Administrator

    Administrator

    Povećanje proizvodnje, nova zapošljavanja i realiziranje investicije vrijedne 15 milijuna eura - zvuči pomalo nestvarno, pogotovo kada se radi o tvrtki koja se bavi drvoprerađivačkom djelatnošću, odnosno Strizivojni-Hrast d.o.o. koja proizvodi lamel parkete. Uskoro ćemo završiti projekt gradnje kogeneracijskog postrojenja na biomasu i tada ćemo zaposliti još stotinjak radnika. Radi se o jednoj od prvih privatnih elektrana, tj. pilot-projektu, koja će kao pogonsko gorivo koristiti biomasu koja ostaje od prerade trupaca. Ideja gradnje vlastite elektrane nametnula se kao jedino logično rješenje s obzirom na to da je tvrtka na 'kraju puta' HEP-ovih električnih vodova, tako da HEP ne može u potpunosti zadovoljiti naše potrebe za strujom - rekla je 27-godišnja pomoćnica direktora Martina Ravlić-Janković. Projekt su pokrenuli prije pet godina, ali ga je znatno usporila birokracija i velika papirologija. Slijedila je recesija pa su mnoge kreditne linije zatvorene. Ipak, lani je potpisan ugovor s izvođačem po sistemu "ključ u ruke" pa je u ovom trenutku pola projekta završeno. To je prvi takav projekt u Hrvatskoj, koji su podržali Svjetska banka, HEP, Ministarstvo regionalnog razvoja i šumarstva te Fond za zaštitu okoliša. U financiraju sudjeluje i HBOR koji je odobrio kredit u visini od 50 posto, a u završnoj su fazi pregovori s jednom od poslovnih banaka. Investicija je vrijedna 15 milijuna eura, a očekuje se da će elektrana biti gotova za osam mjeseci te da će proizvoditi 3,3 MW struje koja će ići u HEP-ovu mrežu. Strizivojna-Hrast trenutačno zapošljava oko tisuću ljudi, a kada elektrana i toplana budu u pogonu, bit će ih zaposleno još stotinjak. Osnovna djelatnost tvrtke je proizvodnja lamel parketa i trenutačno se izvozi 1,2 milijuna kvadrata, što tu tvrtku stavlja na pijedestal najvećeg proizvođača tog parketa u Europi. Gotovo 90 posto proizvodnje plasira se na inozemno tržište. Tvrtka ima godišnji promet od 84 milijuna kuna.
    www.jutarnji.hr


    Erste banka financirala prvi projekt kogeneracije u RH
    Tvrtka Strizivojna Hrast pustila je u rad prvo kogeneracijsko postrojenje u Hrvatskoj za proizvodnju električne i toplinske energije na bazi izgaranja drvne biomase. Investicija je vrijedna 117 milijuna kuna, a Erste banka, zajedno s Hrvatskom bankom za obnovu i razvoj, financirala je oko 70 posto cjelokupne investicije, izvijestili su danas iz banke. Tvrtka Strizivojna Hrast već dugi niz godina bavi se proizvodnjom parketa za domaće i inozemno tržište. Projekt izgradnje kogeneracijskog postrojenja pokrenula je s ciljem proizvodnje vlastite električne i toplinske energije, koristeći resurse iz postojeće proizvodnje (šumska i drvna biomasa). Projektom kogeneracije tvrtka ne planira samo postići uštede u trošku energije i ostvariti povećanje prihoda od prodaje viška električne energije Hrvatskom operatoru tržišta energije d.o.o. (HROTE), već planira i proširenje proizvodnih linija te iskorištavanje viška toplinske energije za povećanje sadašnjih kapaciteta za sušenje drvnih elemenata za daljnju preradu. Kao rezultat povećanja proizvodnih kapaciteta, planira se i povećanje broja zaposlenih za oko 20 posto. ''Erste banka kontinuirano prati trendove razvoja novih djelatnosti te je sukladno potrebama klijenata, razvila novi koncept takozvanog 'eko' ili 'zelenog kreditiranja' koji pokriva najšire namjene ekološki osviještenog segmenta investitora. Prepoznavajući specifičnosti i složenost investiranja u obnovljive izvore energije, u suradnji sa stručnjacima iz Erste grupacije stvorili smo tim ljudi s velikim iskustvom u ovom području koji prate, analiziraju i odobravaju EKO kredite za sve buduće proizvođače električne energije iz obnovljivih izvora. Veliko nam je zadovoljstvo sudjelovati u realizaciji prvog postrojenja ovog tipa u Hrvatskoj'', rekla je Diana Tureček, voditeljica Službe specijaliziranog financiranja u Sektoru gospodarstva Erste banke. Na ulaganje smo se odlučili jer smo dosad koristili dizelsko gorivo koje je, osim što je ekološki neprihvatljivo, i vrlo skupo. Erste banka je odmah prepoznala projekt kao 'projekt budućnosti' i od prvog kontakta imamo zaista izvrsne odnose. Osim uštede, povećat ćemo i prihode proizvodnjom električne i toplinske energije iz postrojenja, a povratak investicije očekujemo već za šest do sedam godina'', rekla je pomoćnica direktora u tvrtki Strizivojna Hrast Martina Ravlić.
    www.poslovni.hr


    Ravlić: Proizvodimo parket uz pomoć struje iz biomasa
    Premda teško pogođena krizom, drvna industrija i te kako razmišlja i realizira investicije. Tvrtka Strizivojna Hrast nedavno je završila projekt kogeneracije vrijedan 15 milijuna eura. O ulaganju u postrojenje koje istodobno proizvodi električnu i toplinsku energiju razgovarali smo s Martinom Ravlić iz Strizivojne Hrasta, prve tvrtke u Hrvatskoj koja za potrebe proizvodnje parketa koristi struju iz šumske biomase, a višak prodaje HEP-u. Unatoč krizi u drvnoj industriji završili ste investiciju vrijednu 15 milijuna eura.

    Kako ste se odlučili na investiciju?
    Na ulaganje smo se odlučili jer nam HEP nije bio u stanju isporučiti dovoljne količine električne energije za proizvodnju parketa. Bilo je riječi o tome da nam je nedostajalo barem dvije trećine potrebne količine struje pa smo bili prisiljeni koristiti dizelsko gorivo kao zamjensko gorivo, inače vrlo skupo i ekološki neprihvatljivo gorivo. Mjesečni trošak iznosio nam je samo milijun kuna za dizel.

    Kako ste zatvorili financijsku konstrukciju?
    U početku smo financiranje imali dogovoreno s PBZ-om, no onda se dogodila kriza i banka je odustala iako smo u međuvremenu dogovorili da 40 posto potrebnog iznosa kreditira HBOR. Potom smo ispočetka tražili u Splitskoj banci, no devet mjeseci smo čekali odobrenje kredita zbog gomilu ekstratroškova koje su nam zaračunali, pa smo u trenutku njihova odobrenja odlučili odustati o njihova "preskupog" financiranja i obratili smo se Erste & Steiermärkische banci i u tjedan dana zatvorili financiranje. S Erste bankom imamo izvrsne odnose. Oni su bili jedini koji su odmah prepoznali projekt kao "projekt budućnosti". Osim Erstea u investiciji je sudjelovala i Svjetska banka sa 1,5 eura kredita preko tvrtke HEP ESCO uz naših 20 posto vlastitih sredstava. Sve u svemu, od dana kad smo krenuli u investiciju trebalo nam je pet godina, godinu i pol samo za zatvaranje financijske konstrukcije radi poremećaja na tržištu kapitala.

    U kojem roku očekujete povrat uloženog?
    Uz mjesečnu uštedu od milijun kuna za dizel, prihodi na mjesečnoj razini od postrojenja bit će oko dva milijuna kuna. Očekujemo povrat investicije za šest do sedam godina.

    Vaš projekt kogeneracije prvi je takav u Hrvatskoj. Osim financijskih, jeste li imali drugih prepreka pri investiranju?
    Kad smo krenuli u projekt, nitko nije zapravo znao o čemu je riječ pa smo lokacijsku dozvolu čekali devet mjeseci. Poslije je s dozvolama išlo brže, no proizvodnja električne energije iz obnovljivih izvora potpuno je novo područje i zapravo su tek na našu inicijativu u Sabor došli prijedlozi zakona koji uopće reguliraju tu problematiku.

    U krugovima proizvođača s jedne strane vas hvale za hrabrost što ste u krizi investirali, a s druge kritiziraju da ste u investiciju ušli bez sklopljenog ugovora o nabavi sirovine od Hrvatskih šuma?
    Proizvodnja energije iz obnovljivih izvora, pogotovo šumske biomase, kod nas je u povojima i pravila se tek uspostavljaju. Mi sa Hrvatskim šumama imamo odličnu suradnju, kao izvoznik 1,2 milijuna četvornih metara parketa jedan smo od najvećih kupaca, ujedno među tri najbolja kupca i platiša. Za sve je potrebno vrijeme, no imamo ugovor o dugoročnom otkupu struje i vjerujemo da ćemo uskoro sklopiti ugovor na toliko za nabavu sirovine s Hrvatskim šumama.
    www.poslovni.hr


    Mato Ravlić otvara sezonu elektrana na biomasu
    Strizivojna Hrast, proizvođač parketa iz Strizivojne kod Vinkovaca otvara u lipnju prvu kogeneracijsku elektranu na šumsku biomasu koja će prodavati električnu struju Hrvatskoj elektroprivredi. U Elektranu Hrast Strizivojna snage 3,3 MW, vlasnik kompanije Mato Ravlić uložit će oko 115 milijuna kuna. Toplinska energija koristiti će se u njihovoj sušari, ali i za grijanje niza objekata u općini. Projekt je rađen u suradnji s poduzećem HEP-ESCO, a financijski su ga pomogli Svjetska banka, Hrvatska banka za obnovu i razvitak, Fond za zaštitu okoliša, nadležna ministarstva te lokalna zajednica. Povrat investicije bit će između 4 i 5 godina. Ravlić je ishodio lokacijsku dozvolu za još jednu elektranu Slavonija DI u Slavonskom Brodu snage 4,66 MW, ali koja će struju početi proizvoditi u 2013. godini.

    Drvoprerađivači prednjače
    U fazi testiranja za puštanje u rad je i kogeneracijsko postrojenje u Đuro Đaković Elektromontu, dok u Jasenovcu lani od studenog elektranu snage 7,2 MW elektične i 23 MWh toplinske energije, gradi austrijska tvrtka RES bioenergija. Austrijanci ne kriju da će ovdje uskoro izgraditi 4 elektrane na šumsku biomasu. Kogeneracijska postrojenja već se grade i kod većih drvoprerađivača kao što su Spin Valis, Spačva, Požgaj parketi, Javor Križevci, Finvest itd. Poseban interes iskazuju i veliki poduzetnici izvan branše od kojih je najviše prašine digao prijatelj šefa HSS-a Borislav Hrlec. Poduzetnik povratnik Hrlec zbog bolesti malo je usporio s prikupljanjem dokumentacije za elektranu koju će sa stranim investitorima graditi u Koprivničkom Ivancu. No, nakon što se Hrvatskim šumama prigovorilo da su Hrlecu omogućile dugogodišnji ugovor o nabavi drvne sječke po povoljnim uvjetima, kriteriji za dodjelu su pooštreni.

    I dalje nema strategije
    Brzi povrat investicije, povoljniji izvori financiranja, dostupnost sirovine i sigurno tržište, glavni su argumenti za investitore. U Registru projekata i postrojenja za korištenje obnovljivih izvora energije i kogeneracije te povlaštenih proizvođača (OIEKPP) koje ima Ministarstvo gospodarstva, uneseno je više od 400 projekata od čega ih na šumsku biomasu otpada 45. Ipak jedan od najvećih ima HEP za bioelektranu koje je i jedini investitor. Elektrana bi bila u blizini V. Gorice, a sirovina bi se nabavljala u radijusu od 50 kilometara. Godišnje proizvodilo bi se struje 130 GWh i toplinske energije od 92 do 130 GWh, a njezina izgradnja stajala bi 60 milijuna eura. Za usporedbu, danas elektrane u Trbovlju i Klagenfurtu koriste sječku koju im prodaju Hrvatske šume. Iako HŠ izvoze biomasu, upućeniji se pitaju ima li je za sve projekte i tvrde kako se pretjeruje s raspoloživim količinama. Zato valja donijeti strategiju korištenja drvne mase u kojoj bi prednost imali drvoprerađivači.

    Nanjušili zaradu
    Jako Andabak, vlasnik koncerna Sunce najavio je gradnju elektrane za što je kupio dio šuma, a dio uzeo u najam od Đakovečke biskupije. U poodmakloj fazi s izgradnjom u Udini je Stjepan Hrešć, bivši vlasnik tvornice madraca Hespo. Na sjeveru Like gradit će elektranu od 6,5 MWe vrijednu do 25 milijuna eura i Nenad Porges, bivši ministar gospodarstva.
    www.poslovni.hr

    U industrijskoj zoni Tečinama u Babinoj Gredi otvoreni su radovi na izgradnji najvećega hrvatskog kogeneracijskog postrojenja na šumsku biomasu Viridas Biomass.Gradnju je otvorio predsjednik Ivo Josipović, a električna snaga projekta je 9,7 MW. Projekt je vrijedan 50 milijuna eura, što je najveća greenfield investicija u Vukovarsko-srijemskoj županiji ove godine. Nositelj projekta izgradnje kogeneracijskog pogona na biomasu je Uni Viridas iz Zagreba, čiji je osnivač tursko-nizozemska korporacija Unit Investment N.V. s 40 godina iskustva u energetici, a u svojemu projektnom portfelju posjeduje 2.000 MW elektrana, uključujući i termoelektrane i hidroelektrane na području Turske, Europe i Bliskog istoka. Proizvođač opreme i izvođač radova na pogonu je finska tvrtka MW Power OY koja će radove završiti do lipnja 2015. godine. Osim 50 milijuna eura uloženih u postrojenje, investitor će uložiti dodatnih 30 milijuna eura u izgradnju 12 hektara staklenika, hladnjače od 3.500 četvornih metara i peletirnice koja će iskorištavati 50 posto toplinske energije nastale prilikom proizvodnje električne energije u kogeneracijskom pogonu. Prema riječima načelnika općine Babina Greda Josipa Krnića, za ostalih 50 posto proizvedene toplinske energije planira se izgraditi vrelovod koji bi grijao javne i druge ustanove u selu, te plastenike kućanstava zainteresiranih za proizvodnju povrća u istima. U općini očekuju otvaranje 200 novih radnih mjesta. Sam kogeneracijski pogon proizvodit će pola godišnjih potreba za električnom energijom Vukovarsko-srijemske županije.
    vijesti.hrt.hr


    Uskoro započinje izgradnja najveće hrvatske kogeneracijske elektrane na biomasu
    Nositelj projekta, tvrtka Uni Viridas d.o.o., i izvođač projekta, tvrtka MW Power OY, potpisali su ugovor o izgradnji najveće hrvatske kogeneracijske elektrane na šumsku biomasu, električne snage 9,7 MW. Većinski vlasnik tvrtke Uni Viridas je Unit Investment N.V., tursko-belgijska kompanija sa više od 40 godina iskustva na području energetike, koja posjeduje oko 3.000 MW elektrana, uključujući termoelektrane na prirodni plin, velike hidroelektrane, te elektrane na obnovljive izvore energije na području Turske, Europe i Bliskog istoka. Finska kompanija MW Power OY među vodećim je europskim proizvođačima opreme na području biomase. Suradnja ovih kompanija najveća je zelena investicija na području Vukovarsko-srijemske županije. Ugovor su u Babinoj Gredi potpisali predsjednik uprave Uni Viridasa, Cem Sirin, i članica uprave, Sunčica Lalić, te predsjednik uprave MW Power, Jorma Lehtoviita.
    www.obnovljivi.com


    Gradi se kogeneracijsko postrojenje vrijedno 50 mil. eura
    Prema riječima Sunčice Lalić, vlasnice tuzemnog partnera Energia Solutione, radi se o pogonu kapaciteta 9,7 MW koji će biti najveći takav pogon u Hrvatskoj.Predstavnici tvrtke Uni Viridas, koja je nositelj projekta, i izvođača radova MW Power OY potpisali su danas u Babinoj Gredi sporazum o izgradnji kogeneracijskog postrojenja na šumsku biomasu koji će nositi naziv Viridas Biomass. Prema riječima Sunčice Lalić, vlasnice tuzemnog partnera Energia Solutione, radi se o pogonu kapaciteta 9,7 MW koji će biti najveći takav pogon u Hrvatskoj. Ovo je početak realizacije projekta vrijednoga 50 milijuna eura. Izgradnja pogona započinje u srpnju i nalazit će se u industrijskoj zoni Tečine. Prema planovima pogon će započeti sa radom tijekom 2015 godine, rekla je Lalić. O važnosti investicije u Babinoj Gredi govori i to da je ovo prvo direktno strano ulaganje u Hrvatsku u 2013 godini te da je to trenutno najveća greenfield investicija na području Vukovarsko – srijemske županije. Sa završetkom pogona tijekom 2016. godine započinje druga faza projekta u okviru kojega će u istoj industrijskoj zoni biti izgrađenu staklenici, peletarnica i hladnjača. Taj drugi dio projekta težak je 20 milijuna eura i on će rezultirati zapošljavanjem 100-ak nezaposlenih osoba. Partneri u projektu su napomenuli da je u pripremi projekta potpisan i 14-godišnji ugovor o otkupu električne energije sa HROTE-om kao i 14-godišnji ugovor sa Hrvatskim šumama koji će osigurati sirovine za pogon. Dvije godine smo radili na projektu i samo mi znamo s čime smo se sve suočavali tijekom realizacije. Radi svih problema u nekoliko navrata smo čak razmišljali i da odustanemo od svega. Na sreću upornost i ustrajnost svih partnera rezultirala je potpisivanjem ovoga ugovora, rekla je Lalić. Član Uprav tvrtke Erhan Ozil rekao je da je čista energija zapravo energija budućnosti te da je ova tvrtka već godinama u ovome poslu te da imaju i niz planova za dalja ulaganja na području Hrvatske. Ukupni energetski kapacitet Hrvatske iznosi 4000 MW od čega svega 150 MW dolazi iz obnovljivih izvora energije. Cilj je svakako povećati udio energetski obnovljih izvora energija. Do 2020. godine u Hrvatskoj bi svake godine trebalo ulagati 100 milijuna eura u izgradnju pogona za proizvodnju energetskih pogona koji koriste obnovljive izvore energije, rekao je Ozil. Izvođač radova i proizvođač opreme na izgradnji pogona u Babinoj Gredi je finska tvrtka MW Power OY koja je vodeći europski proizvođač opreme na području biomase.
    www.vecernji.hr


    Sunčica Lalić može dobiti sječku od Hrvatskih šuma tek kad izgradi elektranu
    Tvrtka Uni Viridas tri godine s općinskim načelnikom priprema gradnju elektrane i staklenika, a još nije uplatila novac za zemljište. Žao mi je zbog negativne medijske kampanje pokrenute nakon što je objavljeno da bivša manekenka Sunčica Lalić može sklopiti ugovor s Hrvatskim šumama o isporuci drvne sječke u idućih 14 godina uz još dvadesetak kupaca. Tako je Poslovnom dnevniku rekao Josip Krnić, općinski načelnik Babine Grede. Naime, tvrtka Uni Viridas u vlasništvu bračnog para Sunčice Lalić i Dragana Jurilja, kontroverznog poduzetnika i bivšeg partnera Vladimira Zagorca, doista u ovom nerazvijenom slavonskome mjestu namjerava graditi bioelektranu za proizvodnju električne i toplinske energije, vrijednu tridesetak milijuna eura. Uz popratne sadržaje, staklenike i hladnjaču ukupna investicija doseže i 50 milijuna eura. Glavni ulagač, koji stoji iza Uni Viridasa, zapravo je belgijsko-turski konzorcij Unit Investment, tvrdi načelnik. Krnić dodaje da se gradnja elektrane priprema već tri godine. Prema prvobitnom planu trebali su se iskoristiti geotermalni potencijali, ali kako su izvori na privatnom zemljištu, projekt koji bi također vodio Uni Viridas s partnerima pomaknut je za kasnija vremena. Sunčica Lalić, direktorica Uni Viridasa, sklopila je s općinom prije godinu i pol ugovor o namjeri gradnje elektrane i kupnje 170.000 kvadrata zemljišta uz autocestu Zagreb - Lipovac. Mještanima Babine Grede je na prezentaciji investicije obećano da će se otvoriti najmanje 200 radnih mjesta, a ulagač će za zemlju bez infrastrukture platiti oko tri milijuna kuna. Prvi zemljani radovi, obećano je tada, trebali bi početi već ovog listopada. Krnić vjeruje da se projekt polako bliži kraju iako zemljište još nije plaćeno. Lalić je uspjela ishodovati lokacijsku dozvolu i prema informaciji općine radi se na glavnom projektu. Zapravo, Lalić je ishodovala sve dokumente koje su Hrvatske šume tražile u natječaju za dodjelu sječke. S općinom je pak dogovoreno da će izlicitirani iznos za zemljište platiti čim elektrana dobije uporabnu dozvolu za rad. Krnić bezrezervno vjeruje ulagačima i boji se da nešto ne krene po zlu. U Babinoj Gredi, kaže, ljudi nemaju gdje raditi. Postoje tek dva pogona s dvadesetak zaposlenih ? minimljekara Družba i proizvodnja parketa, koju u bivšem pogonu Đure Đakovića vodi Hrast Strizivojna.Hrvatske šume sklapaju ugovore za isporuku ukupno 600.000 tona sječke tvrtkama koje su prošle natječaj. Isporuka drvne sječke počinje danom dostave uporabne dozvole, osim iznimno za potrebe probnog rada elektrane za proizvodnju električne i toplinske energije.
    www.poslovni.hr


    Odgođen početak gradnje energane na području općine Babina Greda
    U Babinoj Gredi je sredinom svibnja potpisan ugovor o gradnji najvećeg hrvatskog kogeneracijskog postrojenja na šumsku biomasu snage 9,7 MW „Viridas Biomass", što je označilo početak implementacije 50 milijuna eura vrijedne investicije. Ugovor je potpisan između nositelja projekta, tvrtke Uni Viridas d.o.o. i izvođača projekta, tvrtke MW Power OY. Nositelj projekta gradnje kogeneracijskog postrojenja na biomasu na lokaciji industrijske zone Tečine u Babinoj Gredi je društvo Uni Viridas d.o.o. iz Zagreba, čiji je većinski osnivač Unit Investment N.V., tursko-belgijska energetska korporacija koja ima više od 40 godina iskustva u području energetike te u svom projektnom portfelju posjeduje 3000 MW, uključujući termoelektrane na prirodni plin, velike hidroelektrane te obnovljive izvore energije na području Turske, Europe i Bliskog istoka. Početak gradnje postrojenja bio je najavljen za početak srpnja, no bageri u Babinu Gredu još nisu stigli. Kao razlog kašnjenja u Uni Viridasu navode proceduru oko zatvaranja financijske konstrukcije. - S obzirom na to da je projekt Uni Viridas Biomass u Babinoj Gredi prvo veliko kogeneracijsko postrojenje u Hrvatskoj, od velikog je značaja za lokalnu zajednicu kao i za nas investitore, poduzimali smo oprezne korake za vrijeme razvojne faze projekta, kao i sada, kada privodimo kraju kompletnu dokumentaciju vezanu uz zatvaranje financijske konstrukcije - pojašnjava članica Uprave Sunčica Lalić. Iako je riječ o relativno malom projektu s obzirom na veličinu ostalih ulaganja naše Grupe u Europi, ističe predsjednik Uprave Cem Sirin, glavni izazov prije početka gradnje je bila činjenica da u financiranje projekta nije involvirana ni jedna banka s hrvatskog tržišta, već inozemne banke koje su slabije upoznate s hrvatskim tržištem te je proces upoznavanja potrajao. Posebice uzevši u obzir činjenicu da, nakon posljedica svjetske ekonomske krize, banke nastupaju puno opreznije nego prije. Iako smo u vrijeme svečanog potpisa Ugovora o narudžbi opreme najavili da je financiranje projekta spremno, obrada potrebne dokumentacija za konačno zatvaranje financijske konstrukcije oduzela je više vremena nego što je planirano. Trenutno smo u završnoj fazi i ubrzano privodimo cijeli proces kraju. Vjerujemo da ćemo u rujnu započeti gradnju postrojenja, i to prvo kroz fazu zemljanih i građevinskih radova - ističe Sirin. Svjesni smo toga da je proteklo dosta vremena od početka realizacije projekta pa do sadašnjeg trenutka, kada smo pred izgradnjom. Međutim, imamo kontinuirani interes i dalje ulagati u Hrvatsku, posebice u sektor obnovljivih izvora energije, te je naš management potpuno tome posvećen - ustvrdio je.M.Lešić Omerović
    www.glas-slavonije.hr

    Gradnja kogeneracijske elektrane na biomasu BE-TO Osijek počet će u jesen 2015., pokusni rad očekuje se početkom 2017., ishođenje uporabne dozvole i primopredaja postrojenja očekuje se u proljeće 2017. godine. Stoji tako u ugovoru vrijednom 120 milijuna kuna koji su potpisali u ime HEP-a, koji je investitor, predsjednik Uprave Perica Jukić, a u ime izabranog konzorcija izvođača predsjednik Uprave Đuro Đaković Holdinga Tomislav Mazal i član Uprave nizozemske tvrtke HOST B.V. Hermanus Klein Teeselink. Sljedećeg tjedna HEP će s istim konzorcijem potpisati i ugovor za gradnju elektrane istog tipa u Sisku. Lokacija osječke elektrane je uz postojeće postrojenje termoelektrane-toplane, a kada bude završena, prije svega će biti namijenjena za isporuku tehnološke pare za industrijske potrošače. Riječ je o manjoj elektrani, istovremeno će proizvoditi električnu i toplinsku energiju, instalirane snage 2 MW elekrične energije i 10 MW toplinske snage. Godišnja proizvodnja električne energije bit će oko 16.500 MWh, tehnološke pare oko 32.400 tona, a toplinske energije za centralizirani toplinski sustav oko 53.200 MWh. Sirovina za BE-TO Osijek je šumska biomasa. Realizacijom vlastitih projekata i akvizicija HEP će kao vodeća energetska tvrtka u Hrvatskoj dati snažan doprinos ispunjenju nacionalnih ciljeva u vezi s obnovljivim izvorima energije i smanjenjem emisije stakleničkih plinova - istaknuo je Jukić. Elektrane u Osijeku i Sisku bit će ujedno i prve elektrane tog tipa u HEP grupi u statusu povlaštenog proizvođača iz obnovljivih izvora energije i kogeneracije. Za Ivana Vrdoljaka, ministra gospodarstva, koji je nazočio potpisivanju, ovaj čin ima jasnu poruku. Bilo je puno otpora da se krene u ovo, uostalom, neki nam govore da odustanemo i od drugog bloka elektrane ovdje u Osijeku, od Omble, od plina i nafte u Jadranu, od plina na kontinentu... Najlakše je ne donositi odluke i ne preuzeti rizik, no to je dugoročno najskuplje i za državu i za potrošače. Ja ću preuzeti rizik i zaštititi ekipu HEP-a u realizaciji ovakvih projekata - rekao je Vrdoljak. Uostalom, i priča oko gradnje osječke BE-TO vuče se već nekoliko godina, pa premda je bio dogovoren i financijski aranžman, upravo zbog nevoljkosti u donošenju odluke gotovo je sve propalo. "Ne možemo dopustiti da, pokraj nas, strani investitori dominiraju u gradnji elektrana na obnovljive izvore energije", rekao je Jukić, a Vrdoljak je naglasio kako očekuje da HEP postale regionalni lider i da počne potpisivati ovakve ugovore i na susjednim tržištima.
    www.glas-slavonije.hr

     

    Potpisan Ugovor o izgradnji elektrane na biomasu BE-TO Osijek
    Ministar gospodarstva Ivan Vrdoljak prisustvovao je potpisivanju Ugovora za projekt izgradnje kogeneracijske elektrane (za proizvodnju električne i toplinske energije) na biomasu BE-TO Osijek 2 MWe/10 MWt te javnom predstavljanju projekata obnovljivih izvora energije. Ugovor vrijedan 16,25 milijuna eura u ime HEP-a d.d. potpisali su predsjednik uprave Perica Jukić, a u ime konzorcija izvođača, predsjednik Uprave Đuro Đaković d.d. Tomislav Mazal i član Uprave nizozemske tvrtke HOST B.V. Hermanus Klein Teeselink. Tom je prigodom ministar Vrdoljak istaknuo kako će se ovaj projekt, kao i mnogi dosadašnji energetski projekti, realizirati u suradnji s domaćim tvrtkama, što kao posljedicu ima poticanje industrijskog razvoja i zapošljavanje te daje nužne reference za inozemna tržišta. „Razvoj obnovljivih izvora energije mora biti kompatibilan s razvojem konvencionalnih izvora energije, jer je ta sinergija izuzetno važna i nužna zbog diverzifikacije rizika proizvodnje energije i stabilnosti energetskih sustava", rekao je ministar Vrdoljak. Ministar je naglasio kako će domaćom proizvodnjom, korištenjem domaćih potencijala u obnovljivim izvorima te realizacijom ovih projekata, cijene energenata biti niže. Također, istaknuo je važnost energetskih investicija u regijama koje do sada nisu bile energetski atraktivne. Sljedećeg će tjedna HEP s istim konzorcijem potpisati i ugovor za izgradnju kogeneracijske elektrane na biomasu BE-TO Sisak 2 MWe/10 MWt, vrijednosti 18,95 milijuna eura. Ukupna vrijednost investicije iznosi više od 35 milijuna eura. Sirovina za BE-TO Osijek je šumska biomasa. Dobavu šumske biomase, u količinama i kvaliteti koje će osigurati pouzdan rad postrojenja, HEP je osigurao potpisivanjem dugogodišnjeg ugovora o dobavi drvne sječke. Izgradnja BE-TO Osijek započet će u jesen 2015., a pokusni rad početkom 2017. godine. Ishođenje uporabne dozvole i primopredaja postrojenja očekuje se u proljeće 2017. godine. Elektrane u Osijeku i Sisku električnu će energiju proizvoditi u statusu povlaštenog proizvođača u skladu s Tarifnim sustavom za proizvodnju električne energije iz obnovljivih izvora energije i kogeneracije. To će biti prva kogeneracijska postrojenja na šumsku biomasu u proizvodnom portfelju HEP grupe i ujedno prve elektrane ovog tipa u HEP grupi u statusu povlaštenog proizvođača iz obnovljivih izvora energije i kogeneracije.
    www.mingo.hr
    Britanska firma je nedavno otkrila kako njihov jednostavni izum može osvijetliti domaćinstva preko milijardu i pol ljudi koji žive ispod granice siromaštva. GravityLight je iznimno jednostavna i jeftina naprava koja stvara svjetlost i struju s generatorom koji se okreće uz pomoć gravitacije.Oko milijardu i pol ljudi diljem svijeta još uvijek koristi petrolejske lampe jer nisu u stanju platiti električne instalacije i opskrbu. Siromašna domaćinstva uglavnom potroše 10% mjesečne zarade na petrolej što, po podacima Svjetske banke, naftnom lobiju godišnje donese oko 36 milijardi dolara.Poznato nam je da su pokušaji elektrifikacije Trećeg svijeta uz pomoć obnovljivih izvora, neslavno završili zbog ogromnog utjecaja koje imaju energetski lobiji fokusirani na naftu, ugljen i nuklearnu energiju, a najbolji patenti za solarne panele i vjetroelektrane su toliko skupi da najsiromašnije zemlje svijeta ne mogu isplatiti tolike sume novca kako bi svojim građanima osigurali sigurnu i stalnu opskrbu električnom energijom.Brojnim nesvakidašnjim idejama najsiromašniji ljudi svijeta su pokušali osvijetliti svoje domove, neki su čak uspjeli složiti takozvane „mikro mreže" koje su se opskrbljivale strujom iz starih auto-akumulatora koji se pune prastarim sporohodnim motorima, pa ipak većina populacije nerazvijenih zemalja svijeta još uvijek ovisi o petrolejkama i otvorenoj vatri kao jedinom izvoru svjetlosti po noći.Petrolejske lampe godišnje skrive nekoliko desetaka smrtnih slučajeva, paleža i trovanja dimom, a 780 milijuna žena i djece svakoga dana, zbog otvorene vatre u domovima, inhalira količinu dima jednaku onoj koju proizvedu dvije kutije cigareta.Stoga i ne čudi podatak da 60% žena iz nerazvijenih zemalja koje su umrle od raka pluća, nikada nisu zapalile niti jednu jedinu cigaretu, ali su se konstantno trovale s dimom iz otvorene vatre i petrolejske slabe kvalitete.Dim petrolejskih lampi također stvara očne infekcije i kataraktu, dok samo u Indiji zbog petrolejki bude ozbiljno opečeno preko 2,5 milijuna ljudi.Zbog ovakvih problema Deciwatt.org je pokrenuo proizvodnju GravityLighta koji svojom cijenom i pogonom može osigurati osnovne potrebe osvjetljavanja i punjenja baterija.Martin Riddiford i Jim Reeves su smislili način s kojim se gravitacija iskorištava kako bi povlačila teret od pogonske trake generatora koji proizvodi struju. Iako GravityLight ima autonomiju od 30 minuta, njegov generator i/ili led lampa i te kako može pomoći ljudima koji nemaju ni jedan drugi izvor svjetlosti ili struje.Tri sekunde pomaka tega od 10 kila na GravityLightu osigurava pola sata svjetlosti. Sama lampa dolazi u kompletu s vrećom koja može nositi 10-tak kila pijeska, kamenja ili tla kako bi se osigurala težina potrebna za pomicanje rupičaste trake koja pogoni maleni tihi generator. Rotor generatora se okreće brzinom od 1000 okretaja u minutu što osigurava dovoljno energije za LED lampu koja sjaji nešto jače od većine petrolejki. Nakon što teg dosegne pod, ponovno se vraća na najveću visinu i proces stvaranja se nastavlja.Riddiford je godinama razmišljao o načinu kako napraviti efikasnu i jeftinu lampu koja bi mogla efikasno zadovoljiti dobrotvorne organizacije, istraživače, ali i službe spašavanja pa čak vojsku i policiju u slučaju da su svi ostali izvori energije i svjetlosti budu nedostupni. Ovaj izumitelj je dugo razmišljao kako upregnuti ljudsku snagu za stvaranje energije, ali je jednog dana shvatio da bi klatno ili efikasan teg mogli poslužiti kao alternativa radu ljudskih mišića.Prvi prototip je izgledao poprilično nezgrapno i ogromno, pogonski kotač generatora je bio od bicikla, samo svjetlo je bila LED lampica s bicikla, no nakon nekoliko godina eksperimentiranja, minijaturizacije i korištenja najnovije tehnologije, stvorena je malena i otporna verzija koja svojom efikasnošću i malom cijenom nadilazi prvotne planove.GravityLight će početkom 2013., krenuti na prve praktične probe diljem Amerike, Azije, Srednjeg Istoka i Latinske Amerike. Prodajna cijena od pet dolara je zadovoljila brojne dobrotvorne organizacije koje pomažu ljudima u nerazvijenim zemljama, a u slučaju da korisnici budu zadovoljni s ovim modelom, Riddiford i njegov tim će napraviti snažniju verziju naprave koja će biti namijenjena kamperistima i službama spašavanja. Također smatraju da će u budućnosti stvoriti i punjač mobilnih telefona čiji će generator pogoniti sila teže.Deciwatt.org ne staje samo na ovim planovima, smatraju kako inovacijama nema kraja, naime njihov krajnji cilj je stvaranje jeftine naprave koja će omogućavati brzi Internet bilo gdje u svijetu, a sam uređaj će svoju energetsku autonomnost dobivati na već poznati način – „iskorištavanjem" sile teže s tegovima i pogonskim trakama.
    matrixworldhr.com
    Skupljate li petrolejke, svijeće, raznorazne baterijske lampe jer nikad ne znate kad će nestati struje? Bojite li se mraka, treba vam efikasno alternativno sredstvo za rasvjetu i punjenje malih elektroničkih aparata, tada imamo savršeno rješenje za vas, riječ je o SALt lampama i punjačima koji „rade" na malo vode i soli. Do sada smo imali priliku predstaviti brojne izume koji prkose bezobraznom naftno-nuklearnom-energetskom lobiju, pokazali smo vam kako izgledaju lampe koje rade na bazi algi koje se hrane ugljik-dioksidom, gravitacijske lampe, te solarne lampe i punjače koji za male novce mogu zadovoljiti osnovne potrebe za električnom energijom u slučaju nužde. Upoznali smo vas čak i s generatorom koji radi na urin, a saznali smo i detalje o načinu rada urinskih baterija. Iako su pomaci u jednostavnim alternativnim izvorima energije majušni i u pravilu rijetko uspiju naći veće tržište, važno je znati da postoje ljudi koji žele promjene na bolje. Nevjerojatan je podatak da danas u XXI. vijeku milijardu ljudi nema električne struje niti je može platiti. Pa ipak rješenja ima. Filipinski dvojac je došao na ideju kako bezopasno osvijetliti kuće ili napuniti male električne i elektroničke uređaje uz pomoć tehnologije koja je nazvana: Sustainable Alternative Lighting – SALt (Održivo alternativno osvjetljenje), koje pruža struju i osvjetljenje punih osam sati s jednim punjenjem, točnije čašom vode i dvije jušne žlice soli. Tim SALta je svoju tehnologiju bazirao na tipičnom salinitetu mora, ako živite u blizini mora ili oceana, tada vam ništa drugo nije potrebno kako biste imali jeftin alternativni izvor energije. SALt led lampa i punjač može raditi neprekidno šest mjeseci s time da svakih osam sati dodate čašu mora ili vodu s kuhinjskom solju. Sama lampa je ekološka bez opasnih i toksičnih dodataka, a komponente su napravljene tako da ne mogu izazvati požar ili trovanje. Jezgra same lampe-punjača je galvanska ćelija koja stvara elektrolite iz jednostavnih otopina soli. Dakle cijeli proces proizvodnje struje i svjetlosti je siguran i bezopasan. Dizajneri SALta su poklonili svoje lampe velikom broju domorodaca po filipinskim otocima na kojima nema struje, na takav način žele doći do direktnih podataka kako se proizvod ponaša stalnim korištenjem u prirodi, na otvorenom i u slučajevima velike vlage po brodicama, splavima i u tropskim šumama. SALt lampa bi na tržište trebala dospjeti 2016. godine, a u paketu će biti i USB kabel s kojim ćete moći napajati elektroničke uređaje.
    matrixworldhr.com
     

    Ruralne zajednice na Filipinima uskoro će svijeće i svjetiljke na baterije zamijeniti ekološkom alternativom koja radi na slanu vodu.
    The Sustainable Alternative Lighting Project, poznat i kao SALt, odgovoran za razvoj ove revolucionarne svjetiljke, odlučio je osigurati najpotrebitijim zajednicama na Filipinima alat kojim će moći na siguran i ekološki prihvatljiv način zamijeniti dosadašnje metode noćne rasvjete. Siromašni građani Filipina trenutno za rasvjetu koriste parafinske svijeće ili baterijske svjetiljke, što dovodi do čestih požara ili velikog udara na kućni budžet zbog skupih baterija. Svjetiljka SALt koristi jednostavnu otopinu čaše vode sa dvije žličice soli kako bi se osiguralo i do 8 sati svjetla. Umjesto otopine moguće je koristiti i morsku vodu. Elektrode u uređaju mogu trajati i do godinu dana, ovisno o tome koliko često i dugo se koriste, a proizvodni proces ima vrlo niski CO2 otisak. Budući da su Filipini siromašna zemlja koju često pogađaju prirodne katastrofe pozitivni efekti primjene SALt svjetiljke višestruki su. Uz osiguravanje izvora svjetlosti, ova svjetiljka u mogućnosti je i napuniti mobilni telefon i druge USB uređaje.
    Portal croenergo.eu
    Njemačka odlučila sahraniti dominaciju naftonosnih gospodara. Ovoga puta, izumitelj automobila koji ne koristi benzin ili naftu još nije netragom nestao ili poginuo pod nerazjašnjenim okolnostima, kao svi prije njega. Ovog puta je on svoj izum iznio javnosti. Još od početka 20. stoljeća, naftni karteli, koje kontroliraju revizori, maltretiraju i ušutkavaju izumitelje alternativne energije koji predstavljaju prijetnju po naftne kartele. Jedan od najvećih izumitelja alternativne energije koji je ušutkan bio je Nikola Tesla, piše gizmag.com, a prenosi portal Novi svjetski poredak. Za razliku od tradicionalnih automobila koje pokreće benzin, Quant e­Sportlimousine radi pomoću sustava protočnih baterija koji je osmislio NanoFlowcell i koji može doseći nevjerojatnih 920 konjskih snaga (680 kilovata). Električni automobil Quant e­Sportlimousine koji je prvi puta predstavljen na ovogodišnjem salonu automobila u Ženevi ovih je dana dobio odobrenje za testiranje na cestama Europe! Ovo futurističko sportsko vozilo dolazi iz Lihtenštajna, a njegova posebnost je što radi na gorive ćelije pogonjene gorivom od morske vode te se od sada može u potpunosti legalno voziti na cestama u Njemačkoj. Prema tvrtki Nanoflowcell, proizvođaču automobila, brzina od 100 km/h dostiže se već za 2.8 sekundi, dok je ukupni domet vozila zapanjujućih 600 kilometara, a najveća brzina kojom se može kretati je 350 km/h. Quant e­Sportlimousine napravila je njemačka tvrtka Quant. Kao što smo ranije spomenuli, Quant e­Sportlimousine prvi puta je predstavljen u Ženevi kada je dočekan sa velikim skepticizmom, no nedavnim odobrenjem za vožnju na javnim cestama ponovno se probudio interes za vozila na morsku vodu. Sigurno se pitate kako sve to radi? Elektrokemijska reakcija nastala spajanjem dvaju tekućina i metalnih soli koje imaju funkciju elektrolita šalje se u gorivu ćeliju gdje se počinje stvarati električna energija koja se pohranjuje u superkondenzatore i šalje u četiri električna motora ove jurilice. Tehnologija protočne baterije postoji već desetljećima, ali su izvjesni proizvođači automobila tek nedavno dobili dozvolu da počnu s proizvodnjom automobila koji koriste tu tehnologiju. Ovaj tip alternativne energetske tehnologije će na kraju prevladati automobile koji idu na benzin, zato što je tehnologija protočne baterije mnogo učinkovitija i čistija od benzina. Učinkovitost ovog sustava dostiže skoro 80%, za razliku od benzinskog motora koja je oko 25% (Wikipedia), pošto automobil jedva da posjeduje pokretne dijelove, a proizvedeni gubici topline su beznačajni u odnosu na automobile koje pokreću litij ionske baterije. Ove nove vrste alternativne energetske tehnologije ublažit će "energetsku krizu" i povesti nas u novo doba u kojem možemo živjeti bez razmišljanja o tome da li nam je dostupna jeftina i čista energija. The Mind Unleashed je napisao: "Auto pokreće sustav protočne baterije, koji predstavlja dio NanoFlowcell tehnologije. Sustav radi na sličan način kao hidrogenska baterija, osim što se za čuvanje struje koristi slana voda.". Nunzio La Vecchia iz Nanoflowcella javlja: "Pretvaranje prototipa u vozilo za masovnu proizvodnju veliki je izazov. Sigurni smo da ćemo uspjeti u ovoj misiji sa već potvrđenim i budućim partnerima. Iznimno smo ponosni na činjenicu da je ovako mala tvrtka razvila vizionarsku tehnologiju koju može primijeniti u praksi. No ovo je samo početak našeg putovanja.". Iz Nanoflowcella su javili kako su ušli u partnerstvo sa Bosch Engineeringom s kojim će zajednički raditi na razvoju tehnologije te najavljuju predstavljanje barem četiri nova prototipa u bliskoj budućnosti.
    Autor: © Portal croenergo.eu
     

    Automobil na 'morsku vodu' od 912 KS korak bliže proizvodnji
    Jedan od bizarnijih koncepata minulog autosalona u Ženevi, Quant e-Sportlimousine, dobio je TÜV-ovo odobrenje za testiranje na europskim prometnicama. Ovaj nesvakidašnji automobil nije neobičan samo zbog takozvanih gullwing vrata, već ponajprije pogonskog sklopa koji čine takozvane protočne baterije. Riječ je o tehnologiji koja, barem na papiru, višestruko nadmašuje trenutne sposobnosti litij-ionskih baterijskih sklopova koji se koriste u automobilskoj industriji. Quantova - Nanocell - koristi nedefiniranu mješavinu elektrolitima obogaćene slane vode smještene u dva različita spremnika između kojih se nalazi membrana. Pumpanjem elektrolita kroz reaktor s elektrodama stvara se električna energija koje navodno ima dovoljno da četiri elektromotora istisnu čak 912 KS i 2.900 Nm okretnog momenta!Kao da ovo nije dovoljno da nam se zavrti u glavi, Qant navodi podatak o autonomiji od čak 600 km u kombiniranom ciklusu. Pritom e-Sportlimousine ne bi zahtijevao punjenje putem standardne 220-voltne utičnice, već bi se na specijalnim crpkama elektrolitna tekućina samo zamijenila novom, dok bi se istrošena ponovno 'napunila' za kasniju upotrebu u drugom vozilu. Njemački proizvođač deklarira ubrzanje s mjesta do 100 km/h za 2,8 sekundi te maksimalnu brzinu od 350 km/h. Iako sve ovo zvuči malo previše znanstveno-fantastično u vremenima kada tek Teslin model S uspijeva prevaliti više od 300 km na električnu energiju, toplo se nadamo da neće sve ostati samo mrtvo slovo na papiru. Početak prototipnog testiranja, zato, korak je u pravom smjeru.
    www.tportal.hr


    Auto na slanu vodu može na europske ceste
    Auto koji za napajanje koristi protočnu ćeliju s elektrolitom (Electrolyte Flow Cell Power System) dobio je dozvolu za vožnju europskim cestama. Auto se zove Quant e-Sportlimousine, a javnosti je predstavljen na Ženevskom salonu 2014. Ne samo da taj auto ide na slanu vodu, nego se tvrdi da mu je maksimalna snaga 920 KS-a (680 kW), da od 0 do 100 km/h dođe za 2,8 sekundi te da mu je krajnja brzina 350 km/h. "Drago nam je što kao pioniri možemo na javnim cestama predstaviti automobil pokretan tehnologijom protočnih ćelija, koji ne samo da ima vrhunske prefromanse, nego i nula štetnih emisija. Projektiran je za maksimalne brzine preko 350 km/h, 0-100 ubrzanje je 2,8 sekundi, okretni moment mu je četiri puta 2900 Nm, a doseg više od 600 kilometara", kaže Nunzio La Vecchia, vizionar koji stoji iza razvoja ovog sportskog automobila. Nakon što su ga temeljito pregledali, u njemačkom TÜV Süd u Münchenu izdali su registraciju tako da tvrtka sada može testirati automobil, na cestama, ne samo u Njemačkoj, nego i u čitavoj Europi, s obzirom da kreće u serijsku proizvodnju. Protočni sustav koji napaja četiri motora Quant e-Sportlimousinea razvija elektricitet iz elektrokemijske reakcije koju stvaraju dvije elektrolitske otopine. Taj se electricitet prosljeđuje u superkondenzatore gdje se pohranjuje i distribuira. La Vecchia je u intervjuu naveo prednosti NanoFlowercell sustava; "Gustoća snage kod nanoFLOWCELL® je 600 W po kilogramu ili po litri i veća je od bilo kojeg usporedivog sustava; pet puta veća, da budem precizan. To znači da s našim sustavom možete voziti pet puta dalje nego što možete s konvencionalnim sustavima baterija, uključujući i najsofisticiranjije litij-ionske baterije. Sustav je također iznimno siguran za upotrebu i ekološki je neškodljiv. Ono što je najvažnije, zato jer gotovo da i nema pokretnih dijelova i proizvodi zanemariv višak topline, ima učinkovitost veću od 80%. Nikada nije postojalo ništa poput ovog". Iako se nadamo da će tvrtka NanoFlowcell tehnologiju koristiti i izvan superautomobila, primijenjujući je i u pristupačnijim automobilima, pravi potencijal ove tehnologije juri daleko izvan ceste. "Imamo velike planove, ne samo u automobilskoj industriji", kaže prof. Jens-Peter Ellermann, predsjednik Uprave NanoFlowcell AG-a. "Potencijal NanoFlowcell-a je mnogo veći, osobito u pogledu kućnih energetskih sustava, kao i pomorskog, željezničkog i zračnog prometa. NanoFlowcell nudi široki raspon primjena kao održivi, jeftini i ekološki prihvatljiv izvor energije".
    svejed.com

     

    Zaboravite na benzin i dizel: Uskoro ćete voziti automobil na slanu vodu

    Evropskim putevima će konačno početi da idu vozila koja ne koriste benzin ili naftu, već slanu vodu. Nedavno je najavljeno da je Quant e-Sportlimousine, auto koji ide na slanu vodu, odobren za upotrebu na evropskim putevima. On radi pomoću sistema protočnih baterija koji je osmislio NanoFlowcell i koji može da dostigne neverovatnih 920 konjskih snaga (680 kilovata). Auto koji je napravila nemačka kompanija Quant može da dostigne brzinu od 100 km/h za 2,8 sekundi, a najveća brzina kojom može da se kreće je 350 km/h. Auto pokreće sistem protočne baterije, koji predstavlja deo NanoFlowcell tehnologije. Sistem radi na sličan način kao hidrogenska baterija, osim što se za čuvanje struje koristi slana voda. Dve tečnosti sa metalnim solima koje se ponašaju kao elektroliti, kombinuju se tako da nastane elektrohemijska reakcija. Nakon toga, električni motori koriste ovu reakciju da bi stvarali struju, koja se zatim skladišti i raspodeljuje pomoću kondenzatora. Efikasnost ovog sistema dostiže skoro 80 odsto, pošto automobil jedva da poseduje pokretne delove, a proizvedeni gubici toplote su beznačajni u odnosu na automobile koje pokreću litijum-jonske baterije – kažu u ovoj kompaniji.
    bl-portal.com

    Toyota je s hibridnom tehnologijom od pojave prve generacije Priusa 1997. godine predvodnica u alternativnim pogonskim sklopovima u autoindustriji. U 17 godina prodala je više od 6 milijuna hibrida, a u posljednjih nekoliko godina - koliko se njihov HSD (hybrid sinergy drive, spoj elektromotora i benzinskog motora) ugrađuje u sve više modela - potražnja rapidno raste. Pa i u Hrvatskoj zbog izdašnih državnih poticaja na kupnju takvih vozila. Ali, tehnologija ide dalje, pa je prošlog tjedna u Europu stigao novi Toyotin model na alternativna goriva – Mirai - kojeg pokreću vodikove gorive ćelije. Od rujna će se moći kupiti u Velikoj Britaniji, Njemačkoj i još nekim zapadnoeuropskim državama, a kad će doći u naše prodajne salone još nije poznato. Cijena je paprena, u Njemačkoj će stajati 78.540 eura. Mirai je limuzina duga 489 cm, a krasi ju osebujan futuristički dizajn. Pokreće ju električni motor snage 154 KS i s 335 Nm okretnog momenta dostupnog od samog starta. Performanse su usporedive s onima automobila iste snage na konvencionalni pogon. Mirai koristi TFCS, fuziju tehnologije gorivih ćelija i hibridne tehnologije. Sustav omogućuje veću energetsku učinkovitost od motora s unutarnjim sagorijevanjem, iznimne ekološke performance bez emisija CO2 ili drugih štetnih tvari tijekom vožnje i istu razinu autonomije poput vozila s benzinskim motorom. Vrijeme punjenja vodikom iznosi oko tri minute. Sustav koristi dijelove razvijene u Toyoti, kao što su sklop gorivih ćelija, konvertor i spremnik vodika pod visokim tlakom. Ali, za razliku od benzinskih i dizelskih motora, Mirai iza sebe umjesto ispušnih plinova koji zagađuju atmosferu izbacuje vodenu paru. Njegova prednost u odnosu na električne automobile koji energiju crpe iz baterija jest što se Mirai može napuniti za svega tri minute, ali tu je i jedan veliki problem - punionica baš i nema. Primjerice, u cijeloj Njemačkoj ih je samo 16. Dijelom je i zbog toga ovaj automobil dobio ime Mirai, što na japanskom znači budućnost.
    www.vecernji.hr
     

    Europa je dočekala novu Toyotu Mirai, prvi u svijetu serijski automobil pogonjen vodikovim ćelijama
    Bilo je to ljeto 2000. godine. Svijet je s lakoćom preživio Milenijski bug, Kylie Minogue sa svojom pjesmom "Spinning Around" zasjela je na vrh britanskih top lista, a Google je upravo objavio prvih 10 stranojezičnih verzija najpoznatije svjetske tražilice Google.com – na francuskom, njemačkom, talijanskom, švedskom, finskom, španjolskom, portugalskom, nizozemskom, norveškom i danskom. S druge strane, u Rotterdam je pristigao prvi serijski primjerak hibridne Toyote Prius, spreman za prodaju na Starom kontinentu. Prius znači "ići ispred" – što je savršeno označilo novu eru u električnoj mobilnosti. Danas, prvi serijski primjerak Toyote Mirai – što na japanskom jeziku stoji za "budućnost" – pristigao je u izdanju za europsko tržište, te, kao i njegov tehnološki prethodnik, ovdje je kako bi prvi napravio sljedeći korak u još čišćoj mobilnosti, koristeći vodik kao gorivo i pri tome emitirajući ništa više od obične vodene pare. Prvih pet primjeraka Toyote Mirai iskrcano je s broda u Bristolu (Ujedinjeno Kraljevstvo) i Zeebruggeu (Belgija), s preciznim datumom dolaska na europsko tlo 8. i 10. kolovoza. "Ovime započinje nova era u nikad čišćoj mobilnosti – zaista prekretnica u povijesti automobilske industrije. S novim modelom Mirai, Toyota radi na donošenju čišće, sigurnije i još ugodnije mobilnosti za narednih 100 godina, zahvaljujući tehnologiji vodikovih ćelija. Izuzetno se veselimo prvim isporukama nove Toyote Mirai od rujna, kako bismo vidjeli prve naznake budućnosti na europskim cestama. Kao što je bio slučaj s Priusom prije 15 godina, ponosni smo na lansiranje još jedne revolucionarne inovacije na europskom tlu", rekao je Karl Schlicht, izvršni potpredsjednik Toyote Motor Europe. Toyota Mirai je prvi u svijetu serijski automobil pogonjen vodikovim ćelijama. Nakon prvog javnog europskog predstavljanja u ožujku na Ženevskom salonu automobila, današnji dan označava dolazak prvih serijskih primjeraka na europsko tlo. Već dostupan u prodaji na japanskom tržištu, još od prošlog prosinca, Toyota Mirai će se službeno pronaći u prodaji od rujna, na engleskom, danskom i njemačkom tržištu. S novim modelom Mirai, Toyota je na samome vrhu napretka tehnologije vodikovih ćelija, prvenstveno zahvaljujući iznimnim inženjerskim sposobnostima te velikom iskustvu i znanju u hibridnoj tehnologiji. Mirai će uvelike pridonijeti osvještavanju, podizanju znanja i prihvaćanju tehnologije vodikovih ćelija, kao i promicanju daljnjeg razvitka infrastrukturne mreže vodikovih punionica. Također će pomoći u razumijevanju korisničkog iskustva s novom naprednom tehnologijom, s iskonskim pionirima koji žele biti pokretači novog vodikovog pokreta. Mirai koristi revolucionarnu tehnologiju Toyota Fuel Cell System (TFCS) – Toyotin pogonski sustav vodikovih ćelija – koja u najboljem izdanju kombinira naprednu tehnologiju vodikovih ćelija i provjerenu hibridnu tehnologiju, a ujedno uključuje samostalno razvijeni sklop vodikovih ćelija i visokotlačnih spremnika vodika. Koristeći vodik kao gorivo za generiranje električne energije, Mirai postiže superiorne ekološke performanse bez i najmanjeg emitiranja CO2 ili ostalih zagađivača tijekom vožnje, uz zadržavanje iste autonomije i jednostavnosti korištenja kao kod automobila s benzinskim motorom, te s velikim dometom i vremenom punjenja visokotlačnih vodikovih spremnika kroz 3 do 5 minuta.
    www.croenergo.eu
    Idilična slika hrvatskih otoka, koju većina Hrvata ima preko turizma, vidljivo izgubi sjaj kad razgovor krene o svakodnevnom ili gospodarskom životu tog drugog po veličini sredozemnog arhipelaga. "Još nekoliko tjedana turističke sezone pa nam slijedi 'klasika': otoci će se zaboraviti do sljedećeg ljeta", tako je najkraće ocijenio položaj otoka u hrvatskoj javnosti predsjednik Otočnog sabora Denis Barić iz Velog Iža.

    Otočje čini ukupno 1.246 otočnih jedinca, među kojima je 79 otoka, 525 otočića i 642 hridi i grebena. Pedesetak otoka je naseljeno s ukupno 125.082 stanovnika u 240 otočkih naselja te 51 otočkom gradu i općini.

    Iako otoci čine svega 5,8 posto površine hrvatskog teritorija, određuju ukupno 37 posto područja Hrvatske, i to zorno pokazuje koliko oni donose Hrvatskoj, naglašava emeritus Ekonomskog instituta u Zagrebu Nenad Starc, koji je veliki dio svoje karijere posvetio nisologiji - interdisciplinarnim otočnim studijima.

    2013. država je u razvoj otoka uložila 1,41 milijardi kuna proračunskih sredstava i sredstava pravnih osoba

    Hrvatska politika deklarativno uvažava otoke, što potvrđuje usvajanje Nacionalnog programa razvoja otoka, ali je taj program 1977., po usvajanju u Saboru RH, odložen na policu kao 220 drugih nacionalnih strateških dokumenata donešenih od osamostaljenja do danas. To pokazuje da država nema intelektualni kapacitet za njegovo pokretanje, kaže Starc, jedan od kreatora Nacionalnog programa.

    Priznaje da se tom prilikom pogriješilo jer nije napravljena institucionalna analizu koja bi pokazala da tijela vlasti ne mogu provesti Nacionalni program. No, još je veći problem što država razmišlja "kontinentalno" i odlučuje odozgo za otoke, te što su jedinice lokalne uprave do te mjere usitnjene da značajan broj njih nije u stanju financirati svoje potrebe.

    U takvoj situaciji otočke se vlasti gotovo za sve okreću državi. Uspješan (grado)načelnik nije onaj koji je upućen da koristi vlastite potencijale, nego onaj koji najviše novca donese iz Zagreba, dodaje Starc.

    Službeno izviješće o otocima Ministarstva regionalnog razvoja i fondova Europske unije za 2013. kaže da sektor za otoke pridaje maksimalnu važnost otočnom održivom razvoju kroz financiranje mnogobrojnih mjera.

    Pregledna analiza mjera otočne razvojne politike, od njenog instaliranja 1995. godine do danas, kaže se u izviješću, ukazuje da su ulaganja u komunalnu i socijalnu infrastrukturu te brojna ostala ulaganja na otocima imala pozitivan učinak na razvitak otoka, te da su razvile otoke iznad nacionalnog prosjeka po indeksu razvijenosti.

    Godine 2013. država je u razvoj otoka uložila 1,41 milijardi kuna proračunskih sredstava i sredstava pravnih osoba, od čega su 1,05 milijardi kuna bespovratna sredstva, a 361 milijun kuna ulaganja u obliku kreditiranja, kaže se u izviješću.

    Naviše je uloženo u prometnu povezanost otoka s kopnom i otoka međusobno, 364 milijuna kuna; zatim u komunalnu infrastrukturu na otocima 218 milijuna kuna; prometnu infrastrukturu 161 milijun kuna; u energetiku 66 milijuna kuna itd.

    S druge strane, u obrazovanje i kulturu na hrvatskim otocima uloženo je po 23 milijuna kuna, međutim kroz programe nadležnog Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta samo 700.000 kuna. U turizam je te godine uloženo oko 20 milijuna, a u zdravstvo 2,3 milijuna kuna.

    Stručnjaci upozoravaju na tijesnu uvjetovanost održivosti, sudjelovanja otočana u odlučivanju i razvoja otoka

    Komentirajući te podatke, Starc kaže da se na razvoj otoka gleda s kontinenta i "poratno"; kroz ulaganja u infrastrukturu i sve ono što je povezano s građevinskom operativom. Međutim, po njemu, važna je "superstruktura", prije svega zdravstvo i školstvo.

    Pratio sam dugo godina razvoj otoka, i najvažniji kriterij za održivost malog otoka jest da ima osnovnu školu s dovoljo učenika u svim razredima, koja će korektno obavljati svoju funkciju. Jer, kad mali otočan mora otići s otoka na obavezno školovanje, koliko god bio idiličan obiteljski život na otoku, i obitelj će za njim, pojašnjava Starc.

    S time se slaže i Barić koji napominje da se prava razvijenost otoka vidi po broju liječnika i učitelja, a ne po indeksu razvijenosti koji koristi država.

    Stručnjaci upozoravaju na tijesnu uvjetovanost održivosti, sudjelovanja otočana u odlučivanju i razvoja otoka. Otočani su uvijek težili održivom razvoju jer su bili svjesni svoje izoliranosti, ograničenih mogućnosti i odgovornosti, kaže Starc i upućuje na stoljećima stare propise koji su ograničavali broj grla stoke koji neka obitelj može imati, zabranjivali gradnju uz obalu, uređivali zajedničko korištenje lokava, itd.

    Sustav održivosti narušava se kad otokom počnu upravljati došljaci, i zato je danas štetno što se politike o otocima stvaraju na kopnu, ističe Starc.

    Barić to potvrđuje vlastitim iskustvom: "Ministarstvo i danas daje projekte priobalnim županijama, ali ne pita nas lokalne zajednice niti sluša one koje to boli".

    Stoga je Otočni sabor objavio proglas Vladi u kome kaže da otočani ne žele da se od hrvatskih otoka rade rezervati i da se otočanima uskraćuje mogućnost odlučivanja.

    U nadležnim resorima nije moguće dobiti podatke koji bi pokazali udio otoka u hrvatskom turizmu

    Unatoč razmjerno velikim ulaganjima, često se ne vide njihovi efekti. Barić upozorava da je život na otocima skuplji 20-30 posto od onoga na kopnu.

    Doprema vode vodonoscima ograničena je na prvih 40 kubičnih metara po prikladnoj cijeni, nakon čega košta oko 150 kuna po kubiku. Otočko gospodarstvo i dalje je u neravnopravnom položaju. Prijevoz robe proizvedene na otocima ponekad stoji kao i njezina proizvodnja, kaže predsjednik Otočnog sabora i dodaje da se proizvodnja na otocima stimulira uglavnom simbolično.

    Najistaknutija otočka grana, turizam, također je u neravnopravnom položaju. Smještajni kapaciteti gube konkurentnost jer za neke otoke mjesec i pol dana ranije morate rezervirati prijevoz trajektom. Uza sve to, opskrba vodom ovisi o onima na kopnu, što je ljetos teško iskusio Hvar, kad mu je Makarska usred sezone isključila vodu, dodaje Barić.

    U nadležnim resorima nije moguće dobiti podatke koji bi pokazali udio otoka u hrvatskom turizmu. Iz Hrvatske turističke zajednice nije bilo nikog na raspolaganju novinarima, a iz Ministarstva turizma su dali podatke samo za Primorsko–goransku županiju. Od ukupnog broja noćenja u toj županiji tijekom 2014., čak 67,1 posto je ostvareno na otocima Krku, Rabu, Lošinju i Cresu.

    Za podatke o ostalim većim i značajnijim otocima možete se obratiti direktno turističkim zajednicama otoka, rekli su nam iz Ministarstva turizma.

    Potezi koje vuče država prema otocima ponekad nisu razumljivi. Premda država najviše ulaže u prometnu povezanost otoka, ukidanje obalnih linija potire te efekte.

    Obrazloženje da za tim linijama nema potražnje je skandalozno. To ne samo da nije u skladu s otočnom politikom, nego je i obrtanje svih razvojnih funkcija. Na otoku treba stvarati potrebe za linijama, a ne ukidati linije, poručuje Starc.

    Dobar gospodarski temelj za otoke jest uravnoteženost poljoprivrede, industrije i turizma

    Sociologinje Željka Tonković sa Sveučilišta u Zadru i Jelena Zlatar s Instituta za društvena istraživanja u Zagrebu istraživale su model održivog razvoja otočnih zajednica na Braču i pronašle tri karakteristična primjera.

    Općina Postira, koja se kao i druge suočila sa svim problemima tipičnim za otoke - depopulacijom, napuštanjem tradicijskih aktivnosti, deindustrijalizacijom i masovnim turizmom – predstavlja pozitivan primjer održivosti na otocima jer uravnotežuje ključne dimenzije održivosti: proizvodnju, tradiciju odnosno identitet, i očuvanje prirode.

    Gospodarsku sliku Postire, koja počiva uglavnom na lokalnim inicijativama, karakterizira riblja industrija koja zapošljava 300 ljudi i svoje proizvode izvozi, turizam koji ostvaruje oko 13 tisuća noćenja, uglavnom u obiteljskom smještaju, te poljoprivreda koja s 400 tisuća stabala maslina proizvode desetinu hrvatskog maslinovog ulja. Nezaposlenost u općini Postira iznosi svega sedam posto.

    S druge strane, primjer Povalja karakterizira očuvanje okoliša i tradicijskog identiteta, ali i ekonomska stagnacija. Glavni problemi Povlja leže u nepostojanju turističkih sadržaja, financijskim preprekama, slabom planiranju turizma i neaktivnosti turističke zajednice, te nedostatku konkretne lokalne inicijative koja bi pokrenula razvoj, ističu sociologinje.

    Treći primjer je poznato odredište Bol koji se odlučio za masovni turizam, u kome je prirodni okoliš u velikoj mjeri narušen, što prati i gubljenje lokalnog identiteta, kaže se u istraživanju.

    Iz navedenih primjera sociologinje Zlatar i Tonković zaključuju da je dobar gospodarski temelj za otoke uravnoteženost poljoprivrede, industrije i turizma. Održivi razvoj zahtijeva kontinuiranu brigu svih aktera i usklađivanje lokalnih i državnih inicijativa. Pri tome, iznimno je važno jačati lokalnu zajednicu i educirati stanovništvo za razvoj odgovornog turizma, ističu.

    Njihove zaključke potvrđuju i drugi pozitivni primjeri, najviše vezani za Kvarnerske otoke, posebno Krk, koji je postao prvi hrvatski energetski neovisan otok, te Lošinj, koji je prije dvije godine za održivi razvoj turizma dobio svjetsko priznanje.

    Autor/Izvor: © Portal croenergo.eu
    Informacija da Austrija uvodi porez na postrojenja solarne energije uzdrmala je brojne vlasnike solara u Hrvatskoj. Iako je svima bila dostupna i besplatna, sunčeva energija više neće biti tako jeftina unatoč sveprisutnom trendu iskorištavanja alternativnih izvora poput vjetra i sunca. To će biti jasan znak i drugim zemljama Europske unije, poglavito Njemačkoj, gdje je postavljeno najviše solara, da se okrenu dodatnim izvorima punjenja državnih proračuna.

    Ljudi se osjećaju na neki način prevareni jer je upravo Austrija davala subvencije svima koji su postavljali sunčeve kolektore, da bi na kraju uvela porez na sunce u iznosu od 1,5 centi po kilovatsatu. Kako se ovakvi trendovi brzo šire, ne bi bilo čudno da dođu i u Hrvatsku, gdje je posljednjih godina sve više solarnih panela na krovovima kuća. Možda ne za mandata ove vlade, ali neke buduće to je itekako realno očekivati.

    - Potencijalni porez, odnosno naknada koju bi vlada naplaćivala u visini od 1,5 centi po kilovatsatu odnosi se na vlasnike postrojenja solarnih elektrana koji proizvedenu električnu energiju koriste za vlastitu potrošnju. Dakle, ako netko ima na svom krovu ili zemljištu elektranu koja proizvodi električnu energiju, ali koju ne predaje u mrežu, odnosno koju ne prodaje na tržištu, već koristi za vlastitu potrošnju, plaćat će porez - pojašnjava nam Aljoša Pleić iz tvrtke "SunStroom renewable energies" koja gradi fotonaponske elektrane u Hrvatskoj i u Europi.

    - To je najveći apsurd, jer to je kao da vi u svom vrtu uzgajate povrće, pa da za to povrće koje pojedete morate platiti porez. Da dodatno objasnim, svi koji imaju takve elektrane ujedno su spojeni i na energetsku mrežu i kada njihovi solari ne proizvode električnu energiju, ili je ne proizvode dovoljno, višak se uzima iz mreže. E sada, vlada bi htjela naplatiti nekakav "sitan" porez za ono što su sami proizveli i potrošili za sebe. Upravo iz tog razloga taj prijedlog neće i ne može proći u parlamentu i biti primijenjen, jer krši načela energetske učinkovitosti i obveza koje su sve zemlje EU-a potpisnice - ističe Pleić.

    Cilj svih tih programa EU-a je da se smanji potrošnja električne energije kod krajnjeg korisnika, bilo u vidu provedenih ušteda (bolje izolacije, učinkoviti potrošači električne energije, štedne žarulje) ili proizvodnjom električne energije za vlastite potrebe. Pleić naglašava da u Hrvatskoj već postoji određeni porez za obnovljive izvore energije (OIE), koji se naplaćuje svim potrošačima električne energije u iznosu od 3,5 lipa po kilovatsatu, što znači da prosječno kućanstvo u Hrvatskoj, koje potroši oko 4000 kilovatsati godišnje, plati naknade za OIE u ukupnom iznosu od 140 kuna. Porez ili naknada o kojoj se govori u Austriji neće proći ni u Austriji, a još manje u ostalim zemljama EU-a - rezolutan je Pleić.

    Marijana Petir, zastupnica u EU parlamentu, drži da porez na sunce nije prihvatljiv.
    Porezna politika u nadležnosti je država članica, a ne EU-a, pa je i ovdje riječ o zakonu države članice, a ne o EU direktivi, stoga ta odredba nije proizvod EU-a, a vjerujem da nikada neće ni postati - smatra Petir, naglašavajući da je nedavno svijet obišla vijest kako i Njemačka planira uvesti porez na električnu energiju dobivenu iz obnovljivih izvora, međutim, to se pokazalo netočnim.

    - Uvođenje takozvanog poreza na sunce je velika prijevara jer su se posljednjih godina u Austriji, ali i u gotovo svim državama članicama EU-a davale subvencije ljudima za postavljanje solarnih panela i korištenje sunčeve energije. Mnoštvo njih je prihvatilo pomoć, ali i podiglo kredite kako bi nabavili skupe kolektore, a i mnogi gospodarstvenici i poljoprivrednici su radili na tome da svoja postrojenja "priključe" na sunce. Potpore su se davale kako bi se pridonijelo ublažavanju klimatskih promjena, smanjenju korištenja fosilnih goriva i smanjenju emisije CO2 - zaključuje Marijana Petir.
    www.slobodnadalmacija.hr
     
    Počeli naplaćivati porez na Sunce: Ludi umovi kreiraju lude EU zakone!
    Njemačka i Austrija posljednjih godina davale su izdašne subvencije ljudima koji su koristili sunčane kolektore. Svi su mislili kako je riječ o tome da ove države žele da se ljudi što više koriste obnovljivim izvorima energije. Masa ljudi prihvatila je subvencije, nabavila vrlo skupe sunčane kolektore, poduzetnici su okrenuli sve kako bi svoja postrojenja napajali suncem i sada – pljas. Austrija se prva dosjetila kako bi mogla okrenuti ploču. Dosjetila se već zaboravljenog energetskog doprinosa kojeg mora što prije aktualizirati.

    Naime, Austrijanci će korisnicima sunčevih kolektora početi naplaćivati porez na sunce. Da, dobro ste čuli – uvodi se porez na sunce i on će iznositi 1,50 centi po kilovat satu. Sada je svima postalo jasno zašto su toliko gurali subvencije na obnovljive izvore energije. Riječ je, kako mnogi tvrde, o još jednom porezu na budale, koji će se, naravno, vrlo uskoro svidjeti i Nijemcima. Porez na sunčevu energiju je apsurdan, to je jednako kao da vam naplaćuju zrak ili, pak, da morate platiti porez na mrkvu koju ste sami zasadili i koja je niknula u vašem vrtu. Nevjerojatno, ali to je zaista tako, porez na sunce počet će se provoditi prvo u Austriji, a onda će se lijepo proširiti i na Njemačku te na druge EU zemlje. Možda upravo zbog toga Mirela Holy provodi kampanju o obnovljivim izvorima energije? Austrijanci su šokirani jer se osjećaju prevareno. "Prvo su nas namamili da se prebacimo na kolektore za skupljanje besplatne sunčeve energije, a sada nam tu energiju žele naplaćivati", govore zbunjeni Austrijanci koji su uhvaćeni u klopku.

    Bilo kako bilo, porez na sunce može osmisliti samo zamračen birokratski um koji stoluje u tamnim beskonačnim hodnicima jednog otuđenog kafkijanskog svijeta. Oko nas je beskonačna energija svemira, besplatna i svima dostupna. Ali jadni Josef K., iz poznatg Kafkinog romana Proces, koji je sinonim nas samih, koji je unaprijed osuđen na jalovu borbu protiv paragrafa, umjesto da slobodno stvara i razvija svoj život na dobrobit sebe i bližnjih.

    Ovaj porez oličenje je nevjerojatne sebičnosti, bahatosti i proračuntosti. Postavlja se pitanje: kako je ovaj zakon uopće mogao proći? Tko se postavio kao vlasnik Sunca? I kome ljudi zapravo moraju plaćati porez na ono što je i njihovo? Sunce i njegova energija, darovana je svim ljudima na planetu pa je zaista nejasno kako i na koji način netko misli da ga ima pravo naplaćivati. Ovaj slučaj dokaz je da mahniti umovi na vlasti sve više gube kontrolu i grabe sve što se zgrabiti može. Nevjerojatno, no netko tome mora stati na kraj.
    www.dnevno.hr
    Solarna e-klupa istovremeno puni četiri mobitela, noću služi kao javna rasvjeta, omogućuje veliku uštedu u proračunu...

    Klupa otporna na udarce koja može raditi i do 10 dana bez sunčeve svjetlosti, a na kojoj možete napuniti svoj mobitel i odmoriti umorne noge predstavljena je i postavljena u centru Solina, ispred Gradske uprave.

    Dvadesetogodišnji Solinjanin, Ivan Mrvoš, student I.godine Fakulteta elektrotehnike i brodogradnje u Splitu, na ovu ideju je došao nakon pobjede na prošlogodišnjem Poduzetničkom kampu u Solinu.

    "Sve je krenulo od Poduzetničkom kampa koji se održao u Solinu prošle godine. Ja sam se tamo pojavio sa svojim LED stolcima koji su na sebi imali jedan punjač za mobitel. Bili su na baterije i mogli su mijenjat boje. I onda se ideja počela širit i došlo je do ove klupe", pojašnjava Mrvoš.

    Uz pomoć dvojice prijatelja i kolega s fakulteta, Ante Parčine i Tonija Leje, projekt e-klupe uspješno su prezentirali Gradu Solinu koji je i financirao izradu prve ovakve klupe u Hrvatskoj.

    "Prvo smo odradili kompletni dio razvoja kako bi sve to trebalo izgledati, napravili nekoliko 3D modela, nekoliko simulacija i kako će se klupa ponašati u određenim vremenskim uvjetima i svemu ostalome. Kad smo dobili sve te izračune tek smo onda poristupili gradu sa idejom, tj. došli smo sa gotovim prijedlogom za izradu klupe", rekao je Mrvoš.

    Grad Solin je e-klupu prepoznao kao dobru ideju i kvalitetan projekt te je financijski podržao njenu izradu, a u tijeku su pregovori i za još nekoliko klupa koje bi bile raspoređene na više lokacija po Solinu.

    Cijeli projekt nastanka i izrade e-klupe trajao je oko četiri mjeseca, a u konačnici cijena jedne ovakve klupe bit će veća za 2 do 3 puta u odnosu na obične drvene klupe.

    "Cijela klupa je napravljena kod mene doma, u sobi i dvorištu. Kad su u pitanju protutipovi tu se troše poprilično velike svote novca jer se kupuje ogromna količina materijala, testira se, pa se baca, pa ne valja, tako da smo do sada u klupe i u stolice potrošili nekakvih 20 do 30 tisuća kuna uloženoga. Iziskuje dosta novca kao prototip, ali kada budu u prodaji bit će cijenom između 2 do 3 puta skuplje od običnih klupa za parkove", kaže Mrvoš koji ističe da ove klupe stvaraju uštedu u proračunu jer ne zahtjevaju održavanje.

    "U sebi imaju svoja računala koje kontroliraju procese i prate kada se i kako što treba palit gasit i održavat tako da ime je to velika prednost", kazao je Mrvoš.

    Mrvoš, koji je ujedno i vlasnik tvrtke Include pod čijim logotipom će se prodavati brend "smart bench", pokušat će se uključiti u projekt Greenway, ali i okušati na tržištu Europske Unije.

    "Sada ciljamo na kompletno tržište EU. Pokušat ćemo se uključiti u projekt Greenway u Zagrebu, dakle u opremanje biciklističke staze, ali ciljamo na sve gradove u EU. Dosta je to kompleksno jer gradovi imaju različite zakone, administracije, natječaje, a ovo je projekt koji zahtjeva dosta ulaganja i u samu administraciju da bi se postigli nekakvi rezultati", pojasnio je Mrvoš.

    Mrvoš smatra kako je maskimalno uloženo u materijal e-klupe te je klupa otporna i na udarce.

    "Mi smo maksimalno uložili u materijal i to su stvarno otporni materijali. Koristili smo platisku koja se koristi u policijskim štitevima ali u malo tanjoj verziji. Mi smo svoj maksimum dali, a netko tko se namjerio razbit, on će u svakom slučaju razbiti. U slučaju oštećenja omogućili smo da se dijelovi koji su oštećeni lako zamijene", rekao je Mrvoš.

    Na pitanje da li će, osim što će svoj proizvod prezentirati i pokušati prodati u zemljama EU, i on sam odseliti u neku od tih zemalja, Mrvoš odlučno tvrdi da ne seli iz Hrvatske.

    "Nemam u planu seliti. Ne smatram da ima neke potrebe da mi selimo iz Hrvatske jer smatram da se može dobro uspjeti i ovdje ako se potrudi. Nekako imam dojam da mladi u zadnje vrijeme idu linijom manjeg otpora, skupe diplomu i zbrišu jer im je negdje vanka lakše, ali u Hrvatskoj se isto može uspjeti ako se potrudi. Eventualno možda pogon preselimo u Zagreb, ali iz Hrvatske ne selim", zaključuje Mrvoš.

    Autor/Izvor: © Portal croenergo.eu

    Sarajevo postalo drugi grad na svijetu sa solarnim klupama
    Solarne klupe mladog hrvatskog izumitelja Ivana Mrvoša od jučer se nalaze i u glavnom gradu BiH, Sarajevu. Solarne klupe funkcionišu tako što se ugrađene baterije napajaju preko solarnih ploča, pa je na klupama moguće puniti mobitele, očitati kvalitetu zraka i još štošta, a noću služe kao javna gradska rasvjeta.

    Sarajevo je postao drugi grad u svijetu koji ima solarne klupe, nakon Solina. Klupe su postavljene na tri lokacije u Sarajevu, dvije kod mosta Festina lente, dvije kod Narodnog pozorišta i dvije kod Sarajevo City Centra.

    Cilj postavljanja klupa bio je podići svijest o obnovljivim izvorima energije kao energiji budućnosti i zaštiti okoliša, a one su u Sarajevo stigle zahvaljujući financijskoj podršci Ambasade Kraljevine Švedske.

    "Prije otprilike mjesec dana kontaktiran sam od strane UNDP organizacije koja djeluje u Sarajevu. Javili su se nakon medijskih objava o prvoj pametnoj klupi postavljenoj u Solinu. Osim naših medija o klupama su pisali i svi mediji u regiji. Njihova želja bila je uzeti šest klupa kojima bi obilježili ovogodišnji Sarajevo film festival i jedan dan festivala posvetili obnovljivim izvorima energije, tako da je to zapravo donacija UNDP-a za grad Sarajevo", ispričao je za Index Ivan Mrvoš.

    Dodao je da su s prototipom klupe postavljenim u Solinu naučili neke stvari.

    "Unaprijedili smo sistem hlađenja na visokim temperaturama kako bi korisnicima omogućili korištenje klupa i po najvećim vrućinama. Radimo i na razvoju dodatnih opcija u aplikaciji, a poradili smo i na sigurnosti same klupe", pojasnio je mladi izumitelj.

    Njegove solarne klupe uskoro će se pojaviti u Splitu i Poreču, a u skoroj budućnosti nastavit će raditi na razvoju klupa.

    "Želimo implementirati i neke nove tehnologije poput bežičnog punjenja, NFC tehnologije... Radimo i na certifikatima sa kojima bi omogućili izlazak na tržište EU, a uz to i potvrdili kvalitetu naših klupa", zaključio je.
    Energetika.ba

    O nama

    HRASTOVIĆ Inženjering d.o.o. od 2004. se razvija u specijaliziranu tvrtku za projektiranje i primjenu obnovljivih izvora energije. Osnova projektnog managementa održivog razvitka društva je povećanje energijske djelotvornosti klasičnih instalacija i zgrada te projektiranje novih hibridnih energijskih sustava sunčane arhitekture. Cijeli živi svijet pokreće i održava u postojanju stalni dotok dozračene Sunčeve energije, a primjenom transformacijskih tehnologija Sunce bi moglo zadovoljiti ukupne energetske potrebe društva.

    Kontakt info

    HRASTOVIĆ Inženjering d.o.o.
    Petra Svačića 37a, 31400 Đakovo
    Ured:
    Kralja Tomislava 82, 31417 Piškorevci
    Hrvatska

    E-mail: info@hrastovic-inzenjering.hr 
    Fax: 031-815-006
    Mobitel: 099-221-6503