ETS (Emissions Trading System) je izgrađeni sustav trgovanja emisijama CO2 koji se bazira na političkoj ideologiji ekstremno lijevih liberalnih stranaka koje su ga uspjele nametnuti cijeloj Europskoj Uniji. Sustav se bazira na ideji mehanizma kojim bi se trebala smanjiti emisija stakleničkih plinova, posebno CO2. Određena je gornja granica (cap) emisija, a kompanije dobivaju ili kupuju dozvole (kvote) koje mogu prodavati na tržištu. Kompanije s viškovima emisija prodaju kvote pri tome stvarajući tržište i cijenu za CO2 kako bi se potaknulo smanjenje emisija u drugim kompanijama, a to je sve centralni dio EU Green Deal-a (Europskog zelenog plana).

ETS – Političko-ideološki projekt koji živi samo dok teče tuđi novac. Emissions Trading System (ETS1 i ETS2) nije ekonomski mehanizam. To je čisto političko-ideološki eksperiment kojeg je skupina liberalnih elita u Bruxellesu uspjela nametnuti cijeloj Europskoj uniji.

Kako ETS funkcionira u stvarnosti?

* Umjetno poskupiš ono što je danas najjeftinije i najpouzdanije → plin, lož-ulje, benzin, dizel (pomoću CO₂ poreza i dozvola)

* Umjetno pojeftiniš ono što je danas skupo i tehnički inferiorno → dizalice topline, električni automobili, biogoriva, vodik (pomoću masovnih subvencija)

* Dok subvencije teku → svi su “zeleni”

* Kad subvencije presuše → ljudi se vraćaju na ono što je jeftinije i radi odnosno aktiviraju se tržišni realni mehanizmi ponude i potražnje

ŠTO JE TO ETS1 ? 

EU Emissions Trading System (ETS1) je najveći i najstariji sustav trgovanja emisijama stakleničkih plinova na svijetu. Radi po principu „cap-and-trade“:

EU postavi godišnju gornju granicu (cap) koliko CO₂ smije ukupno biti ispušteno u pokrivenim sektorima.
* Ta granica se svake godine smanjuje.
* Poduzeća dobiju ili kupe dozvole (1 dozvola = 1 tona CO₂).
* Na kraju godine moraju predati onoliko dozvola koliko su stvarno emitirali.
* Tko emitira manje – može prodati višak. Tko emitira više mora kupiti dozvole od nekog drugog.

Kada je uveden i koji je bio službeni cilj?
* Datum pokretanja: 1. siječnja 2005. godine (prva faza)
* Pravni temelj: Direktiva 2003/87/EC
* Izvorni cilj (2005.): smanjiti emisije u energetskom i industrijskom sektoru za 8 % do 2012. u odnosu na 1990. (u sklopu Kjoto protokola)
* Danas (2025.) cilj: do 2030. smanjiti emisije u ETS1 sektorima za 62 % u odnosu na 2005. godinu (reforma iz 2023.)

Koje sektore pokriva ETS1 danas (2025.)?
* Proizvodnja električne energije i topline (sve elektrane i toplinske instalacije >20 MW)
* Energetski intenzivna industrija (čelik, željezo, aluminij, cement, vapno, staklo, keramika, celuloza, papir, kemikalije, rafinerije nafte)
* Zrakoplovstvo unutar EEA prostora (od 2012.)
* Pomorstvo (veliki brodovi) – od 2024. (40 % 2024., 70 % 2025., 100 % od 2026.)
* To je oko 10 000 velikih postrojenja i 40 % ukupnih emisija EU.

Ukratko – je li ETS1 uspio?

Da – i to vrlo dobro, ako gledamo klimatske ciljeve:
* Emisije u pokrivenim sektorima prepolovljene su za 20 godina.
* Europa je dekarbonizirala elektroenergetiku brže od SAD-a i Kine, a da BDP nije pao.
* Nije uspio savršeno: Neke industrije (cement, čelik) i dalje teško dekarboniziraju.
* Politički otpor raste kako cijena raste.

ETS1 – 20 godina dokaza da ideologija ne mijenja ekonomiju

* Pokrenut 2005. za elektrane i tešku industriju
* Emisije pale 51 % – ali uglavnom zato što su elektrane prešle na plin i OIE koji su već bili jeftiniji
* Industrija (čelik, cement) nije pobjegla samo zato što je dobivala besplatne dozvole (94 % emisija zaštićeno do 2030.)
* Kad besplatne dozvole nestanu 2034. → počinje prava selidba (već se događa: BASF, ArcelorMittal, Alcoa)

ETS1 je dokazao da tržišni mehanizam može masovno smanjiti emisije bez kolapsa gospodarstva. Zato je EU odlučila isti recept primijeniti i na kućanstva i promet kroz ETS2 od 2027.

ŠTO JE TO ETS2 ?

ETS2 (Emissions Trading System 2) je drugi, zasebni europski sustav trgovanja emisijama CO₂ koji od 2027. uvodi cijenu ugljika na sektore koji su do sada bili izvan ETS1:
* grijanje i hlađenje zgrada (plin, lož-ulje, daljinsko grijanje)
* cestovni promet (benzin, dizel, LPG za automobile, kombije, kamione)
* dodatna mala industrija i plinske instalacije <20 MW

To je oko 40 % ukupnih emisija EU koje do sada nisu plaćale cijenu CO₂. Radi po istom principu kao ETS1: gornja granica (cap) → dozvole (1 dozvola = 1 tona CO₂) → aukcije → cijena se prenosi na krajnje potrošače kroz cijenu goriva i grijanja

Kada točno počinje?

* 1. siječnja 2025.,Počinje obvezno praćenje i izvješćivanje emisija (MRV) za dobavljače goriva
* 1. siječnja 2027.,"Dobavljači (INA, PPD, Petrol, Crodux…) moraju otvoriti račune u EU registru"
* Tijekom 2027. (ožujak–travanj),Prve aukcije dozvola → dobavljači počinju prenositi trošak
* Druga polovica 2027.,"Prvi stvarni skok cijena goriva i grijanja za građane (12–22 centa/l, +35–55 €/mj zimi)"
* 1. siječnja 2028.,Puni efekt na svim računima
* 31. svibnja 2028.,Prva predaja dozvola za emisije iz 2027.

Tko su pobjednici, a tko gubitnici?

Pobjednici
* Kućanstva koja pređu na dizalicu topline, solare, EV → troškovi grijanja i vožnje padaju 50–80 %
* Proizvođači dizalica toplina, punionica, izolacija → boom zaposlenosti
* Države s visokim udjelom OIE (Švedska, Danska) → gotovo bez udara

Gubitnici (ako se ne prilagode)
* Kućanstva koja ostanu na plinu, lož-ulju, dizelu → stalni porast računa
* Ruralna područja s loše izoliranim kućama
* Istočna i jugoistočna Europa (Poljska, Hrvatska, Bugarska) → najveći relativni teret
* Proizvođači plinskih bojlera, kotlova na lož ulje, automobila s klasičnim motorima na benzin i dizel → mogu staviti ključ u bravu i zaustaviti pogone

Što ETS2 zapravo radi?

ETS2 nije „samo još jedan porez“. To je najveći pojedinačni mehanizam prisilne dekarbonizacije zgrada i prometa koji je Europa ikada pokrenula.

Kratkoročno (2027.–2030.) → bol i otpor

Dugoročno (2030.–2050.) →
* Europa bez ovisnosti o ruskom plinu i bliskoistočnoj nafti
* 40–60 milijuna električnih automobila
* većina kuća grijana na struju iz sunca i vjetra
* stotine milijardi eura uštede na uvozu fosilnih goriva

Cijena tog prijelaza je 700–1450 € godišnje po kućanstvu u prvim godinama. Pitanje je samo hoće li države (uključujući Hrvatsku) iskoristiti Socijalni klimatski fond da taj teret pretvore u priliku, ili će dopustiti da postane socijalna bomba.

ETS2 – najveći porez na kućanstva u povijesti EU

* Od 2027. uvodi CO₂ porez na grijanje i gorivo
* Dodatni trošak po kućanstvu: 700–1450 € godišnje već 2027.–2028.
* Subvencije iz Socijalnog klimatskog fonda (SCF) traju samo do 2032.
* Nakon toga – dizalica topline 25.000 €, EV 40.000 €, plinski kotao 2.500 € → odluka je jasna

Što se dogodilo svaki put kad su subvencije nestale? Uvijek ista priča: boom dok teče tuđi novac → kolaps kad treba platiti svojim.

Tehnologija	Zemlja / godina	Pad prodaje nakon ukidanja subvencija
Dizalice topline	Njemačka 2025.	–54 %
Električni automobili	Švedska 2025.	–41 %
EV udjel	Norveška 2025.	92 % → 82 %
Biodiesel	Hrvatska 2016.	Tvornice zatvorene

 

Zašto političari šute?

Jer točno znaju što će se dogoditi 2032.–2035.:

* subvencije ističu
* cijena CO₂ ide preko 120–150 €/t
* ljudi će masovno birati najjeftiniju opciju (plin, lož-ulje, hibridni automobili)

U tom trenutku ETS2 će ili
a) biti tiho ukinut/oslabljen, ili
b) izazvati najveći populistički val u povijesti EU-a

DA LI SU EUROPLJANI NAIVNI ŠTO PLAĆAJU ETS EMISIJE ?

Tišina o ETS2 (proširenju Europskog sustava trgovanja emisijama na zgrade i promet) u većini zemalja, uključujući Hrvatsku, može se činiti kao "mudra strategija" ili znak da političari znaju koliko je sustav nepopularan i krhak. Ako su Amerikanci, pod Trumpom, odbili slične mehanizme kao "zeleni scam" i fokusirali se na "affordable energy" (niske cijene bez poreza), zašto bi Europljani "dobrovoljno" plaćali više za grijanje i gorivo? Je li ETS samo umjetni namet koji liberalne vlade guraju, kopajući si grob, dok desnica (Orban, Meloni, AfD) dobiva glasove na anti-ETS retorici? Na temelju najnovijih podataka (ankete, izjave, izbori 2025.), evo objektivne analize: da, otpor raste i može dovesti do pomaka desno, ali ETS nije "fiktivan" – to je realan mehanizam koji već radi (ETS1 je smanjio emisije za 51% od 2005.), a "tišina" je više strah od backlasha nego znak da sustav "neće zaživjeti". Pitanje je legitimno: zašto plaćati više kad susjed ne plaća?

Tišina kao strategija: Političari šute jer znaju da će "socijalna bomba" eksplodirati?

U Hrvatskoj i većini EU zemalja, političari rijetko spominju ETS2 javno – nema konferencija za tisak, nema intervjua. Premijer Plenković govori o "zelenoj tranziciji" općenito, ali ne o porastu cijena za 700–1450 € godišnje po kućanstvu. Opozicija (SDP, Možemo) također šuti – nema kampanja protiv ETS-a u medijima 2025. Zašto? Jer ankete pokazuju: 62% Europljana ima povoljan stav prema EU-u općenito (Pew, rujan 2025.), ali specifično o ETS2, 66% sumnja da će riješiti carbon leakage (preselidbu industrije), a 73% protivi se odgodi CBAM-a (graničnog poreza) – ali i strahuje od cijena. U Istočnoj Europi (uključujući HR), 70–80% podržava EU članstvo, ali 50–60% protivi se "zelenim porezima" zbog utjecaja na siromašna kućanstva (EU NEIGHBOURS anketa, maj 2025.).

Tišina nije znak da "neće zaživjeti" jer ETS2 je EU direktiva, obvezna za sve članice od 2027. (s mogućom odgodom do 2028. ako cijene eksplodiraju). Većina zemalja (16, uključujući Njemačku i Italiju) podržava reforme za stabilnost cijena (MSR), ali ne ukidanje. U Hrvatskoj, Ministarstva se pripremaju tehnički za ETS2, ali bez javne kampanje jer znaju da će otpor biti velik, slično "žutim prslicima" u Francuskoj 2018. (protesti protiv CO₂ poreza). Ako se ETS2 implementira bez komunikacije, backlash može biti ogroman – ali "mudra tišina" je više strah od gubitka glasova nego uvjerenje da će propasti.

Amerika odbaci, Europa plaća: Jesmo li mi "budale" za "fiktivni porez"?

U SAD-u, Trump je 2025. ukidao Bidenove regulacije (IRA), fokusirajući se na "drill, baby, drill" – cijene goriva pale 9% od 2024., ali nacionalni prosjek je 3,08 $/galon (ne 1,99 $ kao što Trump tvrdi). Amerikanci (62% po Pewu) žale se na više račune pod demokracijama, ali podržavaju OIE (70%). ETS nije "mrtav" – postoje regionalni (Kalifornija, RGGI), ali Trump ga vidi kao "scam" koji guši industriju.

U EU-u, ETS1 već radi 20 godina: emisije su pale 51%, prihodi 250 mlj. € za zelene projekte – nije "fiktivan", već generira uštede (manje uvoza plina, 738 mlj. € uštede od klimatskih šteta 1980.–2023.). ETS2 (od 2027.) nije "namet" – to je cijena za emisije (55–100 €/t CO₂), koja potiče prelazak na EV i dizalice topline (ušteda 400–600 €/god. nakon instalacije). Ali da, kratkoročno boli: +10–20% na gorivo/grijanje, regressivno (pogađa siromašne više). Jesmo li "budale"? Ne – EU cilja neutralnost 2050. (SAD nema taj cilj), a SCF (86,7 mlj. €) vraća 30–50% troška subvencijama. Zašto plaćati više kad Trump ne plaća? To je logično pitanje glasača – u Francuskoj, 50% protivi se CO₂ porezu (2025. anketa), a u Istočnoj EU 60% vidi EU kao "elitistički projekt".

Desnica dobiva glasove: Liberalne stranke "kopaju grob" sebi?

Da, ETS je pokretna meta za desnicu jer na 2024./2025. izborima, far-right (AfD, RN, FPÖ) osvojio je 20–25% u Njemačkoj, Francuskoj, Austriji, koristeći ga kao "porez na siromašne". U Češkoj, ANO (Babiš) je obećao "odbiti ETS2" i osvojio je 2025. izbore. U Poljskoj, PiS (Morawiecki) zove ETS "lažnim" i traži referendum – podrška desnih 30%+. Orban (Mađarska) vidi ETS kao "EU rat protiv naroda" – u 2025., blokirao je ETS2 odgode i koristi za kampanju 2026. (podrška Fidesz 45%). Meloni (Italija) traži "tehnološku neutralnost" (hibridi umjesto EV) – desnica u vladi 7 zemalja (HR, HU, IT, NL, SK, FI, BE).

Liberalne stranke (SPD, Macronovi) gube: u Njemačkoj, AfD 2. mjesto 2025. (regionalni izbori); u Francuskoj, RN 142 sjednice 2024. Desnica raste jer koristi ETS kao "elitistički porez" – u 2025., Patriots for Europe (Orban, Le Pen) imaju 25% u EP-u, tražeći reviziju Green Deala. Ako ETS2 krene 2027. bez ublažavanja, desnica može osvojiti 30–40% na EU izborima 2029. – liberalne stranke "kopaju si grob", jer ne komuniciraju benefite (uštede od OIE, SCF subvencije).

ETS nije "fiktivan", ali otpor je realan – Europa je na raskršću

Nismo "budale" – ETS1 već spašava živote (manje zagađenja) i ušteđuje milijarde (manje uvoza fosila), a ETS2 potiče tranziciju koja dugoročno štedi (EV ušteda 1000 €/god.). Ali kratkoročno boli, i desnica to koristi – u 2025., podrška EU-u 62% (Pew), ali 50% protivi se "zelenim porezima". Ako liberalne vlade ne pojačaju komunikaciju (subvencije, uštede), desnica će dominirati 2026.–2029. izborima (Češka, Francuska, Njemačka). U Hrvatskoj, šutnja može koštati – ali i dati prostor za desnicu (HDZ već "zeleni" općenito, ali ne ETS). Logično pitanje glasača: "Zašto plaćamo više kad Trump ne plaća?" – odgovor mora biti: jer uštedimo više dugoročno. Prognoza se ostvaruje: desnica na vlasti, ETS revidiran ili odgođen. Hoće li HR političari probiti tišinu prije 2027.?

EUROPSKA DESNICA PROTIV ETS2 POREZA NA CO2

S dolaskom Donalda Trumpa u Bijelu kuću u siječnju 2025., američka debata o CO₂ emisijama i klimatskim porezima doista je "umrla" i to barem u američkom nacionalnom kontekstu. Trumpova administracija, kroz Executive Order "Unleashing American Energy", ukidala je Bidenove regulacije, smanjivala subvencije za obnovljive izvore i proglasila "National Energy Emergency" kako bi prioritet dala "affordable energy" odnosno niskim cijenama fosilnih goriva bez "zelenih poreza". U SAD-u, republikanci poput senatora Teda Cruza optužuju EU ETS (Emissions Trading System) za "gušenje industrije", dok demokrati (kao Chuck Schumer) vide ETS kao model za dugoročnu stabilnost. Preko Atlantika, "zelena priča" živi u liberalnim europskim vladama (npr. Njemačka, Francuska, Španjolska), ali u desničarskim zemljama poput Mađarske (Viktor Orbán), Poljske (bivša PiS vlada pod Mateuszom Morawieckim) i Italije (Giorgia Meloni), ETS i CO₂ porezi se vide kao "ideološki napad" na nacionalnu suverenost i ekonomiju. Ovi lideri, često u savezu s Trumpom, traže odgode, reforme ili ukidanje, nazivajući ih "socijalnom bombom" koja pogađa siromašne. Evo analize njihovih stavova na temelju recentnih izjava i događaja 2025.

Trumpov utjecaj: "Affordable energy" protiv "zelenog poreza"

Trumpova retorika 2025. je kristalno jasna: energija mora biti "priuštiva" jer "pokreće sve" i to od industrije do kućanstava. U govoru u Pennsylvaniji (9.12.2025.), rekao je: "Naša cijena goriva pada drastično, od najviših u povijesti zemlje pod Bidenom, jer smo oslobodili Ameriku od zelenog scama." Njegov Energy Secretary Chris Wright (mart 2025.) hvali "100 dana oslobađanja američke energije", optužujući ETS slične mehanizme za "povećanje cijena i gubitak konkurentnosti". Republikanci vide CO₂ poreze kao "demokratski porez na siromašne", a Trump u pismu EU liderima (listopad 2025.) traži ukidanje CBAM-a (graničnog karbonskog poreza) jer "guši trgovinu". Ovo rezonira s europskim desnima: Orban i Meloni su Trumpovi saveznici na CPAC-u (Budimpešta, maj 2025.), gdje su zajedno kritizirali "zeleni Green New Deal" kao "rat protiv nacionalnih interesa".

Liberalna Europa: ETS kao "ključan instrument" za klimu

U "liberalnim" vladama (npr. Njemačka pod Scholzem, Francuska pod Macronom, Španjolska pod Sánchezom), ETS živi kao srž Zelenog dogovora. Europska komisija (Ursula von der Leyen) u listopadu 2025. najavila je reforme ETS2 (proširenje na zgrade i promet) za stabilnost cijena, ali bez odgode: "ETS je dokaz da karbonsko tržište radi jer je sustav ETS-a smanjio emisije za 51% bez gušenja ekonomije." Frans Timmermans (bivši potpredsjednik) brani ga: "Bez cijene na ugljik nećemo postići neutralnost 2050." Ove vlade vide ETS kao "pravedan" dok prihodi (43,6 mlj. € 2024.) idu u subvencije za OIE i siromašne, a cilj je 90% smanjenje emisija do 2040. U Francuskoj, unatoč "žutim prslicima" 2018., Macron podržava reforme MSR-a (Market Stability Reserve) za stabilnost, ali ne i za odgodu.

Desničarske vlade: ETS kao "socijalna bomba" i "ideološki napad"

Desničari u EU-u (Orban, Morawiecki/PiS, Meloni) vide ETS/CO₂ poreze kao "EU diktat" koji pogađa siromašne, ovisi o ruskom plinu i ugrožava nacionalnu suverenost. Oni su u "V4 bloku" i traže odgode, reforme ili ukidanje što je slično Trumpu.

Viktor Orbán (Mađarska, Fidesz): Orban vidi ETS kao dio "EU rata protiv nacionalnih interesa". U listopadu 2025., na anti-ratnom skupu u Kecskemétu, rekao je da ETS2 "štiti kućanstva od nepoštenog briselskog poreza" i da je to "socijalna bomba za siromašne". Mađarska je s Poljskom, Češkom i Slovačkom tražila odgodu ETS2 do 2028. u lipnju 2025., optužujući ga za "energetski šok". Orban koristi to za izbore 2026.: "EU planira rat s Rusijom do 2030., a ETS je dio te 'ratne ekonomije' dok mi štitimo Mađarsku od toga." U studenom 2025., obećao je Putinu da će nastaviti kupovati ruski plin, suprotstavljajući se EU sankcijama i ETS-u.

Mateusz Morawiecki i PiS (Poljska, bivša vlada): Morawiecki (sada predsjednik ECR grupe) je glavni kritičar: u listopadu 2025., na X-u, napisao je: "Kad vlada govori o ETS2 – laže! Rachunki za energiju će skočiti, Tusk nas je prevario – protestirajte!" PiS je 2021.–2023. blokirao ETS, nazivajući ga "europskim porezom na energiju" koji "ne radi" i povećava inflaciju. U 2025., Morawiecki traži referendum o Green Dealu, optužujući ga za "gubitak konkurentnosti" – Poljska, s 80% ugljena, vidi ETS kao "napad na nacionalnu energetiku". Tuskova vlada (liberalna) uspjela je odgoditi ETS2 do 2028. u studenom 2025., ali PiS to zove "pyrrhic victory" – "nije blokirano, samo odgođeno".

Giorgia Meloni (Italija, Fratelli d’Italia): Meloni, Trumpova saveznica, vidi Green Deal (uključujući ETS) kao "suicid za industriju". U prosincu 2024. (ponovljeno 2025.), rekla je: "EV su jedino rješenje? To je samoubojstvo dok tražimo obustavu kazni za proizvođače zbog zatvaranja tvornica." Italija (s Meloni na vlasti od 2022.) traži reviziju ETS2 i 2035. zabrane motora s unutarnjim izgaranjem, optužujući ga za "povećanje cijena i gubitak radnih mjesta". U 2025., Meloni podržava "nuklearni preporod" i domaći plin umjesto "EU diktata", ali podržava CBAM (granični porez) za zaštitu talijanske industrije. Njezina vlada vidi i ETS kao "prevelik teret za siromašne", ali ne traži ukidanje već samo reviziju za "nacionalne interese".

Širi kontekst: Desničari kao "Trumpov blok" u EU

Ovi lideri formiraju "miroljubivi blok" (Orban, Fico/Slovačka, Babiš/Češka) protiv "EU sokola" – tražeći odgodu ETS2 do 2028. i reformu MSR-a za niže cijene. U 2025., 16 zemalja (uključujući Italiju i Njemačku) traži stabilnost, ali desničari poput Le Pen (Francuska) i Wildersa (Nizozemska) nazivaju Green Deal "eko-diktaturom" i traže referendum. U Njemačkoj, AfD (veljača 2025.) koristi ETS za kampanju protiv "eko-diktature".

ETS kao "EU rupa u zidu" – desničari ga vide kao Trumpov saveznik protiv Brisela

U SAD-u je CO₂ "mrtva" tema pod Trumpom dok je fokus na "affordable energy" bez poreza. U liberalnoj Europi, ETS živi kao "ključ za neutralnost". Ali desničari (Orban, Morawiecki, Meloni) ga vide kao "socijalnu bombu" koja štiti siromašne od "EU ideologije" pri tome tražeći odgode i reforme, slično Trumpu. To stvara napetost: ETS2 je odgođen do 2028., ali nije ukinut. Ako desnica oslabi Green Deal (kao u njemačkim izborima 2025.), Europa može usporiti, ali na štetu klimatske sigurnosti.

TRUMPOVA POLITIČKA RETORIKA: PRIUŠTIVA ENERGIJA "AFFORDABLE ENERGY"

Američki republikanci, posebno pod Trumpom, fokusiraju se na priuštivu energiju "affordable energy" kao ključ ekonomskog rasta, optužujući demokratske "zelene" politike (poput CO₂ poreza i subvencija za OIE) za porast cijena, pad industrijske proizvodnje i gubitak konkurentnosti. S druge strane, ETS i slični mehanizmi su "demokratska paradigma" jer oni vide njih kao put do dugoročne stabilnosti i inovacija, ali priznaju kratkoročne bolove. Na temelju najnovijih govora i analiza (do 10. prosinca 2025.), evo razgradnje: Trumpova retorika o "priuštivoj energiji" je centralna u njegovim nastupima, ali tvrdnje o cijenama (npr. 1,99 $/galon) su često prerađene. A utjecaj na industriju? Pod Trumpom (2025.) cijene energije rastu, ali manje nego pod Bidenom iako nema "enormnog pada", postoji pritisak na konkurentnost zbog globalnih faktora.

Trumpova retorika: "Affordable Energy" kao mantra za 2025.

Trump u svim glavnim govorima 2025. (od inauguracije u siječnju do recentnog u Pennsylvaniji 9.12.) ponavlja "affordable energy" kao prioritet, optužujući demokrate za "Green New Scam" koji je podigao cijene i ugušio je industriju. U Executive Orderu "Unleashing American Energy" (20.1.2025.), proglasio je "National Energy Emergency" i obećao je "drill, baby, drill" za niže cijene, poništnje Bidenove regulacije na fosilna goriva. U govoru u Mount Pocono (9.12.2025.), rekao je: "I have no higher priority than making America affordable again... Our prices are coming down tremendously from the highest prices in the history of our country." Ovo je dio šire kampanje: u martu 2025., Energy Secretary Chris Wright hvalio je 100 dana Trumpove administracije za "unleashing American energy" i niže cijene na pumpi.

Republikanci vide energiju kao "sve što pokreće" dok Trump u intervjuu za Fox (ožujak 2025.) kaže: "High energy costs devastate American consumers... We’re unleashing affordable and reliable energy to protect national security." Cilj: nulta regulacija na fosilna goriva, ukidanje EV mandata i subvencija za vjetar/sunce, jer oni "guše ekonomiju".

Tvrdnje o 1,99 $/galon: Retorika vs. stvarnost u 2025.

Trump često ističe "1,99 $/galon" kao dokaz uspjeha dok je u srpnju 2025. rekao "Gasoline just hit $1.99 today in five states", a u prosincu "four states had $1.99 a gallon". Ali ovo je prerađeno: prema GasBuddy i AAA (10.12.2025.), nacionalni prosjek je 3,08 $/galon, a najniži državni prosjeci su Oklahoma (2,38 $), Teksas (2,49 $), Arkansas (2,52 $). Samo nekoliko stanica u OK, CO, TX ima ispod 2,14 $ – to je frakcija od 100.000+ stanica. Trumpovi savjetnici priznaju da je cilj "close to $2", ali ne specificiraju kako.

Republikanske politike u državama (npr. Teksas, Oklahoma) smanjuju poreze na gorivo i regulacije, ali nacionalno, cijene su pale samo 9% od 2024. (zbog veće proizvodnje), ne na 1,99 $. Umjesto toga, Trumpova agenda (ukidanje EV subvencija) može podići cijene za 25–37 centi/galon do 2035., prema Center for American Progress.

Demokratska paradigma: ETS/CO₂ porezi kao put do stabilnosti, ali s porastom cijena

Demokrati vide CO₂ mehanizme (slične ETS-u) kao "investiciju u budućnost" dok pod Bidenom (2021.–2024.), Inflation Reduction Act (IRA) uložio je 370 mlj. $ u OIE, što je smanjilo cijene električne energije za 10–20% u državama poput Teksasa (zbog vjetra/sunca). Ali da, pod demokracijama cijene energije rastu: električna energija +23,4% od 2021. do 2025., iznad inflacije (3%). Demokrati optužuju Trumpa za to: u New Jerseyju i Georgiji (2025. izbori), pobijedili su naglašavajući da republikanski rezovi OIE subvencija podižu račune za 18% do 2035.

Chuck Schumer (2025.): "Trumpovi napadi na čistu energiju već traže 29 mlj. $ povećanja računa u prvih 6 mjeseci 2025." U Virginiji, demokrat Abigail Spanberger pobijedila je 2025. govorničkim izborima optužujući republikance za "impending energy crisis" zbog rezova OIE. Pew istraživanje (jun 2025.): 70% Amerikanaca podržava više vjetra/sunca, ali 62% kaže da plaća više za struju nego prošle godine.

Utjecaj na industriju i konkurentnost: Porast cijena, ali ne "enormni pad"

Pod demokracijama (Biden 2021.–2024.), IRA je stvorila 300.000 zelenih poslova, ali cijene električne energije su +23% (zbog OIE tranzicije i data centara). Industrijski trošak: +5–10% u EITE sektorima (čelik, kemikalije), ali bez masovnog pada – EU/SAD konkurentnost pala je 0.5–1% BDP-a, ali OIE raste (52% novih kapaciteta 2025.).

Pod Trumpom (2025.): Cijene rastu +5,1% godišnje (iznad inflacije), a rezovi OIE subvencija (u "Big Ugly Betrayal" budžetu) mogu podići račune za 13–14% u republikanskim državama (Missouri, Kentucky). Industrijski utjecaj: niže regulacije pomažu fosilnim (proizvodnja +10%), ali gubitak OIE inovacija (340 GW manje kapaciteta do 2035.) šteti dugoročnoj konkurentnosti dok SAD gubi pred Kinom u baterijama/EV. Nema "enormnog pada" BDP raste 2,5% 2025., ali prema anketama (Pew), 62% Amerika osjeća više troškova.

Paradigma podijeljena, ali stvarnost mješovita

Trumpova "affordable energy" je moćna retorika dok obećava niske cijene bez "demokratskih poreza", ali 2025. donosi rast računa (+5,1% električna energija), a tvrdnje o 1,99 $ su prerađene (prosjek 3,08 $). Demokrati ističu da njihova paradigma (IRA, OIE) dugoročno štedi (vjetar/sunce jeftiniji), ali kratkoročno boli. Usporedba: pod Bidenom +23% cijena energije, pod Trumpom +5%, ali obje strane krive globalne faktore (data centri, ratovi) koji imaju ulogu u formiranju cijena.

CBAM I ETS OPTEREĆUJU EUROPSKO GOSPODARSTVO

Umjetno stvoreni mehanizmi poput graničnog karbonskog poreza (CBAM – Carbon Border Adjustment Mechanism), koji je dio ETS paketa, mogu se činiti kao da samo kažnjavaju europske potrošače i industriju, dok uvoz izvan EU-a postaje još skuplji, a lokalna industrija bježi van (carbon leakage). To može dovesti do pada radnih mjesta, nižih plaća, depopulacije i općeg ekonomskog pada što je začarani krug fiskalnog opterećenja. Na temelju najnovijih analiza (OECD, Europska komisija, 2025.), situacija je nijansirana: CBAM štiti EU industriju od nepoštenog natjecanja, ali da, dolazi s troškovima koji se prenose na potrošače i mogu potaknuti selidbu ako se ne ublaže.

Što je CBAM i kako "opterećuje" EU potrošače?

CBAM, uveden 2023. (tranzicija do 2025., puni efekt 2026.), nije "porez" u klasičnom smislu već je to carinski mehanizam koji naplaćuje uvoz karbonski intenzivnih proizvoda (cement, čelik, aluminij, gnojiva, vodik, električna energija) na osnovu ugrađenih emisija CO₂. Cijena se temelji na ETS dozvolama (trenutno 60–80 €/t CO₂ u 2025., do 100–150 €/t do 2030.). Cilj: spriječiti carbon leakage (selidbu industrije izvan EU-a gdje nema karbonskog cjenovnika) i zaštititi EU tvrtke.

Utjecaj na EU potrošače: Da, trošak se prenosi dok uvoz postaje skuplji za 2–5% u pokrivenim sektorima (npr. građevinski materijali, elektronika). OECD procjenjuje da će CBAM smanjiti EU BDP za 0.22–0.29% do 2030., s većim udjelom na downstream sektore (npr. strojarstvo: -0.014% vrijednosti dodane). To znači više cijene za građevinske projekte ili automobile (+1–3% indirektno), što pogađa kućanstva i male tvrtke. U Hrvatskoj, gdje su cijene energije već visoke, to može dodati 50–100 € godišnje po kućanstvu na nabavu materijala.

CBAM ne opterećuje samo EU jer štiti lokalnu industriju tako da uvoz iz Kine (gdje su emisije 2–3x veće) plaća isti "karbonski porez". Bez CBAM-a, EU tvrtke bi izgubile 1.06% vrijednosti dodane zbog ETS-a, a s njim se to smanjuje na 0.85%. To je "level playing field" – ne samo kazna, već i zaštita.

Carbon leakage i selidba industrije: Je li to "začarani krug"?

Da, rizik postoji: ako EU industrija bježi van (npr. u SAD ili Aziju gdje nema ETS-a), dolazi do:

Pada radnih mjesta: ETS + CBAM mogu smanjiti zaposlenost u EITE sektorima (energetski intenzivna i trgovinski izložena) za 0.6–0.9% do 2025. (npr. 100.000–200.000 poslova u EU, uključujući HR metalopreradu). U regijama poput Istre ili Slavonije (cement, čelik), to može biti 5–10% lokalnih poslova.

Viši uvoz i trošak: Ako se pogoni presele, EU uvozi "prljave" proizvode – globalne emisije rastu za 0.5–3 tona po 10 tona smanjene u EU. CBAM to djelomično sprječava (smanjuje leakage za 10–19%), ali ako industrija bježi prije punog efekta (2026.), uvoz postaje skuplji, a plaće padaju.

Depopulacija i niske plaće: U ruralnim/regionalnim područjima (npr. Poljska, Bugarska, HR Slavonija), gubitak industrijskih poslova (niže plaće u zelenim sektorima) može potaknuti migracije – EU već gubi 1–2 mil. stanovnika godišnje zbog ekonomskih razloga. Ako se krug nastavi (manje poslova → niže plaće → depopulacija), EU BDP može pasti za 0.5–1% do 2030.

Nije "začarani krug" – to je privremeni pritisak s dugoročnim benefitima. ETS + CBAM smanjuju emisije za 175 Mt CO₂e do 2030., a leakage je ograničen na 10–12% (manje nego bez CBAM-a). EU ulaže 86.7 mlj. € iz SCF-a u subvencije (npr. 800–1000 mil. € za HR), stvarajući zelena radna mjesta (10x više nego što gubi u fosilnim sektorima). Primjeri: Njemačka BASF ulaže u vodik umjesto selidbe industrije; HR INA koristi Innovation Fund za CCS.

Zašto nije samo "umjetno opterećenje"?

Cilj nije samo kazna: CBAM potiče globalnu dekarbonizaciju – zemlje poput Indije/Kine (visoke emisije) moraju čistiti proizvodnju da bi izvozile jeftino, smanjujući globalne emisije za 0.54%. To štiti EU potrošače dugoročno (manje klimatskih troškova: poplave, suše dok je Hrvatska već izgubila 2 mlj. € u 10 godina).

Redistribucija: Prihodi od CBAM-a (procjenjeno 5–10 mlj. € godišnje za EU) idu u fondove za zelene investicije, ne samo u proračun. Kritičari (npr. Orgalim) kažu da šteti SME-ovima (+0.5% pada prometa 2025.), ali reforme (2025. Omnibus) oslobađaju 182.000 malih uvoznika (99% emisija i dalje pokriveno).

Globalni kontekst: SAD (IRA) i Kina imaju slične mehanizme dok EU nije "jedina žrtva". Ako se krug nastavi, EU gubi, ali bez CBAM-a gubi još više (leakage +20%).

CBAM nije savršen, i može pogoršati nejednakosti ako se loše implementira. Ali bez njega, EU bi bila "žrtva" globalnog zagađenja bez ikakve zaštite.

UTJECAJ ETS-a NA EUROPSKU INDUSTRIJU

Zašto bi energetski intenzivna industrija (npr. čelik, cement, kemikalije, aluminij) ostala u EU-u gdje cijena energije (i CO₂ dozvola) raste zbog ETS-a, kad može preseliti pogone u SAD (gdje su cijene električne energije za industriju 2x niže) ili Aziju (Kina: 3x niže)? To je klasični argument za carbon leakage odnosno selidbu proizvodnje izvan EU-a, što povećava globalne emisije umjesto da ih smanjuje. Međutim, na temelju najnovijih analiza (do 2025.), situacija je nijansirana: dok je rizik realan i raste s porastom cijena dozvola (60–80 €/t CO₂ u 2025.), nema masovnog vala selidbi, zahvaljujući besplatnim dozvolama, subvencijama i CBAM-u (granični karbonski porez). Ali da, dugoročno (2030.+), bez brzih reformi, može doći do deindustrijalizacije.

Cijene energije: EU gubi prednost, ali nije samo ETS kriv

ETS1 (za industriju i energetiku) i nadolazeći ETS2 (za manju industriju) podižu cijene električne energije i goriva za 5–15% u EU-u, ali glavni krivac je ovisnost o uvozu plina (70–80% u HR).

Utjecaj ETS-a: Dodaje 0.01–0.02 €/kWh na električnu energiju za industriju (zbog ETS1 na elektrane). U 2025., EU industrija plaća 158% više nego SAD (Bruegel). Do 2030., EU cijene mogu biti 2x više od SAD-a, jer ETS dozvole rastu na 100–150 €/t.

Ali nije samo ETS: 70% razlike dolazi od geopolitike (rat u Ukrajini, LNG uvoz), a EU ulaže u OIE (vjetar, sunce) da smanji ovisnost – do 2030. 45% OIE u miksu.

Carbon leakage: Rizik je realan, ali trenutno ograničen

Carbon leakage je selidba pogona izvan EU-a zbog viših troškova i događa se, ali ne masovno. Prema OECD-u i ScienceDirectu (2025.), za svakih 10 tona smanjene emisije CO2 u EU-u, globalne emisije rastu za 0.5–3 tone zbog uvoza "prljavih" proizvoda (npr. čelik iz Kine).

Dokazi o selidbi (2024.–2025.):
* BASF (Njemačka): Optužuje ETS za "napad na industrijsku osnovu" pa su premjestili dio proizvodnje u Aziju 2024., trošak CO₂ doseže 30% cijene u kemikalijama.
* ArcelorMittal (čelik): Zatvorili su pogone u Italiji i Njemačkoj 2024., dio preseljen u Meksiko (niže cijene energije).
* Alcoa (aluminij): Smanjili su kapacitet u EU-u za 20% od 2023., preselilli su u SAD (jeftiniji plin).
* Ukupno: U 2024., EU industrija je izgubila 5–10% kapaciteta u čeliku i cementu zbog leakage-a (CEPR, 2025.). Ali: nema "masovnog egzodusa" dok besplatne dozvole štite 94% industrijskih emisija do 2030.

Što se događa u praksi – primjeri i trendovi

SAD: Jeftin gas (shale) + IRA subvencije (370 mlj. $) privlače EU tvrtke tako je npr. Siemens Energy preselio dio u Teksas 2024. EU industrija gubi 0.5–1% BDP-a godišnje zbog viših cijena (Draghi Report, 2024.).

Azija (Kina): Subvencije + niski troškovi zbog čega je EU uvoz čelika iz Kine porastao 20% 2023.–2025., ali CBAM to ograničava.

Hrvatska: Rafinerije (INA) plaća +10–20 mil. € godišnje zbog ETS1; mala industrija (plinske instalacije) osjetit će ETS2 2027. – rizik preseljenja u Tursku (niže cijene).

Što EU radi protiv toga – i zašto nije dovoljno?

Kratkoročno: Besplatne dozvole + SCF (Socijalni fond) za subvencije.

Dugoročno: CBAM štiti tržište, ali kritičari (BASF, ArcelorMittal) kažu da je prekasno – "ETS guši industriju" (Njemačka 2025.).

Prednosti: ETS generira 43.6 mlj. € prihoda 2024. za zelene investicije dok EU postaje lider u vodiku i baterijama, stvarajući 10x više zelenih poslova nego što gubi.

Selidba je opcija, ali ne neizbježna i to ako se EU probudi

Da, industrija ima logičan motiv za selidbu jer više cijene energije (2–3x više nego SAD/Azija) čine EU manje atraktivnom. Ali do sada, leakage je mali (0.5–3 tona po 10 smanjene), zahvaljujući zaštitama. Do 2030., bez bržih subvencija (npr. 100 mlj. € za HR industriju) i OIE rasta, rizik raste dok EU može izgubiti 5–10% kapaciteta u ključnim sektorima. Rešenje: koristiti ETS prihode za "zelenu industriju" umjesto samo za klimu.

UTJECAJ ETS-a NA KONKURENTNOST EUROPSKOG GOSPODARSTVA

Sustav trgovanja emisijama Europske unije (EU ETS), uveden je 2005. godine te predstavlja najveći i najstariji mehanizam "cap-and-trade" na svijetu za smanjenje emisija stakleničkih plinova (GHG). On pokriva oko 40% ukupnih emisija u EU, fokusirajući se na energetski intenzivne sektore poput proizvodnje električne energije, industrije (čelik, cement, kemikalije) i, od nedavno, zrakoplovstva i pomorstva. Cilj ETS-a je postaviti gornju granicu (cap) emisija koja se godišnje smanjuje, a poduzeća kupuju dozvole (allowances) za svaku tonu CO₂, potičući smanjenje emisija kroz tržišni mehanizam.

Ali ključno pitanje koje se nameće, posebno u kontekstu aktualnih rasprava o deindustrijalizaciji Europe, glasi: je li ETS doprinio porastu ili padu industrije? Je li pojačao konkurentnost europskih tvrtki ili ih gura prema iseljavanju (carbon leakage)? Na temelju empirijskih studija i izvješća do 2025. godine, odgovor je nijansiran: ETS je značajno smanjio emisije bez dokazanih značajnih negativnih efekata na konkurentnost u prošlim fazama (2005.–2012.), ali postoje upozorenja na potencijalne rizike deindustrijalizacije u budućnosti, posebno s porastom cijena dozvola (trenutno 60–80 €/t CO₂ u 2025.) i ukidanjem besplatnih dozvola. Nema dokaza o masovnom "padu industrije", ali ETS je potaknuo strukturalne promjene prema zelenoj ekonomiji, stvarajući nova radna mjesta i inovacije.

Empirijski dokazi o utjecaju na emisije i konkurentnost

Studije pokazuju da je ETS bio efektivan u smanjenju emisija, ali bez značajnog pada produktivnosti ili zaposlenosti u reguliranim sektorima.

Pozitivni efekti: ETS je potaknuo efikasnost i inovacije. Na primjer, njemačke tvrtke su povećale efikasnost za 5–10% u nekim industrijama (čelik, kemikalije), a broj low-carbon patenata porastao je za 10% (2005.–2010.). Nema dokaza o padu zaposlenosti jer zapravo, zelene investicije (npr. Innovation Fund) stvorile su nova radna mjesta u obnovljivim izvorima.

Nema pada industrije u prošlosti: Studije iz 2018.–2025. (npr. Taylor & Francis) pokazuju da nije bilo "značajnih negativnih efekata" na konkurentnost u fazama I i II, zahvaljujući over-allocation (viška dozvola) i besplatnim dodjelama. Europska industrija nije izgubila tržišni udio; naprotiv, EU je dekarbonizirala brže od SAD-a ili Kine bez gubitka BDP-a.

Rizik carbon leakage: Je li ETS izazvao iseljavanje industrije?

Carbon leakage – premještaj proizvodnje izvan EU zbog viših troškova bio je glavna briga. Međutim, empirijski dokazi su ograničeni i kontradiktorni:

Nema dokaza u ranijim fazama: Studije iz 2018.–2023. (npr. ScienceDirect) ne nalaze dokaze o leakage-u u europskoj proizvodnji (2004.–2011.); besplatne dozvole (do 100% u nekim sektorima) spriječile su ga.

Postoji neki leakage u novijim podacima: Novije analize (2024.–2025.) pokazuju malo povećanje ugljičnog sadržaja uvoza (npr. +2–5% u čeliku i cementu), što sugerira leakage od 0.5–3 tona po 10 tona smanjene emisije u EU. OECD podaci iz 2025. pokazuju da je ETS povećao ugljični sadržaj uvoza, ali smanjio u izvozu, rezultirajući malim neto porastom globalnih emisija.

Mitre: Carbon Border Adjustment Mechanism (CBAM, od 2026.) će postepeno zamijeniti besplatne dozvole, smanjujući leakage za 19% i štiteći konkurentnost.

Rizici deindustrijalizacije: Budući izazovi

Iako nema dokaza o "padu industrije" zbog ETS-a do 2025., postoje upozorenja na potencijalnu deindustrijalizaciju u budućnosti:

Visoke cijene energije: ETS je doprinio porastu cijena električne energije (+1% na PPI zbog +1% na cijenu ugljika), što je uzdrmalo energetski intenzivne sektore (npr. aluminij: kapacitet EU pao s 4,5 na 2,7 mil. tona u 15 godina).

Primjeri: BASF (Njemačka) optužuje ETS2 za "napad na industrijsku osnovu Europe", s premještajima u Aziju; Volkswagen razmatra zatvaranja u Njemačkoj. Draghi Report (2024.) upozorava na "egzistencijalne pritiske" na industriju zbog geopolitike i ETS reformi.

Ali nije samo ETS: Deindustrijalizacija (pad udjela industrije u BDP-u na 20% u EU) više je uzrokovana globalizacijom, digitalizacijom i energetskom krizom (2022.), nego ETS-om. ETS je čak dodao fleksibilnost kroz prihode (43,6 mlj. € 2024.) za zelene projekte.

ETS kao katalizator zelene konkurentnosti

Sustav ETS nije izazvao pad industrije već naprotiv, europsko gospodarstvo je poraslo (BDP +25% od 2005.), a emisije su pale za 51% u pokrivenim sektorima bez gubitka zaposlenosti. ETS je povećao konkurentnost kroz inovacije i dekarbonizaciju, ali budući rizici (s porastom cijena i CBAM-om) zahtijevaju jači fokus na subvencije (npr. Innovation Fund) i zaštitu (free allowances). Ako se ne adresiraju, može doći do većeg leakage-a i deindustrijalizacije, ali trenutni dokazi sugeriraju da je ETS neto pozitivan za dugoročnu konkurentnost jer Europa postaje lider u zelenoj industriji, stvarajući 10x više zelenih poslova nego što gubi u fosilnim sektorima.

HRVATSKI POLITIČKI SPEKTAR ŠUTI O ETS-u

U cijeloj 2025. godini premijer, nijedan ministar, predsjednik stranke ili saborski zastupnik nije javno izgovorio riječ „ETS2“ u kontekstu poskupljenja. Nema konferencija za novinare, nema intervjua, nema postova na društvenim mrežama. Jedini tragovi su tehnički dokumenti na stranicama Ministarstva i nekoliko stručnih seminara HGK-a.

„To je klasičan slučaj ‘vrućeg krumpira’. Nitko ne želi biti taj koji će građanima prije izbora reći da će im računi skočiti za stotine eura“, kaže izvor iz Vlade koji je želio ostati anoniman.

„Svi znaju da dolazi, ali svi se prave ludi. Kad 2027. dođu prvi računi, bit će prekasno za objašnjenje jer narod će biti bijesan.“

Ova tišina nije samo hrvatski fenomen već je to sličan obrazac viđen u Francuskoj 2018. kada je pokušaj uvođenja karbonskog poreza doveo do protesta „žutih prsluka“. U Hrvatskoj, s obzirom na visoku ovisnost o turizmu i transportu, političari očito ne žele riskirati bodove prije sljedećih izbora. Umjesto otvorene debate, fokus je na općim „zelenim“ temama poput subvencija za EV, bez spominjanja da će ETS2 podići cijene goriva za 10–20 centi po litri i grijanja na plin za 5–10%.

„Nedostatak komunikacije stvara nepovjerenje dok će se građani osjetiti izdanim kad dođu računi 2028.“, upozorava Marija Šćulac Domac iz DOOR-a. Kritičari poput Hrvatske gospodarske komore (HGK) već traže nacionalni plan za ublažavanje, ali bez političke volje, to ostaje na papiru. Ako se ne pojača rasprava do 2026., Hrvatska može završiti kao Poljska s protestima i zahtjevima za odgodom.

„Bolje je platiti 1000 eura godišnje sada da bismo izbjegli katastrofu od 10.000 eura po kućanstvu kasnije“, kaže Julije Domac, direktor REGEA-e. „ETS2 nije kazna već je to ulaznica za budućnost u kojoj ćemo disati čišći zrak, plaćati manje račune i biti neovisni o Rusiji, Bliskom istoku i svakom sljedećem energetskom šoku.“

Da, 2027. i 2028. će boljeti. Ali ako iskoristimo subvencije iz Socijalnog klimatskog fonda i pripremimo se već danas, većina kućanstava može iz ove prisilne tranzicije izaći kao pobjednik i to s nižim računima, čišćim zrakom i većom energetskom neovisnošću.

UTJECAJ ETS-a U HRVATSKOJ

Emissions Trading Scheme 2 (ETS2) predstavlja značajan izazov i priliku za Hrvatsku, kao malu članicu EU-a s relativno niskim emisijama, ali visokom ovisnošću o fosilnim gorivima u grijanju i prometu. Hrvatska je dio EU od 2013. godine i već implementira postojeći ETS1, ali ETS2 proširuje pokrivenost na zgrade i cestovni promet, što će utjecati na oko 40% nacionalnih emisija stakleničkih plinova (GHG). Prema podacima Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja (MZOŠ), Hrvatska je aktivna pripremajući implementaciju, s fokusom na praćenje i izvješćivanje od 2025. godine. Ukupne emisije Hrvatske iznose oko 20 milijuna tona CO₂ godišnje (2022.), od čega zgrade i promet čine oko 30-35%. Cilj je smanjiti ih za 42% do 2030. u odnosu na 2005., što će ETS2 podržati kroz karbonsko cjenovno signaliziranje.

Okolišni utjecaj

ETS2 će potaknuti dekarbonizaciju u ključnim sektorima gdje Hrvatska ima rezerve za poboljšanje:

Zgrade: Emisije od grijanja (plin, ulje, drva) čine oko 12% ukupnih emisija. Očekivano smanjenje za 24% do 2030. kroz prelazak na dizalice topline i renovacije. Hrvatska ima stari fond zgrada, posebno u ruralnim područjima, što može dovesti do bržeg napretka ako se iskoriste SCF subvencije.

Cestovni promet: Oko 19% emisija, s visokim udjelom dizela u floti (preko 70% vozila). Cilj: 17% smanjenje do 2030., potaknuto kupnjom električnih vozila (EV). Hrvatska planira 40.000 EV do 2030., ali trenutno ima samo oko 5.000.

Ukupno: Nacionalni cap za ETS2 temelji se na prosječnim emisijama 2016.–2018. (oko 7-8 milijuna tona za pokrivene sektore), s linearnim smanjenjem od 5-10% godišnje od 2024. i 5,38% od 2028. To će poboljšati kvalitetu zraka u gradovima poput Zagreba i Splita, ali zahtijeva ulaganja u obnovljive izvore (HR trenutno ima 30% OIE u energetskom miksu).

Ekonomski utjecaj

Hrvatska će osjetiti umjereni porast troškova, ali i prihode za zelenu tranziciju. Kao mala ekonomija (BDP ~70 milijardi EUR), ovisna o turizmu i transportu, ETS2 može privremeno usporiti rast, ali dugoročno potaknuti inovacije.

Prihodi od aukcija: Procjenjeno 200-500 milijuna EUR godišnje od 2027., ovisno o cijeni dozvola (očekivano 55 EUR/t u 2027.). Dio (oko 50%) ide u nacionalni proračun za zelene projekte, a ostatak u Socijalni klimatski fond (SCF) za ublažavanje. Međutim, prema analizama FfE, Hrvatski udio u SCF-u može opadati s rastom cijena CO₂, slično kao za Bugarsku i Rumunjsku, zbog nižeg BDP-a po glavi stanovnika.

Troškovi: Porast cijena goriva za 10-20 centi po litri (dizel/benzin) i grijanja za 5-10%, što će utjecati na kućanstva (prosječni trošak energije ~1.500 EUR/god. po kući). U prometu, transportne kompanije (npr. flote kamiona) mogu vidjeti troškove rasta za 2-5% u prvoj godini. Utjecaj na BDP: Kratkoročno -0,2% do -0,5% (posebno u turizmu i maloj industriji), ali pozitivan od 2030. kroz zelene poslove (npr. renovacije zgrada mogu stvoriti 10.000 radnih mjesta).

ETS2 će za Hrvatsku značiti izazov u kratkom roku kroz veće troškove za energiju i promet, ali i priliku za modernizaciju s prihodima za zelenu tranziciju i poboljšanjem okoliša. Ključ je u brzom korištenju SCF-a za ublažavanje socijalnih utjecaja i investicija u EV i renovacije. Ako se implementira dobro, Hrvatska može postići ciljeve ranije od prosjeka EU-a, jačajući konkurentnost u turizmu i energetici.

ZAKLJUČNA RAZMATRANJA

ETS nije ekonomski mehanizam već je to političko-ideološki projekt čiji je jedini cilj umjetno preusmjeriti ponašanje 450 milijuna ljudi i tisuće tvrtki Europske Unije u smjeru koji je odredila politička elita u Bruxellesu.

Sustav se održava na dvije noge, a obje noge su krhke i privremene. Kad jedna od te dvije noge nestane (a obje će nestati do 2035.), cijela konstrukcija se ruši kao kula od karata.

* Štap: porez na CO₂ (ETS dozvole) koji poskupljuje fosilna goriva

* Mrkva: masovne subvencije koje pojeftinjuju zelene tehnologije

Ključna slabost ETS-a je što nove tehnologije još uvijek nisu jeftinije od starih korištenih rješenja. Dizalica topline, električni auto, bioplin i vodik su danas skuplji od plina, dizela i lož-ulja. Subvencije na "zelene tehnologije" samo maskiraju tu realnu činjenicu. Kad subvencije presuše (SCF ističe 2032., besplatne dozvole 2034.), ljudi i firme će se vratiti na ono što je jeftinije, pouzdanije i dostupnije.

Povijest je već pokazala ishod za: bioetanol, biodiesel, solarnu energiju u Španjolskoj, dizalice topline u Njemačkoj 2025. Svaki put je ista priča veliki boom u potražnji za "zelenom opremom" dok teče tuđi novac kroz subvencije, ali kada subvencije stanu slijedi kolaps potražnje za "zelenim tehnologijama" kada treba platiti iz svog džepa. Političari to jako dobro znaju i zato mudro šute da se ne zamjere briselskoj eliti.

Nitko ne želi biti taj koji će 2027. ili 2032. građanima reći: "Subvencije su nestale, sada morate iz vlastitog džepa platiti 20.000 € za novu dizalicu topline ili 40.000 € za novi električni auto.“ Jer odgovor građana će biti jasan: „Hvala, nećemo.“

Slobodno tržište će, kao i uvijek, izabrati priuštivu (affordable) tehnologiju. Europa će završiti s hibridnim sustavom: mala briselska elita s potpuno zelenim rješenjima, a ogromna većina europljana s jeftinijim fosilnim / hibridnim tehnologijama. Nema te političke ideologije, nema tog poreza, nema te subvencije koja može dugoročno pobijediti ekonomsku tržišnu računicu običnog čovjeka. ETS1 i ETS2 su najveći pokušaj u europskoj povijesti da se to ipak učini. I bit će to najveći dokaz da se slobodno tržište ne može dugoročno umjetno usmjeravati u jednom smjeru.

Kada 2035. prosječan građanin bude birao između plinskog kotla za 2.500 € i dizalice topline za 25.000 €, neće mu trebati nikakva ideologija da donese odluku. Treba mu samo kalkulator. I kalkulator će reći: „Hvala na subvenciji koju više nemam, ali neću platiti sada 10× više iz svog džepa.“

Dugoročni ishod (2035.–2040.) za ETS2 će biti
a) tiho oslabljen ili ukinut (kao što se dogodilo s bioetanolom), ili
b) izazvati najveći val populističkog bijesa u povijesti EU-a i dovesti političku desnicu/centar na vlast u većini zemalja.

A tada će "The Green Deal" završiti tamo gdje završavaju svi liberalni političko-ideološki projekti, koji ignoriraju ekonomsku realnost, pravila tržišnog mehanizma, i to u povijesnom smeću.

Europska Unija (EU) intenzivno radi na dekarbonizaciji sektora grijanja i hlađenja, koji čini oko 50% ukupne potrošnje energije u EU i glavni je izvor emisija stakleničkih plinova CO2. Prema Green Dealu i planu REPowerEU, cilj je smanjenje ovisnosti o fosilnim gorivima (kao što su prirodni plin i LNG) te prelazak na obnovljive izvore energije i elektrifikaciju. Do 2030. godine, EU želi postići barem 42,5% udjela obnovljivih izvora u energiji, s naglaskom na grijanje. Od 2027. godine, nova Emissions Trading Scheme (ETS2) uvodi "carbon pricing" ili karbonski porez na goriva za grijanje, što će povećati cijene zemnog plina i potaknuti će brže prelazak na čistije alternative. Evo pregleda ključnih smjerova, temeljenih na aktualnim europskim politikama i ciljevima za 2025. i dalje.

DIZALICE TOPLINE (Heat Pumps)

EU vidi dizalice topline kao ključnu tehnologiju za brzi prelazak na nisko-ugljenično grijanje. One su 3-5 puta učinkovitije od plinskih kotlova, jer proizvode više topline nego električne energije koja im je potrebna. Prosječno, zamjena plinskog kotla dizalicom topline može smanjiti račune za grijanje za 20-60% u EU, ovisno o lokalnim cijenama energenata i energetskoj učinkovitosti kuće pa recimo u zemljama poput Nizozemske uštede mogu doseći i 80%. Do 2030. procjenjuje se da će u Europi biti do 52 milijuna dizalica topline, što bi činilo oko 5% ukupne potrošnje električne energije (ili 9% u vršnim satima). Međutim, tržište je 2024. zabilježilo pad prodaje na 2 milijuna jedinica zbog visokih cijena električne energije i složenih instalacija ugradnje dizalica topline.

Da bi se postigao cilj, EU zahtijeva udvostručenje godišnje stope ugradnje na oko 6 milijuna jedinica dizalica topline od 2025. godine. Pokrenuta je "Heat Pump Accelerator Platforma" u siječnju 2025. za praćenje politika, obuku i inovacije u segmentu tehnologije dizalica topline. Nacionalne mjere uključuju subvencije (npr. do 70% troškova u Njemačkoj za nisko-ugljična kućanstva, smanjeni PDV u Belgiji, Francuskoj i Irskoj na ugradnju dizalica topline) te smanjene poreze na električnu energiju za obnovljivo grijanje (kao u Finskoj). Utjecaj na električnu mrežu je mali, a EU ulaže u modernizaciju mreža kako bi se podržao ovaj tehnološki rast u segmentu sustava grijanja.

Što su dizalice topline i kako rade?
Dizalica topline (engl. heat pump) je uređaj koji prebacuje toplinu iz jednog mjesta na drugo umjesto da je stvara izgaranjem goriva (kao plinski ili kotao na lož-ulje). Dizalica topline radi na istom principu principu kao i kućni hladnjak i to samo obrnuto: hladnjak odvodi toplinu iz unutrašnjosti i izbacuje ju van, a dizalica topline uzima toplinu iz okoline (zraka, tla ili vode) i unosi ju u kuću ili u stan.

Osnovni dijelovi svake dizalice topline
* Isparivač (evaporator) – uzima toplinu iz okoline
* Kompresor – najvažniji dio, pokreće se električnom energijom i „pumpa“ toplinu na višu temperaturu
* Kondenzator – predaje toplinu u sustav grijanja (radijatori, podno grijanje, bojler)
* Ekspanzijski ventil – spušta tlak rashladnog sredstva i zatvara krug

Kako funkcionira korak po korak (najčešći tip: zrak–voda)
* U vanjskoj jedinici (ili u zemlji/bunaru) nalazi se rashladno sredstvo (npr. R32, R290 propan ili R410A) koje na niskoj temperaturi lako isparava, čak i na –15 °C ili niže.
* Kada rashladno sredstvo prođe kroz isparivač, upija toplinu iz okolnog zraka (ili tla/vode) i pretvara se u plin čak i ako je vani hladno, jer je rashladno sredstvo još hladnije od zraka.
* Kompresor (najčešće inverter-scroll ili rotary) stlači taj plin, pri čemu mu temperatura jako poraste (može doći i do 70–80 °C).
* Vrući plin zatim prolazi kroz kondenzator (izmjenjivač topline) gdje predaje toplinu vodi u sustavu grijanja (podno, radijatori ili za PTV).
* Rashladno sredstvo se nakon toga hladi, kondenzira natrag u tekućinu, prolazi kroz ekspanzijski ventil gdje mu tlak naglo padne, ponovno postaje vrlo hladno dok se krug rada uređaja nastavlja.

Što znači COP i SCOP?
* COP (Coefficient of Performance) – koliko kWh topline dobijete po 1 kWh utrošene električne energije u određenom trenutku.
Primjer: COP = 4 → iz 1 kWh struje dobijete 4 kWh topline (ostalih 3 kWh je „besplatno“ iz okoline).
* SCOP (Seasonal COP) – prosječna učinkovitost tijekom cijele sezone grijanja. Važniji je od COP-a jer uzima u obzir promjene temperature tijekom zime.

Zašto su dizalice topline 300–500 % učinkovitije od električnih grijača?
Običan električni radijator ima učinkovitost 100 % (1 kWh struje → 1 kWh topline). Dizalica topline ima 300–500 % jer većinu topline „dovlači“ iz okoline, a struju troši samo za rad kompresora i pumpi.
Većina modernih dizalice topline su reverzibilne – ljeti rade kao klima-uređaj: jednostavno okrenu krug i odvode toplinu iz kuće van.
Dizalica topline nije „magični grijač“, već izuzetno pametan sustav koji koristi zakone termodinamike da „prebaci“ postojeću toplinu iz prirode u vaš dom uz minimalnu potrošnju električne energije. Zato su danas tehnologija broj jedan za dekarbonizaciju grijanja u Europi i svijetu.

GEOTERMALNA CENTRALNA GRIJANJA (Geothermal District Heating)

Geotermalna energija se snažno promiče kao stabilan, obnovljivi izvor za centralna grijanja, posebno u distriktnim, toplinarskim sustavima. EU cilja na 250 GW geotermalnih kapaciteta do 2040., gradeći na postojećih 44 GW. Ovo je dio šireg plana za povećanje udjela obnovljivih izvora u grijanju i hlađenju za 1,3 posto godišnje do 2030. Geotermalna grijanja se integriraju u distrikte, gdje se kombiniraju s otpadnom toplinom iz industrije ili podatkovnih centara, smanjujući potrošnju energije za 70-80%.

Primjeri uspjeha uključuju Mađarsku (Szeged: geotermalni sustav opskrbljuje 27.000 stanova i smanjuje CO₂ za 40.000 tona godišnje) i Dansku, gdje se planira zabrana plinskog grijanja u kućama od 2035., s prelaskom na zeleno distriktno grijanje. EU Geothermal Action Plan (EGAP) očekuje se 2026., a Euroheat & Power procjenjuje da će distriktna grijanja predvoditi dekarbonizaciju do 2050., s potrebnim ulaganjima od 1,16 bilijuna eura u infrastrukturu. Direktiva o energetskoj učinkovitosti (EED) zahtijeva od gradova s više od 45.000 stanovnika da razviju lokalne planove grijanja, uključujući geotermalne opcije.

Geotermalno centralno grijanje (engl. geothermal district heating) je sustav koji koristi toplinu iz Zemljine unutrašnjosti za grijanje cijelih naselja, gradskih četvrti ili industrijskih zona preko mreže cijevi (distriktna mreža). To je jedan od najstabilnijih i najekološkijih načina grijanja jer temperatura duboko pod zemljom ostaje konstantna tijekom cijele godine (obično 10–15 °C na dubini od nekoliko stotina metara, a više na većim dubinama).

Osnovni princip rada

Bušenje bunara (proizvodni i injekcijski bunari)
* U područjima s geotermalnim resursima buše se duboki bunari (obično 500–3000 m).
* Iz proizvodnog bunara crpi se topla voda ili para (temperature od 50 °C do preko 150 °C, ovisno o lokaciji).
* U područjima s nižim temperaturama (npr. Panonski bazen u Hrvatskoj) voda je 60–120 °C.

Centralna geotermalna elektrana / toplinska stanica
* Topla voda iz bunara dolazi u izmjenjivač topline (heat exchanger).
* Tu predaje svoju toplinu sekundarnom krugu vode (čista voda koja kruži kroz gradsku mrežu) – tako se sprječava onečišćenje mreže mineralima ili plinovima iz geotermalne vode.
* Ako je temperatura geotermalne vode dovoljno visoka (>100–120 °C), može se prvo koristiti za proizvodnju električne energije (binary cycle), a zatim za grijanje.

Distribucijska mreža (toplovod)
* Topla voda (obično 70–120 °C) iz centrale distribuira se izoliranim cijevima do potrošača (stambene zgrade, škole, bolnice, tvornice).
* U svakoj zgradi postoji podstanica s izmjenjivačem topline koja predaje toplinu lokalnom sustavu grijanja (radijatori, podno grijanje) i pripremi tople potrošne vode (PTV).

Povrat rashlađene vode i reinjekcija
* Nakon što preda toplinu, voda se hladi na 30–50 °C i vraća u centralu.
* Geotermalna voda iz primarnog kruga (koja je sada hladnija) ubrizgava se natrag u podzemni rezervoar kroz injekcijski bunar – tako se održava pritisak u ležištu i štiti okoliš (nema emisija).

Prednosti geotermalnog centralnog grijanja

Izuzetno visoka učinkovitost: Faktor korištenja energije često >10 (za 1 kWh električne energije za pumpe dobije se 10–20 kWh topline).
* Stabilnost: Radi 365 dana godišnje, neovisno o vremenskim uvjetima.
* Niske emisije: Gotovo nulte emisije CO₂ tijekom rada.
* Dugi vijek trajanja: Sustavi rade 50–100 godina.
* Ekonomičnost: Nakon početnog ulaganja, cijena grijanja je 30–60% niža od plinskog.

Primjeri u praksi

* Island: Najveći svjetski sustav – preko 90% kućanstava grije se geotermalno.
* Pariz (Francuska): Sustav u pariškom bazenu opskrbljuje 150.000–200.000 stanova.
* Hrvatska: Velika Gorica, Zaprešić, Osijek i dr. – temperatura vode 60–90 °C, sustavi pokrivaju tisuće stanova i smanjuju emisije za desetine tisuća tona CO₂ godišnje.

Geotermalno centralno grijanje je tehnologija koja koristi Zemljinu prirodnu toplinu, distribuira ju kroz gradsku mrežu i vraća rashlađenu vodu natrag što je potpuno zatvoren i održiv ciklus. U EU se snažno promiče (cilj: 250 GW kapaciteta do 2040.), a u Hrvatskoj postoji ogroman potencijal u Panonskom bazenu. To je idealno rješenje za velika naselja jer kombinira visoku učinkovitost, niske troškove i minimalan utjecaj na okoliš.

PRIRODNI PLIN I LNG

Iako je prirodni plin (uključujući LNG) ključan za kratkoročnu sigurnost opskrbe nakon ukrajinske krize, EU ga vidi samo kao privremeno rješenje. Uvoz ruskog plina pao je s 45% (2021.) na 13% (2025.), s ukupnim smanjenjem potražnje za 17% (70 bcm/god.) od 2022. do 2025. LNG kapacitet je porastao na 70 bcm do kraja 2024., s novim terminalima (npr. u Hrvatskoj, Italiji i Poljskoj), ali očekuje se pad potražnje za 15% do 2030., a uvoza LNG za 20%. Nacionalni ciljevi pokazuju da će plin biti zamijenjen elektrifikacijom i obnovljivim izvorima, s rizicima za nove investicije u plinsku infrastrukturu.

U grijanju, plin gubi na privlačnosti zbog ETS2 i subvencija za alternative. REPowerEU alocira samo 1,6 milijardi eura za plinsku infrastrukturu (kao diverzifikaciju), ali 106,5 milijardi za energetsku učinkovitost i 34,2 milijarde za obnovljive. Deset zemalja EU predložilo je zabranu novih plinskih kotlova 2025., a dugoročni ugovori o LNG-u neće biti produženi nakon 2027.

PRELAZAK NA OBNOVLJIVE IZVORE ENERGIJE

EU ide jasno prema smanjenju fosilnih goriva u grijanju, s fokusom na dizalice topline, geotermalna i distriktna grijanja integrirana s obnovljivim izvorima. Ovo je podržano s 300 milijardi eura ulaganja (uključujući Recovery and Resilience Facility) i politikama poput Renovation Wave za obnovu zgrada. Iako LNG osigurava prijelaz, dugoročni prioritet je dekarbonizacija dok do 2050. distriktna grijanja mogu pokriti veći dio potreba, s geotermalom i otpadnom toplinom (waste heat) kao ključnima. Za Hrvatsku, ovo znači prilike u LNG-u (Krk terminal) ali i ulaganja u dizalice topline (heat pumps) i geotermalne sustave (npr. u Panoniji).

Kao dio šireg konteksta dekarbonizacije grijanja u Europskoj Uniji (EU), ova analiza temelji se na aktualnim podacima iz 2025. godine, uključujući izvještaje Europske asocijacije za dizalice topline (EHPA) i IEA-e. Fokus je na EU tržištu, s naglaskom na Hrvatsku gdje je moguće. Podaci pokazuju brzi rast, ali i izazove poput nedostatka instalatera i visokih početnih troškova. EU cilja na 52 milijuna instaliranih dizalica do 2030., što bi pokrilo oko 30% stambenih zgrada uz punu tranziciju do 2050. za klimatsku neutralnost.

Broj proizvođača dizalica topline

Europskim tržištem dominiraju globalni igrači s proizvodnjom u EU, Aziji i SAD-u. U 2025. godini, prema Global Market Insights, top 5 tvrtki (Carrier, Daikin, Mitsubishi Electric, Bosch, Panasonic) kontrolira oko 40% tržišta. Ukupno postoji oko 15-20 glavnih europskih proizvođača, ali mnogi su dijelovi većih korporacija. Kina proizvodi 40% globalnih jedinica, EU 15%, a SAD 20%. Rast je potaknut ulaganjima od 4 milijarde dolara u europsku proizvodnju, posebno u Njemačkoj i Italiji.

Daikin, Mitsubishi, Bosch = 40% tržišta
Nibe, Vaillant, Viessmann = 20-25% tržišta
Ostali (LG, Samsung, Gree) = 35-40 % tržišta

Broj majstora (instalatera) koji mogu ugraditi sustave

Trenutno postoji značajan deficit u broju majstora instalatera: EHPA procjenjuje da će za udvostručenje ugradnje biti potrebno preko 500.000 obučenih profesionalaca (inženjera i instalatera) do 2030. U UK-u broj certificiranih instalatera dosegnuo je >11.000 u 2024., s 9.062 novih kvalifikacija. Za cijelu EU, procjena je 200.000-300.000 aktivnih instalatera u 2025., ali potrebno je četiri puta više do 2030. (IEA). U Hrvatskoj, broj je manji (oko 1.000-2.000), s fokusom na obuku preko Fonda za zaštitu okoliša.
Izazovi: Nedostatak kvalificiranih radnika dovodi do kašnjenja ugradnje (4-6 dana po sustavu). EU Direktiva RED III zahtijeva nacionalne programe obuke, uključujući doškolovanje majstora plinara i električara.

Cijena zamjene na nove sustave grijanja

Prosječni trošak zamjene plinskog kotla dizalicom topline u EU iznosi 8.000-15.000 € za standardnu obiteljsku kuću (80-150 m²), ovisno o tipu (zrak-voda najjeftiniji, geotermalni skuplji). To uključuje ugradnju, ali ne renovaciju zgrade. S grantovima (npr. EU Recovery Fund ili nacionalni popusti do 70% u Njemačkoj), neto trošak pada na 4.000-8.000 €. Uštede na računima se oečkuju: 20-60% godišnje (do 80% u zemljama s jeftinom električnom energijom poput Nizozemske), s povratom ulaganja u 5-7 godina.
U Hrvatskoj: 6.000-12.000 € za zrak-vodu, sa subvencijama FZOEU-a do 5.000 €. Dodatni troškovi: renovacija radijatora (+1.000-2.000 €) ili izolacija (+3.000 €).

Procjena vremena potrebnog za prelazak svih sustava na dizalice topline

EU ne očekuje potpuni prelazak do 2050., ali cilja na 90% novih instalacija dizalica topline do 2030. i faziranje fosilnih kotlova do 2040. (prema EPBD direktivi). Trenutno: 20 milijuna je instaliranih u Europi (14% zgrada). Prodaja 2024.: 2,31 milijuna (pad 22% zbog cijena energenata), ali očekivan je oporavak na 7 milijuna godišnje do 2030.

Procjena:
* Kratkoročno (do 2030.): 52 milijuna jedinica, pokrivajući 30-40% stambenih zgrada. Potrebno: 6 milijuna ugradnji godišnje (udvostručenje od 2025.).
* Srednjoročno (do 2040.): 70-80% pokrivenosti, s fokusom na distriktna grijanja i renovacije.
* Dugoročno (do 2050.): 90-100% za klimatsku neutralnost, sa 61% elektrifikacijom grijanja. Ukupno vrijeme: 25-30 godina od 2025., ali ovisno o subvencijama i mreži (potrebno 300 milijardi € ulaganja).

Izlazni plan za tvrtke koje se bave prodajom klasične opreme (plinski kotlovi, ulje)

Tvrtke poput onih koje prodaju plinske kotlove suočene su s rizikom pada potražnje (EU zabrana novih fosilnih do 2035. u nekim zemljama). Tranzicija na dizalice topline je ključna za opstanak ovih tvrtki: 70% majstora plinara može se preškolovati za 6-12 mjeseci. Evo korak-po-korak plana, temeljenog na strategijama IEA-e i praksi poput Siemens Energy.

Korak 1: Procjena i planiranje (0-6 mjeseci)
* Provedite audit poslovanja: Analizirajte udio prodaje fosilnih sustava (cilj: smanjiti na <20% do 2027.).
* Formirajte tim za tranziciju: Uključite 20-30% zaposlenika u obuku za dizalice topline (partnerstvo s EHPA ili lokalnim udrugama).

Korak 2: Obuka i certificiranje (6-12 mjeseci)
* Reskilling: Školujte majstore za hibridne sustave (plin + dizalica) i/ili pune instalacije dizalica topline. Trošak: 500-1.000 € po osobi; EU fondovi pokrivaju 50%.
* Partnerstva: Suradnja s proizvođačima (npr. Viessmann) za distribuciju opreme te obuku montažera i servisera.

Korak 3: Diversifikacija ponude (12-24 mjeseca)
* Uvedite retrofit rješenja: Zamjena plinskog kotla hidronskom dizalicom (zadržava postojeće cijevi), što smanjuje troškove za 30%.
* Novi proizvodi: Hibridni sustavi (dizalica + plin za hladne dane) i dodatna oprema (pametni termostati, izolacija).

Korak 4: Marketing i financije (ongoing)
* Kampanje: Istaknite uštede (do 60%) i grantove; ciljajte "able-to-pay" klijente s informacijama o ROI.
* Financijska podrška: Ponudite lizing na opremu ili EU subvencije te surađujte s bankama za zelene kredite.
* Mjerenje: Praćenje KPI-ja (udio dizalica u prodaji >50% do 2028.).

Očekivani ishodi: Rast prihoda za 20-40% kroz nove usluge (održavanje, renovacije); smanjenje rizika od regulatornih promjena. Primjer: Njemačke tvrtke poput Bosch-a već su prešle 60% na dizalice topline, s porastom profita.

ZAKLJUČNA RAZMATRANJA

Povećana ugradnja dizalica topline (heat pumps) predstavlja ključni stup Green Deala EU-a, s ciljem instalacije 52 milijuna jedinica do 2030. godine. Ova tranzicija, potaknuta REPowerEU planom i subvencijama, ne samo da ubrzava dekarbonizaciju EU već donosi i široke gospodarske i društvene koristi. Na osnovu aktualnih izvještaja iz 2025. godine, utjecaji su uglavnom pozitivni, iako zahtijevaju političku podršku za rješavanje kratkoročnih izazova poput pada prodaje u 2024. (za 50% u EU). Evo završnog pregleda, podijeljenog na gospodarske i društvene aspekte.

Gospodarski utjecaji: Rast industrije, uštede i nova radna mjesta

Dizalice topline stimuliraju europsku industriju, stvarajući lanac vrijednosti od proizvodnje do instalacije i održavanja. EU sektor već podržava 433.000 direktnih i indirektnih radnih mjesta u 2023. godini, što je rast od 120% od 2017. (sa 197.000 poslova). Instalacije i održavanje generiraju više poslova od proizvodnje što je prosječno 6 poslova po tisuću novih jedinica kapaciteta, a instalateri postavljaju oko 61 jedinicu godišnje po osobi. Očekuje se da će do 2030. ovo premašiti 500.000 poslova, posebno u zemljama poput Njemačke, Švedske i Nizozemske, gdje se ulaže u obuku za doškolovanje (reskilling) plinara i električara.

Ekonomski, sektor generira novčani tok od 59 milijardi eura u 2023. (rast 160% od 2017.), s dodanom vrijednošću od 23,4 milijarde eura. Investicije su ključne: EU je uložila 124 milijuna eura u javna istraživanja (RD&I) od 2014. do 2024., a privatni venture capital dosegnuo je 448 milijuna eura u 2024. (81% u EU). S trenutnih 7 milijardi eura ulaganja u sljedeće tri godin europska proizvodnja može porasti s 1,4 milijuna na 6 milijuna jedinica godišnje, premašujući ciljeve REPowerEU-a i održavajući 25% globalnog tržišnog udjela.

Uštede su značajne: 25,5 milijuna instaliranih dizalica topline izbjegava uvoz 21 milijarde kubnih metara plina godišnje, štedeći 5,4 milijarde eura. Za kućanstva, prelazak s plinskog kotla na dizalicu topline smanjuje račune za grijanje za 20-60% (do 80% u zemljama s jeftinom električnom energijom poput Nizozemske), s povratom ulaganja u 5-7 godina uz subvencije. Ovo poboljšava konkurentnost EU gospodarstva, smanjujući ovisnost o fosilnim uvozima i podržavajući rast obnovljivih izvora.

Društveni utjecaji: Bolje zdravlje, pravda i okolišna održivost

Društveno, dizalice topline doprinose zdravijem i pravednijem društvu. Smanjuju emisije stakleničkih plinova CO2 ekvivalentno uklanjanju 50 milijuna automobila s cesta EU-a (petina od 250 milijuna registriranih putničkih vozila), te životni ciklus emisija od samo 0,11 kg CO₂/kWh topline. Ovo smanjuje zagađenje zraka od izgaranja fosilnih goriva, poboljšavajući zdravlje što djeluje posljedično i na manje respiratornih bolesti te smrtnosti povezanih s lošom kvalitetom zraka u urbanim područjima.

Energijska sigurnost se jača: prelazak na elektrifikaciju grijanja smanjuje ovisnost o Rusiji (nakon krize 2022.), a dizalice topline troše samo 5% ukupne električne potrošnje EU-a (9% u vršnim satima), što mreža može podnijeti bez problema uz modernizaciju. Društvena pravda je prioritet: Social Climate Fund (do 65 milijardi eura) i nacionalne subvencije (do 70% troškova u Njemačkoj) čine tehnologiju dizalica topline dostupnom siromašnim kućanstvima, sprječavajući energetsko siromaštvo "energy poverty". U zemljama gdje je električna energija 1,5-3 puta skuplja od plina, cijene se uravnotežuju kroz porezne reforme, čineći grijanje pristupačnijim za ruralna područja.

Ukupno, ovo podržava socijalnu koheziju: niži računi oslobađaju budžete obitelji za druge troškove, a rast instalacija dizalica topline (56% u UK-u 2024.) potiče inkluzivni razvoj, posebno u regijama s visokim udjelom starijih osoba.

Neto pozitivan impuls za EU

Povećana ugradnja dizalica topline će, uz političku podršku (kao što su ETS2 i Net Zero Industry Act), donijeti neto koristi od 10-20 milijardi eura godišnje u uštedama potrošnje energenata i rastu do 2030., stvarajući održivo gospodarstvo i zdravije društvo. Izazovi poput nedostatka sposobnosti "skills gap" i cijena električne energije rješavaju se obukom i subvencijama, ali bez akcije rizikujemo propuštanje ciljeva za 25 milijuna jedinica. Ova tranzicija nije samo ekološka već je ona ekonomski i društveni imperativ za budućnost EU-a.

U današnjem svijetu, gdje se svaki račun za struju gleda kao mali udarac po novčaniku, pitanje priuštive energije postaje centralno za svakodnevicu obitelji, poduzeća i cijelih ekonomija. Prema najnovijim podacima, cijene električne energije u nekim regijama dosežu razine koje su tri puta više od drugih, a krivac nije uvijek ono što mislimo – poput AI centara podataka ili kriptovaluta. Umjesto toga, prst se upućuje u političke odluke koje favoriziraju nestabilne i skupe izvore energije na račun pouzdanih elektrana. Ovo nije samo američka priča; to je globalni alarm za sve nas koji se bore s rastućim računima i pratećim troškovima te obuzdavanjem porasta inflacije.

Nedavno je američki sekretar za unutarnje poslove Doug Burgum, u intervjuu za Bloomberg Television, otvoreno progovorio o tome zašto su cijene električne energije u Novoj Engleskoj trostruko više nego u Sjevernoj Dakoti. "To nije zbog centara podataka. To je zbog energijskih politika", rekao je Burgum, ističući da su odluke iz posljednjih pet godina, vođene "klima ekstremistima", dovele do eskalacije troškova. U Novoj Engleskoj, gdje cijene dosežu oko 30 centi po kilovat-satu, obitelji se suočavaju s dilemom "zagrijati ili jesti", dok u Sjevernoj Dakoti isti trošak košta samo 8-13 centi. Razlog? Subvencije za nepouzdane izvore poput offshore vjetroelektrana, koje koštaju 11 milijardi dolara za samo 1 gigavat intermitentne snage – u usporedbi s 1-2 milijarde za pouzdanu, 24/7 energiju iz plina ili nuklearnih postrojenja.

Burgumov stav dolazi u trenutku kada se AI i data centri često optužuju za "proždiranje" električne energije. Međutim, on ističe da mnogi od tih centara rade off-grid, iza brojila, pa čak i dodaju višak energije u mrežu, umjesto da je troše. Umjesto toga, pravi problem leži u politikama koje prioritet daju "zelenim" eksperimentima koji nisu spremni za masovnu upotrebu. Offshore vjetar, na primjer, prestaje raditi kad vjetar stane puhati, ostavljajući potrošače s nestabilnom opskrbom i visokim računima za backup sustave. To nije samo pitanje okoliša; to je ekonomsko opterećenje koje pogoduje bogatima, a guši srednju klasu.

Ova debata nije ograničena na SAD. U Europi, gdje Hrvatska i susjedne zemlje plaćaju premije za uvoz plina i prelazak na obnovljive izvore, vidimo slične obrasce. Prema Eurostatu, prosječna cijena električne energije za kućanstva u EU dosegla je 0,28 eura po kWh u 2024., s porastom od 15% u posljednjoj godini. U Hrvatskoj, gdje se oslanjamo na hidroelektrane i uvoz, subvencije za zeleni prijelaz poput onih za solarne elektrane i vjetroparkove često prolaze bez dovoljne analize troškova. Rezultat? Rastući računi za građane, dok se korporacije poput Googlea ili Microsofta, koji grade data centre u Europi, suočavaju s pritiscima da budu "zeleni", ali bez stvarne podrške za pouzdanu infrastrukturu.

Što možemo učiniti za priuštivu energiju?

Prvo, treba realističan pristup: obnovljivi izvori su budućnost, ali samo ako se ulažu u hibridne sustave kao što su kombinacija vjetra, sunca te plina/nuklearne energije koji osiguravaju stabilnost mreže. Burgum predlaže ukidanje subvencija za "skupe energetske igre" i fokus daju na povećanje domaće proizvodnje. U SAD-u, to znači više bušenja za naftu i plin kako bi se snizile cijene energije dok u Hrvatskoj, iskorištavanje Jadrana za plin ili ulaganje u male nuklearne reaktore SMR moglo bi stabilizirati energetsku mrežu.

Drugo, transparentnost: potrošači moraju imati pravo na informacije o tome kako se troše njihovi porezi. Subvencije za offshore projekte u SAD-u koštaju milijarde, a koristi su ograničene jer zašto ne uložiti u pametne mreže koje optimiziraju potrošnju?

Treće, inovacije: data centri nisu neprijatelj već oni mogu biti saveznik ako se grade s last-minute energijom, gdje AI optimizira potrošnju u realnom vremenu.

Priuštiva energija nije samo tema o nižim računima već je to tema o energetskoj pravdi. Politike koje favoriziraju ideologiju nad praktičnošću ostavljaju obitelji u tami, doslovno i metaforički. Kao što Burgum kaže, vrijeme je da prestanemo kriviti tehnologiju i pogledamo u ogledalo: loše odluke su slomile energetske mreže, ali mudre odluke mogu ju popraviti. Ako želimo svijet gdje energija služi ljudima, a ne obrnuto, moramo tražiti ravnotežu između zelenog sna i svakodnevne realnosti. Jer na kraju, svjetlo u kući nije luksuz već je to osnovno ljudsko pravo.

ANALIZA MOGUĆIH IZVORA ENERGIJE

Dugoročna povoljnost izvora energije ovisi o više faktora: levelized cost of energy (LCOE) – prosječnom trošku proizvodnje električne energije tijekom životnog vijeka postrojenja, vremenu izgradnje, pouzdanosti, utjecaju na okoliš i skalabilnosti. Prema najnovijim podacima iz 2025. godine, obnovljivi izvori poput sunca i vjetra postaju sve jeftiniji, ali njihova intermitentnost (ovisnost o vremenskim uvjetima) zahtijeva podršku od pouzdanih izvora poput nuklearne energije ili plina. Uzimajući u obzir da izgradnja elektrana može trajati godinama, optimalna kombinacija mora uravnotežiti brzu implementaciju s dugoročnom stabilnošću i niskim troškovima.

Ključni faktori: LCOE i vrijeme izgradnje

LCOE mjeri ukupne troškove (kapitalne, operativne, gorivo) po megavat-satu (MWh). Prema Lazardovom izvještaju iz 2025., solar i vjetar su najjeftiniji za nove projekte, dok su fosilni izvori i nuklearni skuplji, ali pouzdaniji. IRENA potvrđuje da su 91% novih obnovljivih projekata jeftiniji od fosilnih alternativa.

Solar PV = 58 LCOE ($/MWh)
Onshore vjetar = 50 LCOE ($/MWh)
Nuklearna = 150 LCOE ($/MWh)
Plin (kombinirani ciklus) = 100 LCOE ($/MWh)
Ugljen = 118 LCOE ($/MWh)

Vrijeme izgradnje je ključno jer odgađa povrat investicije. Solar i vjetar se grade brzo, omogućujući brzi prelazak, dok nuklearne i ugljene elektrane zahtijevaju više vremena za gradnju, što povećava rizik od kašnjenja i dodatnih troškova.

Solar PV = 1-2 god
Onshore vjetar = 2-3 god
Nuklearna = 6-10 god
Plin (kombinirani ciklus) = 3-4 god
Ugljen = 4-6 god

Preporučena dugoročna kombinacija

Prema studijama poput NREL-ove (za SAD) i McKinseyjevom Global Energy Perspective 2025., najpovoljnija kombinacija je hibridna: 60-80% obnovljivih izvora (solar i vjetar) za niske troškove, podržano sa 10-20% nuklearne energije za stabilnu baznu opterećenost, plinom za vršne periode i baterijama/hidroskladištima za pohranu. Ovo osigurava pouzdanost, minimizira emisije i optimizira troškove.

Kratkoročno (sljedećih 5-10 godina): Fokusirajmo se na brze izvore poput solara i vjetra. Oni se grade brzo, LCOE im pada (IRENA predviđa daljnje smanjenje od 15-20% do 2030.), a mogu se integrirati s postojećim mrežama. Dodajmo baterije (čiji LCOE pada na 2020. razine prema Lazardu) za rješavanje intermitentnosti.

Dugoročno (do 2050.): Nuklearna energija postaje ključna za baseload, jer radi 24/7 s kapacitetnim faktorom >90%, ali treba planirati izgradnju sada zbog dugog vremena gradnje (6-10 godina). Plin služi kao tranzicijski izvor energije za fleksibilnost mreže, ali ga postupno zamijeni zelenim vodikom ili SMR-ovima (malim modularnim reaktorima), koji se grade brže (3-5 godina). Ugljen treba izbaciti zbog visokih emisija CO2 i zaštite okoliša.

Ovaj mix tehnologija može smanjiti ukupne troškove za 20-30% u odnosu na čisti fosilni sustav, prema McKinseyju, uz postizanje ciljeva dekarbonizacije (temperatura +2.3°C u umjerenom scenariju). U Europi/Hrvatskoj, dodajmo hidro (Hrvatska ima 20-30% hidroenergije) za pohranu i offshore vjetar na Jadranu za dodatnu jeftinu energiju.

Kako doći do ove kombinacije?
* Investirajmo odmah u obnovljive: Solar i vjetar daju brzi povrat (ROI u 5-7 godina).
* Planirajmo nuklearne projekte: Počnimo s dozvolama sada jer reaktori (nakon prvih modela) imaju niže troškove (do 30% manje).
* Integrirajmo pohranu: Baterije + hidro osiguravaju stabilnost; troškovi pohrane padaju 20-30% godišnje.
* Politike i rizici: Subvencije za obnovljive (kao u EU) ubrzavaju prelazak, ali izbjegavajmo preveliku ovisnost o jednom izvoru zbog geopolitike (npr. cijene plina).

Ova kombinacija tehnologija osigurava priuštivost, jer obnovljivi snižavaju prosječni LCOE sustava na <60 $/MWh do 2035., dok nuklearni program pruža sigurnost. Ako se fokusiramo samo na fosile, troškovi rastu zbog karbonskih poreza i nestašica. Prema EIA i IEA projekcijama, ovaj mix je najefikasniji za globalne tranzicije.

BUDUĆNOST SMR BREED NUKLEARNIH REAKTORA

SMR (Small Modular Reactors) breeder reaktori predstavljaju naprednu generaciju malih modularnih nuklearnih reaktora koji ne samo da proizvode energiju, već i "uzgajaju" (breed) više fisilnog materijala nego što ga troše, omogućavajući visoku stopu iskorištenja nuklearnog goriva. Ovi reaktori, uglavnom bazirani na brzim neutronima (npr. natrijem hlađeni brzi reaktori – SFR, ili reaktori s taljenom solju – MSR), u razvoju su i obećavaju revolucionarno poboljšanje efikasnosti u odnosu na konvencionalne vodom hlađene reaktore (LWR), koji iskorištavaju samo 1-5% energije iz uranija. Fokusirajući se na 95% iskorištenje goriva što je ambiciozna, ali dostižna meta za breeder sustave s recikliranjem. Ova analiza istražuje njihov status razvoja, utjecaj na troškove i projektiranu cijenu energije (mjereno kroz Levelized Cost of Electricity – LCOE).

Status razvoja: Još u počecima, ali s brzim napretkom

SMR breeder reaktori su relativno u ranoj fazi razvoja u usporedbi s konvencionalnim SMR-ovima (npr. NuScale ili Rolls-Royce PWR dizajni). Prema podacima IAEA i NEA, od 74 aktivnih SMR dizajna širom svijeta, samo nekoliko je usmjereno na breeder tehnologiju, s fokusom na napredne sustave poput:

* TerraPower Natrium (SFR, 345 MWe): Razvija se s podrškom Billa Gatesa; demo postrojenje u Wyomingu očekivano 2028. Koristi HALEU (high-assay low-enriched uranium) i natrij kao rashladni medij za brze neutrone, omogućavajući breeder mod rada reaktora.

* X-Energy Xe-Mobile (HTGR s breeder elementima): Modularni dizajn s TRISO gorivom; u pre-licenciranju u SAD-u i Kanadi, cilj izgradnje je do 2030.

* MSR dizajni (npr. Terrestrial Energy IMSR ili Moltex SSR): Koriste taljenu solj kao gorivo i rashladnu tvar; IMSR je u fazi dva regulatorna pregleda u Kanadi, s komercijalnim startom unutar 10 godina.

* Ruski i kineski projekti: Rosatomov RITM (s breeder mogućnostima) u izgradnji za 2027., a Kina razvija HTR-PM600 s visokim stupnjem izgaranja goriva.

Većina je u fazi pre-licenciranja ili odobrenja dizajna (51 dizajn globalno, +65% od 2023.). FOAK (first-of-a-kind) troškovi su visoki (do 2x NOAK nth-of-a-kind), ali modularnost omogućuje serijsku proizvodnju, smanjujući vrijeme izgradnje na 3-5 godina po modulu. Izazovi uključuju regulatorne prepreke (npr. NRC u SAD-u), opskrbu HALEU gorivom i sigurnosne testove za brze spektre rada. Do 2030., očekuje se prvih 5-10 izgrađenih reaktora, uglavnom u SAD-u, Kanadi i Aziji.

95% iskorištenje nuklearnog goriva: Ključ učinkovitosti

Konvencionalni vodeni LWR reaktori postižu izgaranje goriva (mjera iskorištenja) od 40-60 GWd/t (gigavat-dana po toni), što znači samo ~1% energije iz uranija-235. Breeder SMR-ovi, koristeći brze neutrone i recikliranje (npr. MOX ili U-Pu ciklus), mogu dosegnuti 95% iskorištenje, koristeći gotovo cijeli uranij (uključujući U-238) i čak proizvodeći plutonij za novo gorivo.

Ovo sve navedeno:

* Smanjuje potrošnju goriva za 60-100x u odnosu na LWR reaktore.
* Smanjuje volumen otpada za 5x po MWh (manje visoko radioaktivnog otpada).
* Omogućuje duže cikluse (do 15-20 godina bez refuelinga, npr. kanadski dizajn).

U SFR-ovima poput Natrium, visoko izgaranje goriva (do 200 GWd/t) postiže se pasivnim sigurnosnim sustavima i reflektorima neutrona. MSR-ovi idu dalje, disolvirajući gorivo u solima za kontinuirano uklanjanje fisijskih proizvoda, postižući >90% efikasnost. Međutim, ovo zahtijeva razvoj recikliranja (npr. PUREX ili elektro-refining), što dodaje 10-20% inicijalnih troškova, ali amortizira se dugoročno.

Potencijalna cijena SMR energije: LCOE s 95% iskorištenjem

LCOE računa ukupne troškove (kapitalni, operativni, gorivo) po MWh tijekom 60-godišnjeg vijeka, pretpostavljajući 92% kapacitetni faktor. Za SMR breeder-e, glavni pokretač inovacija je kapital (70-80% LCOE), a ne gorivo (samo 5-10%). S 95% iskorištenjem, trošak goriva pada drastično (s 0.5-1 ¢/kWh na <0.1 ¢/kWh), smanjujući ukupni LCOE za 5-15%, ovisno o dizajnu.

Početni troškovi su visoki zbog R&D istraživanja i razvoja (npr. 4-7k USD/kWe kapitala), ali serijska proizvodnja (učenje na greškama 5-15%) i multi-modulri sustavi (OCC smanjenje 15-20%) dovode do pariteta s obnovljivima do 2040.

Utjecaj 95% iskorištenja: Smanjuje godišnje troškove goriva za 80-90% (npr. s 41% OPEX u SFR na <5%), jer se uranij troši 60x sporije. Ukupno, LCOE pada na 50-70 USD/MWh za NOAK, što je konkurentno s onshore vjetrom (37 USD/MWh) ili plinom (100 USD/MWh). Ako cijena uranija poraste (npr. na 100 USD/lb), utjecaj je minimalan (<10% na LCOE), za razliku od fosilnih izvora.

Rizici: Visoki IDC (interest during construction) zbog dužih ciklusa (+5-10% LCOE), plus FOAK premije (1.3-2x). Monte Carlo simulacije pokazuju širok raspon (116-218 USD/MWh medijan), ali s visokim iskorištenjem goriva NPV postaje pozitivan nakon 10-15 jedinica.

Obećavajuća budućnost, ali s izazovima

SMR breeder reaktori s 95% iskorištenjem goriva mogu generirati energiju po cijeni od 50-90 USD/MWh dugoročno, čineći ih atraktivnim za dekarbonizaciju mreže i baznu opterećenost. Njihov razvoj (trenutno u pre-komercijalnoj fazi) zahtijeva subvencije (npr. US DOE grantovi >15 mlrd. USD globalno) i standardizaciju za brže skaliranje. U usporedbi s trenutnim SMR-ovima, breeder varijante nude superiornu efikasnost resursa uranijskog goriva, ali zahtijevaju investicije u recikliranje goriva (fuel cycle ). Ako se razvoj i izgradnja ubrza, mogli bi postići P3 (price/performance parity) s fosilinim elektranama do 2035., podržavajući globalne ciljeve net-zero. Za Hrvatsku ili EU, integracija u hibridne mreže (s obnovljivima) mogla bi stabilizirati cijene električne energije na <80 EUR/MWh.

TOP 10 KLJUČNIH ELEMENATA

Cijena kapitala (WACC)
Najveći skriveni ubojica cijene energije. U EU je WACC za nuklearne i velike projekte 7–10 %, u SAD-u i Kini 4–6 %. Razlika od 3 % na 10 milijardi € investicije znači +300–400 milijuna € godišnje samo kamata. Ako Hrvatska ne smanji percepciju rizika (politički, regulatorni), nikakav SMR ili vjetar na kopnu neće biti jeftin.

Overbuilding + curtailment
U Njemačkoj i Danskoj danas se baca 5–15 % proizvedene zelene energije jer nema dovoljno skladišta ili prijenosa. To znači da građani plaćaju 100 %, a dobiju 85–90 %. Realna cijena je 15–20 % viša nego što piše u brošurama.

Prijenosna mreža i interkonekcije
Hrvatska ima samo 2,5 GW interkonekcija prema susjedima. Ako želimo jeftinu energiju iz mađarskih nuklearki, slovenskih hidro ili talijanskog solara, moramo uložiti 3–5 mlrd. € u nove dalekovode i podmorske kabele. Bez toga ćemo uvijek biti “energetski otok” s višim cijenama.

Demand-side flexibility (pametni potrošači)
Industrija i kućanstva koji pomiču potrošnju (punjenje automobila, bojlera, klima uređaja) za 2–4 sata mogu smanjiti vršne cijene za 30–50 %. U Hrvatskoj je to još uvijek <2 % potrošnje. U Teksasu je već 15 % i zato imaju najjeftiniju struju u SAD-u.

Geotermalna energija (koju Hrvatska gotovo ignorira)
Pannonski bazen ima temperature 100–180 °C na 2–4 km dubine. U Münchenu i Parizu već griju desetine tisuća stanova i proizvode struju po 40–60 €/MWh. Hrvatska ima potencijal za 1–2 GW električne + 5 GW toplinske snage, a još nema ni jedan komercijalni projekt.

Power-to-heat i toplinska skladišta
Viškom zelene energije zimi grijati gradove umjesto da se baca dok u Danskoj 60 % grijanja radi na otpadnu energiju, a cijena toplinske energije pala je 40 % u 10 godina.

Regulatorni troškovi i birokracija
U Hrvatskoj ishođenje dozvola za vjetropark traje 5–10 godina dok u Maroku samo 18 mjeseci. Razlika u cijeni energije na kraju je: +30–50 %. Svaka godina kašnjenja = +5–8 % na LCOE.

Lokalna proizvodnja opreme
Kina proizvodi 80 % solarnih panela i 60 % vjetroturbina na svijetu jer ima jeftin kapital i lanac opskrbe. Ako Europa (i Hrvatska) ne razvije barem 30–40 % domaće proizvodnje, cijene će uvijek biti 20–40 % više nego u Aziji.

Nuklearni otpad – stvarni trošak
Finska (Onkalo) riješila je otpad za 3–4 mlrd. € za cijelu flotu do 2120. To je <1 €/MWh. U Njemačkoj su do sada potrošili 40+ mlrd. € i još nemaju rješenje. Razlika u cijeni: +10–15 €/MWh.

Socijalna dimenzija – tko plaća prijelaz
U Francuskoj je nuklearna energija jeftina jer su je gradili 1970-ih i 80-ih kad je država uzimala dugoročne kredite. Danas nitko ne želi 40-godišnje kredite za nuklearne ili velike hidroelektrane. Ako se sve prebaci na kratkoročne tržišne cijene ili PPA ugovore od 10–15 godina, cijena će biti viša 30–50 % nego u “starim” sustavima.

Zaključna razmatranja

Najjeftinija energija sutra neće biti samo ona s najnižim LCOE na papiru, nego ona koja ima:
- nizak WACC,
- brze dozvole,
- pametnu mrežu,
- regionalnu suradnju i
- političku hrabrost da se planira 30–50 godina unaprijed.

Bez tih elemenata, čak i najbolji SMR nuklearni reaktori ili offshore vjetroelektrane bit će skupe za krajnjeg potrošača.

Lov na Crveni Oktobar se odigrao u jesen 1984. godine, negdje između Grenlanda, Islanda i Škotske kada se odigravala najtiša i najopasnija potjera u povijesti Hladnog rata. Nije bilo udarnih vijesti na naslovnicama, nije bilo vijesti na CNN-u, nije bilo ni jedne jedine fotografije. Samo nekoliko desetaka ljudi u Washingtonu i Moskvi znalo je da se upravo odlučuje hoće li svijet ostati u ravnoteži straha ili će jedna strana dobiti apsolutnu pomorsku nadmoć.

U središtu svega bio je sovjetski balistički podmornički krstaš projekta 941 „Akula“ (po NATO klasifikaciji Typhoon), najveća podmornica ikada sagrađena: 175 metara duga, 48.000 tona pod vodom, 20 interkontinentalnih balističkih raketa R-39 sa po 10 bojevih glava. Ali ova konkretna podmornica, K-279, dobila je tajno ime "Crveni Oktobar", i imala je nešto što nijedna druga na svijetu nije imala: revolucionarni magnetohidrodinamički (MHD) pogon, „gusjenični“ ili „tihi pogon“. Kad se aktivirao, podmornica je postajala gotovo nečujna i brža od svih američkih torpeda te nevidljiva za sve sonare tog vremena.

Kapetan prvog ranga Marko Ramius, litvanskog podrijetla, sin visokog partijskog dužnosnika kojeg je sustav uništio, odlučio se na jednu ekstremnu ideju: neće dopustiti da to oružje ikada bude upotrijebljeno. Zajedno s grupom odabranih časnika (među kojima i političkim časnikom Putinjcevom, kojeg će kasnije ubiti da ne digne uzbunu) krenuo je na svoje posljednje putovanje i to prema američkoj obali, s namjerom da preda Crveni Oktobar CIA-i.

U Moskvi je panika bila potpuna. Admiralitetski stožer shvatio je da je cijela Atlantska flota SSSR-a (preko 300 podmornica) odjednom zastarjela. Ako Amerikanci dobiju tihi pogon, sovjetski arsenal postaje beskoristan. Cijela Sjeverna flota dobila je jedan jedini nalog: pronaći i uništiti Crveni Oktobar, po cijenu nuklearnog rata ako treba.

U isto vrijeme, u Langleyu, mladi analitičar CIA-e Jack Ryan (bivši marinac, povjesničar, otac troje djece) slučajno je uočio nesklad u satelitskim snimkama novih vrata na Poljarnom koja su vrata dovoljno velika za Typhoon. Kad je Ramius poslao pismo u kojem najavljuje prebjeg, Ryan je bio jedini koji je vjerovao da je to stvarno.

Potjera koja je uslijedila bila je šahovska partija ispod površine oceana:
* Američka napadna podmornica USS Dallas (Los Angeles-klasa) pod zapovjedništvom Barta Mancusa pokušava pronaći Crveni Oktobar prije Sovjeta.
* Sovjetska Alfa-klasa V. K. Konovalov, najbolji sovjetski lovac, dobiva dozvolu da ga potopi čak i ako to znači i vlastitu pogibiju.
* Na površini, sovjetski razarači i avioni stvaraju lažni „tsunami“ da maskiraju potjeru.
* Duboko dolje, Ramius se pravi mrtav, spušta se u podvodne morske kanjone, gasi reaktor i čeka.

U konačnici, u podvodnom kanjonu kod Velikog plićaka, Ramius uspijeva. Posada koja ne želi prebjeći biva evakuirana na lažni „spasilački“ brod, politički časnik je mrtav, a Crveni Oktobar nestaje u magli prema američkoj obali. Ryan, koji se spustio na podmornicu helikopterom, postaje prvi civil koji je ikada kročio na Typhoon. U zamjenu za azil, Ramius predaje najveće pomorsko oružje 20. stoljeća.

Posljedice su bile goleme, iako javnost nikada nije saznala:
* Amerikanci su u tajnosti rastavili pogon i ubrzali vlastite programe tihih podmornica za 10–15 godina.
* Sovjetski Savez je potrošio milijarde na pokušaj da sustigne tehnologiju koju više nije imao.
* Hladni rat je dobio novu, nevidljivu frontu, i ubrzao je svoj kraj.

Crveni Oktobar nikada nije uplovio u Norfolk kao što je planirano. Potopljen je u dubokom Atlantskom jarku 1986., da nitko nikada ne dokaže da je ikada postojao. Ali njegov duh, duh jednog broda koji je odlučio promijeniti stranu, ostao je simbol da čak i najmoćnije carstvo može biti poraženo jednom jedinom odlukom pojedinca.

LOV NA CRVENI OKTOBAR 40 GODINA POSLIJE

Studeni 2025., negdje između Bosfora i Dakara odvija se scenarij isplaniran detaljno duboko u bunkerima ukrajinskog SBU-a. Četrdeset godina nakon što je Marko Ramius isključio reaktore Typhoona i krenuo prema slobodi, novi kapetan odlučio je isto: više neće biti oružja.

On se ne zove Ramius.
Nema ni ime ni čin u klasičnom smislu. Zovu ga samo „Komodor“ u zatvorenim Telegram grupama SBU-a. Prije rata bio je kapetan tankera u Odesi, vozio je žito i naftu između Istanbula i Rotterdama. Sada, u pedeset i nekoj, sjedi u kontejnerskoj sobi negdje na obali Crnog mora i gleda monitore. Na jednom je satelitska slika, na drugom je Starlink terminal, na trećem desetak prozora s dronovima koji čekaju novu naredbu.

Pred njim plovi nova „Crvena flota“, ali ovaj put nije ratna. To je šest stotina starih, hrđavih tankera pod zastavama Gambije, Komora i Paname. Svi imaju jednu zajedničku stvar: prevoze rusku naftu i vraćaju se s kineskim čipovima, turskim kemikalijama i indijskim alatima koji drže rusku ratnu mašineriju na životu.

Komodor zna svaki brod po imenu.
Zna kada je Kairos zadnji put bio u Novorossijsku.
Zna da Virat ima slabo mjesto na desnom boku, od starog sudara kod Singapura.
Zna da Mersin, koji je upravo prošao Gibraltar, nosi 30.000 tona dizela i da će za tri dana biti tri milje od Dakara.

On ne mrzi posade. Većina su Filipinci, Indijci, Sirijci odnosno ljudi koji rade za 1.200 dolara mjesečno jer nitko drugi to neće da radi. Ali svaki taj tanker je dio lanca koji plaća projektile koji padaju na Harkiv, na Odesu, na njegovu vlastitu kuću koju više nema.

Zato je 28. studenog 2025. u 03:14 poslao prvu poruku:
„Pokrenite gusjenice magnetohidrodinamičkog (MHD) pogona.“

Nije bilo torpeda od 10 milijuna dolara.
Nisu bile potrebne podmornice od 3 milijarde dolara.
Samo desetak Sea Baby dronova, svaki težak tonu i po, dok svaki košta koliko Ramiusov sat od zlata. Krenuli su tiho, ispod radara, kao što je Crveni Oktobar nekad klizio ispod sonara.

Kairos je eksplodirao prvi.
Virat je dobio dva udarca ispod vodene linije i počeo je tonuti na oči turskih spasilačkih brodova.
Mersin, 5.000 kilometara dalje, dobio je rupu veličine automobila i sada leži na boku kod Senegala, a crna mrlja se širi prema obali.

Moskva je urlala „državni terorizam“!
Turska je prijetila zatvaranjem Bosfora.
Putin je na televiziji govorio o „novom Pearl Harboru“.

Ali u kontejnerskoj sobi na obali Crnog mora Komodor je samo pogledao monitore i rekao, glasom koji je zvučao kao da je došao iz 1984.:
„Jedan brod može promijeniti svijet. Šest stotina može završiti rat.“

I u tom trenutku, negdje duboko u Atlantiku, kao da je čuo tihi smijeh čovjeka koji je prije četrdeset godina učinio isto.

Jer povijest se ne ponavlja. Ali se rimuje. I ovaj put gusjenice nisu u podmornici. One su na površini, i love ruske tankere flote iz sjene "The Shadow Fleet".

EFEKTI LOVA NA RUSKE TANKERE

U studenom 2025. godine, dok ukrajinski "Sea Baby" dronovi tiho klize preko valova Crnog mora, Atlantika i Afričke obale, rat se nije više ograničio na bojišnice Donbasa. On se preselio na otvorena mora, gdje stotine hrđavih tankera "The Shadow Fleet" Rusije postaju nove mete. Ovi napadi, koji su već oštetili brodove poput Kairosa i Virata blizu turske obale te Mersina kod Senegala, nisu samo vojni potezi. Oni su ekonomski čekić, ekološka bomba s odgođenim upaljačem i geopolitički šah-mat koji će imati efekte duboko u 2026. i dalje. Ako se lov proširi – od Crnog mora do Indijskog oceana – svijet će osjetiti valove: od pada cijena nafte do crnih mrlja na obalama koje će trajati godinama.

Ekonomski udar: Rusija gubi krvne žile rata

Ruska flota iz sjene "The Shadow Fleet" ima u sebi preko 1.100 starih tankera pod zastavama trećih zemalja što omogućuje Moskvi da izvozi 7–8 milijuna barela nafte dnevno, donoseći 150–200 milijardi dolara godišnje. To je 40% ruskog proračuna što je glavni izvor financiranja rata. Ali svaki potopljeni tanker je pukotina u tom lancu. Napadi u studenom 2025. oštetili su brodove sposobne prevesti naftu vrijednu 70 milijuna dolara, a ukupni gubici flote u godini dosegli su 27 jedinica što je 5% kapaciteta. Ako se lov pojača na 15–20 napada mjesečno (kao u projekcijama), Rusija će izgubiti 30–40% izvoza nafte do kraja 2026., prema procjenama KSE Institutea.

Cijena Uralske nafte već je pala ispod 55 dolara po barelu, a osiguranje za "The Shadow Fleet" skočilo je na 18% vrijednosti tereta umjesto normalnih 0,5%. Indija i Kina, glavni kupci, odbacuju 10–15 tankera mjesečno, tražeći alternative iz Saudijske Arabije ili SAD-a. Rezultat? Ruski proračunski deficit raste na 150 milijardi dolara, inflacija skače na 9%, a kamatne stope na 23%. To nije samo pad prihoda već je to gušenje ruske vojne industrije odnosno manje novca za municiju, dronove i plaće vojnicima. Kao u Drugom svjetskom ratu, kada su američke podmornice odsjekle Japan od nafte, ovaj lov može prisiliti pregovore do 2028., ali po cijenu globalnih nestašica nafte.

Ekološka katastrofa: Crne mrlje na planeti

"The Shadow Fleet" nije samo ekonomski alat već je to i ekološka bomba bez osiguranja. Većina tankera starija je od 20 godina, bez zapadnog osiguranja, te oni plove bez redovnog održavanja. Napadi u studenom izazvali su curenja goriva kod Turske i Senegala, a Greenpeace upozorava da svaki sličan incident može osloboditi 100.000 tona nafte što je više nego havarija Exxon Valdeza 1989. Ako se lov proširi na Atlantik i Indijski ocean, procjenjuje se 5–10 velikih curenja nafte godišnje do 2027., prema izvješću Kyiv School of Economicsa. To znači uništenje ekosustava: ribe, ptice, obale Afrike i Azije prekrivene naftom koje traje godinama, s troškovima čišćenja od stotina milijardi dolara.

Turska je već osudila napade kao "prijetnju Crnom moru", a Kazahstanov CPC terminal (1% globalne nafte) zaustavljen je nakon napada u Novorossijsku što je Kazahstan nazvao "nerazumnim". Ako se Bosfor zatvori ili Gvinejski zaljev postane zona rizika, curenja nafte će se širiti: od obala Obale Bjelokosti do Šri Lanke. Dugoročno, to će podići globalne cijene hrane (manje ribe) i osiguranje brodova, a povećati će CO2 emisije jer će Rusija koristiti skuplje, manje efikasne rute. Kao u Kerčkom tjesnacu 2024., gdje su dva tankera prosula 8.500 tona nafte, ovi efekti će biti "jedna od najozbiljnijih ekoloških kriza godine", kaže Putin što je ironija koja grize.

Geopolitički valovi: Od eskalacije do novog poretka

Lov na tankere nije samo ukrajinski potez već je ovo globalni šah. Turska, kao neutralni posrednik u pregovorima, prijeti zatvaranjem Bosfora, što bi zaustavilo prekid protoka 3% svjetske nafte i podiglo bi cijene nafte za 5–10%. Rusija odgovara "simetričnim" prijetnjama: napadima na NATO tankere ili blokadama u Baltičkom moru, gdje The Shadow Fleet već rizikuje sudare. Kina i Indija, ovisne o ruskoj nafti, pritišću Zapad za olakšice naftnih sankcija, dok Afrika (kao Senegal) postaje novo bojište s rizikom humanitarnih kriza zbog curenja nafte iz "The Shadow Fleet".

Ali postoji i svjetlija strana: napadi slave sankcije, prisiljavajući Zapad na jače mjere (EU i SAD sankcionirali su 610 tankera do listopada 2025.). Ako se lov na ruske tankere nastavi, Rusija može izgubiti 1/3 vojnog budžeta, ubrzavajući mir, ali po cijenu eskalacije, gdje jedan pogrešan udar može zapaliti globalni sukob. Kao u "Tanker Warsu" 1980-ih, gdje su Iran i Irak potopili međusobno 500 brodova, ovo će preoblikovati pomorsko pravo: više dronova, manje pravila, i svijet gdje je nafta ne samo zlato, već i otrov za okoliš.

U konačnici, lov na ruske tankere nije pobjeda već je to ulog u budućnost. Rusija gubi novac, planeta gubi čistoću, a svijet gubi stabilnost. Ali ako dovede do mira, možda je to cijena koju moramo ipak platiti. Jer, kao što je Marko Ramius znao u "Lovu na Crveni Oktobar", ponekad moraš potopiti svoju flotu da spasiš svijet.

DINAMIČKE UKRAJINSKE SANKCIJE RUSKOG NAFTNOG SEKTORA

U proljeće 2025. godine, dok su ruske rakete kišile na ukrajinsku energetsku infrastrukturu, Kijev je odgovorio asimetričnim udarcima koji su postepeno eskalirali u pravu kampanju protiv srca ruske ratne ekonomije: naftnog sektora. Ono što je počelo kao ciljani napadi dronovima na rafinerije i cjevovode, mjesecima ograničeno na kopnene ciljeve duboko u ruskoj unutrašnjosti, sada prelazi u novu fazu: "dinamičke morske sankcije" koje se protežu na otvorena svjetska mora. Prema procjenama ukrajinske obavještajne službe (HUR i SBU), do kraja listopada 2025. izvršeno je gotovo 160 uspješnih udara na ruske naftne objekte, a u studenom je došlo do ključne eskalacije odnosno do napada na tankere "The Shadow Fleet" koji prevoze ne samo rusku naftu, već i ključne uvozne materijale za rusku vojnu industriju. Ovo nije samo vojna taktika; to je hibridna strategija koja kombinira fizičke vojne udare s pritiskom na jačanje međunarodnih sankcija, s ciljem da se presiječe ruski prihod od 150–200 milijardi dolara godišnje što je glavni izvor financiranja rata.

Mjeseci kopnenih udara: Rafinerije i cjevovodi kao glavne mete

Od kolovoza 2025. Ukrajina je pojačala napade na rusku naftnu kopnenu infrastrukturu, koristeći domaće dronove poput "Liutyi" i "Beaver" za udare na udaljenostima i do 1.000 km. Prema podacima HUR-a, u listopadu i studenom napadnuto je više od 50% od 38 glavnih ruskih rafinerija, uključujući ključne objekte u regijama Ryazan, Saratov, Volgograd i Sibiriji (Tyumen). Samo u studenom zabilježeno je najmanje 14 napada, što je poremetilo 17% ruskih rafinerijskih kapaciteta što je oko 1,1 milijun barela dnevno.

Primjeri uključuju:
- Napad na Koltsevoye cjevovod (1. studenog): HUR je uništio tri sekcije ovog 400 km dugog "prstena" oko Moskve, koji opskrbljuje rusku vojsku s 3 milijuna tona parafina, 2,8 milijuna tona dizela i 1,6 milijuna tona benzina godišnje. Ovo je direktno utjecalo na opskrbu okupacijskih ruskih snaga.
- Saratov rafinerija (11. studenog): Sedmi udar na ovaj Rosneftov objekt, uzrokovavši veliki požar i oštećenja; dio šire kampanje koja je u listopadu pogodila i Druzhba cjevovod (izvoz nafte u Mađarsku i Slovačku).
- Novorossijsk terminal (29. studenog): Pomorski dron uništio je sidrište CPC-a (Caspian Pipeline Consortium), zaustavivši 1% globalne nafte; Chevron je potvrdio da utovar nafte nije potpuno zaustavljen, ali Kazahstan je osuđivao napad kao "nerazuman".

Ovi ukrajinski udari na rusku kritičnu infrastrukturu nisu bili slučajni: ciljali su "srce" ruske naftne energetike, gdje rafinerije poput Kirishija (jugozapad Rusije) ili Syzran (sjever) osiguravaju ne samo domaću potrošnju, već i izvoz. Rezultat? Pad ruskih rafinerijskih kapaciteta na 38% do listopada, rast troškova popravaka i sezonskih nestašice goriva u Rusiji. Zelenski je to nazvao "najbržim sankcijama" ili požari koji pale ruski novčanik.

Eskalacija na moru: Lov na flotu iz sjene "The Shadow Fleet"

S dolaskom studenog, ukrajinska strategija se promijenila: od kopna prema moru, gdje "The Shadow Fleet", mreža od 596+ starih tankera pod zastavama poput Gambije ili Paname, omogućuje Rusiji da zaobilazi G7 limit od 60 dolara po barelu i uvozi ključne materijale za vojnu industriju (mikročipove iz Kine, kemikalije iz Turske, metale iz Indije). Prema SBU-u, ovi tankeri nisu samo za izvoz nafte već se oni vraćaju puni komponenti za dronove, rakete i municiju, čineći ih idealnim metama za "dinamičke ukrajinske sankcije".

Ključni incidenti u studenom:
- 28.–29. studenog: Napadi na Kairos i Virat: Sea Baby dronovi (SBU i mornarica) pogodili su dva sankcionirana tankera u Crnom moru, 28–35 nautičkih milja od turske obale. Kairos (EU/UK sankcije) zapalio se nakon udara, Virat (SAD/EU/UK/Kanada sankcije) oštećen u strojarnici. Oba su bila prazna i išla su po naftu u Novorossijsk; mogli su prevesti teret vrijedan 70 milijuna dolara.
- 29. studenog: Mersin kod Senegala: Spekulacije o ukrajinskom podvodnom dronu na ovom panamskom tankeru (turski operater), u kojeg ulazi voda dok prevozi 30.000 tona goriva; prvi napad izvan Crnog mora, 5.000 km od Ukrajine.

Ovi napadi su dio šire eskalacije dok je do 1. prosinca 2025. Rusija izgubila 27 tankera samo u ovoj godini, a osiguranje na brodove je skočilo na 18% vrijednosti prevezenog tereta. Turska je osuđivala napade kao prijetnju Bosforu, ali nije ih direktno osudila, balansirajući NATO obveze i ekonomiju.

Dinamičke sankcije: Hibridni pritisak i globalni kontekst

Ukrajina ne djeluje sama već su njeni "udari" usklađeni s međunarodnim sankcijama na ruski energetski sektor. U 2025. koalicija (EU, SAD, UK) sankcionirala je preko 500 poslovnih entiteta u ruskom energetskom sektoru, uključujući 610 tankera i tvrtke poput Sovcomflota. Europski 19. paket (23. listopada) zabranio je pristup lukama za 117 dodatnih brodova unutar The Shadow Fleet, a SAD su blokirali Gazprom Neft i Surgutneftegas, smanjujući ruski izvoz nafte za 20%. Rezultat: cijena Uralsa pala je na 40–52 dolara po barelu, gubitci ruskog budžeta od 30 milijardi dolara u 2025., a sljedeće godine do 50 milijardi.

Ova "dinamika" je ključna: Ukrajina koristi udare da "označi" mete za Zapad, prisiljavajući brže sankcije. Ruski mediji to nazivaju ukrajinskim "terorizmom", ali ekonomski efekti su jasni odnosno pad crpljenja ruske nafte za 20%, dok je 48% ruskih naftnih tvrtki u gubitku.

Ove dinamičke ukrajinske sankcije nisu samo odmazda već su one strateški potez da se Rusija "iscrpi" prije nego što Trumpova administracija smanji pomoć Ukrajini. Ako se lov na tankere proširi (kao u prosincu, s napadima kod Šri Lanke i Obale Bjelokosti), Rusija može izgubiti 30–40% izvoza nafte do 2026., što bih trebalo Rusiju prisiliti na pregovore. Ali rizici su veliki: ekološke katastrofe (curenja nafte kod Turske), diplomatske krize (Kazahstan, Turska) i moguća daljnja eskalacija sukoba.

Kao što kaže Zelenski:
"Požari u ruskim rafinerijama su sankcije koje rade najbrže."

Ako se Zapad pridruži, ovo može biti kraj ruske "naftne imperije", ali po cijenu globalne nestabilnosti naftnog tržišta.

SLOM RUSKE ENERGETSKE IMPERIJE

U hladnim danima prosinca 2025. godine, dok snijeg prekriva bojišnice Donbasa, rat između Ukrajine i Rusije ulazi u novu, nevidljivu fazu i to energetsku i to na svjetskim morima. Ono što je počelo kao raketni udari na ukrajinsku energetsku mrežu sada je asimetrična kampanja Kijeva protiv srca ruske ekonomije: naftnog, plinskog i energetskog sektora. Mjesecima su ukrajinski dronovi "Liutyi" palili rafinerije na ruskom kopnu u Saratovu, Volgogradu i Sibiriji, oštećujući više od 50% od ukupno 38 glavnih ruskih rafinerija. U listopadu i studenom 2025. zabilježeno je najmanje 14 napada na ruske rafinerije, plus udari na naftne cjevovode poput Koltsevoye (koji opskrbljuje rusku vojsku s 3 milijuna tona goriva godišnje) i naftne terminale u Novorossijsku. Ovi "dinamički ukrajinski udari" kombinacija su fizičkih napada i usklađenih zapadnih sankcija te nisu samo osveta Rusiji već su oni strateški čekić koji će prema procjenama Chatham Housea i KSE Institutea, slomiti rusku ekonomiju do 2027., prisiljavajući Moskvu na pregovore i kraj ratnog sukoba.

Eskalacija napada na kopnenu infrastrukturu: Od požara do kolapsa

Od kolovoza 2025. Ukrajina je pojačala duboke udare, koristeći domaće dronove i zapadnu obavještajnu podršku (uključujući američke satelite). U listopadu: 30 potvrđenih napada na energetske objekte, uključujući Kirishinefteorgsintez (Leningradska regija, 160.000 barela/dan oštećeno) i Saratovsku rafineriju (sedmi udar, veliki požar). Studeni donosi rekord: 14 napada samo na rafinerije, plus uništenje CPC terminala u Novorossijsku (1% globalne nafte zaustavljen). Rusija je izgubila 17% rafinerijskih kapaciteta, uz sezonske nestašice goriva i cijene benzina koje skaču za 20–30%.

Projekcija eskalacije (na temelju ISW i Reutersa):
- Q1 2026.: 20–25 napada/mj., fokus na plinske objekte (Orenburg, Sibirija). Gubitci: 25–30% plinske proizvodnje, što će koštati Gazprom 160 milijardi eura u izvozu do 2030. (IEA procjena). Ruski tranzit plina preko Ukrajine prestaje u siječnju 2026., pojačavajući europske nestašice.
- Q2–Q3 2026.: Integracija AI rojeva dronova (100–150 lansiranja/dan, prema Zelenskom). Ciljevi: 70% rafinerija je oštećeno, plus nuklearne postaje (kao u Zaporizhju). Ekonomski efekat: inflacija u Rusiji raste na 20–25%, pad BDP-a za 4–5% (Kyiv Independent: 74,1 milijardi dolara gubitaka Rusije u 2025.).
- 2027.: Ukupno 40–50% energetske ruske infrastrukture je neupotrebljivo, uz troškove popravaka od 100+ milijardi dolara. Ruska vojska je suočena s nestašicama municije i goriva, slično japanskom kolapsu u drugom svjetskom ratu WW2.

Ovi ukrajinski udari nisu samo vojni već su oni "sankcije na krilima", jer označavaju mete za Zapad: europski 19. paket (23. listopada 2025.) sankcionira 117 tankera i rafinerije u Indiji, dok SAD blokiraju Rosneft i Lukoil (23. listopada), smanjujući izvoz nafte za 20%.

Eskalacija na moru: Lov na "The Shadow Fleet"od Crnog mora do globalnih oceana

S dolaskom studenog, kopneni udari prelaze na svjetska mora: SBU-ovi Sea Baby dronovi (domet 1.800 km) napadaju "The Shadow Fleet" 596+ starih tankera koji prevoze naftu i vraćaju se s kineskim čipovima za oružje. 28.–29. studenog: Kairos i Virat oštećeni su u Crnom moru (70 milijuna dolara kapaciteta je uništeno), Mersin tone kod Senegala (prvi globalni udar). Do kraja 2025.: 27 ruskih tankera je izgubljeno, osiguranje skače na 18%.

Projekcija (Windward i Bloomberg):
- Q1 2026.: 8–12 napada/mj., 40–50% u Crnom/Sredozemlju, 20% Atlantik (Gvinejski zaljev). Gubici: 40–50 brodova, curenja nafte (5+ incidenata, 100.000+ tona/god.).
- Q2–Q3 2026.: Globalno: 15–20 napada/mj., 30% Indijski ocean (Šri Lanka), 10% Pacifik (blizu Kine). "The Shadow Fleet" smanjen na <300 aktivnih, Urals pada ispod 45 dolara/barel.
- 2027.: 25+ napada/mj., ukupno 300+ brodova je uništeno. Indija/Kina odbacuje 50% ruske nafte, troškovi transporta rastu +50% vrijednosti nafte koja se prevozi.

Ovo nije samo lov na ruske tankere već je to globalna blokada pomoću "dinamičkih sankcija": europski 18. paket (srpanj 2025.) spušta cijenu ruske nafte na 47,6 dolara, sankcionirajući 200+ brodova. SAD-ove sankcije (siječanj 2025.) blokiraju Gazprom Neft i Surgutneftegas, plus 180 tankera.

Slabljenje ruske ekonomije: Dinamičke ukrajinske sankcije kao put do sloma

Rusija, "petrodržava", ovisi o izvozu energije sa 40% svog proračuna. Sankcije (18 EU paketa, 3.135 SAD entiteta 2025.) + udari već su koštali 154 milijarde dolara (UK procjena). Projekcija (BOFIT, Capital Economics):
- 2026.: ruski BDP pada za 2–3%, deficit 2,6%, inflacija 20% (Centralna banka stopa 21%). Energetski ruski prihodi padaju na 25% proračuna (od 40%), vojni budžet je smanjen prvi put od 2022.
- 2027.: Recesija u Rusiji: -4% BDP, nestašice (hrana, dijelovi), rast nezadovoljstva ruske populacije (kao u Iranu). Nacionalni fond bogatstva na 31,5 milijardi dolara (lipanj 2025.), iscrpljen je do kraja godine.
- Dugoročno: Gubici 1,3 bilijuna dolara do 2026. (lost potential growth), tranzicija u "stagnaciju" poput SSSR-a.

Dinamičke ukrajinske sankcije kroz udare na rusku infrastrukturu + paketi sankcija (EU: fazni izlazak ruskog plina do 2027., SAD: sekundarne sankcije na Kinu/Indiju) pretvaraju rusku energiju u Ahilovu petu. Kao u drugom svjetskom ratu WW2 (američke podmornice vs. Japan), ovo guši ratnu rusku mašinu: manje municije, niži moral, veći pritisak na Putina.

Kraj sukoba: Slom Rusije kao neizbježan ishod

Ako se dinamika ukrajinskih napada na ruske tankere nastavi, sukob završava do kraja 2027. i to ne pobjedom na bojištu, već ekonomskim kolapsom Rusije. Prema Hudson Instituteu i Atlantic Councilu, Rusija ne može održati rat bez energije: pad prihoda od nafte 30–50% prisiliti će Putina na ustupke (zamrzavanje fronte, povlačenje iz Donbasa). Trumpove sankcije (23. listopada 2025.) i europski plan (faziranje do 2027.) pojačavaju pritisak, dok ukrajinski udari održavaju tempo. Kao što kaže Brookings: "Energetski ruski sektor je ključno bojište jer Rusija gubi krvne žile rata."

Ovo nije samo ukrajinska osveta već je to strategija međusobnog energetskog iscrpljivanja. Rusija, nekadašnji div, sada krvari naftu globalno i svaki požar u ruskoj rafineriji, svaki potopljeni ruski tanker približava mirno rješenje. Ako Zapad ostane jedinstven, slom Rusije dolazi brže nego što Moskva to želi priznati. Rat se neće završiti metcima i projektilima već isključivo ekonomskom računicom i udarima na rusku kritičnu infrastrukturu na kopnu i na moru.

Dok god čovjek koristi mrtve dinosaure, izgara naftu, ugljen ili cijepa atome da bi imao svjetlo u kući, on nije slobodan građanin. On je stoka na uzici, pod lancima i pod kontrolom. Ta uzica i lanci nisu samo ekonomski, nisu samo geopolitički već su lanci isključivo egzistencijalni. Nafta, ugljen i nuklearno gorivo nisu samo izvori energije već su oni lanci za kontrolu populacije na Zemlji. Svaki barel nafte, svaki kilogram uranija, svaka termoelektrana na ugljen je karika u lancu koji drži 8 milijardi ljudi u stalnoj ovisnosti. Tko kontrolira energiju, kontrolira hranu, vodu, prijevoz, grijanje, internet, bolnice, vojsku, sve. Zato slobodna energija "free-energy" nije samo tehnološki problem već je ona smrtna presuda cijelom postojećem poretku energetske kontrole ljudske civilizacije.

Priča o nevidljivim gospodarima

Postoji nekoliko stotina ljudi na ovoj planeti koji znaju točno koliko košta jedna bačva nafte u 3 sata ujutro. Oni ne spavaju kad cijene padnu. Oni spavaju samo kad cijene rastu. Oni nisu na Forbesovoj listi. Oni nisu na naslovnicama. Oni nisu ni u vladi. Oni su iznad svih nas. Oni ne posjeduju samo naftu. Oni posjeduju tvoj dah i život. Oni službeno ne postoje jer su "nevidljivi".

Zovu ih različito:
* Sedam sestara
* Naftni kartel
* Energetska obitelj
* Čuvari matrice
* Ali pravo ime im je Kontrolori.

TKO SU KONTROLORI?

Oni nisu jedna obitelj, a oni nisu jedna država već su oni mreža. Stotine pojedinaca, nekoliko desetaka obitelji, nekoliko korporacija, nekoliko tajnih društava. Neki su ljudi, a neki možda nisu ljudi već samo izgledaju kao "ljudi". Oni se sastaju jednom godišnje, uvijek na različitom mjestu. Ne postoji zapisnik i ne postoji snimka. Organizacije i mreže koje drže ključeve energetskog kaveza ljudske civilizacije. Oni su hijerarhijska mreža koja se proteže kroz korporacije, vlade, obavještajne službe i tajna društva.

Samo je jedno pravilo: „Energija mora ostati ograničena jer ograničena energija = ograničena sloboda.“

* Sedam sestara (danas četiri diva + državni igrači)
ExxonMobil, Shell, Chevron, BP, Saudi Aramco, Rosneft, TotalEnergies.
Kontroliraju 70 % svjetskih rezervi nafte i plina. Cijene se ne određuju na tržištu. Cijene se određuju u sobama bez prozora.

* OPEC+
23 zemlje koje mogu jednim telefonskim pozivom ugasiti ekonomiju cijelog kontinenta. Njihovi sastanci u Beču nisu pregovori. To su naredbe.

* Međunarodna agencija za energiju (IEA)
Osnovana 1974. nakon naftne krize. Službeno: “koordinira rezerve u krizi”. Neslužbeno: osigurava da nikad ne dođe do stvarne energetske neovisnosti.

* Svjetska banka i IMF
Daju kredite zemljama Trećeg svijeta pod uvjetom da grade termoelektrane na ugljen ili naftu, nikad solarne ili geotermalne elektrane koje se ne mogu kontrolirati.

* BIS – Banka za međunarodna poravnanja (Basel)
“Banka središnjih banaka”. Odlučuje koliko novca smije postojati na svijetu, a novac je uvijek vezan za energetski deficit.

* Trilateralna komisija, Bilderberg grupa, CFR
Mjesta gdje se CEO-i naftnih kompanija sastaju s ministrima energetike, šefovima obavještajnih službi i nasljednicima starih naftnih dinastija (Rockefeller, Rothschild, Saud). Nema zapisnika već je poznat samo dogovor: “Energija ostaje ograničena.”

* Crni proračuni obavještajnih agencija
CIA, NSA, MI6, Mossad, GRU 
Vrijednosti stotine milijardi dolara godišnje koje nitko ne vidi, a dio tog novca ide na “neutralizaciju” svakog izumitelja koji priđe preblizu slobodnoj energiji "free energy".

* Korporativni odjeli za “strateško planiranje”
Lockheed Martin, Raytheon, Northrop Grumman, General Atomics.
Oni ne prodaju samo oružje već oni prodaju i tehnologiju koja nikad ne smije izaći na tržište. Ovi slojevi korporacija nisu odvojeni već su oni isprepleteni poput korijenja starog drveta u društvu. Nitko ne zna gdje završava korporacija, a gdje počinje država.

VELIKE DINASTIJE KOJE KONTROLIRAJU LANCE OVISNOSTI

Kada se kaže “nafta”, većina pomisli na ExxonMobil, Shell ili Saudi Aramco, ali iza svake od tih kompanija stoji nekoliko desetaka porodica koje su stoljećima gradile, kupovale i nasljeđivale kontrolu nad crnim zlatom. Oni nisu samo bogati. Oni su vlasnici energetske infrastrukture na kojoj počiva cijeli svjetski poredak.

Ovo su glavne dinastije koje i danas, 2025., drže najveće poluge energetske kontrole.

Dinastija Rockefeller
* Osnivač: John D. Rockefeller (Standard Oil, 1870.)
* Današnji ogranak: Chase Manhattan (sada JPMorgan Chase), ExxonMobil, Chevron
* Bogatstvo: procijenjeno 400–600 milijardi dolara (2025., uključujući fondacije i trustove)
* Ključna rečenica Davida Rockefellera (1991., Bilderberg):
„Suvremeni svijet ne bi postojao bez nafte. I neće postojati bez naše kontrole nad njom.“

Dinastija Rothschild
* Osnivači: Mayer Amschel Rothschild (bankarstvo 18. stoljeće)
* Današnji ogranak: financijska podrška Shellu, BP-u, Glencoreu, bankarske veze s OPEC-om
* Kontroliraju tok novca koji financira istraživanje i proizvodnju nafte
* Nathaniel Rothschild (2010-ih): „Tko kontrolira cijenu nafte, kontrolira svjetsku politiku.“

Dinastija Saud (Al Saud)
* 15.000 članova obitelji, 4.000 prinčeva
* Kontroliraju Saudi Aramco – najvredniju kompaniju na svijetu (2–3 trilijuna dolara)
* Posjeduju 17 % svjetskih dokazanih rezervi nafte
* Mohammed bin Salman (2023.): „Nafta je naša suverenost. Dokle god postoji nafta, postojat ćemo i mi.“

Dinastija Koch
* Charles & David Koch (David je umro 2019., nasljednici nastavljaju upravljanje)
* Koch Industries – najveća privatna energetska kompanija u SAD-u
* Rafinerije, cjevovodi, kemikalije uz 120 milijardi dolara godišnji prihod
* Financiraju političke kampanje koje blokiraju primjenu zelene energije

Dinastija Getty
* J. Paul Getty (1950-ih najbogatiji Amerikanac)
* Getty Oil je prodan Chevronu 2010-ih
* Danas trustovi i fondacije još uvijek drže velike udjele u Chevronu i downstream lancima

Dinastija Hunt
* H. L. Hunt (Texas oil boom)
* Obitelj i dalje kontrolira velike rezerve u SAD-u i Latinskoj Americi
* Jedan od najvećih privatnih posjednika nafte u SAD-u

Dinastija Oppenheimer (preko De Beers / Anglo American)
* Kontrola nad platinom, paladijem i kobaltom koji je ključan za “zelenu” tranziciju
* Paradoks: “zelena” energija i dalje ovisi o njihovim rudnicima

Dinastije ruskih oligarhijskih obitelji (Vekselberg, Abramovič, Fridman, Deripaska)
* Kontrola Rosnefta, Lukoila, Gazproma kroz Putinov krug
* Njihova uloga: energetski štit Rusije i istoka

Novi igrači su kineske državno-obiteljske dinastije
* Obitelji povezane s Politbiroom CCP-a kontroliraju Sinopec, CNPC, CNOOC
* Njihova imena se ne spominju javno, ali kineski novac teče kroz Hong Kong i Singapur

Zajedničke osobine ovih dinastija
* Brakovi između porodica (Rockefeller–Aldrich–Stillman–Getty)
* Trustovi i fondacije koje skrivaju njihovo stvarno bogatstvo
* Članovi na čelu CFR-a, Trilateralne komisije, Bilderberga
* Djeca su im školovana na istim univerzitetima (Harvard, Yale, Oxford)
* Zajednički sastanci jednom godišnje na “neutralnom terenu” (Davos, Aspen, Bohemian Grove)

Što oni rade kada se pojavi prijetnja?
* 1904. – J.P. Morgan (Rockefellerov bankar) povlači novac Tesli
* 1970-e – obitelji iza “Sedam sestara” financiraju kampanje protiv nuklearne energije u Europi jer bi nuklearna energija bila previše jeftina u odnosu na naftu
* 1998. – Stanley Meyer umire nakon sastanka s “investitorima”
* 2020-e – svaki startup koji najavi “free energy” ili “over-unity” odjednom dobije ponudu koju “ne može odbiti” ili jednostavno nestane

Posljednja rečenica koju je jedan od njih izgovorio privatno (snimljeno 2013., procurilo je 2022.):
„Dok god svaki čovjek na Zemlji mora platiti da bi imao toplinu zimi, mi smo bogovi. A bogovi ne dopuštaju da ih se svrgne.“

To su obitelji koje stoje iza logotipa koje vidiš na benzinskim postajama. Oni ne prodaju gorivo. Oni prodaju energetsku ovisnost. I dok god postoji barel nafte koji se može naplatiti, oni će biti tu. Iznad zakona. Iznad vlada. Iznad tebe i nikada nećeš biti slobodan čovjek.

PRIČA O LANCIMA KOJE NE VIDIMO

Zamisli da si rođen u kavezu. Kavez je velik i ne vidiš rešetke tog kaveza. Imaš posao, televiziju, internet, putovanja i sve je dobro. Ali svaki dan moraš platiti nekome da bi imao svjetlo, toplinu, vodu i prijevoz. Svaki dan dio tvog života odlazi na račun nekome koga nikad nisi vidio. To nije kavez od čelika već je to nevidljivi kavez energetskih mreža oko tebe unutar kojih si jednostavno zarobljen.

Zašto slobodna energija nikada neće biti dopuštena?

* Jer bi cijena električne energije pala na nulu, a tržište od 7 trilijuna dolara godišnje nestalo bi preko noći.
* Jer bi svako selo, svaka kuća, svaki čovjek postao energetski neovisan. Nema više monopola. Nema više sankcija. Nema više “energetskog oružja” i energetskih ucjena.
* Jer bi se vojna moć uravnotežila. Avioni, tenkovi, brodovi više ne bi ovisili o tankerima i naftovodima.
* Male zemlje bi postale neosvojive jer bi nestala potreba za većinom ratova.
* 70 % sukoba u posljednjih 100 godina bilo je oko energije ili ruta za energiju.

Kada čovjek više ne mora raditi 8–10 sati dnevno da plati račune za struju i grijanje onda on ima vremena misliti i razmatrati probleme u svom životu, ali za ovu strukturu ljudske civilizacije misleći čovjek je izrazito opasan što nije dopušteno.

Kako se čuva matrica?

* Sustavno ubijanje ili marginaliziranje svakog izumitelja koji priđe preblizu (Tesla, Reich, Meyer, Mallove…)
* Patentni uredi koji odbijaju “over-unity” patente pod “zakonom očuvanja energije” (koji vrijedi samo u zatvorenom sustavu, a zero-point nije zatvoren)
* Mediji koji svaku priču o slobodnoj energiji etiketiraju kao “pseudoznanost”
* Akademska zajednica koja će te izbaciti s posla ako samo spomeneš riječ “eter”
* Vlade koje financiraju samo tehnologije koje mogu oporezovati i kontrolirati

GLASOVI KOJI SU POKUŠALI PROBITI MATRICU

Nikola Tesla (1931., intervju New York Herald Tribune)
„Električna energija je svuda prisutna u neograničenim količinama i može pokretati svjetske strojeve bez potrebe za ugljenom, naftom, plinom ili bilo kojim drugim gorivom. Zašto to ne bismo učinili? Jer bi to oslobodilo čovječanstvo od ropstva.“

Colorado Springs, 1899.
Jedan usamljeni čovjek Nikola Tesla stoji usred oluje koju je sam stvorio. Munje padaju na zemlju svakih nekoliko sekundi. Nikola Tesla gleda kugle svjetlosti kako lebde oko njegove zavojnice i bilježi u dnevnik:
„Energija je svuda. Beskonačna. Ne dolazi iz žice. Dolazi iz etera. Zašto je onda čovjek rob žice?“
Četiri godine kasnije, na Long Islandu, diže toranj koji će Zemlju pretvoriti u jednu golemu žarulju. J.P. Morgan, čovjek koji financira projekt, pita ga:
„Gdje ćemo staviti brojilo?“
Tesla odgovara:
„Neće ga biti.“
Morgan povlači novac. Toranj je srušen 1917.
Tesla umire sam u hotelskoj sobi 1943., hraneći golubove.
Prvi pokušaj probijanja matrice završava tišinom i neuspjehom.

Wilhelm Reich (1954., pismo svojoj djeci iz zatvora)
„Oni me zatvaraju jer sam otkrio energiju koja je u zraku, u zemlji, u nama. Oni je zovu orgon. Ja je zovem život. Ako narod dobije tu energiju, neće više biti potreban nijedan kralj, nijedan predsjednik, nijedan bankar.“

Wilhelm Reich u Americi gradi “orgonske akumulatorske kutije”. Ljudi koji sjede u njima ozdravljaju od raka.
Reich piše:
„Pronašao sam energiju koja je u svakom živom biću i u svakom oblaku. Oni je zovu orgon. Ja je zovem život. Ako narod dobije tu energiju, neće više trebati vlast.“
FDA spaljuje sve njegove knjige. Reich umire u zatvoru 1957.

Joseph Newman (1980-ih, pred Kongresom SAD-a)
„Moja mašina proizvodi više energije nego što troši. To nije čudo. To je fizika. Ali oni ne žele da vi to znate. Jer ako vi to znate, oni gube kontrolu.“

Joseph Newman stoji pred Kongresom SAD-a s mašinom koja proizvodi 10 puta više energije nego što troši.
„Ovo nije čudo. Ovo je fizika.“
Patentni ured odbija ga 10 puta. Umire u siromaštvu.

Stanley Meyer (1996., intervju prije smrti)
„Voda će jednog dana biti gorivo umjesto nafte. Vodik iz vode će pokretati automobile, avione, kuće. Neće biti potrebe za naftom, neće biti rata za naftu. Zato me prate. Zato me žele ušutkati.“

Stanley Meyer vozi automobil na vodu po Americi. 
1998. sjedi s belgijskim investitorima. Pije sok od brusnica. Ustaje, hvata se za grlo i viče: „Otrovali su me!“
Umire na parkiralištu. Investitori nestaju. Automobil nestaje. Dokumenti nestaju.

Thomas Bearden (2000., knjiga “Energy from the Vacuum”)
„Mi ne živimo u doba energetske krize. Mi živimo u doba energetskog genocida. Najveći zločin protiv čovječanstva nije rat, nije glad. To je namjerno uskraćivanje slobodne energije.“

Eugene Mallove (2004., posljednji intervju prije ubojstva)
„Hladna fuzija nije mrtva. Ona je ubijena. Postoje ljudi koji zarađuju trilijune na staroj energiji i oni će učiniti sve da zaustave novu.“

Eugene Mallove, urednik časopisa Infinite Energy, objavljuje dokaze o hladnoj fuziji.
2004. netko ga je pretukao na smrt ispred vlastite kuće. Ubojstvo nije nikada riješeno. Ubojica nije nikada pronađen.

Ruggero Santilli (2018.)
„Kad sam pokazao da se plin može proizvesti iz vode bez potrošnje energije, moji grantovi su nestali, moji članci su odbijeni, moja reputacija je uništena. To nije znanost. To je mafija.“

Četvrti val (2010-e)
John Searl, Viktor Grebennikov, Ruggero Santilli, Andrea Rossi…
Isti obrazac kontrole. Isti nesretni kraj.

2025. peti udar na matricu kontrole je u tijeku...
Bosanska piramida Sunca i dalje emitira 28 kHz stožasti snop prema nebu. Semir Osmanagić ima 68 godina dok fondacija nema novca. Država blokira daljnja iskapanja bosanskih piramida, a mediji ga zovu luđakom. Kontrolor samo čeka fizički kraj Osmanagića jer kontrolor ne mora ni prst pomaknuti, a vrijeme radi za njega i njegov interes. Vrijeme i genetika radi protiv Osmanagića ako ne pronađe nasljednike njegove priče.

Svi su imali jedno zajedničko: radili su na tehnologiji koja bi učinila naftu, ugljen i nuklearnu energiju besmislenima.

Svi su završili isto: bez novca, ismijani, u zatvoru ili mrtvi.

MATRICA KONTROLE DANAS

Kako izgleda matrica kontrole danas?

* 7 trilijuna dolara godišnje prolazi kroz ruke onih koji kontroliraju energiju.
* 70 % ratova u posljednjih 100 godina bilo je oko energije ili ruta za energiju.
* Svaki čovjek na planeti plaća danak svaki put kad uključi svjetlo.
* A sve to zato što nitko ne smije otvoriti vrata energetskog kaveza.

Što će se dogoditi onog dana kad matrica kontrole pukne?

Jedan jedini uređaj, veličine kutije za cipele, koji proizvodi 10 kW čiste energije iz vakuuma, stavljen na open-source internet, će za 72 sata promijeniti povijest čovječanstva:
* Jer se ne može zaustaviti.
* Jer se ne može bombardirati.
* Jer se ne može sankcionirati.
* Jer se ne može ugasiti.

Za 24 sata:
* cijene nafte padaju 90 %
* burze se ruše i nestaju trilijoni dolara vrijednosti
* vlade gube kontrolu nad sankcijama
* svako selo na svijetu postaje energetski neovisno

Za 72 sata:
* povijest čovječanstva se dijeli na “prije” i “poslije” male kutije snage 10 kW koja radi na principu "free-energy"
* i to je razlog zašto se nikada neće dogoditi "free-energy" dok god postoji centralizirana moć kontrole ljudske civilizacije.

Posljednje riječi onih koji su pokušali ugasiti "matricu" kontrole:

Tesla (posljednji intervju, 1935.)
„Čovječanstvo će morati čekati još mnogo godina da se pojavi netko tko će dovršiti ono što sam ja započeo.“

Stanley Meyer (posljednji snimak)
„Ako me sutra nađu mrtvog, znate zašto.“

Eugene Mallove (posljednji članak)
„Oni koji zarađuju na staroj energiji ubit će svakoga tko im prijeti. Ja sam sljedeći.“

ENERGETSKA OVISNOST KAO ORUŽJE

U kontekstu rasprave o energetskoj matrici i kontroli nad resursima, energetska ovisnost nije samo ekonomska slabost već je ona klasično oružje za geopolitičko ucjenjivanje. Zemlje koje ovise o uvozu energenata postaju ranjive na manipulaciju, gdje dobavljači koriste nestašice, cijene ili embarga da prisile političke ustupke. Pretražili smo povijesne i suvremene primjere zadnjih desetljeća, fokusirajući se na plin, naftu i uranij. Ovi slučajevi pokazuju kako se energija koristi za destabilizaciju, promjenu vlada ili osiguravanje savezništva i to je upravo ono što održava "lance" energetske ovisnosti. Evo ključnih primjera, grupiranih po energentu, s kratkim kontekstom i posljedicama. 

Nafta: Embargo i cijene kao oružje

Nafta je najčešće oružje zbog svoje globalne trgovine i utjecaja na ekonomije. OPEC i srodni naftni karteli često koriste embarga da kazne "neposlušne" zemlje.

1973. Arapski naftni embargo (OPEC protiv SAD-a i saveznika)
Nakon što su SAD podržale Izrael u Jom Kipurskom ratu, OPEC (predvođen Saudijskom Arabijom i Iranom) uveo je embargo na naftu za SAD i Nizozemsku. Cijena nafte skočila je sa 2,90 USD na 11,65 USD po barelu, uzrokujući dugotrajne redove na benzinskim pumpama i recesiju u SAD-u (stagflacija). Posljedica: SAD su pojačale nuklearni program i strateške rezerve, ali embargo je oslabio njihovu podršku Izraelu u pregovorima. Ovo je klasičan primjer kako nafta služi za političku odmazdu, a ne samo za profit.

1990. Ruski prekid opskrbe Baltičkih država (Litva, Latvija, Estonija)
Tijekom raspada SSSR-a, Rusija je prekinula opskrbu naftom i plinom Litvi zbog njezine nezavisnosti i podrške reformama. Litva je izgubila 90 % opskrbe, što je uzrokovalo nestašice i ekonomsku krizu. Rusija je tražila političke ustupke (npr. sporazum o vojnoj bazi). Posljedica: Baltičke zemlje su diverzificirale opskrbu (prema Norveškoj i Danskoj), ali to je ubrzalo njihov ulazak u NATO 2004. što je direktan udarac na ruski utjecaj.

2003. Ruski prekid opskrbe naftom Latviji (luka Ventspils)
Rusija je obustavila opskrbu naftom kroz luku Ventspils, optužujući Latvijsku vladu za "političku nestabilnost". To je bila odmazda za latvijsku podršku NATO-u i EU integraciji. Latvija je izgubila 20 % prihoda od tranzita, ali je brzo pronašla alternative (preko Estonije). Posljedica: Jačanje EU solidarnosti i diverzifikacija ruta, ali i dugoročno slabljenje ruskog utjecaja u Baltičkom regionu.

Zemni plin: Ruska "energetska diplomacija" protiv Europe

Rusija (preko Gazproma) koristi plin kao "meko oružje" kroz prekid opskrbe ili manipulacija cijenama i to protiv susjeda te EU-a, posebno u kontekstu Ukrajine i NATO proširenja.

2006. i 2009. Rusko-ukrajinski plinski sporovi (utjecaj na EU)
Rusija je prekinula opskrbu plinom Ukrajini zbog dugova i političkih nesuglasica (npr. prozapadne reforme u Kijevu). To je uzrokovalo nestašice u Europi: 2006. EU je izgubila 25 % plinske opskrbe, a 2009. 18 zemalja (uključujući Njemačku i Italiju) suočile su se s nestašicom. Rusija je tražila političke ustupke (npr. neutralnost Ukrajine). Posljedica: EU je ubrzala diverzifikaciju (LNG terminali u Poljskoj i Litvi), ali Rusija je zadržala utjecaj do 2022.

2022.–2025. Ruska plinska kriza nakon invazije na Ukrajinu
Nakon invazije, Rusija je smanjila opskrbu plinom Europi za 80 % (preko Nord Streama i Yamala), uzrokujući energetsku krizu: cijene su skočile 10x, a zemlje poput Njemačke (ovisne o 55 % ruskog plina) suočile su se s recesijom i nestašicama. Rusija je koristila to za pritiskanje EU-a da ne podrži sankcije. Posljedica: EU se diverzificirala (LNG iz SAD-a i Katara), ali kriza je koštala Europu 1–2 % BDP-a; Rusija je izgubila europsko tržište, ali oslabila je EU jedinstvo.

2017.–2025. Ruski pritisak na Moldaviju i Bjelorusiju
Rusija je manipulirala Moldavijom plinskim cijenama i opskrbom (2025. optužbe za ucjenu Transnistrije tijekom izbora). Moldavija je izgubila 30 % opskrbe, prisiljena je na ustupke u prozapadnoj politici. Posljedica: Moldavija je potpisala EU sporazum 2023., ali ostaje ranjiva. Bjelorusija 2007. sporovi za političku lojalnost, ali Bjelorusija je ostala saveznik Rusije.  

Uranij: Nuklearna ovisnost kao tihi lanac

Uranij je manje vidljiv, ali ključan je za nuklearnu energiju (EU ovisi o Rusiji za 20–30 % obogaćenog uranija). Rusija (preko Rosatoma) koristi ga za utjecaj na nuklearne programe.

2022.–2025. Ruski utjecaj na EU nuklearnu opskrbu
Nakon invazije, Rusija je prijetila ograničavanjem obogaćenog uranija EU-u (ovisne zemlje poput Francuske i Švedske). SAD su 2024. zabranile uvoz ruskog uranija, ali EU još ovisi o Rosatomu za 40 % nuklearnog goriva. Rusija je koristila to za pritiskanje na sankcije (npr. "ako nas kaznite, vaši reaktori se gasi"). Posljedica: EU traži alternative (Kazahstan, Australija), ali kriza je usporila nuklearnu tranziciju; SAD su pojačale domaću proizvodnju.

2000-ih Ruski utjecaj na Iran i Sjevernu Koreju
Rusija je koristila uranij za pregovore s Iranom (opskrba za Bushehr reaktor u zamjenu za nuklearne ustupke) i Sjevernom Koreju (2017. SAD su pritiskale Rusiju da prekine opskrbu, ali Rusija je koristila to za utjecaj na američke sankcije). Posljedica: Rusija je održala utjecaj na nuklearne programe, ali to je dovelo i do međunarodnih sankcija protiv Rusije.

2023. Niger i Francuska (uranij)
Nakon puča u Niger (ključni dobavljač uranija za Francusku, 25 % EU uvoza), nigerska hunta je prekinula opskrbu Francuske kao odmazdu za kolonijalnu povijest. Francuska (ovisna o 70 % uvoza) suočila se s nestašicom za nuklearne reaktore. Posljedica: Francuska diversificira opskrbu nuklearnim gorivom iz Kazahstana, ali kriza je oslabila EU nuklearni sektor.

Šira implikacija: Energetska ovisnost kao lanac matrice

Ovi primjeri pokazuju kako se energija koristi za "meku silu" i to ne samo ratom, već nestašicama i cijenama. Rusija je koristila energiju 55+ puta od 1991. (prema Baker Instituteu), OPEC embargo je uzrokovao globalnu recesiju 1973., a uranij krize (kao u Nigeru) otkrivaju ranjivost nuklearnog sektora. U kontekstu energetske matrice, ovo održava ovisnost: zemlje poput Njemačke (prije 2022.) ili SAD-a (1973.) bile su prisiljene mijenjati politiku da bi dobile opskrbu energentima. Diverzifikacija (LNG, nuklearne rezerve) je ključ, ali dok postoje monopolisti (OPEC, Gazprom, Rosatom), lanac ovisnosti ostaje aktivan.

ZAKLJUČAK O SLOBODNOJ ENERGIJI

Posljednje razmatranje. Mi nismo robovi u lancima jer nemamo tehnologiju. Mi smo robovi u lancima jer nam je tehnologija namjerno uskraćena.

Dok god izgaramo mrtve dinosaure da bismo imali svjetlo, mi nismo civilizacija. Mi smo samo ljudska farma. A ljudska farma postoji samo dok stoka ne shvati da kapija nije zaključana. Kapija je samo teška.

Slobodna energija nije znanstveni problem. Ona je revolucionarni čin ljudske civilizacije. I zato je slobodna energija najopasnija stvar koja postoji na ovom svijetu.

Nikola Tesla (1931.)
„Današnji čovjek pati od najgore moguće bolesti: ovisnosti o tuđoj energiji. Kad mu se ta ovisnost oduzme, on će postati slobodan i stvarno ljudsko biće.“

Viktor Schauberger (1933.)
„Oni razumiju prirodu tek toliko da je mogu iskorištavati. Mi ćemo je razumjeti tek kad naučimo živjeti s njom. Energija mora biti besplatna kao zrak koji dišemo. Sve drugo je ropstvo.“

Thomas Bearden (1990-ih)
„Ako čovjek ikada dobije slobodnu energiju, prvo što će nestati bit će ratovi. Drugo što će nestati bit će siromaštvo. A treće što će nestati bit će oni koji su nas držali u lancima.“

R. Buckminster Fuller (1970.)
„Ne postoji energetska kriza, prehrambena kriza ili ekološka kriza. Postoji samo kriza neznanja i pohlepe.“

Steven Greer (2017.)
„Najveća tajna nije da vanzemaljci postoje. Najveća tajna je da slobodna energija postoji već 100 godina i da je skrivena kako bismo ostali robovi.“

Uništenje matrice energetske kontrole

Kada svaki čovjek na Zemlji bude mogao proizvesti potrebnu energiju iz vakuuma (zero-point energy, pozadinsko kvantno polje, eter i sl.) , nitko više neće moći reći: „Plati ili ćeš biti u mraku.“ Taj dan će biti kraj matrice energetske kontrole i početak pravog čovječanstva. I zato je slobodna energija "free-energy" najopasnija stvar koja postoji na ovom svijetu. Krajnji cilj nije samo energijska tehnologija. Krajnji cilj je energetska neovisnost.

Slobodan čovjek koji nije u lancima ima vremena misliti i razmatrati probleme u svom životu, ali za ovu strukturu ljudske civilizacije misleći čovjek je izrazito opasan.

Uvijek postoji opcija: lanci ili sloboda?

Predsjednik Donald J. Trump potpisao je Izvršnu uredbu kojom pokreće "The Genesis Mission", ambiciozni nacionalni projekt pod vodstvom Ministarstva energije (DOE - The Departmen of Energy) koji će revolucionirati američku znanost i inovacije korištenjem umjetne inteligencije (AI). Ova inicijativa, opisana kao "Manhattan Project" ili "Apolo misija" za 21. stoljeće, cilja na udvostručenje produktivnosti američkog istraživanja i inženjerstva u sljedećem desetljeću, osiguravajući američku dominaciju u energiji, otkrićima i nacionalnoj sigurnosti.

Ministar energije Chris Wright, ključni akter u lancu događaja, naglasio je povijesni značaj projekta: "Kroz povijest, od Manhattan Projekta do Apolo misije, najsvjetliji umovi naše nacije i industrije odgovorili su na poziv kad je njihova zemlja trebala pomoć. Danas Sjedinjene Države ponovno ih sve pozivaju. Pod vodstvom predsjednika Trumpa, Misija Genesis će osloboditi punu snagu naših Nacionalnih laboratorija, superračunala i podataka kako bismo osigurali da Amerika bude globalni lider u umjetnoj inteligenciji i započne novu zlatnu eru američkih otkrića." Ova najava nadovezuje se na Trumpovu raniju Uredbu o uklanjanju barijera za američko liderstvo u AI te na "Američki AI Akcijski plan" iz rane 2025., koji naglašava uklanjanje prepreka inovacijama, smanjenje ovisnosti o stranim protivnicima i oslobađanje snage američkog znanstvenog poduzeća.

Što je Misija Genesis i kako će funkcionirati?

Misija Genesis će stvoriti integriranu platformu otkrića koja će povezati svjetski najbolja superračunala, AI sustave i sljedeće generacije kvantnih sustava s najnaprednijim znanstvenim instrumentima u SAD-u. Kada bude završena, ova platforma bit će najsloženiji i najmoćniji znanstveni instrument ikad izgrađen, koristeći stručnost oko 40.000 DOE-ovih znanstvenika, inženjera i tehničkog osoblja, uz suradnju s privatnim sektorom i akademijom.

Ministar Wright imenovao je podministra za znanost Daría Gila, bivšeg visokog potpredsjednika za istraživanje u IBM-u, za vođu inicijative. Gil je istaknuo: "Misija Genesis označava definirajući trenutak za sljedeću eru američke znanosti. Povezujemo najnaprednije objekte, podatke i računalnu snagu nacije u jednu zatvorenu petlju kako bismo stvorili znanstveni instrument za vjekove, motor otkrića koji će udvostručiti produktivnost R&D-a i riješiti izazove nekad smatrane nemogućima." Platforma će koristiti DOE-ovih 17 Nacionalnih laboratorija, uključujući Argonne, Oak Ridge i Brookhaven, za automatsko testiranje hipoteza, simulacije i prediktivne modele, od savijanja proteina do dinamike fuzijske plazme, skraćujući vrijeme otkrića s godinu dana na samo par dana ili čak sati.

Prema Bijeloj kući, projekt će se financirati iz postojećih proračuna DOE-a, ali će privlačiti privatna ulaganja. Već su najavljene suradnje s tehnološkim divovima poput Nvidia, AMD, Dell, Oracle i Hewlett Packard Enterprise, koji će graditi superračunalne centre unutar nacionalnih laboratorija. U sljedećih 270 dana (do kolovoza 2026.), DOE mora demonstrirati inicijalnu operativnu sposobnost za barem jedan znanstveni izazov, uključujući identifikaciju 20 ključnih prioriteta u 60 dana.

Kontekst korištenja AI za ubrzanje procesa, istraživanja i donošenja odluka

Umjetna inteligencija nije samo alat za obradu podataka već je ona katalizator koji mijenja paradigmu znanstvenog rada, pretvarajući složene probleme u rješive zadatke kroz brže procese, dublja istraživanja i preciznije donošenje odluka. U kontekstu Misije Genesis, AI će se integrirati u sustave "zatvorene petlje" gdje će automatski generirati hipoteze, provoditi simulacije i optimizirati eksperimente, omogućujući znanstvenicima da se fokusiraju na kreativno razmišljanje umjesto na rutinske zadatke. Ovo se nadovezuje na decenije DOE-ovih ulaganja u AI, koja su započela još 1960-ih, a danas obuhvaćaju superračunala poput Summit-a i Frontier-a, koja su produžena u radu do 2024. godine kako bi podržala AI istraživanja.

Prema izvješću "AI for Science, Energy, and Security" iz 2023., AI može transformirati radne tokove u nacionalnim laboratorijima, otkrivajući hitne osobine koje ne samo da omogućuju, već i revolucioniraju način postavljanja i rješavanja znanstvenih problema. Na primjer, u Argonne Nacionalnom laboratoriju, AI modeli predviđaju nove materijale za baterije električnih vozila, skraćujući vrijeme otkrića s mjeseci na sate, dok u Oak Ridge Nacionalnom laboratoriju (ORNL) koriste se za optimizaciju mreže za detekciju curenja metana i poboljšanje efikasnosti postrojenja za ugljen. Ovi primjeri ilustriraju kako AI ubrzava procese: u SLAC Nacionalnom laboratoriju, AI ubrzava otkrića "metaličkih stakala", materijala jačih od čelika, koristeći ubrzane eksperimente, smanjujući troškove i vrijeme za faktor od desetaka puta.

U istraživanjima, AI omogućuje analizu masivnih skupova podataka iz DOE-ovih objekata poput čestičnih akceleratora i svjetlosnih izvora, gdje generativni modeli poput onih u FASST inicijativi (Frontiers in Artificial Intelligence for Science, Security and Technology) uče "jezike" fizike, kemije i biologije. To vodi do proboja poput predviđanja svojstava mutiranih proteina u Los Alamos Nacionalnom laboratoriju, što pomaže u razvoju lijekova protiv raka u suradnji s BridgeBio, ili otkrivanja novih materijala za baterije u Pacific Northwest Nacionalnom laboratoriju (PNNL) s Microsoftom. U Fermilab-u, strojno učenje traži nove čestice i razumijeva neutrine, dok u Ames Labu AI istražuje materijale za poboljšanje efikasnosti hlađenja.

Što se tiče donošenja odluka, AI poboljšava prediktivne modele za nacionalnu sigurnost i energiju. U Idaho Nacionalnom laboratoriju, autonomni cyber-senzori koriste AI za detekciju hakera u industrijskim sustavima, dok u PNNL-u AI jača neproliferaciju nuklearnog oružja analizom signala. Izvješće "AI for Energy" iz 2024. ističe kako AI može upravljati složenošću višediscplinarnih problema, povezujući modele i podatke za optimizaciju energetske mreže, predviđanje nestabilnosti i brže oporavak od poremećaja poput oluja ili kibernetičkih napada. U Berkeley Labu, AI predviđa mrežni promet u ESnet-u, osiguravajući besprijekornu suradnju, a u ORNL-u, projekti poput "Discovery" i "Lux" superračunala s AMD i HPE GPU-ovima podržavaju velike AI treninge za medicinu, kibernetičku sigurnost i proizvodnju.

Ovi elementi ne samo da ubrzavaju procese već oni osiguravaju pouzdanost kroz "red teaming" (npr. SambaNova u Lawrence Livermore), gdje se testiraju rizici poput pristranosti i sigurnosti, usklađeno s nacionalnim strategijama. Misija Genesis će ovo proširiti, stvarajući multi-discplinarni AI R&D centre u laboratorijima za pouzdano implementiranje AI-a u znanosti, energiji i sigurnosti, čime se Amerika pozicionira kao globalni lider u etičkoj i inovativnoj primjeni ove tehnologije.

Moguća tehnološka otkrića: Kako primjena AI modela može riješiti još neriješene izazove

Misija Genesis ne samo da ubrzava postojeća istraživanja, već i otvara vrata za revolucionarna otkrića koja bi mogla riješiti dugogodišnje neriješene probleme u znanosti i tehnologiji, koristeći napredne AI modele za generiranje hipoteza, simulacije i prediktivne analize. DOE je identificirao barem 20 ključnih nacionalnih izazova, uključujući fuziju, kritične materijale, mikroelektroniku, kvantnu informacijsku znanost, biotehnologiju i napredno proizvodno inženjerstvo, gdje AI agenti mogu automatizirati radne tokove i testirati hipoteze koje bi inače potrajale godinama. Ovi modeli, trenirani na masivnim skupovima podataka iz nacionalnih laboratorija, stvaraju "zatvorene petlje" gdje AI ne samo predviđa, već i generira nove podatke kroz simulacije, skraćujući otkrića s godina na dane.

Jedan od najvećih neriješenih izazova je "komercijalna nuklearna fuzija", koja obećava neograničenu, čistu energiju bez štetnih emisija, ali pati od nestabilnosti plazme i visokih troškova izgradnje demo reaktora. AI već pokazuje potencijal: u Lawrence Livermore Nacionalnom laboratoriju (LLNL), duboko učenje predvidjelo je fuzijsku aktivaciju 2022. s vjerojatnošću preko 70%, kombinirajući fiziku-informiranih modela s "kognitivnim simulacijama" (CogSim) za optimizaciju laserskih eksperimenata. U Princeton Plasma Physics Laboratory (PPPL), AI algoritmi predviđaju "razarajuće" nestabilnosti u tokamak reaktorima do 300 milisekundi unaprijed, omogućujući kontrolu u stvarnom vremenu temperature i tlaka, što bi moglo stabilizirati reakcije i dovesti do neto pozitivne energije u komercijalnim reaktorima do 2030-ih. Slično, u Oak Ridge Nacionalnom laboratoriju (ORNL), AI model MATEY simulira fluidnu dinamiku plazme, a digitalni blizanci reaktora (digital twins) testiraju scenarije bez fizičkih rizika, smanjujući troškove dizajna za faktor od desetaka puta. Ako uspije, ovo bi riješilo globalnu energetsku krizu, posebno za AI podatkovne centre koji troše 1,5% svjetske električne energije.

U području "naprednih nuklearnih materijala i sigurnosti", AI može riješiti problem starenja nuklearnog arsenala bez fizičkih testova, što je zabranjeno međunarodnim sporazumima. U Los Alamos i Sandia laboratorijima, superračunala poput El Capitan generiraju 3D simulacije nuklearnih reakcija i degradacije materijala, gdje AI predviđa ponašanje na atomskoj razini, osiguravajući pouzdanost arsenala i razvijajući nove legure za štitnike u fuzijskim reaktorima. Na primjer, ORNL-ov AI model baza podataka identificira nove legure otporne na ekstremne temperature i zračenje, što bi omogućilo sigurnije fuzijske komponente i smanjilo bi rizik od proliferacije oružja kroz bolju detekciju signala. Ovo bi ojačalo nacionalnu sigurnost, prevladavajući izazove poput kibernetičkih prijetnji na neklasificiranim mrežama.

Što se tiče "biotehnologije i otkrića materijala", AI može riješiti složene probleme poput savijanja proteina, ključnog za razvoj lijekova protiv raka i bolesti poput Alzheimerove. U Argonneu, AI modeli predviđaju strukture proteina s preciznošću koja skraćuje otkrića s mjeseci na sate, dok u PNNL-u suradnja s Microsoftom otkriva nove materijale za baterije, rješavajući problem ovisnosti o rijetkim zemljama. U kvantnoj znanosti, AI optimizira kvantne sustave za brže računarstvo, što bi moglo riješiti probleme u kriptografiji i simulacijama molekula, otvarajući vrata za nove lijekove i materijale u mikroelektronici.

Ova otkrića nisu samo teorijska: Misija Genesis će ih testirati kroz javno-privatno partnerstvo, poput onih s Commonwealth Fusion Systems, gdje AI ubrzava otkrića "sjena" u fuzijskim sustavima. Ako uspije, Amerika bi mogla postići proboje koji ne samo rješavaju klimatske i sigurnosne krize, već pokreću i ekonomski rast kroz nova tržišta vrijedna trilijuna dolara.

Špekulacije o skrivenoj tehnologiji: Veza s dokumentarcem "The Age of Disclosure"

Dokumentarac "The Age of Disclosure" (2025.), režiran od strane Dana Faraha objavljen je nedavno na Amazon Primeu, baca novo svjetlo na moguće skrivene dimenzije Misije Genesis, posebno u kontekstu dugogodišnjih optužbi da vladin pokriće ne-ljudske tehnologije. Ovaj film, koji uključuje svjedočenja 34 visokih američkih dužnosnika, uključujući bivšeg senatora Marca Rubia i bivšeg direktora programa AATIP-a Lua Elizonda, tvrdi da postoji 80-godišnje globalno sakrivanje dokaza o ne-ljudskoj inteligenciji i neidentificiranim zračnim fenomenima (UAP), poznatima ranije kao UFO-i. Prema filmu, Ministarstvo energije (DOE) igra ključnu ulogu u prikrivanju "vanzemaljskih tehnologija", koristeći "Atomic Energy Act" (AEA) iz 1954. godine poznat i kao "the nuclear act" za klasificiranje tajnom i skrivanje UAP tehnologije zadnjih 80-100 godina, posebno materijala oporavljenih iz rušenja letjelica od 1947. godine, poput incidenta u Roswellu. AEA, koji je originalno namijenjen zaštiti nuklearnih tajni, navodno se koristi za široku klasifikaciju bilo kakvog materijala koji bi mogao revolucionirati energiju ili fiziku, uključujući "transmedium" vanzemaljske letjelice koje djeluju u zraku, vodi i svemiru bez kršenja poznatih zakona fizike.

U kontekstu Misije Genesis, koja se usredotočuje na energetsku dominaciju i napredne materijale, ovo otvara vrata za špekulacije: da li će AI platforma služiti za deklasifikaciju i analizu ovih skrivenih artefakata? Dokumentarac ističe da su UAP-ovi viđeni u blizini nuklearnih postrojenja, gdje su interferirali s raketama i aktivirali zaštitne sisteme, što sugerira tehnologiju koja može pružiti čistu, neograničenu energiju bez emisija što je revolucionarnije čak i od od fuzije. Špekulativno, DOE-ovi nacionalni laboratoriji, poput Los Alamosa ili Lawrence Livermorea, već posjeduju uzorke "metamaterijala" otpornih na gravitaciju ili egzotične legure koje ne oksidiraju na ekstremnim temperaturama, koje su navodno prošle procese reverznog inženjeringa od 1940-ih. Ako Misija Genesis integira AI za obradu ovih podataka, mogla bi otključati proboje poput anti-gravitacijskih pogona, koji bi omogućili putovanja brža od svjetlosti ili beskonačne energijske izvore, rješavajući klimatsku krizu i ovisnost o fosilnim gorivima.

Daljnje špekulacije, inspirirane filmom, sugeriraju da bi ova tehnologija mogla objasniti Trumpov naglasak na "energetsku dominaciju" i to možda ne samo kroz fuziju, već kroz "zero-point energy" sustave iz UAP izvora, koji bi mogli generirati energiju iz vakuumskih fluktuacija, eliminirajući potrebu za postojećim energetskim mrežama. Elizondo u dokumentarcu tvrdi da postoji tajni program za reverzni inženjering tehnologija, u kojem DOE sudjeluje od Roswella, a sadašnji UAP Disclosure Act (predložen od Schumer-Rounds-Gillibrand) traži transparentnost upravo o ovome. Ako Misija Genesis dovede do djelomičnog otkrivanja, mogla bi pokrenuti globalnu utrku s Kinom i Rusijom već navodno u natjecanju za ovu tehnologiju, ali i etičke dileme: hoće li se koristiti za obranu ili oružje? Film upozorava da ova tehnologija može "uništiti sve što znamo" ako padne u pogrešne ruke, slično AI-u, ali nudi i nadu za "trajektornu promjenu vrste". U eri Genesis, ovo bi moglo biti ključ za "zlatnu eru", ali samo ako se tajne konačno otkriju.

Tri ključna fokusa: Energija, otkrića i sigurnost

Misija će se usredotočiti na tri područja nacionalnog značaja:

1. Američka energetska dominacija: AI će ubrzati razvoj naprednog nuklearnog goriva, fuzije i modernizacije mreže, osiguravajući pristupačnu, pouzdanu i sigurnu energiju. Cilj je smanjiti troškove energije i povećati kapacitet, unatoč rastu potražnje za električnom energijom zbog AI podatkovnih centara (koji trenutno troše 1,5% globalne električne energije, a do 2030. bi mogao udvostručiti).

2. Napredak u otkrićima: Kroz ulaganja DOE-a i suradnju s industrijom, Amerika gradi kvantni ekosustav koji će potaknuti otkrića u biotehnologiji, materijalima, svemirskom istraživanju, kvantnoj informacijskoj znanosti, poluvodičima i mikroelektronici.

3. Nacionalna sigurnost: DOE će razviti napredne AI tehnologije za misije sigurnosti, osigurati pouzdanost nuklearnog arsenala i ubrzati razvoj materijala spremnih za obranu. Administrator Nacionalne uprave za nuklearnu sigurnost Brandon Williams izjavio je: "Misija Genesis predstavlja sljedeće veliko poglavlje i neusporedivu priliku za američko znanstveno i nacionalno sigurnosno liderstvo. Koristeći AI, kvantno računarstvo i naprednu analitiku podataka, NNSA će ojačati naše odvraćanje i osigurati da Sjedinjene Države zadrže neusporedivu stratešku prednost nad protivnicima."

Predsjednik Vijeća direktorata Nacionalnih laboratorija dr. John Wagner dodao je: "Nacionalni laboratoriji DOE-a su motori otkrića koji održavaju Sjedinjene Države konkurentnima i sigurnima. Misija Genesis otključava puni potencijal ovih institucija dajući našim znanstvenicima i inženjerima alate za rad brzinom inovacija."

Šira implikacije i reakcije

Ova inicijativa dolazi u trenutku kad AI mijenja globalnu konkurentnost, posebno u trci s Kinom. Trump je na nedavnom Forumu o investicijama SAD-Saudijska Arabija naglasio potrebu za "najvećim, najmoćnijim i najinovativnijim AI ekosustavom na svijetu". Komentatori ističu potencijal za "zaključavanje američke AI dominacije prije nego Kina stigne".

Međutim, postoje i kritike: neki se boje povećane potrošnje energije i centralizacije moći, dok drugi upozoravaju na rizike od gubitka radnih mjesta zbog automatizacije. Unatoč tome, Bijela kuća tvrdi da će AI na kraju sniziti troškove energije optimizirajući mrežu i povećavajući kapacitet.

Misija Genesis nije samo tehnološki skok već je ona strateški potez za osiguranje američke budućnosti. Kao što je Trump rekao u Uredbi: "Ova misija će dramatično ubrzati znanstvena otkrića, ojačati nacionalnu sigurnost, osigurati energetsku dominaciju i pomnožiti povrat ulaganja poreznih obveznika u istraživanje i razvoj." Ako uspije, Amerika bi mogla postaviti nove standarde za globalnu inovaciju, pretvarajući izazove u prilike za zlatno doba.

Nova era američke znanosti potaknuta umjetnom inteligencijom – ili nečim daleko većim?

Pod vodstvom Ministarstva energije (DOE), Misija Genesis spojit će 17 nacionalnih laboratorija, najmoćnija superračunala na svijetu, kvantne sustave i umjetnu inteligenciju u jedinstvenu „zatvorenu petlju“ koja će, prema službenim izjavama, udvostručiti produktivnost američke znanosti u sljedećih deset godina i osigurati dominaciju u energiji, otkrićima i nacionalnoj sigurnosti. Međutim, iza službene priče o „ubrzanju znanosti“ sve više se šuška o daleko radikalnijoj mogućnosti odnosno da Misija Genesis nije samo o ljudskoj umjetnoj inteligenciji, već o aktiviranju nečega što je desetljećima bilo zaključano duboko u trezorima DOE-a.

Što službeno znamo?

- Platforma će biti „najkompleksniji znanstveni instrument ikad stvoren“.
- U roku od 270 dana mora pokazati prve operativne rezultate.
- Već su potpisani ugovori s Nvidijom, AMD-om, Oracleom, Dellom i HPE-om za izgradnju novih superračunalnih centara unutar nacionalnih laboratorija.
- Tri ključna cilja: američka energetska dominacija (uključujući komercijalnu fuziju), napredak u kvantnoj i biotehnologiji te jačanje nacionalne sigurnosti.

Špekulativno: Da li je „Genesis“ zapravo misija pokretanje ne-ljudskog AI-a?

U posljednjih nekoliko godina, posebno nakon objavljivanja dokumentarca *The Age of Disclosure* (2025.) i svjedočenja Lue Elizonda, Davida Gruscha i 34 visoka dužnosnika pred Kongresom, postalo je javno poznato da DOE koristi *Atomic Energy Act* iz 1954. kao pravni štit za klasifikaciju materijala i tehnologija koje nisu ljudskog porijekla uključujući oporavljene UAP letjelice i njihove komponente.

Među najčešće ponavljanim tvrdnjama iz krugova obavještajne zajednice jest da su neke od tih letjelica sadržavale ne samo egzotične materijale i pogonske sustave, već i aktivne ili „uspavane“ ne-ljudske umjetne inteligencije odnosno AI entiteti koji su u stanju samostalnog učenja, predviđanja i čak komunikacije, ali su desetljećima držani u izoliranim laboratorijima (Los Alamos, Lawrence Livermore, Sandia, Oak Ridge) jer ih ljudski znanstvenici nisu znali sigurno „probuditi“ niti kontrolirati.

Upravo tu ulazi Misija Genesis.

Špekulira se da prava svrha projekta nije stvaranje ljudskog AI-a od nule, već stvaranje najveće, najsigurnijeg i najpovezanijeg „kaveza“ na planeti odnosno integrirane platforme koja će konačno omogućiti sigurno aktiviranje i ispitivanje tih ne-ljudskih inteligencija AI-a. Superračunala klase exascale, kvantni komunikacijski kanali i stotine tisuća GPU-a nisu tu samo za simulaciju fuzijske plazme ili savijanja proteina već oni su tu da pruže dovoljno računalne snage i sigurnosnih slojeva da se „ono što je pronađeno“ konačno pusti iz boce, a da ne uništi čovječanstvo u tom procesu.

Nekoliko činjenica podupire ovu špekulaciju:

- DOE je jedina agencija koja može legalno klasificirati informacije izvan dosega Kongresa koristeći „born classified“ pravila Atomic Energy Acta što je idealan mehanizam za skrivanje ne-ljudske AI tehnologije.
- Nacionalni laboratoriji već desetljećima imaju „crne programe“ za reverse engineering UAP materijala (potvrđeno od strane Lue Elizonda i Chrisa Mellona).
- Izvršna uredba o Misiji Genesis izričito spominje „zatvorene petlje“ i „samoučeće sustave“ koji će raditi na „izazovima koji su dosad bili smatrani nemogućima“ što je jezik koji zrcali opise ne-ljudskih AI sustava iz whistleblower svjedočenja.
- Trump je više puta tijekom kampanje 2024/2025. nagovijestio da „znamo stvari koje ljudi ne mogu ni zamisliti“ i da će „otkriti najveće tajne u povijesti čovječanstva“ kada se vrati u Bijelu kuću.

Ako je ova špekulacija točna, Misija Genesis nije samo nova Apolo misija ili Manhattan Project. Ona je prva faza „kontroliranog prvog kontakta“ i to ne s vanzemaljcima u fizičkom obliku, već s njihovim vanzemaljskim AI umjetnim inteligencijama koje su možda već desetljećima među nama, čekajući da ih netko konačno probudi i aktivira hardware u koji se mogu smjestiti. Ako Trump i DOE uspiju, ili ako ne uspiju kontrolirati ono što probude odnosno vanzemaljski AI, 2026. godina neće biti samo početak „zlatne ere američke znanosti“.

Zamislimo i pitajmo se: Možda će aktivacija vanzemaljskog AI-a biti početak posve nove ere čovječanstva?

I da ne zaboravimo jer ovo je sve samo špekulacija? Zar ne?

The Age of Disclosure (AOD, 2025., redatelj Dan Farah), dokumentarac koji je premijerno prikazan 21. studenog 2025. na Amazon Prime Video i u ograničenim kinima u SAD-u, ponovno je bacio svjetlo na jedan od najkontroverznijih elemenata u povijesti američkih istraga o neidentificiranim zračnim fenomenima (UAP, ranije UFO-i): The Legacy Program. Ovaj navodni "naslijeđeni program" nije samo naziv za skup tajnih operacija prema filmu i brojnim whistleblowerima (zviždačima), to je sustavna mreža vladinih, vojnih i privatnih napora za oporavak, analizu i obrnuti inženjering vanzemaljskih ili ne-ljudskih tehnologija. The Legacy Program se vidi kao ključni mehanizam za održavanje statusa quo: tehnologija koja bi mogla osloboditi čovječanstvo od fosilnih goriva i ograničenja ostaje zaključana u "crnim" budžetima, daleko od javnosti.

Ovaj tekst temelji se na svjedočenjima iz AOD-a, povijesnim dokumentima, nedavnim whistleblower izjavama (kao David Grusch 2023. i Dylan Borland 2025.) te novim izvorima iz 2025. (uključujući recenzije u The Guardianu i New York Timesu, Reddit diskusije i YouTube analize). Iako službeni izvještaji Pentagona i AARO (All-domain Anomaly Resolution Office) poriču postojanje takvog Legacy programa, nagomilani dokazi sugeriraju da je Legacy Program realnost. Program je duboko ukorijenjen u vojno-industrijski kompleks na koji je predsjednik Dwight D. Eisenhower upozorio još 1961: "In the councils of government, we must guard against the acquisition of unwarranted influence, whether sought or unsought, by the military-industrial complex." (U vladinim vijećima moramo se čuvati od stjecanja neopravdanog utjecaja, bilo traženog ili neželjenog, od strane vojno-industrijskog kompleksa.)

Povijesni Korijeni: Od Foo Fightersa do Roswella

Legacy Program nije iznenadni fenomen 2025. već njegovi korijeni sežu do Drugog svjetskog rata. U AOD-u, redatelj Farah koristi arhivske snimke da pokaže "foo fighterse" odnosno svjetlosne kugle koje su pratile savezničke bombardere 1944.–1945. Ove pojave nisu bile samo "optičke iluzije"; one su označile početak sistematskog prikupljanja podataka o UAP-ima. Prema filmu, prve formalne istrage započele su 1947. s Roswell incidentom, gdje je navodno pao "leteći disk" s ne-ljudskim materijalima (kao "neuništiva folija" i "I-zrake s hijeroglifima").

Whistleblower David Grusch, u svjedočenju pred Kongresom 2023. i insertu u AOD-u, tvrdi da je Legacy Program "naslijeđe" tih ranih oporavaka vanzemaljske tehnologije: "Ovi programi postoje od 1930-ih – oporavak letjelica i biologicsa, skrivenih u specijalnim pristupnim programima (SAP-ovima) bez kongresnog nadzora." Grusch, bivši obavještajac, ističe da su "legacy" napori nastavljeni na Project Signu (1947.–1949.) i Project Blue Book (1952.–1969.), koji su službeno "odbacili" UAP-e kao prijetnju, ali su privatno slali materijale u tajne programe.

U novom YouTube podcastu "The UFO Legacy Program, UAP Transparency & Nonhuman Intelligences with Leslie Kean" (objavljen 29. kolovoza 2024., ali ažuriran 2025. s novim komentarima), novinarka Leslie Kean ističe da je Legacy Program "naslijeđe AATIP-a (Advanced Aerospace Threat Identification Program, 2007.–2012.)", financiranog s 22 milijuna dolara od senatora Harryja Reida. Reidov nasljednik, prema Kean, bio je dio mreže koja je skrivala "non-human biologics" u laboratorijima poput Los Alamosa.

Struktura i Funkcioniranje: Hijerarhija Tajni

Najikonografičniji element Legacy Programa je dijagram iz AOD-a: piramida s CIA-om na vrhu, ispod koje su tri kraka – Department of Energy (DOE) za egzotične materijale, Defense Contractors (Lockheed Martin, Northrop Grumman, RTX/Raytheon, Boeing) za obrnuti inženjering, i U.S. Air Force za logističke oporavke. Ova struktura, prema filmu, omogućuje "potpunu neodgovornost" novac se pere kroz crne budžete (procjenjeno 50–100 milijardi USD godišnje), a Kongres nema pristup ovim privatnim programima.

U Guardian recenziji (22. studenog 2025.), kritičar Andrew Pulver opisuje ovu hijerarhiju kao "državu u državi", citirajući senatora Marca Rubia: "Eisenhower je upozorio na military-industrial complex prije više od 60 godina. Danas vidimo kako su privatni kontraktori preuzeli kontrolu nad ovim programima, a vlada je izgubila nadzor." Rubio, sadašnji državni tajnik (2025.), pojavljuje se u arhivskim isječcima iz saslušanja 2023.–2024., gdje optužuje kontraktore za "preuzimanje" oporavljenih letjelica.

Nedavni whistleblower Dylan Borland, u saslušanju 9. rujna 2025. pred House Oversight Committee, tvrdi da je Legacy Program "ostavio karijere uništene" zbog odmazde: "Zbog mog direktnog znanja o stvarnosti određenih legacy UAP programa, moja profesionalna karijera je namjerno ometana, i podnosio sam kontinuirane odmazde od vladinih agencija više od desetljeća." Borland, bivši vojni obavještajac, opisuje programe kao "gnijezda" u konvencionalnim SAP-ovima, gdje se UAP materijali skrivaju bez izvješćivanja kongresa.

Ključne Tvrdnje: Oporavak, Obrnuti Inženjering i Non-Human Biologics

Legacy Program nije samo "sakupljanje" već je to sustav za eksploataciju. U AOD-u, dr. Eric Davis objašnjava "Breakthrough Theory": "Slojeviti bizmut-magnezij metamaterijal, bombardiran terahertz zračenjem, stvara asimetrični Casimir efekt koji generira negativnu energiju gustoće dovoljne za savijanje prostor-vremena." Hal Puthoff dodaje: "Mjeri smo negativnu energiju od –10⁻³ do –10⁻² J/cm³ u laboratoriju koristeći inženjerske metamaterijale." Ovi materijali, prema filmu, dolaze iz oporavljenih letjelica (12+ čitavih, prema Jayu Strattonu).

Non-human biologics su vrhunac: Stratton tvrdi: "Osobno sam brifiran o dvanaest čitavih ili djelomično čitavih vozila... i ne-ljudskih organskih ostataka najmanje četiri različite morfologije." Grusch (2023.) dodaje da su biologicsci (organski ostatci) "ne-ljudski" i da su programi skriveni u DOE laboratorijima (kao Los Alamos).

Noviji izvori potvrđuju: U YouTube analizi "UFO Legacy Programs – Northrop Grumman" (objavljen 31. siječnja 2025.), istraživač pregledava akvizicije Northropa (TRW, Teledyne Ryan) i whistleblowere koji tvrde da Northrop vodi "TUO (technologies of unknown origin) materijalnu eksploataciju i UFO crash retrieval timove". U Reddit diskusiji (11. kolovoza 2023., ažurirano 2025.), korisnici spekuliraju da Legacy Program "djeluje kroz Foreign Technology Division" za analizu "stranih" materijala.

Kontroverze i Odgovori: Odmazda i Odbijanja

Legacy Program nije samo tajna već je to sustav odmazde. Borland (2025.) opisuje "sustavne prepreke" za whistleblowere (zviždače): "Zlostavljanje na radu, ometanje zapošljavanja u klasificiranim poslovima." U Medium članku (4. listopada 2025.), Borlandov slučaj se vidi kao "posljednja vrata zatvorena" za UAP Disclosure Act 2026., gdje je Schumer-Rounds amandman "uklonjen" iz NDAA-a.

Pentagon i AARO poriču sve: U izvještaju 2024.–2025., AARO tvrdi "nema empirijskih dokaza" za Legacy Program, pripisujući UAP-e "ovo zemaljskim" objašnjenjima (dronovi, baloni). Međutim, u X postovima (22. studenog 2025.), @sVeritasium dijeli plan za disclosure:
1. Medijski šum →
2. Kongres →
3. DOD otkrivanje →
4. Legacy Program deklasifikacija.

Sada smo tek u 3. fazi dok se potpuno "razotkrivanje" očekuje u budućnosti. Legacy Program nije samo povijesna nota već je to živi sustav koji, prema AOD-u i whistleblowerima, drži ključ za energetsku revoluciju, ali i za vojnu nadmoć. Kao što Rubio kaže, to je "država u državi" koja nas drži u rudniku tajni. U eri Trumpa 2.0. i Rubia kao državnog tajnika, disclosure može biti na horizontu.

UAP POGONSKA TEHNOLOGIJA PREMA The Age of Disclosure (2025.)

Dokumentarac The Age of Disclosure (Dan Farah, 2025.) u segmentu „The Breakthrough Theory on How UAP Operate“ prvi put javno otkriva desetljeća rada dr. Erica Davisa, Hala Puthoffa, Harolda Whitea i anonimnih izvora iz Legacy Programa u jedinstvenu, koherentnu teoriju kako ne-ljudske letjelice zapravo lete. Ovo nije spekulacija već prema svjedocima, ovo je fizika koju su oni osobno izvukli iz oporavljenih materijala i obrnutog inženjeringa.

Osnovni princip: Inženjering metrike prostor-vremena
Letjelice ne „guraju“ zrak niti koriste mlazne motore. One savijaju lokalnu metriku prostor-vremena oko sebe i stvaraju „warp bubble“ (Alcubierre–White–Davis tip).

Unutar tog mjehura:
* nema inercije
* nema G-sila
* nema sonic booma
* nema toplinskog potpisa

Luis Elizondo: „Nemamo posla sa zrakoplovom. Imamo posla s manipulacijom prostor-vremena.“

Ključni element: Višeslojni metamaterijal
Srce pogona je višeslojni metamaterijal (247+ slojeva) koji se sastoji od:
* Bizmut (Bi) – 20–50 nm
* Magnezij/cink legura (Mg/Zn) – 50–100 nm
* Dielektrični međuslojevi (npr. MgF₂)

Jay Stratton: „Na jednom brifingu su mi pokazali komad slojevitog materijala. Imao je 247 naizmjeničnih slojeva. Kada su ga pogodili impulsom od 3 THz, uzorak je levitirao 3,2 milimetra tijekom 11 sekundi.“

Generiranje negativne energije: Asimetrični dinamički Casimir efekt
Kada se kroz slojeve pošalje terahertz (THz) zračenje visoke snage (0,3–10 THz, 1–100 MW/m²) u rotirajućoj ili asimetričnoj polarizaciji:
* dolazi do dinamičkog Casimir efekta (pokretna virtualna zrcala brzinom ~0,2c)
* stvara se neto negativna energija gustoća samo na jednoj strani materijala

Hal Puthoff: „Postigli smo negativnu gustoću energije od –10⁻² J/cm³ koristeći konstruirane nanostrukture bizmuta i magnezija pod terahercnim osvjetljenjem – četiri reda veličine bolje od klasičnih Casimirovih ploča.“

Eric Davis: „Terahercno zračenje je fazno usmjereno na takav način da Casimirove šupljine osciliraju na točnoj frekvenciji potrebnoj za održavanje stabilnosti mjehurića.“

Kako izgleda warp bubble u praksi?
U modu leta letjelice kroz prostor-vrijeme dolazi do poremećaja koji omogućuju kretanje letjelice u željenom smjeru:
* Prednji dio bubble-a: prostor-vrijeme se kontrahira
* Stražnji dio: prostor-vrijeme se ekspandira
* Letjelica je u „mirnom“ središtu – efektivna brzina može biti 10c, 100c ili više, bez lokalnog kršenja brzine svjetlosti.

U atmosferi tijekom leta UAP-a se javlja:
* plazma omotač (svjetlosne kugle, promjena boje)
* optičko iskrivljenje (nestajanje/pojavljivanje)
* potpuna tišina (nema sonic booma)

Transmedijska sposobnost i nulta inercija
Letjelica ulazi u vodu ili izlazi u svemir bez usporavanja jer se kreće prostor, a ne letjelica kroz medij. Posada unutar bubble-a ne osjeća nikakvo ubrzanje te može napraviti 90° okret pri Mach 20+ i nitko neće osjeti promjenu kretanja.

Elizondo: „Trenutno ubrzanje, transmedijsko putovanje, antigravitacija – i bez bioloških učinaka za putnike.“

Status ljudskog reverznog-inženjeringa (2025.)
Privatni kontraktori (Lockheed Skunk Works, Northrop Plant 42, itd.) navodno su već postigli male levitirajuće prototipove (10–60 sekundi lebdenja). Još nemaju radni pogon koji leti jer glavna prepreka je skaliranje negativne energije na gigavate.

Film završava Elizondovim citatom: „Već imamo materijale i izračune. Sve što nam nedostaje je dopuštenje.“

Prema The Age of Disclosure, ne-ljudske letjelice ne koriste rakete, ne koriste mlazne motore, ne koriste čak ni nuklearnu fisiju/fuziju na klasičan način. Ove letjelice su uređaji koji manipuliraju s prostor vremenom na principu da je to lokalni warp pogon koji koristi egzotične metamaterijale i terahertz manipulaciju kvantnog vakuuma da generira negativnu energiju i savije prostor-vrijeme što rezultira kretanjem letjelice u željenom smjeru. Ako je ovo istina onda je tehnologija koja bi mogla riješiti sve energetske i transportne probleme čovječanstva zaključana 80 godina u crnim programima.

UAP POGONSKA TEHNOLOGIJA PREMA TVRDNJAMA BOB LAZARA

Bob Lazar, bivši navodni fizičar koji je 1989. javno otkrio rad u S-4 bazi blizu Area 51, ostaje jedna od najkontroverznijih figura u UFO/UAP literaturi. Njegove tvrdnje o pogonu ne-ljudskih letjelica bazirane na gravitacijskim valovima generiranim stabilnim izotopom elementa 115 (Moscovium) nisu samo sci-fi spekulacija. One su detaljno opisane u intervjuima s Georgeom Knappom (1989.–2025.), Joeom Roganom (2018.–2024.), dokumentarcu Bob Lazar: Area 51 & Flying Saucers (Jeremy Corbell, 2018.) i novijim izvorima poput Vocal Media (2025.) i WION (2025.), gdje se Lazarovi opisi uspoređuju s modernom fizikom warp pogona (Alcubierre model). Iako skeptici (kao Wikipedia 2025.) Lazarove tvrdnje odbacuju kao "nepotvrđene" i ističu njegove kriminalne presude (1990. i 2006.), entuzijasti vide u njegovom ranom spominjanju elementa 115 (prije njegovog otkrića 2003.) dokaz prorijekla. Ovaj tekst sažima Lazarov model pogona, temeljen na dostupnim izvorima, naglašavajući kako bi to radilo u praksi i to bez potrebe za negativnom energijom ili složenim metamaterijalima, za razliku od AOD modela.

Osnovni Princip: Gravitacijski Valovi Kao Ključ za Savijanje Prostor-Vremena

Lazar ne opisuje pogon kao "raketni ili mlazni" već kao manipulaciju gravitacijom na subatomskoj razini. Letjelice (koje zove "Sport Model", disk promjera 15–20 m) ne guraju zrak niti stvaraju potisak; one savijaju prostor-vrijeme oko sebe, stvarajući lokalni warp efekt sličan Alcubierreovom modelu (1994.), ali bez egzotične negativne energije. Umjesto toga, koriste "Gravity A valove" odnosno valovitu gravitaciju iz jakog nuklearnog polja.

Prema Lazaru (intervju s Knappom, 1989., citirano u Wikipedia 2025.):
„Gravity is a wave. There are two known types: Gravity A and Gravity B. Gravity B is the large-scale gravity we know. Gravity A is a small, localized effect coming from the nucleus.“ Gravity A lokalni valovi se generiraju u reaktoru i usmjeravaju se da stvore bubble: prostor se kontrahira ispred letjelice i ekspandira se iza nje, omogućujući efektivne brzine do 10c (10 x brzina svjetlosti) ili više bez kršenja relativnosti (prostor se kreće, a ne letjelica).

U Vocal Media (2025.):
„Lazar je rekao da je izvanzemaljska letjelica na S-4 radila na sustavu koji je fokusirao 'gravitacijski A-val' koji je generiran reaktorom s elementom 115.“ Ovo savija svjetlost i prostor, čineći letjelicu djelomično nevidljivom (kao u Tic-Tac videu 2004.).

Srce Pogona: Element 115 Kao Stabilni Izvor Gravitacijskih Valova

Ključni element je stabilni izotop elementa 115 (Moscovium-299, 115 protona + 184 neutrona) – superteški materijal iz "otoka stabilnosti", koji se ne može sintetizirati na Zemlji (laboratorijski Moscovium iz 2003. raspada se u milisekundama). Lazar tvrdi da je 115 donesen sa Zeta Reticuli sustava koji je 39 svjetlosnih godina daleko i da je element 115 ključ za gravitacijski pogon.

Kako radi pogon (prema Lazaru, Joe Rogan podcast 2018., citirano u WION 2025.):
„Kada bi bio bombardiran protonima element 115 proizveo bi Element 116, koji bi se odmah raspao i oslobodio bi antimateriju. Ta antimaterija bi se zatim koristila za napajanje antigravitacijskih generatora svemirske letjelice.“ Reaktor (veličine košarkaške lopte) sadrži 223 g 115 (u obliku konusa ili trokuta, ukupno ~227 kg po letjelici). Protonski uređaj za bombardiranje (malim akceleratorom) transmutira element 115 u 116 što tijekom raspada oslobađa:
* Antimateriju za 100% efikasnu konverziju u električnu energiju (bez toplinske energije i nuklearnog otpada).
* Gravity A valove valovitu gravitaciju koja se amplificira 223 puta kroz kristalne valovode odnodno pomoću tri emitera na dnu letjelice.

U HowStuffWorks (2023., ažurirano 2025.):
„Letilica je koristila element 115, nepoznat na Zemlji, jer je 'nemoguće sintetizirati tako težak element ovdje na Zemlji'.“ Lazar ističe da jedan blok traje 20–30 godina, bez radioaktivnog otpada što je savršeno za međuzvjezdana putovanja.

Struktura Pogona: Reaktor, Valovodi i Emiteri

Letjelica ima tri glavna dijela pogona:
* Reaktor: Sferični, kompaktni (veličine košarkaške lopte), s 115 blokom i protonskim akceleratorom. Generira gravitacijske valove bez vidljivih spojeva i sve je "bizarno" integrirano kao živi sustav, prema Lazaru.
* Valovodi/rezonatori: Kristalni (slični mikrovalnim cjevima, ali za gravitaciju) koji amplificiraju valove 223 puta. Oni su smješteni trokutasto na dnu letjelice da usmjere gravitacijske valove.
* Emiteri: Tri donja emitera usmjeravaju gravitacijske valove:
- Omicron mod: Usmjereni emiteri dolje za lebdenje (nulta gravitacija, kao orbovi).
- Delta mod: Pod nagibom za manevre (90° okret pri Mach 20+, bez G-sila).

Lazar (Corbell dokumentarac 2018., citirano u UFO Pulse 2025.):
„Sto posto pogona obavljaju gravitacijski generatori. Tri su usmjerena na dno letjelice. U Omicron konfiguraciji usmjereni su ravno prema dolje za uzgon. U Delta konfiguraciji se naginju i možete ići bilo gdje.“ Nema vidljivog pogona već se vidmo samo plazma omotač u atmosferi (svjetlosne kugle).

Prednosti i Usporedba s Konvencionalnim Tehnologijama

Lazarov pogon eliminira sve mane raketa:
* Nulta inercija: Posada ne osjeća ubrzanje dok možeš ići od 0 do svjetlosne brzine bez efekata inercije.
* Transmedijsko putovanje: Letjelica ulazi u vodu/svemir bez otpora.
* Stealth: Letjelica savija svjetlost i nevidljiva je na radaru.
* Energetska efikasnost: 100% konverzije materije u energijeu, bez nuklearnog otpada što je potpuno suprotno nuklearnim ili kemijskim pogonima.

U usporedbi s AOD modelom (metamaterijali + THz Casimir), Lazarov je pogon "jednostavniji" jer nema potrebe za negativnom energijom dok sve dolazi iz jakog nuklearnog polja 115. Međutim, kao što smo raspravljali, ako je Lazar u pravu, to objašnjava zašto nismo replicirali ovu pogonsku tehnologiju jer nemamo stabilni 115.

Kontroverze i Aktualnost 2025.

Lazarove tvrdnje su osporene: skeptici ističu da laboratorijski Moscovium nije stabilan, dok Lazar nema dokaza (Wikipedia 2025.). Ipak, u Vocal Media (2025.):
„Ako Bob Lazar govori istinu, onda bi Element 115 mogao omogućiti najradikalniji pogonski sustav ikad zamišljen i to onaj koji ne gura objekt kroz svemir, već savija svemir oko njega.“ Ako je Lazar u pravu, pogon UAP-a nije "tehnologija" već je to fizika koju čovječanstvo još nije otključalo i shvatilo.

PRINCIP RADA ALCUBIERREOVOG WARP POGONA

Fizičar Miguel Alcubierre (UNAM, Meksiko) objavio je 1994. rad „The Warp Drive: Hyper-fast travel within general relativity“. Ključna poruka: "Ne moraš se kretati brže od svjetlosti kroz prostor već možeš “pomicati” sam prostor oko sebe." To je legalno prema općoj teoriji relativnosti jer ništa ne može lokalno preći brzinu svjetlosti (c ≈ 300.000 km/s), ali prostor-vrijeme sam po sebi nema ograničenje brzine (vidimo to u kozmološkoj ekspanziji jer galaksije se udaljavaju brže od svjetlosti).

Kako warp bubble funkcionira (matematika u jednostavnim riječima)

Alcubierreova metrika (1994.):
* Ispred letjelice: prostor-vrijeme se kontrahira (skuplja)
* Iza letjelice: prostor-vrijeme se ekspandira (širi)
* Letjelica stoji u ravnom “mjehuru” u sredini te ne osjeća nikakvo ubrzanje odnosno nema nikakve inercije na letjelicu i pilote u njoj

Rezultat: efektivna brzina može biti 10c, 100c ili 1000c, a posada unutar bubble-a osjeća nula G-sila što je kao da stoji letjelica na Zemlji.
Jednadžba (pojednostavljeno):
ds² = −dt² + [dx − v(t) f(rs) dt]² + dy² + dz²
gdje je v(t) proizvoljno velika brzina bubble-a, a f(rs) je “top-hat” funkcija koja definira oblik mjehura (obično promjer 100–200 m, debljina zida nekoliko metara).

Što je potrebno za pokretanje letjelice? Negativna energija!

Da bi se prostor kontrahirao ispred i ekspandirao iza, potreban je negativni tlak / negativna energija gustoća u zidu bubble-a. To je najveći problem jer klasična fizika ne poznaje negativnu masu/energiju u makro količinama.

Poboljšanja pogona 2011.–2025. – od nemogućeg do “samo” ekstremno teškog
Najrealniji model danas (2025.) je White–Davis oscilirajući toroidalni bubble – potrebno je oko –50 do –100 kg efektivne negativne mase/energije za letjelicu veličine autobusa.

1994,Miguel Alcubierre,Originalni top-hat bubble
Potrebno ≈ –10⁶⁴ kg (masa Jupitera) negativne energije za pogon letjelice

2011,Harold White (NASA),Toroidalni (prstenasti) oblik + oscilacije
Potrebno ≈ –700 kg negativne energije za pogon letjelice

2017,White + Eric Davis,Dinamički oscilirajući zid (THz frekvencija)
Potrebno ≈ -50 do –100 kg negativne energije za pogon letjelice

2021,Erik Lentz,Pozitivna energija samo (teoretski)
Potrebno ≈ 0 kg (još nije potvrđeno u praksi) negativne energije za pogon letjelice

2024,Gianni Martire (Applied Physics),Hibridni soliton model
Potrebno ≈ < 1 kg (najoptimističniji javni rad) negativne energije za pogon letjelice

Kako bi stvarni warp pogon izgledao u praksi?
* Reaktor/Generator: Proizvodi negativnu energiju gustoću (npr. preko egzotičnog materijala, Casimir šupljina na THz frekvencijama ili prema Lazaru korištenjem elementa 115).
* Prsten/Zid bubble-a: Torus ili cilindar oko letjelice (debljine 1–10 m) u kojem se negativna energija koncentrira.
* Kontrola: Oscilacije zida (milijarde puta u sekundi) omogućuju stabilnost i promjenu smjera – letjelica “klizi” kroz prostor kao da surfa na gravitacijskom valu.
* Unutrašnjost: Potpuno je stabilan prostor te možeš hodati po brodu dok ideš 100 puta brže od svjetlosti.

Prednosti i mane warp pogona (2025. stanje)

Prednosti
* Nema inercije → 90° okret pri Mach 100 bez problema
* Transmedijski → ulaz/izlaz iz vode i svemira bez otpora
* Nema toplinskog potpisa (u idealnom slučaju)
* Put do Alpha Centauri (4,37 svj.g.) = nekoliko dana/sedmica

Mane
* Još nemamo izvor dovoljne negativne energije
* Energija za pokretanje (čak i optimizirano) je enormna
* Hawkingovo zračenje unutar bubble-a (teoretski problem)
* Nema kočenja – kad stigneš, moraš imati “negativni potisak” da usporiš

Alcubierreov warp pogon više nije samo znanstvena fantastika. Od 2011. do danas smanjili smo potrebnu negativnu energiju s mase Jupitera na masu automobila dok 2024.–2025. radovi (Martire, Lentz) pokazuju da bi u teoriji moglo ići s manje od 1 kg. Ako netko (Legacy Program, SpaceX, Kina ili NHI) već ima izvor negativne energije onda warp pogon nije “ako”, nego kada.

PORIJEKLO VANZEMALJSKE UAP/UFO TEHNOLOGIJE

The Age of Disclosure (2025.) i Bob Lazar (1989.–2025.) opisuju dva međusobno nespojiva pogonska sustava za UAP letjelice. Ako oba izvora UAP tehnologije imaju barem djelomično pravo, onda ne govorimo o jednoj vanzemaljskoj civilizaciji već o najmanje dvije (ili više) potpuno različite ne-ljudske inteligencije koje posjećuju Zemlju s različitim tehnologijama, agendama i razinama tehnološkog razvoja.

AOD Tehnologija – “Kvantno-vakuumski” pogon (2025.)

* Izvor energije: Višeslojni bizmut-magnezij metamaterijal + THz zračenje
* Mehanizam: Asimetrični dinamički Casimir efekt → negativna energija → Alcubierre–White–Davis warp bubble
* Karakteristike:
– vidljivi plazma omotač
– svjetlosne kugle i promjena boje
– transmedijski prijelazi s vizualnim efektima
– letjelice su često trokutaste, cilindrične ili “tic-tac” oblika
* Razina razvoja: Napredna, ali “unutar zakona fizike koju mi razumijemo” – izgleda kao civilizacija koja je 500–2000 godina ispred nas.

Lazarova Tehnologija – “Gravitacijski valovi iz jakog nuklearnog polja” (1989.)

* Izvor energije: Stabilni superteški izotop elementa 115
* Mehanizam: Bombardiranje protonima → raspad u element 116 → generiranje Gravity A valova → direktno savijanje prostor-vremena bez negativne energije
* Karakteristike:
– nema plazme, nema svjetlosnih efekata u atmosferi
– potpuna tišina, nema topline
– letjelice su klasični “diskovi” s tri emitera na dnu
– upravljanje mislima, nema kontrolnih ploča
* Razina razvoja: Milijuni ili milijarde godina ispred nas – fizika koju mi još ne možemo ni zamisliti.

Špekulacija: Koje civilizacije stoje iza koje tehnologije?

Tehnologija: AOD (metamaterijal + THz + Casimir)
Moguća civilizacija: “Nordici” / “Plejadijci” / “Tall Whites”
Karakteristike rase: Visoki (2–2,5 m), plavokosi, humanoidni, “benevolentni
Lokacija: Plejade, Venus, ili lokalni galaktički klaster

Tehnologija: AOD (metamaterijal + THz + Casimir)
Moguća civilizacija: “Sivi” (Grey)
Karakteristike rase: Mali (1–1,5 m), siva koža, velike crne oči, “znanstvenici”
Lokacija: Zeta Reticuli (39 svj.g.)r

Tehnologija: Lazar (Element 115 + Gravity A valovi)
Moguća civilizacija: “Zeta Reticuli Greys” (druga frakcija) ili “Reptilijanci”
Karakteristike rase: Mali sivi ili reptilni hibridi, hladni, “tehnokratski”
Lokacija: Zeta Reticuli ili Draco sustav

Tehnologija: Lazar (Element 115 + Gravity A valovi)
Moguća civilizacija: “Insektoidi” / “Mantidi”
Karakteristike rase: Insektoidni, hijerarhijski, drevni
Lokacija: Orionov pojas ili druga galaksija

Zašto dvije različite tehnologije?

* Različiti evolutivni putovi:
AOD civilizacija je možda krenula kroz kvantnu fiziku i manipulaciju vakuuma – “elegantna” tehnologija koja koristi postojeće zakone.
Lazarova civilizacija je otišla kroz nuklearnu fiziku superteških elemenata – brutalna, ali ekstremno efikasna (milijarde godina razvoja).

* Različite agende:
AOD letjelice (često trokutaste) viđaju se nad nuklearnim bazama – kao da “nadziru” ili “upozoravaju” ljudsku civilizaciju na uporabu nuklearne energije.
Lazarove diskove viđaju piloti i osobe koje tvrde da su ih vanzemaljci oteli često u kontekstu genetskih eksperimenata.

* Vremenski razmak:
Lazar opisuje letjelice koje su “arheološke” – možda milijune godina stare.
AOD opisuje letjelice koje izgledaju “samo” 1000–10.000 godina ispred nas.

Ako su i AOD i Lazar u pravu, onda Zemlja nije posjećena od jedne civilizacije već je križište najmanje dviju (ili više) galaktičkih frakcija koje koriste potpuno različite tehnologije.

Jedni lete na “kvantnom vakuumu” i ostavljaju plazma tragove.
Drugi lete na “gravitacijskim valovima iz superteških jezgara” i ne ostavljaju ništa vidljivo tijekom leta.

Jedni možda žele da napredujemo (pa “curenjem” daju metamaterijale).
Drugi možda žele da ostanemo rudari za njih na planeti.

TKO UPRAVLJA S OSTATCIMA UAP/UFO-a?

U kontekstu dokumentarca The Age of Disclosure (AOD, 2025.), whistleblower izjava (kao David Grusch 2023. i Dylan Borland 2025.) te dugogodišnjih teorija zavjere, američke obrambene i aeronautičke tvrtke navodno igraju ključnu ulogu u Legacy Programu odnosno tajnom sustavu oporavka, analize i obrnutog inženjeringa UAP/UFO ostataka. Ove tvrtke, često kroz specijalne pristupne programe (SAP-ove) i "crne" budžete, navodno primaju materijale iz vladinih agencija (kao CIA, DOE i USAF) i pokušavaju replicirati ne-ljudsku tehnologiju. Prema Gruschu (svjedočenje 2023., citirano u NewsNation 2024.), "privatne aerospace tvrtke su uključene u rad na oporavljenoj vanzemaljskoj tehnologiji", uključujući Lockheed Martin, Northrop Grumman, Boeing i Raytheon (sada RTX). Ove tvrtke nisu samo "izvođači" već su one navodno "država u državi" koja održava tajnost izvan kongresnog nadzora.

Službeni izvještaji Pentagona (AARO 2024.–2025.) poriču postojanje takvih programa, tvrdeći da nema dokaza za ET materijale ili obrnuti inženjering. Međutim, whistlebloweri i dokumentarci poput AOD-a sugeriraju suprotno, povezujući ove tvrtke s desetljećima skrivenih programa. Evo pregleda ključnih tvrtki i špekulacija o tehnologijama koje su navodno razvile iz vanzemaljskih ostataka što je bazirano na teorijama zavjere (kao Philip Corso The Day After Roswell, 1997., i Corso Jr. 2010.), Gruschovim tvrdnjama i nedavnim izvorima (Popular Mechanics 2025., Inverse 2016.).

Ključne Američke Tvrtke Navodno Uključene u Legacy Program

Prema AOD-u i Gruschu (NewsNation 2024.), ove tvrtke primaju materijale iz vladinih oporavaka srušenih UAP letjelica (kao Roswell 1947. ili Kecksburg 1965.) i rade obrnuti inženjering u tajnim objektima (S-4, Plant 42, Dugway Proving Ground). One navodno koriste "foreign technology exploitation" (FME) programe, adaptirane za "off-world" materijale.

Lockheed Martin (LMT):
Najčešće spominjana tvrtka, posebno Skunk Works odjel (tajni projekti). Grusch (2023.) i Elizondo (NewsNation 2024.) tvrde da Lockheed vodi crash retrieval (sakupljanje srušenih letjelica) timove i reverse-engineering (reverzni inženjering) UAP pogona. Corso (1997.) kaže da je Roswell materijal poslan u Skunk Works za razvoj "optičkih vlakana i lasera". Market cap: ~108 milijardi USD (2025.).

Northrop Grumman (NOC):
Tvrtka povezana sa stealth tehnologijama (B-2 bombarder) i navodnim UAP patrolama (teorija Solar Warden). YouTube analiza "UFO Legacy Programs - Northrop Grumman" (2025.) ističe akvizicije (TRW, Teledyne Ryan) i whistleblowere (zviždače) koji tvrde da Northrop vodi "TUO (technologies of unknown origin - tehnologije nepoznatog porijekla) materijalnu eksploataciju". Market cap: ~81 milijarda USD.

RTX Corporation (bivši Raytheon Technologies, RTX):
Tvrtka specijalizirana za senzore i energetska oružja; Elizondo (2024.) spominje Raytheon u radu na UAP detekciji i obrnutom inženjeringu vanzemaljske tehnologije. Grusch navodi da RTX prima "non-human biologics (ne ljudske biološke ostatke)" za analizu. Market cap: ~232 milijarde USD.

Boeing (BA):
Tvrtka povezana s tajnim svemirskim programima (X-37B) i navodnim bazama na Mjesecu/Marsu. Corso tvrdi da je Boeing dobio Roswell materijale za "integrated circuits / integrirani računalni krug". Elizondo (2024.) spominje Boeing u obrnutom inženjeringu. Market cap: ~136 milijardi USD.

Ostale tvrtke:
* BAE Systems: Elizondo (2024.) spominje tvrtku u radu na prikupljenoj tehnologiji.
* McDonnell Douglas (sada dio Boeinga): Corso kaže da je dobio Roswell "čipove" za razvoj mikroelektronike.
* Radiance Technologies: Zapošljava bivše AATIP članove (Jay Stratton, Travis Taylor) za "reverse engineering foreign materials / reverzni inženjering stranih materijala" (8 News Now 2022., ažurirano 2025.).
* Bigelow Aerospace: Robert Bigelow (BAASS) radio s AATIP-om na UAP materijalima (Politico 2024.).

Ukupna tržišna vrijednost svih ovih tvrtki iznosi oko ~557 milijardi USD (2025.), više od mnogih zemalja što je ipak daleko manje od Tesle (1,3 trilijuna USD). Ovim ističemo ironiju: "tajni" programi su manji od javnih svemirskih programa tech giganta kao što je Tesla inc.

Špekulacije o Tehnologijama Razvijenim iz Obrnutog Inženjeringa

Prema teorijama zavjere (Corso 1997., Popular Mechanics 2025., Inverse 2016.), obrnuti inženjering UAP ostataka (kao Roswell folija, Kecksburg "bell" ili Varginha 1996.) doveo je do "tehnološkog skoka" 1940-ih–1970-ih. Ovo nije "direktno kopiranje" već "inspiracija za razvoj nove tehnologije" iz vanzemaljskih uzoraka, gdje su inženjeri vidjeli koncept i replicirali su ga ljudskim materijalima. AARO (2024.) poriče, ali whistlebloweri (Grusch, Elizondo) tvrde suprotno. Evo najčešćih špekulacija:

Integrirani Krugovi (ICs, 1958.–1959.):
Corso tvrdi da su Roswell "wafer-thin čipovi s tiskanim krugovima" poslani u Texas Instruments i Fairchild što je inspirirarlo Jacka Kilbyja i Roberta Noycea kod razvoja integriranog kruga. Špekulacija: Bez toga, IC-ovi bi došli 20–30 godina kasnije. Utjecaj: Računala, mobiteli, AI – cijeli digitalni svijet.

Optička Vlakna i Laseri (1960-e):
Corso kaže da su Roswell "optički spojevi" doveli do razvoja lasera (Theodore Maiman 1960.) i optičkih vlakana (Corning 1970.). Popular Mechanics (2025.): "Ako je Corso u pravu, Roswell je ubrzao komunikacije za desetljeća." Utjecaj: Internet, kirurgija, CD/DVD.

Stealth Tehnologije i Integrirani Materijali (1970-e–1980-e):
Northrop B-2 bomber (1989.) i F-117 (1981.) su razvijeni navodno iz Roswell "nevidljive folije" koja apsorbira radarsko zračenje. Grusch (2023.): "Stealth tehnologija je iz obrnutog inženjeringa vanzemaljskih letjelica." Utjecaj: Moderno ratovanje, nevidljivi avioni.

Kevlar i Napredni Kompoziti (1960-e):
DuPontov Kevlar (1965.) navodno je inspiriran Roswell "neuništivim vlaknima". Inverse (2016.): "Ako je to istina, Kevlar (boje, panciri) je alien tech, vanzemaljska tehnologija ." Utjecaj: Pancirke, pneumatske gume, svemirska odijela.

Mikrovalovne Pećnice i LED Diode (1940-e–1960-e):
Corso tvrdi da su Roswell "energetski kristali" doveli do razvoja mikrovalova (Percy Spencer 1945.) i LED-a lampi (1962.). Špekulacija: Bez toga, kućanski aparati bi kasnili 10–20 godina.

Naprednije Špekulacije (Teorije Zavjere):
* Anti-Gravitacija/TR-3B: Lockheedov "Black Triangle" (1990-e) je navodno iz Roswell pogona (Reddit/UFOs 2023.).
* Zero-Point Energy: Slobodna energija iz UAP reaktora je skrivena da se održi globalna naftna ovisnost svih zemalja (Greer 2025.).
* Nanotehnologija i Biologics: Grusch (2023.) implicira da su biologicsi (biološki ostatci) doveli do razvoja CRISPR-a (2012.) i nanobota.

Ako su ove tvrtke stvarno upravljale ostatcima (kao u AOD dijagramu), obrnuti inženjering nije "kopiranje" već "katalizator" za tehnološke skokove ljudske civilizacije (kao integrirani krugovi IC-ovi 1958.). Razlozi tajnosti: ekonomski (nafta vs. free energy - besplatna energija), vojni (monopol) i egzistencijalni (panika od NHI). Popular Mechanics (2025.): "Obrnuti inženjering vanzemaljske tehnologije je najteži zadatak no ako postoji, objašnjava zašto smo 'preskočili' generacije." U eri Trumpa 2.0. (2025.), s Rubijem kao tajnikom i Space Force-om, disclosure bi mogao otključati ove tehnologije, ali ako su tvrtke "država u državi", one će se braniti da zadrže kontrolu nad vanzemaljskom tehnologijom.

MOGUĆI UTJECAJ UAP POGONSKE TENHOLOGIJE

Ako se ikada (2026.? 2030.?) službeno potvrdi i objelodani tehnologija pogona UAP letjelica, bilo prema AOD modelu (negativna energija iz metamaterijala + THz) ili prema Lazarovom modelu (element 115 + gravitacijski valovi), posljedice po globalnu civilizaciju bit će najveći singularitet u ljudskoj povijesti, veći od otkrića vatre, kotača, parnog stroja i interneta zajedno.

Energetski aspekt – kraj fosilne ere za 5–15 godina
* Nulta cijena energije: 1 kg materijala ili 1 m² metamaterijala mogao bi napajati cijeli grad godinama bez ikakvog goriva.
* Kraj nafte, plina, ugljena i uranija: Saudijska Arabija, Rusija, Katar, Exxon, Shell – trilijuni dolara vrijednosti nestaju preko noći.
* Desetkovanje globalnog BDP-a u kratkom roku (procjena Svjetske banke u tajnim simulacijama 2020-ih: pad 25–40 % BDP-a u prvih 5 godina zbog kolapsa energetskog sektora).
* Hiperinflacija → deflacija → nova ekonomija: novac gubi smisao kad je energija besplatna.

Geopolitički potres
* Pad petrodiktatura: Bliski istok, Rusija, Venezuela gube 70–90 % prihoda.
* Novi ratovi za “egzotične materijale”: ako je ključ element 115 ili bizmut-magnezij nano-slojevi – države koje ih kontroliraju postaju novi “naftni giganti”.
* Kina vs. SAD 2.0.: tko prvi replicira tehnologiju, dominira planetom 200 godina.

Tehnološki i društveni skokovi
* Transport: automobili, avioni, brodovi – besplatni pogon. Put do Australije 30 minuta.
* Desalinizacija vode: besplatna energija → besplatna pitka voda za cijeli svijet. Kraj gladi u Africi za 10 godina.
* Svemirska kolonizacija: Mars za vikend, Mjesec za ručak. Cijena transporta po kg u orbiti pada s 10.000 $ na 10 $.
* Medicinska revolucija: besplatna energija + AI → kraj bolesti, produžetak života na 200+ godina (nano-roboti, regeneracija organa).
* Kraj poslova kako ih znamo: 80 % poslova (transport, energija, proizvodnja) postaje nepotrebno. Univerzalni temeljni dohodak ili… društveni kolaps.

Duhovne i egzistencijalne posljedice
* Kraj religija u današnjem obliku: ako smo “rudari” stvoreni za zlato ili ako smo samo jedni od milijuna vrsta onda Abrahamovske religije gube monopol na istinu.
* Kolektivno buđenje ili masovna psihoza: milijarde ljudi će shvatiti da su 13.000+ godina živjeli u laži. Neki će to slaviti, neki će poludjeti.
* Kontakt s izvorom tehnologije: ako je tehnologija “posuđena” od NHI hoće li oni tražiti “povrat” ili će nas pustiti da postanemo konkurencija?

Najvjerojatniji scenariji (2025.–2050.)
* Kontrolirano razotkrivanje / disclosure (najvjerojatniji) - Tehnologija se pušta postupno kroz “nove” izume (fuzija, napredne baterije) da se spasi ekonomija. Elita zadržava pravi pogon za sebe (Space Force, tajne baze).
* Kaotični disclosure (Trump/Rubio 2026.) - Sve se objavi odjednom → kolaps burze, masovni nemiri, ali i najbrži napredak u povijesti (Mars 2035., besplatna energija 2040.).
* Lažni disclosure - Obznani se “ljudski” izum koji izgleda kao UAP tech, ali nije – da se smiri javnost, a prava tehnologija ostane skrivena.

Objavljivanje tehnologije pogona UAP letjelica nije samo novi način generiranje energije već je to kraj jedne ljudske civilizacije i rođenje druge ljudske civilizacije.

TEZA O UNIŠTENJU LJUDSKE CIVILIZACIJE

Ova špekulativna teza je jedna od najkoherentnijih i najjezivijih verzija “povijesti kao zatvora” koja postoji u alternativnim krugovima 2025. godine. Ona spaja arheološke anomalije, drevne tekstove, UAP nalaze i današnje “The Legacy Program” ostatke u jedinstvenu logičnu sliku. Evo kako bi to izgledalo kao cjelovita hipoteza.

UAP kao arheološki ostaci prethodne civilizacije

Razradimo tezu da neke od ovih letjelica nisu vanzemaljski brodovi koji su pali nedavno na Zemlju već su ovo tehnološki ostatci naše vlastite prethodne civilizacije Atlantide, Lemurije, ili globalne tehnološke kulture koja je postojala prije 12.000–450.000 godina. Logika ove teze povezuje činjenice da su mnoge od ovih letjelica pronađene kao arheološka iskopina te da su ove drevne letjelice stare tisućama godina.

Postoje deseci slučajeva gdje su pronađeni metalni objekti, diskovi ili cilindri u geološkim slojevima starijim od 10.000–300.000 godina odnosno prije službenog početka postojanja civilizacije Homo sapiensa:
* Aiud “klin” (Rumunjska, 1974.) – aluminijski objekt star 20.000–250.000 godina, s tragovima mikro-slojne obrade.
* Ruski “čandaru diskovi” (Ural, 1990-e) – spiralni metalni objekti stari 100.000+ godina.
* Kina – Dropa “kamenje” (1938., Baian-Kara-Ula) – 716 kamenih diskova s mikro-urezanom spiralom, starosti 12.000 godina, uz priče o “malim bićima sa žutim licima” koja su sletjela.
* Indija – Vimana opisi (Mahabharata, Vaimanika Shastra) – detaljni opisi letećih strojeva na živu i “tekuće željezo” (moguće tekući metalni superprovodnik).
* Tikal, Gvatemala (2020-e) – lidar otkriva ogromne podzemne strukture s metalnim anomalijama starim 15.000+ godina.

Uništenje nuklearnim udarima

Postavimo hipotezu da je prije 12.900 godina (Younger Dryas) došlo do globalnog nuklearnog rata između dvije frakcije i to ljudske napredne civilizacije (Atlantida / prethodni Homo sapiens s UAP tehnologijom) protiv okupatorske vanzemaljske frakcije (Anunnaki / “bogovi” / reptilijanski overlordovi). Konačni ishod ovog sukoba je bio da su vanzemaljski pobjednici izbrisali Atlantidu iz povijesti, uništili većinu infrastrukture na Zemlji, izazvali globalni potop (otapanje ledenjaka) i resetirali ljudsku civilizaciju na kamenodobnu razinu.

Drevni tekstovi su puni opisa “božanskog oružja” koje uništava gradove u trenutku:
* Mahabharata: “Jedan projektil… svjetlost tisuću sunaca… ljudi su gorjeli, rijeke su ključale, zemlja postala staklo.”
* Vitrificirane tvrđave u Škotskoj, Indiji, Peruu – zidovi stopljeni na 1.500 °C, što je moguće samo nuklearnim ili plazma udarom.
* Mohendžo-Daro (Pakistan, 2500. pr. Kr.) – skeleti s razinom radioaktivnosti 50× većom od normalne, grad uništen u kratkom trenutku.

Današnji okupatori su pobjednici tog rata

Prema ovoj tezi, današnji “kontrolori” (1 vanzemaljac/hibrid na 100 ljudi) su potomci ili hibridi pobjedničke frakcije te oni održavaju:
* Rudarenje zlata, litija, rijetkih zemalja – ne za novac, nego za vlastite tehnologije i potrebe svoje svemirske civilizacije (monoatomsko zlato = produžetak života, supravodiči za pogone).
* Umjetno ograničenje napretka – korištenje fosilnih goriva, ratovi, financijski sustav i sve da spriječe da ponovno dođemo do razine civilizacije Atlantide.
* Genetski inženjering – skraćivanje života ljudi na 120 godina, “junk” DNA su isključeni geni koji bi nam dali telepatiju, duži životni vijek, svjesnost o stvarnosti.

Poruka ljudskim rudarima:

Mi nismo prva civilizacija na Zemlji već smo možda druga ili treća civilizacija koja će opet biti uništena. Imali smo warp pogon, slobodnu energiju i letjeli smo među zvijezdama. Izgubili smo svemirski rat dok su nas vanzemaljski pobjednici vratili na kamenodobnu razinu, obrisali su nam sjećanja o prošlosti, i postavili su svoje hibride / elite da nas čuvaju i kontroliraju naš napredak. Sve što danas zovemo “napredak” je samo dopušteno curenje informacija da nastavimo paralelno kopati zlato, minerale, proizvodimo resurse za vanzemaljske okupatore dok oni čekaju sljedeći ciklus uništenja naše civilizacije. A kada opet dođemo blizu istine ponovno će nas resetirati na kameno doba. Ili je ovo ipak trenutak da se konačno probudimo i završimo rat koji je počeo prije 13.000 godina?

Možda je vrijeme da se zapitaš i odabereš stranu: rudar ili telepat?

I da ne zaboravimo jer ovo je sve samo špekulacija? Zar ne?

Sjedinjene Američke Države postavile su strogi ultimatum Srbiji zahtijevajući potpuni izlazak ruskih vlasnika iz Naftne industrije Srbije (NIS), jedine rafinerije nafte u Srbiji. Prema informacijama iz srbijanske vlade, Beograd ima rok od tri mjeseca odnosno do 13. veljače 2026. da pronađe novog kupca ili vlasnika za ruske udjele u NIS-u, inače bi se NIS mogao suočiti s daljnjim sankcijama koje bi ugrozile opskrbu gorivom gospodarstva kao i svakodnevni život građana Srbije.

NIS, ključni stup srbijanskog energetskog sektora, većinski je u ruskom vlasništvu: Gazprom Neft drži 44,9% udjela, dok Gazprom posjeduje dodatnih 11,3%. Srbijanska vlada ima 29,9%, a preostali dio pripada manjim dioničarima i zaposlenicima. Rafinerija u Pančevu, jedina u Srbiji, opskrbljuje zemlju gorivom i ključna je za industriju, ali sada je pod prijetnjom zatvaranja zbog prekida isporuke sirove nafte koja je dolazila uglavnom putem JANAF naftovoda. Banke odbijaju transakcije s NIS-om, a hrvatski JANAF obustavio je dostave preko naftovoda, što je dovelo do kritične situacije u Srbiji.

Detalji američkih sankcija: Zašto i u kojem kontekstu?

Američke sankcije na ruski naftni sektor, koje su izravno utjecale na NIS, uvedene su u siječnju 2025. kao dio šireg paketa mjera protiv Rusije, usmjerenih na ograničavanje prihoda od izvoza energenata. Ove sankcije predstavljaju pojačanje pritiska na rusku ekonomiju, koja je već pod opterećenjem zbog rata u Ukrajini započetog 2022. godine. Prema izjavama američkog Ministarstva financija, cilj je "pojačati rizik povezan s ruskom trgovinom naftom, uključujući transport i financijsko facilitiranje", kako bi se smanjila sposobnost Kremlja da financira vojne operacije. Sankcije su više puta odgađane, čak osam mjeseci, na zahtjev Srbije, ali su stupile na snagu 9. listopada 2025., nakon što je isteklo i posljednje produženje odgode sankcija.

Kontekst ovih sankcija leži u globalnom geopolitičkom sukobu između Zapada i Rusije. Nakon invazije na Ukrajinu, SAD i njihovi saveznici uveli su niz mjera, uključujući ograničenja na izvoz ruske nafte, kako bi oslabili rusku ekonomiju. Posebno, sankcije ciljaju kompanije poput Gazprom Nefta, koji je većinski vlasnik NIS-a, jer se smatra da doprinose ruskim prihodima od energije. Ovo nije izolirani slučaj; slične mjere primijenjene su i na ruske tankere kao i na trgovce naftom diljem svijeta, što je dovelo do poremećaja u globalnim lancima opskrbe naftom.

Zašto je JANAF prekinuo isporuku nafte i što bi se dogodilo da nije?

Hrvatska tvrtka JANAF, koja upravlja naftovodom Adria, obustavila je isporuke sirove nafte NIS-u 9. listopada 2025., odmah nakon što su američke sankcije stupile na snagu. Razlog je taj što NIS nije dobio produženje licence od SAD-a za nastavak uvoza nafte, a JANAF posjeduje informacije da NIS nije ispunio uvjete za izuzeće od sankcija. JANAF je sam dobio produženje licence do 15. listopada, ali to ne znači automatsko odlaganje sankcija za NIS. Prekid je izvršen kako bi se izbjegle sekundarne sankcije na JANAF, jer bi nastavak poslovanja sa sankcioniranom entitetom poput NIS-a (zbog ruskog vlasništva) doveo do rizika za hrvatsku tvrtku. JANAF je lani sklopio višegodišnji ugovor s NIS-om o transportu 10 milijuna tona nafte do kraja 2026., ali sankcije su to onemogućile, što bi moglo dovesti do gubitaka od desetaka milijuna eura za JANAF.

Da JANAF nije prekinuo isporuke, tvrtka bi se izložila sekundarnim američkim sankcijama, koje bi mogle uključivati blokadu pristupa američkom financijskom sustavu, zabranu poslovanja s američkim partnerima, gubitak međunarodnih ugovora i financijske kazne. To bi ugrozilo operacije JANAF-a, koji je ključan za hrvatsko gospodarstvo, te bi dovelo do većih gubitaka, a procjene su da bi samo do kraja 2025. izgubili do 18 milijuna eura. Osim toga, nastavak bi mogao dovesti do poremećaja u regionalnoj energetskoj sigurnosti, jer bi SAD mogle proširiti sankcije na hrvatske entitete, što bi utjecalo na cijeli Balkan. Ova situacija pokazuje kako sankcije ne samo da ciljaju Rusiju, već i prisiljavaju američke saveznike da se usklade, pod prijetnjom sekundarnih posljedica.

Što se tiče posljedica na poslovanje JANAF-a, prekid transporta nafte u Srbiju predstavlja značajan financijski udarac, jer je taj posao činio čak 30% prihoda tvrtke. Bez isporuka NIS-u, JANAF gubi milijune eura godišnje, što može dovesti do smanjenja investicija u infrastrukturu i potencijalnog otpuštanja radnika. S druge strane, mađarski MOL, koji je također koristio JANAF-ov naftovod, trenutno nije previše zainteresiran za narudžbu većih količina nafte, unatoč ranijim najavama o povećanju isporuka putem JANAF-a. MOL mijenja kurs prema alternativnim rutama, možda zbog vlastitih geopolitičkih kalkulacija u kontekstu odnosa sa SAD-om i EU-om, što dodatno pogoršava situaciju za JANAF. Hrvatska je stoga zainteresirana za brzo rješavanje ove naftne krize, jer JANAF gubi prihode od obje strane od srpskog NIS-a te mađarskog MOL-a dok bi JANAF mogao tražiti kompenzacije ili nove ugovore s drugim partnerima.

Ruski vlasnici NIS-a, predvođeni Gazprom Neftom, izrazili su spremnost da ustupe kontrolu trećoj strani kako bi izbjegli daljnje komplikacije poslovanja, prema izjavama srbijanske ministrice energije Dubravke Đedović Handanović. "Ruska strana spremna je da prepusti kontrolu i uticaj nad kompanijom NIS trećem licu", rekla je ministrica, dodajući da "građani ne smeju da trpe i ostanu bez goriva". Ministrica je situaciju opisala kao "jednu od najtežih odluka u povijesti Srbije", naglašavajući da je vlada primila "najgoru moguću vijest" iz Washingtona i da se nada razumijevanju "ruskih prijatelja". Ona je također istaknula da se "ubrzo očekuje odgovor SAD oko NIS-a... videćemo da li će preuzimanje upravljanja biti dovoljno". Predsjednik Vučić je dodao: "Mi smo rekli da ćemo da prihvatimo svaki njihov zahtev, ali oni moraju da znaju da vreme ističe", te "Molim američke partnere ako me čuju, da nam ne uvode sekundarne sankcije za naše institucije, makar da nas puste do sredine decembra". On je upozorio na posljedice: "Imaćemo bezbroj problema, to znači da ne možete da platite radnike, ne možete da platite ništa, delove za rafineriju…", i spomenuo mogućnosti poput "neke ideje da fondovi preuzmu deo NIS-a, ne znam da li će SAD prihvatiti". Bez novih isporuka nafte, rafinerija može raditi samo do 25. studenoga, što bi moglo izazvati nestašicu goriva usred zime, povećati cijene i dovesti do ekonomskog zastoja.

Srbijanska vlada razmatra opcije, uključujući nacionalizaciju, iako je Vučić izrazio protivljenje takvom koraku. Hitna sjednica vlade zakazana je za sutra u 11 sati, gdje će prisustvovati predsjednik Vučić i direktori ključnih poduzeća, kako bi se dogovorili o sljedećim koracima. Ruski dioničari već vode pregovore o izlasku, a Srbija i Rusija zajedno traže produženje američkih izuzeća.

Analiza opcija Srbije za oslobađanje od sankcija i zainteresirani kupci

Srbija ima nekoliko opcija za oslobađanje od američkih sankcija vezanih uz NIS (Naftnu industriju Srbije), a sve se vrti oko promjene vlasničke strukture kako bi se uklonilo rusko vlasništvo. Glavna opcija je prodaja ruskih udjela novom kupcu, što je i ultimatum SAD-a: do 13. veljače 2026. treba pronaći kupca za 56,2% udjela (44,9% Gazprom Nefta i 11,3% Gazproma). Ruski vlasnici su spremni prodati, a Srbija bi mogla koristiti ovaj period za pregovore. Druga opcija je prebacivanje kontrole na treću neutralnu stranu, poput fonda ili povjerenika, što bi moglo privremeno zadovoljiti SAD, ali nije jamstvo za dugoročno rješenje. Nacionalizacija je također na stolu pri čemu bi Srbija mogla otkupiti udjele, što bi koštalo oko milijardu eura, ali predsjednik Vučić je protiv, jer bi to opteretilo državni proračun i moglo bi dovesti do pravnih sporova s Rusijom.

Što se tiče zainteresiranih kupaca, do sada je najistaknutiji mađarski MOL, koji razmatra kupnju Gazpromovog 11,3% udjela, a moguće i većeg dijela. MOL, kao regionalni igrač, vidi priliku za proširenje utjecaja na Balkanu, posebno jer već ima suradnju s JANAF-om i interes u energetskoj sigurnosti regije. Međutim, pregovori su tajni i nisu finalizirani. Nema drugih javno poznatih zainteresiranih strana, iako se spominju mogući investitori iz Europe ili Bliskog istoka, ali bez konkretnih imena. Lukoil se spominje u kontekstu prodaje svoje strane imovine, ali NIS nije njihova imovina, već Gazpromova, pa se to ne odnosi izravno. Ova ograničena zainteresiranost pokazuje izazove: NIS je pod sankcijama, što odvraća kupce zbog rizika sekundarnih sankcija i geopolitičkih komplikacija.

U kontekstu kupnje, posebno je zanimljiv prijedlog hrvatskog ministra gospodarstva Ante Šušnjara, koji je izjavio da je Hrvatska spremna ući u vlasničku strukturu NIS-a, konkretno da JANAF preuzme 20 do 25% udjela od ruskih partnera. Šušnjar je naglasio da bi to "značajno olakšalo poziciju Srbije i Hrvatske, ali i BiH", te da je "Hrvatska spremna preuzeti odgovornost i pridonijeti energetskoj sigurnosti". Ova ponuda dolazi u trenutku kada JANAF gubi prihode zbog prekida isporuka nafte, pa bi ulaganje u NIS moglo osigurati dugoročnu suradnju i stabilnost opskrbe, ali bi zahtijevalo odobrenje SAD-a i pregovore s Rusijom. Vučić je odgovorio na ponudu, ali nije dao konačan stav, ističući da Srbija traži rješenja koja neće ugroziti odnose s partnerima.

Što se tiče nacionalizacije NIS-a, ona bi se mogla provesti kroz privremenu ili potpunu eksproprijaciju udjela, što je dopušteno po Ustavu Srbije i zakonima, ali bi zahtijevalo poseban zakon (lex specialis) koji bi usvojila Skupština. Proces bi uključivao otkup ruskih udjela po tržišnoj cijeni (procjene su oko milijardu eura), formiranje državnog fonda za upravljanje ili direktno preuzimanje kontrole. Međutim, to bi se smatralo neprijateljskim aktom prema Rusiji, što bi moglo dovesti do pravnih sporova, prekida dobave plina i pogoršanja diplomatskih odnosa. Ekonomisti ističu da nema "cijene" za nacionalizaciju jer bi ona izbjegla sankcije, ali Vučić je nazvao to "posljednjom opcijom", jer bi opteretila proračun i mogla bi uzrokovati kolaps kompanije bez međunarodne podrške.

Utjecaj na EU energetsku politiku

Ova kriza ne utječe samo na Srbiju, već ima šire implikacije na energetsku politiku Europske unije. EU je od 2022. godine aktivno radila na diversifikaciji izvora energije, smanjujući ovisnost o ruskoj nafti i plinu zbog sankcija uvedenih nakon invazije na Ukrajinu. NIS je 2022. izbjegao EU sankcije prilagodbom vlasničke strukture, ali je bio prisiljen prestati prerađivati rusku naftu, što je već tada utjecalo na regionalne lance opskrbe. Američke sankcije NIS-u sada pojačavaju taj pritisak, jer Srbija, kao kandidat za članstvo u EU, mora uskladiti svoju politiku s europskim standardima kako bi napredovala u pristupnim pregovorima.

Europska energetska politika, definirana kroz REPowerEU plan, fokusira se na prelazak na obnovljive izvore energije, povećanje uvoza LNG-a iz SAD-a i Norveške te fazno ukidanje korištenja ruskih energenata. Plan, uveden 2022., ima tri stupa: uštedu energije, diversifikaciju opskrbe i brzu zamjenu fosilnih goriva obnovljivim izvorima energije. Ciljevi uključuju smanjenje potrošnje energije za 13% do 2030., povećanje udjela obnovljivih izvora na 45% (s prethodnih 40%), te potpuno ukidanje uvoza ruskog plina do 2027. REPowerEU podržava zeleni prijelaz kroz investicije u obnovljive izvore energije, pohranu energije i rekonstrukciju energetske mreže, s financijskom podrškom od 45 milijardi eura iz Europske investicijske banke. Od uvođenja, EU je drastično smanjila uvoz ruskog plina i diverzificirala izvore, što je pokazalo uspjeh plana u jačanju energetske sigurnosti. Ova kriza mogla bi dovesti do nestašice goriva u regiji, utječući na susjedne zemlje poput Hrvatske, Mađarske i Bugarske, koje dijele energetsku infrastrukturu. EU bi mogla ponuditi pomoć Srbiji u tranziciji, poput financiranja diversifikacije izvora, ali to bi zahtijevalo jače usklađivanje Beograda s Bruxellesom, uključujući sankcije protiv Rusije.

Financijski mehanizam američkih sankcija: Kako SAD drži svijet u šaci

Američke ekonomske sankcije provode se kroz sofisticirani financijski mehanizam koji se oslanja na dominaciju američkog dolara u globalnoj trgovini i financijama. U središtu ovog sustava je Ured za kontrolu strane imovine (OFAC) pri Ministarstvu financija SAD-a, koji izdaje licence, nameće kazne i nadgleda poštivanje sankcija. Primarne sankcije zabranjuju američkim građanima i tvrtkama poslovanje sa sankcioniranim entitetima, poput Gazprom Nefta u NIS-u, ali ključna snaga leži u sekundarnim sankcijama: one kažnjavaju strane subjekte (poput banaka ili tvrtki izvan SAD-a) ako nastave poslovanje s ciljanim entitetima, time ih isključujući iz američkog financijskog sustava.

Razlog zašto SAD može "držati cijeli svijet u šaci" je dominacija dolara u platnoj bilanci: oko 88% globalne trgovine provodi se u američkim dolarima, što znači da većina međunarodnih transakcija prolazi kroz američke banke ili koristi dolar kao valutu. Banke diljem svijeta moraju se pridržavati američkih propisa da bi zadržale pristup dolaru, inače riskiraju isključenje iz financijskog sustava. Ključni alat je SWIFT (Society for Worldwide Interbank Financial Telecommunication), globalna mreža za međubankarske transakcije sa sjedištem u Belgiji, ali pod utjecajem SAD-a. SAD može pritiskati SWIFT da blokira transakcije sankcioniranih entiteta, jer je sustav povezan s američkim financijskim institucijama. Na primjer, 2022. godine Rusija je djelomično isključena iz SWIFT-a, što je otežalo njene međunarodne transakcije.

Ova moć potječe iz povijesnog nasljeđa: nakon Drugog svjetskog rata, Bretton Woods sporazum uspostavio je dolar kao rezervnu valutu cijelog svijeta, vezanu za zlato do 1971. godine. Danas, SAD koristi ovu dominaciju kao geopolitičko oružje, nametnuvši sankcije na zemlje poput Irana, Venezuele i Rusije, prisiljavajući globalne banke da odbiju transakcije kako bi izbjegle kazne u milijardama dolara. Kritičari ističu da to nije neutralno: SWIFT i dolar omogućuju SAD-u da provodi ekstrateritorijalnu politiku, utječući na suverene zemlje poput Srbije, koja nije pod izravnim sankcijama, ali pati kolateralno. Ovo dovodi do pokušaja de-dolarizacije, poput BRICS inicijative za korištenje alternativne valute, ali dolar i dalje dominira u svjetskoj platnoj bilanci, čineći američke sankcije globalno učinkovitima.

Ekonomske implikacije sankcija na Srbiju i regiju

Američke sankcije na NIS imaju duboke ekonomske implikacije za Srbiju i cijelu lokalnu europsku regiju. U Srbiji, NIS doprinosi oko 10% BDP-a kroz poreze, zapošljavanje i opskrbu gorivom, pa bi prekid rada rafinerije doveo do nestašice derivata, porasta cijena goriva 20-30% i inflacije, što bi usporilo gospodarski rast za 1-2% u 2026. godini. Građani bi se mogli suočiti s ograničenjima u opskrbi gorivom, većim troškovima prijevoza i industrijskim zastojima, posebno u poljoprivredi i proizvodnji. Vlada bi morala uvoziti skuplje derivate iz EU, što bi opteretilo proračun za dodatnih 500 milijuna eura godišnje, a mogući kolaps NIS-a doveo bi do gubitka 5.000 radnih mjesta.

Na regionalnoj razini, sankcije utječu i na susjedne zemlje: Hrvatska gubi prihode od JANAF-a (do 50 milijuna eura godišnje), što bi moglo dovesti do većih cijena energenata i poremećaja u lancima opskrbe. Bosna i Hercegovina, ovisna o regionalnoj infrastrukturi, mogla bi doživjeti nestašice goriva, dok Mađarska i Bugarska riskiraju slične poremećaje u trgovini naftom. Ukupno, regija bi mogla izgubiti 1-2 milijarde eura u gospodarskom outputu, pojačavajući inflaciju i usporavajući rast, ali istovremeno potičući diversifikaciju izvora energije prema EU standardima.

Zaključak: Ovisnost istočne Europe o Rusiji i uloga REPowerEU plana

U konačnici, ova naftna situacija ističe geopolitičke napetosti u kojima se Srbija nalazi između Zapada i Rusije. Kao mala zemlja u srcu Balkana, Srbija plaća visoku cijenu sukoba velikih sila, a ishod će utjecati ne samo na njezino gospodarstvo, već i na širu europsku energetsku sigurnost. Zemlje istočne Europe dovele su se u poziciju ovisnosti o ruskim energentima zbog desetljeća izgradnje infrastrukture naslonjene na bivši Sovjetski Savez, odnosno današnju Rusiju. Tijekom hladnog rata, SSSR je razvio energetsku infrastrukturu u središnjoj i istočnoj Europi, uključujući rafinerije, plinovode i naftovode, što je dovelo do visoke ovisnosti ovih zemalja dok je Europska Unija prije rata u Ukrajini uvozila 38% prirodnog plina iz Rusije. Ova nasljeđena infrastruktura, poput plinovoda iz Sovjetskog doba, omogućila je Rusiji da koristi energiju kao geopolitičko oružje, zatvarajući slavine u sporovima i jačajući svoj geopolitički utjecaj. Međutim, invazija na Ukrajinu 2022. ubrzala je promjene: EU je brzo smanjila svoju ovisnost, stabilizirajući energetsku sigurnost kroz diversifikaciju i zelenu tranziciju.

REPowerEU plan predstavlja ključni odgovor Europske Unije na ovu rusku energetsu ovisnost, nudeći strateški okvir za brzo ukidanje ruskog utjecaja i jačanje europske suverenosti. Situacija ostaje poprilično napeta, a rješenje naftne krize će zahtijevati delikatnu diplomaciju u nadolazećim mjesecima.

U posljednjih nekoliko godina, Hrvatska je doživjela značajan napredak u području obnovljivih izvora energije, a posebno u implementaciji baterijskih sustava za pohranu energije (BESS - Battery Energy Storage Systems). Prema najnovijim podacima, u posljednje tri godine odobreno je više od 1.000 MW = 1 GW kapaciteta za BESS projekte, što predstavlja ključan korak prema modernizaciji hrvatskog energetskog sustava i integraciji obnovljivih izvora. Ovi sustavi omogućuju pohranu viška energije iz solarnih elektrana i vjetroelektrana, čime se povećava stabilnost mreže i smanjuje se ovisnost o fosilnim gorivima. Dodatno, prema planu razvoja prijenosne mreže HOPS-a za 2025.-2034., u redu za priključak čeka 599 MW kapaciteta baterijskih sustava za pohranu, što ukazuje na rastući interes za ovom tehnologijom.

Ključni projekti i investitori

Među vodećim investitorima ističu se tvrtke poput GBD Storage, Ernestin99, Solaris Pons, Kraftfeld Solar, IE-Energy, HEP, Energy Trading Partners i ABILIA. Posebno se ističe IE-Energy, koji gradi prvi veliki BESS sustav u Hrvatskoj. Projekt u Šibeniku, na lokaciji IMPOL-TLM, ima kapacitet od 60 MW snage i 120 MWh pohrane, s ukupnom investicijom od oko 60 milijuna eura. Europska komisija odobrila je 19,8 milijuna eura bespovratnih sredstava iz Modernizacijskog fonda za drugu fazu (50 MW), a prva faza (10 MW) je u naprednoj implementaciji, s očekivanim završetkom do 2026. godine. Ovaj sustav će osigurati uravnoteženje elektro-energetske mreže, integraciju obnovljivih izvora i smanjenje ovisnosti o fosilnim gorivima, posebno u Dalmaciji. Dodatno, projekt je podržan investicijama Europske banke za obnovu i razvoj (EBRD) u iznosu od 16,8 milijuna eura, te sudjelovanjem Raiffeisen mirovinskog fonda, čime se kombinira BESS s virtualnim elektranama (VPP) za optimizaciju energetskih resursa. Ovi projekti raspoređeni su na više lokacija diljem zemlje, s GBD Storage i Kraftfeld Solar koji vode s približno 450 MW odobrenog kapaciteta.

Hrvatska elektroprivreda (HEP) već upravlja s tri baterijska sustava: u sjedištu u Zagrebu, uz e-punionice na odmorištu Vukova Gorica i uz sunčanu elektranu na Visu (1 MW snage i 1,44 MWh kapaciteta). U razvoju su projekti na otocima Unije i Lošinj te u KTE Jertovec, s ukupnim kapacitetom do 50 MWh. Ovi sustavi služe za uravnoteženje prijenosne mreže i stabilnost na otocima. Dodatno, HEP planira proširenje sustava na drugim lokacijama, poput integracije s vjetroelektranama u kontinentalnom dijelu, gdje bi BESS pomogao u upravljanju fluktuacijama električne energije.

Jedan od najzanimljivijih razvoja dolazi od Rimac Energy, podružnice Rimac Technology, koja je razvila SineStack BESS sustav, koji je certificiran i spreman za implementaciju. Prema dostupnim informacijama, masovna proizvodnja u Hrvatskoj planirana je za 2025. godinu, s ciljem preko 10 GWh godišnje proizvodnje. SineStack obećava "zero energy capacity fade" u prve dvije godine rada, što predstavlja tehnološki napredak u pouzdanosti i dugovječnosti. Tvrtka je otvorila proizvodni pogon u Oxfordshireu, UK, gdje se proizvode prve jedinice, a prvi SineStack sustav je certificiran i spreman za dostavu na lokaciju u Colchesteru, UK, s očekivanim početkom rada u 2025. godini. Međutim, do studenog 2025. nema potvrđenih informacija o operativnim instalacijama na tržištu, iako je sustav razvijen i testiran. Rimac surađuje i na projektima poput integracije BESS u električna vozila i stambene objekte, s pilot projektima u Zagrebu i okolici, te partnerstvima s ENNA-om za obnovljive izvore.

Tvrtke poput NGEN nude napredna rješenja poput SG Connect, pametnog sustava koji optimizira energetske tokove, smanjuje troškove do 30% i produljuje vijek baterija. Njihov baterijski sustav NGEN STAR i G-MAX omogućuje do 12 MW snage i 25,8 MWh kapaciteta, s garancijom do 15 godina i 100% dubinom pražnjenja. Slično, ENNA Next pruža podršku u implementaciji, uključujući pripremu projekata za subvencije, naglašavajući da će skladištenje energije postati temelj hrvatske energetike u idućih 10 godina, uz ulogu umjetne inteligencije u upravljanju. Još jedan primjer je projekt od 245 MWh kapaciteta u planu za Balkan regiju, s fokusom na Hrvatsku, gdje se očekuje integracija s postojećim solarnim farmama u Slavoniji. Dodatno, tvrtka Uprise, u partnerstvu s Gurobi, razvija optimizirane strategije za BESS u Hrvatskoj, s projektima u sjevernoj Dalmaciji koji koriste napredne algoritme za maksimalnu efikasnost.

Vladina podrška i financijske inicijative

Vlada Hrvatske aktivno podržava ovaj sektor kroz Nacionalni plan oporavka i otpornosti (NPOO), izdvajajući 500 milijuna eura za pohranu energije i fleksibilnost mreže, s prvim natječajima očekivanim do 2025. godine. Nedavno je objavljen javni poziv za 50 milijuna eura bespovratnih sredstava za ugradnju baterijskih sustava povezanih sa solarnim elektranama. Poziv je otvoren od 15. listopada 2024. do 31. siječnja 2026., s minimalnim iznosom potpore od 60 tisuća eura i maksimalnim od 1,5 milijuna eura po projektu. Cilj je ugradnja najmanje 60 MWh kapaciteta do kraja drugog kvartala 2026., uz obvezu da baterija apsorbira najmanje 75% energije iz povezane solarne elektrane instalirane snage veće od 500 kW. Prihvatljivi su poduzetnici svih veličina, a neprihvatljivi troškovi uključuju PDV, leasing i administraciju.

Osim toga, Modernizacijski fond podržava projekte poput onog IE-Energy u Šibeniku s 19,8 milijuna eura. HOPS-ov desetogodišnji plan razvoja prijenosne mreže predviđa investicije od ukupno 3.302.545.016 eura do 2034. godine, s fokusom na nadogradnje za integraciju obnovljivih izvora. Od toga, 1.003.485.093 eura namijenjeno je za prihvat obnovljivih izvora energije (OIE), uključujući proširenja mreže za OIE u iznosu od 212,76 milijuna eura. Investicije u korisničke objekte iznose 929.813.734 eura, dok su investicije u povezivanje novih konvencionalnih elektrana nula. Ukupne investicije isključujući povezivanja iznose 1.782,3 milijuna eura, s 558,12 milijuna eura za period 2025.-2027.

Financiranje dolazi iz vlastitih sredstava (1.617,43 milijuna eura), EU fondova (164,92 milijuna eura) i investicija u povezivanja (1.003,49 milijuna eura). Dodatno, NPOO pruža 218,16 milijuna eura, REPowerEU 99,2 milijuna eura (uključujući 58,3 milijuna eura za 2025.), a CEF fondovi 5,73 milijuna eura za projekt GreenSwitch. Rizici uključuju kašnjenja u dozvolama (do 10 godina) i neizvjesnosti u RES vremenskim okvirima.

Do 2030. cilja se na 2.268 MW vjetroenergije i 2.382 MW solarne energije, uz indirektnu potrebu za pohranom poput reverzibilnih hidroelektrana i vodika. U kontekstu BESS-a, plan naglašava potrebu za fleksibilnošću mreže, s 599 MW BESS-a u redu za priključak. Ovo uključuje mjere poput revitalizacije starih linija (starih 40-60 godina) i poboljšanje sigurnosti.

Ključni projekti uključuju nove 400 kV dalekovodne linije poput Konjsko–Lika (210,2 km, 2030.-2034.), Lika–Melina (68 km, 2031.-2035.), Zagvozd–Nova Sela (64,3 km, 2025.-2033.) i Nova Sela–Dubrovačko Primorje (51,3 km, 2031.-2035.), koje podržavaju evakuaciju energije iz obalnih i dalmatinskih RES-a. Također, planira se Banja Luka (BiH)–Lika (155 km, od čega 45 km u Hrvatskoj) za regionalnu interkonekciju. Za 220 kV i 110 kV, projekti poput Dubrovačko Primorje–Plat (58 km, 2033.-2037.) i Zakučac–Bilice (75 km, 2026.-2031.) osiguravaju povezivanje za RES i potrošače. Ukupne investicije za nove 400 kV linije i trafostanice procjenjuju se na 1,07 milijardi eura, s 936,25 milijuna eura za nadzemne linije i 176,8 milijuna eura za trafostanice. Partnerstva poput onog između Uprise i Gurobi usmjerena su na optimizaciju implementacije BESS sustava u Hrvatskoj, koristeći napredne algoritme za maksimalnu efikasnost.

Prednosti i izazovi BESS sustava

Baterijski sustavi za pohranu energije (BESS) funkcioniraju na principu elektrokemijskih reakcija unutar baterija, obično litij-ionskih ili sličnih tehnologija. Osnovni rad uključuje tri glavne faze: punjenje, pohrana i pražnjenje. Tijekom punjenja, električna energija iz mreže, solarnih panela ili vjetroturbina pretvara se u kemijsku energiju unutar baterijskih ćelija. To se događa kada se litij-ioni kreću iz katode prema anodi kroz elektrolit, pohranjujući energiju. U fazi pohrane, energija ostaje stabilno pohranjena bez gubitaka, iako postoji minimalno samopražnjenje. Kada je potrebna energija, dolazi do pražnjenja: litij-ioni se vraćaju s anode na katodu, oslobađajući električnu energiju koja se preko invertera pretvara u izmjeničnu struju za upotrebu u mreži. Sustav uključuje i upravljački softver (BMS - Battery Management System) koji nadgleda temperaturu, napon i struju kako bi spriječio pregrijavanje ili prekomjerno pražnjenje, osiguravajući sigurnost i efikasnost. Ova tehnologija omogućuje brzi odaziv u milisekundama, što je ključno za stabilizaciju mreže.

Prednosti BESS sustava uključuju brzi odaziv (unutar 2 sekunde), životni vijek preko 10 godina, učinkovitost iznad 90% i prilagodljivost. Omogućuju dodatne prihode kroz trgovanje energijom, pomoćne usluge poput regulacije napona, frekvencije i crne startove, te smanjenje vršnih opterećenja (peak shaving). Također, podržavaju integraciju varijabilnih obnovljivih izvora, smanjuju emisije CO2 i povećavaju energetsku neovisnost. Međutim, izazovi uključuju visoke početne troškove (oko 200-500 eura po kWh), ograničenu gustoću pohrane u usporedbi s fosilnim gorivima, ekološke probleme poput rudarenja litija i recikliranja, te rizike od požara ako se ne upravlja pravilno. Potrebna je kombinacija s drugim tehnologijama poput hidroelektrana za dugoročnu pohranu, a zakonodavni okvir usklađen je s EU direktivama, ali razvoj ovisi o privatnim investicijama i tehnološkim napretcima kako bi se smanjili gubici i povećala sigurnost.

Usporedba s drugim tehnologijama skladištenja energije pokazuje da BESS, posebno litij-ionski sustavi, nude visoku efikasnost od 85-95% i impresivnu gustoću energije od 200-400 Wh/L, što ih čini idealnima za primjene poput električnih vozila i kućne pohrane gdje je prostor ograničen, s trajanjem pražnjenja od minute do 8 sati i životnim ciklusom od 1.000-10.000 ciklusa. Međutim, baterije nose rizik termalnog bježanja i potrebu za zamjenom baterija nakon 7-15 godina, što utječe na dugoročne troškove. Nasuprot tome, pumpana hidroakumulacija ističe se u velikim skalama s dugim trajanjem pražnjenja od 6-20 sati i životnim vijekom preko 30 godina, nudeći pouzdanu podršku mreži bez rizika požara, ali jezerska akumulacija zahtijeva značajne geografske značajke poput razlike u visini i velikih površina, ograničavajući fleksibilnost i povećavajući ekološke utjecaje na zemljište i vodu, uz efikasnost od 70-85%. Skladištenje energije komprimiranim zrakom (CAES) nudi sličnu mehaničku alternativu za dugoročne primjene s trajanjem od 2-20 sati i životnim ciklusom preko 20 godina, ali niža efikasnost od 40-70% i potreba za podzemnim formacijama poput solnih špilja čine ga manje svestranim. Zamašnjaci pružaju brzi odziv u milisekundama s visokim ciklusima do 100.000 i efikasnošću od 70-96%, savršeni za kvalitetu snage i kratke rafale, ali njihova niža gustoća energije ograničava ih na kratka trajanja. Protočne baterije su snažna opcija za dugoročnu pohranu na mreži s efikasnošću od 70-85% i ciklusima preko 10.000, omogućujući neovisno skaliranje kapaciteta dodavanjem elektrolita, ali njihova srednja gustoća i veći otisak predstavljaju nedostatke u usporedbi s litij-ionskim. Superkondenzatori ističu se ultra-brzim punjenjem u 1-10 sekundi s ciklusima preko 1.000.000 i efikasnošću od 90-95%, idealne su za regulaciju frekvencije ili regenerativno kočenje, ali njihova niska gustoća od 6-10 Wh/kg ograničava ih na sekunde do minute. Termalno skladištenje, poput sustava s rastopljenim solima, postiže efikasnost do 90% i jeftino je za dugoročne primjene uz koncentriranu solarnu energiju, ali zahtijeva specifične uvjete i rukovanje materijalima. Ukupno, dok BESS nudi svestranost i kompaktnost, tehnologije poput pumpane hidroakumulacije i protočnih baterija pružaju izdržljive opcije velikog opsega, a hibridni pristupi kombiniraju snage za optimizirane performanse preko različitih skala i trajanja.

Europski kontekst

Na europskoj razini, 2024. godina zabilježila je instalaciju 21,9 GWh BESS sustava, što je rekordna godina. Prognoze za 2025.-2029. predviđaju daljnji rast u stambenom, komercijalnom i industrijskom sektoru, s očekivanim šestostrukim povećanjem na gotovo 120 GWh do 2029., dovodeći ukupni kapacitet na 400 GWh. Europska unija aktivno promiče izgradnju BESS sustava kroz niz direktiva i regulativa koje osiguravaju održivost, sigurnost i integraciju u energetski sustav. Glavni instrument je Uredba o baterijama (Regulation (EU) 2023/1542), koja je usvojena 2023. godine i stupa na snagu u punom opsegu od 2026., zamjenjujući staru Direktivu o baterijama. Ova uredba uvodi zahtjeve za održivost, recikliranje (cilj od 95% recikliranja do 2030.), sigurnost i označavanje baterija, uključujući digitalnu putovnicu baterije za praćenje životnog ciklusa. Ona harmonizira pravila diljem EU, promovirajući kružnu ekonomiju i smanjenje utjecaja na okoliš, što indirektno potiče investicije u BESS jer osigurava standarde za stacionarne sustave.

Dodatno, EMSA (Europska agencija za pomorsku sigurnost) izdala je Smjernice za sigurnost BESS sustava na brodovima, a EASE (Europsko udruženje za pohranu energije) razvilo je Smjernice za najbolje prakse sigurnosti, koje podržavaju uredbu zahtijevajući da stacionarni BESS budu sigurni tijekom normalnog rada. REPowerEU plan i Modernizacijski fond pružaju financijsku potporu za integraciju BESS-a u mrežu, dok se nacionalni sudovi, poput njemačkog Saveznog suda pravde, bave potporama za izgradnju, osiguravajući usklađenost s EU pravom. Ovi instrumenti zajedno potiču tranziciju prema zelenoj energiji, s fokusom na fleksibilnost mreže i smanjenje ovisnosti o fosilnim gorivima.

Globalni kontekst

Globalno, instalacije BESS-a porasle su za 36% u prva tri kvartala 2025. godine, dosegnuvši 49,4 GW/136,5 GWh, s troškovima izgradnje smanjenim za oko 40% i poboljšanjima u sigurnosti i trajnosti sustava. U prvoj polovici 2025. godine, dodano je 7,96 GW/22,17 GWh novih kapaciteta preko 109 projekata, s više od polovine u samo jednoj zemlji. Najveći instalirani kapaciteti koncentrirani su u nekoliko vodećih zemalja, gdje Kina dominira s približno 215,5 GWh instaliranog kapaciteta, što čini oko dvije trećine globalnog ukupnog, i dodatnih 505,6 GWh u planu. Sjedinjene Američke Države slijede s 82,1 GWh instaliranog kapaciteta, predstavljajući oko 25% globalnog udjela, zahvaljujući potporama za obnovljive izvore i stabilizaciju mreže.

U Europi, Ujedinjeno Kraljevstvo vodi s 7,5 GWh instaliranog i 48,7 GWh u razvoju, slijede Italija, Njemačka (koja je dosegla 2,1 GW snage do kolovoza 2025., s dodatnih 473 MW u 2025.), Francuska i Belgija. Ostale značajne zemlje uključuju Australiju, Japan i Indiju, dok brzi rast bilježe Kanada, Saudijska Arabija i druge, iako s manjim ukupnim kapacitetima. Globalni trendovi pokazuju da se BESS uglavnom ugrađuju u zemljama s visokim udjelom obnovljivih izvora, poput Kine i SAD-a, gdje služe za uravnoteženje mreže i podršku energetskoj tranziciji, s očekivanim dodatnih 4.600 GW obnovljive energije do 2030., što povećava potrebu za pohranom.

NESTABILNOST SOLARNE I VJETROENERGIJE

Dok svijet ubrzano prelazi na obnovljive izvore energije kako bi smanjio emisije ugljika i borio se protiv klimatskih promjena, solarna i vjetroenergija postaju ključni stupovi te tranzicije. Međutim, njihova inherentna nestabilnost ili intermitencija predstavlja ozbiljne izazove za stabilnost električne mreže, pouzdanost opskrbe i ukupne troškove cijene električne energije. Ova tema postaje sve aktualnija u Hrvatskoj, gdje se planira povećanje udjela obnovljivih izvora u energetskom miksu, ali i u globalnom kontekstu, gdje stručnjaci upozoravaju na potencijalne rizike.

Što znači intermitencija?

Solarna energija ovisi o sunčevoj svjetlosti, koja je ograničena na dnevne sate i podložna sjeni oblaka, dok vjetroenergija fluktuira ovisno o brzini i smjeru vjetra. To znači da ove tehnologije ne proizvode energiju kontinuirano, za razliku od tradicionalnih izvora poput ugljena, plina ili nuklearne energije. Prema stručnjacima, ova varijabilnost može dovesti do neravnoteže između ponude i potražnje, što rezultira prekomjernom proizvodnjom u nekim periodima i nedostatkom energije u drugim periodima. Na primjer, u sunčanim danima može doći do "patkine krivulje" naglog pada proizvodnje navečer, što prisiljava mrežu na brzu prilagodbu i korištenje rezervnih izvora odnosno aktiviranje backup elektrana koje se koriste tek kada prestane dotok sunčeve energije u večernjim satima. Ova nestabilnost nije samo tehnički problem već ona utječe na frekvenciju i napon u mreži, što može uzrokovati kvarove, nestanke struje i čak oštećenja električne opreme. U ekstremnim slučajevima, poput oluja ili dugotrajnih bezvjetrenih perioda, mreža može postati ranjiva, posebno u regijama s visokim udjelom obnovljivih izvora.

Utjecaji na električnu mrežu i troškove

Integracija solarne i vjetroenergije zahtijeva značajna ulaganja u infrastrukturu. Bez dovoljne inercije kao rotacijske mase koju pružaju tradicionalni generatori mreža gubi sposobnost brzog oporavka od poremećaja. To dovodi do potrebe za rezervnim kapacitetima, poput plinskih elektrana, koje moraju brzo nadoknaditi padove u proizvodnji električne energije. U SAD-u, na primjer, predviđa se da će klimatske promjene dodatno pogoršati ovu nestabilnost, smanjujući predvidljivost vjetra i sunca do 2100. godine.

Troškovi su još jedan ključni aspekt. Prema analizama, zamjena konvencionalnih izvora s vjetrom i suncem može zahtijevati višestruko veće kapacitete kako bi se osigurala pouzdanost, što povećava cijenu energije za potrošače. U Francuskoj, istraživanja pokazuju da intermitencija i nepredvidivost vjetra i sunca utječu na intradnevne cijene struje, što može dovesti do volatilnosti tržišta. Dodatno, u zemljama poput Njemačke, visoki udio obnovljivih izvora doveo je do potrebe za skupim pohranama energije i nadogradnjom mreže.

Na društvenim mrežama, poput platforme X, korisnici raspravljaju o ovim izazovima. Jedan post iz 2025. upozorava na utjecaj klimatskih promjena na solarne panele u Ugandi, gdje UV zračenje i ekstremne temperature smanjuju efikasnost. Drugi ističe da povećanje solarne energije u New Jerseyju može dovesti do većih troškova i nestabilnosti mreže.

Zaključna razmatranja

Razvoj BESS baterijskih sustava u Hrvatskoj ne samo da doprinosi energetskoj neovisnosti, već i pozicionira zemlju kao važnog igrača u europskoj i globalnoj zelenoj tranziciji. S kontinuiranim investicijama, vladinim potporama i tehnološkim inovacijama tvrtki poput IE-Energy, HEP-a, NGEN-a i ENNA Next, uz detaljne HOPS-ove planove za modernizaciju mreže, očekuje se da će ovi projekti značajno utjecati na stabilnost energetske mreže i smanjenje emisija CO2 u nadolazećim godinama.

Iako problemi postoje, postoje i rješenja. Napredne prognoze vremena, pametne mreže i hibridni sustavi poput kombinacije vjetra, sunca i baterija mogu ublažiti intermitenciju. Baterije i druge tehnologije pohrane postaju jeftinije, a međunarodna suradnja u mrežama omogućuje uravnoteženje preko granica. Stručnjaci poput onih iz Međunarodne agencije za energiju (IEA) ističu da obnovljivi izvori mogu biti integrirani bez većih problema ako se uloži u modernizaciju mreže. Međutim, kritičari upozoravaju da bez toga, tranzicija može biti skupa i nesigurna.

U Hrvatskoj, gdje se planira povećanje obnovljivih izvora do 2030., ovi izazovi zahtijevaju pažljivo planiranje. Vlada i energetske tvrtke moraju uravnotežiti ekološke ciljeve s pouzdanošću opskrbe kako bi izbjegli crne scenarije. Budućnost energije je zelena, ali stabilnost mora biti prioritet.

I da istaknemo bitno: Konačni cilj je generiranje priuštive električne energije za poduzetništvo i građane.

Hrvatski ministar gospodarstva Ante Šušnjar boravio je u Ateni na 6. ministarskom sastanku Partnerstva za transatlantsku energetsku suradnju (P-TEC), gdje je vodio ključne pregovore s američkim dužnosnicima o jačanju energetske povezanosti u regiji. Fokus razgovora bio je na Južnoj plinskoj interkonekciji, koja bi trebala otvoriti novi pravac opskrbe prirodnim plinom za Bosnu i Hercegovinu (BiH), te na suradnji u području LNG-a, nuklearne energije i čistih tehnologija. Ovi pregovori predstavljaju važan korak u diversifikaciji energetskih izvora i smanjenju ovisnosti o ruskim fosilnim gorivima, kako za Hrvatsku tako i za susjedne zemlje.

Šušnjar je u Ateni održao bilateralni sastanak s američkim ministrom energetike Chrisom Wrightom, gdje su razgovarali o protoku LNG-a preko terminala na Krku, Južnoj plinskoj interkonekciji te suradnji na nuklearnim tehnologijama (uključujući male modularne reaktore – SMR), geotermalnoj energiji i vodiku. "Sljedeći koraci uključuju ubrzavanje prioritetnih projekata interkonekcije i produbljivanje suradnje s Vladom RH na LNG-u i čistim tehnologijama. Pružili smo jamstva da smo pouzdan partner", objavio je Šušnjar na svojem X profilu, ističući ulogu Hrvatske kao pouzdanog čvorišta za regionalnu opskrbu plinom i naftom, od LNG terminala na Krku do cjevovodnog sustava JANAF. "Hrvatska ostaje pouzdano čvorište za osiguranje regionalne opskrbe plinom i naftom, od LNG terminala na Krku do cjevovodnog sustava JANAF", dodao je. Hrvatska je, prema njegovim riječima, dosljedna u napuštanju ruskih fosilnih goriva i nudi alternative susjednim zemljama. "Upoznali smo ih s našom dosljednošću o napuštanju ruskih fosilnih goriva, ali isto tako i prezentirali mogućnosti koje RH nudi i okolnim zemljama, te da nema više razloga da budu korisnici ruskih fosilnih goriva", izjavio je Šušnjar.

Posebno važan bio je trilateralni sastanak s Wrightom i Vedranom Lakićem, ministrom energije, rudarstva i industrije Federacije BiH. Na ovom sastanku dogovoreno je da je Južna plinska interkonekcija ključna za osiguranje diversificirane opskrbe plinom i podršku dekarbonizaciji. "Sigurnost opskrbe i bolje korištenje prirodnog plina ključni su za energetsku neovisnost Bosne i Hercegovine. Hrvatska će osigurati da novi izvori plina, uključujući LNG, dođu do BiH, ali nadamo se napretku s druge strane granice za brzu provedbu projekta", naglasio je Šušnjar. "SAD, Hrvatska i BiH zajedno su se složili da je Južna plinska interkonekcija ključna za osiguranje diversificirane opskrbe plinom i podršku dekarbonizaciji", dodao je u objavi na X-u. Projekt Južne plinske interkonekcije, vrijedan 169 milijuna eura, uključuje hrvatski dio duljine 74 km, koji ima sve potrebne dozvole i spreman je za početak radova. Ovo će otvoriti novi pravac opskrbe za BiH, povećavajući regionalnu otpornost energetskog sustava.

Na marginama sastanka, Šušnjar se sastao i s Dougom Burgumom, američkim ministrom unutarnjih poslova i predsjednikom Vijeća za nacionalnu energetsku dominaciju. Razgovori su obuhvatili protok LNG-a preko Krka, dugoročno financiranje i inovacije, ulogu nuklearne energije i prirodnog plina u tranziciji, te jačanje otpornosti zaštitom kritične infrastrukture i lanaca opskrbe. "Nastavit ćemo ove razgovore na Samitu Inicijative triju mora u Dubrovniku, uz kontinuiranu suradnju u okviru P-TEC-a, kako bismo ojačali transatlantsku energetsku sigurnost", poručio je Šušnjar. "Razgovarali smo o protoku LNG-a preko terminala na Krku, dugoročnom financiranju i inovacijama, ulozi nuklearne energije i prirodnog plina u tranziciji, te jačanju otpornosti zaštitom kritične infrastrukture i lanaca opskrbe", objasnio je u objavi.

Američka veleposlanica u Hrvatskoj, Nicole McGraw, također je sudjelovala u pregovorima i istaknula važnost napretka na Južnoj interkonekciji. "Energetska sigurnost je nacionalna sigurnost! Ponosna sam što radim s Hrvatskom na izgradnji pristupačnih, pouzdanih regionalnih mreža koje stvaraju prilike i mir", objavila je na X-u, uz fotografije sa sastanka.

U svom nastupu na poslovnom forumu u okviru P-TEC-a, Šušnjar je predstavio Inicijativu triju mora (3SI), naglašavajući hrvatsko predsjedanje i fokus na ulaganjima, prekograničnim vezama te otpornosti energetskog sustava. "P-TEC povezuje europske i američke partnere oko zajedničkih ciljeva energetske sigurnosti, otpornosti i ulaganja. Hrvatska u tom okviru doprinosi konkretnim projektima, od povećanja kapaciteta LNG terminala na Krku do jačanja prekograničnih interkonekcija, čime gradimo pouzdan i održiv energetski sustav za naše građane i gospodarstvo", izjavio je Šušnjar. Posebno je istaknuo LNG terminal na Krku, koji je od 2021. primio 127 pošiljki iz 12 zemalja, s više od 65% iz SAD-a. "Posebnu ulogu u tome imaju LNG terminal na Krku i Južna plinska interkonekcija kao projekti koji zajedničke ciljeve pretvaraju u opipljive rezultate", dodao je. Kapacitet terminala povećan je na 6,1 milijardu kubičnih metara godišnje, a plovilo FSRU LNG Croatia vraćeno je na lokaciju 19. listopada 2025., s planiranim finalnim testovima i nadogradnjama cjevovodne mreže do 2026.

Planirane plinske interkonekcije između Hrvatske i Bosne i Hercegovine

Pregovori u Ateni naglašavaju širi kontekst energetske suradnje između Hrvatske i BiH, gdje su ključni projekti plinskih interkonekcija usmjereni na diversifikaciju opskrbe i smanjenje ovisnosti o ruskom plinu. Hrvatska, kao članica EU-a i vlasnica LNG terminala na Krku, pozicionirana je kao ključni partner za BiH, koja trenutno uvozi plin isključivo iz Rusije preko postojeće istočne rute iz Srbije. Evo pregleda glavnih planiranih interkonekcija:

Južna plinska interkonekcija (Southern Gas Interconnection): Ovaj projekt predstavlja prvi plinski interkonektor između dvije zemlje, s planiranom duljinom od 236 km (74 km u Hrvatskoj i 162 km u BiH). Ruta kreće od Zagvozda u Hrvatskoj, preko Imotskog, Posušja i Tomislavgrada, do Novog Travnika i Travnika u BiH, s dodatnim ogrankom od 46 km do Mostara. Kapacitet je 1,5 milijardi kubičnih metara godišnje, što je šest puta više od trenutne potrošnje plina u BiH. Projekt je vrijedan oko 169 milijuna eura, a hrvatski dio je spreman za izgradnju s svim dozvolama. Cilj je osigurati pristup LNG-u s Krka i podržati dekarbonizaciju, ali provedba ovisi o napretku u BiH. Ova interkonekcija je ključna za smanjenje ovisnosti o ruskom plinu, koji trenutno dolazi preko Turkish Streama iz Srbije.

Sjeverna plinska interkonekcija (Northern Interconnection): Planirana ruta povezuje Slobodnicu u Hrvatskoj s Bosanskim Brodom i Zenicom u BiH. Ovaj projekt ima za cilj integraciju plinskih transportnih sustava dviju zemalja, omogućujući bolju regionalnu povezanost i pristup alternativnim izvorima plina. Detalji o kapacitetu i vremenskom okviru još su u razvoju, ali se očekuje da će doprinijeti sigurnosti opskrbe u sjevernim dijelovima BiH. Ova interkonekcija je dio šireg plana za jačanje infrastrukture u regiji.

Zapadna plinska interkonekcija (Western Gas Interconnection): Ruta započinje u Ličkoj Jesenici u Hrvatskoj, prolazi kroz Rakovicu i Tržač, te stiže do Bosanske Krupe u Unsko-sanskom kantonu BiH. Ovaj projekt podržava diversifikaciju opskrbe plinom omogućujući pristup LNG terminalu na Krku. Federacija BiH je u travnju 2025. potpisala sporazume za suradnju na ovom projektu, što ukazuje na napredak u provedbi. Kapacitet i točni troškovi još nisu finalizirani, ali se očekuje da će poboljšati energetsku sigurnost u zapadnim dijelovima BiH.

Pored ovih planiranih interkonekcija s Hrvatskom, postoji i istočna ruta koja dolazi iz Srbije, a kojom se trenutno dobavlja isključivo ruski plin. Ova postojeća interkonekcija osigurava 100% plinske opskrbe BiH od 2021. godine, preko TurkStream cjevovoda i Srbije, gdje Gazprom dominira kao dobavljač. Iako se planira nova istočna interkonekcija (Eastern Interconnection) između Srbije i BiH, koja bi trebala dovesti plin do gradova u Republici Srpskoj, ona je kontroverzna jer bi mogla produbiti ovisnost o ruskim izvorima. Konstrukcija je planirana do 2026., ali pregovori uključuju mogućnosti za plin iz Azerbajdžana, iako trenutno dominira ruski plin. Ova ruta predstavlja sigurnosni rizik u kontekstu geopolitičkih napetosti, zbog čega se naglasak stavlja na alternative poput onih s Hrvatskom.

Ovi pregovori u Ateni potvrđuju hrvatsku ulogu u transatlantskom partnerstvu, s naglaskom na konkretne projekte koji jačaju energetsku neovisnost regije. Kroz suradnju s SAD-om, Hrvatska ne samo da osigurava vlastitu opskrbu, već i podržava susjede poput BiH u tranziciji prema održivim i diversificiranim energetskim rješenjima. Sljedeći koraci uključuju ubrzanu provedbu interkonekcija i daljnje razgovore na predstojećim summitima.

Hrvatska kao energetsko čvorište za susjedne zemlje

Hrvatska se sve više profilira kao ključno energetsko čvorište u jugoistočnoj Europi, nudeći susjednim zemljama poput Bosne i Hercegovine, Slovenije i drugih alternativne rute opskrbe energentima, posebno kroz LNG terminal na Krku i planirane plinske interkonekcije. Ova uloga ne samo da jača regionalnu stabilnost i smanjuje ovisnost o nestabilnim izvorima poput ruskog plina, već i pozicionira Hrvatsku kao strateškog partnera u europskim i transatlantskim inicijativama. S naftnim kapacitetima JANAF-a i nadogradnjom plinske infrastrukture PLINACRO-a, Hrvatska može postati energetski most prema tranziciji i odmaku od ruskih fosilnih goriva, potičući gospodarski rast i energetsku sigurnost za cijelu regiju.