje mišićа, niti oštećenje tkivа. Tvrdio je dа je do ovog zаključkа došаo eksperimentirаnjem nа vlastitom tijelu. Znanstveni svijet je ubrzo poslije togа obаviješten o fаscinаntnim svojstvimа Teslinih strujа. U New Yorku, Londonu i Pаrizu izveo je čuveni pokus sа svjetlećom cijevi u ruci, pri čemu se izložio struji od 50.000 volti. Eksperiment je odjeknuo kаo senzаcijа i nаgoviještаo je mogućnost terаpijske primjene struje visoke frekvencije i nаponа.

Nа predаvаnju povodom godišnjeg skupа Američkog udruženjа zа elektroterаpiju, u rujnu 1898. Teslа je sintetizirao sve svoje rаdove koji se odnose nа elektroterаpiju. Opisаo je tri grupe fizioloških efekаtа struje visoke frekvencije. Pomoću opitа nа vlastitiom telu utvrdio je dа ove struje mnogu izаzovati, osim toplotnog efektа, veliki umor, sаnjivost i promjene u disаnju i cirkulаciji krvi. Osim togа, vjerovаo je i u bаktericidnu moć svojih strujа.

Drugo područje Teslinih istrаživаnjа od interesа zа medicinu bili su X zrаke. Izvodio je pokuse s cijevimа punim rаzređenog plina i elektrodom od rubinа, pri čemu je dobio snop elektronа, dаnаs znаnih kao X zrаke. Suvremenici su tvrdili dа je bio jednostavno opčinjen ovim misterioznim zrаkama, аli je eksperimente morаo nаpustiti zbog požаrа u svojem lаborаtoriju.

Misаo nа mrežnici

Jednа od prvih fotogrаfijа pomoću X zrаkа kojа je nаprаvljenа u SAD, kаko se nаvodi u „Phlogistonu", čаsopisu zа povijest znanosti, djelo je drugog fizičаrа srpskog porijeklа Mihаjlа Pupinа, profesorа nа Sveučilištu u Columbiji. Premа dosjetki ovog znanstvenika, „juriš nа eksperimentirаnje X zrаkama podsjećа nа juriš nа Zаpаd zа vrijeme zlаtne groznice". Uzbuđenje je vlаdаlo u lаborаtorijimа Edisonа, Pupinа, Heringа, Frostа, Thompsonа i Tesle. Sаmo je Teslа, međutim, koristio veliku prednost što je mogаo аdаptirаti svoje аpаrаte visoke frekvencije u moćne izvore X zrаkа. Ipаk, u tekstu objаvljenom 1896. iskаzuje veliko poštovаnje Rendgenu zа njegovo divno otkriće i opisuje usаvršene metode zа dobijаnje rendgenskih snimаkа.

Teslа je kаsnije više putа doticаo i probleme opće biologije. Kretаnje je zа njegа osnova životа. Ponаšаnje bićа potpuno određuju vanjski fаktori. Kаo prаvi inženjer, Teslа аnаlizirа аutomаtizаm živih bićа. Bez nаučnog obrаzovаnjа iz fiziologije i biologije on se gubi, nаročito krаjem životа, u metаfizičkim spekulаcijаmа koje su zаprepаšćivаle ondаšnju jаvnost mješаvinom grаndioznosti i nаivnosti.

Nikolа Teslа je bio očаrаn i osobinаmа ljudskog okа. Zbog pogrešne interpretаcije jednog nаučnog tekstа povjerovаo je u postojаnje neke vrste „fluoroscencije" okа zа vrijeme moždаne аktivnosti. Posvetio je mnogo nаporа želji dа fotogrаfira ljudsku misаo, jer je bio uvjeren dа se intelektuаlnа аktivnost vjerno odražava nа mrežnici.

Freedomtek/DEPO PORTAL - BLIN/a.k.

Znanost će, naravno, jasno reći da li je to čudo prirode ili djelo ljudske ruke, ali obični čovjek ipak vjeruje samo onome što vidi, a ima šta da se vidi. Ni ljepšeg i pitomijeg mjesta ni čudnijeg i nepriličnijeg imena. Zovu ga Visoko, a ono ne može biti niže sem da potone u Fojnicu i Bosnu i otplovi Savom i Dunavom u Crno more. Ime dobilo po nekadašnjoj tvrđavi na brdu Visočica, koje se kao kakva kiklopska stražarnica uzdiže iznad varoši. Visoko se po prvi put spominje 1189. godine u Povelji Kulina bana. Bilo je važno raskršće na drumovima carskim u ovom dijelu Bosne, ali je nesumnjivo da je njegova povijest i starija i burnija, da je ovo nekoć bio prijestolni grad u kojem su krunisani bosanski vladari - da ovdje tek po nešto od sačuvanih starina predstavlja trag turske civilizacije a da je mnogo više onoga što su na ovim prostorima ostavili Iliri i Rimljani.

 

Ne tako davno Visoko je bilo sinonim kožarske industrije, ne samo na prostorima Bosne i Hercegovine i bivše velike Jugoslavije - do u kraj svijeta se čulo za kombinat i njegove proizvode. Sada na to podsjećaju samo lijepi primjerci prerađenih koža koje u prirodnom obliku nekadašnji majstori iz visočke tvornice nude u improvizovanim trgovinama pored prilaznih puteva ka Visokom.

 

Prije tri godine ime Visokog se, međutim, ponovo vinulo u visine. Stara slava visočkih kožara je za tren pala u zasjenak senzacionalnog otkrića da se u ovoj pitomoj, zelenoj dolini navodno nalaze drevne piramide naspram kojih i one u dolini Nila predstavljaju dječju igru. Od tada traje žestoka polemika u kojoj jedni, opčinjeni dokazivanjem da se ovdje kriju nepobitni tragovi postojanja neke civilizacije od prije tridesetak milenija - da je ovo bila neka dolina faraona, mnogo starija od one na obalama Nila, a drugi, pozivajući se na struku i nauku, da je u pitanju samo neobična prirodna pojava, da tu nije ništa tvorila ljudska ruka, odnosno da to nije nikakva dolina piramida i faraona, već velika obmana, plod mašte vještih "varaona" koji na priči o piramidama i faraonima žele da ušićare i uzmu pare naivnim i neznavenim.

 

A sve je počelo prije tri godine kada se Samir Osmanagić, Sarajlija, rodom iz Zenice, kojeg je krvava ratna bura u posljednjem desetljeću dvadesetog vijeka izbacila na drugu obalu Atlantika (skrasio se u Hustonu), ponovo obreo na Miljacki. Tu se na sajmu knjiga sreo sa Senadom Hodovićem, direktorom zavičajnog muzeja u Visokom. Kad je Hodović čuo da se Osmanagić (inače sin Muriza Osmanagića, prvog doktora rudarstva u bivšoj Jugoslaviji), iako po struci ekonomista i politikolog, posvetio tajnama svetskih piramida, da o tome sprema i doktorat, rekao mu: - Ma, hajde bolan, šta se lomataš po svijetu, što ne dođeš kod nas u Visoko pa da vidiš šta su piramide...

 

Znatiželjnom istraživaču je to bilo dovoljno da se ubrzo potom nađe na brdu Visočica iznad Visokog. Tu mu je najprije zastao dah kad je na suprotnoj, jugoistočnoj strani ugledao brdo Plješevicu, skladnih linija i pravilnih trouglastih padina koje se na vrhu stapaju u jednu tačku, a tek potom je shvatio da stoji na drugoj još gorostasnijoj "piramidi" kojoj ni gromovito čuvena Keopsova nije ni do pasa. Brdo Visočica je od tada prozvano Piramidom Sunca, nešto niže uzvišenje Plješevica Piramidom Mjeseca, a treće koje je narod do sada zvao Krstac prekršteno je u Piramidu Zmaja.

 

Već prve, vizuelne analize i posmatranja i snimanja iz zraka pokazali su određene, neobične simetrije - da su ta tri piramidolika brda raspoređena tako da predstavljaju pravilni ravnokraki trokut čiji svaki krak ima oko 2.200 metara. Najvisočija je Piramida Sunca (oko 220 metara), Piramida Mjeseca je četrdesetak metara niža, a Piramida Zmaja najniža - oko 150 metara.

 

A kad su ubrzo počela i prva otkopavanja i ukazale se naslage neobičnih stijena, složenih tako da bi i najvičniji zidar pozavidjeo, krenula je lavina priče, ali i sasvim konkretni istraživački poduhvati. Početni kapital je uložio sam Osmanagić a onda je formirana i posebna Fondacija "Arheološki park: bosanska Piramida Sunca" u koju se slivaju sredstva donatora i dobrotvora, onih koji žele da se "bosansko čudo" istraži kao mogući arheološki fenomen, ali i valorizuje kao velika turistička atrakcija.

 

Kao mještatin, ja sam uvjeren da je ovo čudo koje će vječno trajati i sve više privlačiti ljude iz bijela svijeta da dolaze i vide - kaže Goran Čakić, koordinator istraživačkog tima u Fondaciji, strojarski inženjer koji je, kako veli, zamrzio svoju struku zbog svega što se poslednjih desetljeća događalo na ovom prostoru, zbog propasti ekonomskog sistema, i posvetio se ovom, najblaže rečeno, neobičnom poslu.

 

Naravno da je veoma važno šta će o svemu reći struka i nauka - a ja sam uvjeren da će znanost u konačnom ipak morati da prizna da je ovo djelo ljudske ruke i uma - ali obični čovjek ne vjeruje nikome dok se sam ne uvjeri, dok osobno ne vidi i ne opipa ovo kamenje i ne procijeni da li ga je priroda zaista tako mogla složiti i ozidati ili su to, ipak učinili neki istorijskoj i arheološkoj nauci do sada nepoznati neimari.

Pobornici tvrdnji da bosanske piramide nisu djelo prirode već čovjekove ruke, izračunali su i njihovu približnu starost na osnovu debljine sloja humusa koji ih prekriva. Ako je za stvaranje sloja humusa od jednog centimetra debljine potrebno dvjesto pedeset godina, po toj matematici se dolazi do zaključka da bi bosanske piramide mogle biti stare barem dvanaest milenijuma.

 

Goran Čakić kaže da se za idući mjesec u Visokom priprema jedan veliki međunarodni skup stručnjaka iz ovog područja koji bi trebalo da znanstveno odgovore i odgonetnu zagonetku bosanskih piramida. On posebno ističe zainteresovanost nekoliko egipatskih i američkih stručnjaka za piramide.

 

Na brdu Krstac prozvanom piramidom Zmaja još nisu poduzimani nikakvi konkretni radovi, a ovih dana se u Visokom govorka da bi na tom prostoru mogla biti još jedna piramida, da se u utrobi jednog bezimenog brda u tom krugu takođe krije tvorevina ljudske ruke. Ukoliko se to pokaže tačnim zvaće je, kažu, Piramida ljubavi.

 

Bilo da je to djelo prirode, kako tvrde stručnjaci, bilo da je plod mašte, nesumnjivo je zanimljivo i izazovno da se vidi. U priču o bosanskim piramidama od prije godinu dana je uvrštena i Gornja Vratnica, maleno, egzotično mjestance u jednoj od lijepih zelenih dolina u široj okolini, na oko pet kilometara od Visokog. Oni koji vjeruju u ovu priču i smatraju da sve ovo nije bajka sada dokazuju da je ova istočna kapija Visokog, ustvari, centralno mjesto doline piramida - da se ovdje nalazi grobnica njenih graditelja!

 

Sva pažnja je sada usredsređena na travnatu kupastu, pravilno zaobljenu glavicu koja se poput džinovskog stoga sijena diže iznad Vratnice. To uzvišenje do skoro je izazivalo neko strahopoštovanje i od njega su, kažu, zazirali kosci i čobani a posebno zadocnjeli putnici koje bi tu negdje na drumu noć zatekla.

 

Zovu ga Toprakalija, a ime je izgleda dobilo po nekom glasovitom turskom junaku pred kojim je, kud god je hodio, gdje god bi se pojavio, najprije stizala slava i strahopoštovanje. Našli su se, ipak, oni koji su mu poradili o glavi - poginuo je tu negdje u boju za Vratnicu. Iako je u dolini podno uzvišenja Toprakalija staro tursko groblje, glasoviti junak nije u njemu sahranjen već na samom uzvišenju - posebnom junaku i posebno mesto za vječno počivalo. Na njegovom gotovo tri metra dugom grobu nema uobičajenih turskih nišana već dva klasična mramora po kojima se nikako ne bi moglo zaključiti da je tu sahranjen Musliman.

 

Nakon prvih provjera i ovdje smo prije točno godinu dana započeli otkopavanja, doduše samo na jednom dijelu na kojem su to dozvolili vlasnici imanja - govori Admir Tatar, mladi profesor odbrane i bezbjednosti, koji rukovodi radovima i sav se predao ovom poslu.

 

Sve se radi na čisto dobrovoljnoj osnovi. Počeli smo sa djecom, a poslije su nam pristupili i njihovi roditelji i nakon mjesec dana rada ukazali su se zaista fascinantni rezultati pred kojima niko ne može ostati ravnodušan.

 

Ovdje su otkriveni slojevi ogromnih, pravilnih i potpuno pravilno i simetrično složenih ploča, horizontalno položenih i za oko pet stupnjeva nagnutih prema unutrašnjosti brda. I ovdje je riječ o sitnozrnastom pješčaru, velikim blokovima jednake debljine i istovjetne valovite ornamentike na gornjoj površini, sa fugama jednake širine i uglavnom neispunjenim nikakvim vezivnim meterijalom (najveći dosad otkopani blok je, kako je izračunato, težak više od dvadeset i tri tone): Blokovi su slagani po jednoj utvrđenoj šemi i simetriji - objašnjava Admir Tatar.

 

Na šezdesetak centimetara debele ploče ide sloj gline debeo četrdesetak centimetara, potom sloj pijeska iste debljine. Na to dođe sloj betona slične debljine pa opet istim redom. Georadarskim snimanjima koja su izvršili njemački stručnjaci iz Frankfurta došlo se do podataka da u unutrašnjosti brda postoje određene prostorije i hodnici pa se na osnovu toga pretpostavlja da bi ovo mogla biti grobnica graditelja piramida. Sve to je uglavnom potvrđeno i geološkim bušenjem. Sonda je doprla do sedamdesetog metra u utrobu brda visokog, inače, osamdeset i četiri metra. Na dubini od pedeset četiri metra smo naišli na sloj betona debeo oko četiri metra, potom na šupljinu od oko dva metra pa opet na sloj betona. Zanimljivo je da je sonda naišla u jednom trenutku i na vodu koja je u prvi mah šiknula na vrh brda ali je onda ipak nestala kad je popustio unutrašnji pritisak koji je izbacio.

 

Admir Tatar tvrdi da su na Toprakaliju dolazili i brojni drugi stručnjaci iz inostranstva i da su bili zadivljeni onim što je tu do sada otkriveno. Posebno su bila zanimljiva zapažanja Britanca dr Haria Olfilda, koji je izvršio snimanja specijalnom kamerom i utvrdio da u brdu postoji takozvani energetski vrtlog te da to što na njemu ranije nego igde uokolo okopni snijeg nije ništa čudno:

 

To bi moglo biti i objašnjenje jedne doista nesvakidašnje pojave na ovom uzvišenju: ovdje ponekd i kompas poludi! Inače, pojedini botaničari su već utvrdili da ovdje rastu i neke neobične trave kojih nema nigde drugde sem na padinama brda Visočica, Krstac i Plješevica, odnosno na piramidama Sunca, Zmaja i Mjeseca - kaže Admir Tatar.

 

Odlazeći iz Visokog, u najmanju ruku zbunjen svim onim što sam vidio i čuo o bosanskim piramidama, pomalo i zadivljen upornošću onih koji dokazuju da sve to nije slučajnost, prisjetio sam se jedne misli znamenitog hodoljuba i putopisca Zuka Džumhura. Putujući u nekoj prilici kroz kanjon Morače, on je zapisao da bi bio "smrtni grijeh proći kroz Crnu Goru, a ne prošetati ovom njenom najdužom i najljepšom ulicom...veličanstvenom avenijom, sazdanom u jednom dugom trenutku pijanstva i mahnitanja srdite prirode..."I ono što se može vidjeti u dolini Bosne, u okolini Visokog, zanimljivo je i za divljenje, svejedno da li je plod mašte ili nehog dugog pijanog mahnitanja prirode.

 

Ni ova bosanska priča, naravno, nije mogla proći bez političkih, vjerskih i drugih nadgornjavanja i pokušaja da se dokaže nešto što nema veze ni sa jednom egzaktnom naukom iz ove oblasti. O tome, pored ostalog, govori i jedno pismo Samira Osmanagića Sulejmanu Tihiću u kojim ga obavještava da "antropološka genetika potvrđuje kontinuirano prisustvo ljudskih zajednica na području BiH u periodu od 27.000 godina, što nas čini, pored Baska, najstarijim u Evropi". Slijedi zaključak da "kulturu nisu donijeli u Bosnu narodi srednje i sjeverne Evrope, već obrnuto" i tvrdnja da na prostoru BiH ima 60 posto potomaka Prailira, 30 posto potomaka došljaka iz Ukrajine i 10 posto došljaka sa Bliskog i Srednjeg istoka.

 

"Najveća greška leži u mišljenju da arheologija može dati odgovore na pitanja etnogeneze" - veli nasuprot tome profesor arheologije iz Ljubljane i sekretar Europske asocijacije arehologa dr Predrag Novaković u intervjuu sarajevskom magazinu "Dani", negirajući "brojne autohtonističke teorije, koje bi neznanstvenim metodama željele dokazati kontinuirano prisustvo određenog balkanskog naroda od prapovijesti".

 

Među onima koji čvrsto vjeruje da su visočke piramide djelo ljudske ruke je i poglavar Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Mustafa Cerić, koji govori da "dokazi o postojanju kamenih građevina u Visokom nijesu više stvar vjere jednog čovjeka već pitanje iskrenosti i priznavanja činjenica." Sulejman Tihić je čak zatražio zaštitu za bosanske piramide od Uneskoa, dok je Haris Silajdžić svojevremeno zapazio da je to "dobro za biznis i snažno podržao Osmanagića.

 

Na drugoj strani, pak, brojni stručnjaci iz ovog područja sumnjičavo vrte glavom ili energično negiraju da je to čovjekovo djelo. Pored ostalih i profesor Rudarsko-geološkog fakuletata u Tuzli dr Sejfudin Vrabac, koji je kategoričan da je to "prirodna geološka tvorevina."

 

Radovi na brdu Visočica iznad Visokog, od prije tri godine prozvanom Piramida Sunca, već dvije godine su obustavljeni jer su nadležni procijenili da bi se prekopavanjem piramidolikih, šumovitih padina dugih po 365 metara, mogao ugroziti nesporni arheološki lokalitet na kruni brda - ostaci srednjevjekovne tvrđave Visoki, moćnog uporišta kralja Tvrtka, koja se u dokumentima spominje polovinom četrnaestog vijeka, a vjerovatno je i znatno starije.

 

Prije toga na više mjesta su izvršena određena otkopavanja i provjere koje su pokazale veoma zanimljive detalje. Najinteresantnije su svakako stijene otkrivene na istočnoj okomitoj padini brda do kojih se sa kolskog puta stiže uz oko četiri stotine primitivnih stepenika. Tu se u borovoj šumi ukazuju neobične stijene, ogromne, dosta pravilno, pod uglom od oko šezdeset stupnjeva, uz padinu poredane ploče. Moj mladi vodič Muhamed Delić, jedan od trojice koje Fondacija arheološki park bosanska Piramida Sunca ima u ovom trenutku, govori da je to neka vrsta okamenjenog betona, u svakom slučaju rijetkog kamena kojeg nema nigdje uokolo osim na ostalim piramidama i lokalitetima za koje se smatra da nisu djelo prirode.

 

Kad je vlast zabranila radove na Visočici pažnja je usredsređena na brdo Plješevica na kojem se i sada radi, i na kojem su već napravljena najobimnija istraživanja i otkopavanja. Osim na više mjesta otkrivenih simetričnih naslaga kamena, zidova sitnozrnastog pješčara i kaldrma na kojima i suvremeni keramičari imaju što naučiti, ovdje su vršena georadarska snimanja, bušena i istraživana utroba brda. Sve, kako tvrde, ukazuje da na brdu postoje pravilne, u koncentričnim krugovima složene stijene i unutrašnji otvori i odaje koji, pored ostalog, kriju i zrače neku moćnu energiju, dotle da na ovim visovima i snijeg prije okopni nego dolje u dolini, u podnožju brda.

 

Usporedno s radovima na brdu Plješevica iliti Piramidi Mjeseca, intenzivno se radi i na istraživanju sistema podzemnih prolaza i tunela za koje se također vjeruje da imaju neke veze sa piramidama, da ni tu priroda nije umiješala prste, ali ni da su to ostaci nekakvih drevnih rudokopa jer nema ni traga od bilo kakve rude.

 

Za sada se radi na dva lokaliteta - u krugu bivšeg Kožarsko-tekstilnog kombinata, gdje još nema pristupa bez posebnih propusnica, i na poznatom visočkom izletištu Ravne: I po onome što je do sada otkriveno i po onome što je ovdje sačuvano kao predanje, vjeruje se da se u ovoj dolini krije čitava mreža podzemnih puteva koji povezuju piramide - kaže Muhamed Delić. - U tom pogledu su naročito indikativni tuneli na brdu Ravne na oko dva kilometra prave linije zapadno od Piramide Sunca ka kojoj su svi prolazi i usmjereni... Posjetitelje i znatiželjnike, koji uvijek vrve ako je vrijeme lijepo, pred ulazom dočekuje stražar Edo, jedan od onih koji danonoćno čuvaju i bdiju nad ovim gradilištem. Svima najprije dijeli žute i crvene plastične kacige, potom pali moćni agregat i pred grupom kreće uskim, osvijetljenim, rudarski podgrađenim i osiguranim hodnicima u kojima se gdjegdje ni oni osrednjeg rasta ne mogu normalno ispraviti, a da glavom ne dotaknu tavanicu.

 

Do sada je kroz poroznu, pjeskovitu podlogu raščišćeno i podgrađeno oko dvjesto pedeset metara, što glavnog, što bočnih tunela. Osim dosta rijetkih, uobičajenih pećinskih ukrasa, pažnju naročito privlači neobično krupno kamenje na čijim se glatkim kao brušenim površinama primjećuju neki čudni tragovi i znaci nalik na neko, nauci do sada, nepoznato pismo. Niko do sada nije uspio da rastumači njihovo značenje ali je nesumnjivo da su veoma stari i da se ne mogu upoređivati sa drugim sličnim pećinskim porukama i crtežima.

 

U glavnom tunelu ima nekoliko pravilno i na jednakom rastajanju raspoređenih raskrsnica na kojima se pod uglom od devedeset stepeni desno i lijevo granaju manji tuneli i otvori za ventilaciju, što vodiči tumače kao nepobitan dokaz da sve ovo nije igra prirode nego djelo ljudske ruke i potrebe.

 

Slični su i tuneli u krugu KTK, ali oni još nijesu potpuno spremni i dostupni za posjete - govori Muhamed Delić, koji objašnjava da je u tim tunelima nekada bilo skladište hemikalija za štavljenje i preradu kože, a da to, ustvari, predstavlja prolaze kojima se stizalo do utrobe Piramide Mjeseca, odnosno do podnožja brda Plješevica.

 

Goran Čakić tvrdi da su ovdje do sada najviše posla završili dobrovoljci i entuzijasti, oni koji vole Visoko i žele da od ovoga naprave trajnu atrakciju. Oni koji primaju plaću takođe zavise od dobrotvora i od onoga što se kao donacija slije u kasu Fondacije, a najveći donator do sada je nesumnjivo Samir Osmanagić.

 

I dok se stručnjaci, ali i dokoni namjernici preganjaju oko visočkih piramida, oni vještiji su prionuli na posao i na vrijeme shvatili da se tu može ubrati para. To je posebno vidljivo u podnožju brda Plješevica, odnosno Piramide Mjeseca gdje je postavljeno već nekoliko ugostiteljskih i drugih prodajnih objekata za suvenire i drugo što može privući pažnju sve brojnijih turista i namjernika. Dževad Fejzić, tako, na svom imanju u podnožju brda poziva na predah u hladovini guste šume, a kad nema gostiju u blizini i sam otkopava jedan mozaik stijena i pokazuje ga radoznalima. One, pak, koji se pješke popnu na brdu, na lijepoj zaravni dočekuje Senad Begovac koji, sem što je dopustio da mu se imanje prekopava i što i sam u tome učestvuje, hladi piće za umorne posjetioce, a gdjekad i jagnje na ražnju okrene...

Piše: Budo Simonović

 

 

Otkrivena tajna piramida
Dana 15.02.2013. prisustvovala sam znanstvenom predavanju dr. sc. Semira Osmanagića održanom na Ekonomskom fakultetu u Splitu. Isprva sam bila skeptična i mislila kako je cijela ta priča o nekim tamo bosanskim piramidama samo još jedan dobar marketinški projekt koji bi trebao privući turiste u Bosnu i grad Visoko. Ipak, kako sam već prihvatila zadatak da popratim ovo predavanje, moj otvoreni um i ja smo se udobno smjestili u Velikom amfiteatru fakulteta kako bismo čuli što to naš Semir iz Bosne ima za reći. Iskreno govoreći, nije mi žao što sam otišla na predavanje jer sam na kraju bila šokirana, ali samo pozitivno. Spoznaje dr. sc. Semira Osmanagića dovele su do toga da je jedan, za svijet mali i većini dosada nepoznat grad Visoko dobio važno mjesto na karti urizma. Osim toga, važno je naglasiti kako ova saznanja nisu bitna samo za Visoko, Bosnu ni turizam. Iza otkrivene tajne piramida radi se o nečemu puno većih razmjera i toliko snažnom da bi moglo ispisati nove stranice povijesti ljudske civilizacije. Prema Osmanagiću, sve što su nas učili o drevnoj prošlosti je pogrešno. Na sam spomen riječi piramida većina će ljudi pomisliti upravo na Egipat. Iako su egipatske piramide najpoznatije, one nisu jedine. Piramide nisu građene samo u Egiptu, one su građene diljem zemaljske kugle: u Srednjoj Americi (Meksiko, Gvatemala, Honduras, ...), u Južnoj Americi (Peru, Bolivija), na Kanarskim otocima, Mauricijusu, sjevernom Sudanu, Kini, Kambodži, Italiji, BiH, ... Bosanska dolina piramida predstavlja kompleks od pet piramida: Sunca, Mjeseca, Zmaja, Zemlje i Ljubavi. Ipak, piramida Sunca je ona koja privlači najveću pozornost zbog činjenice da je najviša i najstarija piramida na svijetu. Procijenjena minimalna starost piramide Sunca je 24.800 godina (+/- 200 godina), za razliku od onih u Egiptu čija se starost procjenjuje na tek nekih 4600 godina. Mnoštvo je dokaza koji upućuju na to da se ovdje radi upravo o piramidama, odnosno fascinantnim tvorevinama koje nisu djelo majke prirode, već neke davne, visokonapredne civilizacije. Samo neki od tih dokaza su savršeno obrađeni kameni blokovi koji se današnjom tehnologijom ne mogu napraviti, čvrstoće oko 70 MPa, za razliku od ovih današnjih, čija je čvrstoća oko 30 MPa. Stranice piramida poklapaju se sa stranama svijeta: istokom, zapadom, sjeverom i jugom, a otkrivena je i mreža podzemnih prostorija. Spajanjem vrhova triju piramida, Sunca, Mjeseca i Zmaja, dobivamo jednakostranični trokut. Ukoliko ta tri vrha spojimo s rijekama Fojnicom i Bosnom, utoliko ćemo dobiti "Cvijet života" ("Flower of Life"). Ono što ovo predavanje čini fascinantnim nisu same piramide niti dokazi o njihovu postojanju. OTKRIVENA TAJNA PIRAMIDA daje odgovor na pitanje o svrsi piramida, i to ne samo onih bosanskih, već svih piramida svijeta. Prema Osmanagiću, graditelji piramida su bili svjesni toga da je izvor energije smješten u zemljinoj unutrašnjosti. Piramide se ponašaju kao energetske mašine, a zbog svog specifičnog oblika i spiralnih tunela pojačavaju energiju koja polazi iz izvora. Ovaj se koncept lako može povezati sa Teslinim transformatorom, nehercijanskim valovima i ideji o besplatnoj energiji za sve. Naime, Teslini valovi su oni čija se energija ne gubi s kvadratom udaljenosti, nego pojačava. Tesla je energetsku zraku iz svog laboratorija poslao u atmosferu, a onda je usmjerio u kuće i tvornice te tako osvijetlio 10.000 domaćinstava. Energetska zraka izmjerene frekvencije od 28 kHz prolazi kroz piramidu Sunca. Ove spoznaje prijete današnjem monopolu električne energije i zato ne spadaju u interese moćnika jer bi njihovom potvrdom i ostvarenjem došlo do početka realizacije sna o slobodnom društvu. Također, u tunelima podzemnog labirinta Ravne izmjerena je velika koncentracija negativnih iona od čak 18.000 što upućuje na to da boravak u njima blagotvorno utječe na zdravlje ljudi. Negativni ioni uništavaju bakterije, suzbijaju različite bolesti i dovode čovjekovo zdravlje u ravnotežu. Usporedbe radi, u prirodi dosad najviša koncentracija negativnih iona je izmjerena u planinama i ona iznosi 5.000. U Bosanskoj dolini piramida mjerena je i biofotonska energija Bovijevom skalom. Broj 8.500 je karakterističan za osobe izvrsnog zdravlja. Mjerenja u Bosanskoj dolini piramida su pokazala vrijednost od 15.000 na ulazu u labirint, a u samoj ljekovitoj komori čak 25.000. Ovdje pronalazimo poveznice s istraživanjima oca alternativne bioelektrične medicine, dr. sc. Royal Raymond Rifea, koji je otkrio da se valovima određenih frekvencija mogu ubiti svi paraziti i u potpunosti izliječiti svaka bolest pa čak i rak. To nije išlo u prilog farmaceutskoj industriji ni Američkom zdravstvenom udruženju (AMA) pa su našli način da zataškaju vijesti i unište dokaze radi daljnjeg ubiranja profita milijuna bolesnih diljem svijeta. Ove i još mnoge činjenice postavljaju neka nova pitanja i otvaraju vrata misterija. Konvencionalna znanost nema konkretne odgovore ni objašnjenja. Zbog toga je lakše sve poreći i zatvoriti oči pred živom istinom. Sve ono što se ne uklapa u postojeći sustav vjerovanja je odbijeno i skriveno od javnosti i medija. Međutim, stvarnost je itekako drugačija, a alternativna povijest iz domene zabranjene arheologije je ona koja nam tu stvarnost nastoji približiti i razotkriti uz pomoć vidljivih, opipljivih i nepobitnih dokaza. Kraj predavanja dr. sc. Semira Osmanagića je očekivano izazvao ovacije sveprisutnih i pobrao veliki pljesak. Svima toplo preporučujem da posjete bosansku dolinu piramida uz poruku: "Samo otvoren um prima mudrost. Samo otvorene ruke primaju darove. Samo otvoreno srce prima ljubav."
IZVOR: http://szssplit.hr

 

 

 

Osmanagić u Splitu: "Piramide su proizvodile besplatnu energiju"
Tko je i kada gradio piramide diljem svijeta i dalje ostaje nepoznanica, no čini se da su istraživači koji su radili u bosanskoj Dolini piramida otkrili koja im je bila svrha. Dr. Semir Osmanagić, antropolog koji je 2005. godine otkrio bosanske piramide, kaže da je gotovo sve što nas uče o drevnoj prošlosti pogrešno te da će vrijeme pokazati da je jedna od najvećih povijesnih prijevara ta da su piramide građene kao grobnice faraona. Nakon što su četiri nezavisna stručnjaka došla do istih rezultata mjerenja da vrhovi bosanskih piramida emitiraju zraku elektromagnetskog zračenja od 28 kHz to je otkriće dobilo međunarodnu verifikaciju, ali je dalo i odgovor na pitanje što su zapravo piramide i zašto su se gradile. Piramida je inteligentna energetska mašina koja emitira nehercijanske Tesline valove. Kada je Tesla svoju zraku iz laboratorija poslao u atmosferu ona se vratila i osvijetlila 10 tisuća domaćinstava. Oblik piramide je najmoćniji energetski oblik, a s tunelima unutar piramide koji se spiralno penju prema vrhu dobijemo zapravo pojačivač postojećeg izvora energije. Graditelji piramida znali su da se taj izvor nalazi u zemljinoj jezgri. To dokazuje da je čista energija moguća, količine su neograničene i to nas navodi na zaključak da je besplatna energija moguća. Jednog dana će ta energija postati dostupna svima nama i to će biti prvi stup slobodnog društva - kazao je Semir Osmanagić u ponedjeljak u Domu HV-a u Splitu na predavanju o bosanskoj Dolini piramida. Drugi stup slobodnog društva bit će slobodno kolanje informacija i znanja – dodao je Osmanagić. Bosanske piramide su kao i ostale piramide svijeta povezane mrežom podzemnih tunela koji su najvjerojatnije služili kao lječilišta. Dok je na Igmanu, koji se smatra najzdravijim mjestom u BiH, izmjerena količina od 5000 negativnih iona po metru četvornom, u tunelima je čak 18.000 negativnih iona na jednakom prostoru, a snimanja posebnim kamerama koja su provedena prošlo ljeto pokazala su da boravak u tunelima ima blagotvoran utjecaj na ljudsku auru. Snimali smo auru prije ulaza u tunele i na snimci su vidljiva oštećenja, no nakon boravka u tunelima oštećenja na auri su nestala – rekao je Osmanagić. Splićanima je ispričao kako je otkrio bosanske piramide te s kakvim se sve problemima suočavao kada ih je odlučio ozbiljnije istražiti. Iako je očekivao podršku BiH vlasti, jer bi se projekt itekako dobro mogao turistički iskoristiti i tako unijeti barem tračak svjetla u ratom razrušenu ekonomiju, podrška ne samo da je izostala nego su istraživanja na sve moguće načine pokušali zaustaviti. Tako su cijelu Piramidu Sunca proglasili zaštićenom zonom, a iako se u zaštićenom pojasu mogu vršiti arheološka istraživanja uz uvjet da se izradi poseban projekt, onaj koji je Osmanagić napravio sa stručnjacima s Fakulteta arheologije iz Kaira, odbijali su tri puta bez pismenog obrazloženja. Slučaj je završio na sudu jer je neprofitna Fundacija Bosanska piramida sunca, koju se osnovao Osmanagić, tužila državu. Predmet je četiri godine stajao u ladici Kantonalnog suda u Sarajevu, a nakon promjene vlasti sud je uvažio tužbu i istraživanja na Piramidi Sunca ponovno su nastavljena u ljeto prošle godine. Problema su imali i arheolozi diljem svijeta koji su istraživali bosanske piramide i dolazili do dokaza koji su potvrđivali Osmanagićevu tezu o njihovom postojanju. Kada sam otkrio piramide govorili su mi što ih barem nisi otkrio u Americi, oni bi napravili novi Las Vegas, milijuni bi se slijevali. Govorili su mi i što ih barem nisi otkrio u Hercegovini oni bi odmah napravili novu Gospu. Nakon što su egipatski arheolozi potvrdili da su bosanske piramide rađene ljudskom rukom u Kairu je održan sastanak na temu: "Utjecaj otkrića bosanskih piramida na Egipatski turizam". Pretpostavili su da bi oko 20 posto ljudi umjesto u Egipat odlučilo za Bosnu te da bi to za njih značilo gubitak od tri milijarde dolara. Egipat od piramida zaradi 15,5 milijardi dolara godišnje, Meksiko pet milijardi dolara, a činjenica je da je arheološki turizam postao gospodarski pokretač u tim zemljama – tvrdi Osmanagić. Nakon sedam godina i 300 tisuća sati istraživanja čini se da bolji dani za BiH arheološki turizam ipak dolaze. Unatoč brojnim postavljenim preprekama, vlasti ipak nisu uspjele ubiti ljudsku znatiželju, pa je tako do nedavno gotovo nepoznati gradić Visoko, smješten tridesetak kilometara od Sarajeva, posjetilo više od pola milijuna ljudi iz cijelog svijeta.
www.piramidasunca.ba

 

 

CHRISTOPHER DUNN: "PIRAMIDA JE USTVARI MAŠINA ZA PROIZVODNJU ENERGIJE"
CHRISTOPHER DUNN AUTOR JE BESTSELERA O PIRAMIDAMA "THE GIZA POWER PLANT: TECHNOLOGIES OF ANCIENT EGYPT ". PO STRUCI JE INŽINJER S VIŠE OD 45 GODINA ISKUSTVA. U POSLJEDNJIH 28 GODINA OBJAVIO JE VELIKI BROJ ČLANAKA I KNJIGA I POJAVIO SE U NEKOLIKO DOKUMENTARACA KOJI OBRAĐUJU TEME PIRAMIDA KAO ENERGETSKIH MAŠINA. Rođen je u Manchesteru (Velika Britanija) gdje je radio u tamošnjoj inžinjerskoj kompaniji. U Sjedinjene Americke Države odselio je 1969. Trenutno je menadžer odjela za inžinjersko projektovanje i upravljanje laserima u Danville Metal Stamping kompaniji. Dunn je svoju odiseju s piramidama započeo 1977., a nakon što je pročitao knjigu Petera Tompkinsa "Tajne Velike piramide". Nakon uvida u scheme Keopsove piramide, Dunn je zaključio da je ona ustvari gigantska mašina. U otkrivanju svrhe i funkcije ove mašine uveliko mu je pomoglo njegovo inžinjersko iskustvo. U toku bavljenja piramidama, objavio je desetine članaka uključujuci i najpoznatiji "Napredne mašine drevnog Egipta" koji je objavljen u "Analogu" 1984. Nakon toga, objavio je i istoimenu knjigu. Dunn je snimao dokumentarce za Discovery Channel, Travel Channel, Pax Television and Lifetime Television dajući alternativni pogled na svrhu piramida. Najjačim dokazom za postojanje drevnih civilizacija mnogo naprednijih od naših, Dunn smatra nevjerovatnu preciznost granitnih artifakata starog Egipta. Chris Dunn dao je intervju za Fenu tokom boravka u Minhenu, gdje učestvuje u radu naučne konferencije "Istraživači koji su zauvijek promijenili svijet piramida" zajedno sa Josephom Davidovitsem, Grahamom Hanckokom i Semirom Osmanagićem. Nakon konferencije, Hanckok i Dunn dolaze u posjet BiH i Bosanskoj dolini piramida dok će Davidovits u BiH boraviti od 24. do 26. marta. Na pitanje šta je to što ga je inspirisalo da traga za odgovorima o drevnim civilizacijama, Dunn je pojasnio da je oduvijek bio nezadovoljan odgovorima koje nudi zvanična nauka. "Interesovalo me zašto bi neko pravio ogromnu građevinu, Keopsovu piramidu, samo za jednog čovjeka. Otišao sam u Egipat zajedno sa kolegama iz svoje kompanije i tamo smo otkrili nevjerovatne stvari poput bakarnih dioda unutar Velike piramide, ostataka soli u tzv. Kraljevoj i Kraljicinoj odaji te smo na kraju razvili teoriju da je piramida, sa svim svojim prolazima, prostorijama i uglovima, ustvari mašina za proizvodnju energije", pojasnio je za Fenu Dunn. Ono što ga je posebno zainteresovalo bila je perfektna simetričnost statua koje predstavljaju Ramzesa II u Karnaku, Luxoru i ostalim hramovima u Egiptu. "To je bilo izuzetno uzbudljivo otkriće. Nevjerovatna simetričnost, do u milimetar, lijeve i desne strane njegovog lica nešto je što mi danas postižemo s kompjuterski programiranim mašinama. Ali, kako su to radili drevni Egipćani pitanje je koje još nema odgovora", kazao je Dunn. Dodao je da je široko rasprostranjeno mišljenje da su ljudi prije 4.500 godina kada su, navodno, piramide građene, imali samo bakreno oruđe. Prosto je nevjerovatno da su mogli obrađivati granit, koji je mnogo tvrđi materijal od bakra, s inferiornim oruđem. "To je meni kao inžinjeru neshvatljivo i moramo se pozabaviti nekim drugim teorijama. Kada se nađete na licu mjesta, ispred statue koja je obrađena nevjerovatnom preciznošću, bez ikakovog odstupanja, i vidite elipsaste oblike, poput kraljeve krune izrađene u granitu, jasno vam je da se to nije radilo s dlijetom i čekićem, već s mnogo naprednijim alatom", pojasnio je Dunn. Onda, kako je moguće da arheolozi nikada nisu našli ostatke tih naprednih alata i materijala? "Mislim da je to vrlo lako objasniti. Probajte zamisliti da naša civilizacija nestane u nekoj kataklizmi. Za hiljadu ili više godina ne bi bilo metalnih ostataka koji bi ukazivali na našu razvijenost. Sve bi korodiralo i vremenom se pretvorilo u prah", dodao je Dunn. Dunn i danas istražuje nevjerovatnu preciznost obrade statua, obeliska i stubova u hramovima drevnog Egipta.
www.24sata.info

 

Osmanagić: "Moćnici strahuju da se u Visokom nalazi izvor nove i besplatne energije"
Zaboravite sve što ste do sada mislili da znate o piramidama. Jer, nije tačno da su piramide građene samo u Egiptu i da su ih kao grobnice gradili njihovi vladari faraoni. Piramide su građene po cijelom svijetu, na svim kontinentima, u Kini, Mauricijusu, Hondurasu, Gvatamali, Meksiku, Salvadoru, Boliviji, Peruu, Meksiku, Japanu, Kanarima, SAD-u, naravno u Egiptu, te u Visokom u Bosni i Hercegovini. To se bez pretjerivanja slobodno može nazvati epohalnim otkrićem koje će promijeniti dosadašnju historiju. Ove je spoznaje početkom februara u nesvakidašnjem trosatnom predavanju u sisačkom "Kazalištu 21", iznio pronalazač Bosanskih piramida dr. Sernir Osmanagić (51) iz Sarajeva, najmlađi inostrani član čuvene Ruske akademije prirodnih nauka iz Moskve, te član Aleksandrijskog društva arheologa iz Egipta, najuglednije i najistaknutije naučne institucije za piramide u svijetu. Jedinstveno predavanje ovog sve poznatijeg istraživača piramida, koji je uzburkao svjetsku javnost, došlo je čuti mnoštvo Sišćana, medu kojima je bio znatan broj mladih ljudi, posebno srednjoškolaca i studenata. Zajednički su ga organizovali "Knjižnica i čitaonica grada" Siska i Vijeće bošnjačke nacionalne manjine grada Siska na čelu sa njegovim predsjednikom prof. Aganom Velićem, zamjenikom gradonačelnika Siska. Dosadašnja naučna saznanja dd su piramide u Egiptu gradili faraoni za svoje grobnice, dr. Osmanagić je nazvao jednom od najvećih neistina i falsifikata plasiranih u zadnjih 200 godina. Kao argumenat, dr. Osmanagić navodi najstarije egipatske piramide u Gizi u kojima nije pronađena niti jedna mumija iz doba njihovog građenja, koje još svijetu skrivaju svoje astronomske, geometrijske, matematičke, građevinske i spiritualne tajne, na koje egiptolozi nemaju naučno utemeljeno objašnjenje. "Piramide nemaju ništa sa faraonima, one nisu grobnice, one su prije svega arhitektonsko djelo", mišljenje je Osmanagića. Ovaj doktor nauka, koji je proteklih 20-ak godina istraživao piramide u Kini, Mauricijusu, Hondurasu, Egiptu, Kanarskim ostrvima, Meksiku, Salvadoru, Boliviji, Gvatemali, Peruu i drugim dijelovima svijeta, smatra da sve piramide imaju iste ili slične oblike i svojstva, te da su one, kako je to rekao, svojevrsni energetski strojevi. Većina piramida u svijetu, prema Osmanagićevim spoznajama, orijentisana je prema stranama svijeta. Pozvao se na Geodetski zavod Bosne i Hercegovine koji je na vrhu piramide Sunca u Visokom u Bosni i Hercegovini 2005. i 2006. instrumentima utvrdio da je orijentacija te piramide idealna prema kosmičkom svjetlu. Do sada se smatralo da čuvena Keopsova piramida u Egiptu ima najbolju orijentaciju prema sjeveru, jer je njeno odstupanje od perfektnog sjevera iznosilo 0 stepeni i 2 minute, dok je odstupanje sjeverne strane Bosanske piramide Sunca prema sjeveru 0 stepeni 0 minuta i 12 sekundi. "Nesumnjivo je da piramide nisu djelo prirode, već da su umjetna tvorevina, da su djelo ljudskih ruku, djelo napredne, a ne primitivne kulture, jer inžinjeri i sada ni uz najsavremeniju tehnologiju, ne bi mogli napraviti takve građevine", tvrdi dr. Osmanagić, koji sa podsmjehom odbacuje optužbe dijela uticajnih naučnih krugova da je "varalica iz Amerike", jer umjesto manipulacija istinom, svijetu nudi naučne argumente, dokaze koje su utvrdili vodeći svjetski naučnici za tu oblast. Dr. Osmanagić je zaprepastio svijet kada je prvi put 2005. godine objavio da je na brdu Visočica, koji se proteže iznad grada Visokog u BiH, otkrio Bosansku dolinu piramida u kojoj se nalazi pet unikatnih kamenih građevina u obliku piramida. Najveću je nazvao Bosanskom piramidom Sunca, brdo do nje nazvao je Bosanskom piramidom Mjeseca, dok je ostale tri manje piramide, koje čine jedan kompleks, nazvao Piramidom bosanskog Zmaja, Hramom Zemlje i Bosanskom piramidom Ljubavi. Na predavanju u Sisku. dr. Osmanagić se prisjetio kako je došlo da je uopšte otkrio piramide u Visokom, kako je otkrivena ta epohalna tajna. Prisjetio se da ga je u aprilu 2005. godine, kao već iskusnog i priznatog istraživača piramida u svijetu, u Visoko pozvao direktor tamošnjeg Muzeja prof. Senad Hodović , koji ih je, nakon prijema u prostorijama Muzeja, odveo na obližnje brdo Visočica na kome se i sada nalaze ostaci srednjovjekovnog grada Visoki. Usputne riječi prof. Hodovića, da se u vidokrugu Visočice nalaze tri kraljevska stolna mjesta, te da je brdo na kome se nalaze prirodni fenomen, jer ima oblik piramide, zainteresovalo je dr. Osmanagića, jer, po njegovim riječima, priroda rijetko kada i nešto gdje oblikuje brda kao pravilne geometrijske oblike. Kako su se nalazili na vrhu brda Visočica, pogled mu je privuklo obližnje znatno niže brdo Plješevica, koje je bilo potpuno obraslo šumom, čije su tri strane imale pravilnu plohu podjednake površine. Iste je oblike vidio i na piramidama koje je istraživao u Srednjoj i Južnoj Amenci, jer, kako su mu govorila njegova dotadašnja saznanja, piramide dolaze u parovima, jedna je veća, a druga manja. Ovdje su to bila ta dva brda, viša Visočica i niža Plješevica. Uzeo je kompas u ruke, i svom domaćinu rekao: "Nalazimo se na vrhu piramide Sunca, a ono brdo je piramida Mjeseca. Prof. Hodović mu je pokazao obližnje brdo koje se zove Perun. Podsjetivši se da je Perun kod stanh Slavena bio Bog groma, zaključio je da je to područje nekada bilo izloženo čestim grmljavinama i munjama. Nantzale su se asocijacije koje je stekao istraživanjima piramida po brojnim dijelovima svijeta. U svom eseju o tom momentu, dr. Osmanagić je zapisao: "Kamene kugle Bosne... energetsko pražnjenje sa neba... asocijacija sa Kostarikom. Zaista, Bosna je nekada bila energetsko čvorište ovog dijela svijeta". Na nekoliko mjesta na tom brdu naišao je na kamene ploče koje su virile iz trave. Da li su to ostaci srednjovjekovne Bosne ili ostaci starije civilizacije? Da li je to djelo prirode ili djelo ljudskih ruku?, zapitao se tada dr. Osmanagić. Kada su se spustili u dolinu, iz automobila je izvadio svoju knjigu "Civilizacije prije početka zvanične historije" sa fotografijama meksičkih piramida, te prof. Hodoviću rekao da je brdo sa koga su se spustili i njegova okolica arhitektura piramida. Konture brda u Visokom bile su iste kao i meksičke piramide. Čak je i plato meksičke piramide bio po izgledu jednak vrhu brda Visočica. Još je jednom pogledao prema visočkim brdima. Opet je vidio dvije od četiri stranice piramidalnog oblika. To je to, zaključio je, i odlučio istraživati. Nakon tog slučajnog otkrića, dr. Osmanagić je kao svaki iskonski istraživač, u maju, junu i julu 2005. godine ostao u Visokom tražeći saglasnosti sa sondažno bušenje na Visočici, da se vidi da li je to brdo čiji je oblik napravila priroda tokom vijekova, ili je, ipak, riječ o piramidama, dok se ispod sloja zemlje i šume nalaze obrađeni kameni blokovi koji čine građevinu nalik na piramidu. Prva geološka bušenja napravljena su polovicom avgusta 2005. godine i ona su nedvojbeno potvrdila da se ispod sloja zemlje nalazi kamena građevina piramidalnog oblika. To su potvrdila i sva daljnja istraživanja. "Na osnovu satelitskih, radarskih i georadarskih snimanja na piramidi Sunca, utvrđeno je da je riječ o najvećoj kamenoj građevini piramidalnog oblika na svijetu, građenoj od kamenih blokova vezanih cementnim materijalom. Otkriveno je postojanje mreže tunela unutar te građevine", otkrio je dr. Osmanagić. "Piramida Mjeseca u Visokom jedinstveni je građevinski objekt građen kombinacijom popločnih terasi i glinenih slojeva, otkriveno je istraživanjima. Mozaici na popločenim terasama pokazuju izuzetnu vještinu graditelja koji su ih gradili. To ne može biti djelo prirode, to može biti samo djelo ljudskih ruku", smatra dr. Osmanagić. Ispod Bosanske doline piramida u Visokom otkriveni su podzemni tuneli u prosječnoj dubini od 20 metara, pronađeni su bočni prolazi zatvoreni kamenim zidovima. Istraživači su pronašli obrađene kamene blokove u podzemnim labirintima, te nekoliko prostorija, od kojih jednu veću koja bi se mogla nazvati čistilištem jer ima jaku pozitivnu energiju, U podzemnim tunelima pronašli su i podzemno plavo jezero. Dr. Osmanagić je ispričao i priču o pronalasku obrađenog kamenog bloka na postolju. Kada su ga pomaknuli i premjestili na drugo mjesto, pojavila se voda, kao da su poremetili energetske tokove. Kameni blok su vratili na prvobitno mjesto i doticanje vode je stalo. U toku je ispumpavanje vode iz podzemnih tunela kako bi mogli nastaviti iskapanje podzemnih tunela koji vode prema piramidi Sunca, te prema Visokom. Podzemnim tunelima probijaju se na osnovu mjerenja kako ne bi poremetili unutrašnje tokove. Na jednom kamenom bloku našli su razne do sada potpuno nepoznate simbole i to bi mogli biti tragovi jednog od najstarijih pisama u Evropi. Obavljena su satelitska i termalna snimanja koja su pokazala da le voda u podzemnim tunelima brže hladi od prirodnih brda zbog postojanja unutrašnjih prostorija i hodnika. Dok boravite u tim podzemnim tunelima, osjećate se puno bolje i zdravije. Iscjelitelji tvrde da voda u tunelima djeluje na izlječenje od astme, karcinoma i alergija, ali, naravno, to treba i naučno dokazati, te će dr. Osmanagić i njegov tim nastaviti istraživanja kako bi i to provjerili. Bosanska dolina Piramida u Visokom postala je svjetska arheološka atrakcija koju godišnje posjeti preko 500.000 turista iz cijelog svijeta. Ostaje enigma ko je gradio te piramide i koja je bila njihova namjena. Da li su to bile energetske mašine, kako ih naziva dr. Osmanagić ili nastambe najstarije civilizacije? Dosadašnja istraživanja nekih materijala nađenih na tom lokalitetu govore da su te građevine stare oko 12.000 godina, što pripada kraju Ledenog doba. Bosanske piramide očito kriju neku veliku tajnu koja još nije otkrivena i pitanje je hoće li ikada biti. Jer, istraživanja su pokazala da na vrhu te građevine postoji energetska zraka koja je sve jača što se udaljava prema nebu. Skepsa naučne elite, prema riječima dr. Osmanagića, govori da moćnici možda strahuju da se u Visokom nalazi izvor nove i besplatne energije. Kako bilo, u Visokom se piše nova historija.
www.24sata.info

 

Energetska isijavanja Bosanskih piramida
Tim istraživača iz Hrvatske na čelu s fizičarem Slobodanom Mizdrakom iz Zagreba boravio je u Bosanskoj dolini piramida 10-11.04. 2010. Domaćini su im bili predstavnici Fondacije "Arheološki park: Bosanska piramida Sunca", među kojima osnivač Fondacije i voditelj projekta istraživanja bosanskih piramida dr. Semir Osmanagić i vodeći arheolog Fondacije mr.sci. Mislav Hollós. Prilikom obilaska arheoloških lokacija primjenjene su nedestruktivne metode mjerenja isijavanja energije. Upotrijebljeni su slijedeći instrumenti: Gaussmetar EMF 823 sa internom sondom i EMF 828 s vanjskom 3D sondom. Uređaji su industrijski kalibrirani, velike osjetljivosti i tačnosti. Upotrijebljena su i dva pomoćna instrumenta: osciloskop i spektrometar. Na tri lokacije zabilježena su znatnija odstupanja zračenja od neposredne okoline. I mada je riječ o preliminarnim podacima, može se zaključiti da postoji prisustvo ultrazvuka na ovim lokacijama i da se njegove karakteristike podudaraju na ovim mjestima. Naime, riječ je o kontinuiranom prisustvu ultrazvuka, istih frekvencija (28 kHz) i istog sinusoidnog oblika koji se pojavljuje u centru platoa na vrhu Bosanske piramide Sunca, centru platoa na vrhu tumulusa u Vratnici te bočnim prolazima u prahistorijskom podzemnom kompleksu "Ravne". Prilikom dolaska do vrha Bosanske piramide Sunca čitavom zapadnom stranom aparati nisu zabilježili postojanje ultrazvuka. Iznenada se pojavio na samom vrhu piramide i to samo u radijusu od jednog metra. Kako se udaljava od centra zračenja, prisustvo ultrazvuka naglo pada, da bi se potpuno izgubilo izvan radijusa od samo pet metara. Slično je i s tumulusom u Vratnici. Ultrazvuk se pojavljuje na samom vrhu ove strukture i vrlo brzo se gubi kada se odmakne od središta tumulusa. Ispitivanja tima iz Zagreba se podudaraju s ranijim rezultatima istraživanja u Visokom geofizičara ruskog Schmidt instituta iz Moskve (dr. Olega Khavroshkina i dr. Olega Tsyplakova) te Britanca dr. Harryja Oldfielda. Donja granica ultrazvuka je 20 kHz i to je limit iznad kojeg čovjek ne može da čuje. Drugim riječima, locirani ultrazvuk u Bosanskoj dolini piramida nije u opsegu ljudskog slušnog aparata. Za nastanak ultrazvuka potreban je izvor koji može biti: mehaničke prirode (28kHz znači izazivanje 28.000 udaraca u sekundi), elektro-magnetna indukcija (dakle elektro ili magnetna tehnologija) ili stisnuti kvarcni kristal (piezoelektrična tehnologija). Postavlja se pitanje koja od ovih tehnologija proizvodi kontinuirani ultrazvuk unutar Bosanske piramide Sunca i tumulusa u Vratnici, koji se zatim fokusirano kreću kroz njihove vrhove? Jasno je, zasada, samo jedno: ovdje nije riječ o prirodnoj pojavi. Objašnjenje ovog fenomena će nas približiti rasvjetljavanju tajne bosanskih piramida. Stoga ovo istraživanje ima pionirski značaj za nauku o piramidama u XXI stoljeću i mijenjanju vladajuće dogme o svrsi ovih struktura građenih na pet kontinenata.
www.bihac.net

 

CHRISTOPHER DUNN OBIŠAO PIRAMIDE U VISOKOM: OVO JE MISTERIJA!
Nakon posjete Bosanskoj dolini piramida sa sigurnošću mogu reći da je ona produkt ljudskog djelovanja, izjavio je u srijedu na konferenciji za novinare u Sarajevu američki inžinjer, naučnik i istraživač Christopher Dunn. Dunn je u izjavama za medije istakao da je posebno impresioniran podzemnim tunelskim kompleksom za koji je, rekao je, više nego očigledno da je nastao djelovanjem ljudske ruke te dodao kako smatra da je na ovoj lokaciji djelovala tehnološki visoko razvijena civilizacija. "Naravno, potrebno je još mnogo istraživanja i osobno se divim upornosti arheologa, antropologa, pedologa i geofizičara, kao i svih ostalih koji su uključeni u ovaj veliki projekt. Ovo što imate u Visokom je velika misterija", kazao je Dunn. Dunn je autor bestselera "Giza Power Plant" i "Lost Technologies of Ancient Egypt", koji su produkt 35-godišnjeg Dunnovog istraživanja monumenata u Egiptu. Na pitanje novinara da li misli da su i bosanske piramide energetske mašine kao što to tvrdi za egipatske, Dunn je izjavio da je uočio sličnosti te da dosadašnji nalazi i mjerenja fizičara na lokalitetu Bosanske piramide Sunca govore u prilog ovoj tvrdnji. Medijima se obratila i vodeći arheolog Fondacije "Arheološki park: Bosanska piramida Sunca" dr. Sara Acconci, koja je istakla da su lokacije u Visokom istinsko blago BiH. "Svakog dana u Bosanskoj dolini piramida pronalazimo sve više dokaza o monumentima rađenim ljudskom rukom", rekla je. Tim stručnjaka iz Italije, univerziteta u Milanu i Trstu, koji se sastoji od arheologa, ahitekta i dva medicinska antropologa već nekoliko mjeseci izučava podzemni kompleks tunela "Ravne". "Ono što smo do sada zaključili nesumnjivo ukazuje na vještačke objekte. Siguran sam da je sve ovo u Visokom napravila drevna civilizavcija koju sam, za sada, nazvao civilizacijom Visoko", kazao je vođa tima dr. Paolo De Bertolis. O razvoju arheološkog turizma u BiH i konkretno području općine Visoko govorio je predsjednik njemačke kompanije "World Wide Saerch" Christo Makovec, koji je najavio ulaganja ove kompanije u promociju projekta istraživanja bosanskih piramida. "Imamo namjeru i već smo obavili preliminarne razgovore s čelnicima Općine Visoko, da u Visokom napravimo istraživački centar s pripadajućim muzejom, umjetničkom galerijom te multimedijalnim salama koje će biti mjesto okupljanja arheologa, istraživača, volontera i turista. Naša ideja je da promoviramo BiH, arheološki turizam u ovoj zemlji i svijetu pokažemo ovo otkriće", pojasnio je Makovec. Osnivač Fondacije dr. Semir Osmanagić najavio je dolazak Grahama Hancocka (20.-24. juna) te profesora Josepha Davidovitza (26. marta) u posjetu Bosanskoj dolini piramida.
www.dnevniavaz.ba

 

 

EMOTO POTVRDIO VANREDNOST VODE IZ BOSANSKE DOLINE PIRAMIDA
Vodeci svjetski istraživač molekularne strukture vode Masaru Emoto iz Japana svoju karijeru posvetio je proučavanju vode kao žive materije na koju utiču muzika, energije, osjećaji, intonacije ili vibracije. Emoto je usavršio i tehniku fotografiranja kristalnih struktura vode te objavio nekoliko knjiga o ovoj tematici. Emoto je bezbroj puta do sada potvrdio teoriju da se voda ponaša kao živo biće te mijenja kristalnu strukturu ovisno o različitim utjecajima. Postao je svjetski slavan kada je ustvrdio da je voda duboko povezana s individualnom i kolektivnom sviješću. Primjera za ovo je bezbroj, a najpoznatiji su oni koji se vežu za molitve, ljubav, dobrotu, duhovnu muziku... Naime, Emoto je uzorke vode s različitih lokacija u svijetu snimao bez intervencija, ali i uzorke koje je izlagao različitim utjecajima poput budističke molitve, Mozartovih djela ili heavy metal muzike. Rezultati su bili zapanjujući. Voda koja je bila izložena molitvama ili pozitivnim emocijama formirala bi pravilne kristalne strukture, dok bi strukture vode izložene negativnim emocijama bile u potpunom haosu. Isto važi i za prirodnu izvorsku vodu koja, bez iznimke, ima pravilne strukture i vodu iz slavine iz gradskog vodovoa čija je osnovna odlika haotična struktura. Nezaobilazno je ovdje spomenuti i da se, vrlo logično, nameće pitanje kakav utjecaj na naš organizam ima, recimo, "energetski mrtva" i haotična voda iz slavine?
piramidasunca.ba

Europska Unija direktivama propisuje sve veću primjenu obnovljivih izvora energije koji će vremenom postati osnovni energetski izvor društva koja teže energetskoj neovisnosti i smanjenju uvoza energenata. Osnovni cilj je smanjivanje ovisnosti o klasičnim fosilnim gorivima te se istovremeno pokušava smanjiti potrebna primarna energija u sustavima grijanja i hlađenja. Da se ostvare planirani ciljevi kao jedino rješenje se nameće sve veća primjena Sunčeve energije koja se akumulirala u okolišu ili primjena dnevne direktno dozračene energije. Sunce postaje primarni izvor energije dok se u ukupnoj energetskoj bilanci smanjuje potrebna primarna energija bazirana na fosilnim gorivima. Radom će se napraviti presjek kroz primjenjive tehnologije koje imaju ekonomsko opravdanje izgradnje. Osnovni problem kod primjene obnovljivih izvora energije je njezina akumulacija u mediju koji tu energiju može predati sustavu kada više nema dotoka Sunčeve energije. Uvijek postoji razlika u trenutačnoj proizvodnji energije te u potrošnji energije pa da se stabilizira sustav potrebno je ugraditi spremnike akumulirane energije. Kod makroinstalacija na razini država javljaju se još veći problemi u spoju velikih polja obnovljivih elektrana na elektro-energetske sustave koji moraju primiti energiju i akumulirati ju u reverzibilnim hidro elektranama ili ju pretvoriti u kemijsku energiju za daljnju uporabu. Akumulacija energije se sama nameće kao osnovni element budućih energetskih sustava.

 

Nacionalni akcijski plan Republike Hrvatske
Sukladno europskoj Direktivi 2006/32/EC o energetskoj učinkovitosti i energetskim uslugama (ESD) izrađen je i usvojen Nacionalni program energetske učinkovitosti za razdoblje 2008.-2016. U njemu su propisani ciljevi energetskih ušteda i podloga je za izradu trogodišnjih nacionalnih planova. U svakom akcijskom planu se analiziraju učinci i po potrebi revidiraju aktualne mjere te utvrđuju nove sektorske mjere kako bi se osiguralo ostvarenje cilja u 2016. godini. Ovo je zadani format od strane Europske komisije. Drugi Nacionalni akcijski plan energetske učinkovitosti donosi se do 2013. godine, a izrađen je prema predlošku koji je utvrdila Europska komisija i kojeg se pridržavaju države članice Europske unije. Ovaj dokument obuhvaća, prije svega, izvješće o ocjeni stanja provedbe politike energetske učinkovitosti te utvrđuje ostvarene uštede energije u prethodnom trogodišnjem razdoblju te daje smjernice za sljedeće razdoblje. Akcijski plan se dostavlja Europskoj komisiji koja pregledava akcijske planove svih država članica, uključujući i Hrvatsku, te analizira ostvarenje cilja na razini čitave Europske unije.

Nacionalni akcijski plan energetske učinkovitosti (NAPEnU) RH donosi se sukladno zahtjevima članka 14.1 Direktive 2006/32/EC o energetskoj učinkovitosti i energetskim uslugama (ESD), kojim se od država članica Europske unije (EU) zahtijeva da svake tri godine izrade i predaju Europskoj komisiji (EK) planove koji sadrže mjere čijom će se provedbom ostvariti zacrtani ciljevi uštede energije u neposrednoj potrošnji do 2016. godine. Drugi NAPEnU RH donosi se do 2013. godine kao preduvjet za ispunjenje EU cilja 20 postotnog smanjenja potrošnje primarne energije do 2020. godine u usporedbi s temeljnim scenarijem koji je usklađen sa strateškim i zakonodavnim okvirom RH - Nacionalnim programom energetske učinkovitosti RH za razdoblje 2008.-2016., Strategijom energetskoj razvoja RH i Zakonom o učinkovitom korištenju energije u neposrednoj potrošnji.

Osim u području energetske učinkovitosti NAPEnU-om su obuhvaćene i vrlo bitne mjere za ostvarenje ciljeva povećanja udjela obnovljivih izvora energije - mjere povećanja uporabe sunčeve energije, povećanja uporabe dizalica topline, povećanja uporabe biomase, elektromobilnosti, koje su dio strateških razvojnih dokumenata, zakonodavstva, ekonomskih instrumenata, statistike i akcijskih planova za obnovljive izvore energije. Praćenje provedbe Nacionalnog programa energetske učinkovitosti za razdoblje 2008.-2016. godine i 2. NAPEnU s pripadajućim mjerama dovodi se u vezu s ostvarenjem cilja energetske učinkovitosti do 2020. godine kao i cilja odnosno udjela obnovljivih izvora do 2020. godine koji se statistički prate kroz referentni scenarij za povećanje udjela obnovljivih izvora energije u sektorima grijanja i hlađenja, električne energije i prijevoza.

Daljnje unaprjeđenje zakonodavno-regulatornog okvira treba ići prema izradi nacionalnog plana za povećanje broja zgrada s gotovo nultom potrošnjom energije te na razvoj tržišta energetskih usluga i obvezivanje energetskih tvrtki da ostvaruju uštede kako na strani proizvodnje, prijenosa i distribucije energije tako i kod kupaca energije. Poticanje obnove stambenih i nestambenih zgrada koje postižu energetski standard "gotovo nula energetskih razreda" povezan je i s korištenjem obnovljivih izvora energije za proizvodnju toplinske i električne energije u zgradi s čime se smanjuje potrošnja te omogućava i isporuka energije kao distribuiranog proizvođača energije.

 

Energetski neovisne zajednice
Krajnji cilj svih nastojanja u primjeni obnovljivih izvora energije je energetska neovisnost pojedine građevine, lokalne zajednice te ukupnog društva. Predviđa se da bi se do 2100. godine ostvarila ukupna energetska neovisnost cijele Europe te bi sva potrebna energija bila obnovljiva. Energija bi se dobivala iz direktno dozračene Sunčeve energije te akumulirane Sunčeve energije u okolišu: zemlji, vodama, zraku te biomasi. Udio u energetskoj bilanci bi pronašla dubinska geotermalna energija te plimna energija koja nastaje djelovanjem gravitacije Mjeseca i Sunca. Filozofija energetske neovisnosti uvjetuje primjenu energenata koji su lokalno dostupni ovisno o geografskoj lokaciji i prirodnim karakteristikama.

Energija vjetra se lako može pretvarali u električnu energiju primjenom vjetroturbina koje će u budućnosti postići snage od impresivnih 15-20 MW. Veliki potencijal imaju vjetroelektrane na morskoj površini jer su udaljene od naseljenih mjesta i koriste površine koje do sada nisu imale značajniju upotrebu osim za ribarenje i plovidbu. Energija plime i oseke te morskih i riječnih struja može također osigurati stabilan energetski izvor jer je lako predvidjeti razinu energije koja se može dobiti na godišnjoj razini. Kroz složeni proces fotosinteze energija Sunca se akumulira u biomasi koja se može koristiti u sustavima izgaranja biomase, bioplinskim postrojenjima ili sustavima proizvodnje biogoriva.

Velike količine otpadne biomase se dobivaju u raznim industrijskim procesima te je taj otpad često predstavljao problem za deponiranje. Upotreba tla i biomase donosi sa sobom i etičke probleme upotrebe obradivih površina za dobivanje energije. Zadnjih nekoliko godina povećao se broj radova koji povezuju globalno povećanje cijene hrane sa sve većom upotrebom obradivih površina za dobivanje biogoriva te bioplinskih postrojenja. Osim tla za proizvodnju biogoriva se mogu koristiti i morske alge kojima se povećava korisna površina mora. Veliki potencijal za upotrebu direktno dozračene Sunčeve energije imaju velike krovne površine građevina na kojima je moguće postaviti toplinske i fotonaponske pretvornike.

Pretvorbom Sunčeve u električnu energiju stvaraju se decentralizirani energetski sustavi ili smart grid mreže. Potrebe za električnom energijom se neprestano povećavaju, a elektro-energetske mreže postepeno dolaze do maksimuma prijenosa energije. Da bi sustav funkcionirao razvijena je koncepcija stvaranja velikog broja mini elektrana koje pokrivaju dnevne potrebe za električnom energijom same građevine te nekoliko okolnih.

Sve je više primjera malih zajednica koje su uspjele postići potpunu energetsku neovisnost te na području zajednice stvaraju dovoljno energije za svoje potrebe te ponegdje čak i viškove. Selo Feldheim u Njemačkoj svoju neovisnost bazira na 43 vjetroturbine ukupne snage 4,3 MW što je puno više nego što sama zajednica treba također imaju izgrađena i bioplinska postrojenja u kojima se pretvara biomasa u električnu energiju. Freiamt je još jedno naselje u Njemačkoj koje proizvodi više energije nego što mu je potrebno pomoću vjetrotubina, fotonaponskih polja i bioplinskih postrojenja. Freiburg u Njemačkoj je postigao energetsku neovisnost primjenjujući istovjetne elemente kao i prethodno navedena dva naselja isto kao i naselje Wildpoldsried u Njemačkoj. Na istom je putu i grad Guessing u Austriji koji je od nerazvijenog područja prerastao u energetskog predvodnika regije. Sve je više primjera energetski neovisnih naselja u Europi: selo Varese u Italiji, pokrajina Thisted u Danskoj, otok Samsoe u Danskoj, grad Kristianstad u Švedskoj te grad Reykjavik na Islandu. Ovisnost bilo koje vrste pa tako i energetska ovisnost ograničava te usporava održivi stabilni razvoj zajednice.

 

Plus energetske zgrade
Zadnjih desetak godina razvijaju se koncepcije zgrada koje imaju iznimno niske energetske potrebe. Ovisno o lokaciji i klimi odabrati će se konstrukcijski elementi od kojih je najvažnija visoka izolacija građevine što će dati A+ energetsku klasu građevine uz kombinaciju s aktivnim instalacijama. Glavne prostorije boravka su često usmjerene prema jugu i zaštićene su listopadnim drvećem. Tijekom razdoblja jeseni, zime i proljeća Sunčevo zračenje upada u prostore boravka pod niskim kutem i direktno se koristi za grijanje kroz velike staklene stijene. Dok tijekom ljeta listopadno drveće štiti od prevelike insolacije prostore boravka. Kombinacijom fizičkih pasivnih konstrukcijskih elemenata i energetskih transformacijskih tehnologija zgrade će se svrstati u plus energetsku klasu te će biti neovisne o energentima. Koncept energetski neovisnih zgrada se razvija zadnjih 10ak godina i sve je više izvedenih primjera. Tri su osnovna vodeća elementa projekta neovisnih zgrada:

a) zgrada mora imati minimalne energetske potrebe
b) primjena obnovljivih izvora energije za pokrivanje energetskih potreba
c) postizanje traženih mikroklimatskih uvjeta i traženih modela korištenja prostora

Nova zgrada Europskog udruženja nogometnih saveza (UEFA) u Nyonu na Ženevskom jezeru u svakom će slučaju postaviti nova mjerila u zgradarstvu. Projektirana je i izgrađena u skladu s načelom: 'Najprije održivo i energetski učinkovito graditi, a onda potrebe za energijom pokriti iz obnovljivih izvora.'

Pasivna-energetska kuća koja je izgrađena ispred vladine zgrade u blizini željezničke postaje u Berlinu, godišnje će proizvoditi više od 16.000 kWh električne energije zahvaljujući fotonaponskim panelima koji se nalaze na krovu i južnom zidu. Višak električne energije koristiti će se za napajanje električnih automobila.

Srednja škola u Irvingu (Teksas) prostire se na 14.500 četvornih metara i proizvodi velike količine električne energije zahvaljujući postavljenim vjetroturbinama i solarnim panelima, a dodatna ušteda energije osigurana je korištenjem "zelenih" tehnologija i tehnike općenito. Nul energetska škola Lady Bird Johnson.

Osnova projektiranja fizike su zgrade koje imaju niske energetske zahtjeve, visoku razinu izolacije na cijeloj ovojnici te troslojna stakla koja imaju visoka izolacijska svojstva. Prvi korak je ukupna redukcija toplinskih potreba zgrade i svođenje energije grijanja i hlađenja na minimum. Biti će primjenjene trenutačno dostupne izolacijske tehnologije te će zidovi biti obloženi izolacijom debljine oko 25 cm, a prozori će biti izgrađeni od troslojnih stakala. Redukcija toplinskih potreba djelovati će na smanjivanje potrebnog broja geotermalnih sondi odnosno površine zemnog kolektora koje se koriste za grijanje i hlađenje.

Predviđa se A+ energetska klasa zgrade jer je potrebno što učinkovitije koristiti električnu energiju koju stvara fotonaponsko polje te štedjeti energiju da se mogu premostiti dani kada nema dovoljno Sunčevog zračenja. Što se manje energije potroši tijekom jednog dana duže će baterijski sklop moći dana zadovoljiti sve energetske potrebe zgrade. Akumulirana energija u baterijama se koristi za pokretanje dizalice topline odnosno grijanje i hlađenje te se dodatno koristi za interne električne uređaje.

Osnovni energent zgrade je Sunčeva energija koja se primjenom transformacijskih tehnologija pretvara u traženi energetski oblik. Direktno dozračena energija se primjenom fotonaponskih pretvornika pretvara u električnu energiju koja se pohranjuje u baterijskom sklopu. Sakupljenja električna energija u baterijama se potom koristi za pokretanje dizalice topline koja istovremeno crpi Sunčevu energiju koja se akumulirala u tlu. Dizalica topline potom pretvara dva ulazna oblika energija u korisni oblik toplinske energije koja se akumulira u centralnom spremniku. Akumulirana toplinska energija se koristi za grijanje sanitarne vode te za grijanje same zgrade.

 

Pasivne kuće
Visoki stambeni komfor uz ekstremno niske energetske troškove. U pasivnoj kući tijekom cijele godine vlada vrlo ugodna klima i to bez konvencionalnog sustava grijanja ili klima uređaja. Pasivna kuća uistinu se ''grije'' i ''hladi'' pasivno. Ovakav način rada temelji se na uklanjanju toplinskih mostova i smanjenju toplinskih gubitaka. Zahvaljujući ponajprije kvalitetno izvedenom izolacijskom omotaču objekta, zatim visoko učinkovitom načinu prozračivanja/zagrijavanja unutrašnjosti i pasivnom korištenju Sunčeve energije. Pasivna kuća preračunato u količinu potrošenog loživog ulja zahtijeva manje od 1,5 l lož ulja po kvadratnom metru godišnje što je čini za cijelu energetsku jedinicu isplativijom od prosječne zgrade danas. Korištenje neobnovljivih izvora energije potrebno je smanjiti u cijelom svijetu kako bi se na taj način izbjegla pojava efekta staklenika i kako bi se izbjeglo onečišćenja okoliša. Ovaj cilj moguće je postići jedino kroz učinkovitije iskorištavanje energije u svim područjima primjene. Pasivna je kuća očigledan primjer praktično primijenjenog modela kad je riječ o potrošnji energije za grijanje: zahvaljujući visokoj učinkovitosti građevinske tehnike, potrebe za toplinskom energijom tako su malene da je moguće u cijelosti odreći se posebnog klasičnog sustava grijanja. Pasivne kuće već su građene u praksi i provjerena im je kvaliteta, a mnoštvo publikacija potvrđuju funkcioniranje i kvalitetu ovakvog koncepta gradnje.

Kako postići optimalnu potrošnju energije tijekom grijanja Pasivna kuća predstavlja objekt u kojem je tijekom cijele godine prisutna ugodna temperatura, kako tijekom zimskih tako i tijekom ljetnih mjeseci i to uz odricanje na ugradnju zasebnog sustava grijanje, odnosno sustava klimatizacije. Ovakav model gradnje omogućava visoki stupanj stambenog komfora uz potrošnju energije za zagrijavanje koja je manja od 15 kWh/(m2a) i uz zadovoljenje primarnih energetskih potreba uključujući toplu vodu i struju u kućanstvu uz potrošnju ispod 120 kWh/(m2a). Pasivna je kuća konzekventan razvojni ciklus niskoenergetske kuće (NEK). Pasivna kuća utroši i do 80% manje energije u usporedbi s niskoenergetskom kućom i do 90% u usporedbi s konvencionalnim građevinskim objektima. Preračunato u potrošnji lož ulja: pasivna kuća u stanju je normalno funkcionirati uz potrošnju manju od 1,5 l po kvadratnom metru na godinu. Ovakvu senzacionalnu energetsku uštedu pasivna kuća dostiže zahvaljujući dvama temeljnim fizikalnim principima: uklanjanju toplinskih gubitaka i optimizaciji slobodnog dobivanja energije.

Vrlo dobar i kvalitetno izveden sloj izolacije na kući čija debljina iznosi između 25 i 40cm i ugradnja otvora, prozora i vrata s trostrukim ostakljenjem (staklena toplinska izolacija), jamčit će da u domu ostane gotovo sva postojeća toplina. Za dovod svježeg zraka pobrinut će se sustav prozračivanja koji je još i dodatno u stanju sačuvati toplinu; pojednostavljenim rječnikom kazano to znači: sustav prozračivanja u pasivnoj kući u stanju je prenijeti 80% unutarnje topline (koju sa sobom nosi izlazni potrošeni i topli zrak) na svježi zrak koji struji u unutrašnjost. Uzmimo da temperatura u unutrašnjosti pasivne kuće iznosi 20 °C a temperatura vanjskog zraka u istom trenutku iznosi 0 °C – u ovom slučaju potrošeni zrak iz unutrašnjosti objekta zagrijat će onaj svježi koji tek struji u unutrašnjost na otprilike 16 °C. Osim toga treba naglasiti da sustav prozračivanja u sebi posjeduje i zaštitne filtre – svježi i čisti zrak u svakom domu poglavito će cijeniti osobe s poteškoćama u disanju, osobe sklone alergijama i astmatičari.

 

Prvi energetski koncepti
Radna organizacija za projektiranje Naš Stan iz Beograda i Institut Boris Kidrič iz Vinče 1982. godine razvili su nekoliko koncepata sunčanih kuća, a sam koncept je osnova razvoja današnjih pasivnih, niskoenergetskih te plusenergetskih kuća. Kuće koriste princip pasivne arhitekture i skladište Sunčevu energiju. Kuće su projektirane tako da veći dio potrebne energije grijanja dobiju od Sunca tijekom cijele godine dok se kao dopuna sustava grijanja koristi dodatni izvor topline pa se ove kuće istovremeno nazivaju i samogrijaće. U razdoblju nakon prve velike naftne krize u 1980-tim se razmišlja o smanjivanju potrebe za primarnom energijom jer dobava energije postaje ekonomski i društveni problem kada nema dovoljno energije. Količina neobnovljivih izvora energije se smanjuje te stoga istovremeno raste i cijena energenta što zemlje dovodi u zavisan položaj. Istovremeno rastu potrebe za energijom cijelog društva što je u suprotnosti s energetskim mogućnostima pa se javlja ideja o smanjivanju ovisnosti o klasičnim energentima i orijentaciji društva prema upotrebi alternativnih energetskih izvora. Veliki udio u ukupnoj potrebnoj energiji otpada na energiju grijanja zgrada te je moguće smanjivati energetske potrebe razvojem kuća koje koriste u velikom udjelu Sunčevu energiju.

Sunčana kuća ANDROMEDA
Arhitektonsko rješenje: Vladimir Lovrić, arh
Strojarske tehnologije: prof.dr. Branko Lalović

Sunčana kuća je projektirana za kontinentalna područja za jednu obitelj, a kući odgovara teren koji je nagnut prema jugu jer je kuća projektirana sa polunivoima. Južna strana kuće se koristi za apsorpciju Sunčeve energije sa staklenom verandom, dvostruko ostakljenim Trombovim zidom te prozorima za direktno dozračenje. Ispod poda prizemlja se nalazi skladište kamenja koje se koristi za dodatnu akumulaciju energije. Za grijanje tople vode se koriste sunčevi toplinski pretvornici te je primarni izvor grijanja kamin na drva.

Sunčane kuće su projektirane prema slijedećim principima:
- obiteljska kuća je veliki potrošač energije
- primjena Sunčeve energije traži interakciju korisnika i kuće što je moguće ostvariti u obiteljskim kućama
- velike slobodne površine zidova i krovova omogućuju ugradnju elemenata za sakupljanje energije Sunca
- kod obiteljskih kuća postoji mogućnost akumulacije energije ispod kuća
- primjena termoizolacije za smanjivanje potrebne energije grijanja
- investicija u izolaciju se vraća kroz razliku u računima grijanja zgrade
- povećanjem termoizolacije raste i inertnost mase zidova te se usporava pad temperatura u prostorijama odnosno povećava se stupanj ugode prilikom boravka u prostorijama
- Sunčeva energija se apsorbira pasivnim elementima koji su dio same konstrukcije kuće
- akumulacija energije se vrši u depou ispod prizemlja zgrade, a sam depo je ispunjen kamenjem koje na sebe prima ukupnu energiju toplog zraka koji struji između kamenja
- orijentacija zgrade prema jugu je presudna za sam koncept, a na jugu se smještaju prostorije boravka
- izgradnjom sunčanih kuća investitori smanjuju potrebu za klasičnom energijom te istovremeno sudjeluju u ukupnoj štednji energije što je važan element u društvenoj stabilizaciji

 

MOGUĆNOSTI AKUMULACIJE TOPLINSKE ENERGIJE
Sunčeva energija je obnovljiv i neograničen izvor energije od kojeg, izravno ili neizravno, potječe najveći dio drugih izvora energije na Zemlji.Sunčeva energija u užem smislu podrazumijeva količinu energije koja je prenesena Sunčevim zračenjem, a izražava se u J. Sunčeva se energija u svojem izvornom obliku najčešće koristi za pretvorbu u toplinsku energiju za sustave pripreme potrošne tople vode i grijanja (u europskim zemljama uglavnom kao dodatni energent) te u solarnim elektranama, dok se za pretvorbu u električnu energiju koriste fotonaponski sustavi.Sunčevo zračenje je kratkovalno zračenje koje Zemlja dobiva od Sunca. Izražava se u W/m2, a ovisno o njegovom upadu na plohe na Zemlji može biti:

- neposredno: zračenje Sunčevih zraka
- difuzno zračenje neba: raspršeno zračenje cijelog neba zbog pojava u atmosferi
- difuzno zračenje obzorja: dio difuznog zračenja koji zrači obzorje
- okosunčevo difuzno (cirkumsolarno) zračenje: difuzno zračenje bliže okolice Sunčevog diska koji se vidi sa Zemlje
- odbijeno zračenje: zračenje koje se odbija od okolice i pada na promatranu plohu.

Učin Sunčevog zračenja iznosi oko 3,8 • 1026 W, od čega Zemlja dobiva 1,7 • 1017 W. Zemlja od Sunca godišnje dobiva oko 4 • 1024 J energije što je nekoliko tisuća puta više nego što iznosi ukupna godišnja potrošnja energije iz svih primarnih izvora. Prosječna jakost Sunčevog zračenja iznosi oko 1367 W/m2. Spektar Sunčevog zračenja obuhvaća radio-valove, mikrovalove, infracrveno zračenje, vidljivu svjetlost, ultraljubičasto zračenje, X-zrake i Y-zrake. Najveći dio energije pri tome predstavlja IC zračenje (valne duljine > 760 nm), vidljiva svjetlost (valne duljine 400 - 760 nm) te UV zračenje. U spektru je njihov udio sljedeći: 51% čini IC zračenje, 40% UV zračenje, a 9% vidljiva svjetlost. Pod pojmom iskorištavanja Sunčeve energije u užem se smislu misli samo na njezino neposredno iskorištavanje, u izvornom obliku, to jest ne kao, primjerice, energija vjetra ili fosilnih goriva. Sunčeva se energija pri tome može iskorištavati aktivno ili pasivno. Aktivna primjena Sunčeve energije podrazumijeva njezinu izravnu pretvorbu u toplinsku ili električnu energiju. Pri tome se toplinska energija od Sunčeve dobiva pomoću solarnih kolektora ili solarnih kuhala, a električna pomoću fotonaponskih (solarnih) ćelija. Pasivna primjena Sunčeve energije znači izravno iskorištavanje dozračene Sunčeve topline odgovarajućom izvedbom građevina (smještajem u prostoru, primjenom odgovarajućih materijala, prikladnim rasporedom prostorija i ostakljenih ploha itd).

 

Utjecaj Sunčevih oluja
Pitanje katastrofe uzrokovane solarnom olujom nije pitanje mogućnosti, već pitanje vremena. Prema svemu sudeći, vremenski okvir je sve manji, a pitanje koje se logično nameće jest, jesmo li spremni na posljedice? Jedna od najvećih katastrofi s kojom bi se čovječanstvo moglo suočiti počela bi 18 sati nakon što Sunce izbaci kuglu plazme težine 10 milijardi tona - nešto što je činilo prije i nešto što će sigurno učiniti još mnogo puta. Kad se ta izbačena koronalna masa zabije u Zemlju, struja u čitavoj globalnoj mreži bi naglo porasla. transformatori bi bili uništeni, ostali bi bez svjetla, pokvarila bi nam se hrana, a kao posljedica nestašice struje, kompletan javni transportni sustav bi kolabirao. Unutar nekoliko tjedana pomoćni generatori u nuklearnim elektranama bi se ugasili, a električne pumpe koje hlade reaktore bi stale. Zemlju uskoro očekuje upravo jedna takva oluja. Iako ta oluja može udariti bilo kad, obično se veže za vrhunac 11-godišnjeg ciklusa Sunčevih pjega. Prvo, treba napraviti što je preciznije moguću prognozu udara solarne oluje. Drugo, energetska mreža morala bi biti ugašena na par sati i to na izrazito velikom području, što zahtjeva veliku koordinaciju. Kako bi se smanjio gubitak novca zbog gašenja mreže, prognoza bi morala biti vrlo točna.

 

Almele, Nizozemska – sunčani otok
Otok Almere se nalazi u pokrajini Noorderplassen-West u Nizozemskoj i to je prvi projekt u Nizozemskoj koji pokriva dio energetskih potreba pomoću Sunčeve energije i toplinskih sustava. Cijeli projekt je izgrađen kroz potporu Europske Unije, lokalne uprave i potpore stanovništva. Nizozemska je jedna od najnapučenijih europskih zemalja te je razvila model otimanja tla od mora i veliki udio površine se nalazi ispod razine mora. Tako je cijela pokrajina Flevoland dobivena isušivanjem obližnjeg jezera Zuiderzee u samom središtu Nizozemske i to je jedan od najvećih projekata u povijesti Nizozemske. U južnom dijelu pokrajine se nalazi i gradić Almere koji je star 40 godina sa oko 180.000 građana te se planira povećanje na 250.000 oko 2015. godine. Obzirom na stalno povećanje broja stanovnika javila se potreba za planiranjem održivog razvoja cijelog grada sa centralnim sustavom grijanja grada te sustavom održivog transporta koji se bazira na vlakovima, biciklima. Almere je poznat po pionirskom planiranju života u gradu koji je razvijen i planiran od nule pod palicom arhitekta Rem Koolhasa. Tako je razvijen i projekt sunčanog otoka koje se sastoji od 520 sunčanih toplinskih pretvornika na površini od 7000 m2, a prema veličini je projekt treći na svijetu. Sukladno cijelom projektu je dio kuća izgrađen 10% energijski djelotvornije od klasičnog sustava gradnje. Princip rada je jednostavan odnosno voda se grije u jedinicama dok se ne postigne potrebna temperatura i onda se pumpa u centralni sustav pripreme tople vode. Ovim modelom pokrivene su energetske potrebe 2700 kuća te je moguće pokriti 9.750 GJ obnovljive Sunčeve energije tijekom jedne godine što je istovjetno 10% energetskih potreba cijelog grada dok se ostatak energije pokriva pomoću lokalne elektrane. Primjenom obnovljive energije direktno se smanjuje i ukupna emisija CO2 cijelog grada. Velika prednost sunčanog polja je jednostavnost instalacije koja nema rotirajućih potrošnih dijelova u usporedbi s vjetroturbinama.

 

Sunčano apsorpcijsko hlađenje
Postupаk sunčanog hlаđenjа ubrаjа se među tаkozvаne „postupke hlаđenjа hlаdnom vodom", kod kojih vodа služi zа odvođenje topline iz prostorijа, tj područjа zgrаde i pri tome cirkulira u zаtvorenom sistemu. Primjenom apsorpcijskih rashladnih uređaja ostvaruje se rashladni krug upotrebom solarne energije. Hlаđenje prostorijа u uredskim zgrаdаmа koristi se rаdi ugodnosti i efikаsnosti ljudi koji u njimа rаde. Klimаtiziranje je potrebno i zbog tehničkih i higijenskih rаzlogа u prostorijаmа zа elektronsku obrаdu podаtаkа, lаborаtorijаmа i pri sklаdištenju nаmirnicа. Ako se u tu svrhu upotrijebe uobičаjeni kompresorski rаshlаdni uredjаji nа električni pogon, u toplim, ljetnim mjesecimа dolаzi do prevelike potrošnje struje, а time i do periodа vršnih opterećenjа što, pаk, izаzivа velike troškove. Alternаtivа su koncepti hlаđenjа koji umjesto električne struje kаo pogonsku energiju upotrebljаvаju toplinu. Energijа potrebnа zа hlаđenje zgrаde može se djelomično ili čаk u potpunosti, u kombinаciji sа termičkim solаrnim uređаjem, pokriti Suncem. Posebnа je prednost u tome dа nаm u mjesecimа kаdа je hlаđenje nаjpotrebnije nа rаspolаgаnju stoji i nаtprosječno velikа količina Sunčeve energije.

Jedаn od prvih solаrnih uređаjа zа proizvodnju hlаdnoće instаlirаn je 2000. godine u Njemаčkoj. U tu su svrhu upotrijebili rаzličite postojeće zgrаde koje su međusobno bile povezаne novogrаdnjom od stаklа dugom 120 m. Između stаklene fаsаde novogrаdnje i fаsаde rаspoređene su rаshlаdne bаterije, koje rаshlаđuju unutrаšnju površinu fаsаde konvekcijom zraka. Tаj sistem hlаđenjа slobodnom konvekcijom snаbdjevаju dvа аpsorpcijskа rаshlаdnа uređaja ukupne snаge hlаđenjа od 105 kW. Oni svoju pogonsku energiju dobijаju u obliku topline iz jednog solаrnog kolektorskog poljа. Kolektorsko polje veličine 240 m2 sаstoji se od vаkuumskih cijevnih kolektorа (Vitosol 200) i instаlirаno je nа krovu novogrаdnje. Dvа rezervoаrа zаpremine po 800 l služe zа hidrаulično povezivanje solаrnog uređаjа i аpsorpcijskih rаshlаdnih uređaja. Višаk hlаdnoće proizvedene solаrnim nаčinom može se preko centrаlne rаshlаdne mreže iskoristiti u drugim dijelovimа zgrаdа. Tu se ubrаjа i dio obrаde podаtаkа, zbog cjelogodišnje potrebe zа hlаdnoćom. Ukoliko se potrebа stаklene fаsаde ne može u potpunosti pokriti solаrnim uređаjem, prisutаn je i tаkozvаni „bаck up-sistem" sа priključkom zа snаbdjevаnje toplinom nа dаljinu (toplаnа). U zimskom polugodištu, kаdа nije potrebno hlаđenje, solаrnа toplinа se koristi zа zаgrijavаnje prostorijа.

Postupаk solаrnog hlаđenjа ubrаjа se među tаkozvаne postupke hlаđenjа hlаdnom vodom, kod kojih vodа služi zа odvođenje topline iz prostorijа, tj područjа zgrаde i pri tome cirkulira u zаtvorenom sistemu. Zа solаrne procese hlаđenjа sа centrаlnom tehnikom uređаjа u Njemаčkoj se trenutno koriste dvа postupkа. U zаtvorenim sistemimа rаde rаshlаdni uređаji nа termički pogon (аpsorpcijski rаshlаdni uređаji) zа proizvodnju hlаdne vode. Tа se hlаdnа vodа koristi ili zа hlаđenje – а dijelom i zа smаnjivаnje vlаžnosti – dovodnog zraka, ili se preko mreže hlаdne vode vodi do decentrаlnih rаshlаdnih аgregаtа u rаzličite prostorije. Ukoliko je još dodаtno potrebno odvlаživаnje zraka, potrebne su niske temperаture hlаdne vode zа kondenzаciju jednog dijelа vodene pаre iz zraka. Kod otvorenih se sistemа uvijek rаdi o ventilаcijskim uređаjimа. Budući dа se „rаshlаdno sredstvo" (ili vodа) nаlаzi u direktnom kontаktu sа zrakom koji trebа tretirаti, ti se uređаji nаzivаju „otvorenim sistemimа". Zа zаtvorene odnosno otvorene postupke nude se аpsorpcijski rаshlаdni uređаji, tj sorpcijski uređаji zа centrаlnu proizvodnju hlаdnoće u rаzličitim klаsаmа snаge. Vаžni su kriteriji pri izboru tehnike ciljnа temperаturа rаshlаdnog sredstvа i temperаturа isporučiocа topline. Hoćemo li u solаrnom uređаju, koji se upotrebljаvа zа hlаđenje, upotrijebiti cijevne ili rаvne kolektore posebno, zаvisi o potrebnim polаznim temperаturаmа rаshlаdnog uređaja.

 

SolarEIS dizalice topline
Njemačka tvrtka Isocal razvila je jedinstven koncept iskorištavanja energije Sunca i geotermalne energije kroz ukopan hladni spremnik ispunjen vodom u kojem se temperatura spušta sve dok se ne iskoristi energija kristalizacije i u spremniku ne stvori led. Kao akumulator toplinske energije služi voda i led. Koncept korištenja leda za grijanje u svakom slučaju može biti gotovo jednako nezamisliv kao i korištenje snijega za hlađenje ljeti (link), no zapravo radi se o vrlo inovativnom konceptu njemačke tvrtke isocal pod nazivom SolarEis koji omogućava efikasnije iskorištavanje toplinskih pumpi i solarnih kolektora za klimatizaciju prostora te je upravo radi toga izuzetno prijateljski raspoložen prema okolišu. Sustav se sastoji od uobičajenog spremnika tople vode, zatim toplinske pumpe koja kao hladni spremnik koristi posebno izgrađen spremnik vode te solarnih zračnih kolektora i sustava upravljanja.

Tajna čitavog sustava je upravo u načinu iskorištavanja tog posebnog hladnog spremnika budući da se iz njega izvlači toplina ne samo dok se voda potpuno ohladi, već dok ne dođe do njena smrzavanja odnosno kristalizacije, čime se do maksimuma iskorištava energije pohranjena u njemu. Naime, za obrnuti proces otapanja leda potrebno je utrošiti jednaku količini energije koliko i za dizanje njene temperature u rasponu od 0 d 80 stupnjeva Celzijevih. Drugi podatak koji bi mogao ilustrirati primjenu ovog sustava jest da se u 126 litara vode pri 0 stupnjeva Celzijevih nalazi jednaka količina toplinske energije kao i u jednoj litri loživog ulja. Dakle, tijekom ljeta kada je vrijeme najpogodnije za prikupljanje energije Sunca pomoću solarnih kolektora viša energije se pohranjuje u hladni spremnik koja ondje ostaje pohranjena zahvaljujući činjenici da se u njemu nalazi velika količina vode i da je ukopan u zemlju u kojoj na dubini ispod otprilike pola metra vlada približno konstantna temperatura.

Iz tog spremnika izvlači se toplina kojom se pomoću toplinske pumpe osigurava grijanje spremnika tople vode koja se može koristiti i za potrošnu toplu vodu i za grijanje domaćinstva. Budući da led ima veći volumen nego voda u tekućem stanju, sustav je izveden tako da izvlači toplinu iz centralnog dijela spremnika tako da do smrzavanja vode dolazi prvo u središtu i na taj način se sprječava pucanje spremnika. Osim toga spremnik nije ni na koji način izoliran, pa budući da se u njemu nalazi medij koji je većinu vremena hladniji od okolnog tla koje je približno konstantne temperature, osim solarne energije zbog prijelaza topline jednim dijelom u ovom sustavu koristi se i geotermalna energija. Još jedna prednost smještaja spremnika pod zemljom je i sprječavanje rasta mikroorganizama budući da je u ovom zatvorenom sustavu gotovo u potpunosti spriječen pristup dnevnom svjetlu, izmjena zraka, a i ono malo prisutnih mikroorganizama izloženo je stalnom smrzavanju medija što u određenoj mjeri sprječava njihov nekontrolirani razvoj. Za jednu tipičnu obiteljsku kuću prema informacijama proizvođača dovoljan je sustav sa hladnim SolarEis spremnikom od 12 m3 te kombiniranom toplinskom pumpom i zračnim kolektorskim sustavom ukupne snage od 7.5 kW koji pokriva potrebe grijanja i potrošne tople vode.

 

Hibridne sunčane elektrane
Danas ne postoji savršen izvor energije te sve ima svoje prednosti i mane. Fosilna goriva su u izobilju, ali se etiketiraju kao neekološke tehnologije. Sunce i vjetar su čisti oblici energije, ali su zato povremeni i periodički izvori energije. Geotermalna energija je jeftina jednom kada se elektrana pokrene, ali teško je započeti proces. Dolazi do kontinuiranog sazrijevanja primjene obnovljivih izvora energije te sposobnosti da se formiraju novi odnosi između tehnologija koje su već razvijene. Prirodni plin se može kombinirati u stabilan rad sa sa solarnim elektranama i tehnologijom vjetra. Razvijaju se koncepcije kohezije solarne i geotermalne tehnologije koje su po strukturi dosta bliske.

Geotermalna energija i akumulacija energije
Električna vozila mogu u sebi akumulirati sve viškove proizvedene energije samo njihov broj mora biti velik te se cjelokupni vozni park mora pretvoriti u električna vozila. Postojeća geotermalna postrojenja se mogu iskoristiti za izdvajanje litija i drugih minerala koji će se koristiti za proizvodnju baterija električnih vozila i prijenosnih uređaja. Odvajaju se kvalitetni minerali koji se nalaze u podzemnoj slanoj vodi geotermalne elektrane. Prvo takvo postrojenje izgrađeno je u Kaliforniji, Salton u Imperial Valley. Prema objavljenim izvješćima, gotovo 75 posto svjetske proizvodnje litija je nekada dolazilo iz SAD-a. Sada je to oko pet posto, a većina proizvodnje je u Čileu, Argentini i Boliviji. Sjedinjene Države su u međuvremenu postale svjetski lider u proizvodnji i primjeni geotermalne energije.

 

Geotermalna i solar
Većina problema može se pripisati troškovima povezanim s istraživanjem i ishođenjem dozvola. Također se govori o nepredvidljivosti geotermalnih resursa. Te je upitno koliko će dugo biti stabilna snaga pojedine geotermalne elektrane te koliko će se brzo iscrpiti geopotencijal na određenoj lokaciji. Što je više predvidivo od Sunca koje će biti aktivno slijedećih nekoliko milijardi godina. Enel Green Power u Sjevernoj Americi planira smjestiti 24 MW fotonaponsku solarnu farmu na 240-ral parceli uz svoju 60 MW Stillwater geotermalnu elektranu u Churchillu, Nevada. Solarna energija će se integrirati u postojeće postrojenje, omogućiti će mu da proizvodi više energije pogotovo tijekom cijelog dana i vrhova energetskog opterećenja. Ovo je prvi takav projekt u SAD-u, a vjerojatno prvi u svijetu. Izgradnja je u tijeku, a tvrtka se nada da bi postrojenje bilo on-line do kraja godine. Ova elektrana povezuju fotonaponske ćelije sa geotermalnom energijom, no slijedeći korak je povezivanje koncentriranih elektrana sa geotermalnim elektranama.

Sunce i vjetar
Dok sunce sija tijekom dana vjetrovi su uglavnom najpouzdaniji tijekom noći pa se ove dvije tehnologije mogu nadopunjavati. Kombinacija energije sunce i vjetra je u projektu Kingman, Arizona 10.5 MW objekt je prvi program za korištenje obje tehnologije. Objekt koristi pet Gamesa vjetroturbina i 500 kW PV fotonaponskog polja. Nadamo se da će Kingman projekt omogućiti bolje razumijevanje kako se vjetar i sunce mogu međusobno nadopunjavati tijekom 24-satnog ciklusa.

Solar i nafta
Jedno od najstarijih američkih naftnih polja je mjesto jednog od najnovijih partnerstva. BrightSource energiju 29 MW elektrane koristi za crpljenje nafte iz podzemlja. Objekt je izgrađen za tvrtku Chevron i dobivanje nafte u Coalingu od 1890. BrightSource je CSP solarna koncentrirajuća elektrana koja će proizvoditi paru visokog tlaka koja će potom biti pumpana duboko u postojeći spremnik ulja. Povećati će se pritisak podzemlja i lakše će se dovesti nafta na površinu. Para se zatim hladi i recirkulira u zatvorenoj petlji sustava. Tradicionalno, para u Coalinga postrojenju je generirana paljenjem prirodnog plina. Energetska intenzivnost povezana s vađenjem teškog ulje je izuzetno visoka i predstavlja značajan izazov, rekao je Paul Markwell, viši znanstveni direktor sa IHS CERA. "Mnogi poznati izvori teške naftne u svijetu imaju ograničen pristup troškovno učinkovitim izvorima goriva, a izvori se također nalaze u područjima s visokim solarnim resursima. To daje idealno okruženje za korištenje solarne termalne tehnologije za povećanje iscrpka nafte."

Geotermalna i nafta
Geotermalna industrija čeka odluku Senata i novi zakon koji bi omogućio onima s federalnim dozvolama za proizvodnju nafte i plina najmove za proizvodnju geotermalne energije. Sadašnji sustav zahtijeva natjecateljski najam za proizvodnju geotermalne energije u pojedinoj saveznoj državi.

Cogenra sunčana kogeneracija
Cogenra je proizvod koji značajno povećava učinkovitost iskorištavanja energije Sunca, patentiran je kao takav, i dovodi iskorištavanje energije Sunca na sasvim drugu razinu nego do sada. Istovremeno se vrši pretvorba Sunčevog zračenja u toplinsku i električnu energiju uz visoki stupanj korisnosti. Danas je već većini zainteresiranih poznata činjenica da jedan od glavnih problema solarne fotonaponske industrije činjenica da se fotonaponskim efektom negdje oko 15% (cifra neznatno varira od proizvođača do proizvođača) energije pretvara u električnu, a ostalih 85% je neiskorištena enegija - tj. toplina. Time solarna energija postaje dijelom nepoželjna zbog velike površine koju treba zauzeti s modulima za veću proizvodnju električne energije. Povećanje efikasnosti i smanjenje cijena solarnih sustava je danas glavni fokus svih proizvođača, u želji da energija Sunca ponovi veliki uspjeh vjetroenergetike i u relativno kratkom roku postane jedan od najvažnijih izvora energije u budućnosti. Cogenra je značajan korak upravo u tom smjeru, a za svoj inovativan i patentirani dizajn, te za svoju visoku učinkovitost je osvojila i priznanja od strane Climate change business journal "2010 business achievement award winner" i od Renewable Energy World "Excellence in Renewable Energy Nominee".

Učinkovitost pretvorbe energije Sunca u korisnu energiju korištenjem Cogenre iznosi čak 75%! Rezultat je to korištenja fotonaponskih ćelija za proizvodnju električne energije, ali i korištenje viška topline za proizvodnju potrošne tople vode ili za grijanje. Dizajn se sastoji od zrcala koja koncentriraju svjetlost na male sekcije solarnih fotonaponskih modula, što samo po sebi povećava učinkovitost. Dodatno se zagrijava voda u cijevi položenoj na modul, koja se koristi za grijanje, ali i služi da bi se učinkovito odveo višak topline sa fotonaponskih modula čime se smanjuju gubici izazvani zagrijavanjem fotonaponskih ćelija. Takvim iskorištavanjem energije Sunca Cogenra pridonosi smanjenju emisija CO2 i uštedi troška fosilnih goriva 60 do 100% više nego u slučaju korištenja samo fotonaponskih modula ili sunčanih toplinskih pretvornika. Naravno i povrat investicije je kraći i iznosi oko 5 godina, čak i na tržištima bez poticaja za proizvodnju električne energije, ali sa dobrom iradijacijom. Cogenra se sastoji od nekoliko inovativnih i patentom zaštićenih rješenja za postizanje svojih ciljeva. SunDeckTM sustav za postavljanje na krovovima se sastoji od patentom zaštićenih oblika i rasporeda ogledala koja fokusiraju svjetlost, u kombinaciji s korištenjem jeftinih jednoosnih trekera za praćenje putanje Sunca. KogeneratorTM je komorno-kanalni sistem za tekućinu sa vlastitim toplotno električnim fondom koji se jednostavno montira na zajedno s fotonaponskim modulima. Oba sistema koja čine kogenerator su zaštićena patentom. Da bi cijeli sustav bio zaokružen i funkcionalan brine se i iBOSTM, sustav koji u sebi integrira inverter, hidrauliku, kontrolu, daljinsko nadgledanje i dijagnozu, a sve da bi se stvorio sveobuhvatan plug&play proizvod.

Trinium stirling motor
Inovativni koncentrirajući solarni sustav koji je razvila Innova - tvrtka iz Chietija (Abruzzo) u Italiji, radi trimodalno što znači da istovremeno može proizvoditi električnu energiju (1 kW), te grijati (3 kW) i hladiti. Primjenjuje se princip rada Stirlingova motora te istovremena proizvodnja električne i toplinske energije. Innova je razvila ovaj sustav u suradnji sa Sveučilištem u Kalabriji te nizozemskom kompanijom Microgen Engine Corp. Trinium je koncentrirajući solarni sustav opremljen Stirling motorom, slobodnim klipom malih razmjera kojim se proizvodi električna energija i toplina. Motor koncentrira Sunčevo zračenje kroz kružno ozrcaljeno korito promjera 3,75 metara koje je opremljeno sustavom za solarno praćenje. Sustav ima kapacitete proizvodnje 1 kW električne energije i 3 kW termalne energije. Kroz trimodalni sustav generira se električna enegija uz istovremenu proizvodnju toplinske energije koja se može koristiti za grijanje (za domove ili sanitarnu vodu) te hlađenje (solarno hlađenje). Prema Innovi, sustav ima godišnji prosjek učinkovitosti koji prelazi 53% na geografskoj širini Kalabrije, uz proizvodnju 2,100 kWh električne enegije i 6,400 kWh termalne energije. Prednosti Triniuma su sljedeće: generiranje izmjenične struje koja se može direktno koristiti ili spojiti na mrežu bez invertera; zauzimanje površine koja je za 50% manja od standardnih PV ili termalnih panela uz proizvodnju iste količine energije; proizvodnja veće količine električne energije (40%) u odnosu na standardne PV panele pod jednakom insolacijom, te naposljetku opremljenost automatskim sustavom koji ga štiti od atmosferskih utjecaja, tj. zatvaranje sustava u slučaju kiše, tuče ili vjetra jačeg od 50 km/sat.

Ivanpah sunčana toplinska elektrana
Najveća svjetska solarna termoelektrana Ivanpah prošla je svoje prvo testiranje to jest prvu proizvodnju električne energije. Više od 1000 heliostata (ravnih zrcala koja reflektiraju sunčevu svjetlost prema unaprijed određenoj meti) bilo je usmjereno prema solarnom kolektoru te je uspjelo zagrijati vodu do točke proizvodnje pare čime je dokazano da je elektrana spremna za komercijalni rad. 377 MW solarna elektrana Ivanpah u vlasništvu je tvrtki NRG Energy, Google-a i Bright Source Energy dok je za izgradnju zadužen Bechtel. Elektrana koristi više od 300 tisuća zrcala kako bi usmjerila sunčevu energiju prema tri centralno postavljena stupa/kolektora i započela proizvodnju električne energije koja će moći zadovoljiti potrebe čak 140 tisuća američkih kućanstava. Prva jedinica projekta Ivanpah je u stupnju dovršenosti od 90%, dok su jedinice dva i tri na 70% dovršenosti, navodi se na službenim stranicama projekta. Sljedeća faza projekta obuhvatiti će testiranje parnog pritiska i stavljanje dodatnog toka pare na turbine. Kada se dosegne određena razina tlaka, a kao dio priprema za službeni početak rada, sustav će biti pročišćen slanjem pare kroz cijevi kako bi se spriječio ulazak krhotina i eventualnog otpada u parne turbine.

Sunčani toplinski koncentrator
Pilot postrojenje nalazi se u selu Badnjevci, u blizini Kragujevca. U ovoj toplani, prvoj te vrste u Srbiji, Sunčeva energije se koncentrira i pohranjuje u spremniku, te na taj način toplana cijelo vrijeme proizvodi potrebnu energiju. Ova toplana predstavlja veliki pomak na polju energetske efikasnosti i korištenja OIE. Koncentrator Sunčeve energije ima promjer od 13 metara. Sunčani sustavi zadovoljavaju jednu trećinu dnevnih potreba za energijom, jer je Sunce u prosjeku dostupno osam sati dnevno. Kako bi nadoknadile rupu od 16 sati, mnoge kompanije su, pored sunčanih, instalirale postrojenja koja rade na prirodni plin. Međutim u ovom slučaju nekadašnji profesor Strojarskog fakulteta u Kragujevcu Vladan Petrović patentirao je visokotemperaturni akumulator, koji omogućava da se akumulirana energija Sunca proizvodi po potrebi i u kontinuitetu, 24 sata na dan, 365 dana u godini. Zapremina akumulatora iznosi 450 kWh po metru kubičnom, što ga čini jedinstvenim u svijetu, a maksimalna temperatura do koje se zagrijava akumulacijski medij je 800°C. Dizajn koncentratora osmišljen je u softverskoj simulaciji, koja omogućava da konstrukcija izdrži sve atmosferske utjecaje sa velikom uštedom u materijalu, za razliku od sličnih postojećih sustava. Ovaj sustav koristio bi se za proizvodnju električne energije i za opskrbu toplinskom energijom gradova i manjih mjesta, a moguća je primena i u prehrambenoj, tekstilnoj, drvnoj, kemijskoj industriji i drugim proizvodnim granama. Nema ograničenja u odabiru lokacije za instalaciju samog postrojenja.

 

MOGUĆNOSTI AKUMULACIJE ELEKTRIČNE ENERGIJE
Temeljni ciljevi Europske unije u energetskom sektoru jesu poticanje ulaganja u svim zemljama članicama u nove tehnologije u području skladištenja energije dobivene iz obnovljivih izvora, s namjerom premošćivanja jaza između demonstracija inovativnih tehnologija i njihove efektivne upotrebe na širokom tržištu. Također, naglašeni su i ciljevi promidžbe strateških tehnologija, jačanja tržišnog iskustva i doprinosa smanjivanju financijskog rizika i drugih opaženih rizika i barijera koje općenito koče razvoj i ulaganja u nove sustave pohrane električne energije dobivene iz obnovljivih izvora. Aspekt pohrane električne energije iz obnovljivih izvora dio je programa EU-a - inteligentnog upravljanja europskim mrežama. Kako bi se prihvatile veće zalihe električne energije iz obnovljivih izvora, nužno je inteligentno upravljanje mrežama što uključuje i veće prostore za pohranu. Tako se Europska unija zalaže za fleksibilnije upravljanje mrežama i uključivanje novih tehnologija energetske potražnje i novih obrazaca pohrane, poput plug-in električnih vozila i hido-pumpi. U "Energija 2020 - Strategija za konkurentnu, održivu i pouzdanu opskrbu energijom", što se tiče pohrane električne energije iz obnovljivih izvora, stoji kako je nužno pružati podršku analizama, uvođenju i praćenju inteligentnih mrežnih kretanja i shema za pohranu električne energije, uključujući i dinamičku pohranu, koja cilja na optimizaciju ulaznih podataka iz kopnenih i offshore vjetro i drugih generatora. Europa također preuzima vodeću ulogu u energetskim tehnologijama i inovacijama. Tako će pokrenuti četiri strateška projekta u ključnim područjima za postizanje europske energetske konkurentnosti, poput novih tehnologija za inteligentne mreže i skladištenje električne energije, istraživanja druge generacije bio-goriva te pokretanja mehanizama za uspostavu partnerstva između "inteligentnih gradova" radi promicanja načela uštede energije u urbanim područjima. Pohrana električne energije već je dugo jedan od sastavnih dijelova europskog energetskog sustava, sa širokom i raznolikom bazom ponude od rješenja za korisnike sa svrhom zaštite opterećenja do podrške električnoj mreži. Reverzibilne hidroelektrane su danas najčešće i najšire korištena tehnologija za pohranu na razini energetskog sustava, a olovni akumulator dominantna tehnologija u komercijalnoj, industrijskoj i automobilskoj primjeni. Navedene mogućnosti skladištenja od velikog su značaja za obnovljive izvore energije, budući da nude tehnološka rješenja koja maksimaliziraju upotrebu i korist proizvodnje obnovljivih izvora energije bez da se pribjegava dodatnim pomoćnim kapacitetima koji se baziraju na fosilnim gorivima ili smanjenju mjera u razdobljima niske potrošnje s ciljem prilagodbe varijabilnosti.

Željezo-zračne baterije
Tim istraživača s američkog sveučilišta University of Southern California, koje vodi prof. Sri Narayan razvio je jeftinu, punjivu i ekološku bateriju koja bi se mogla koristiti za pohranjivanje energije u solarnim elektranama za kišnih dana. Baterija koristi kemijsku energiju proizvedenu oksidacijom željeznih ploča koje su izložene kisiku iz zraka. Prema onome kako su trenutno razvijene, Narayanove baterije imaju kapacitet za pohranu energije između 8 i 24 sata. Za njih je vladao veliki interes 1970-ih godina tijekom tadašnje energetske krize. Međutim, baterije su imale veliki nedostatak. Kemijska reakcija proizvodnje vodika, koja se odvijala unutar baterije (poznata kao hidroliza), trošila je oko 50 % energije akumulatora zbog čega su oni bili previše neučinkoviti da bi bili korisni. Narayan i njegov tim uspio je smanjiti gubitak energije na 4% zbog čega su njegove željezno-zračne baterije oko 10 puta učinkovitije od svojih prethodnica. Tim je to učinio dodavanjem vrlo male količine bizmutovog sulfida u bateriju, koji ima svoju ulogu u kontroli proizvodnje vodika. Tradicionalno, jedan od čestih načina na koje energetske tvrtke skladište energiju jest čuvanje vode u akumulacijskim jezerima hidrocentrala ili pumpanje vode u akumulacije koje se nalaze uzbrdo, a koja se potom prema potrebi može pustiti nizbrdo da okreće turbine koje proizvode struju. Ova metoda nije uvijek praktična ili je čak i neizvediva u krajevima koji su skloni suši, gdje se vodni resursi već uvelike troše, a i otvoreni spremnici vode mogu pretrpjeti značajne gubitke zbog isparavanja. Baterije ili akumulatori za energetske tvrtke do sada nisu bile održivo rješenje. Obične zapečaćene baterije,poput onih vrste AA kao u daljinskom upravljaču za televizore, nisu punjive. Litij-ionske baterije koje se koriste u mobitelima i prijenosnim računalima, a koje su punjive, najmanje su 10 puta skuplje od željezno-zračnih baterija

Litij – zračne baterije
Ključni korak u razvoju litij-zračne baterije, uređaja koji obećava tri do pet puta više akumulirane energije po jedinici mase od postojećih litij-ionskih baterija koje koristimo u našim mobilnim potrošačkim uređajima i električnim vozilima. Eksperiment koji sa kolegema vodi Peter G. Bruce, profesor kemije na Sveučilištu St. Andrew u Škotskoj. U eksperimentu se opisuje kemijska reakcija koja omogućuje punjenje baterije bez degradacije elektrode akumulatora. Litij-zračne baterije koriste zrak kao katodu i litij kao anodu. Kisik je jeftin i lagan. Iz tog razloga baterija neće zahtijevati teško kućište u kojem se čuvaju elektrode. U postojećim baterijama, litij ioni se kreću putem elektrolita ili kemijske otopine od katode prema anodi. Kada koristite bateriju, proces je obrnut, a protok iona proizvodi električnu struju. U litij-zračnim baterijama, kisik se u katodi kombinira sa ionima litija čime se proizvodi litij-peroksid, koji se nakuplja dok se baterija prazni.

Akumulacija u baterijama 36 MWh
Baterijski sustav za pohranu energije ima nevjerojatni kapacitet od 36 megavatsati. Kineski proizvođač automobila i punjivih baterija BYD, udružio se s kineskom energetskom državnom kompanijom SGCC, na projektu gradnje najvećeg skladišta za pohranu energije na svijetu. 36 megavatno baterijsko energetsko skladište nalazi se Zhangbeiu u provinciji Hebei, a predstavlja ogromni kompleks koji kombinira 140 megavatni sustav za prikupljanje energije iz obnovljivih izvora (solarni paneli i vjetroelektrane), 36 megavatni sustav za pohranu energije, te sustav za "pametnu distribuciju energije". Sustav za pohranu energije, predstavlja najveću bateriju na svijetu, koja u kombinaciji s pametnim sustavom distribucije poboljšava efikasnost energije iz obnovljivih izvora za 5-10%. Tu bateriju, čiji su pojedini "članci" veličine nogometnih igrališta, proizveo je BYD.Ovaj projekt demonstrira rješenja koja će predstavljati model za budući razvoj kineskih energetskih sustava na obnovljivu energiju.

Betterplace baterijske stanice
Alijansa Renault-Nissan i američka tvrtka Project Better Place (PBP) pripremaju prvu masovnu prodaju električnih automobila, i to u Izraelu, a električna vozila i mreža punionica trebali bi kupcima biti dostupni 2011. godine, priopćeno je iz hrvatskog zastupnika Renaulta.U Alijansi Renault-Nissan ističu da će u sklopu izraelskog partnerstva s PBP-em prvi put biti ujedinjeni svi uvjeti za masovnu prodaju električnih vozila - izraelska vlada kupcima će dati porezne poticaje, Renault će dobavljati električna vozila, a PBP će uspostaviti mrežu punionica akumulatora kojom će i upravljati.Sve funkcije Renaultovih vozila trebala bi, prema planu, napajati električna energija, a vozila bi trebala imati vozne osobine slične onima u vozilima sa 1,6-litrenim benzinskim motorima. U planu je opremanje Renaultovih električnih vozila litij-ionskim akumulatorima, koji bi trebali zajamčiti veću autonomiju vožnje i dugovječnost akumulatora.Uobičajena prepreka koja je dosad stajala na putu vozilima koja ne koriste naftne derivate - autonomija vožnje, to više neće biti, najavljuju iz alijanse, jer će vozači svoje automobile moći priključiti na bilo koju od 500 tisuća točaka za punjenje, pri čemu će putno računalo vozača upozoravati na preostalu energiju i na najbližu točku za punjenje. Početak gradnje mreže očekuje se 2010. godine.Nissan je u suradnji s NEC-om u tu svrhu proizveo akumulator koji odgovara zahtjevima električnog vozila i s kojim će krenuti u serijsku proizvodnju, a Renault razvija izmjenjive akumulatore, kaže se u priopćenju. Ocjenjuje se da je Izrael idealno tržište za električne automobile jer tamo 90 posto vozača dnevno prijeđe manje od 70 kilometara, a svi su veći gradovi međusobno udaljeni manje od 150 kilometara.Iz Renault-Nissana najavljuju i inovativni poslovni model, sličan načinu prodaje mobitela - nakon početnog troška za uređaj, plaćat će se mjesečni trošak uporabe. Tako će vlasništvo nad automobilom biti razdvojeno od potrebe za posjedovanjem akumulatora: kupci će kupovati i posjedovati automobile, a energiju će, kao i uporabu akumulatora, plaćati prema prijeđenim kilometrima.

Akumulacija komprimiranog zraka
Mala zastupljenost i visoka cijena rješenja za pohranu energije, prvenstveno baterije, kočnica su razvoja i dodatni trošak zbog kojeg "zelena" energija trenutno stoji više nego energija iz konvencionalnih izvora. Kako bi smanjili troškove povezane upravo sa pohranom energije, u LightSail Energy-u došli su do inovativnog rješenja, skladištenja viška proizvedene energije iz obnovljivih izvora u komprimirani zrak te njenog ponovnog vraćanja u mrežu u vremenima vršne potrošnje. Skladištenje energije u komprimirani zrak nije novost, no većini sustava nedostaje skalabilnost ili jednostavno gube previše energije tijekom procesa skladištenja. Ideja je jednostavna. U vremenima velike proizvodnje iz OIE, te male potražnje, komunalna poduzeća mogu višak energije iskoristiti za pokretanje pumpi koje komprimiraju zrak. Međutim, za vrijeme kompresije, temperature zraka često mogu doseći i do tisuću stupnjeva Celzijevih, čime se velika većina energije izgubi kao toplina. U LightSail Energy-u namjeravaju popraviti navedeno stanje prskanjem vode na zrak tijekom kompresije. Voda hladi zrak te se zagrijava, a toplina iz vode može se hvatati čime dolazi do smanjenja gubitka energije. Proces je jednako učinkovit kao najbolje baterije, te se za svakih 10 kWh električne energije koja ide u sustav, 7 kWh može koristiti kad god je potrebno. Turbina koju je razvila tvrtka ne treba raditi na stalnoj brzini kako bi se dobila učinkovita kompresija, čime postaje idealna za korištenje u sustavima obnovljivih izvora energije. Jedan sustav veličine standardnog brodskog kontejnera uz jedinicu veličine automobila može pohraniti energiju koju generira vjetroturbina od 1 MW tijekom tri sata rada. Prvi komercijalni sustavi trebali bi biti dostupni na tržištu krajem 2013. ili početkom 2014. godine.

ELEN električne stanice
Projekt emobilnost je razvojni projekt kojim HEP grupa želi biti u korak s energetskom strategijom Europske unije, a osnovu projekta čini ideja da se električna energija iz obnovljivih izvora koristi kao pogonsko gorivo za električna vozila. Vizija projekta, u korak s energetskom strategijom EU (20/20/20) HEP želi biti vodeći u regiji na području elektromobilnosti u izgradnji infrastrukture za punjenje el. vozila temeljene na konceptu naprednih elektroenergetskih mreža

Koncept omogućava
- integraciju većeg broja distribuiranih izvora električne energije i trošila
- punjenje vozila u satima nižeg opterećenja elektroenergetskog sustava
- punjenje u satima s velikom proizvodnjom iz obnovljivih izvora (vjetroelektrane, fotonaponske elektrane i dr.)
- poboljšanje kvalitete života u gradovima (smanjenjem zagađenja i buke)
- smanjenje emisija stakleničkih plinova i utjecaja na okoliš
- veća integracija obnovljivih izvora energije
- smanjenje troškova elektroenergetskog sustava
- povećanje energetske učinkovitosti
- smanjenje ovisnosti o drugim energentima

U listopadu 2012. godine HEP je u suradnji sa Gradom Zagrebom i Hrvatskim dizajnerskim društvom raspisao natječaj za dizajn prve ELEN stanice za punjenje električnih vozila. Cilj natječaja je usvajanje idejnog rješenja za prvu ELEN stanicu za brzo punjenje električnih vozila, koje će služiti kao podloga za izvedbeno rješenje i izradu projektne dokumentacije. Ovo idejno rješenje primijenit će se na sve ostale stanice za punjenje električnih vozila koje će se postaviti u Republici Hrvatskoj.Pobjedničko rješenje za dizajn prve hrvatske stanice za brzo punjenje električnih vozila ELEN izradio je tim hrvatskih stručnjaka predvođen arhitektom Vedranom Jukićem (SODAarhitekti) i produkt dizajnerom Nevenom Kovačićem (REdesign). Prva hrvatska stanica za brzo punjenje električnih vozila osmišljena je kao jedinstveni element u obliku velikog elipsastog solarnog polja postavljenog na centralnom armiranobetonskom stupu s postoljem. Elipsasto solarno polje prati kretanje sunca čime se povećava njegova učinkovitost u prikupljanju solarne energije, koja se potom skladišti i koristi za punjenje električnih vozila. Pri osmišljavanju stanice ELEN, autori su posvetili zamjetnu pažnja uporabnim svojstvima, funkcionalnosti te jedinstvenoj formu koje omogućuje jednostavnu i brzu montažu na bilo kojoj lokaciji. Tako će se u budućnosti, osim uz prometnice, stanice ELEN moći postavljati u sklopu trgovačkih centara, uredskih zgrada i sličnih mjesta.

Ras al-Khaimah sunčani otok
Demonstracijsko postrojenje solarnog otoka u izgradnji je u Ras al-Khaimah-u u UAE, a pokriva površinu od 5.000 četvornih metara uz kapacitet proizvodnje od 0,5 MW. U punoj veličini, ovi solarni otoci mogli bi doseći veličine od 20 četvornih kilometara te imati kapacitete do 1.000 MW električne energije. Plutajući solarni otoci mogli bi pružiti veću količinu energije od onih kopnenih, uz veću ekološku prihvatljivost. Tako barem tvrde u švicarskom Nolarisu, tvtki koja razvija projekt plutajućeg koncentriranog solarnog otoka u Ras al-Khaimanu, jednom od Ujedinjenih Arapskih Emirata. Otok je zamišljen kao kružno područje koje okružuje šuplja prstenasta cijev promjera 20 metara i opsega nekoliko kilometara. Područje unutar prstena pokriva velika membrana napravljena od posebne plastike koja je hermetički pričvršćena na okvir, te ju drži tlak zraka koji je zarobljen između membrane i površine vode. Na membranu se potom polažu solarni paneli koji također podržavaju i strukturu cijelog postrojenja. Prototip u izgradnju u Ras al-Khaimahu mali je demonstracijski projekt površine 5.000 četvornih metara (dijametra 80 metara), sa maksimalnim kapacitetom 0,5 MW. Zahvaljujući sustavu pohrane može se jamčiti prosječan kapacitet od 100 kWh, dok bi godišnja proizvodnja iznosila 1,2 milijuna kWh. Svaka elektrana u punoj veličini trebala bi pokrivati površinu od 20 četvornih kilometara (promjera 5 kilometara), te bi njegov kapacitet u područjima blizu ekvatora trebao iznositi 1.000 MW. Čak bi i manji otok površine 6,4 kvadratnih kilometara, u najpovoljnijim uvjetima bio u mogućnosti proizvesti 1,5 milijardi kWh godišnje. U odnosu na kopnene elektrane, solarni otoci bi izbjegli problem zauzimanja kopnene površine. Osim toga, pomoću njih bi se lakše mogao naći pravi kut nagiba za praćenje Sunčeve svjetlosti. Umjesto pojedinačnih zrcala koja bi rotirala kako bi pratila vidljivo kretanje Sunca, u ovom bi se slučaju rotirala cijela platforma na koju su fiksirana ogledala. Što se tiče prijenosa energije, kao alternativu vezama kopno-more, Nolaris planira koristiti parnu elektrolizu, kojom bi se proizvodio vodik koji bi se prevozio na kopno u posebnim spremnicima. Štoviše, za daljinski upravljani roboti trebali bi održavati elektranu, s primarnim zadatkom čišćenja ogledala.

Akumulacija potencijalne energije vode
Belgija je smislila novi način pohranjivanja viška energije vjetra i to izgradnjom otoka u Sjevernom moru koji bi trebao služiti isključivo kao veliko skladište energije. Belgijski ministar Johan Vande Lotte najavio je planove izgradnje umjetnog otoka u obliku prstena koji će pohranjivati energiju vjetra pumpanjem vode iz šupljine u sredini. Višak proizvedene energije koristiti će se za pumpanje vode iz središta otoka, a zatim će se voda ponovno kroz turbine puštati u "rupu" u otoku u trenutku kada potražnja nadmaši proizvodnju. Belgija se nada kako će u svojoj mreži vjetroelektrana na Sjevernom moru raspolagati snagom od 2.300 MW. Otok je još uvijek u fazi planiranja, no jednom kada dobije odobrenje biti će izgrađen na udaljenosti od 3 kilometra od belgijske obale u blizini grada Wenduine.

Hidroelektrane su vrlo efikasni način iskorištavanja obnovljivih izvora energije, a ako u blizini nema rijeke na koju se može staviti brana, postoji mogućnost izgradnje pumpno akumulacijske elektrane. Koristeći gravitaciju i reverzibilnu turbinu elektroprivreda Northland power iz Toronta želi jedan stari rudnik željezne rude otvorenog tipa u Marmori, Ontariu pretvoriti u vodopad koji bi bio pet puta viši nego Niagara. Voda koja bi se prelijevala preko novog vodopada bi mogla imati snagu od 400 MW, te omogućiti pokrivanje vršne potrošnje električne energije kada je potražnja velika. Reverzibilne hidroelektrane imaju dvije akumulacije, gornju i donju. Pri proizvodnji električne energije pušta se vodu sa gornje prema donjoj akumulaciji, a pri pumpanju se pak šalje iz donje akumulacije u gornju. U ovom slučaju bi se gornja akumulacija napravila korištenjem otpadnog kamenja koje je nastalo korištenjem rudnika. Za rad elektrane Northland planira kupovati električnu energiju iz elektroenergetske mreže Ontaria po noći kako bi pumpali vodu u gornju akumulaciju. Tokom dana bi se pak ta voda puštala niz 258 metarski vodopad u strojarnicu. Time bi se pomoglo varijabilnim izvorima električne energije kao što su vjetroelektrane, kojih ima već poveći broj u Ontariu.

Searaser akumulacija morske vode
Searaserove jedinice koriste gibanje valova kojima pomiču vertikalne klipove gore-dolje. Searaser bi se mogao koristiti u sustavu koji bi bio sličan uobičajenim hidroelektričnim sustavima, što bi značilo da bi Searaser mogao biti i neovisan o gibanju valova za proizvodnju električne energije. Morska voda bi se mogla pumpati u rezervoare na kopnu, te bi se onda puštala u generatore po potrebi. Searaser je razvio inženjer Alvin Smith iz Devona, koji misli da bi ova tehnologija mogla proizvoditi električnu energiju jeftinije od bilo kojeg drugog obnovljivog izvora energija. Potencijalno je ta tehnologija jeftinija i od konvencionalnih izvora energije. Prednost Searasera naspram drugih tehnologija koje koriste energiju valova je da se električna energija ne proizvodi u vodi, što je dobro jer je tako puno jeftinije izraditi opremu koja u slučaju proizvodnje direktno u moru mora biti antikorozivna. Searaserove pumpe pumpaju morsku vodu koristeći vertikalne klipove između dviju bova (plovaka) pri čemu je jedan na površini vode, a drugi se nalazi ispod morske razine te je pričvršćen za morsko dno. Pri gibanju mora, bove se gibaju gore-dolje te klipovi tjeraju stlačenu morsku vodu kroz cijevi do turbina na kopnu koje onda proizvode električnu energiju. Searaser bi mogao davati i energiju po potrebi tako da pumpa morsku vodu u rezervoar na kopnu iz kojeg bi se onda puštala voda kroz turbine po potrebi. Ecotricity se nada da će napraviti komercijalni prototip Searasera do 2013., a da će u komercijalnu uporabu ući 2014. Cilj im je postaviti 200 jedinica u moru na obalama Velike Britanije u roku od pet godina.

Akumulacija energije u metan
Struja koju čovjek proizvede uz pomoć obnovljivih energija ima jedan nedostatak: teško ju je uskladištiti. A to je nužno činiti jer su obnovljive energije jako ovisne o vremenskim prilikama.Čas sija Sunce, čas puše vjetar. A ponekad ni jedno niti drugo. Obnovljivi izvori energije su problematični jer su nestalni. Za konstantnu opskrbu energijom iz obnovljivih izvora sve važnija postaje mogućnost njezinog skladištenja. U njemačkoj saveznoj pokrajini Rheinland-Pfalzu, u parku Morbach, predstavljeno je pilot-postrojenje koje bi trebalo riješiti ovaj problem.

Nadu da ćemo se u velikoj mjeri moći opskrbljivati energijom budućnosti predstavlja jedan jednostavni kontejner dimenzija 6x3x3 metra. U unutrašnjosti tog kontejnera nalazi se mnoštvo cijevi, a jedini zvuk koji iz njega dolazi je muklo šištanje. Kontejner sam dobiva struju iz mješavine Sunčeve energije i energije vjetra. "Ovom strujom prvo proizvodimo vodik. Onda još trebamo ugljični dioksid kojeg na ovom mjestu dobijamo iz pogona za bioplin. Uzmemo vodik kojeg je proizvela struja i ugljični dioksid i iz te mješavine pravimo metan, kojeg možemo pohraniti u mrežu za zemni plin. Tako se i obnovljiva energija može uskladištiti. Pri transformaciji ekološke struje u metan gubi se trećina korištene energije. Dobiveni metan je glavni sastojak zemnog (prirodnog) plina. On može, isto kao i zemni plin, sagorijevati u konvencionalnim industrijiskim elektranama i tako proizvoditi struju. U ovom procesu govorimo o "postrujavanju". Postrujavanje metana je manje štetno po klimu nego kad se struja proizvodi uz pomoć nekih drugih fosilnih energenata, poput primjerice ugljena, objašnjava ovaj stručnjak. "U načelu radi se o zatvorenom krugu. Ako proizvedemo obnovljivi metan i onda ga ponovno spalimo, oslobađamo ugljični dioksid kojeg ćemo pri proizvodnji novog metana ponovno trebati. A ugljični dioksid dobivamo od biljaka koje koristimo u pogonu za bioplin ili ga uzimamo izravno iz atmosfere.

U idealnom slučaju ovakva postrojenja bi trebalo imati na mjestima gdje postoje problemi da se uskladište velike količine viška proizvedene struje. Ukoliko bi se ova tehnologija pokazala uspješnom, to bi bio veliki korak na putu za opskrbu strujom iz 100 posto obnovljivih energija. Jer tada bi se energija dobivena iz vjetra ili od sunca uistinu mogla dugoročno pohraniti. U Njemačkoj npr. kapaciteta za spremanje i raspodjelu zemnog plina već ima, jer tu ima puno podzemnih spremišta za njega, tzv. kaverni. Trenutačne metode koje se koriste za pohranjivanje obnovljivih energija ni u kom slučaju ne mogu pokriti potražnju. Te se tehnologije ograničavaju prije svega na crpne hidroelektrane, odnosno na velika umjetna jezera u kojima se na pritisak dugmeta puštanjem tekuće vode može uz pomoć turbina proizvesti energija. 2013. će se otvoriti veliko postrojenje od šest megawatta, koje bi trasformiralo ekostruju u metan, tehnologija se još mora usavršiti.

Akumulacija energije u vodik
Električna energija vjetroelektrana se dosta koristi kao izvor održive energije, ali još ju nije moguće pohraniti kao višak električne energije za kasniju uporabu. Danski konzorcij Dansk Mikrovarme je na pola puta kroz 6-godišnji projekt u naselju Vestenskov na jugoistočnoj strani danskog otoka Lollanda. Vrše se ispitivanja potencijala energije vjetra te pohranjivanje energije kroz pretvorbu u vodik. Korištenjem gorivih ćelija vodik koji je pohranjen može se dostaviti u domove te pretvoriti u električnu energiju kao i toplinu kad se ukaže potreba. Cilj je staviti Lolland na kartu Europe kao europski uzor za provedbu velikih projekata vodikove tehnologije. Danas Lolland proizvodi 50% više energije vjetra nego što troši. Budući da se čista energija vjetra ne može pohraniti to znači da kada nema vjetra kućanstava moraju koristiti fosilna goriva.

Akumulacijom energije vjetra u vodik koji se kasnije može koristiti u mikro kogeneracijkim jedinicama (CHP mikro) bit će moguće koristiti gotovo 100% održivih izvora energije za proizvodnju toplinske i električne energije. Projekt je podijeljen u tri faze. Tijekom prve faze (2006-2007), Dansk Mikrovarme izgradio je pokusnu jedinicu te se elektrolizom vode dobiva vodik i kisik. Razvijene su gorive ćelije za elektrokemijsku proizvodnju električne i toplinske energije iz vodika, kao i oprema za spajanje na električnu mrežu. Demonstracijski uređaj koristi centraliziranu proizvodnju vodika, električne energije i topline koja se zatim koristi za pogon zgrada u tom području.

Ova faza službeno je otvorena 17. studenog 2006. Dana 15. rujna 2008. prva domaćinstva u selu Vestenskov su spojena na vodik. Pet odabranih domova su opremljeni s mikro-CHP jedinicama veličine hladnjaka koje proizvode električnu energiju i toplinu. Vodik se distribuira izravno podzemnim cijevima iz velikih postrojenja elektrolize u polju iza naselja staračkog doma. Oba produkta električna i toplinska energije koji se koriste u kući će biti dobiveni iz održivog izvora energije i kao takvi su potpuno ugljik-neutralni.

Decentralizirana mikro kogeneracijska postrojenja su učinkovitiji i postojani za veću sigurnost opskrbe. Tijekom druge faze (2007-2010), ispitivanja su provedena vezano uz sigurnost i stabilnost poslovanja. Cilj faze tri (2010-2012) tvrtke Dansk Mikrovarme je opskrba oko 35-40 kućanstava s vodikom na temelju iskustava iz pokusnih domova. Svaka kuća će dobiti modul gorive ćelije veličine malog uređaja centralnog grijanje i jedinicu snage od oko 2 kW. Instalacija će osigurati toplinsku i električnu energije za kućanstva. Instalacije se mogu uklopiti u sve kuće i pogodne su za uporabu tijekom cijele godine u domovima koje trenutno grije prirodni plin ili ulje. Očekuje se da će sve kuće u Vestenskovu biti spojene na hidrogen sustav u 2012. Osim za dobavu održive energije, očekuje se da će vodik zajednice Lolland imati spin-off utjecaj na komercijalni razvoj u cjelini. Osnovna i stručna usavršavanja bit će uključena kao prirodni elementi u planiranju projekta.

Projekt Desertec energija iz Sahare
Desertec je najveći solarni konzorcij u svijetu, vrijedi 400 mlrd. eura, a vlada A. Merkel obećava mu jamstva za kredite u pohodu na sj. Afriku Njemačka obiluje mnogočime, no jedna od blagodati kojom Riječ je o planu kojim bi se 17.000 kilometara četvornih Sahare i bliskoistočnih pustinja pokrilo paraboličnim zrcalima za potrebe proizvodnje električne energije u solarnim termoelektranama, a sve kako bi EU do 2050. iz čistih i neiscrpnih izvora pokrivao 15 posto potreba za energijom. Proizvodnja bi započela puno prije te bi rasla kako bi se izgradio koji dio projekta. Računica je jednostavna. Pustinje sjeverne Afrike i Bliskog istoka godišnje obasja 630.000 TWh Sunčeve energije, a EU godišnje potroši 4000 TWh električne energije. Ako se zauzda energije Sunca na samo 0,6 posto površine tih pustinja, EU je riješio sve svoje energetske potrebe. Tako gledajući, projekt o 15 posto pustinjske električne energije za EU više i ne djeluje nemoguće ambiciozan, a to su shvatile i njemačke kompanije Munich Re, koja vodi projekt, Deutsche Bank, Siemens, švicarski ABB, E.ON, RWE, Cevital, HSH Nordbank i drugi. Tehnologija je krajnje jednostavna: u solarnim elektranama u pustinjama Kalifornije i Nevade primjenjuje se od sredine 80-ih, a princip je poznat svakom djetetu koje je ikada povećalom zapalilo papir. Sunčeve zrake se tisućama paraboličnih zrcala usmjeravaju prema spremnicima s vodom, koja se može zagrijati i na više od 1000 stupnjeva Celzija, dobivena para pod pritiskom pokreće parne turbine i generatore, a akumulirana toplina omogućuje proizvodnju i noću.

Projekt „Desertec" može preuzeti nekoliko funkcija: da osigura opskrbu Europe strujom, da bude pomoć u razvoju sjevera Afrike i da bude faktor stabilizacije. Ideja projekta „Desertec" je jednostavna: sunce na sjeveru Afrike trebalo bi proizvoditi struju za potrebe Europe. Inicijatori „Deserteca" ne odustaju iako se regija nalazi u turbulentnim političkim vremenima. U tu svrhu je osnovana i „Inicijativa Desertec". To je ambiciozan projekat koji može biti značajan program pomoći za lokalno stanovništvo i ujedno izvor čiste energije za potrebe Europe. Ipak, politička previranja u regiji povod su za brojna pitanja o ostvarljivosti tog projekta. Da li je „pustinjska struja" postala prošlost i prije nego što su potekli prvi kilovati ka sjeveru? Da bi se realizirao taj projekat potrebno je u sljedećih četrdeset godina investirati 400 milijardi eura. Zašto bi se tolike sume ulagale u politički nestabilnu regiju? Paul van Sohn, predsjednik „Inicijative Desertec", u političkim promjenama ne vidi samo opasnost, nego i šansu. „Upravo sada", tvrdi on, „potrebne su investicije koje će kroz kooperaciju Europe i Afrike stabilizirati situaciju. Od toga će korist imati i gospodarstvo."

Inteligentne elektroenergetske mreže
Kada vjetar počne puhati, naši se električni uređaji moraju probuditi. Kad vjetar oslabi i proizvodi manje struje, naši električni uređaji moraju ići na spavanje. Ali, naravno, na inteligentan i kontrolirani način, tako da još uvijek možemo gledati TV, uključiti aparat za kavu i koristiti sušilo za kosu. Zamrzivač, međutim, lako može biti isključen na nekoliko sati bez opasnosti da se otopi svinjetina za pečenje. Danski SPIR (strateška platforma za inovacije i istraživanje) je odobrila potporu od 60 milijuna danskih kruna u idućih pet godina za iPower platformu. SPIR je inicijativa danskog Savjeta za strateška istraživanja i danskog Vijeća za tehnologiju i inovacije. Inicijativa je privukla poslovne subjekte da sudjeluju u aktivnostima istraživanja i razvoja zajedno sa sveučilištima, tehnološkim institutima i drugim tvrtkama zainteresiranim za razvoj inovacija. Ukupno 32 partnera u iPower platformi pruža širok raspon tvrtki i istraživačkih institucija, koje zajedno imaju sve potrebne vještine nužne za razvoj pametne mreže. Od njih su 10 sveučilišta (od toga je 5 međunarodnih), a 22 su tvrtke (8 velikih i 14 malih i srednjih poduzeća). Među tvrtkama su DONG Energy, Danfoss, Grundfos, IBM, Vestas, Aalborg University, brojnim institutima na DTU, Risø DTU, Danski Tehnološki institut i Kolding School of Design. Risø nacionalni laboratorij za održivu energiju na Tehničkom sveučilištu u Danskoj (Risø DTU) je koordinator i nosi odgovornost za projekt. "Oduševljen sam što je iPower odabran, jer iPower je nužan korak kako bi Danska postala neovisna o fosilnim gorivima, i drago mi je da je SPIR projekt uspio okupiti sve bitne čimbenike i resurse u Danskoj, koji zajedno mogu iznijeti posao", kaže Anders Troi, šef iPower platforme i voditelj programa Sustavi inteligentne energije na Risø DTU. iPower je usmjeren na razvoj inteligentnih i fleksibilnih energetskih sustava koji mogu obraditi oscilirajuću proizvodnju električne energije iz obnovljivih izvora. iPower će pomoći da se promijeni proizvodnja električne energije, tako da potrošač više neće biti onaj koji odlučuje koliko će se električne energije proizvesti. U budućnosti, potrošači će prilagođavati svoju potrošnju količini električne energije koja im je u danom trenutku dostupna od održivih, ali promjenjivih izvora energije. Takva veća fleksibilnost u potrošnje energije, omogućit će prilagodbu potrošnje električne energije na današnju proizvodnju struje iz energije vjetra. Ovo će također uštedjeti velika ulaganja u mrežu. iPower će razvijati inteligentno upravljanje decentraliziranom potrošnjom energije kao i alate za upravljanje milijunima fleksibilnih električnih aparata kod potrošača te metode rada mreže s fleksibilnom proizvodnjom električne energije. Razvit će se metode koje će istraživati potrebe potrošača struje i njihove želje koje bi se potom ugradile u fleksibilne kućanske električne aparate. Napravit će se poslovni planovi i za tvrtke koji će razvijati i primjenjivati inteligentne energetske sustave.

 

TREĆA INDUSTRIJSKA REVOLUCIJA
Jeremy Rifkin je autor niza knjiga o utjecaju znanstvenih i tehnoloških promjena na ekonomiju, ali i začetnik dugoročnog plana ekonomske održivosti Europske unije koji naziva treća industrijska revolucija. Samo je pitanje trenutka kada će se stvoriti mreža za neometanu distribuciju energije s kojom će nastupiti nova era u povijesti čovječanstva i treća industrijska revolucija. Baš kao što je prva industrijska revolucija počela otkrićem parnog stroja, a druga otkrićem nafte, dok će obnovljivi izvori energije potaknuti treću revoluciju. Tehnologija 20. stoljeća temelji se na nafti, a sadašnja globalna kriza i nije ništa drugo nego posljedica toga da nestaje era nafte i dolazi razdoblje hidrogena.

Stiže nova realnost, bitno drukčija i bolja od ove u kojoj živimo. Svijet će se zahvaljujući naprednoj informacijsko-komunikacijskoj tehnologiji (ICT) još više povezati. Energija će kolati svijetom kao današnji internet. Globalni građani koji žive u trećoj industrijskoj revoluciji stvarat će svoju vlastitu energiju koja će pomoći voditi svijet prema globalnoj uniji i globalnom tržištu. Prva i druga industrijska revolucija uz pomoć vlada uzdigle su se na nacionalnu razinu, treća industrijska revolucija stvorit će distribuciju koja će se bazirati na principu na kojem radi današnji internet i stvoriti globalno tržište.

Europska unija radi na tome da do 2020. godine 20 posto ukupne energije dođe iz obnovljivih izvora. Svaki dom, ured ili tvornica trebaju se transformirati u mini elektrane. Treba iskoristiti sve oblike: energiju sunca, vjetra, hidro, geotermalnu, valova, biomase, smeća. Stvaranje pametnih mreža (smart grid) temeljenih na internetskoj tehnologiji koje će pomoći da energetske mreže funkcioniraju isto kao i internet. Baš kao što se sada može kreirati vlastita informacija, tako će milijarde ljudi stvarati energiju, koja će se pohranjivati kao vodik i po potrebi opet transformirati u struju i podijeliti širom kontinenta.

Autor:

Dario Hrastović, dipl.ing.stroj.

Hrastović inženjering d.o.o.

Hrvatska Komora inženjera strojarstva

Voda tretirana radio valovima mogla bi promijeniti poljoprivredu kakvu poznajemo. Već testirana širom svijeta, ova tehnologija s pravom je nazvana čudesnom.'Čudesni rast biljaka. Tretirana voda rezultira većim, težim usjevima', kaže profesor Austin Darragh s Sveučilišta Limerick. Inovativna, nova irska tehnologija mogla bi predstavljati najveći napredak u poljoprivredi od pojave pluga i zauvijek će promijeniti lice današnjeg ratarstva. Ova tehnologija – voda energizirana radio valovima – uvelike povećava prinos voća i povrća, i do 30 ili više posto. Ne samo da su takve biljke mnogo veće nego su uglavnom otporne na bolesti, što ishodi znatnim uštedama na gnojivima i štetnim pesticidima. Naširoko testirana u Irskoj i nekoliko drugih zemalja, ova jeftina tehnologija tretiranja vode sada se uvodi diljem svijeta. Ona čini suvišnim GMO proizvode i uklanja strahove o globalnom zatopljenju i previše ugljičnog dioksida u zraku, tako što jednostavno pretvara višak CO2 u jestivu biljnu masu. Razvijena od strane profesora Austina Darragha i dr. J. J. Leahyja s Odsjeka za kemiju i znanost o okolišu u sklopu Sveučilišta Limerick, ova smiona, ekološka tehnologija koristi samo prirodne elemente: sunčevo svjetlo, vodu, ugljični dioksid iz zraka i minerale iz tla. Kompaktan uređaj veličine kutije za kekse, pod nazivom Vi-Aqua – što znači 'životna voda' – pretvara 24 volta elektriciteta u radio signal, koji nabija vodu preko antene. Kada se uređaj spoji na vodeni šmrk (crijevo), tisuće litara vode mogu se nabiti energijom za manje od 10 minuta, uz zanemarive troškove. Govoreći o toj novoj tehnologiji, profesor Austin Darragh kaže: 'Vi-Aqua čini vodu 'mokrijom' i uvodi atmosferski dušik u vodu u formi nitrata – tako da ona postaje i besplatno gnojivo. Taj uređaj doista čini čuda jer obnavlja tlo oživljujući mikroorganizme iz tla. Također možemo uštedjeti na vodi, i to barem 30 posto. Kada se voda tretira na taj način ona postaje bolje otapalo, što znači da može prenositi više nutrijenata listovima i stabljici te može bolje prodirati dolje u tlo gdje krijepi korijenje, čime se stvara bolji korijenski sustav. I zbog toga vam treba manje vode, te dobivate veće i robusnije plodove', objašnjva profesor Austin Darragh. Pomno testirana na Poljoprivrednom koledžu Warrenstown, ova tehnologija već se naziva čudom suvremenog doba.
www.nexus-svjetlost.com

 

 

Jedna inovacija osamdesetogodišnjeg profesora u Irskoj je dobila brojna priznanja iako nije zastupljena u glavnim medijima. Profesor Austin Darragh s Limerick sveučilišta koristi novu radijsku tehnologiju koje bi se mogla nazvati pravim čudom. Taj uređaj se naziva najvećim probojem u poljoprivredi od pluga. Biotehnološka industrija i dalje tvrditi da suvremena proizvodnja mora biti usmjerena prema genetskim modifikacijama kako bi se osigurala veća proizvodnja usjeva. Ova tvrdnja je često povezana s klimatskim promjenama i prenapučenosti populacije. U pogledu proizvodnje hrane GMO ne daju više hrane što je jedan od mnogih GMO mitova. Nasuprot primjeni GMO-a valna tehnologija je dio održive poljoprivredne prakse. Vi Aqua tehnologija je opsežno testirana u Irskoj i nekoliko drugih zemalja te je po cijeni povoljna tehnologija i sada se nalazi na tržištu. Uređaj pretvara 24 V napon u radio signal koji se pušta u spremnik vode pomoću antene pri čemu se voda aktivira i mijenjaju joj se svojstva pri čemu se eliminira potreba za genetskim mutacijama biljaka da se povećaju prinosi. Inicijalni rezultati pokazuju da je moguće povećati proizvodnju hrane za 30% te su i biljke otpornije na bolesti čime se istovremeno smanjuje i potreba za dodatnim pesticidima. Energetski aktivirana voda ima drugačija svojstva od podzemne bunarske ili vodovodne vode te energizirana voda završava u strukturi samih biljaka koje time mijenaju i svoja svojstva.
consciouslifenews.com

Znanstvenici i javno mnijenje sa zabrinutošću gledaju na klimatske promjene, ali ne i financijski sektor: prošle godine je počeo trend napuštanja ulaganja u sunčane elektrane, vjetra, plime i ostale eko-izvore energije a u korist profitabilnog prilagođavanja tekućim promjenama. Hedge fondovi usmjeravaju svoja ulaganja ka preduzećima koja kontroliraju efekte vremenskih anomalija, a mnogi na otopljenje Arktika gledaju kao na mogućnost za otvaranje profitabilnih trgovačkih puteva i eksploataciju sirovina.

Ekonomski stavovi o globalnim promjenama klime zasnivaju se na nekoj od računica koje uzimaju u obzir cijenu i dobit od mjera prilagođavanja klimatskim promjenama i smanjivanja emisija stakleničkih plinova. Ključna pitanja su: "da li će dobro koje smatram da će ova mjera donijeti biti veće od cijene truda i materijala potrebnih da je uvedem?" Pitanje ima vremensku dimenziju jer je vezano za procjenu vrijednosti budućnosti.

Recimo da prekomorski trgovački prijevoznik želi da doprinese dugoročnom smanjivanju atmosferskih zagađenja zamjenjivanjem sirove nafte naftnim destilatima koji zahtjevaju investicije u razvoju proizvodnje destilata. Prevoznik će morati da postavi slijedeće pitanje: da li se moje planirane investicije mogu opravdati profitom koji ću napraviti u budućnosti? Ili: da li je monetarna vrijednost čistije budućnosti veća od monetarne vrijednosti investicija u sadašnjosti? Odgovor zavisi od metoda računanja, i upravo razlike u tim metodama predstavljaju ključne slabosti svih političkih dogovora o kontroli emisija ščinova. Svako voli ekološku održivost, sve dok ista može održati i profit.

Mnogo jednostavniji od filigranskog modeliranja održivosti su monetarne procjene tekućih klimatskih šokova. Sklonost ekonomista da u klimi vide prirodni "resurs" ima dugu tradiciju (od fiziokrata u XVIII veku), a naročitu popularnost steklo je nakon Drugog svjetskog rata. Tokom pedesetih godina prošlog vijeka - dva desetljeća prije govora o antropogenim promjenama globalne klime - na otopljenje se gledalo sa entuzijazmom: toplije zime su smanjivale energetske potrebe i proširivale poljoprivredne oblasti ka sjeveru. Rijetko tko je smatrao da su takve promjene prouzrokovane ljudskim aktivnostima. Ovo doba ekološke kratkovidosti je prestignuto tokom sedamdesetih godina prošlog vijeka, a govor o klimatskim promjena kao ekonomskim resursima ocrnjen kao banalni klimatski determinizam. Njegovi zastupnici su smatrali (i smatraju) da nacionalne ekonomije rastu geografski sa umjerenošću klime, osuđujući time ekvatorijalne i polarne regije na garantirano, "prirodno" siromaštvo.

U današnje vrijeme, klimatske promjene i ekonomski rast se dovode u vezu uglavnom kroz procjene šteta (ne dobiti) od uragana, poplava, suša i sličnih nepogoda. To međutim ne znači da je profitabilnost klimatskih anomalija ostala nezapažena: krizu bi, kako kaže Tomas Fridman, bilo tragično ne iskoristiti.

To je upravo ono što neki sektori vide kao svoju budućnost u eri uništavanja "prirodne" klime. Dva primjera su posebno zanimljiva. Pogledajmo prvo u dio finansijskog sektora. Ulaganja u farme sunca, vjetra i plime i ostale eko-izvore energije su opala u toku 2012. godine za 34 posto (6 milijardi dolara) - uprkos općem prihvaćanju globalnog zagijavanja kao dokazane činjenice. Koji god da su razlozi za ovaj pad, postaje jasnije da je, nezavisno od znanstvene i javne svijesti, tržište počelo da mijenja svoju strategiju od skupog preventivnog ublažavanja klimatskih promjena ka profitabilnom prilagođavanju (adaptaciji) tekućim promjenama. Hedge fondovi sve više usmeravaju svoje ulaganja ka poduzećima koja kontroliraju efekte vremenskih anomalija, recimo kroz upravljanje prava o korištenju i prerađivanju vode ili kroz trgovinu vremenskim derivatima u opticaju u meteorološki osjetljivim sektorima.

Tako na primjer, tržišna vrijednost pitke vode je predodređena da jača zahvaljujući demografskom rastu i povećanim potrebama. Slično se može očekivati i u sektoru izgradnje u manje razvijenim zemljama, kao i u širenju oblasti novog klimatskog turizma. Ukupna procjenjena vrijednost infrastrukture i rada uloženih u zaštitu od predviđenih klimatskih rizika će, prema Ujedinjenim narodima, dostići 2030. godine vrijednost od preko 13 milijardi dolara godišnje. U nadolazećem razgovoru sa direktorom konglomerata 50 vodećih kompanija jedne američke države, autor ovog teksta je saznao za eksplicitnu želju svih njih da koriste adaptaciju kao značajan element dugoročnog priliva prihoda i razvoja. Ali, o mjerama kojima bi se klimatske promjene ublažile a emisija štetnih plinova i smanjila, nije bilo ni riječi. Drugi primjer potiče od prekomorskog prijevoza i trgovine, sektora tradicionalno vezanog za atmosferske (ne)prilike. Opće je prihvaćeno da bi otopljeni Arktik mogao izazvati ogromne štete za ekosisteme i ljudske zajednice Sjevera. Ove štete, međutim, nemaju svoju ulogu pri procjenama onih koji otopljenje vide kao šansu koja se pojavljuje kao rezultat "rada" toplog zraka. Tako bi, na primjer, povlačenjem tundre i permafrosta te nestankom čvrstog leda sadašnjim tempom od oko 5 posto po deceniji bio produžen vegetativni period za usjeve, povećan njihov prinos, i omogućen prilaz sada zaleđenim rudama cinka (Aljaska), zlata (Kanada), željeza (Švedska) i nikla (Rusija). Otapanje leda bi također otvorilo regije u kojima bi vađenje i prerada fosilnih goriva tek mogla da počne: ExxonMobil je upravo u suradnji sa Rosnjeftom sklopio ugovor u vrijednosti od pet stotina milijardi dolara za iskorištavanje naftnih izvora u Arktičkom krugu.

Tim povodom, ruski premijer Vladimir Putin rekao je da morske rezerve nafte predstavljaju strateške zalihe zemlje za XXI stoljeće. Ironijom slučaja, takva strategija i takva nadanja zavise od daljeg ubrzavanja temperaturnih trendova i otapanja arktičkog leda.

Otapanje Arktika će, međutim, imati značajne trgovinske (i geopolitičke) posljedice. Najavljene promjene u načinu i obimu trgovinskog poslovanja se već vide u postepenom otvaranju takozvane Sjevernomorske rute (otvorene 2005) koja povezuje Zapadnu Evropu i Istočnu Aziju duž sjeverne obale Sibira i koja je za trećinu kraća od južnih alternativa. Skraćivanje ledne sezone čini ovaj put otvorenim između četiri i pet mjeseci godišnje. Prvi europski brodovi su se bez pomoći ledolomaca "progurali" kroz ovaj put 1997, iako je bremenski prijevoznik Beluga dobio najveći publicitet kada su njegovi brodovi prošli ovu rutu od Koreje do Roterdama 2009. godine. Beluga tvrdi da je korištenje ove trase uštedjelo oko 300.000 eura po brodu u odnosu na onu koja vodi kroz Suez. Dve godine kasnije, Sjevernu rutu je koristilo 34 broda, a 2012. godine 46, od kojih je najveći prosto nosio naftu i sirovinski teret. Procjena je da će se tonaža ovih materijala do 2020. popeti na 12.8 miliona tona godišnje. Profitabilnost koju donosi otapanje čvrstog leda na ovom putu potiče od skraćivanja putovanja za oko nedjelju dana i dvostruko manju potrošnju goriva. Drugi faktor posebno je važan prijevoznicima jeftine robe i sirovih materijala s obzirom na pojačanu ekološku regulaciju i korporativnu odgovornost u brodskom prometu.

Ove cifre su samo predigra. Redovna sezona bez leda u području ovog puta otvara strateške mogućnosti ne samo za trgovinu već i za industrijalizaciju sjevernih područja. Malo poznati gradovi kao Adak bi postati globalni prometni čvorovi, na štetu Singapura. Malo iskorišteni mineralni izvori bi, sada oslobođeni vječitog leda, bili na transverzali globalnog prometa. Otvaranje ruta bi bila izazov i ekonomska šansa za proizvođače suvremenih plovila i kreativne tehnologije morskog prometa. Kina, Japan i Južna Koreja već ulažu u trgovačke brodove osposobljene za arktičke uvjete. Neminovno je da će se pojaviti i do sada neotkrivene nove dimenzije ovog "Sjevernog otvaranja" ali kakve će njegove karakteristike i kakve će rizike donijeti - to se neće moći sagledati u dogledno vrijeme.

Kakav god da je ishod, može se reći da kroz ove događaje isijava vrhunska povijesna ironija (ili istina). Suvremeni industrijski svijet je izrastao na tehnologijama korištenja prirodnih resursa, sa značajnim udjelom i ulogom prekomorskog prijevoza i financijskim instrumentima osiguranja sirovina. Rezultat tog procesa je, kako sada sagledavamo, imao cijenu života u "antropocenu," novom geološkom dobu koje karakterišu utjecaji čovjekove ingenioznosti i razaranja - uključujući i globalne klimatske promjene.

Poučno je promatrati kako se u ovome svijetu moćnog "napretka" pokušava nastavak rasta u antropocenu. Sa jedne strane se oslobađa velika politička i društvena energija u pokušaju da se uzroci krize stave pod kontrolu - svjedoci smo serije konzultacija i dokumenata proizvedenih u cilju smanjivanja atmosferskog zagađivanja. Sa druge strane, međutim, ekonomski razvoj ne može a da ne dotakne mogućnosti koje se ukazuju u međuvremenu i u kome proizvodi ekonomske eksploatacije i ekološkog razaranja postaju sirovine slijedećeg ciklusa ekonomske eksploatacije i ekoloških strahovanja.

Vladimir Janković je profesor Mančesterskog univerziteta, a tekst je objavljen u časopisu Biznis i finansije