Administrator
Agencija engleske vlade Hihways England planira testiranje tehnologije za bežični prijenos energije i punjenje električnih automobila u vožnji na cestama i autoputovima. Studija izvodljivosti je već izrađena i u tijeku je natječaj za izvedbu radova na testnom poligonu čija je lokacija još uvijek nepoznata. Vijest stiže nakon što je sličan projekt prošle godine iskušan u "gradu budućnosti" Milton Keynesu u kojem se testiraju i autonomna vozila. "Ono čemu smo se predali je da do 2016. ili 2017. napravimo testove izvan javnih prometnica", rekao je Stuart Thompson, glasnogovornik Highways Englanda, za BBC. "Sve je to u ranoj fazi. Gdje će se točno provesti pokusi tek treba biti odlučeno". Agencija namjerava eksperimentirati oko 18 mjeseci prije odluke o primjeni tehnologije na javnim cestama. "Potencijal za punjenje vozila s niskom emisijom dok se kreću nudi uzbuđujuće mogućnosti," kaže ministar prometa Andrew Jones. Projekt nije bez kritika, pa direktor Centra za električna vozila u Poslovnoj školi Cardiff kaže da punjenje automobila u vožnji nije nužno potrebno. "Ima smisla to iskušati, i tehnologija očito radi", kaže doktor Paul Nieuwenhuis. "Meni to zvuči vrlo ambiciozno. Troškovi će biti najveće pitanje i ja nisam potpuno uvjeren u isplativost. Tehnologija baterija se usavršava, ako pogledate što je Tesla postigao u posljednjim godina, oni svojim baterijama stalno dodaju više kilometraže, ugrubo svakih šest mjeseci. Stoga nije jasno postoji li potreba za ovim". Čak i ako se plan Highways Englanda pokaže neisplativ, agencija se obvezala da će dugoročno instalirati standardne punioce za električna vozila na svakih 32.1 kilometara cestovne mreže. Tehnologija bežičnog prijenosa energije, koja se temelji na magnetskim poljima, već je iskušana u južnokorejskom gradu Gumi gdje se električni autobusi pune na dionici dugačkoj 12 kilometara.
Portal croenergo.eu
Portal croenergo.eu
Automobili će se automatski puniti za vrijeme vožnje
Električni i hibridni automobili u Velikoj Britaniji više neće morati stajati kako bi se napunili, nego će se voziti po cesti koja će ih puniti dok su u pokretu. Zamišljeno je kako će sistem raditi poput bežičnih telefona koji koriste magnetsku indukciju. Kablovi zakopani ispod autoputa generirat će elektromagnetska polja koja bi zatim pokupili odašiljači u automobilima i transformirali u električnu energiju. Sistem bi uključio i komunikacijski sistem kako bi ceste mogle otkriti dolazak automobila i započeti s procesom. Testiranja će se obavljati na posebnim područjima gdje će biti onemogućen pristup drugim vozačima, a Britanci su spremni u projekt u idućih pet godina uložiti 500 miliona funti. Takva inicijativa britanske vlade trebala bi zaživjeti kasnije ove godine, kad će inženjeri instalirati bežičnu tehnologiju za testna vozila kao i mjesta sa specijalnom opremom ispod cesta. „Tehnologija vozila napreduje sve većim tempom, a mi smo odlučili podržati rast onih koji ne zagađuju okoliš na engleskim autocestama", rekao je vladin glavni inženjer autocesta Mike Wilson. Britanci planiraju istovremeno povećati i broj stanica za punjenje automobila koje bi se postavile na svakih 30-ak kilometara. Sličnu tehnologiju koriste već u južnokorejskom gradu Gumi gdje autobusi svoje 'gorivo' dobivaju iz podzemnih energetskih kablova, piše CNN.
www.fokus.ba
Ceste budućnosti: Auti će se automatski puniti za vrijeme vožnje
Električni i hibridni automobili u Velikoj Britaniji više neće morati stajati kako bi se napunili, nego će se voziti po cesti koja će ih puniti dok su u pokretu. Dok se vozite, auto se sam puni. Zvuči nemoguće? Ne, ako imate električni auto ili hibrid. Zamišljeno je kako će sustav raditi poput bežičnih telefona koji koriste magnetsku indukciju. Kablovi zakopani ispod autoputa generirat će elektromagnetska polja koja bi zatim pokupili odašiljači u automobilima i transformirali u električnu energiju. Sistem bi uključio i komunikacijski sustav kako bi ceste mogle otkriti dolazak automobila i započeti s procesom. Testiranja će se obavljati na posebnim područjima gdje će biti onemogućen pristup drugim vozačima, a Britanci su spremni u projekt u idućih pet godina uložiti 500 milijuna funti. Takva inicijativa britanske vlade trebala bi zaživjeti kasnije ove godine, kad će inženjeri instalirati bežičnu tehnologiju za testna vozila kao i mjesta sa specijalnom opremom ispod cesta. „Tehnologija vozila napreduje sve većim tempom, a mi smo odlučili podržati rast onih koji ne zagađuju okoliš na engleskim autocestama", rekao je vladin glavni inženjer autocesta Mike Wilson. Britanci planiraju istovremeno povećati i broj stanica za punjenje automobila koje bi se postavile na svakih 30-ak kilometara. Sličnu tehnologiju koriste već u južnokorejskom gradu Gumi gdje autobusi svoje 'gorivo' dobivaju iz podzemnih energetskih kabela, piše CNN.
www.express.hr
Električni i hibridni automobili u Velikoj Britaniji više neće morati stajati kako bi se napunili, nego će se voziti po cesti koja će ih puniti dok su u pokretu. Zamišljeno je kako će sistem raditi poput bežičnih telefona koji koriste magnetsku indukciju. Kablovi zakopani ispod autoputa generirat će elektromagnetska polja koja bi zatim pokupili odašiljači u automobilima i transformirali u električnu energiju. Sistem bi uključio i komunikacijski sistem kako bi ceste mogle otkriti dolazak automobila i započeti s procesom. Testiranja će se obavljati na posebnim područjima gdje će biti onemogućen pristup drugim vozačima, a Britanci su spremni u projekt u idućih pet godina uložiti 500 miliona funti. Takva inicijativa britanske vlade trebala bi zaživjeti kasnije ove godine, kad će inženjeri instalirati bežičnu tehnologiju za testna vozila kao i mjesta sa specijalnom opremom ispod cesta. „Tehnologija vozila napreduje sve većim tempom, a mi smo odlučili podržati rast onih koji ne zagađuju okoliš na engleskim autocestama", rekao je vladin glavni inženjer autocesta Mike Wilson. Britanci planiraju istovremeno povećati i broj stanica za punjenje automobila koje bi se postavile na svakih 30-ak kilometara. Sličnu tehnologiju koriste već u južnokorejskom gradu Gumi gdje autobusi svoje 'gorivo' dobivaju iz podzemnih energetskih kablova, piše CNN.
www.fokus.ba
Ceste budućnosti: Auti će se automatski puniti za vrijeme vožnje
Električni i hibridni automobili u Velikoj Britaniji više neće morati stajati kako bi se napunili, nego će se voziti po cesti koja će ih puniti dok su u pokretu. Dok se vozite, auto se sam puni. Zvuči nemoguće? Ne, ako imate električni auto ili hibrid. Zamišljeno je kako će sustav raditi poput bežičnih telefona koji koriste magnetsku indukciju. Kablovi zakopani ispod autoputa generirat će elektromagnetska polja koja bi zatim pokupili odašiljači u automobilima i transformirali u električnu energiju. Sistem bi uključio i komunikacijski sustav kako bi ceste mogle otkriti dolazak automobila i započeti s procesom. Testiranja će se obavljati na posebnim područjima gdje će biti onemogućen pristup drugim vozačima, a Britanci su spremni u projekt u idućih pet godina uložiti 500 milijuna funti. Takva inicijativa britanske vlade trebala bi zaživjeti kasnije ove godine, kad će inženjeri instalirati bežičnu tehnologiju za testna vozila kao i mjesta sa specijalnom opremom ispod cesta. „Tehnologija vozila napreduje sve većim tempom, a mi smo odlučili podržati rast onih koji ne zagađuju okoliš na engleskim autocestama", rekao je vladin glavni inženjer autocesta Mike Wilson. Britanci planiraju istovremeno povećati i broj stanica za punjenje automobila koje bi se postavile na svakih 30-ak kilometara. Sličnu tehnologiju koriste već u južnokorejskom gradu Gumi gdje autobusi svoje 'gorivo' dobivaju iz podzemnih energetskih kabela, piše CNN.
www.express.hr
Objavljeno u
Energijske tehnologije
Označeno u
Dosad se uglavnom se radilo o projektima u naprednim zemljama poput Danske i Njemačke. Na popisu gradova pogonjenih 100% obnovljivim energijom odnedavno možemo dodati i poljski grad Kisielice koji je za svoja dostignuća dobio i nagradu Europske komisije ManagEnergy u kategoriji samodostatnosti. Ovo dostignuće još je više hvalevrijedno ukoliko uzmemo u obzir činjenicu da Poljska 90% svojih energetskih potreba zadovoljava iz ugljena. Kisielice je ruralno mjesto okruženo ogromnim zelenim površinama na kojima su se nedavno izgradile dvije vjetroelektrane ukupne snage 82 MW, te elektrana na biomasu snage 6 MW koja zadovoljava čak 85% potreba za toplinom i toplom vodom cijelog grada. U prosincu 2013. godine, u gradu je izgrađena elektrana na bioplin snage 1 MW. Obje elektrane na biomasu pogonjene su lokalno uzgojenim gorivom kao što su kukuruzna silaža ili slama. Grad je odlučio krenuti sa provedbom projekta energetske samodostatnosti kako bi najbolje iskoristio lokalne energetske izvore i smanjio emisije CO2. Među ostalim ciljevima tu su bili i potpuno ukidanje ovisnosti o ugljenu, poboljšanje kvalitete zraka te poticanje lokalnog gospodarstva. Tako seljaci za svaku vjetroturbinu koja je postavljena na njihovom zemljištu dobivaju 5000 EUR godišnje, a sav otpad iz poljoprivrede koji bi ranije završio na odlagalištu, otkupljuje se te tako osigurava dodatni prihod lokalnim farmerima. Nedavno je krenula i izgradnja trećeg vjetroparka snage 24 MW, a općina najavljuje kako će uskoro otvoriti i prvi natječaj za izgradnju fotonaponskih elektrana. Svaka zgrada javne uprave raspolagati će sa mini solarnom elektranom snage 10 kW. Kombiniranjem svih navedenih inicijativa, uz postavljanje učinkovite javne rasvjete, grad je uspješno postao energetski neovisan te privukao investicije u (gotovo) nenaseljena ruralna područja.
Energetika.ba
Gradić koji svu energiju dobiva iz obnovljivih izvora
Poljoprivrednicima na čijem su zemljištu izgrađeni vjetroparkovi godišnje se plaća 5000 eura po vjetroturbini. Mali poljski grad Kisielice u kojem živi 2300 stanovnika od Europske komisije dobio je nagradu "ManagEnergy 2014" u kategoriji samoodrživosti zbog toga što je postigao cilj na kojem bi mu mnogi mogli pozavidjeti - cijeli grad energiju dobiva iz obnovljivih izvora. Koliko je to veliko postignuće za taj mali grad najbolje pokazuje podatak da se u Poljskoj 90 posto energije dobiva iz ugljena. Budući da Poljska mora preći dugačak i težak put da bi se riješila ugljena, gradić Kisielice svakako je inspiracija i najbolji primjer kako bi većina sličnih gradova energetski trebala biti ustrojena, piše portal Ekokuće. Gradski projekt da postanu energetski neovisni osmišljen je tako da na najbolji način iskoristi lokalne kapacitete i smanji emisiju ugljičnog dioksida. Kisielice su okružene velikim poljoprivrednim zemljištima na kojima su smještena dva vjetroparka sa 48 vjetroturbina ukupnog kapaciteta 82 megavata. Središnja mreža za grijanje izgrađena je pomoću donacija i poreznih prihoda, a 85 posto objekata grije kotao na biomasu kapaciteta šest megavata. Kao biomasa koristi se slama s okolnih poljoprivrednih zemljišta. Tako se slama, koja bi inače s vremenom propala, kupuje od poljoprivrednika i time se osiguravaju dodatni prihodi stanovništvu. Ljeti se višak toplinske energije koristi za zagrijavanje protočne vode. U prosincu 2013. godine izgrađena je i prva elektrana na bioplin koja proizvodi jedan megavat toplotne i isto toliko električne energije. Gradske vlasti postavile su za cilj ne samo energetsku neovisnost, nego i to da postanu neovisni o ugljenu, čime su smanjili emisiju ugljičnog dioksida, poboljšali kvalitet zraka i u potpunosti iskoristili kapacitete lokalne poljoprivredne proizvodnje. Da bi potaknuli promjene u tom pravcu, poljoprivrednicima na čijim su zemljištima izgrađeni vjetroparkovi plaća se 5000 eura po vjetroturbini godišnje. Sada se gradi i treći vjetropark kapaciteta 24 megavata, a Kisielice najavljuje i otvaranje natječaja za nabavu fotonaponskih panela kako bi izgradili i prvu solarnu elektranu u regiji. Takođe, na svaki javni objekat će se instalirati i tri kompleta fotonaponskih panela od kojih svaki ima kapacitet od 10 kilovata.
www.poslovni.hr
Energetika.ba
Gradić koji svu energiju dobiva iz obnovljivih izvora
Poljoprivrednicima na čijem su zemljištu izgrađeni vjetroparkovi godišnje se plaća 5000 eura po vjetroturbini. Mali poljski grad Kisielice u kojem živi 2300 stanovnika od Europske komisije dobio je nagradu "ManagEnergy 2014" u kategoriji samoodrživosti zbog toga što je postigao cilj na kojem bi mu mnogi mogli pozavidjeti - cijeli grad energiju dobiva iz obnovljivih izvora. Koliko je to veliko postignuće za taj mali grad najbolje pokazuje podatak da se u Poljskoj 90 posto energije dobiva iz ugljena. Budući da Poljska mora preći dugačak i težak put da bi se riješila ugljena, gradić Kisielice svakako je inspiracija i najbolji primjer kako bi većina sličnih gradova energetski trebala biti ustrojena, piše portal Ekokuće. Gradski projekt da postanu energetski neovisni osmišljen je tako da na najbolji način iskoristi lokalne kapacitete i smanji emisiju ugljičnog dioksida. Kisielice su okružene velikim poljoprivrednim zemljištima na kojima su smještena dva vjetroparka sa 48 vjetroturbina ukupnog kapaciteta 82 megavata. Središnja mreža za grijanje izgrađena je pomoću donacija i poreznih prihoda, a 85 posto objekata grije kotao na biomasu kapaciteta šest megavata. Kao biomasa koristi se slama s okolnih poljoprivrednih zemljišta. Tako se slama, koja bi inače s vremenom propala, kupuje od poljoprivrednika i time se osiguravaju dodatni prihodi stanovništvu. Ljeti se višak toplinske energije koristi za zagrijavanje protočne vode. U prosincu 2013. godine izgrađena je i prva elektrana na bioplin koja proizvodi jedan megavat toplotne i isto toliko električne energije. Gradske vlasti postavile su za cilj ne samo energetsku neovisnost, nego i to da postanu neovisni o ugljenu, čime su smanjili emisiju ugljičnog dioksida, poboljšali kvalitet zraka i u potpunosti iskoristili kapacitete lokalne poljoprivredne proizvodnje. Da bi potaknuli promjene u tom pravcu, poljoprivrednicima na čijim su zemljištima izgrađeni vjetroparkovi plaća se 5000 eura po vjetroturbini godišnje. Sada se gradi i treći vjetropark kapaciteta 24 megavata, a Kisielice najavljuje i otvaranje natječaja za nabavu fotonaponskih panela kako bi izgradili i prvu solarnu elektranu u regiji. Takođe, na svaki javni objekat će se instalirati i tri kompleta fotonaponskih panela od kojih svaki ima kapacitet od 10 kilovata.
www.poslovni.hr
Poljski grad Kisielice 100% na obnovljive izvore energije
Mali poljski grad Kisielice u kome živi 2.300 stanovnika dobio je od Evropske komisije nagradu ManagEnergy 2014 u kategoriji samoodrživosti zbog toga što je postigao cilj da se ceo napaja iz obnovljivih izvora energije. Ovo je veliko dostignuće za grad s obzirom da se u Poljskoj 90% energije dobija iz uglja.Gradić Kisielice je okružen prostranim poljoprivrednim zemljištima na koja su smeštena dva vetroparka sa 48 vetroturbine ukupnog kapaciteta od 82MW. Centralna grejna mreža je izgrađena pomoću donacija i poreskih prihoda, a 85% objekata greje kotao na biomasu sa kapacitetom od 6MW. Kao biomasa se koristi slama sa okolnih poljoprivrednih zemljišta. Tokom leta, višak toplotne energije se koristi za zagrevanje protočne vode. U decembru 2013. godine izgrađena je i prva biogasna elektrana koja proizvodi 1MW toplotne i 1MW električne energije. Gradski projekat da postanu energetski nezavisni je dizajniran tako da na najbolji način iskoristi lokalne kapacitete i umanji emisiju ugljen dioksida. Takođe, gradske vlasti su postavile cilj da budu nezavisni od uglja čime bi se smanjila emisija ugljen dioksida, poboljšao kvalitet vazduha i maksimalno iskoristili kapaciteti lokalne poljoprivredne proizvodnje. Kako bi podstakli ove promene, poljoprivrednicima na čijim su zemljištima izgrađeni vetroparkovi se plaća 5.000 evra po vetrenjači godišnje. Slama, koja bi inače stajala i vremenom propala, se kupuje od poljoprivrednika i time se obezbeđuju dodatni prihodi stanovništvu.Trenutno je u toku gradnja i trećeg vetroparka kapaciteta 24MW, a opština za ovu godinu planira otvaranje tendera za nabavku fotonaponskih panela kako bi izgradili i prvu solarnu elektranu u regionu. Takođe, na svaki javni objekat će se instaliratii i tri seta fotonaponskih panela kapaciteta 10kW svaki. Iako Poljska treba da pređe dug i težak put kako bi se rešila uglja, ovaj gradić je svakako inspiracija i primer kako bi većina svetskih gradova trebalo da funkcioniše.
www.ekokuce.com
Poljski grad proizvodi 100% električne energije iz OIE
Poljski grad Kiselice je ove godine od Europske komisije dobio nagradu ManagEnergy Award 2014 u kategoriji samoodrživih gradova pošto 100% električne energije dobiva iz obnovljivih izvora energije.Ovaj rezultat je još impresivniji ako se zna da 90% električne energije u Poljskoj dolazi iz termoelektrana na ugljen. Grad Kiselice sada ima dvije vjetroelektrane koje ukupno imaju 48 vjetroagregata i instaliranu snagu od 82 MW. U gradu je također izgrađeno centralno grijanje preko biomase sa kotlom snage 6 MW koji koristi slamu, a koja pokriva 85% potreba kućanstava za toplinskom energijom. U prosincu prošle godine je grad izgradio i prvu bioplinsku elektranu koje proizvodi 1 MW toplinske snage i 1 MW električne energije. Kiselice imaju oko 2.300 stanovnika, a cijeli projekt energetske neovisnosti im je napravljen da se najbolje iskoriste lokalni kapaciteti. Farmeri na čijoj zemlji se nalaze vjetroagregati za svaki vjetroagregat godišnje dobijaju 5.000 eura. Višak slame koje se inače baca se kupuje od lokalnih farmera, te služi kao gorivo za grijanje na biomasu. Kod Kiselica se trenutačno gradi i treća vjetroelektrana snage 24 MW, a ove godine se planira izdati tender za fotonaponske panele za prvu solarnu elektranu u regiji. Osim toga će svaka javna zgrada instalirati fotonaponske panele snage 10 kW. S ovime se vidi da je regija na dobrom putu prema svojim ciljevima energetske neovisnosti, te poticanju i stranih investicija u izgradnju vjetroelektrana.
inhabitat.com
Objavljeno u
Zaštita okoliša
Označeno u
PAPA Franjo pozvao je svjetske čelnike da pronađu novi model ekonomije i pomognu siromašnima te da odbace politiku koja "žrtvuje ljudske živote na oltaru novca i profita". To je drugi put tijekom njegova boravka u Južnoj Americi da je papa Franjo, prvi papa koji potječe iz te regije, održao govor u kojemu je oštro kritizirao neobuzdani kapitalizam i zauzimao se za prava siromašnih. U četvrtak je u Boliviji pozvao potlačene da promijene svjetski ekonomski poredak, osuđujući "novi kolonijalizam" agencija koje nameću stroge mjere štednje i naglasio da siromašni imaju "sveto pravo" na rad, krov nad glavom i zemlju. "Staviti kruh na stol i osigurati djeci krov nad glavom, omogućiti im zdravlje i obrazovanje, to je osnovno za ljudsko dostojanstvo", rekao je Papa Franjo. Pozvao je političare i vodeće ekonomiste da se "ne predaju ekonomskom modelu koji je idolopoklonički, koji mora žrtvovati ljudske živote na oltaru novca i profita". Istaknuo je da oni koji su zaduženi za promicanje gospodarskog rasta moraju osigurati da on ima "ljudsko lice" te je osudio "idolopoklonstvo novcu i diktaturu impersonalne ekonomije kojoj nedostaje stvaran ljudski cilj". "Korupcija je kuga, ona je gangrena društva", dodao je u govoru pred okupljenim mnoštvom u kojemu je bio i paragvajski predsjednik Horacio Carteras. Među 4.000 okupljenih, na poziv lokalnih biskupa, bio je i vođa skupine koja se bori za prava homoseksualaca. "Imao sam dojam da papa doista želi promijeniti stvari", rekao je direktor skupine SomosGay (mi smo gay) Simon Cazal nakon sastanka. To je najvjerojatnije bio prvi slučaj da je gay aktivist pozvan na neki događaj tijekom pohoda pape. Odnos Katoličke crkve prema katolicima homoseksualcima bit će tema sastanka biskupa u Vatikanu u listopadu. Dolazeći na skup, papa je iznenada stao u hospiciju za smrtno bolesne koji vodi talijanski svećenik Aldo Trento. "Bio je jako dirnut", rekao je Trento nakon toga.Papa Franjo u subotu je posjetio svetište Majke Božje od Caacupe. Papin posjet Paragvaju prate i brojni Argentinci, a očekuje se da će na misi u nedjelju koju će Papa predvoditi prije povratka u Rim.
www.index.hr
www.index.hr
Glas Koncila: Potrebni su "integralna ekologija" i "ekološko obraćenje"
"U 25 godina rada za vatikanske medije nikada još nisam doživio tolika iščekivanja od jednoga papinskoga dokumenta." – Od mnogih velikih riječi koje su izrečene o novoj enciklici pape Franje "Laudato si' – Hvaljen budi" izabrana je upravo rečenica koju je na predstavljanju dokumenta, za koji se više-manje svi slažu da je u mnogočemu povijesna prekretnica, izrekao voditelj Tiskovnoga ureda Svete Stolice o. Federico Lombardi. Enciklika koja nosi naziv po riječima kojima započinju stihovi "Pjesme stvorenja", poznate i pod imenom "Pjesma brata Sunca" sv. Franje Asiškoga, predstavljena je u četvrtak 18. lipnja. O temeljnom tonu dokumenta govori dodatak naslovu "O skrbi za zajednički dom", ali i izbor predstavljača. Na konferenciji za novinare u Vatikanu govorio je predsjednik Papinskoga vijeća "Prava i mir" kardinal Peter Kodwo Appiah Turkson, koji je uz mnoge druge sudjelovao u izradi dokumenta; kao predstavnik Ekumenskoga carigradskoga patrijarhata, pravoslavlja i ekumene pred novinare je izišao metropolit Pergama Ioannis Zizioulas; svijet znanosti predstavljao je jedan od vodećih svjetskih zagovaratelja brzoga i složnoga djelovanja da bi se spriječilo daljnje klimatsko zatopljenje, utemeljitelj i ravnatelj Instituta za istraživanja klimatskoga udara u Potsdamu (Njemačka) Hans Joachim Schellnhuber (i on je sudjelovao u izradi enciklike); govorila je i Carolyn Woo, predsjednica Katoličke službe za pomoć ("Catholic Relief Service"), organizacije koja se može usporediti s europskim Caritasima, te bivša dekanica Poslovnoga koledža "Mendoza" na Sveučilištu Notre Dame (Notre Dame, Indiana, SAD) kao predstavnica ekonomskih znanosti; a u ime takozvanih malih ljudi jednu od temeljnih poruka enciklike – da su zapostavljanje siromašnih i nasilje nad prirodom plod jedne te iste "kulture odbacivanja" te da skrb za siromašne i za očuvanje okoliša idu ruku pod ruku – svojim je svjedočanstvom potvrdila Talijanka Valeria Martano, učiteljica koja već 20 godina radi u rimskim predgrađima (velike metropole sa svojim suprotnostima slika su odnosa u svijetu). Kardinal Turkson u svojem se prikazu enciklike osvrnuo na naslov, tj. na "Pjesmu stvorenja" i na njezina autora kao na valjan ključ za razumijevanje bitnih poruka enciklike. Tako papa Franjo, zajedno sa sv. Franjom u spomenutoj pjesmi, podsjeća da je zemlja, osim što je zajednički dom svih ljudi, također "poput sestre s kojom dijelimo postojanje te poput majke koja nas prihvaća u svoj zagrljaj". Asiški je svetac pak "izvanredni primjer skrbi za ono što je slabo i uzor integralne ekologije (svakako jedna od ključnih riječi enciklike, op. Da. G.), koja se radosno i autentično živi". "U njemu se nazire do koje su mjere nerazdvojivi skrb za prirodu, pravednost prema siromasima, zauzimanje u društvu i unutarnji mir", kako stoji u enciklici. U postavljanju integralne ekologije Papa polazi od ključnih pitanja smisla, poput: "Kakav svijet želimo prenijeti onima koji dolaze poslije nas, djeci koja sada rastu?"; ili: "Radi koje se svrhe nalazimo u ovom životu? Za koji cilj radimo i borimo se? Za što nas ova zemlja treba?" Osim uvoda (dokument će biti iscrpnije prikazan u nekoliko sljedećih brojeva Glasa Koncila), enciklika "Laudato si'" ima šest poglavlja. Prvo nosi naslov "Ono što se događa našemu domu" te donosi dijagnozu baveći se temama kao što su onečišćenje i klimatske promjene, ključno pitanje voda, gubitak bioraznolikosti, opadanje kvalitete ljudskoga života i društveno srozavanje, planetarna nejednakost, slabe reakcije (na problem), različita mišljenja. U drugom poglavlju, pod naslovom "Evanđelje stvorenja", papa Franjo tumači (judeo)kršćansko viđenje svijeta i čovjekova mjesta u njemu. Budući da je zemlju zajednički Stvoritelj i Otac dao kao dom svim ljudima, čovjek ne može biti njezin apsolutni gospodar, nego je pozvan biti odgovoran i solidaran čuvar. U trećem poglavlju naglašavaju se ljudski korijeni ekološke krize (ključne riječi te izuzetno duboke analize suvremenoga duha su "globalizacija tehnokratske paradigme", problematičnost "suvremenoga antropocentrizma"), a u četvrtom se ističe jedini mogući ljudski odgovor (ključna riječ je integralna, sveobuhvatna ekologija). U petom poglavlju iznose se "neke točke za usmjerenje i djelovanje" (ključni su iskren i pošten dijalog da bi se pronašla konkretna rješenja, na svim razinama počevši od međunarodne politike pa do nacionalnih i lokalnih politika; dijalog kao jamac transparentnosti u donošenju odluka; dijalog između politike i ekonomije, između znanosti i religija). I naposljetku šesto poglavlje tiče se područja bez kojega sve ostaje prazna riječ, područja iz kojega izviru odluke i ono što Papa naziva "ekološkim obraćenjem", a krije se pod naslovom "Ekološki odgoj i duhovnost". Dokument završava dvjema molitvama. Jedna je intonirana univerzalno, tako da je mogu moliti svi koji vjeruju u osobnoga Boga Stvoritelja svijeta i ljudi, a druga je namijenjena kršćanima. Među onima koji su izrekli pohvale enciklici "Laudato si'" posebno mjesto zauzimaju oni koji ističu pravodobnost njezina objavljivanja, uoči dvaju velikih događaja, UN-ova sastanka na vrhu o održivu razvoju koji će se održati u rujnu u sklopu zasjedanja Opće skupštine te Svjetske konferencije o klimi, od koje se mnogi nadaju sveobuhvatnom klimatskom sporazumu. Na otvorenju sastanka na vrhu u sjedištu UN-a u New Yorku sudionicima će se obratiti papa Franjo 25. rujna, a prije toga će se susresti s američkim predsjednikom Barackom Obamom. I glavni tajnik UN-a Ban Ki-moon i predsjednik Obama pohvalno su se izrazili o enciklici. Kritike je dokument doživio od strane nekih republikanskih predsjedničkih kandidata, koji zastupaju mišljenje da globalno zatopljenje, koje je neosporno, nije plod ljudskih aktivnosti. Stoga zakonska ograničenja koja bi išla k smanjenju ispuštanja stakleničkih plinova prema njima ne bi riješila problem, nego bi samo usporila gospodarski rast. Na objavljivanje enciklike "Laudato si'" osvrnuli su se najutjecajniji svjetski mediji. Tako je (prema agenciji Kathpress) "New York Times" komentirao: "Vizija koju papa Franjo iznosi u svojoj enciklici ima dalekosežne ciljeve i velik doseg. Opisao je neposustajuće izrabljivanje i pustošenje okoliša te za to odgovornima proglašava ravnodušnost, bezobzirnu žudnju za profitom, pretjerano povjerenje u tehniku i političku kratkovidnost. Najranjivije žrtve, piše on, jesu najsiromašniji koji su lišeni svojih domova i prepušteni samima sebi." Dok britanski "Guardian" u dokumentu vidi Papin poziv bogatim državama da vrate dug siromašnima, kao i "moralni poziv na djelovanje" te odraz "ljutnje i brige zbog ravnodušnosti moćnika", talijanska "La Stampa" komentira mnogo šire: "Dokument pape Franje više je od enciklike o okolišu. Rimski biskup u svojemu tekstu do u tančine zadire u pitanje okoliša te time postavlja uistinu hitno potrebnu globalnu kritiku razvojnoga modela koji se tiče čitavoga čovječanstva i svijeta te oboje prijeti razbiti o stijenu samouništenja." Još se snažnije izražava španjolski "El Pais": "Bomba nepredvidive eksplozivne moći upravo se pali u Vatikanu. Službeno objavljivanje enciklike pape Franje o ekologiji znači objavu rata velikim industrijskim poduzećima i vladajućima najmoćnijih zemalja. Jer oni su, piše Papa, pridonijeli klimatskim promjenama i siromaštvu, jer su prekomjerno prisvajali prirodne resurse."
Autor: © Portal croenergo.eu
Papa Franjo: Najveća šteta za okoliš su fosilna goriva!
Papa Franjo u četvrtak je zatražio hitno djelovanje kako bi se planet spasio od uništenja prirode, ocijenio to moralnim imperativom i pozivao svjetske političke čelnike da čuju "vapaj zemlje i vapaj siromašnih", uključivši tako Katoličku crkvu izravno u borbu protiv klimatskih promjena. Papa je u dugo očekivanoj enciklici naslovljenoj "Laudato Si' (Hvaljen budi), o brizi za naš zajednički dom" u šest poglavlja na 184 stranice pozvao na radikalnu transformaciju politike, gospodarstva i načina života ljudi kao pojedinaca, ponovno uputivši oštru kritiku konzumerizmu i neodgovornom razvoju te zatražio brzu i jedinstvenu akciju. U prvom papinskom dokumentu posvećenom prirodnom okolišu, Franjo poziva na "odlučno djelovanje, ovdje i sada" u cilju zaustavljanja uništavanja okoliša i izravno podupire znanstvenike koji tvrde da je ono u najvećoj mjeri posljedica djelovanja čovjeka. Papa posebno ističe neprekidnu eksploataciju i uništavanje prirode, za što krivi apatiju, neodgovornu trku za profitom, pretjeranu vjeru u tehnologiju i političku kratkovidnost. "Najranjivije žrtve u cijelom svijetu su oni najsiromašniji, koje zanemaruju i šalju posvuda", napisao je Papa. Papa Franjo najveću krivnju za klimatske promjene pripisuje fosilnim gorivima i djelovanju ljudi te upozorava na "neviđeno uništavanje ekosustava, s ozbiljnim posljedicama po sve nas" ako se nešto brzo ne poduzme. Najodgovornije za sadašnje stanje su, nastavlja Sveti Otac, razvijene, industrijalizirane zemlje koje imaju obvezu pomoći siromašnijim zemljama u borbi protiv krize. "Klimatske promjene su problem cijelog svijeta i imaju ozbiljne posljedice - prirodne, društvene, gospodarske, političke i na raspodjelu dobara", napisao je Papa. Ne obazirući se na kritike koje su počele stizati već i prije objave enciklike, osobito iz redova američkih konzervativaca, pa i nekih kandidata za budućeg predsjednika koji smatraju da jedan papa nema što tražiti u pitanjima iz područja znanosti i politike, Franjo u jednom od najvažnijih crkvenih dokumenata u proteklih pola stoljeća inzistira na tome da je očuvanje planeta moralni i etički "imperativ" i za vjernike i za one koji ne vjeruju, koji mora biti ispred političkih i gospodarskih interesa, Franjo odbacuje tvrdnje da će "tehnologija riješiti sve probleme s okolišem i da će se glad i siromaštvo u svijetu riješiti već samim rastom tržišta". "Još jednom treba reći - moramo odbaciti magičnu tržišnu koncepciju, po kojoj se problemi mogu riješiti pukim povećanjem zarade tvrtki ili pojedinaca", kaže Papa. Sve je manje vremena da se spasi planet koji "sve više počinje sličiti golemoj hrpi smeća" i koji bi još u ovom stoljeću mogao doživjeti "nečuveno uništenje ekosustava". "Prema predviđanjima Sudnjeg dana više se ne smijemo odnositi s ironijom i prijezirom. Vrlo lako se može dogoditi da budućim naraštajima ostavimo samo ruševine, očaj i smeće", ocjenjuje papa Franjo, upozoravajući da je današnji "neodrživi" stil života već počeo izazivati katastrofalne posljedice u obliku nezapamćenih prirodnih nepogoda u mnogim krajevima svijeta. "Vrlo čvrsti konsenzus znanstvenih krugova upućuje na to da svjedočimo uznemirujućem zatopljavanju klimatskog sustava. Čovječanstvo mora priznati nužnost promjene životnog stila, proizvodnje i konzumacije, kako bi se moglo suprotstaviti tom zatopljenju ili barem ljudskim uzrocima koji ga stvaraju ili čine težim", navodi Papa. Sveti Otac naglašava da svoje zaključke temelji na "rezultatima najboljih dostupnih znanstvenih istraživanja" i zato pobija one koji niječu postojanje klimatskih promjena i one koji tvrde da za njih nije odgovoran čovjek. "Istina je da postoje drugi čimbenici poput vulkanske aktivnosti, varijacija i u orbiti i u položaju osi Zemlje, Sunčevog ciklusa - ali veliki broj znanstvenih studija pokazuje da je za najveći dio zagrijavanja proteklih desetljeća odgovorna velika koncentracija stakleničkih plinova - ugljičnog dioksuda, metana, dušikovih oksida i drugih - koji većinom nastaju kao rezultat ljudske aktivnosti", ističe Franjo, Papa u enciklici zahtijeva "drastično" smanjenje emisija stakleničkih plinova, snažno kritizirajući politiku razmjene kvota među zemljama za koje tvrdi da bi mogle postati "novo sredstvo za špekulacije" i koje će omogućiti održavanje previsokih razina emisija umjesto toliko nužnih "radikalnih promjena". Tehnologiju zasnovanu na fosilnim gorivima "bez odgode se mora postupno zamijeniti" i razviti izvore obnovljive energije, piše papa Franjo i navodi kako je "apsolutno nužno stvoriti pravni okvir koji će odrediti granice i zajamčiti zaštitu ekosustava". Papa Franjo jasno je dao do znanja kako se nada da će enciklika imati utjecaja na globalnu energetsku i gospodarsku politiku i potaknuti svijet da se pokrene, jer poziva obične ljude da promjene zahtijevaju pritiskom na političare, a očekuje se da svećenici već ove nedjelje na misama počnu isticati glavne naglaske pred vjernicima. Također je znakovito da se već na samom početku dokumenta papa Franjo ističe da se "obraća svakoj osobi koja živi na ovom planetu", što je nedvojbena potvrda da želi najširu moguću publiku.
Autor/Izvor: © Portal croenergo.eu
Objavljeno u
Energijske politike
Označeno u
Prema službenim podacima s Fakulteta elektrotehnike i računarstva, prvu godinu novog dislociranog preddiplomskog studija Energetske učinkovitosti i obnovljivih izvora Sveučilišta u Zagrebu, je upisalo 23 studenata i time već na prvom upisnom roku gotovo do pola popunilo upisnu kvotu od 50 studenata. Od ukupnog broja upisanih studenata, samo 11 ih je iz Šibenika, dok ih čak 12 dolazi iz drugih gradova među kojima su Split, Zagreb, Dubrovnik, Umag i Drniš, što je odličan rezultat s obzirom na to da je u pitanju potpuno novi studij s dosad neviđenim programom, a koji odgovara na izazove održivog razvoja. Preostaje vidjeti koliko će se studenata upisati i na drugom upisnom roku na koji će se prijave za razredbeni postupak primati do uključivo 21. rujna 2015. godine. Prvu godinu će zajednički odslušati svi studenti, dok će se na drugoj moći opredijeliti za smjer Gospodarenje energijom i energetska učinkovitost i Obnovljivi izvori energije. Kolegiji prve godine su Fizika, Matematika I i II, Mehanika krutih tijela, Osnove elektrotehnike, Osnove računarstva, Energetska elektronika, Materijali, Mehanika deformabilnih tijela, Uvod u energetiku, Uvod u mjerenja i mjernu tehniku, Vještine (AUTOCAD, MATLAB). "Od početka vjerujem u to da je studij energetike okosnica za razvoj Šibenika, ali i Hrvatske. Zato sam iznimno ponosan na broj upisanih brucoša jer su njegov potencijal i kvalitetu prepoznali studenti ne samo iz Šibenika nego iz Splita, Zagreba, Dubrovnika, Drniša, itd. Ovom prilikom im čestitam što su odabrali studij budućnosti, želim im dobrodošlicu i uspješno studiranje", rekao je dr. Željko Burić, gradonačelnik Šibenika. "Brojka od 23 upisana studenta je izuzetno vrijedna. Moja je osobna procjena bila da nam je idealna brojka za početak rada dislociranog studija negdje između 20 i 30 studenata. To je za početak rada i svih procesa vezanih za ovaj studij odličan broj. Vrijeme će tek pokazati koliko je ovo dobar i važan studij za cijelu Hrvatsku", kazao nam je prof.dr.sc. Ivan Juraga, dekan Fakulteta strojarstva i brodogradnje od 2010.-2014. godine. Prema riječima prof.dr.sc. Zvonimira Guzovića, dekana Fakulteta strojarstva i brodogradnje: "Drago mi je da su studenti prepoznali značaj novootvorenog studija i brojka upisanih je svakako zadovoljavajuća, ali nije konačna. Zato pozivam sve preostale studente na jesenski upisni rok jer potrebe za mladim kadrom stručnim za energetske tehnologije definitivno ima. Promidžba studija je odrađena savršeno i smatram da su sve relevantne informacije iznesene u javnosti, a uz podršku Sveučilišta u Zagrebu i Grada Šibenika i kvaliteta nastave, koju će održati nastavnici Fakulteta elektrotehnike i računarstva te Fakulteta strojarstva i brodogradnje, bit će na najvišoj mogućoj razini." Mag.ing.el. Marko Gulin, sudionik u osmišljavanju i kreiranju laboratorija kaže: "S obzirom na to da se radi o studiju koji će se sljedeće akademske godine izvoditi prvi put u Hrvatskoj, jako sam zadovoljan brojem upisanih. Kao rođeni Šibenčanin drago mi je da se ovakav jedan politehnički studij energetike pokreće baš u tom gradu za kojeg smatram da ima sve preduvjete da postane obrazovni centar u području energetske efikasnosti i novih izvora energije. Nadam se da će se ovaj projekt nastavljati razvijati u izvrsnoj atmosferi kao i do sada te bih ovdje posebno istaknuo ulogu Grada Šibenika koji je prepoznao važnost studija i koji financijski i logistički pomaže ovaj studij od samog početka.". Podsjetimo, preddiplomski studij Energetske učinkovitosti i obnovljivih izvora je novootvoreni studij čiji su nositelji Fakultet elektrotehnike i računarstva i Fakultet strojarstva i brodogradnje Sveučilišta u Zagrebu i 23 upisanih predstavlja prvu generaciju studenata energetike od njegova osnutka.
Autor: © Portal croenergo.eu
Autor: © Portal croenergo.eu
Prof.dr.sc. Nedjeljko Perić o šibenskom studiju energetike
Povodom velikog gospodarsko-znanstvenog skupa koji je u organizaciji Grada Šibenika i Sveučilišta u Zagrebu, te fakulteta FER, FSB i Gospodarske komore održan u Gradskoj vijećnici, razgovarali smo s prof.dr.sc. Nedjeljkom Perićem, nekadašnjim dekanom FER-a i jednim od začetnika projekta uspostave šibenskog Studija energetske učinkovitosti i obnovljivih izvora. Što dugoročno dobiva Šibenik, Šibensko-kninska županija, ali i Hrvatska otvorenjem Studija energetske učinkovitosti i obnovljivih izvora, Sveučilišta u Zagrebu, u Šibeniku? Šibenik i Šibensko kninska županija je deindustrijalizirano područje Hrvatske s velikim prirodnim datostima i impresivnim kulturnim nasljeđem. Šibenik i Šibensko-kninsku županiju treba revitalizirati u mnogim društvenim i gospodarskim aspektima. Šibeniku treba kreirati viziju njegova razvoja, što je uloga prvenstveno lokalne samouprave uz potporu državne vlasti. Ta se vizija treba temeljiti na pronalaženju razvojnih niša koje su dugoročne i održive. Jedna od tih niša je i razvoj industrije za energetsku opremu, onu energetsku opremu koja će biti u skladu s tzv. zelenom energetikom. Zelena energetika koristi prirodne resurse energije kao što su energija vjetra i energija Sunca, kao i drugi obnovljivi izvori energije. A Šibenik i Šibensko kninska županija upravo su iznimno bogata tim prirodnim energetskim resursima-vjetrom i suncem. Dislocirani studij energetske učinkovitosti i obnovljivih izvora energije, studij koji je osmislilo i kreiralo Sveučilište u Zagrebu, odnosno Fakultet elektrotehnike i računarstva i Fakultet strojarstva i brodogradnje, treba u srednjoročnoj i dugoročnoj perspektivi obrazovati mlade motivirane ljude spremne i sposobne da pokrenu proizvodnju energetskih komponenata i energetskih postrojenja. To će dati zamah razvoju lokalne regije, a i šire. To će otvoriti nova radna mjesta visoke dodatne vrijednosti, i dati novi imidž gradu Šibeniku i županiji. Pokretanjem ovog studija u Šibeniku, ali i drugih studija koji se planiraju pokrenuti u Šibeniku u bliskoj budućnosti (studij marikultura i studij zaštite okoliša), usmjerit će Šibenik prema razvoju koji će ga učiniti pametnim/naprednim gradom (Šibenik-Smart City). Ovo je proces koji zahtjeva puno truda, odgovornosti i pameti, odnosno umijeća. Uvjeren sam da je lokalna vlast pokretanje Studij energetske učinkovitosti i obnovljivih izvora shvatila kao veliki izazov, a u tome će maksimalnu podršku dobiti od Sveučilišta u Zagrebu. Dosadašnja suradnja lokalne vlati, dakle grada Šibenika i Šibensko-kninske županije i Sveučilišta u Zagrebu bila je izvrsna, očekujem da će tako biti i u budućnosti.
Povodom velikog gospodarsko-znanstvenog skupa koji je u organizaciji Grada Šibenika i Sveučilišta u Zagrebu, te fakulteta FER, FSB i Gospodarske komore održan u Gradskoj vijećnici, razgovarali smo s prof.dr.sc. Nedjeljkom Perićem, nekadašnjim dekanom FER-a i jednim od začetnika projekta uspostave šibenskog Studija energetske učinkovitosti i obnovljivih izvora. Što dugoročno dobiva Šibenik, Šibensko-kninska županija, ali i Hrvatska otvorenjem Studija energetske učinkovitosti i obnovljivih izvora, Sveučilišta u Zagrebu, u Šibeniku? Šibenik i Šibensko kninska županija je deindustrijalizirano područje Hrvatske s velikim prirodnim datostima i impresivnim kulturnim nasljeđem. Šibenik i Šibensko-kninsku županiju treba revitalizirati u mnogim društvenim i gospodarskim aspektima. Šibeniku treba kreirati viziju njegova razvoja, što je uloga prvenstveno lokalne samouprave uz potporu državne vlasti. Ta se vizija treba temeljiti na pronalaženju razvojnih niša koje su dugoročne i održive. Jedna od tih niša je i razvoj industrije za energetsku opremu, onu energetsku opremu koja će biti u skladu s tzv. zelenom energetikom. Zelena energetika koristi prirodne resurse energije kao što su energija vjetra i energija Sunca, kao i drugi obnovljivi izvori energije. A Šibenik i Šibensko kninska županija upravo su iznimno bogata tim prirodnim energetskim resursima-vjetrom i suncem. Dislocirani studij energetske učinkovitosti i obnovljivih izvora energije, studij koji je osmislilo i kreiralo Sveučilište u Zagrebu, odnosno Fakultet elektrotehnike i računarstva i Fakultet strojarstva i brodogradnje, treba u srednjoročnoj i dugoročnoj perspektivi obrazovati mlade motivirane ljude spremne i sposobne da pokrenu proizvodnju energetskih komponenata i energetskih postrojenja. To će dati zamah razvoju lokalne regije, a i šire. To će otvoriti nova radna mjesta visoke dodatne vrijednosti, i dati novi imidž gradu Šibeniku i županiji. Pokretanjem ovog studija u Šibeniku, ali i drugih studija koji se planiraju pokrenuti u Šibeniku u bliskoj budućnosti (studij marikultura i studij zaštite okoliša), usmjerit će Šibenik prema razvoju koji će ga učiniti pametnim/naprednim gradom (Šibenik-Smart City). Ovo je proces koji zahtjeva puno truda, odgovornosti i pameti, odnosno umijeća. Uvjeren sam da je lokalna vlast pokretanje Studij energetske učinkovitosti i obnovljivih izvora shvatila kao veliki izazov, a u tome će maksimalnu podršku dobiti od Sveučilišta u Zagrebu. Dosadašnja suradnja lokalne vlati, dakle grada Šibenika i Šibensko-kninske županije i Sveučilišta u Zagrebu bila je izvrsna, očekujem da će tako biti i u budućnosti.
Kako će konkretno izgledati program prvog šibenskog sveučilišnog studija?
Studenti će na ovom politehničkom Studiju energetske učinkovitosti i obnovljivih izvora u tri semestra ovladati bazičnim znanjima iz matematike, fizike, osnova elektrotehnike, strojarstva i programiranja. Nakon tri odslušana semestra granaju se u dva modula – modul energetske učinkovitosti i modul obnovljivih izvora energije, tijekom kojih će produbljivati znanja iz ta dva atraktivna područja. Proizvodnja električne energije iz obnovljivih izvora i energetska učinkovitost često se smatraju temeljima održivog razvoja energetskog sektora, a upravo odgovarajućim mjerama u elektroenergetskom sektoru mogu se stvoriti i uvjeti za pozitivan utjecaj na okoliš te (održivi) razvoj zajednice. Tehnološki ključ za punu integraciju obnovljivih izvora i sustava pohrane u elektroenergetski sustav, kao i za brojne tehnologije u naprednim mrežama, leži u uređajima energetske elektronike koji pretvaraju naponsko-strujne veličine između različitih dijelova sustava. Sve više se u posljednje vrijeme priča o razvoju energetske učinkovitosti, s naznakom kako je upravljanje energetskim potencijalima i obnovljivim izvorima pitanje budućnosti. Kako vi to komentirate? Upravljanje energijom, i uopće sektor energije, krucijalno je pitanje opstanka čovječanstva. Količina potrošene energije po stanovniku je na određeni je način mjera standarda i razine kvalitete života. Energija, odnosno energetske pretvorbe i procesi osnova su razvoja civilizacije, a oblici energije koji su dostupni određuju stupanj razvoja društva. Današnja civilizacija u velikoj mjeri počiva na električnoj energiji, odnosno njenim pretvorbama u korisne oblike energije. Potrebe za energijom, pa tako i električnom, u cijelom svijetu, osim kratkoročno u trenucima velikih kriza, u stalnom su porastu. Današnjim sustavima opskrbe energijom dominiraju konvencionalna postrojenja, još uvijek većinom zasnovana na neobnovljivim nositeljima energije, uglavnom fosilnim gorivima poput ugljena, nafte i plina. Ovaj pristup može imati vrlo nepovoljan utjecaj na okoliš (emisije stakleničkih plinova, naftne mrlje, smog, globalno zatopljenje i slično), a i mogućnost eksploatacije ovih izvora je ograničena. Stoga se posljednjih godina intenzivno razvijaju sustavi iskorištavanja obnovljivih izvora energije (OIE) kao osnove za razvoj zelene energetike. Za zelenu energetiku ključna su istraživanja i inovacije na područjima: novi izvori energije, pohrana energije, energetska učinkovitost te mikromreže i napredne energetske mreže. U zadnjih 20-ak godina intenzivno se radi na razvoju, istraživanju i primjeni novih izvora energije, a posve je sigurno da će obnovljivi izvori energije obilježiti narednih 50 godina. Procjenjuje se da će energija vjetra biti dominantnija u narednih 20 godina, a nakon toga energija sunca trebala bi biti jedan od najvažnijih prirodnih resursa i energenata iz kojeg se dobiva energija, ne samo elektroenergija, već i toplinska. Stohastička proizvodnja obnovljivih izvora energije zahtijeva postojanje sustava pohrane energije koji će ublažiti nagle promjene u proizvodnji električne energije iz obnovljivih izvora energije. Istraživanja će biti usmjerena prema razvoju sustava pohrane kapaciteta do nekoliko MWh kompaktnih dimenzija. Razvojne aktivnosti vezane za pohranu energije usmjerit će se u sustave pohrane energije koji su ekološki prihvatljivi tijekom proizvodnje, eksploatacije i pri zbrinjavanju nakon završetka životnog vijeka. Napredne elektroenergetske mreže (smart grids) i mikromreže (microgrids) izrazito su višedisciplinarno područje koje uz elektroenergetsku tehnologiju uključuje i informacijsko-komunikacijske tehnologije te ekonomiju, utjecaj na okoliš, standardizaciju i zakonodavstvo. Integracija naprednih elektroenergetskih mreža i mikromreža sa sustavima vodoopskrbe, ostalim energetskim sustavima i prometnim sustavom u tzv. pametnim gradovima (smart cities) predstavlja poseban ovodobni izazov i velike perspektive za budući razvoj gradova i regija. Istraživanja i inovacije na izuzetno širokom i razgranatom području energetske učinkovitosti usmjerit će se na energetsku učinkovitost podržanu informacijsko-komunikacijskim tehnologijama. Energetska učinkovitost najbolji je generator energije. Posebni se naglasak stavlja na primjenu postupaka i tehnologija racionalnog korištenja energije u kućanstvima, zgradarstvu, prometu i industriji. U području kućanstva energetska učinkovitost bit će prvenstveno usmjerene na upravljanje potrošnjom. Pod pretpostavkom uvođenja dinamičkih cijena električne energije razvijat će se automatizirani sustavi za smanjenje računa za energiju. U području zgradarstva razvoj i inovacije bit će usmjerene na više komponenata, kao što su primjena informacijsko komunikacijskih tehnologija za praćenje, analizu i predviđanje potrošnje energije u zgradama, ili energetski učinkoviti sustavi rasvjete, poglavito onih zasnovanih na LED tehnologiji.
Autor/Izvor: © Portal croenergo.eu
Uskoro diplomski studij održive gradnje
Trajanje projekta je od 19.06.2015. do 18.09.2016., a ukupna vrijednost je 2,8 milijuna kuna, od čega 2,75 milijuna kuna čine bespovratna sredstva Europskog socijalnog fonda i Državnog proračuna RH. Prošlog tjedna u Splitu je održan prvi sastanak sudionika projekta koji će omogućiti razvoj visokoobrazovnih standarda zanimanja i kvalifikacije u području održive i zelene gradnje, osobito na mediteranskom području. Na Fakultetu građevinarstva, arhitekture i geodezije u Splitu (FGAG) koji je nositelj projekta okupio se niz relevantnih institucija, organizacija i tvrtki – partnera projekta: CEMEX Hrvatska d.d., Cluster za eko-društvene inovacije i razvoj CEDRA Split, Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, Hrvatska komora arhitekata, Hrvatska komora inženjera građevinarstva, Hrvatska komora ovlaštenih inženjera geodezije, Hrvatska udruga poslodavaca, Institut za oceanografiju i ribarstvo, Spegra inženjering d.o.o. i Stowarzyszenie B-4. Projekt skraćenog naziva "Zelena i održiva gradnja na mediteranskom području" predviđa razvoj novog sveučilišnog diplomskog programa održive zelene gradnje koji će studentima omogućiti visoku prepoznatljivost na tržištu rada, visokospecijalizirana praktična znanja "ključnih tehnologija" Europske unije, a koja dosad nisu mogli ostvarati na fakultetima u Hrvatskoj. Ciljna skupina projekta je 468 postojećih studenata preddiplomskih studija FGAG-a, ali i svi ostali potencijalni studenti novog studijskog programa. Razvoj spomenutih standarda zanimanja, kvalifikacije te studijskog programa biti će dodatno popraćen razvojem ključnih kompetencija 40 nastavnika FGAG-a, druge ciljne skupine, u modernim sustavima poučavanja, studentske prakse i poduzetničkih vještina, primjeni koncepta ishoda učenja i HKO te znanjima iz područja zelene i održive gradnje. Projekt se provodi u sklopu sheme bespovratnih sredstava pod nazivom "Unapređenje kvalitete u visokom obrazovanju uz primjenu Hrvatskog kvalifikacijskog okvira".Trajanje projekta je od 19.06.2015. do 18.09.2016., a ukupna vrijednost je 2,8 milijuna kuna, od čega 2,75 milijuna kuna čine bespovratna sredstva Europskog socijalnog fonda i Državnog proračuna RH.
Autor/Izvor: © Portal croenergo.eu
Objavljeno u
Zelena gradnja
Kostarikanski institut za električnu energiju (ICE) javlja kako je u ovoj srednjoameričkoj zemlji zabilježen period od čak 94 uzastopna dana tijekom kojih je sva električna energija dobivena isključivo iz obnovljivih izvora energije. Prema podacima koje je obradio ICE, hidroenergetska i geotermalna postrojenja pokrila su oko 90% proizvodnje električne energije, dok je ostatak proizvodnje pokriven iz vjetroelektrana. Solarna energija pokrila je samo 0.01% proizvodnje električne energije. Luis Pacheco, direktor ICE-a, izjavio je: "Ovih 94 dana odražavaju raznolikost naše elektroenergetske mreže. Koristimo vlastite prirodne resurse, a posebice vodu, za povećanje učinkovitosti i neovisnosti". Tijekom 2014. godine Kostarika je zabilježila ukupno 188 dana tijekom kojih je svoje potrebe za električnom energijom zadovoljila iz obnovljivih izvora energije, bez potrebe za aktivacijom elektrana na ugljen. Nadamo se da će do kraja ove godine premašiti prošlogodišnje impresivne rezultate.
Autor: © Portal croenergo.eu
Autor: © Portal croenergo.eu
Kostarika je tokom 75 dana dobivala 100% električne energije iz obnovljivih izvora energije
Kostarika je postigla izvrstan rezultat korištenjem isključivo obnovljivih izvora energije za proizvodnju električne energije tokom perioda od 75 dana.Velika količina kiše je omogućila regiji da u potpunosti izbaci korištenje fosilnih goriva za proizvodnju električne energije. Većina električne energije je proizvedena iz četiri hidroelektrane - uz malu pomoć geotermalne, solarne energije i vjetroelektrana. S obzirom da je u toj državi u gradnji veći broj elektrana koje koriste obnovljive izvore enrgije, izgleda da bi se ovaj trend mogao nastaviti i u budućnosti. Ovaj podatak je obajvio Elektroenergetski institut Kosta Rike (ICE) koji je u vlasništvu države a koji je objavio da tokom ove godine još nisu korištena fosilna goriva za proizvodnju električne energije. Sama Kostarika ima samo 4,8 milijuna stanovnika, mnogo kiše koja omogućava rad, četiri hidroelektrane te veliki broj vulkana koje omogućavaju korištenje geotermalnih elektrana. Diversifikacija je budućnost otoka u kojem 80% električne energije dolazi iz hidroelektrana, čiji udio se planira smanjiti u budućnosti. Otprilike 10% potreba za električnom energijom su prošle godine pokrile geotermalne elektrane, a u planu je razvoj projekta sa tri postrojenja čija bi ukupna snaga bila 150 MW, a koji bi vrijedio čak 958 milijuna dolara. Kostarika inače ima cilj ugljične neutralnosti do 2021., sa dodatnim ciljem nekorištenja nafte koje ima na pojedinim dijelovima države uz obalu.
inhabitat.com
Kostarika za struju koristi samo obnovljive izvore energije
Obnovljivi izvori energije u današnje su vrijeme vrlo važna tema ekologa, ekonomista, ali i političara. Svima je cilj koristiti čistu energiju, ali malo kome je to uspjelo kao Costa Rici koja je svoju elektirčnu energiju čitave ove godine dobivala isključivo iz obnovljivih izvora energije. Prema izviješću tamošnjeg Instituta za električnu energiju Costa Rica ove godine nije koristila fosilna goriva za napajanje električne mreže. To je najduži takav period ikada zabilježen u bilo kojoj državi. To naravno ne znači da je sva njihova energija došla iz čistih izvora jer njihova vozila još uvijek voze na fosilna goriva, ali ono što su postigli zaista je za svaku pohvalu. ''2015. je bila potpuno prijateljski nastrojena prema električnoj energiji u Costa Rici'', rekli su iz instituta. Izviješća pokazuju da je za ovaj period korištenja čiste energije najviše zaslužna duga kišna sezona. Kiše su držale u pogonu četiri glavne hidroelektrane u punom pogonu. Zapravo to je omogućilo proizvodnju tolike količine energije da su svi zahtjevi za strujom mogli biti zadovoljeni korištenjem samo tih hidroelektrana. Ostatak zahtjeva za energijom je nadoknađen iz vjetroelektrana, solarnih ploča, biogoriva i geotermalnih izvora. U Latinskoj Americi Costa Rica je druga u pogledu isporuke struje i pokriva ukupno 99,4 posto kućanstava. A zahvaljujući korištenju obnovljivih izvora energije cijena struje pala je za 12 posto. S obzirom na zalihe koje su se stvorile očekuje se da će cijena struje padatii i dalje, piše The Telegraph. Ono što Costa Rica sada čini trebalo bi biti uzor i ostalim zemljama, ali to neće biti tako jednostavno jer klima Costa Rice pogoduje ovakvom načinu proizvodnje energije. Mnogo kiša, vulkani i planinski krajolik specifičnost su koja Costa Rici omogućuje da proizvodi ovolike količine obnovljive energije.
hr.n1info.com
Proizvodnja struje iz geotermalnih izvora
Kostarika koristi geotermalne izvore za proizvodnju električne energije, koja je čista i ne šteti životnoj sredini.Malo je zemalja na svijetu koje su energetski neovisne poput Kostarike. Mala srednjoamerička zemlja proizvodi 90 posto električne energije iz obnovljivih izvora i na dobrom je putu da postane ekonomija bez emisije ugljičnog dioksida. Jedan od novih potencijala predstavlja i geotermalna energija. Guanacaste na sjeverozapadu Kostarike izgleda kao drevna zaboravljena zemlja. Ali ispod oronule površine kriju se megavati energije. Kostarika se nalazi u Pacifičkom vatrenom prstenu, koji čine stotine aktivnih vulkana. U energetskom smislu, to je geotermalni raj koji Vlada te zemlje namjerava maksimalno iskoristiti. "Proizvedena struja može napajati pola milijuna kućanstava. Država tvrdi da negativnih strana nema. Energija je čista, obnovljiva i potencijalno nepresušna", izvještava reporter Al Jazeere Andy Gallacher. Proces je zasnovan na tome da se kipuća voda crpi iz zemljine kore kako bi se pokretale turbine. Lokalni inženjeri tvrde da se taj proces može primijeniti globalno. "Radimo na ovom projektu 25 godina i rado ćemo podijeliti svoje znanje s ostatkom svijeta. Uvjeren sam da ostale zemlje koje posjeduju slične potencijale mogu itekako profitirati od našeg znanja", kaže Eddy Sanchez, direktor Geotermalnih resursa. Procesom se, ipak, oslobađaju staklenički plinovi, ali u daleko manjoj mjeri nego sagorijevanjem fosilnih goriva. Iako su pogoni izgrađeni u nacionalnim parkovima, inženjeri tvrde da je zaštita okoliša jedan od prioriteta cjelokupnog projekta. "Ovi projekti imaju vrlo malo utjecaja na okoliš. Na svjetskoj razini, smatraju se ekološkim izvorima energije. Buka i zauzimanje zemljišta jedine su dvije negativne nuspojave, ali obje su minimalne, a primjenom novih tehnologija njihov razmjer se smanjuje svakim novim projektom", objašnjava German Guido, stručnjak za geotermalne izvore i okoliš. Od razvoja geotermalnih aktivnosti koristi ima i lokalna zajednica. Kako se program širi, ekonomija malih mjesta brže se razvija, a privatnici tvrde da više radnika znači i više profita. "Prodajemo im hranu ujutro kada idu na posao. Kod nas i ručaju. To je vrlo bitno, jer koliko mi trebamo njima, toliko i oni trebaju nama", kaže privatnica Veronica Arias. Geotermalna energija sada zadovoljava 15 posto energetskih potreba Kostarike. Takve brojke privukle su međunarodnu pozornost i mnogi su nestrpljivi naučiti koji se potencijal krije u zemlji koja leži na vulkanima.
Izvor: Al Jazeera
'Banana republika' postala najsretnija država na svijetu
Hrvatska je po globalnom indeksu sreće tek na 82. mjestu, s dvostruko manje sretnih ljudi nego u Kostarici, s time da je Lijepa naša najmanje bodova dobila zbog slabe brige o okolišu.Najsretniji ljudi ne žive u najbogatijim državama poput SAD-a, Švicarske, Njemačke... Najviše sretnih ljudi živi u Kostarici! Kostarika je najsretnija država na svijetu, otkrilo je istraživanje britanske The New Economics Foundation. Istraživači su 151 državu rangirali po kvaliteti života, životnom vijeku i brizi za okoliš. Čak 85 posto Kostarikanaca izjavilo je da su sretni kako žive. Hrvatska je po globalnom indeksu sreće tek na 82. mjestu, s dvostruko manje sretnih ljudi nego u Kostarici, s time da je Lijepa naša najmanje bodova dobila zbog slabe brige o okolišu.
Predsjednikova odluka
A briga za okoliš upravo je glavni adut Kostarike. Ova država u Srednjoj Americi po mnogočemu usporediva je s Hrvatskom. Imamo gotovo jednaku površinu, broj stanovnika, a ta nekada siromašna državica gotovo nas je dostigla po BDP-u. Od 1982. do danas BDP u Kostarici skočio je čak 18 puta! Glavni razlog gospodarskog uzleta Kostarike, koja je donedavno bila poznata samo po proizvodnji banana i kave, jest okretanje zelenoj ekonomiji (održivom razvoju) i industriji. Kostarika je i prva zemlja u svijetu koja je uvela porez na zagađivače okoliša. Porez na "proizvođače" ugljikova dioksida uveli su 1997. i smanjili ispuštanje CO2 na minimum. U Kostarici je 30 posto zemlje zaštićena zelena površina, a više od 90 posto energije dobivaju iz obnovljivih izvora. Kostarika je u zadnjih 10-ak godina provela industrijalizaciju. Vlast je shvatila da ne mogu živjeti samo od sunca i mora, nego su se okrenuli proizvodnji, ponajprije visokoj tehnologiji i farmaciji. Tako je 2002. američki div Intel upravo Kostariku izabrao kao prvu stranu zemlju u kojoj će proizvoditi čipove. Intel je u pogon uložio stotine milijuna eura, a sada godišnje izvozi čipove vrijedne četiri milijarde dolara.
Ukinuli vojsku
Tadašnji predsjednik Kostarike odlučio je privući tehnološke kompanije iz svijeta i za to su stvorili sve uvjete, ne samo porezne olakšice – kazao je ekonomist Ljubo Jurčić. Kostarika je jedna od rijetkih država koja ni centa ne izdvaja za vojsku. Naime, vojsku su ukinuli 1949. nakon građanskog rata. Otada više novca ulažu u obrazovanje i socijalu, koja se gotovo približila skandinavskom idealu. Kostariku smo izabrali zbog kvalitetne, visokoobrazovane radne snage, sposobnih i vrijednih zaposlenika koji govore jezike te političke stabilnosti i vladavine reda i zakona – objasnili su u Intelu. Tako je "banana republika" gotovo preko noći postala "silicijska dolina Srednje Amerike".
www.vecernji.hr
Kostarika 75 dana uzastopce koristila samo obnovljivu energiju
Srednjoamerička država Kostarika, u kojoj živi više od četiri milijuna ljudi, zahvaljujući velikoj količini oborina uspjela je prvih 75 dana ove godine koristiti isključivo obnovljivu energiju. Velike količine oborina dale su dovoljnu snagu kostarikanskim hidroelektranama da samostalno proizvedu dovoljno energije za cijenu državu. To je prvi puta da je neka država uspjela tako dugo sve svoje potrebe za električnom energijom zadovoljiti iz OIE. Kostarika uz hidroelektrane koristi i geotermalnu energiju vulkanskog podrijetla i manju količinu iz fotonapona i vjetroelektrana.Ta država uglavnom 90% svojih potreba zadovoljava iz obnovljivaca. Tamošnji političari zadali su nacionalni cilj da do 2021. država ima neutralan ugljični otisak. No, samo nekoliko mjeseci prije velikih pljuskova tamošnja je elektroprivreda patila zbog suše i bili su prisiljeni koristiti fosilna goriva za pogon elektrana. Upravo ta nepredvidljivost oborina posljedica je klimatskih promjena pa da Kostarika i uspije koristiti samo OIE za proizvodnju struje i dalje treba fosilna goriva za prijevoz, jer je u toj relativno siromašnoj državi samo 200 hibridnih vozila. Uz to, riječ je o državi s malom populacijom koja gotovo da nema industriju, što samo pokazuje kako je teško biti 100% obnovljiv, piše Guardian.
www.energetika-net.com
Kosta Rika je tokom 2016 godine bila skoro 100% obnovljiva
Kosta Rika je tokom 2016. godine čak 271 dan svu električnu energiju pokrivala iz obnovljivih zvora energije, te je drugu godinu zaredom više od 98% proizvodnje na godišnjoj razini bilo iz obnovljivih izvora energije. Prema preliminarnim podacima koje je objavio Institut za energetiku Koste Rike, ta otočna država je proizvela 10.778,32 GWh električne energije tokom prošle godine pri čemu je 98,21% iz obnovljivih izvora energije, što je brojka slična 2015. godini kada je ostvareno 98,99%. Ove brojke su još impresivnije ukoliko se uzme u obzir da je 2015. bila pod utjecajem El Nino fenomena, dok je tokom prošle godine bilo malo padalina na godišnjoj razini na cijelom otoku. Optimizacija akumulacije vode je bila ključna za postizanje tog uspjeha. Nakon 17. lipnja prošle godine fosilna goriva su korištena samo jednom za proizvodnju električne energije, a tokom cijele godine najviše potreba su pokrile hidroelektrane sa 74%, geotermalne elektrane su pokrile 12%, a vjetroelektrane 10%.
www.renewableenergyfocus.com
Kostarika se već 300 dana napaja 100 posto obnovljivom električnom energijom
Kostarika je možda mala zemlja, ali cilja visoko kada je riječ o čistoj energiji. U 2015. godini je 100 posto svoje električne energije dobivala iz obnovljivih izvora energije 299 dana, a 2016. godine je 271 dan koristila sve osim fosilnih goriva. Sada se čini da je nadmašila svoje postignuće iz 2015. godine, nakon 300 dana na mješavini energija iz vode, vjetra, geotermalnih izvora, biomase i Sunca. Ovaj zvjezdani rekord ide ruku pod ruku s vladinim planom da Kostarika bude ugljično neutralna zemlja do 2021. godine, rok koji je postavljen prije više od 10 godina. Prema novom izvješću kostarikanskog Instituta za električnu energiju (ICE), s još šest tjedana 2017. godine, čini se da će se ukupni broj dana s čistom energijom povećati. Carlos Manuel Obregón, izvršni predsjednik ICE-a, objašnjava kako su poboljšanja u mreži i nadogradnje na različite elektrane čiste energije pridonijele tom novom zenitu. Iako su ovo sjajne vijesti, potrebna su i neka upozorenja. Mala veličina i stanovništvo Kostarike znače da može ostvariti ove pohvalne ciljeve bez iste poteškoće s kojima se, recimo, trenutno susreću Kina, SAD ili zemlje unutar EU. Također ima obilje prirodnih izvora – osobito hidroenergije i geotermalnih izvora – koji mnogim zemljama nedostaju. Međutim, valja istaknuti da je Kostarika dobro predvidjela kada nije ulagala u fosilna goriva, dok drugi jesu. Osim toga, navedena industrija nema značajan utjecaj nad njezinom vladom, koja je desetljećima odgodila napore za ublažavanje klimatskih promjena. Da, utjecaj Kostarike koja u potpunosti odbacuje fosilna goriva bio bi, na praktičnoj razini, prilično beznačajan. Ona trenutno proizvodi 1.241 put manje stakleničkih plinova od Kine, primjerice, pa je njen doprinos borbi protiv klimatskih promjena relativno malen. No, zapisi poput ove prekretnice novog obnovljivog načina imaju ogromnu simboličku moć. Oni pokazuju da predanost čistoj energiji ima smisla i na ekološkoj i na socioekonomskoj razini. Ako ništa drugo, zemlje poput Kostarike pokazuju drugim zemljama u razvoju – naročito njezinim susjedima, i mnoštvu nacija rasutih po Africi – da ne trebate ugljen za napajanje svoje države kada različiti oblici čiste energije funkcioniraju sasvim dobro. Problemi još uvijek postoje u Srednjoj Americi. Za razliku od mnogih razvijenih zemalja, Kostarika ne planira zamijeniti milijun ili više svojih automobila koji još koriste prljave motore s unutarnjim izgaranjem, koji doista imaju primjetan negativni učinak na kakvoću zraka i klimu. Ipak, kada je u pitanju energija, najbogatije zemlje na Zemlji zaostaju iza područja poput Kostarike. U tom smislu ovaj komadić raja je čuvar svjetlijih dana koji dolaze.
geek.hr
Objavljeno u
Zaštita okoliša
Označeno u
Osječko Sveučilište krenulo je u projekt temeljite obnove 47 godina starog Studentskog doma u Ulici Ivana Gorana Kovačića. Projekt je ukupno težak 16,5 milijuna kuna s PDV-om, a uključuje građevinske radove, unutarnje uređenje i kompletno opremanje.
Osim starosti, glavni razlozi za rekonstrukciju ovog objekta leže u njegovoj niskoj energentskoj učinkovitosti i visokim režijskim troškovima te lošem životnom standardu studenata: malene i skučene sobe, zajedničke sanitarije u hodnicima, neprilagođenost zgrade osobama s invaliditetom, neudovoljavanje suvremenim uvjetima za zaštitu od požara itd.
Plan je smanjiti ukupan broj kreveta u studentskom domu s 258 na 193. Ukinut će se zajedničke kupaonice, a sobe povećati na način da će se od tri sobe napraviti dvije sa zajedničkom kupaonicom. U zgradi će se nalaziti i dvije prostorije za učenje, zajednička praonica i sušionica rublja, dok je za osobe s invaliditetom predviđeno nekoliko soba u prizemlju doma. Energetska učinkovitost povećat će se tako što će se na krovu zgrade instalirati fotonaponski sustav za proizvodnju električne energije za grijanje i hlađenje objekta, a ugradit će se i podzemni rezervoari za skupljanje kišnice koja će se koristiti za ispiranje WC školjki u kupaonicama.
Ministarstva regionalnog razvoja i fondova EU-a "Proširenje, modernizacija i unapređenje studentskog smještaja". Dobiju li financijska sredstva za izvođenje planiranih radova, sami radovi mogli bi započeti već iduće godine.
Pitanje koje se postavlja je gdje će biti smješteni studenti kada projekt obnove krene u fazu radova. Za sada je jedno od rješenja hotel Mursa koji je trenutno napušten ali je u procesu prelaska u vlasništvo Sveučilišta.
www.osijek031.com
Osim starosti, glavni razlozi za rekonstrukciju ovog objekta leže u njegovoj niskoj energentskoj učinkovitosti i visokim režijskim troškovima te lošem životnom standardu studenata: malene i skučene sobe, zajedničke sanitarije u hodnicima, neprilagođenost zgrade osobama s invaliditetom, neudovoljavanje suvremenim uvjetima za zaštitu od požara itd.
Plan je smanjiti ukupan broj kreveta u studentskom domu s 258 na 193. Ukinut će se zajedničke kupaonice, a sobe povećati na način da će se od tri sobe napraviti dvije sa zajedničkom kupaonicom. U zgradi će se nalaziti i dvije prostorije za učenje, zajednička praonica i sušionica rublja, dok je za osobe s invaliditetom predviđeno nekoliko soba u prizemlju doma. Energetska učinkovitost povećat će se tako što će se na krovu zgrade instalirati fotonaponski sustav za proizvodnju električne energije za grijanje i hlađenje objekta, a ugradit će se i podzemni rezervoari za skupljanje kišnice koja će se koristiti za ispiranje WC školjki u kupaonicama.
Ministarstva regionalnog razvoja i fondova EU-a "Proširenje, modernizacija i unapređenje studentskog smještaja". Dobiju li financijska sredstva za izvođenje planiranih radova, sami radovi mogli bi započeti već iduće godine.
Pitanje koje se postavlja je gdje će biti smješteni studenti kada projekt obnove krene u fazu radova. Za sada je jedno od rješenja hotel Mursa koji je trenutno napušten ali je u procesu prelaska u vlasništvo Sveučilišta.
www.osijek031.com
Temeljita obnova starog Studentskog doma stajat će 16,64 mil. kuna
Zahvaljujući odličnoj suradnji sveučilišnih i gradskih službi, pravomoćna građevinska dozvola ishođena je za samo 111 dana. Vodstvo Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku priprema temeljitu rekonstrukciju starog Studentskog doma u Ulici Ivana Gorana Kovačića 4, ukupno tešku (troškovi građenja, unutarnjeg uređenja i opremanja) 16,46 milijuna kuna s PDV-om, čime bi taj 47 godina star objekt dobio novi sjaj i puno veću funkcionalnost.
Damir Markulak, prorektor za strategiju razvoja i prostorno planiranje, naglašava kako je resorno Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta 21. studenoga 2014. objavilo Javni poziv za dodjelu financijskih sredstava za pripremu projekata izgradnje ili rekonstrukcije objekata studentskoga smještaja. "Rok za prijavu bio je izuzetno kratak, a Sveučilište u Osijeku promptno je reagiralo prijavom projekta rekonstrukcije starog doma. Projekt je to kojim bi se osiguralo rješenje sadašnjih vrlo visokih režijskih troškova uz istovremeno vrlo nizak životni standard uzimajući u obzir skučene sobe, zajedničke sanitarne prostore smještene u hodnicima, neprilagođenost zgrade osobama s invaliditetom i smanjenom pokretljivošću, vrlo stroge suvremene uvjete za zaštitu od požara i slično. Projektni prijedlog Ministarstvo je ocijenilo visokim brojem bodova te je u prosincu 2014. godine sklopljen Ugovor o dodjeli financijskih sredstava Sveučilištu u iznosu od 350.000,00 kuna, a za potrebe izrade tehničke projektne dokumentacije i studije izvodljivosti za ovu rekonstrukciju", kaže Markulak.
Naime, Ministarstvo regionalnoga razvoja i fondova EU-a je krajem lipnja objavilo natječaj "Proširenje, modernizacija i unapređenje studentskog smještaja", u sklopu Operativnog programa "Konkurentnost i kohezija" za financijsko razdoblje Europske unije 2014. – 2020.
"Stoga je plan Sveučilišta bio u zadanom roku izraditi kompletnu dokumentaciju za navedeni natječaj, kako bi se konkuriralo za financijska sredstva potrebna za izvođenje planiranih radova", dodaje prorektor. U pripremi Sveučilište je organiziralo i provelo anketu među sadašnjim korisnicima doma kako bi se što bolje upoznalo s nedostatcima i njihovim razmišljanjima o mogućnostima poboljšanja životnog standarda u domu. "Projektanti i Služba Sveučilišta vrlo su intenzivno surađivali, a što je na kraju rezultiralo ishođenjem pravomoćne građevinske dozvole u rekordnom roku od samo 111 dana. Želimo istaknuti visoku profesionalnost i kooperativnost relevantnih službi Grada Osijeka, kao i javnih poduzeća koji su reagirali promptno za izdavanje odgovarajućih uvjeta, suglasnosti i drugih potrebnih dokumenata. Vjerujemo da ćemo na navedenom natječaju dobiti potrebna sredstva, a spremni smo u same radove krenuti što prije, vjerujemo već iduće godine", zaključio je Markulak.
BROJ SOBA SMANJUJE SE SA 258 NA 193
Ukupan trenutačni kapacitet doma je 258 ležaja raspoređenih u 127 dvokrevetnih soba površine samo 11,5 četvornih metara te četiri jednokrevetne sobe.
"Kako bi se osiguralo ispunjenje suvremenih arhitektonskih standarda, ukupan će se broj kreveta smanjiti na 193 te se ukidaju zajedničke kupaonice, na način da se po tri susjedne sobe na vrlo elegantan i ekonomičan način prenamijene u dvije koje dijele kupaonicu, a imat će i mali hladnjak. U zgradi su predviđene i dvije prostorije za učenje i tihi rad, te zajednički prostor praonice i sušionice rublja. Za osobe s invaliditetom predviđeno je nekoliko soba u prizemlju objekta", nabraja Markulak.
Rekonstrukcijom je planirano znatno povećanje energetske učinkovitosti, a predložena tehnička rješenja grijanja i hlađenja 100-postotno koriste obnovljive izvore energije. Na krovu zgrade tako će biti instalirano 58-60 kW fotonaponskog sustava za proizvodnju električne energije, a planirana je i ugradnja podzemnih rezervoara za skupljanje kišnice koja će se koristiti za ispiranje WC školjki u kupaonicama, čime će se smanjiti potrošnja vode iz vodovodne mreže.
Hotel Mursa - moguće rješenje
Čelnici Sveučilišta svjesni su kako će u vrijeme radova kapacitet smještaja studenata u Osijeku biti znatno smanjen. "Natječaj za iduću akademsku godinu za sada ide normalno, s uključenim starim domom. Kad nam odobre sredstva, vidjet ćemo što i kako. Pokušat ćemo paralelno riješiti da bivši hotel Mursa napokon i potpuno prijeđe u naše ruke pa da nadoknadimo manjak postelja", kaže Markulak.
www.glas-slavonije.hr
Objavljeno u
Zelena gradnja
Briga za okoliš može značajno doprinijeti gospodarskom rastu, povećanju kvalitete života i standarda građana te ima direktan utjecaj na očuvanje radnih mjesta i stvaranje novih. U protekle tri godine otvorili smo 11.000 zelenih radnih mjesta čime smo dokazali svoju ekološku osviještenost.", stoji u nedavnoj obavijesti Vlade Republike Hrvatske na internetskoj stranici www.vlada.hr, a u toj se obavijesti uz pojašnjenje opsega zelenih radnih mjesta u Hrvatskoj nalaze i oni ključni rezultati u pogledu razvoja zelenog gospodarstva. Što god tko rekao, Hrvatska u mandatu ove Vlade bilježi najsnažniji razvoj zelenog gospodarstva u svojoj povijesti.
"Zelena radna mjesta uključuju poslove proizvodnje roba i usluga koje sprečavaju, ograničavaju, minimiziraju ili ispravljaju štetu u okolišu, vodi, zraku i tlu, kao i probleme vezane uz otpad, buku i eko-sustave. Prema podacima Europske komisije više od 20 milijuna poslova u Europi već je povezano s okolišem. Ekoindustrija raste 3 puta bržom stopom od prosječnog gospodarskog rasta. Sada je svako 50. radno mjesto u Europi zeleno, a za 10 godina će se njihov broj udvostručiti. Poslovi budućnosti su vezani za zelena radna mjesta.", navodi Vlada na svojoj stranici pod naslovom "Zelena radna mjesta - poslovi budućnosti".
Zelena radna mjesta u Hrvatskoj obuhvaćaju radna mjesta vezana uz sektor energetske učinkovitosti i obnovljivih izvora energije, gospodarenja otpadom te zaštite prirode.
Vlada svojim proaktivnim politikama zaštite okoliša rješava niz pritisaka. "Zgrade troše 42% ukupne energije. Iz prometa dolazi 25% štetnih emisija. 5 puta više energije troši prosječna zgrada u Hrvatskoj nego zgrada energetskog razreda B. 30-60% se može uštedjeti na troškovima energije energetskom obnovom kuće.", navodi Vlada te ističe kako su od 2012. do danas pokrenuti projekti energetske učinkovitosti vrijedni 2,2 milijarde kuna.
Kao svoj rezultat provedbe tih politika, Vlada navodi uspješnu energetsku obnovu 15.000 obiteljskih kuća i 344 višestambenih zgrada u kojima je 19.877 kućanstava, a zahvaljujući tome 67.500 sugrađana stanuje kvalitetnije i ima niže troškove režija, dok su na tisućama gradilišta diljem Hrvatske angažirane domaće tvrtke. Također, Vlada ističe i energetsku obnovu 265 nestambenih javnih objekata – vrtića, škola, domova zdravlja, muzeja te 69 komercijalnih objekata čime su ostvareni i do 60% niži troškovi održavanja. Pobrojani su tu i projekti obnovljivih izvora energije u turizmu za hotele, kampove i privatne iznajmljivače te projekti za čistiji transport ("Vozimo ekonomično", "Zelena linija" i "Zeleni javni transport") čime je utrostručen broj ekoloških vozila na cestama. Uz to se nalaze i projekti vezani uz poticanje uvođenja ekološke javne rasvjete za 150 gradova i općina, a što je doprinijelo 70 postotnom smanjenju troškova. Zaključno, građanima je novčano sufinancirana nabava 10.000 A+++ uređaja koji štede energiju i štite okoliš.
"Energetsku obnovu provode domaći obrtnici i tvrtke - to je snažan impuls za gospodarski rast, očuvanje postojećih i otvaranje novih zelenih radnih mjesta, posebno u ranjivom građevinskom sektoru.", ističe Vlada.
U sektoru gospodarenja otpadom Vlada je posebno istaknula naslijeđeno stanje: "Tijekom 10 godina neodgovornim postupanjem s otpadom na preko 300 odlagališta u Hrvatskoj zakopane su korisne sirovine vrijedne preko 5 milijardi kuna (vrijednost izgradnje 160 škola sa sportskom dvoranom)." te dodaje "Kad bismo godinu dana reciklirali samo 50% stakla, metala, papira i plastike iz naših kanti za smeće, to bi otvorilo 4.500 novih zelenih radnih mjesta.".
"Uvođenjem sustava gospodarenja otpadom osiguravamo gospodarski rast i zelena radna mjesta u ključnim stupovima sustava, a to su izgradnja centara za gospodarenje otpadom, sanacije odlagališta te razvrstavanje i recikliranje otpada.", zaključuje Vlada.
Kao svoj rezultat provedbe politika u sektoru gospodarenja otpadom, Vlada stiče kako je sufinanciranjem nabave komunalne opreme u vrijednosti od 540 milijuna kuna omogućeno postavljanje 650.000 kanti, 45.000 kontejnera, 20.195 kompostera, 2.629 zelenih otoka i 165 reciklažnih dvorišta. "Zahvaljujući tome danas 80% građana Hrvatske ima pristup nekom obliku razvrstavanja dok ih je to 2012. imalo tek 40%.", navodi Vlada.
"Za izgradnju 13 centara za gospodarenje otpadom osigurali smo 5 milijardi kuna - to su zelena radna mjesta za građevinski sektor. U sektoru gospodarenja otpadom u sljedeće 4 godine otvaramo 16.000 radnih mjesta kroz sanacije odlagališta, uspostavu centara za gospodarenje otpadom i povećanje reciklaže.", ističe Vlada.
Izgrađena su i s radom ove godine počinju prva dva centra za gospodarenje otpadom - Marišćina za Primorsko-goransku županiju i Kaštijun za Istarsku županiju. Ukupno su vrijedni preko pola milijarde kuna i pokrivat će potrebe ovih dviju županija i njihovih 504.000 stanovnika te će rezultirati otvaranjem novih 104 radnih mjesta.
U tijeku su radovi na sanacijama odlagališta otpada Filipovica i Stara ciglana u Osječko-baranjskoj županiji, vrijedni 12,3 milijuna kuna koji se sa 100% financiranju sredstvima iz EU fondova i nacionalnog Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost. U tijeku su i radovi na sanaciji crne točke, odlagališta opasnog otpada "Lemić Brdo" kod Karlovca. "Time rješavamo problem koji Karlovčane muči već gotovo 40 godina. Vrijednost investicije je 18,2 milijuna kuna, a sa 100% iznosa se financira sredstvima Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost.", ističe Vlada.
U kontekstu zaštite okoliša, Vlada ističe kako je 36,92% kopna Hrvatske dio ekološke mreže Natura 2000, kako 19 nacionalnih parkova i parkova prirode čini 8% teritorija naše zemlje te kako je očuvana priroda jedan od 3 motiva za turistički dolazak u Hrvatsku.
"Ulaganjima od 950 milijuna kuna omogućujemo porast broja posjetitelja bez ugrožavanja prirodnih ljepota, a malim gospodarstvima u okolici mogućnost plasmana njihovih poljoprivrednih i turističkih usluga. Time osiguravamo 150 direktnih i 450 indirektnih zelenih radnih mjesta.", ističe Vlada.
"U Nacionalnom parku Kopački rit u posljednje tri godine realizirani su projekti vrijedni oko 21 milijun kuna. Najveći od projekata je 14 milijuna kuna vrijedna izgradnja prijemnog centra Mali Sakadaš sa šetnicom dugom 2,5 kilometra. To je omogućilo nova radna mjesta u parku, ali i razvoj cijelog kraja. Na području Općine Bilje broj ležajeva povećao se sa 164 na 250, otvaraju se novi hoteli, otvoreno je 11 obiteljskih gospodarstava, restorani i drugi sadržaji.", ističe Vlada te dodaje "U Nacionalnom parku Risnjak izgrađeni su posjetiteljski centri "Rodna kuća rijeke Kupe" u Kuparima i "Goranska kuća znanja" u Razlogama, vrijedni preko 3 milijuna kuna. U pripremi je projekt "Volonterski centar s info-punktom u Crnom Lugu" čije se uređenje planira u objektu bivše škole u Crnom Lugu.".
Park prirode Kopački rit
Park prirode Kopački rit utemeljen je 1976. godine i najstariji je park prirode u Hrvatskoj. Površina parka iznosi 231 km2 te je uvršten u listu ornitološki značajnih područja i nominiran je za uvrštenje na listu svjetske prirodne baštine UNESCO-a.
Dom je za više od 2.000 vrsta, a svake godine u Kopačkom ritu se gnijezdi oko 140 vrsta ptica. Ramsarskom konvencijom 1993. godine proglašen je međunarodno značajnim zaštićenim područjem.
U posljednje tri godine u Parku su pokrenuti projekti vrijedni više od 20 milijuna kuna. Izgrađen je prijemni centar Mali Sakadaš, priprema se projekt Posjetiteljskog kompleksa Tikveš u sklopu istoimenih dvoraca, a u planu su novi projekti poput gradnje pristaništa na Velikom Sakadašu i dovođenja električne struje do te lokacije.
Gradnja prijemnog centra Mali Sakadaš stajala je 14 milijuna kuna i riječ je o jednoj od najvećih investicija u Park u posljednjih deset godina.
Sredstva su osigurali Ministarstvo zaštite okoliša i prirode kroz projekt NIP – 25%, Fond za zaštitu okoliša i prirodu – 70% i Ministarstvo turizma – 5%. U sklopu projekta sagrađeni su prijemni centar sa suvenirnicom i recepcijom, paviljoni, šetnica na vodi, dječje igralište, rasvjeta, poučne table, pješačka staza, uređeni su hortikultura, parkiralište i komunalna infrastruktura.
Pripremljen je projektni zadatak za projekt posjetiteljskog kompleksa koji će se nalaziti u sklopu kompleksa dvoraca Tikveš, a u okviru kojega se planira obnova dvoraca i ostalih pratećih objekata. Provedena je javna nabava za projektno-izvedbenu dokumentaciju, a projekt će se prijaviti za sufinanciranje iz EU fondova.
U sklopu projekta "Zelena linija" kojim se potiče zamjena postojećih vozila ekološki prihvatljivima, Park je nabavio tri nova ekološki prihvatljiva vozila – dva hibridna plug in i jedno električno uz 80% sufinanciranja Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost. U planu je postavljanje male i velike punionice za električna vozila što će se sufinancirati novcem Fonda. Rezultati ulaganja u Kopački rit već su vidljivi – od 2012. do sredine 2015. na području Općine Bilje broj ležajeva povećao se sa 164 na 250, otvaraju se novi hoteli, otvoreno je 11 obiteljskih gospodarstava, restorani i drugi sadržaji. To pokazuje kako se ulaganjem u zaštićena područja potiču održivi razvoj i nova, zelena, radna mjesta.
Portal croenergo.eu
"Zelena radna mjesta uključuju poslove proizvodnje roba i usluga koje sprečavaju, ograničavaju, minimiziraju ili ispravljaju štetu u okolišu, vodi, zraku i tlu, kao i probleme vezane uz otpad, buku i eko-sustave. Prema podacima Europske komisije više od 20 milijuna poslova u Europi već je povezano s okolišem. Ekoindustrija raste 3 puta bržom stopom od prosječnog gospodarskog rasta. Sada je svako 50. radno mjesto u Europi zeleno, a za 10 godina će se njihov broj udvostručiti. Poslovi budućnosti su vezani za zelena radna mjesta.", navodi Vlada na svojoj stranici pod naslovom "Zelena radna mjesta - poslovi budućnosti".
Zelena radna mjesta u Hrvatskoj obuhvaćaju radna mjesta vezana uz sektor energetske učinkovitosti i obnovljivih izvora energije, gospodarenja otpadom te zaštite prirode.
Vlada svojim proaktivnim politikama zaštite okoliša rješava niz pritisaka. "Zgrade troše 42% ukupne energije. Iz prometa dolazi 25% štetnih emisija. 5 puta više energije troši prosječna zgrada u Hrvatskoj nego zgrada energetskog razreda B. 30-60% se može uštedjeti na troškovima energije energetskom obnovom kuće.", navodi Vlada te ističe kako su od 2012. do danas pokrenuti projekti energetske učinkovitosti vrijedni 2,2 milijarde kuna.
Kao svoj rezultat provedbe tih politika, Vlada navodi uspješnu energetsku obnovu 15.000 obiteljskih kuća i 344 višestambenih zgrada u kojima je 19.877 kućanstava, a zahvaljujući tome 67.500 sugrađana stanuje kvalitetnije i ima niže troškove režija, dok su na tisućama gradilišta diljem Hrvatske angažirane domaće tvrtke. Također, Vlada ističe i energetsku obnovu 265 nestambenih javnih objekata – vrtića, škola, domova zdravlja, muzeja te 69 komercijalnih objekata čime su ostvareni i do 60% niži troškovi održavanja. Pobrojani su tu i projekti obnovljivih izvora energije u turizmu za hotele, kampove i privatne iznajmljivače te projekti za čistiji transport ("Vozimo ekonomično", "Zelena linija" i "Zeleni javni transport") čime je utrostručen broj ekoloških vozila na cestama. Uz to se nalaze i projekti vezani uz poticanje uvođenja ekološke javne rasvjete za 150 gradova i općina, a što je doprinijelo 70 postotnom smanjenju troškova. Zaključno, građanima je novčano sufinancirana nabava 10.000 A+++ uređaja koji štede energiju i štite okoliš.
"Energetsku obnovu provode domaći obrtnici i tvrtke - to je snažan impuls za gospodarski rast, očuvanje postojećih i otvaranje novih zelenih radnih mjesta, posebno u ranjivom građevinskom sektoru.", ističe Vlada.
U sektoru gospodarenja otpadom Vlada je posebno istaknula naslijeđeno stanje: "Tijekom 10 godina neodgovornim postupanjem s otpadom na preko 300 odlagališta u Hrvatskoj zakopane su korisne sirovine vrijedne preko 5 milijardi kuna (vrijednost izgradnje 160 škola sa sportskom dvoranom)." te dodaje "Kad bismo godinu dana reciklirali samo 50% stakla, metala, papira i plastike iz naših kanti za smeće, to bi otvorilo 4.500 novih zelenih radnih mjesta.".
"Uvođenjem sustava gospodarenja otpadom osiguravamo gospodarski rast i zelena radna mjesta u ključnim stupovima sustava, a to su izgradnja centara za gospodarenje otpadom, sanacije odlagališta te razvrstavanje i recikliranje otpada.", zaključuje Vlada.
Kao svoj rezultat provedbe politika u sektoru gospodarenja otpadom, Vlada stiče kako je sufinanciranjem nabave komunalne opreme u vrijednosti od 540 milijuna kuna omogućeno postavljanje 650.000 kanti, 45.000 kontejnera, 20.195 kompostera, 2.629 zelenih otoka i 165 reciklažnih dvorišta. "Zahvaljujući tome danas 80% građana Hrvatske ima pristup nekom obliku razvrstavanja dok ih je to 2012. imalo tek 40%.", navodi Vlada.
"Za izgradnju 13 centara za gospodarenje otpadom osigurali smo 5 milijardi kuna - to su zelena radna mjesta za građevinski sektor. U sektoru gospodarenja otpadom u sljedeće 4 godine otvaramo 16.000 radnih mjesta kroz sanacije odlagališta, uspostavu centara za gospodarenje otpadom i povećanje reciklaže.", ističe Vlada.
Izgrađena su i s radom ove godine počinju prva dva centra za gospodarenje otpadom - Marišćina za Primorsko-goransku županiju i Kaštijun za Istarsku županiju. Ukupno su vrijedni preko pola milijarde kuna i pokrivat će potrebe ovih dviju županija i njihovih 504.000 stanovnika te će rezultirati otvaranjem novih 104 radnih mjesta.
U tijeku su radovi na sanacijama odlagališta otpada Filipovica i Stara ciglana u Osječko-baranjskoj županiji, vrijedni 12,3 milijuna kuna koji se sa 100% financiranju sredstvima iz EU fondova i nacionalnog Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost. U tijeku su i radovi na sanaciji crne točke, odlagališta opasnog otpada "Lemić Brdo" kod Karlovca. "Time rješavamo problem koji Karlovčane muči već gotovo 40 godina. Vrijednost investicije je 18,2 milijuna kuna, a sa 100% iznosa se financira sredstvima Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost.", ističe Vlada.
U kontekstu zaštite okoliša, Vlada ističe kako je 36,92% kopna Hrvatske dio ekološke mreže Natura 2000, kako 19 nacionalnih parkova i parkova prirode čini 8% teritorija naše zemlje te kako je očuvana priroda jedan od 3 motiva za turistički dolazak u Hrvatsku.
"Ulaganjima od 950 milijuna kuna omogućujemo porast broja posjetitelja bez ugrožavanja prirodnih ljepota, a malim gospodarstvima u okolici mogućnost plasmana njihovih poljoprivrednih i turističkih usluga. Time osiguravamo 150 direktnih i 450 indirektnih zelenih radnih mjesta.", ističe Vlada.
"U Nacionalnom parku Kopački rit u posljednje tri godine realizirani su projekti vrijedni oko 21 milijun kuna. Najveći od projekata je 14 milijuna kuna vrijedna izgradnja prijemnog centra Mali Sakadaš sa šetnicom dugom 2,5 kilometra. To je omogućilo nova radna mjesta u parku, ali i razvoj cijelog kraja. Na području Općine Bilje broj ležajeva povećao se sa 164 na 250, otvaraju se novi hoteli, otvoreno je 11 obiteljskih gospodarstava, restorani i drugi sadržaji.", ističe Vlada te dodaje "U Nacionalnom parku Risnjak izgrađeni su posjetiteljski centri "Rodna kuća rijeke Kupe" u Kuparima i "Goranska kuća znanja" u Razlogama, vrijedni preko 3 milijuna kuna. U pripremi je projekt "Volonterski centar s info-punktom u Crnom Lugu" čije se uređenje planira u objektu bivše škole u Crnom Lugu.".
Park prirode Kopački rit
Park prirode Kopački rit utemeljen je 1976. godine i najstariji je park prirode u Hrvatskoj. Površina parka iznosi 231 km2 te je uvršten u listu ornitološki značajnih područja i nominiran je za uvrštenje na listu svjetske prirodne baštine UNESCO-a.
Dom je za više od 2.000 vrsta, a svake godine u Kopačkom ritu se gnijezdi oko 140 vrsta ptica. Ramsarskom konvencijom 1993. godine proglašen je međunarodno značajnim zaštićenim područjem.
U posljednje tri godine u Parku su pokrenuti projekti vrijedni više od 20 milijuna kuna. Izgrađen je prijemni centar Mali Sakadaš, priprema se projekt Posjetiteljskog kompleksa Tikveš u sklopu istoimenih dvoraca, a u planu su novi projekti poput gradnje pristaništa na Velikom Sakadašu i dovođenja električne struje do te lokacije.
Gradnja prijemnog centra Mali Sakadaš stajala je 14 milijuna kuna i riječ je o jednoj od najvećih investicija u Park u posljednjih deset godina.
Sredstva su osigurali Ministarstvo zaštite okoliša i prirode kroz projekt NIP – 25%, Fond za zaštitu okoliša i prirodu – 70% i Ministarstvo turizma – 5%. U sklopu projekta sagrađeni su prijemni centar sa suvenirnicom i recepcijom, paviljoni, šetnica na vodi, dječje igralište, rasvjeta, poučne table, pješačka staza, uređeni su hortikultura, parkiralište i komunalna infrastruktura.
Pripremljen je projektni zadatak za projekt posjetiteljskog kompleksa koji će se nalaziti u sklopu kompleksa dvoraca Tikveš, a u okviru kojega se planira obnova dvoraca i ostalih pratećih objekata. Provedena je javna nabava za projektno-izvedbenu dokumentaciju, a projekt će se prijaviti za sufinanciranje iz EU fondova.
U sklopu projekta "Zelena linija" kojim se potiče zamjena postojećih vozila ekološki prihvatljivima, Park je nabavio tri nova ekološki prihvatljiva vozila – dva hibridna plug in i jedno električno uz 80% sufinanciranja Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost. U planu je postavljanje male i velike punionice za električna vozila što će se sufinancirati novcem Fonda. Rezultati ulaganja u Kopački rit već su vidljivi – od 2012. do sredine 2015. na području Općine Bilje broj ležajeva povećao se sa 164 na 250, otvaraju se novi hoteli, otvoreno je 11 obiteljskih gospodarstava, restorani i drugi sadržaji. To pokazuje kako se ulaganjem u zaštićena područja potiču održivi razvoj i nova, zelena, radna mjesta.
Portal croenergo.eu
Objavljeno u
Energijske politike
Označeno u
Akcijski plan je namijenjen obveznicima javne nabave, međutim može služiti i kao poticaj kod tzv. bagatelne nabave i privatnom sektoru. Javne nabavke u Hrvatskoj su godišnje teške oko 30 milijardi kuna i čine 12 posto hrvatskoga BDP-a. Ministarstvo zaštita okoliša i prirode nacinalnim akcijskim plan želi u svim javnim nabavkama, kojih je trenutno oko 25.000 godišnje, staviti naglasak na ekologiju te bi u naredne dvije godine 50 posto svih tendera trebalo biti "zeleno". Naime, kako je u četvrtak u Zagrebu pojasnio ministar Mihael Zmajlović, uvođenje zelene javne nabave podrazumijeva izbor proizvoda i usluga koje imaju manji učinak na okoliš. "Fokus je stavljen na uvođenje osnovnih zelenih mjerila u javnu nabavu za prioritetne skupine proizvoda i usluga: papir za ispis i kopiranje, motorna vozila, uredska i informatička oprema, električna energija, telekomunikacijske usluge i usluge mobilne telefonije zajedno s uređajima i usluge čišćenja. To znači nabavu energetski učinkovitih računala, korištenje recikliranog papira ili usluga čišćenja pri kojima se koriste ekološki proizvodi. Za svaku skupinu proizvoda definirana su mjerila koja sadrže ključne pritiske na okoliš", kazao je Zmajlović. Kolike mogu biti koristi zelene javne nabave, u Ministarstvu navode kroz primjer Grada Beča koji je na svom program ekološke javne nabave uštedio oko 337 milijuna eura i više od 100.000 tona CO2 od 2004. do 2007. godine. "Uvođenjem zelene javne nabave doprinosimo čistom i zdravom okolišu. Iako će ovakva nabavka ponekad značiti da se kupuju skuplji proizvodi, u konačnici omogućavamo financijske uštede, primjerice korištenjem energetski učinkovitih uređaja koji štede vodu i struju. Jednako tako, doprinosimo razvoju zelenog gospodarstva. Nabavama proizvoda koji manje štete okolišu potiče se razvoj inovacija i segmenta zelenih roba i usluga. Samo u ovom mandatu otvorili smo 11.000 zelenih radnih mjesta, a svim projektima koje provodimo, pa tako i uvođenjem zelene javne nabave, nastavljamo poticati gospodarstvo i otvaranje novih radnih mjesta", istaknuo je ministar Zmajlović. Akcijski plan je namijenjen obveznicima javne nabave, međutim može služiti i kao poticaj kod tzv. bagatelne nabave i privatnom sektoru.Kako je pojasnila pomoćnica ministra Marija Šćulac Domac, zelena javna nabava je za sada samo dobrovoljna smjernica, a nakon dvije godine će doći do sumiranja rezultata te mogućeg uvođenja obveze.
www.poslovni.hr
www.poslovni.hr
Do 2020. godine polovina usluga i proizvoda iz javne nabave bit će ekološka
Prosječno se godišnje u Hrvatskoj sklopi 25.000 ugovora o javnoj nabavi u vrijednosti oko 30 milijardi kuna. To je 12 posto BDP-a. Uvođenjem zelene javne nabave, što podrazumijeva izbor proizvoda i usluga koje imaju manji učinak na okoliš, tijela javne uprave mogu značajno pridonijeti čišćem okolišu, smanjenju potrošnje resursa i štetnih emisija te održivom razvoju. Stoga smo Nacionalnim akcijskim planom za zelenu javnu nabavu postavili cilj da se do 2020. godine u 50 posto postupaka javne nabave usluga i proizvoda uključe neka od mjerila zelene javne nabave – naglasio je ministar zaštite okoliša i prirode Mihael Zmajlović, predstavljajući prvi Nacionalni akcijski plan za zelenu javnu nabavu. Nacionalni akcijski plan za zelenu javnu nabavu za razdoblje od 2015. do 2017. s pogledom na 2020. godinu usvojen je u srijedu na sjednici Vlade. Njegovim donošenjem Hrvatska se pridružila skupini od 22 države članice Europske unije koje imaju nacionalne akcijske planove. Zelena javna nabava je postupak kojim se tijela javne uprave potiču na kupnju "zelenih" proizvoda i usluga, odnosno onih koji kroz životni vijek imaju manji učinak na okoliš od onih proizvoda koje bi inače nabavljali. Upravo su javna tijela značajni potrošači u Europi i svake godine potroše oko 15 bilijuna kuna, što je oko 17 posto BDP-a Europske unije.U akcijskom planu fokus je stavljen na uvođenje osnovnih zelenih mjerila u javnu nabavu za prioritetne skupine proizvoda i usluga: papir za ispis i kopiranje, motorna vozila, uredska i informatička oprema, električna energija, telekomunikacijske usluge i usluge mobilne telefonije zajedno s uređajima i usluge čišćenja. To, primjerice, znači nabavu energetski učinkovitih računala, korištenje recikliranog papira, ili usluge čišćenja pri kojima se koriste ekološki proizvodi.(I.M.)
www.glas-slavonije.hr
Postavili smo cilj da se do 2020. godine u 50% postupaka javne nabave usluga i proizvoda uključe neka od mjerila zelene javne nabave
"Prosječno se godišnje u Hrvatskoj sklopi 25.000 ugovora o javnoj nabavi vrijednosti oko 30 milijardi kuna. To je 12% BDP-a. Uvođenjem zelene javne nabave, što podrazumijeva izbor proizvoda i usluga koje imaju manji učinak na okoliš, tijela javne uprave mogu značajno doprinijeti čišćem okolišu, smanjenju potrošnje resursa i štetnih emisija te održivom razvoju. Stoga smo Nacionalnim akcijskim planom za zelenu javnu nabavu postavili cilj da se do 2020. godine u 50% postupaka javne nabave usluga i proizvoda uključe neka od mjerila zelene javne nabave", rekao je ministar zaštite okoliša i prirode Mihael Zmajlović na današnjem predstavljanju prvog Nacionalnog akcijskog plana za zelenu javnu nabavu. Nacionalni akcijski plan za zelenu javnu nabavu za razdoblje od 2015. do 2017. sa pogledom na 2020. godinu usvojen je jučer na sjednici Vlade. Njegovim donošenjem Hrvatska se pridružila skupini od 22 države članice Europske unije koje imaju nacionalne akcijske planove. Izradu plana koordiniralo je Ministarstvo zaštite okoliša i prirode te su detalje o zelenoj javnoj nabavi medijima danas predstavili ministar zaštite okoliša i prirode Mihael Zmajlović, pomoćnica ministra za klimatske aktivnosti, održivi razvoj, zaštitu zraka, tla i mora Marija Šćulac Domac te Branka Pivčević Novak, voditeljica Službe za održivi razvoj. Zelena javna nabava je postupak kojim se tijela javne uprave potiču na kupovinu "zelenih" proizvoda i usluga, odnosno onih koji kroz životni vijek imaju manji učinak na okoliš od onih proizvoda koje bi inače nabavljali. Upravo su javna tijela značajni potrošači u Europi i svake godine potroše oko 15 bilijuna kuna, što je oko 17% BDP-a Europske unije. Zato je Europska unija kao strateški cilj do 2020. postavila provedbu od najmanje 50% javne nabave uz primjenu mjerila zelene javne nabave. U akcijskom planu fokus je stavljen na uvođenje osnovnih zelenih mjerila u javnu nabavu za prioritetne skupine proizvoda i usluga: papir za ispis i kopiranje, motorna vozila, uredska i informatička oprema, električna energija, telekomunikacijske usluge i usluge mobilne telefonije zajedno s uređajima i usluge čišćenja. To, na primjer, znači nabavu energetski učinkovitih računala, korištenje recikliranog papira ili usluga čišćenja pri kojima se koriste ekološki proizvodi. Za svaku skupinu proizvoda definirana su mjerila koja sadrže ključne pritiske na okoliš, a koji uključuju potrošnju resursa i energije, učinak na bioraznolikost, toksičnost, emisije onečišćujućih tvari, stakleničkih plinova i CO2 te nastajanje otpada. Mjerila zelene javne nabave izradila je Europska komisija. Kolike su koristi zelene javne nabave pokazuje primjer Grada Beča koji je kroz svoj program ekološke javne nabave uštedio oko 337 milijuna eura i više od 100.000 tona CO2 od 2004. do 2007. godine. "Uvođenjem zelene javne nabave doprinosimo čistom i zdravom okolišu. Omogućavamo financijske uštede, primjerice korištenjem energetski učinkovitih uređaja koji štede vodu i struju. Jednako tako, doprinosimo razvoju zelenog gospodarstva. Nabavama proizvoda koji manje štete okolišu potiče se razvoj inovacija i segmenta zelenih roba i usluga. Samo u ovom mandatu otvorili smo 11.000 zelenih radnih mjesta, a svim projektima koje provodimo, pa tako i uvođenjem zelene javne nabave, nastavljamo snažno poticati gospodarstvo i otvaranje novih radnih mjesta", istaknuo je ministar Zmajlović. Akcijski plan je namijenjen obveznicima javne nabave prema Zakonu o javnoj nabavi, međutim, može služiti i kao poticaj za uvođenje zelenih mjerila u postupke tzv. bagatelne nabave i kao poticaj za privatni sektor u Hrvatskoj da u svoje poslovanje uvedu praksu zelene javne nabave. Jedna mjera akcijskog plana odnosi se i na to da se u strateške dokumente JLS-ova uvedu mjere za promicanje zelene javne nabave. Provedbu i ocjenu akcijskog plana pratit će Povjerenstvo za zelenu javnu nabavu koje se sastoji od 22 člana predstavnika resornih institucija, agencija, udruge poslodavaca, sindikata, gospodarskih komora, predstavnika jedinica lokalne uprave i samouprave te udruga zaštite okoliša. Brojni primjeri uspješnih praksi europskih zemalja pokazuju da su se na početku svi susretali sa sličnim problemima a mnoge predrasude, poput najučestalije da su 'zeleni' proizvodi i usluge skuplji, brzo su se pokazale netočnima. Jedan od uspješnih primjera provedbe zelene javne nabave opisan je u studiji slučaja grada Beča.
croenergo.eu
Zelena javna nabava kao strateška mjera za ozelenjavanje tržišta i instrument održive proizvodnje i potrošnje
Vlada Republike Hrvatske na svojoj je današnjoj sjednici usvojila Nacionalni akcijski plan za zelenu javnu nabavu za razdoblje od 2015. do 2017. godine s pogledom do 2020. godine. U obrazloženju ovog dokumenta stoji kako Strategija održivog razvitka Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 30/2009) navodi da je promicanje održive proizvodnje i potrošnje jedan od prioritetnih ciljeva na kojeg se treba odgovoriti kako bi se ostvario uravnotežen i stabilan rast gospodarstva i smanjila degradacija okoliša (potrošnja resursa, emisija onečišćujućih tvari i stakleničkih plinova, potrošnja kemikalija, nastanak otpada). Strategija navodi niz aktivnosti i mjera za postizanje tog cilja, a jedna se odnosi na promicanje održive i zelene javne nabave. Također, III. Nacionalni akcijski plan energetske učinkovitosti Republike Hrvatske kojeg je usvojila Vlada Republike Hrvatske za razdoblje od 2014. do 2016. godine sadrži mjeru P.5. "Zelena javna nabava", koja među ostalim govori o integriranju zelenih mjerila u postupke javne nabave i obvezi izrade akcijskog plana za zelenu javnu nabavu. Tijela javne uprave su značajni potrošači pa tako u Hrvatskoj godišnje na tu potrošnju otpada približno oko 12% BDP. Stoga koristeći svoju kupovnu moć za odabir roba i usluga koji imaju manji okolišni otisak, tijela javne uprave mogu dati važan doprinos održivoj potrošnji i proizvodnji, navodi se u obrazloženju. Većina država članica Europske unije imaju nacionalne akcijske planove koji sadrže specifične mjere za poticanje uvođenja zelenih mjerila u postupke javne nabave. Europska komisija u suradnji s državama članicama izrađuje zajednička mjerila za zelenu javnu nabavu te je na državama članicama da ih koriste na način i u obimu kako im odgovara. Izradu Nacionalnog akcijskog plana za zelenu javnu nabavu za razdoblje od 2015. do 2017. godine s pogledom do 2020. godine koordiniralo je Ministarstvo zaštite okoliša i prirode u suradnji s nacionalnim Povjerenstvom za zelenu javnu nabavu, koje je s tom svrhom osnovano. Ovaj prvi Nacionalni akcijski plan za zelenu javnu nabavu definira mjere za prvo trogodišnje razdoblje. Po njegovom isteku, 2017. godine će se izraditi novi Nacionalni akcijski plan za novo trogodišnje razdoblje do kraja 2020. godine. Cilj je da se do 2020. godine u 50% postupaka javne nabave u Hrvatskoj primijene neka od mjerila zelene javne nabave. Ovaj cilj je sukladan cilju u 7. Akcijskom programu za okoliš Europske unije "Živjeti dobro unutar ograničenja našeg planeta" (2013.). Prvi Nacionalni akcijski plan za zelenu javnu nabavu je fokusiran na uvođenje osnovnih zelenih mjerila za sljedeće prioritetne skupine proizvoda i usluga: papir za ispis i kopiranje, motorna vozila, uredska i informatička oprema, električna energija, telekomunikacijske usluge i usluge mobilne telefonije zajedno s uređajima i usluge čišćenja. Ove su nabavne kategorije izabrane vodeći se pozitivnim iskustvom država članica Europske unije, na temelju udjela ovih kategorija u ukupnoj javnoj nabavi Republike Hrvatske, po značajnom potencijalu za smanjenje okolišnog otiska i mogućnosti mjerenja pozitivnog učinka. Prema analizi koja se navodi u Nacionalnom akcijskom planu za zelenu javnu nabavu, u idućem trogodišnjem razdoblju predlaže se uključiti mjere zelene javne nabave za ove skupine proizvoda: uredski namještaj, prehrambeni proizvodi i zgradarstvo. Nacionalni akcijski plan za zelenu javnu nabavu za razdoblje od 2015. do 2017. godine s pogledom do 2020. godine navodi mjere i aktivnosti za ozelenjivanje javne nabave, navodi nadležna tijela, rokove i pokazatelje provedbe za prvo trogodišnje razdoblje do 2017. godine. Uspješnost provedbe Nacionalnog akcijskog plana za zelenu javnu nabavu ovisi o neposrednim prevoditeljima postupaka javne nabave, stoga ima više aktivnosti koje se odnose na izobrazbu i uspostavu programa usavršavanja provoditelja postupaka javne nabave o zelenoj javnoj nabavi. Također sadrži mjere vezane za promidžbu i informiranje o zelenoj javnoj nabavi, koje će se obraćati obveznicima javne nabave, poslovnom sektoru i široj javnosti. Od lokalne i područne (regionalne) samouprave (JLPS) se također očekuje da kao obveznici javne nabave daju svoj doprinos postavljenim ciljevima. Stoga se jedna aktivnost odnosi na to da su u strateške dokumente JLPS uvedu mjere za promicanje zelene javne nabave. Nacionalni akcijski plan za zelenu javnu nabavu također sadrži upute kako koristiti pokazatelje energetske učinkovitosti u javnoj nabavi i sadrži vodič za izračun troškova životnog vijeka proizvoda.
Zelena javna nabava kao strateška mjera za ozelenjavanje tržišta
Zelena javna nabava dobrovoljni je instrument zaštite okoliša kojim se potiče zaštita okoliša i održiva potrošnja i proizvodnja. Zelena javna nabava definirana je kao postupak pri kojem tijela javne uprave nabavljaju robu, radove i usluge koji tijekom svojeg životnog vijeka imaju manji učinak na okoliš od roba, radova i usluga s istom osnovnom funkcijom koje bi inače naručili. U tu svrhu se za svaku skupinu proizvoda definiraju mjerila koja sadrže ključne pritiske na okoliš, koji uključuju potrošnju resursa i energije, učinak na bioraznolikost i eutrofikaciju, toksičnost, emisiju onečišćujućih tvari, stakleničkih plinova i CO2 i nastajanje otpada na mjestu nastanka. Naime, tijela javne uprave su značajni potrošači (prosječno u Europi na tu potrošnju otpada oko 17% BDP). Stoga koristeći svoju kupovnu moć za odabir roba i usluga s manjim utjecajem na okoliš, tijela javne uprave koja su obveznici javne nabave mogu usvojiti obrasce održive potrošnje i proizvodnje i doprinijeti smanjenju potrošnje resursa i emisiji stakleničkih plinova i CO2. Zelena javna nabava sve se više ističe u međunarodnim i europskim strateškim dokumentima kao instrument koji može doprinijeti ozelenjavanju tržišta i potaknuti razvoj eko-inovacija u svrhu razvoja zelenih proizvoda i usluga. Zelenom javnom nabavom se mogu ostvariti i financijske uštede u javnim tijelima, posebno ako se uzmu u obzir troškovi tijekom životnog vijeka proizvoda i usluga, a ne samo nabavna cijena. Također se potiče i tzv. "održiva" javna nabava koja pored mjerila koja se odnose na okoliš uključuju i socijalna mjerila. Tako su Ujedinjeni narodi (u daljnjem tekstu: UN) 2012. godine na Konferenciji o održivom razvoju Rio+20 usvojili 10. godišnji okvir za obrasce održive potrošnje i proizvodnje kojim se nastoji potaknuti uvođenje zelenih i održivih mjerila u postupke javne nabave. Na razini Europske unije 7. Akcijski program za okoliš "Živjeti dobro unutar granica našeg planeta" (2013.) kao strateški cilj do 2020. godine za cijelu Europsku uniju (u daljnjem tekstu: EU) postavlja provedbu od najmanje 50% javne nabave uz primjenu mjerila zelene javne nabave. Pored toga, Strategija za pametan, održiv i uključiv rast "Europa 2020." ističe javnu nabavu kao snažno sredstvo za ostvarenje sljedećih ciljeva: smanjenje emisije CO2 za 20%, smanjenje potrošnje energije za 20% i povećanje korištenja obnovljivih izvora energije za 20%. Na nacionalnoj razini jačanje instrumenta održive i zelene javne nabave predviđeno je Strategijom održivog razvitka Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 30/09.) i Strategijom energetskog razvoja Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 130/09.). Dodatno, III. Nacionalni akcijski plan energetske učinkovitosti Republike Hrvatske za razdoblje 2014.-2016. godine (u daljnjem tekstu: III. NAPEnU) sadrži mjeru P.5. "Zelena javna nabava" koja govori o integriranju zelenih mjerila u postupke javne nabave kroz Zakon o javnoj nabavi i kriterij ekonomski najpovoljnije ponude, o obvezi izrade akcijskog plana za zelenu javnu nabavu i izradi vodiča, koji bi sadržavao upute za integraciju zahtjeva energetske učinkovitosti u postupke javne nabave. Koordinacijsko tijelo za ovu mjeru je Ministarstvo zaštite okoliša i prirode u suradnji s Ministarstvom gospodarstva, dok Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost osigurava sredstva za provođenje mjera iz III. NAPEnU pa tako i za mjeru P.5. "Zelena javna nabava". Mjerila zelene javne nabave sve više ulaze u zakonodavstvo EU, a dinamika primjene ovisi o spremnosti gospodarstva za prihvaćanjem visoko postavljenih kriterija za učinkovito korištenje resursa i zaštite okoliša. Postoji više direktiva EU koje omogućuju uključivanje ekoloških zahtjeva u tehničkim specifikacijama dokumentacije za nadmetanje. Na temelju Akta o jedinstvenom tržištu I. i II. ("Single Market Act I" COM (2011)206; "Single Market Act II" COM (2012)573) pokrenuta je revizija temeljnih propisa o javnoj nabavi, koja će omogućiti veće uključivanje okolišnih "zelenih" mjerila pri određivanju tehničkih specifikacija i kriterija za odabir ponude. I Direktiva 2012/27/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o energetskoj učinkovitosti, izmjeni direktiva 2009/125/EZ i 2010/30/EU i stavljanju izvan snage direktiva 2004/8/EZ i 2006/32/EZ (Tekst značajan za EGP) (SL L 315, 14. 11. 2012.) propisuje uključivanje energetske učinkovitosti u postupke javne nabave što je u Republici Hrvatskoj preneseno kroz Pravilnik o zahtjevima energetske učinkovitosti proizvoda povezanih s energijom u postupcima javne nabave ("Narodne novine", broj 70/15.). Zakon o javnoj nabavi ("Narodne novine", br. 90/11., 83/13., 143/13. i 13/14.) (u daljnjem tekstu: ZJN) daje naručiteljima u Republici Hrvatskoj mogućnost zahtijevanja potvrde (certifikata) o sukladnosti roba, radova ili usluga gospodarskog subjekta s normama za upravljanje okolišem (npr. EMAS, ISO 14000). Ovaj ZJN daje i mogućnost uključivanja tzv. "ekoloških mjerila" u tehničke specifikacije dokumentacije za nadmetanje za proizvode i usluge te daje mogućnost odabira ekonomski najpovoljnije ponude u kojoj se ocjenjuju i ekološke osobine proizvoda i usluga. Ministarstvo gospodarstva (u daljnjem tekstu: MINGO) izradilo je "Smjernice br. 1 . Kriteriji za odabir ponude" kao pomoć u provođenju postupka u slučaju kada naručitelj kao kriterij odabere ekonomski najpovoljniju ponudu. U dokumentu se navodi da "ekološke osobine" (u dokumentima EU govori se o zelenim mjerilima) trebaju biti jasno definirane i nediskriminirajuće, međutim same ih Smjernice ne definiraju. Tako je svakom naručitelju ostavljeno da sam odredi koje će ekološke osobine, odnosno "zelena" mjerila navesti u tehničkoj specifikaciji dokumentacije za nadmetanje. Ovaj pozitivni zakonodavni okvir omogućuje "ozelenjavanje" javne nabave u Republici Hrvatskoj, međutim potrebno je dodatno raditi sa svim akterima u javnoj nabavi i poduzimati mjere i aktivnosti kako bi se odredile prioritetne skupine proizvoda i usluga te za njih definirala "zelena" mjerila i kako bi se prakse zelene javne nabave provodile.
Svrha pokretanja Nacionalnog akcijskog plana za zelenu javnu nabavu
Prema europskom zakonodavstvu na svakoj državi članici EU je da odredi u kojem će razmjeru uključiti mjerila zelene javne nabave (u daljnjem tekstu: ZeJN) u postupke javne nabave. Stoga su države članice pozvane izraditi nacionalne akcijske planove za ZeJN, kako bi se stvorio okvir za integriranje mjerila ZeJN u postupke javne nabave. Europska komisija je izradila Priručnik o zelenoj javnoj nabavi, kako bi pomogla državama u definiranju njihovih akcijskih planova. Dosada je većina država članica izradila svoje nacionalne akcijske planove za zelenu javnu nabavu. Kako bi se i Republika Hrvatska što prije priključila drugim europskim državama i dala svoj doprinos promicanju politike održive potrošnje i proizvodnje, Ministarstvo zaštite okoliša i prirode (u daljnjem tekstu: MZOIP) je donijelo odluku o osnivanju nacionalnog Povjerenstva za zelenu javnu nabavu za izradu nacrta Nacionalnog akcijskog plana za zelenu javnu nabavu za razdoblje od 2015. - 2017. s pogledom do 2020. godine, za praćenje i ocjenjivanje provedbe istog i za predlaganje mjera i aktivnosti zelene javne nabave u Republici Hrvatskoj (u daljnjem tekstu: Povjerenstvo). Ovo Povjerenstvo se sastoji od 22 člana, predstavnika središnjih tijela državne uprave, središnjeg tijela za javnu nabavu, udruge poslodavaca, sindikata, gospodarskih komora, udruga jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, fonda, agencija i udruga zaštite okoliša i održivog razvoja. Svrha je Nacionalnog akcijskog plana za zelenu javnu nabavu (u daljnjem tekstu: NAP ZeJN) da se kroz sustav javne nabave u Republici Hrvatskoj potakne nabava proizvoda i usluga koje imaju manji okolišni otisak u odnosu na istovrsne proizvode i usluge, odnosno definiranje aktivnosti koje će dovesti do toga. Na ovaj način tijela javne uprave mogu doprinijeti smanjenju svog okolišnog otiska kojeg uzrokuju kroz svoje poslovanje. S tom namjerom potrebno je jasno definirati skupine proizvoda i usluga koje će u najkraćem roku omogućiti postizanje strateškog cilja od 50% provedenih postupaka javne nabave u Republici Hrvatskoj uz primjenu zelenih mjerila do 2020. godine. Ovaj prvi NAP ZeJN će definirati mjere za prvo trogodišnje razdoblje (2015. - 2017.) na osnovu kojeg će se izraditi drugi NAP ZeJN za razdoblje do kraja 2020. godine. NAP ZeJN je prvenstveno namijenjen obveznicima javne nabave prema ZJN, ali može služiti i kao poticaj za privatni sektor u Republici Hrvatskoj da u svoje postupke nabave uključe "zelena" mjerila. Mjerila ZeJN se također mogu uključiti u postupke tzv. "bagatelne nabave" -nabave na koje se ZJN ne primjenjuje, što bi trebalo poticati.
Zelena javna nabava kao instrument održive proizvodnje i potrošnje
Cilj politike održive proizvodnje i potrošnje je smanjiti potrošnju resursa, onečišćenje okoliša i emisije stakleničkih plinova. Stoga se uvode različiti instrumenti putem kojih se djeluje na sustave proizvodnje kao i na obrasce potrošnje. U pravilu se radi o dobrovoljnim instrumentima, kao što su to eko-oznake koje se dodjeljuju proizvodima (npr. EU Ecolabel) i organizacijama (npr. EM AS) te u to spada i zelena javna nabava. Svaki od ovih instrumenata odvijaju se prema specifičnim programima i kriterijima. No, ono što je važno jest da se ovi programi međusobno prepoznaju i podržavaju s ciljem da se postigne što bolji sinergijski učinak ovih instrumenata i da se potakne razvoj zajedničkog zelenog tržišta EU. Eko-oznake i drugi certifikati se mogu u zelenoj javnoj nabavi koristiti na više načina, međutim, kako bi se osiguralo ravnopravno tržišno natjecanje, nije dozvoljeno zahtijevati da proizvodi ili usluge imaju određenu eko-oznaku. Tako naručitelji pri izradi tehničke specifikacije za javnu nabavu mogu koristiti mjerila koja su propisana za proizvode iz npr. programa EU Ecolabel. Također, eko-oznake se mogu koristiti i kod provjere sukladnosti s tehničkim specifikacijama iz dokumentacije za nadmetanje, što čini cijeli postupak jednostavnijim i za naručitelj i ponuditelja. Međutim onaj ponuditelj čiji proizvod nema relevantnu eko-oznaku u tom slučaju mora priložiti odgovarajuću tehničku dokumentaciju putem koje će dokazati da udovoljava tehničkim specifikacijama iz dokumentacije za nadmetanje. S obzirom da prikupljanje tražene tehničke dokumentacije može potrajati, u prednosti su oni proizvodi koji već imaju relevantnu eko-oznaku. Pri tome se prvenstveno uzimaju u obzir one oznake koje spadaju u tip I. eko-oznaka i deklaracija o okolišu prema normi ISO 14020:2000 zato što se njihova mjerila temelje na životnom vijeku proizvoda, njihova izrada je transparentna i imaju neovisan sustav certificiranja od treće strane što daje vjerodostojnost takvim eko-oznakama.
croenergo.eu
Nacionalni akcijski plan za zelenu javnu nabavu za razdoblje od 2015. do 2017. godine
"Ministar zaštite okoliša i prirode Mihael Zmajlović sa suradnicima predstavit će u četvrtak prvi Nacionalni akcijski plan za zelenu javnu nabavu za razdoblje od 2015. do 2017. godine.", stoji u najavi toga Ministarstva. "Zelenom javnom nabavom roba i usluga, poput izbora energetski učinkovitih računala, rasvjete, uredskog namještaja od održivih materijala ili ekološki prihvatljivih vozila, doprinosi se čistom i zdravom okolišu, financijskim uštedama u tijelima javne vlasti te razvoju gospodarstva i to posebno kroz razvoj inovacija i zelenih proizvoda i usluga.", navodi se u priopćenju. Prema portalu zjn.hr, zelena javna nabava definirana je u Komunikaciji Europske komisije Javna nabava za bolji okoliš kao "postupak pri kojem javna tijela nastoje naručivati robu, usluge i radove koji tijekom svojeg životnog ciklusa imaju manji negativni učinak na okoliš od robe, usluga i radova s istom osnovnom funkcijom koje bi inače naručili". Zelena javna nabava dobrovoljni je instrument, što znači da pojedinačne države članice i javna tijela mogu sami odlučiti u kojim će ga razmjerima provoditi. Može se primijeniti na ugovore iznad i ispod praga za primjenu direktiva EU-a o javnoj nabavi.
Nacionalni akcijski plan za zelenu javnu nabavu preduvjet za uspostavu cjelovitog sustava zelene javne nabave
Sedmi akcijski plan EU-a za okoliš ("Living well, within the limits of our planet" 2013.) kao strateški cilj do 2020. godine postavlja provedbu od najmanje 50 posto javnih nadmetanja uz primjenu mjera zelene javne nabave. Strategija za pametan, održiv i uključiv rast "Europa 2020." ističe javnu nabavu kao snažno sredstvo za realizaciju sljedećih ciljeva: smanjenje emisija CO2 za 20 posto, smanjenje potrošnje energije za 20 posto i povećanje korištenja obnovljivih izvora energije za 20 posto. "Jačanje instrumenta zelene javne nabave na nacionalnoj razini predviđeno je Strategijom održivog razvitka Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 30/2009) i Strategijom energetskog razvoja Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 130/2009). Dodatno, Treći nacionalni akcijski plan energetske učinkovitosti Republike Hrvatske za razdoblje 2014.-2016. propisuje kao mjeru Zelenu javnu nabavu i izradu vodiča koji bi sadržavao upute za integraciju zahtjeva energetske učinkovitosti u postupak javne nabave. Osnova za provođenje takve mjere je izrada Nacionalnog akcijskog plana za zelenu javnu nabavu.", navodi se na portalu zjn.hr. Mjerila ZJN-a sve više ulaze u zakonodavstvo Europske unije, a dinamika provođenja ovisi o spremnosti gospodarstva za prihvaćanjem visokih kriterija učinkovitosti i zaštite okoliša. Postoji više Direktiva Europske unije koje omogućavaju korištenje ekoloških zahtjeva u tehničkim specifikacijama. Na temelju Akta o jedinstvenom tržištu I. i II. ("Single Market Act I" COM (2011)206; "Single Market Act II" COM (2012)573) pokrenuta je revizija temeljnih propisa o javnoj nabavi koji će omogućiti veće uključivanje ekoloških kriterija pri određivanju tehničkih specifikacija i kriterija za odabir ponude. Zakon o javnoj nabavi ("Narodne novine", broj 90/2011, 83/2013, 143/2013, 13/2014) daje naručiteljima u Hrvatskoj mogućnost zahtijevanja potvrde (certifikata) o sukladnosti roba, radova ili usluga gospodarskog subjekta s normama za upravljanje okolišem. Zakon daje i mogućnost uključivanja ekoloških mjerila u tehničke specifikacije dokumentacije za nadmetanje za proizvode i usluge te mogućnost odabira ekonomski najpovoljnije ponude u kojoj se ocjenjuju i ekološke osobine proizvoda i usluga. Ministarstvo gospodarstva izradilo je "Smjernice br. 1. Kriteriji za odabir ponude" kao pomoć u provođenju postupka u slučaju kada naručitelj kao kriterij odabere ekonomski najpovoljniju ponudu. U dokumentu se navodi da "ekološke osobine" odnosno okolišna mjerila trebaju biti jasno definirana i ne diskriminirajuća, ali ih pritom ne definira. "Ovime je uspostavljen pozitivni zakonodavni okvir koji omogućuje integriranje okolišnih mjerila u javnu nabavu i njezino ozelenjivanje u Hrvatskoj, no najprije je potrebno odrediti prioritetne za različite skupine proizvoda i usluga i definirati okolišna mjerila u okviru ovog Nacionalnog akcijskog plana za zelenu javnu nabavu (NAP ZJN) za prvo trogodišnje razdoblje.", ističe se na portalu zjn.hr. Zelena javna nabava može biti glavni pokretač inovacija te osigurati industriji prave poticaje za razvoj zelenih proizvoda i usluga – posebno u sektorima gdje javni naručitelji predstavljaju velik udio na tržištu Javna su tijela glavni potrošači u Europi i svake godine potroše 2 milijarde EUR (što je 19% BDP-a EUa). Ako na temelju svoje kupovne moći odaberu robu, usluge i radove s manjim utjecajem na okoliš, mogu značajno doprinijeti lokalnim, regionalnim, nacionalnim i međunarodnim ciljevima održivosti. S takvom značajnom tržišnom moći, javne uprave ne samo da mogu postići značajna okolišna, financijska i društvena poboljšanja, već su u mogućnosti uzrokovati promjene na tržištu te usmjeriti ponudu prema održivijim proizvodima i uslugama. Sve je važnije i sve jednostavnije javnu nabavu učiniti održivom. Nekoliko je razloga tomu. Povećana dostupnost označenih okolišno i društveno prihvatljivih proizvoda i usluga. Kako potražnja za takvim proizvodima i uslugama ubrzano raste, tako i količina i kvaliteta ponude raste. Dodatno, takvi su proizvodi obično označeni nacionalnim ili međunarodnim oznakama (npr. Nordic Swan, Blue Angel, EU Flower, FSC, FLO), što olakšava početak održive nabave. Naime, ovakve oznake omogućavaju nabavljačima uspostavu okolišnih i društvenih kriterija nabave te potvrđivanje njihovog zadovoljavanja. Prilike za suradnju. Mnoge javne uprave rade na provedbi održive javne nabave. Razmjena iskustava i informacija svakako je korisna, a može se ostvariti preko međunarodnih mreža. Povećanje javne svijesti. Sa sve većim i jednostavnijim pristupom informacijama, svijest građana o okolišnim i društvenim pitanjima raste, pa tako i pritisak za primjenu održive nabave sve više raste djelovanjem nevladinih organizacija (NVO) i interesnih skupina. Kako ekološki propisi postaju sve stroži, proaktivan pristup dat će bolje i pravovremenije rezultate negoli brza rješenja nakon donošenja propisa. Zelena javna nabava može biti glavni pokretač inovacija te osigurati industriji prave poticaje za razvoj zelenih proizvoda i usluga – posebno u sektorima gdje javni naručitelji predstavljaju velik udio na tržištu (npr. graditeljstvo, zdravstvene usluge ili javni prijevoz). Zelenom javnom nabavom može se osigurati i financijska ušteda javnim tijelima – posebno ako se uzmu u obzir troškovi tijekom cijelog životnog ciklusa ugovora, a ne samo nabavna cijena. Tijela koja primjenjuju zelenu javnu nabavu bit će bolje pripremljena za suočavanje s ekološkim izazovima u nastanku, kao i političkim i obvezujućim ciljevima za smanjenje emisije stakleničkih plinova, energetsku učinkovitost te ciljevima drugih politika o okoliš. Ključni sektori zelene javne nabave: Zgrade, električna energija, drvo, transport i usluge prehrane i ugostiteljstva. S obzirom na okolišnu, gospodarsku i socijalnu važnost sektora, mnoga javna tijela nastoje prijeći na održiviju gradnju. Najznačajniji utjecaji na okoliš povezani su s upotrebom zgrada, a posebno s potrošnjom energije. Ostali važni čimbenici koje treba uzeti u obzir su materijali koji se koriste pri gradnji, kvaliteta zraka unutar zgrada, potrošnja vode, utjecaj na promet ili korištenje zemljišta i stvaranje otpada tijekom građevinskih radova. Zgrade su vrlo složeni sustavi sastavljeni od brojnih sastavnih dijelova koji utječu na sveukupnu učinkovitost strukture. Pristupi zelene javne nabave obično se usredotočuju i na sveukupan utjecaj zgrade i na okolišne značajke pojedinačnih sastavnih dijelova.
Proizvodnja električne energije iz fosilnih goriva jedan je od glavnih globalnih izvora emisija stakleničkih plinova. Brojna europska javna tijela sada kupuju električnu energiju dobivenu iz obnovljivih izvora energije. Definicija se navodi u Direktivi 2009/28/EZ o promicanju uporabe energije iz obnovljivih izvora. Države članice tom su direktivom obvezane i da za ekološki proizvedenu električnu energiju izdaju potvrdu o podrijetlu, ako to zahtijevaju dobavljači električne energije. Namjera je spriječiti da se ekološki proizvedena električna energija prodaje dvaput, budući da ju je fizički nemoguće razlikovati od neekološke električne energije. To je važan čimbenik u osiguravanju vjerodostojnosti nabave ekološki proizvedene energije. Mnogi javni ugovori uključuju nabavu drva ili proizvoda od drva, na primjer kao dio građevinskih radova, namještaja ili podova. Pojam održive i zakonite drvne građe u EU-u priznat je kao ključan, što je dovelo do donošenja niza zakonodavnih i dobrovoljnih mjera za reguliranje sljedivosti drvne građe. Uredbom EU-a o drvu iz 2010. određuje se da sve drvo i proizvodi od drva stavljeni na tržište EU-a moraju dolaziti iz zakonitih izvora, a od gospodarskih subjekata zahtijeva se da osiguraju sljedivost i dokaz o sukladnosti za cijeli dobavni lanac. U okviru akcijskog plana EU-a za provedbu zakonodavstva, upravljanje i trgovanje u području šuma (FLEGT) uspostavljaju se bilateralni dobrovoljni sporazumi o partnerstvu s državama koje proizvode drvo, čime je moguće provjeriti zakonitost izvoza u EU izdavanjem dozvola. Drvo i proizvodi od drva koji ispunjavaju zahtjeve programa za izdavanje dozvola FLEGT smatraju se zakonito dobivenima za potrebe Uredbe o drvu. Općenito je prihvaćeno da održivo upravljanje šumama podrazumijeva upravljanje s ciljem, između ostalog, održavanja biološke raznolikosti, produktivnosti i vitalnosti. Mnogi se pozivaju i na posebne socijalne aspekte upravljanja šumama kao što su poštovanje prava autohtonih skupina da upravljaju šumama i zaštita temeljnih prava šumskih radnika. Postoje sustavi certificiranja kao što su FCS (Vijeće za nadzor šuma) ili PEFC (Program za potvrdu certificiranja šuma) koji se mogu koristiti za dokazivanje sukladnosti sa svim mjerilima ili nekima od njih. Javne službe i voditelji voznih parkova moraju se pridržavati Direktive 2009/33/EZ Europskoga parlamenta i vijeća o promicanju čistih i energetsko učinkovitih vozila u cestovnom prijevozu. Lokalne vlasti i operateri javnog prijevoza se okreću alternativnim gorivima u svojim voznim parkovima, bez obzira jesu li vozila u vlasništvu ili leasingu. Transport je odgovoran za 25% ukupnih emisija stakleničkih plinova i ima veliki učinak na onečišćenje zraka u gradovima. Emitira značajne količine stakleničkih plinova koji su povezani sa zdravstvenim i okolišnim problemima. Od 2012. na snazi je Direktiva o Nacionalnim gornjim granicama emisija. Donositelji odluka nastoje potaknuti ponudu čišćih vozila na tržištu potražnjom istih u javnom sektoru. Prema studiji koju je provela Europska komisija sektor hrane i pića odgovoran je za 20 do 30% najznačajnijih utjecaja na okoliš u Europi. Najznačajniji utjecaji na okoliš u tom sektoru odnose se na uporabu štetnih kemikalija u proizvodnji i pripremi hrane te na prijevoz hrane. Mnoga javna tijela nastoje povećati udio ekološke hrane koja se poslužuje u školama i kantinama te smanjiti udio mesnih proizvoda s velikim utjecajem. Neodrživa uporaba morskih izvora i ambalažni otpad također su važni aspekti.
Portal croenergo.eu
Vlada usvojila prvi plan za zelenu javnu nabavu
"Cilj akcijskog plana je do 2020. godine u 50% postupaka javne nabave u Hrvatskoj uključiti neka od mjerila zelene javne nabave. Time se pridružujemo skupini od 22 države članice Europske unije koje su donijele nacionalne planove za zelenu javnu nabavu. Ako se kroz javnu nabavu odaberu robe, usluge i radovi s manjim utjecajem na okoliš, mogu se ostvariti višestruke koristi jer govorimo o utjecaju na 12% BDP-a. Pored toga, doprinosi se čistom okolišu, financijskim uštedama i razvoju gospodarstva, posebno u segmentu inovacija i razvoja zelenih proizvoda i usluga", rekao je ministar zaštite okoliša i prirode Mihael Zmajlović danas na sjednici Vlade RH. Vlada je danas usvojila prvi Nacionalni akcijski plan za zelenu javnu nabavu za razdoblje od 2015. do 2017. godine s pogledom do 2020. godine. Zelena javna nabava je postupak kojim se tijela javne uprave potiču na kupovinu "zelenih" proizvoda i usluga, odnosno onih koji kroz životni vijek imaju manji učinak na okoliš od onih proizvoda koje bi inače nabavljali. Ako prilikom kupovine odaberu robe, usluge i radove s manjim utjecajem na okoliš, mogu značajno doprinijeti smanjenju potrošnje resursa i emisija stakleničkih plinova te ciljevima održivog razvoja. Zato je Europska unija kao strateški cilj do 2020. za cijelu EU postavila provedbu od najmanje 50% javne nabave uz primjenu mjerila zelene javne nabave, a taj cilj je preuzela i Hrvatska. U Nacionalnom akcijskom planu za zelenu javnu nabavu fokus je stavljen na uvođenje osnovnih zelenih mjerila u javnu nabavu za prioritetne skupine proizvoda i usluga: papir za ispis i kopiranje, motorna vozila, uredska i informatička oprema, električna energija, telekomunikacijske usluge i usluge mobilne telefonije zajedno s uređajima i usluge čišćenja. Za svaku skupinu proizvoda definirana su mjerila koja sadrže ključne pritiske na okoliš, a koji uključuju potrošnju resursa i energije, učinak na bioraznolikost, toksičnost, emisiju onečišćujućih tvari, stakleničkih plinova i CO2 te nastajanje otpada na mjestu nastanka. Mjerila zelene javne nabave u akcijskom planu se temelje na mjerilima koje je izradila Europska komisija. Akcijski plan je prvenstveno namijenjen obveznicima javne nabave prema Zakonu o javnoj nabavi. Međutim može služiti i kao poticaj za uvođenje zelenih mjerila u postupke tzv. bagatelne nabave i kao poticaj za privatni sektor u Hrvatskoj da u svoje poslovanje uvedu praksu zelene javne nabave. I od jedinica lokalne samouprave se očekuje da kao obveznici javne nabave daju svoj doprinos. Stoga se jedna mjera odnosi na to da se u strateške dokumente JLS-ova uvedu mjere za promicanje zelene javne nabave. Brojni primjeri uspješnih praksi europskih zemalja pokazuju da su se na početku svi susretali sa sličnim problemima a mnoge predrasude, poput najučestalije da su "zeleni" proizvodi i usluge skuplji, brzo su se pokazale netočnima. Jedan od uspješnih primjera provedbe zelene javne nabave opisan je u studiji slučaja grada Beča.
Portal croenergo.eu
Sedmi akcijski plan EU-a za okoliš ("Living well, within the limits of our planet" 2013.) kao strateški cilj do 2020. godine postavlja provedbu od najmanje 50 posto javnih nadmetanja uz primjenu mjera zelene javne nabave. Strategija za pametan, održiv i uključiv rast "Europa 2020." ističe javnu nabavu kao snažno sredstvo za realizaciju sljedećih ciljeva: smanjenje emisija CO2 za 20 posto, smanjenje potrošnje energije za 20 posto i povećanje korištenja obnovljivih izvora energije za 20 posto. "Jačanje instrumenta zelene javne nabave na nacionalnoj razini predviđeno je Strategijom održivog razvitka Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 30/2009) i Strategijom energetskog razvoja Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 130/2009). Dodatno, Treći nacionalni akcijski plan energetske učinkovitosti Republike Hrvatske za razdoblje 2014.-2016. propisuje kao mjeru Zelenu javnu nabavu i izradu vodiča koji bi sadržavao upute za integraciju zahtjeva energetske učinkovitosti u postupak javne nabave. Osnova za provođenje takve mjere je izrada Nacionalnog akcijskog plana za zelenu javnu nabavu.", navodi se na portalu zjn.hr. Mjerila ZJN-a sve više ulaze u zakonodavstvo Europske unije, a dinamika provođenja ovisi o spremnosti gospodarstva za prihvaćanjem visokih kriterija učinkovitosti i zaštite okoliša. Postoji više Direktiva Europske unije koje omogućavaju korištenje ekoloških zahtjeva u tehničkim specifikacijama. Na temelju Akta o jedinstvenom tržištu I. i II. ("Single Market Act I" COM (2011)206; "Single Market Act II" COM (2012)573) pokrenuta je revizija temeljnih propisa o javnoj nabavi koji će omogućiti veće uključivanje ekoloških kriterija pri određivanju tehničkih specifikacija i kriterija za odabir ponude. Zakon o javnoj nabavi ("Narodne novine", broj 90/2011, 83/2013, 143/2013, 13/2014) daje naručiteljima u Hrvatskoj mogućnost zahtijevanja potvrde (certifikata) o sukladnosti roba, radova ili usluga gospodarskog subjekta s normama za upravljanje okolišem. Zakon daje i mogućnost uključivanja ekoloških mjerila u tehničke specifikacije dokumentacije za nadmetanje za proizvode i usluge te mogućnost odabira ekonomski najpovoljnije ponude u kojoj se ocjenjuju i ekološke osobine proizvoda i usluga. Ministarstvo gospodarstva izradilo je "Smjernice br. 1. Kriteriji za odabir ponude" kao pomoć u provođenju postupka u slučaju kada naručitelj kao kriterij odabere ekonomski najpovoljniju ponudu. U dokumentu se navodi da "ekološke osobine" odnosno okolišna mjerila trebaju biti jasno definirana i ne diskriminirajuća, ali ih pritom ne definira. "Ovime je uspostavljen pozitivni zakonodavni okvir koji omogućuje integriranje okolišnih mjerila u javnu nabavu i njezino ozelenjivanje u Hrvatskoj, no najprije je potrebno odrediti prioritetne za različite skupine proizvoda i usluga i definirati okolišna mjerila u okviru ovog Nacionalnog akcijskog plana za zelenu javnu nabavu (NAP ZJN) za prvo trogodišnje razdoblje.", ističe se na portalu zjn.hr. Zelena javna nabava može biti glavni pokretač inovacija te osigurati industriji prave poticaje za razvoj zelenih proizvoda i usluga – posebno u sektorima gdje javni naručitelji predstavljaju velik udio na tržištu Javna su tijela glavni potrošači u Europi i svake godine potroše 2 milijarde EUR (što je 19% BDP-a EUa). Ako na temelju svoje kupovne moći odaberu robu, usluge i radove s manjim utjecajem na okoliš, mogu značajno doprinijeti lokalnim, regionalnim, nacionalnim i međunarodnim ciljevima održivosti. S takvom značajnom tržišnom moći, javne uprave ne samo da mogu postići značajna okolišna, financijska i društvena poboljšanja, već su u mogućnosti uzrokovati promjene na tržištu te usmjeriti ponudu prema održivijim proizvodima i uslugama. Sve je važnije i sve jednostavnije javnu nabavu učiniti održivom. Nekoliko je razloga tomu. Povećana dostupnost označenih okolišno i društveno prihvatljivih proizvoda i usluga. Kako potražnja za takvim proizvodima i uslugama ubrzano raste, tako i količina i kvaliteta ponude raste. Dodatno, takvi su proizvodi obično označeni nacionalnim ili međunarodnim oznakama (npr. Nordic Swan, Blue Angel, EU Flower, FSC, FLO), što olakšava početak održive nabave. Naime, ovakve oznake omogućavaju nabavljačima uspostavu okolišnih i društvenih kriterija nabave te potvrđivanje njihovog zadovoljavanja. Prilike za suradnju. Mnoge javne uprave rade na provedbi održive javne nabave. Razmjena iskustava i informacija svakako je korisna, a može se ostvariti preko međunarodnih mreža. Povećanje javne svijesti. Sa sve većim i jednostavnijim pristupom informacijama, svijest građana o okolišnim i društvenim pitanjima raste, pa tako i pritisak za primjenu održive nabave sve više raste djelovanjem nevladinih organizacija (NVO) i interesnih skupina. Kako ekološki propisi postaju sve stroži, proaktivan pristup dat će bolje i pravovremenije rezultate negoli brza rješenja nakon donošenja propisa. Zelena javna nabava može biti glavni pokretač inovacija te osigurati industriji prave poticaje za razvoj zelenih proizvoda i usluga – posebno u sektorima gdje javni naručitelji predstavljaju velik udio na tržištu (npr. graditeljstvo, zdravstvene usluge ili javni prijevoz). Zelenom javnom nabavom može se osigurati i financijska ušteda javnim tijelima – posebno ako se uzmu u obzir troškovi tijekom cijelog životnog ciklusa ugovora, a ne samo nabavna cijena. Tijela koja primjenjuju zelenu javnu nabavu bit će bolje pripremljena za suočavanje s ekološkim izazovima u nastanku, kao i političkim i obvezujućim ciljevima za smanjenje emisije stakleničkih plinova, energetsku učinkovitost te ciljevima drugih politika o okoliš. Ključni sektori zelene javne nabave: Zgrade, električna energija, drvo, transport i usluge prehrane i ugostiteljstva. S obzirom na okolišnu, gospodarsku i socijalnu važnost sektora, mnoga javna tijela nastoje prijeći na održiviju gradnju. Najznačajniji utjecaji na okoliš povezani su s upotrebom zgrada, a posebno s potrošnjom energije. Ostali važni čimbenici koje treba uzeti u obzir su materijali koji se koriste pri gradnji, kvaliteta zraka unutar zgrada, potrošnja vode, utjecaj na promet ili korištenje zemljišta i stvaranje otpada tijekom građevinskih radova. Zgrade su vrlo složeni sustavi sastavljeni od brojnih sastavnih dijelova koji utječu na sveukupnu učinkovitost strukture. Pristupi zelene javne nabave obično se usredotočuju i na sveukupan utjecaj zgrade i na okolišne značajke pojedinačnih sastavnih dijelova.
Proizvodnja električne energije iz fosilnih goriva jedan je od glavnih globalnih izvora emisija stakleničkih plinova. Brojna europska javna tijela sada kupuju električnu energiju dobivenu iz obnovljivih izvora energije. Definicija se navodi u Direktivi 2009/28/EZ o promicanju uporabe energije iz obnovljivih izvora. Države članice tom su direktivom obvezane i da za ekološki proizvedenu električnu energiju izdaju potvrdu o podrijetlu, ako to zahtijevaju dobavljači električne energije. Namjera je spriječiti da se ekološki proizvedena električna energija prodaje dvaput, budući da ju je fizički nemoguće razlikovati od neekološke električne energije. To je važan čimbenik u osiguravanju vjerodostojnosti nabave ekološki proizvedene energije. Mnogi javni ugovori uključuju nabavu drva ili proizvoda od drva, na primjer kao dio građevinskih radova, namještaja ili podova. Pojam održive i zakonite drvne građe u EU-u priznat je kao ključan, što je dovelo do donošenja niza zakonodavnih i dobrovoljnih mjera za reguliranje sljedivosti drvne građe. Uredbom EU-a o drvu iz 2010. određuje se da sve drvo i proizvodi od drva stavljeni na tržište EU-a moraju dolaziti iz zakonitih izvora, a od gospodarskih subjekata zahtijeva se da osiguraju sljedivost i dokaz o sukladnosti za cijeli dobavni lanac. U okviru akcijskog plana EU-a za provedbu zakonodavstva, upravljanje i trgovanje u području šuma (FLEGT) uspostavljaju se bilateralni dobrovoljni sporazumi o partnerstvu s državama koje proizvode drvo, čime je moguće provjeriti zakonitost izvoza u EU izdavanjem dozvola. Drvo i proizvodi od drva koji ispunjavaju zahtjeve programa za izdavanje dozvola FLEGT smatraju se zakonito dobivenima za potrebe Uredbe o drvu. Općenito je prihvaćeno da održivo upravljanje šumama podrazumijeva upravljanje s ciljem, između ostalog, održavanja biološke raznolikosti, produktivnosti i vitalnosti. Mnogi se pozivaju i na posebne socijalne aspekte upravljanja šumama kao što su poštovanje prava autohtonih skupina da upravljaju šumama i zaštita temeljnih prava šumskih radnika. Postoje sustavi certificiranja kao što su FCS (Vijeće za nadzor šuma) ili PEFC (Program za potvrdu certificiranja šuma) koji se mogu koristiti za dokazivanje sukladnosti sa svim mjerilima ili nekima od njih. Javne službe i voditelji voznih parkova moraju se pridržavati Direktive 2009/33/EZ Europskoga parlamenta i vijeća o promicanju čistih i energetsko učinkovitih vozila u cestovnom prijevozu. Lokalne vlasti i operateri javnog prijevoza se okreću alternativnim gorivima u svojim voznim parkovima, bez obzira jesu li vozila u vlasništvu ili leasingu. Transport je odgovoran za 25% ukupnih emisija stakleničkih plinova i ima veliki učinak na onečišćenje zraka u gradovima. Emitira značajne količine stakleničkih plinova koji su povezani sa zdravstvenim i okolišnim problemima. Od 2012. na snazi je Direktiva o Nacionalnim gornjim granicama emisija. Donositelji odluka nastoje potaknuti ponudu čišćih vozila na tržištu potražnjom istih u javnom sektoru. Prema studiji koju je provela Europska komisija sektor hrane i pića odgovoran je za 20 do 30% najznačajnijih utjecaja na okoliš u Europi. Najznačajniji utjecaji na okoliš u tom sektoru odnose se na uporabu štetnih kemikalija u proizvodnji i pripremi hrane te na prijevoz hrane. Mnoga javna tijela nastoje povećati udio ekološke hrane koja se poslužuje u školama i kantinama te smanjiti udio mesnih proizvoda s velikim utjecajem. Neodrživa uporaba morskih izvora i ambalažni otpad također su važni aspekti.
Portal croenergo.eu
Vlada usvojila prvi plan za zelenu javnu nabavu
"Cilj akcijskog plana je do 2020. godine u 50% postupaka javne nabave u Hrvatskoj uključiti neka od mjerila zelene javne nabave. Time se pridružujemo skupini od 22 države članice Europske unije koje su donijele nacionalne planove za zelenu javnu nabavu. Ako se kroz javnu nabavu odaberu robe, usluge i radovi s manjim utjecajem na okoliš, mogu se ostvariti višestruke koristi jer govorimo o utjecaju na 12% BDP-a. Pored toga, doprinosi se čistom okolišu, financijskim uštedama i razvoju gospodarstva, posebno u segmentu inovacija i razvoja zelenih proizvoda i usluga", rekao je ministar zaštite okoliša i prirode Mihael Zmajlović danas na sjednici Vlade RH. Vlada je danas usvojila prvi Nacionalni akcijski plan za zelenu javnu nabavu za razdoblje od 2015. do 2017. godine s pogledom do 2020. godine. Zelena javna nabava je postupak kojim se tijela javne uprave potiču na kupovinu "zelenih" proizvoda i usluga, odnosno onih koji kroz životni vijek imaju manji učinak na okoliš od onih proizvoda koje bi inače nabavljali. Ako prilikom kupovine odaberu robe, usluge i radove s manjim utjecajem na okoliš, mogu značajno doprinijeti smanjenju potrošnje resursa i emisija stakleničkih plinova te ciljevima održivog razvoja. Zato je Europska unija kao strateški cilj do 2020. za cijelu EU postavila provedbu od najmanje 50% javne nabave uz primjenu mjerila zelene javne nabave, a taj cilj je preuzela i Hrvatska. U Nacionalnom akcijskom planu za zelenu javnu nabavu fokus je stavljen na uvođenje osnovnih zelenih mjerila u javnu nabavu za prioritetne skupine proizvoda i usluga: papir za ispis i kopiranje, motorna vozila, uredska i informatička oprema, električna energija, telekomunikacijske usluge i usluge mobilne telefonije zajedno s uređajima i usluge čišćenja. Za svaku skupinu proizvoda definirana su mjerila koja sadrže ključne pritiske na okoliš, a koji uključuju potrošnju resursa i energije, učinak na bioraznolikost, toksičnost, emisiju onečišćujućih tvari, stakleničkih plinova i CO2 te nastajanje otpada na mjestu nastanka. Mjerila zelene javne nabave u akcijskom planu se temelje na mjerilima koje je izradila Europska komisija. Akcijski plan je prvenstveno namijenjen obveznicima javne nabave prema Zakonu o javnoj nabavi. Međutim može služiti i kao poticaj za uvođenje zelenih mjerila u postupke tzv. bagatelne nabave i kao poticaj za privatni sektor u Hrvatskoj da u svoje poslovanje uvedu praksu zelene javne nabave. I od jedinica lokalne samouprave se očekuje da kao obveznici javne nabave daju svoj doprinos. Stoga se jedna mjera odnosi na to da se u strateške dokumente JLS-ova uvedu mjere za promicanje zelene javne nabave. Brojni primjeri uspješnih praksi europskih zemalja pokazuju da su se na početku svi susretali sa sličnim problemima a mnoge predrasude, poput najučestalije da su "zeleni" proizvodi i usluge skuplji, brzo su se pokazale netočnima. Jedan od uspješnih primjera provedbe zelene javne nabave opisan je u studiji slučaja grada Beča.
Portal croenergo.eu
Objavljeno u
Energijske politike
Godišnje se u oceanima nakupi više od 6,4 tone smeća. Čak 80 posto potone na morsko dno, a pet posto zadrži se na površini. Prvo što ćete osjetiti kad uđete u Prirodoslovni muzej u Grazu blagi je, slankasti miris mora. No slika pred vama nije nimalo idilična: na podu čitave jedne prostorije naslagano je smeće prikupljeno iz oceana: automobilske gume, kašete, bezbrojne plastične boce, stare japanke... a na vrhu crveni plastični brodić. Sve to dio je postava putujuće izložbe "Endstation Meer?" (Posljednja stanica more), prve izložbe na svijetu koja se bavi problemom smeća u morima i oceanima i pritom daje kritički pogled na suvremeno konzumerističko društvo.
"Jesmo li već zašli u plastično doba?", s dozom cinizma, ali i zabrinutosti, pitaju se kustosi Christian Brändle i Angeli Sachs iz Muzeja dizajna u Zürichu, koji je izložbu osmislio u suradnji s organizacijom Plastic Garbage Project.
Godišnje se u oceanima nakupi više od 6,4 tone smeća. Veći dio tog smeća potone na morsko dno, pet posto zadržava se na površini, a 15 posto more izbaci na obale. Najveći dio otpada čini plastika. Danas se godišnje proizvodi 250 milijuna tona plastike, čija se popularnost može objasniti ne samo niskim cijenama proizvodnje nego i praktičnim kvalitetama kao što su mala težina, otpornost na kiseline i kemikalije i fleksibilnost. No, njene kvalitete ujedno su i njene najveće mane budući da plastika nije biorazgradiva i jednom kad joj istekne životni vijek zagađuje naš okoliš desetljećima, pa i stoljećima - dok je za ogrizak jabuke potrebno samo dva mjeseca da bi se razgradio, plastične vrećice razgrađuju se između 10 i 20 godina, a jednokratne, plastične pelene čak 450 godina.
Stručnjaci smatraju da ne postoji nijedan kvadratni kilometar mora u kojem nema plastike, a ono što je posebno zabrinjavajuće su ogromni "tepisi" plastičnog otpada. Morske struje, naime, transportiraju vodene mase i sve objekte u njima preko oceanskih bazena, a u određenim područjima te struje stvaraju velike rotacijske vodene vrtloge. Mirne zone unutar tih vrtloga nazivaju se tepisi ili zakrpe, budući da se u njima skuplja izrazito velik broj plutajućih objekata, a najpoznatiji je tzv. Great Pacific garbage patch, čija je površina velika otprilike kao srednja Europa.
Jednom kad naplavine dosegnu vrtlog, mogu se u njemu okretati desetljećima, postupno se raspadajući kroz trenje i utjecaj UV-zraka u sve manje i manje komadiće. Najgore je na Havajima, gdje uslijed djelovanja morskih struja pristiže enormna količina smeća s obala Japana, Kine, Rusije, Koreje i SAD-a. No, u onečišćavanju mora sudjeluju i one zemlje koje nemaju more, budući da 80 posto otpada dolazi vjetrom s kopna ili iz rijeka - npr. rijekom Po u Jadransko more, Rajnom u Sjeverno more, Rhôneom u Sredozemno i Dunavom u Crno more. Deset posto smeća ostave nemarni turisti na plažama, a deset posto smeće dolazi s ribarskih brodova.
Na nekim mjestima već se primjenjuje mehaničko čišćenje plaža, ali ekološki aktivisti to ne odobravaju i zahtijevaju da se plaže čiste isključivo ručno, budući da se mehaničkim čišćenjem zahvaćaju i živi organizmi kao što su školjke, račići i dijelovi tla.
Godišnje ugine između 50 do 90 tisuća tuljana zato što se uhvate u stare ribarske mreže, a mnoge životinje zamijene komade plastike za hranu: na plastičnim bocama vidljivi su otisci zubi morskih pasa, a jedna od najmoćnijih slika na izložbi ona je mrtvog albatrosa u čijem su želucu pronađeni četkica za zube, upaljač, loptica za golf, pa čak i aplikator za tampone.
Morski organizmi koji se hrane planktonima uzimaju plastiku zajedno s njihovom prirodnom hranom; studija uzoraka vode iz sjevernog Pacifika pokazala je da na tom području ima 46 puta više plastike nego planktona, a hranidbenim lancem plastika ponovo dospijeva na naše tanjure.
Poseban način na koji organizmi iskorištavaju plastiku zove se "hitch-hiking". Neke vrste algi i planktona, naime, za reprodukciju trebaju plutajući materijal na koji liježu jajašca. Prije su koristili biljne tvari, no s obzirom da im je sada dostupan velik broj plutajućih dijelova plastike, jajašca liježu na plastičnom otpadu. Djelovanjem morskih struja vrste tako putuju tisuće kilometara i dospijevaju do novih habitata, gdje ugrožavaju postojeću ekološku ravnotežu.
Drugi dio izložbe posvećen je plastici u svakodnevnom životu, u kojem prednjače plastične vrećice. Svake godine diljem svijeta proizvede se 600 tisuća milijuna plastičnih vrećica, a europski građanin godišnje ih u prosjeku potroši 500. U pravilu, upotrebljavaju se samo jednom, što je u potpunoj opreci s njihovom dugovječnošću. Poseban ekološki problem predstavljaju tanke plastične vrećice, koje vjetar vrlo lako otpuše i koje tako dospijevaju u rijeke i mora.
Pokretna kultura jedenja još je jedan od simbola današnjeg konzumerističkog društva koje je uvijek u žurbi i uvijek na putu. S PET bočicama ručne veličine i pakiranjima hrane za van, plastična industrija pronašla je neiscrpno tržište koje nažalost predstavlja i značajan doprinos u proizvodnji smeća. Mnogi fast-food lanci nastoje pronaći ekološki prihvatljive alternative, kao što su kartonske šalice za kavu, ali mnogo toga može se napraviti i na individualnom nivou: povratne boce, kutije za ručak s domaćim ručkom, staklene posude umjesto plastičnih za piknik ili tulum. Alternativa su i tanjuri od biorazgradivog materijala kao što su palmino lišće, pribor za jelo od drva ili bambusa, te vrčevi od stakla.
Poseban problem predstavlja i oku nevidljiva mikroplastika, koja se najčešće nalazi u odjeći od mikrofibre, kombinaciji poliestera i poliamida, i kozmetičkim proizvodima za peeling. Oni sadrže sitne kuglice polietilena i tako putem otpadnih voda dospijevaju u more.
Treći dio izložbe odnosi se na moguća rješenja postojećih problema: jedno od njih osmislili su studenti industrijskog dizajna u Grazu Jens Eiselle, Alexander Reinalter i Sarah Thauer. Njihov rad nosi naziv "Manta project", a predstavlja katamaran koji nekom vrstom grablji filtrira smeće iz mora i pakira ga u vreće koje potom usidri zajedno s bovom. Brodovi koji prolaze pored tako mogu prepoznati bovu, podići smeće, a za predaju smeća u lukama dobiju novčane premije.
Iako je ova metoda pogodna samo za površinski otpad, plastiku iz mora moguće je reciklirati, a za deset godina tržište recikliranja će, kažu mi u muzeju, imati veću vrijednost nego cjelokupna automobilska industrija.
Gotovo sve morske ptice, njih 99 posto, imat će do 2050. plastiku u svojoj utrobi, što je velika prijetnja njihovu opstanku, pokazuje novo znanstveno istraživanje objavljeno u utorak.
Britanski, američki i australski znanstvenici proveli su prvu globalnu analizu prijetnje plastike u oceanima za morske ptice.
"Očekujemo da će do 2050., 99 posto svjetskih morskih ptica slučajno pojesti plastiku ako ne poduzmemo nešto kako bismo očistili oceane", rekao je voditelj istraživanja Chris Wilcox.
Na osnovi podataka prikupljenih u cijelom svijetu, znanstvenici su zaključili da gotovo 60 posto svih vrsta morskih ptica već ima plastiku u svojim crijevima, te da je 90 posto živih morskih ptica jelo plastični otpad misleći da je hrana.
Dodaju da količina plastike u želucima morskih ptica polako raste zadnjih 50 godina. Godine 1960. time je bilo pogođeno pet posto morskih ptica, a do 2010. 80 posto.
Znanstvenica Denise Hardesty kazala je da je u samo jednoj ptici pronašla 200 komada plastike.
Najteža situacija je na južnim oceanima, gdje živi najviše ptičjih vrsta uključujući pingvine i velike albatrose.
"Nastojanja da se smanji količinu plastike u okolišu u Europi rezultirala su primjetnim promjenama u količini plastike u želucima morskih ptica za manje od deset godina, što upućuje da bolje osnovno upravljanje otpadom može smanjiti količinu plastike u okolišu u doista kratkom roku", ističe se u istraživanju objavljenom u američkom časopisu Proceedings of the National Academy of Sciences.
Portal croenergo.eu
"Jesmo li već zašli u plastično doba?", s dozom cinizma, ali i zabrinutosti, pitaju se kustosi Christian Brändle i Angeli Sachs iz Muzeja dizajna u Zürichu, koji je izložbu osmislio u suradnji s organizacijom Plastic Garbage Project.
Godišnje se u oceanima nakupi više od 6,4 tone smeća. Veći dio tog smeća potone na morsko dno, pet posto zadržava se na površini, a 15 posto more izbaci na obale. Najveći dio otpada čini plastika. Danas se godišnje proizvodi 250 milijuna tona plastike, čija se popularnost može objasniti ne samo niskim cijenama proizvodnje nego i praktičnim kvalitetama kao što su mala težina, otpornost na kiseline i kemikalije i fleksibilnost. No, njene kvalitete ujedno su i njene najveće mane budući da plastika nije biorazgradiva i jednom kad joj istekne životni vijek zagađuje naš okoliš desetljećima, pa i stoljećima - dok je za ogrizak jabuke potrebno samo dva mjeseca da bi se razgradio, plastične vrećice razgrađuju se između 10 i 20 godina, a jednokratne, plastične pelene čak 450 godina.
Stručnjaci smatraju da ne postoji nijedan kvadratni kilometar mora u kojem nema plastike, a ono što je posebno zabrinjavajuće su ogromni "tepisi" plastičnog otpada. Morske struje, naime, transportiraju vodene mase i sve objekte u njima preko oceanskih bazena, a u određenim područjima te struje stvaraju velike rotacijske vodene vrtloge. Mirne zone unutar tih vrtloga nazivaju se tepisi ili zakrpe, budući da se u njima skuplja izrazito velik broj plutajućih objekata, a najpoznatiji je tzv. Great Pacific garbage patch, čija je površina velika otprilike kao srednja Europa.
Jednom kad naplavine dosegnu vrtlog, mogu se u njemu okretati desetljećima, postupno se raspadajući kroz trenje i utjecaj UV-zraka u sve manje i manje komadiće. Najgore je na Havajima, gdje uslijed djelovanja morskih struja pristiže enormna količina smeća s obala Japana, Kine, Rusije, Koreje i SAD-a. No, u onečišćavanju mora sudjeluju i one zemlje koje nemaju more, budući da 80 posto otpada dolazi vjetrom s kopna ili iz rijeka - npr. rijekom Po u Jadransko more, Rajnom u Sjeverno more, Rhôneom u Sredozemno i Dunavom u Crno more. Deset posto smeća ostave nemarni turisti na plažama, a deset posto smeće dolazi s ribarskih brodova.
Na nekim mjestima već se primjenjuje mehaničko čišćenje plaža, ali ekološki aktivisti to ne odobravaju i zahtijevaju da se plaže čiste isključivo ručno, budući da se mehaničkim čišćenjem zahvaćaju i živi organizmi kao što su školjke, račići i dijelovi tla.
Godišnje ugine između 50 do 90 tisuća tuljana zato što se uhvate u stare ribarske mreže, a mnoge životinje zamijene komade plastike za hranu: na plastičnim bocama vidljivi su otisci zubi morskih pasa, a jedna od najmoćnijih slika na izložbi ona je mrtvog albatrosa u čijem su želucu pronađeni četkica za zube, upaljač, loptica za golf, pa čak i aplikator za tampone.
Morski organizmi koji se hrane planktonima uzimaju plastiku zajedno s njihovom prirodnom hranom; studija uzoraka vode iz sjevernog Pacifika pokazala je da na tom području ima 46 puta više plastike nego planktona, a hranidbenim lancem plastika ponovo dospijeva na naše tanjure.
Poseban način na koji organizmi iskorištavaju plastiku zove se "hitch-hiking". Neke vrste algi i planktona, naime, za reprodukciju trebaju plutajući materijal na koji liježu jajašca. Prije su koristili biljne tvari, no s obzirom da im je sada dostupan velik broj plutajućih dijelova plastike, jajašca liježu na plastičnom otpadu. Djelovanjem morskih struja vrste tako putuju tisuće kilometara i dospijevaju do novih habitata, gdje ugrožavaju postojeću ekološku ravnotežu.
Drugi dio izložbe posvećen je plastici u svakodnevnom životu, u kojem prednjače plastične vrećice. Svake godine diljem svijeta proizvede se 600 tisuća milijuna plastičnih vrećica, a europski građanin godišnje ih u prosjeku potroši 500. U pravilu, upotrebljavaju se samo jednom, što je u potpunoj opreci s njihovom dugovječnošću. Poseban ekološki problem predstavljaju tanke plastične vrećice, koje vjetar vrlo lako otpuše i koje tako dospijevaju u rijeke i mora.
Pokretna kultura jedenja još je jedan od simbola današnjeg konzumerističkog društva koje je uvijek u žurbi i uvijek na putu. S PET bočicama ručne veličine i pakiranjima hrane za van, plastična industrija pronašla je neiscrpno tržište koje nažalost predstavlja i značajan doprinos u proizvodnji smeća. Mnogi fast-food lanci nastoje pronaći ekološki prihvatljive alternative, kao što su kartonske šalice za kavu, ali mnogo toga može se napraviti i na individualnom nivou: povratne boce, kutije za ručak s domaćim ručkom, staklene posude umjesto plastičnih za piknik ili tulum. Alternativa su i tanjuri od biorazgradivog materijala kao što su palmino lišće, pribor za jelo od drva ili bambusa, te vrčevi od stakla.
Poseban problem predstavlja i oku nevidljiva mikroplastika, koja se najčešće nalazi u odjeći od mikrofibre, kombinaciji poliestera i poliamida, i kozmetičkim proizvodima za peeling. Oni sadrže sitne kuglice polietilena i tako putem otpadnih voda dospijevaju u more.
Treći dio izložbe odnosi se na moguća rješenja postojećih problema: jedno od njih osmislili su studenti industrijskog dizajna u Grazu Jens Eiselle, Alexander Reinalter i Sarah Thauer. Njihov rad nosi naziv "Manta project", a predstavlja katamaran koji nekom vrstom grablji filtrira smeće iz mora i pakira ga u vreće koje potom usidri zajedno s bovom. Brodovi koji prolaze pored tako mogu prepoznati bovu, podići smeće, a za predaju smeća u lukama dobiju novčane premije.
Iako je ova metoda pogodna samo za površinski otpad, plastiku iz mora moguće je reciklirati, a za deset godina tržište recikliranja će, kažu mi u muzeju, imati veću vrijednost nego cjelokupna automobilska industrija.
Gotovo sve morske ptice, njih 99 posto, imat će do 2050. plastiku u svojoj utrobi, što je velika prijetnja njihovu opstanku, pokazuje novo znanstveno istraživanje objavljeno u utorak.
Britanski, američki i australski znanstvenici proveli su prvu globalnu analizu prijetnje plastike u oceanima za morske ptice.
"Očekujemo da će do 2050., 99 posto svjetskih morskih ptica slučajno pojesti plastiku ako ne poduzmemo nešto kako bismo očistili oceane", rekao je voditelj istraživanja Chris Wilcox.
Na osnovi podataka prikupljenih u cijelom svijetu, znanstvenici su zaključili da gotovo 60 posto svih vrsta morskih ptica već ima plastiku u svojim crijevima, te da je 90 posto živih morskih ptica jelo plastični otpad misleći da je hrana.
Dodaju da količina plastike u želucima morskih ptica polako raste zadnjih 50 godina. Godine 1960. time je bilo pogođeno pet posto morskih ptica, a do 2010. 80 posto.
Znanstvenica Denise Hardesty kazala je da je u samo jednoj ptici pronašla 200 komada plastike.
Najteža situacija je na južnim oceanima, gdje živi najviše ptičjih vrsta uključujući pingvine i velike albatrose.
"Nastojanja da se smanji količinu plastike u okolišu u Europi rezultirala su primjetnim promjenama u količini plastike u želucima morskih ptica za manje od deset godina, što upućuje da bolje osnovno upravljanje otpadom može smanjiti količinu plastike u okolišu u doista kratkom roku", ističe se u istraživanju objavljenom u američkom časopisu Proceedings of the National Academy of Sciences.
Portal croenergo.eu
Objavljeno u
Zaštita okoliša
Označeno u
U samo 15 godina, svijet kakav poznajemo biti će transformiran zauvijek. Doba nafte, plina i ugljena više neće postojati. Novo doba čiste energije i pametnih automobila će iz temelja, potpuno i trajno poremetiti postojeće industrijske infrastrukture ovisne o fosilnim gorivima. Na način na koji čak ni većina najzagriženijih zagovornika 'zelene energije' nikada ne bi mogla ni zamisliti. Mi smo usred preobrazbe: Solarni paneli 154 puta su jeftiniji nego 1970. godine, vađenje fosilnih goriva sve je skuplje, solarni paneli smanjili su svoju cijenu izrade za 5355 puta u odnosu na naftu od 1970, postoji 300.000 solarnih postrojenja samo u SAD-u upravo sada, do 2022. bit će ih 20 milijuna, globalno instalirani solarni kapacitet će doći do 56,7 terrawata (TW) u sljedećih 15 godina, projicirane potražnje svjetske energije u to vrijeme će biti 16,9 TW – ". zapamtite frazu „disrupcija čistom energijom"
U samo 15 godina, svijet kakav poznajemo biti će transformiran zauvijek. Doba nafte, plina i ugljena više neće postojati. Novo doba čiste energije i pametnih automobila će iz temelja, potpuno i trajno poremetiti postojeće industrijske infrastrukture ovisne o fosilnim gorivima. Na način da čak i većina najzagriženijih zagovornika 'zelene energije' nikada ne bi mogla ni zamisliti. To nisu maštarije vrlih hipija tkz. tree-hugerra koji žive izvan zemlje u eko-komunama. To je zapanjujuća procjena Tony Seba-e, predavača o poslovnom poduzetništvu, disrupciji i čistoj energiji na Sveučilištu Stanford i poduzetnika u Silicijskoj dolini.
Seba je započeo svoju karijeru u Cisco Systems-u 1993. , u kojoj je predvidio revoluciju upogonjenu mobilnim internetom u vrijeme kada je većina telekomunikacijskih stručnjaka upozoravala na nemogućnost izgradnje interneta veličine SAD-a, a kamoli u svijetu. Sad predviđa "neizbježan" poremećaj infrastrukture fosilnih goriva. Seba-ina teza, detaljnije opisana u njegovoj knjizi Clean Disruption of Energy and Transportation, je ta, da će do 2030. godine ", industrijsko doba energije i prijevoza biti završeno," pometeno "eksponencijalnim poboljšanjem tehnologije, kao što su solarni paneli, električna vozila i automobili sa autopilotom. "
Podrhtavanje od promjena
Seba-ine prognoze uzimaju za ozbiljno neke od najmoćnijih svjetskih financija, energetskih i tehnoloških institucija. U studenom prošle godine, Seba je bio glavni govornik na godišnjoj konferenciji JP Morgana, za Globalnu tehnologiju, Medije i Tekelome u Aziji. Koji je održan u Hong Kongu, gdje je održao zapanjujuću prezentaciju o onome što naziva "čistom disrupcijom." Seba je svoj govor usredotočio na neizbježan poremećaj u industriji kod motora s unutarnjim izgaranjem. Po njegovoj prognozi, između 2017 i 2018, početi će masovna migracija sa benzinskog ili dizel automobila i nastaviti će do kulminacije na tržištu, koje će u potpunosti biti dominirano električnim vozilima (EV) do 2030. godine.
Ne samo da će naši automobili biti na struju, predviđa Seba, već će i brzi razvoj automatiziranih tehnologija značiti da će buduća električna vozila biti samostalna što se tiče vožnje. Igra promjena događa se zbog revolucionarno smanjenih troškova izrade informacijske tehnologije, i zbog toga što su EV 90 posto jeftinija za punjenje i održavanje od benzinskih automobila. Glavna prepreka za dostupnost EV-a na masovno tržište je trošak baterija, što je oko 500 dolara po kilovatsatu (kWh). No, to će se strmoglaviti dramatično u sljedećem desetljeću. Do 2017. godine, moglo bi dosegnuti do 350 dolara po kWh-u , što je cjenovna točka baterija u kojoj električni automobil postaje troškovno konkurentan s benzinskim automobilom. Seba procjenjuje da će do 2020. godine troškovi baterija pasti na 200 $ po kWh, a 2024-25 do 100 $ po kWh. U ovom trenutku, učinkovitost benzinskih automobila biti će nevažna, jer će električna vozila jednostavno biti daleko jeftinija. Do 2030. godine, predviđa, "benzinski automobil 21. stoljeća biti će ekvivalentan s konjskom zapregom."
Trebalo je samo 13 godina da društva u tranziciji od potpunog oslanjanja na zaprežna kola, zamjene ista sa cestama prepunim primitivnih automobila, rekao je Seba svojoj publici. Bar jedna osoba pomisliti će da Seba sanja, no u svom novom tromjesečnom izvješću, vodeće svjetsko investicijsko društvo Baron Funds izjavljuje: "Mi vjerujemo da će BMW vjerojatno izbaciti motore s unutarnjim izgaranjem iz proizvodnje u roku od 10 godina." (Ulagači u suparničkoj banci Morgan Stanley klade se na slično i pri tome financiraju Teslu.) Dva dana nakon njegova govora na JP Morgan predavanju, Seba je obraćajući se na Forumu Globalnih Lidera 2014 u Južnoj Koreji, pod pokroviteljstvom korejskog ministarstava za znanost i tehnologiju, u kojoj je elaborirao o izgledima energetske revolucije, zaključio sljedeće: U roku od samo 15 godina, solarne i energije vjetra dati će 100 posto energije u konkurentnim tržištima, bez potrebe za državnom subvencijom. Tijekom prošle godine Seba je čak bio pozvan da podijeli svoju viziju s izvršnim direktorima nafte i plina u SAD-u i Europi. "U suštini, ja sam im rekao da su bez posla u manje od 15 godina", rekao je Seba.
Revolucionarne ekonomije obnovljivih izvora energije
Za Sebu, postoji jednostavan razlog zašto je ekonomija sunca i vjetra superiornija ekstraktivnoj industriji. Kod ekonomije izvlačenja fosilnih goriva radi se o smanjenju doprinosa. Kako se rezerve iscrpljuju i proizvodnja se prebacuje na skuplje nekonvencionalne izvore, troškovi ekstrakcije rastu. Cijena nafte dramatično je pala zbog OPEC-ove zasićenosti opskrbom, ali troškovi proizvodnje i dalje su visoki. Od 2000. godine, investicije naftne industrije porasle su tri puta po 180 posto, pretvarajući to u globalno povećanje opskrbom nafte od samo 14 posto. Za razliku od toga, čista disrupcija radi na povećanju doprinosa i smanjenja troškova. Seba, koji odbacuje biomase, bio-goriva i hidroelektrane kao neekonomične, ističe da sa svakim udvostručenjem solarne infrastrukture, troškovi proizvodnje solarnih foto-naponskih (PV) panela padaju za 22 posto. "Što je veća potražnja za solarnim panelima, manji su troškovi za svakoga, svugdje". "Sve to omogućuje veći rast solarnom tržištu, koji i dalje gura troškove prema dolje."
Globalno instalirani kapaciteti PV-a su narasli sa 1,4 GW u 2000. godini na 141 GW na kraju 2013. godine: ili po godišnjoj stopi rasta od 43 posto. U Sjedinjenim Američkim Državama, novi solarni kapacitet je narasao od 435 megavata (MW) u 2009. godini na 4.751 MW u samo četiri godine: još višoj godišnjoj stopi od 82 posto. U međuvremenu, troškovi solarnih panela su sada 154 puta jeftiniji nego što su bili 1970. godine, spustivši se od 100 dolara po vatu na 65 centi po vatu. Ono što vidimo su eksponencijalna poboljšanja u učinkovitosti solarne tehnologije, troškovima i instalaciji solarnih sistema. "Stavite ove brojeve zajedno i otkrit ćete da je solarna tehnologija poboljšala svoju bazu troška od 5355 puta u odnosu na naftu od 1970.", rekao je Seba. "Tradicionalni izvori energije ne mogu natjecati s tim."
Velika zabluda?
Drugi stručnjaci se ne slažu. Ugledni znanstvenik Vaclav Smil sa Sveučilišta u Manitobi studirao je povijest energetskih prijelaza, te tvrdi da su prognoze o skorom potpunom prijelazu na obnovljive izvore energije i revolucije oko istih pusta obmana. Bilo je potrebno između 50 i 75 godina da fosilna goriva značajno pridonesu nacionalnim zahtjevima energije, u okolnostima u kojima je tehnologija bila jeftina i gdje opskrba konstantnom energijom kroz 24 sata nije bila problem. Dakle, ideja da obnovljivi izvori energije mogu biti skalirani na tu razinu kroz jedno desetljeće je fantazija, tvrdi on.
Isto tako, australski stručnjak za održivost, profesor Ted Trainer sa Sveučilišta u New South Walesu i Simplycity instituta tvrdi da se obnovljivi izvori energije ne mogu nositi s potražnjom u industrijskim potrošačkim društvima. "Sirova cijena PV-a nije presudna". "Čak i da je besplatna ne može dati nikakvu energiju oko 17 sati u prosjeku dnevno, a u Europi može biti i do tri tjedna u nizu bez gotovo ikakvih ulaza/napona na solarnim sustavima." Ovdje se očito aludira na raspon vremena noć/dan i vremenske uvjete u globalu. Ali čini se da se mnogim stručnjacima potkrada rapidno razvijanje tehnologija za skladištenje energija i njihov način uporabe. Podsjetimo na nedavnu najavu Tesle kod proizvodnje baterija za kućanstva. , za svega par mjeseci biti će predstavljena javnosti, a za 6 mjeseci, dostupna na tržištu.
Nojevi fosilnih goriva (čitaj – oni koji zabijaju glavu u pijesak)
"Ono što su skeptici ne razumiju je, kada je poremećaj dogodi, on se događa brzo, u roku od dva desetljeća, pa čak i dvije godine", govori Seba. "Samo pitajte bilo koga u vašoj omiljenoj firmi koja se bavila/bavi sa kamerama, brzojavima ili pisaćim strojevima." Kodak, fotografski div 2003. godine, podnio je zahtjev za stečaj u 2012. godini, jer je digitalna fotografska revolucija odnijela ovisnost o filmu. Više nije bilo potrebe za pohranom fotografija na filmu, i to je ono što je Kodaku promaknulo. Da stvar bude ironičnija, Kodak je prvi predstavio digitalnu kameru DC-40. Danas su divovi pohrane digitalne fotografije Facebook, Tumblr, Pinterest, Instagram. Vidjeli smo paralelne disrupcije sa pametnim telefonima i tabletima.
Sebin glavni odgovor na Vaclav-ovu tvrdnju je istaknuti glupost ekstrapoliranja energetskih prijelaza iz pošlosti na buduće energetske prijelaze. Nove čiste energije industrije su posve drugačije od starih fosilnih goriva. To je kao da govori da se industrijska revolucija nikad nije mogla dogoditi, temeljeći tu izjavu na proučavanju feudalne dinamike predindustrijskog društva. Troškovi solarne tehnologije ne smanjuju se samo eksponencijalno, što će i nastaviti činiti zbog povećanja inovacija, skaliranja i konkurencija. "Postoji 300.000 solarnih postrojenja u SAD-u upravo sada. Do 2022., bit će 20 milijuna solarnih postrojenja u SAD-u, "Seba predviđa.
U pravilu, Seba rekao, kada tehnologija proizvoda postigne kritičnu masu (povijesno definiranu oko 15-20 posto tržišta), njegov rast tržišta ubrzava i dalje, a ponekad i eksponencijalno, zbog pozitivnih efekata. U stotinama tržišta širom svijeta, nesubvencionirana solarna tehnologija već je jeftinija od subvencioniranih fosilnih goriva i nuklearne energije. Novo izvješće Deutsche Banke napravilo je predviđanje gdje je solarna električna energija u SAD-u na putu da postane jeftina ili jeftinija od fosilnih goriva već 2016. Seba također odbacuje zabrinutost kod konstantnog isporučivanja solarne električne energije, upućuje na Solar Reserve 110 MW solarnu elektranu u pustinji Nevadi, čije se skladištenje energije vrši pomoću rastopljene soli i koja napaja Las Vegas noću.
U međuvremenu, povećanje učinkovitosti i pad troškova litij ion (Li-on) baterija već stvara permanentno noćno skladištenje PV-a kod stambenog postrojenja i vjetro-elektrani isplativim. Svake godine, troškovi Li-Ionskih baterija smanjiti će se za 14-16 posto. Do 2020. godine, stručnjaci vjeruju da će koštati oko 200-250 dolara po kilovatu po satu (kWh), u kojem slučaju: "Korisnik može, za oko 15,30 dolara mjesečno, imati osam sati čuvane solarne energije iz dana u večernjim satima, bez da plaća dvije vrste tarifa, te može sudjelovati u programima potražnje/distribucije električne energije. "
Sudnji dan
Prema trenutnoj stopi rasta, Sebine projekcije pokazuju; globalno instalirani solarni kapacitet će doći do 56,7 teravata (TW) u sljedećih 15 godina: što je ekvivalent 18,9 TW konvencionalnoj energiji. To će biti dovoljno za napajanje cijelog svijeta, jer će projecirana potražnja svjetske energije u to vrijeme biti 16,9 TW. "Ako solarna tehnologija nastavi svoj eksponencijalnu putanju, energetska infrastruktura će biti 100-posto solarna do 2030.", kazao je Seba. "Jedini razlog zašto se to ne bi dogodilo je taj da će vlada zaštititi ili subvencionirati konvencionalne izvore energije; ugljen, nuklearnu, naftu i plin, čak i kad to znači veće cijene za potrošače."
Unutar pet godina Seba predviđa dolazak onoga što on naziva"Božiji Paritet": kada na licu mjesta, na krovu građevine, solarna energija postane jeftinija od troškova prijenosa. Zatim, čak i ako pogoni fosilnih goriva nastave sa proizvodnjom za nula troškova (što je nemoguće), oni nikad ne bi mogli konkurirati solarnoj energiji proizvedenoj na licu mjesta. Dakle, nakon 2020. godine, konvencionalni energetski sektor će početi ići u stečaj.
Troškovi iskorištenja vjetra, koji nadopunjuje solar noću i zimi, također pada i pobijediti će svaki drugi izvor energije, osim solarne, u istom vremenskom okviru, prema njegovoj analizi. "Mi smo na rubu najvećeg poremećaja industrije i društva od prve industrijske revolucije. Veliki, centralizirani, od vrha do dna, super-centralizirani dobavljač energije, na putu je ka izlazu. Zamijeniti će ga modularni, distribuirani, odozdo prema gore, otvoreni, temeljen na znanju, baziran na potošaču – izvor energije ", rekao je Seba. "Tranzicija je već počela i prekid će biti brz. Konvencionalni izvori energije su već zastarjeli ili će uskoro biti zastarjeli. "
Jedno je sigurno: na staroj umirućoj paradigmi energije, na njezinim ruševinama, mogućnosti za novu post-industrijsku paradigmu pojavljuju se brže nego što je itko očekivao.
www.e-auto.guru
U samo 15 godina, svijet kakav poznajemo biti će transformiran zauvijek. Doba nafte, plina i ugljena više neće postojati. Novo doba čiste energije i pametnih automobila će iz temelja, potpuno i trajno poremetiti postojeće industrijske infrastrukture ovisne o fosilnim gorivima. Na način da čak i većina najzagriženijih zagovornika 'zelene energije' nikada ne bi mogla ni zamisliti. To nisu maštarije vrlih hipija tkz. tree-hugerra koji žive izvan zemlje u eko-komunama. To je zapanjujuća procjena Tony Seba-e, predavača o poslovnom poduzetništvu, disrupciji i čistoj energiji na Sveučilištu Stanford i poduzetnika u Silicijskoj dolini.
Seba je započeo svoju karijeru u Cisco Systems-u 1993. , u kojoj je predvidio revoluciju upogonjenu mobilnim internetom u vrijeme kada je većina telekomunikacijskih stručnjaka upozoravala na nemogućnost izgradnje interneta veličine SAD-a, a kamoli u svijetu. Sad predviđa "neizbježan" poremećaj infrastrukture fosilnih goriva. Seba-ina teza, detaljnije opisana u njegovoj knjizi Clean Disruption of Energy and Transportation, je ta, da će do 2030. godine ", industrijsko doba energije i prijevoza biti završeno," pometeno "eksponencijalnim poboljšanjem tehnologije, kao što su solarni paneli, električna vozila i automobili sa autopilotom. "
Podrhtavanje od promjena
Seba-ine prognoze uzimaju za ozbiljno neke od najmoćnijih svjetskih financija, energetskih i tehnoloških institucija. U studenom prošle godine, Seba je bio glavni govornik na godišnjoj konferenciji JP Morgana, za Globalnu tehnologiju, Medije i Tekelome u Aziji. Koji je održan u Hong Kongu, gdje je održao zapanjujuću prezentaciju o onome što naziva "čistom disrupcijom." Seba je svoj govor usredotočio na neizbježan poremećaj u industriji kod motora s unutarnjim izgaranjem. Po njegovoj prognozi, između 2017 i 2018, početi će masovna migracija sa benzinskog ili dizel automobila i nastaviti će do kulminacije na tržištu, koje će u potpunosti biti dominirano električnim vozilima (EV) do 2030. godine.
Ne samo da će naši automobili biti na struju, predviđa Seba, već će i brzi razvoj automatiziranih tehnologija značiti da će buduća električna vozila biti samostalna što se tiče vožnje. Igra promjena događa se zbog revolucionarno smanjenih troškova izrade informacijske tehnologije, i zbog toga što su EV 90 posto jeftinija za punjenje i održavanje od benzinskih automobila. Glavna prepreka za dostupnost EV-a na masovno tržište je trošak baterija, što je oko 500 dolara po kilovatsatu (kWh). No, to će se strmoglaviti dramatično u sljedećem desetljeću. Do 2017. godine, moglo bi dosegnuti do 350 dolara po kWh-u , što je cjenovna točka baterija u kojoj električni automobil postaje troškovno konkurentan s benzinskim automobilom. Seba procjenjuje da će do 2020. godine troškovi baterija pasti na 200 $ po kWh, a 2024-25 do 100 $ po kWh. U ovom trenutku, učinkovitost benzinskih automobila biti će nevažna, jer će električna vozila jednostavno biti daleko jeftinija. Do 2030. godine, predviđa, "benzinski automobil 21. stoljeća biti će ekvivalentan s konjskom zapregom."
Trebalo je samo 13 godina da društva u tranziciji od potpunog oslanjanja na zaprežna kola, zamjene ista sa cestama prepunim primitivnih automobila, rekao je Seba svojoj publici. Bar jedna osoba pomisliti će da Seba sanja, no u svom novom tromjesečnom izvješću, vodeće svjetsko investicijsko društvo Baron Funds izjavljuje: "Mi vjerujemo da će BMW vjerojatno izbaciti motore s unutarnjim izgaranjem iz proizvodnje u roku od 10 godina." (Ulagači u suparničkoj banci Morgan Stanley klade se na slično i pri tome financiraju Teslu.) Dva dana nakon njegova govora na JP Morgan predavanju, Seba je obraćajući se na Forumu Globalnih Lidera 2014 u Južnoj Koreji, pod pokroviteljstvom korejskog ministarstava za znanost i tehnologiju, u kojoj je elaborirao o izgledima energetske revolucije, zaključio sljedeće: U roku od samo 15 godina, solarne i energije vjetra dati će 100 posto energije u konkurentnim tržištima, bez potrebe za državnom subvencijom. Tijekom prošle godine Seba je čak bio pozvan da podijeli svoju viziju s izvršnim direktorima nafte i plina u SAD-u i Europi. "U suštini, ja sam im rekao da su bez posla u manje od 15 godina", rekao je Seba.
Revolucionarne ekonomije obnovljivih izvora energije
Za Sebu, postoji jednostavan razlog zašto je ekonomija sunca i vjetra superiornija ekstraktivnoj industriji. Kod ekonomije izvlačenja fosilnih goriva radi se o smanjenju doprinosa. Kako se rezerve iscrpljuju i proizvodnja se prebacuje na skuplje nekonvencionalne izvore, troškovi ekstrakcije rastu. Cijena nafte dramatično je pala zbog OPEC-ove zasićenosti opskrbom, ali troškovi proizvodnje i dalje su visoki. Od 2000. godine, investicije naftne industrije porasle su tri puta po 180 posto, pretvarajući to u globalno povećanje opskrbom nafte od samo 14 posto. Za razliku od toga, čista disrupcija radi na povećanju doprinosa i smanjenja troškova. Seba, koji odbacuje biomase, bio-goriva i hidroelektrane kao neekonomične, ističe da sa svakim udvostručenjem solarne infrastrukture, troškovi proizvodnje solarnih foto-naponskih (PV) panela padaju za 22 posto. "Što je veća potražnja za solarnim panelima, manji su troškovi za svakoga, svugdje". "Sve to omogućuje veći rast solarnom tržištu, koji i dalje gura troškove prema dolje."
Globalno instalirani kapaciteti PV-a su narasli sa 1,4 GW u 2000. godini na 141 GW na kraju 2013. godine: ili po godišnjoj stopi rasta od 43 posto. U Sjedinjenim Američkim Državama, novi solarni kapacitet je narasao od 435 megavata (MW) u 2009. godini na 4.751 MW u samo četiri godine: još višoj godišnjoj stopi od 82 posto. U međuvremenu, troškovi solarnih panela su sada 154 puta jeftiniji nego što su bili 1970. godine, spustivši se od 100 dolara po vatu na 65 centi po vatu. Ono što vidimo su eksponencijalna poboljšanja u učinkovitosti solarne tehnologije, troškovima i instalaciji solarnih sistema. "Stavite ove brojeve zajedno i otkrit ćete da je solarna tehnologija poboljšala svoju bazu troška od 5355 puta u odnosu na naftu od 1970.", rekao je Seba. "Tradicionalni izvori energije ne mogu natjecati s tim."
Velika zabluda?
Drugi stručnjaci se ne slažu. Ugledni znanstvenik Vaclav Smil sa Sveučilišta u Manitobi studirao je povijest energetskih prijelaza, te tvrdi da su prognoze o skorom potpunom prijelazu na obnovljive izvore energije i revolucije oko istih pusta obmana. Bilo je potrebno između 50 i 75 godina da fosilna goriva značajno pridonesu nacionalnim zahtjevima energije, u okolnostima u kojima je tehnologija bila jeftina i gdje opskrba konstantnom energijom kroz 24 sata nije bila problem. Dakle, ideja da obnovljivi izvori energije mogu biti skalirani na tu razinu kroz jedno desetljeće je fantazija, tvrdi on.
Isto tako, australski stručnjak za održivost, profesor Ted Trainer sa Sveučilišta u New South Walesu i Simplycity instituta tvrdi da se obnovljivi izvori energije ne mogu nositi s potražnjom u industrijskim potrošačkim društvima. "Sirova cijena PV-a nije presudna". "Čak i da je besplatna ne može dati nikakvu energiju oko 17 sati u prosjeku dnevno, a u Europi može biti i do tri tjedna u nizu bez gotovo ikakvih ulaza/napona na solarnim sustavima." Ovdje se očito aludira na raspon vremena noć/dan i vremenske uvjete u globalu. Ali čini se da se mnogim stručnjacima potkrada rapidno razvijanje tehnologija za skladištenje energija i njihov način uporabe. Podsjetimo na nedavnu najavu Tesle kod proizvodnje baterija za kućanstva. , za svega par mjeseci biti će predstavljena javnosti, a za 6 mjeseci, dostupna na tržištu.
Nojevi fosilnih goriva (čitaj – oni koji zabijaju glavu u pijesak)
"Ono što su skeptici ne razumiju je, kada je poremećaj dogodi, on se događa brzo, u roku od dva desetljeća, pa čak i dvije godine", govori Seba. "Samo pitajte bilo koga u vašoj omiljenoj firmi koja se bavila/bavi sa kamerama, brzojavima ili pisaćim strojevima." Kodak, fotografski div 2003. godine, podnio je zahtjev za stečaj u 2012. godini, jer je digitalna fotografska revolucija odnijela ovisnost o filmu. Više nije bilo potrebe za pohranom fotografija na filmu, i to je ono što je Kodaku promaknulo. Da stvar bude ironičnija, Kodak je prvi predstavio digitalnu kameru DC-40. Danas su divovi pohrane digitalne fotografije Facebook, Tumblr, Pinterest, Instagram. Vidjeli smo paralelne disrupcije sa pametnim telefonima i tabletima.
Sebin glavni odgovor na Vaclav-ovu tvrdnju je istaknuti glupost ekstrapoliranja energetskih prijelaza iz pošlosti na buduće energetske prijelaze. Nove čiste energije industrije su posve drugačije od starih fosilnih goriva. To je kao da govori da se industrijska revolucija nikad nije mogla dogoditi, temeljeći tu izjavu na proučavanju feudalne dinamike predindustrijskog društva. Troškovi solarne tehnologije ne smanjuju se samo eksponencijalno, što će i nastaviti činiti zbog povećanja inovacija, skaliranja i konkurencija. "Postoji 300.000 solarnih postrojenja u SAD-u upravo sada. Do 2022., bit će 20 milijuna solarnih postrojenja u SAD-u, "Seba predviđa.
U pravilu, Seba rekao, kada tehnologija proizvoda postigne kritičnu masu (povijesno definiranu oko 15-20 posto tržišta), njegov rast tržišta ubrzava i dalje, a ponekad i eksponencijalno, zbog pozitivnih efekata. U stotinama tržišta širom svijeta, nesubvencionirana solarna tehnologija već je jeftinija od subvencioniranih fosilnih goriva i nuklearne energije. Novo izvješće Deutsche Banke napravilo je predviđanje gdje je solarna električna energija u SAD-u na putu da postane jeftina ili jeftinija od fosilnih goriva već 2016. Seba također odbacuje zabrinutost kod konstantnog isporučivanja solarne električne energije, upućuje na Solar Reserve 110 MW solarnu elektranu u pustinji Nevadi, čije se skladištenje energije vrši pomoću rastopljene soli i koja napaja Las Vegas noću.
U međuvremenu, povećanje učinkovitosti i pad troškova litij ion (Li-on) baterija već stvara permanentno noćno skladištenje PV-a kod stambenog postrojenja i vjetro-elektrani isplativim. Svake godine, troškovi Li-Ionskih baterija smanjiti će se za 14-16 posto. Do 2020. godine, stručnjaci vjeruju da će koštati oko 200-250 dolara po kilovatu po satu (kWh), u kojem slučaju: "Korisnik može, za oko 15,30 dolara mjesečno, imati osam sati čuvane solarne energije iz dana u večernjim satima, bez da plaća dvije vrste tarifa, te može sudjelovati u programima potražnje/distribucije električne energije. "
Sudnji dan
Prema trenutnoj stopi rasta, Sebine projekcije pokazuju; globalno instalirani solarni kapacitet će doći do 56,7 teravata (TW) u sljedećih 15 godina: što je ekvivalent 18,9 TW konvencionalnoj energiji. To će biti dovoljno za napajanje cijelog svijeta, jer će projecirana potražnja svjetske energije u to vrijeme biti 16,9 TW. "Ako solarna tehnologija nastavi svoj eksponencijalnu putanju, energetska infrastruktura će biti 100-posto solarna do 2030.", kazao je Seba. "Jedini razlog zašto se to ne bi dogodilo je taj da će vlada zaštititi ili subvencionirati konvencionalne izvore energije; ugljen, nuklearnu, naftu i plin, čak i kad to znači veće cijene za potrošače."
Unutar pet godina Seba predviđa dolazak onoga što on naziva"Božiji Paritet": kada na licu mjesta, na krovu građevine, solarna energija postane jeftinija od troškova prijenosa. Zatim, čak i ako pogoni fosilnih goriva nastave sa proizvodnjom za nula troškova (što je nemoguće), oni nikad ne bi mogli konkurirati solarnoj energiji proizvedenoj na licu mjesta. Dakle, nakon 2020. godine, konvencionalni energetski sektor će početi ići u stečaj.
Troškovi iskorištenja vjetra, koji nadopunjuje solar noću i zimi, također pada i pobijediti će svaki drugi izvor energije, osim solarne, u istom vremenskom okviru, prema njegovoj analizi. "Mi smo na rubu najvećeg poremećaja industrije i društva od prve industrijske revolucije. Veliki, centralizirani, od vrha do dna, super-centralizirani dobavljač energije, na putu je ka izlazu. Zamijeniti će ga modularni, distribuirani, odozdo prema gore, otvoreni, temeljen na znanju, baziran na potošaču – izvor energije ", rekao je Seba. "Tranzicija je već počela i prekid će biti brz. Konvencionalni izvori energije su već zastarjeli ili će uskoro biti zastarjeli. "
Jedno je sigurno: na staroj umirućoj paradigmi energije, na njezinim ruševinama, mogućnosti za novu post-industrijsku paradigmu pojavljuju se brže nego što je itko očekivao.
www.e-auto.guru
Objavljeno u
Energijske politike
Označeno u
Energetski Projekti
Energetski Video
Energetski Članci
Random članci
Random video
-
The Riddle of AntiMatter
According to standard theory, the early moments of the ...
-
Princip rada vjetroturbine
Vjetroturbina ima funkciju generiranja električne ener...
-
T. Henry Moray - Radiant Energy Systtem
From 1926 to 1939, Dr. T. Henry Moray demonstrated appa...
-
SD 2013 - BOREALIS HOUSE animation
olar Decathlon 2013., Team University of Calgary (Calga...
Web Administrator
Dario Hrastović, dipl.ing.stroj.
O nama
HRASTOVIĆ Inženjering d.o.o. od 2004. se razvija u specijaliziranu tvrtku za projektiranje i primjenu obnovljivih izvora energije. Osnova projektnog managementa održivog razvitka društva je povećanje energijske djelotvornosti klasičnih instalacija i zgrada te projektiranje novih hibridnih energijskih sustava sunčane arhitekture. Cijeli živi svijet pokreće i održava u postojanju stalni dotok dozračene Sunčeve energije, a primjenom transformacijskih tehnologija Sunce bi moglo zadovoljiti ukupne energetske potrebe društva.
Kontakt info
HRASTOVIĆ Inženjering d.o.o.
Petra Svačića 37a, 31400 Đakovo
Ured:
Kralja Tomislava 82, 31417 Piškorevci
Hrvatska
E-mail: info@hrastovic-inzenjering.hr
Fax: 031-815-006
Mobitel: 099-221-6503