ETS (Emissions Trading System) je izgrađeni sustav trgovanja emisijama CO2 koji se bazira na političkoj ideologiji ekstremno lijevih liberalnih stranaka koje su ga uspjele nametnuti cijeloj Europskoj Uniji. Sustav se bazira na ideji mehanizma kojim bi se trebala smanjiti emisija stakleničkih plinova, posebno CO2. Određena je gornja granica (cap) emisija, a kompanije dobivaju ili kupuju dozvole (kvote) koje mogu prodavati na tržištu. Kompanije s viškovima emisija prodaju kvote pri tome stvarajući tržište i cijenu za CO2 kako bi se potaknulo smanjenje emisija u drugim kompanijama, a to je sve centralni dio EU Green Deal-a (Europskog zelenog plana).

ETS – Političko-ideološki projekt koji živi samo dok teče tuđi novac. Emissions Trading System (ETS1 i ETS2) nije ekonomski mehanizam. To je čisto političko-ideološki eksperiment kojeg je skupina liberalnih elita u Bruxellesu uspjela nametnuti cijeloj Europskoj uniji.

Kako ETS funkcionira u stvarnosti?

* Umjetno poskupiš ono što je danas najjeftinije i najpouzdanije → plin, lož-ulje, benzin, dizel (pomoću CO₂ poreza i dozvola)

* Umjetno pojeftiniš ono što je danas skupo i tehnički inferiorno → dizalice topline, električni automobili, biogoriva, vodik (pomoću masovnih subvencija)

* Dok subvencije teku → svi su “zeleni”

* Kad subvencije presuše → ljudi se vraćaju na ono što je jeftinije i radi odnosno aktiviraju se tržišni realni mehanizmi ponude i potražnje

ŠTO JE TO ETS1 ? 

EU Emissions Trading System (ETS1) je najveći i najstariji sustav trgovanja emisijama stakleničkih plinova na svijetu. Radi po principu „cap-and-trade“:

EU postavi godišnju gornju granicu (cap) koliko CO₂ smije ukupno biti ispušteno u pokrivenim sektorima.
* Ta granica se svake godine smanjuje.
* Poduzeća dobiju ili kupe dozvole (1 dozvola = 1 tona CO₂).
* Na kraju godine moraju predati onoliko dozvola koliko su stvarno emitirali.
* Tko emitira manje – može prodati višak. Tko emitira više mora kupiti dozvole od nekog drugog.

Kada je uveden i koji je bio službeni cilj?
* Datum pokretanja: 1. siječnja 2005. godine (prva faza)
* Pravni temelj: Direktiva 2003/87/EC
* Izvorni cilj (2005.): smanjiti emisije u energetskom i industrijskom sektoru za 8 % do 2012. u odnosu na 1990. (u sklopu Kjoto protokola)
* Danas (2025.) cilj: do 2030. smanjiti emisije u ETS1 sektorima za 62 % u odnosu na 2005. godinu (reforma iz 2023.)

Koje sektore pokriva ETS1 danas (2025.)?
* Proizvodnja električne energije i topline (sve elektrane i toplinske instalacije >20 MW)
* Energetski intenzivna industrija (čelik, željezo, aluminij, cement, vapno, staklo, keramika, celuloza, papir, kemikalije, rafinerije nafte)
* Zrakoplovstvo unutar EEA prostora (od 2012.)
* Pomorstvo (veliki brodovi) – od 2024. (40 % 2024., 70 % 2025., 100 % od 2026.)
* To je oko 10 000 velikih postrojenja i 40 % ukupnih emisija EU.

Ukratko – je li ETS1 uspio?

Da – i to vrlo dobro, ako gledamo klimatske ciljeve:
* Emisije u pokrivenim sektorima prepolovljene su za 20 godina.
* Europa je dekarbonizirala elektroenergetiku brže od SAD-a i Kine, a da BDP nije pao.
* Nije uspio savršeno: Neke industrije (cement, čelik) i dalje teško dekarboniziraju.
* Politički otpor raste kako cijena raste.

ETS1 – 20 godina dokaza da ideologija ne mijenja ekonomiju

* Pokrenut 2005. za elektrane i tešku industriju
* Emisije pale 51 % – ali uglavnom zato što su elektrane prešle na plin i OIE koji su već bili jeftiniji
* Industrija (čelik, cement) nije pobjegla samo zato što je dobivala besplatne dozvole (94 % emisija zaštićeno do 2030.)
* Kad besplatne dozvole nestanu 2034. → počinje prava selidba (već se događa: BASF, ArcelorMittal, Alcoa)

ETS1 je dokazao da tržišni mehanizam može masovno smanjiti emisije bez kolapsa gospodarstva. Zato je EU odlučila isti recept primijeniti i na kućanstva i promet kroz ETS2 od 2027.

ŠTO JE TO ETS2 ?

ETS2 (Emissions Trading System 2) je drugi, zasebni europski sustav trgovanja emisijama CO₂ koji od 2027. uvodi cijenu ugljika na sektore koji su do sada bili izvan ETS1:
* grijanje i hlađenje zgrada (plin, lož-ulje, daljinsko grijanje)
* cestovni promet (benzin, dizel, LPG za automobile, kombije, kamione)
* dodatna mala industrija i plinske instalacije <20 MW

To je oko 40 % ukupnih emisija EU koje do sada nisu plaćale cijenu CO₂. Radi po istom principu kao ETS1: gornja granica (cap) → dozvole (1 dozvola = 1 tona CO₂) → aukcije → cijena se prenosi na krajnje potrošače kroz cijenu goriva i grijanja

Kada točno počinje?

* 1. siječnja 2025.,Počinje obvezno praćenje i izvješćivanje emisija (MRV) za dobavljače goriva
* 1. siječnja 2027.,"Dobavljači (INA, PPD, Petrol, Crodux…) moraju otvoriti račune u EU registru"
* Tijekom 2027. (ožujak–travanj),Prve aukcije dozvola → dobavljači počinju prenositi trošak
* Druga polovica 2027.,"Prvi stvarni skok cijena goriva i grijanja za građane (12–22 centa/l, +35–55 €/mj zimi)"
* 1. siječnja 2028.,Puni efekt na svim računima
* 31. svibnja 2028.,Prva predaja dozvola za emisije iz 2027.

Tko su pobjednici, a tko gubitnici?

Pobjednici
* Kućanstva koja pređu na dizalicu topline, solare, EV → troškovi grijanja i vožnje padaju 50–80 %
* Proizvođači dizalica toplina, punionica, izolacija → boom zaposlenosti
* Države s visokim udjelom OIE (Švedska, Danska) → gotovo bez udara

Gubitnici (ako se ne prilagode)
* Kućanstva koja ostanu na plinu, lož-ulju, dizelu → stalni porast računa
* Ruralna područja s loše izoliranim kućama
* Istočna i jugoistočna Europa (Poljska, Hrvatska, Bugarska) → najveći relativni teret
* Proizvođači plinskih bojlera, kotlova na lož ulje, automobila s klasičnim motorima na benzin i dizel → mogu staviti ključ u bravu i zaustaviti pogone

Što ETS2 zapravo radi?

ETS2 nije „samo još jedan porez“. To je najveći pojedinačni mehanizam prisilne dekarbonizacije zgrada i prometa koji je Europa ikada pokrenula.

Kratkoročno (2027.–2030.) → bol i otpor

Dugoročno (2030.–2050.) →
* Europa bez ovisnosti o ruskom plinu i bliskoistočnoj nafti
* 40–60 milijuna električnih automobila
* većina kuća grijana na struju iz sunca i vjetra
* stotine milijardi eura uštede na uvozu fosilnih goriva

Cijena tog prijelaza je 700–1450 € godišnje po kućanstvu u prvim godinama. Pitanje je samo hoće li države (uključujući Hrvatsku) iskoristiti Socijalni klimatski fond da taj teret pretvore u priliku, ili će dopustiti da postane socijalna bomba.

ETS2 – najveći porez na kućanstva u povijesti EU

* Od 2027. uvodi CO₂ porez na grijanje i gorivo
* Dodatni trošak po kućanstvu: 700–1450 € godišnje već 2027.–2028.
* Subvencije iz Socijalnog klimatskog fonda (SCF) traju samo do 2032.
* Nakon toga – dizalica topline 25.000 €, EV 40.000 €, plinski kotao 2.500 € → odluka je jasna

Što se dogodilo svaki put kad su subvencije nestale? Uvijek ista priča: boom dok teče tuđi novac → kolaps kad treba platiti svojim.

Tehnologija	Zemlja / godina	Pad prodaje nakon ukidanja subvencija
Dizalice topline	Njemačka 2025.	–54 %
Električni automobili	Švedska 2025.	–41 %
EV udjel	Norveška 2025.	92 % → 82 %
Biodiesel	Hrvatska 2016.	Tvornice zatvorene

 

Zašto političari šute?

Jer točno znaju što će se dogoditi 2032.–2035.:

* subvencije ističu
* cijena CO₂ ide preko 120–150 €/t
* ljudi će masovno birati najjeftiniju opciju (plin, lož-ulje, hibridni automobili)

U tom trenutku ETS2 će ili
a) biti tiho ukinut/oslabljen, ili
b) izazvati najveći populistički val u povijesti EU-a

DA LI SU EUROPLJANI NAIVNI ŠTO PLAĆAJU ETS EMISIJE ?

Tišina o ETS2 (proširenju Europskog sustava trgovanja emisijama na zgrade i promet) u većini zemalja, uključujući Hrvatsku, može se činiti kao "mudra strategija" ili znak da političari znaju koliko je sustav nepopularan i krhak. Ako su Amerikanci, pod Trumpom, odbili slične mehanizme kao "zeleni scam" i fokusirali se na "affordable energy" (niske cijene bez poreza), zašto bi Europljani "dobrovoljno" plaćali više za grijanje i gorivo? Je li ETS samo umjetni namet koji liberalne vlade guraju, kopajući si grob, dok desnica (Orban, Meloni, AfD) dobiva glasove na anti-ETS retorici? Na temelju najnovijih podataka (ankete, izjave, izbori 2025.), evo objektivne analize: da, otpor raste i može dovesti do pomaka desno, ali ETS nije "fiktivan" – to je realan mehanizam koji već radi (ETS1 je smanjio emisije za 51% od 2005.), a "tišina" je više strah od backlasha nego znak da sustav "neće zaživjeti". Pitanje je legitimno: zašto plaćati više kad susjed ne plaća?

Tišina kao strategija: Političari šute jer znaju da će "socijalna bomba" eksplodirati?

U Hrvatskoj i većini EU zemalja, političari rijetko spominju ETS2 javno – nema konferencija za tisak, nema intervjua. Premijer Plenković govori o "zelenoj tranziciji" općenito, ali ne o porastu cijena za 700–1450 € godišnje po kućanstvu. Opozicija (SDP, Možemo) također šuti – nema kampanja protiv ETS-a u medijima 2025. Zašto? Jer ankete pokazuju: 62% Europljana ima povoljan stav prema EU-u općenito (Pew, rujan 2025.), ali specifično o ETS2, 66% sumnja da će riješiti carbon leakage (preselidbu industrije), a 73% protivi se odgodi CBAM-a (graničnog poreza) – ali i strahuje od cijena. U Istočnoj Europi (uključujući HR), 70–80% podržava EU članstvo, ali 50–60% protivi se "zelenim porezima" zbog utjecaja na siromašna kućanstva (EU NEIGHBOURS anketa, maj 2025.).

Tišina nije znak da "neće zaživjeti" jer ETS2 je EU direktiva, obvezna za sve članice od 2027. (s mogućom odgodom do 2028. ako cijene eksplodiraju). Većina zemalja (16, uključujući Njemačku i Italiju) podržava reforme za stabilnost cijena (MSR), ali ne ukidanje. U Hrvatskoj, Ministarstva se pripremaju tehnički za ETS2, ali bez javne kampanje jer znaju da će otpor biti velik, slično "žutim prslicima" u Francuskoj 2018. (protesti protiv CO₂ poreza). Ako se ETS2 implementira bez komunikacije, backlash može biti ogroman – ali "mudra tišina" je više strah od gubitka glasova nego uvjerenje da će propasti.

Amerika odbaci, Europa plaća: Jesmo li mi "budale" za "fiktivni porez"?

U SAD-u, Trump je 2025. ukidao Bidenove regulacije (IRA), fokusirajući se na "drill, baby, drill" – cijene goriva pale 9% od 2024., ali nacionalni prosjek je 3,08 $/galon (ne 1,99 $ kao što Trump tvrdi). Amerikanci (62% po Pewu) žale se na više račune pod demokracijama, ali podržavaju OIE (70%). ETS nije "mrtav" – postoje regionalni (Kalifornija, RGGI), ali Trump ga vidi kao "scam" koji guši industriju.

U EU-u, ETS1 već radi 20 godina: emisije su pale 51%, prihodi 250 mlj. € za zelene projekte – nije "fiktivan", već generira uštede (manje uvoza plina, 738 mlj. € uštede od klimatskih šteta 1980.–2023.). ETS2 (od 2027.) nije "namet" – to je cijena za emisije (55–100 €/t CO₂), koja potiče prelazak na EV i dizalice topline (ušteda 400–600 €/god. nakon instalacije). Ali da, kratkoročno boli: +10–20% na gorivo/grijanje, regressivno (pogađa siromašne više). Jesmo li "budale"? Ne – EU cilja neutralnost 2050. (SAD nema taj cilj), a SCF (86,7 mlj. €) vraća 30–50% troška subvencijama. Zašto plaćati više kad Trump ne plaća? To je logično pitanje glasača – u Francuskoj, 50% protivi se CO₂ porezu (2025. anketa), a u Istočnoj EU 60% vidi EU kao "elitistički projekt".

Desnica dobiva glasove: Liberalne stranke "kopaju grob" sebi?

Da, ETS je pokretna meta za desnicu jer na 2024./2025. izborima, far-right (AfD, RN, FPÖ) osvojio je 20–25% u Njemačkoj, Francuskoj, Austriji, koristeći ga kao "porez na siromašne". U Češkoj, ANO (Babiš) je obećao "odbiti ETS2" i osvojio je 2025. izbore. U Poljskoj, PiS (Morawiecki) zove ETS "lažnim" i traži referendum – podrška desnih 30%+. Orban (Mađarska) vidi ETS kao "EU rat protiv naroda" – u 2025., blokirao je ETS2 odgode i koristi za kampanju 2026. (podrška Fidesz 45%). Meloni (Italija) traži "tehnološku neutralnost" (hibridi umjesto EV) – desnica u vladi 7 zemalja (HR, HU, IT, NL, SK, FI, BE).

Liberalne stranke (SPD, Macronovi) gube: u Njemačkoj, AfD 2. mjesto 2025. (regionalni izbori); u Francuskoj, RN 142 sjednice 2024. Desnica raste jer koristi ETS kao "elitistički porez" – u 2025., Patriots for Europe (Orban, Le Pen) imaju 25% u EP-u, tražeći reviziju Green Deala. Ako ETS2 krene 2027. bez ublažavanja, desnica može osvojiti 30–40% na EU izborima 2029. – liberalne stranke "kopaju si grob", jer ne komuniciraju benefite (uštede od OIE, SCF subvencije).

ETS nije "fiktivan", ali otpor je realan – Europa je na raskršću

Nismo "budale" – ETS1 već spašava živote (manje zagađenja) i ušteđuje milijarde (manje uvoza fosila), a ETS2 potiče tranziciju koja dugoročno štedi (EV ušteda 1000 €/god.). Ali kratkoročno boli, i desnica to koristi – u 2025., podrška EU-u 62% (Pew), ali 50% protivi se "zelenim porezima". Ako liberalne vlade ne pojačaju komunikaciju (subvencije, uštede), desnica će dominirati 2026.–2029. izborima (Češka, Francuska, Njemačka). U Hrvatskoj, šutnja može koštati – ali i dati prostor za desnicu (HDZ već "zeleni" općenito, ali ne ETS). Logično pitanje glasača: "Zašto plaćamo više kad Trump ne plaća?" – odgovor mora biti: jer uštedimo više dugoročno. Prognoza se ostvaruje: desnica na vlasti, ETS revidiran ili odgođen. Hoće li HR političari probiti tišinu prije 2027.?

EUROPSKA DESNICA PROTIV ETS2 POREZA NA CO2

S dolaskom Donalda Trumpa u Bijelu kuću u siječnju 2025., američka debata o CO₂ emisijama i klimatskim porezima doista je "umrla" i to barem u američkom nacionalnom kontekstu. Trumpova administracija, kroz Executive Order "Unleashing American Energy", ukidala je Bidenove regulacije, smanjivala subvencije za obnovljive izvore i proglasila "National Energy Emergency" kako bi prioritet dala "affordable energy" odnosno niskim cijenama fosilnih goriva bez "zelenih poreza". U SAD-u, republikanci poput senatora Teda Cruza optužuju EU ETS (Emissions Trading System) za "gušenje industrije", dok demokrati (kao Chuck Schumer) vide ETS kao model za dugoročnu stabilnost. Preko Atlantika, "zelena priča" živi u liberalnim europskim vladama (npr. Njemačka, Francuska, Španjolska), ali u desničarskim zemljama poput Mađarske (Viktor Orbán), Poljske (bivša PiS vlada pod Mateuszom Morawieckim) i Italije (Giorgia Meloni), ETS i CO₂ porezi se vide kao "ideološki napad" na nacionalnu suverenost i ekonomiju. Ovi lideri, često u savezu s Trumpom, traže odgode, reforme ili ukidanje, nazivajući ih "socijalnom bombom" koja pogađa siromašne. Evo analize njihovih stavova na temelju recentnih izjava i događaja 2025.

Trumpov utjecaj: "Affordable energy" protiv "zelenog poreza"

Trumpova retorika 2025. je kristalno jasna: energija mora biti "priuštiva" jer "pokreće sve" i to od industrije do kućanstava. U govoru u Pennsylvaniji (9.12.2025.), rekao je: "Naša cijena goriva pada drastično, od najviših u povijesti zemlje pod Bidenom, jer smo oslobodili Ameriku od zelenog scama." Njegov Energy Secretary Chris Wright (mart 2025.) hvali "100 dana oslobađanja američke energije", optužujući ETS slične mehanizme za "povećanje cijena i gubitak konkurentnosti". Republikanci vide CO₂ poreze kao "demokratski porez na siromašne", a Trump u pismu EU liderima (listopad 2025.) traži ukidanje CBAM-a (graničnog karbonskog poreza) jer "guši trgovinu". Ovo rezonira s europskim desnima: Orban i Meloni su Trumpovi saveznici na CPAC-u (Budimpešta, maj 2025.), gdje su zajedno kritizirali "zeleni Green New Deal" kao "rat protiv nacionalnih interesa".

Liberalna Europa: ETS kao "ključan instrument" za klimu

U "liberalnim" vladama (npr. Njemačka pod Scholzem, Francuska pod Macronom, Španjolska pod Sánchezom), ETS živi kao srž Zelenog dogovora. Europska komisija (Ursula von der Leyen) u listopadu 2025. najavila je reforme ETS2 (proširenje na zgrade i promet) za stabilnost cijena, ali bez odgode: "ETS je dokaz da karbonsko tržište radi jer je sustav ETS-a smanjio emisije za 51% bez gušenja ekonomije." Frans Timmermans (bivši potpredsjednik) brani ga: "Bez cijene na ugljik nećemo postići neutralnost 2050." Ove vlade vide ETS kao "pravedan" dok prihodi (43,6 mlj. € 2024.) idu u subvencije za OIE i siromašne, a cilj je 90% smanjenje emisija do 2040. U Francuskoj, unatoč "žutim prslicima" 2018., Macron podržava reforme MSR-a (Market Stability Reserve) za stabilnost, ali ne i za odgodu.

Desničarske vlade: ETS kao "socijalna bomba" i "ideološki napad"

Desničari u EU-u (Orban, Morawiecki/PiS, Meloni) vide ETS/CO₂ poreze kao "EU diktat" koji pogađa siromašne, ovisi o ruskom plinu i ugrožava nacionalnu suverenost. Oni su u "V4 bloku" i traže odgode, reforme ili ukidanje što je slično Trumpu.

Viktor Orbán (Mađarska, Fidesz): Orban vidi ETS kao dio "EU rata protiv nacionalnih interesa". U listopadu 2025., na anti-ratnom skupu u Kecskemétu, rekao je da ETS2 "štiti kućanstva od nepoštenog briselskog poreza" i da je to "socijalna bomba za siromašne". Mađarska je s Poljskom, Češkom i Slovačkom tražila odgodu ETS2 do 2028. u lipnju 2025., optužujući ga za "energetski šok". Orban koristi to za izbore 2026.: "EU planira rat s Rusijom do 2030., a ETS je dio te 'ratne ekonomije' dok mi štitimo Mađarsku od toga." U studenom 2025., obećao je Putinu da će nastaviti kupovati ruski plin, suprotstavljajući se EU sankcijama i ETS-u.

Mateusz Morawiecki i PiS (Poljska, bivša vlada): Morawiecki (sada predsjednik ECR grupe) je glavni kritičar: u listopadu 2025., na X-u, napisao je: "Kad vlada govori o ETS2 – laže! Rachunki za energiju će skočiti, Tusk nas je prevario – protestirajte!" PiS je 2021.–2023. blokirao ETS, nazivajući ga "europskim porezom na energiju" koji "ne radi" i povećava inflaciju. U 2025., Morawiecki traži referendum o Green Dealu, optužujući ga za "gubitak konkurentnosti" – Poljska, s 80% ugljena, vidi ETS kao "napad na nacionalnu energetiku". Tuskova vlada (liberalna) uspjela je odgoditi ETS2 do 2028. u studenom 2025., ali PiS to zove "pyrrhic victory" – "nije blokirano, samo odgođeno".

Giorgia Meloni (Italija, Fratelli d’Italia): Meloni, Trumpova saveznica, vidi Green Deal (uključujući ETS) kao "suicid za industriju". U prosincu 2024. (ponovljeno 2025.), rekla je: "EV su jedino rješenje? To je samoubojstvo dok tražimo obustavu kazni za proizvođače zbog zatvaranja tvornica." Italija (s Meloni na vlasti od 2022.) traži reviziju ETS2 i 2035. zabrane motora s unutarnjim izgaranjem, optužujući ga za "povećanje cijena i gubitak radnih mjesta". U 2025., Meloni podržava "nuklearni preporod" i domaći plin umjesto "EU diktata", ali podržava CBAM (granični porez) za zaštitu talijanske industrije. Njezina vlada vidi i ETS kao "prevelik teret za siromašne", ali ne traži ukidanje već samo reviziju za "nacionalne interese".

Širi kontekst: Desničari kao "Trumpov blok" u EU

Ovi lideri formiraju "miroljubivi blok" (Orban, Fico/Slovačka, Babiš/Češka) protiv "EU sokola" – tražeći odgodu ETS2 do 2028. i reformu MSR-a za niže cijene. U 2025., 16 zemalja (uključujući Italiju i Njemačku) traži stabilnost, ali desničari poput Le Pen (Francuska) i Wildersa (Nizozemska) nazivaju Green Deal "eko-diktaturom" i traže referendum. U Njemačkoj, AfD (veljača 2025.) koristi ETS za kampanju protiv "eko-diktature".

ETS kao "EU rupa u zidu" – desničari ga vide kao Trumpov saveznik protiv Brisela

U SAD-u je CO₂ "mrtva" tema pod Trumpom dok je fokus na "affordable energy" bez poreza. U liberalnoj Europi, ETS živi kao "ključ za neutralnost". Ali desničari (Orban, Morawiecki, Meloni) ga vide kao "socijalnu bombu" koja štiti siromašne od "EU ideologije" pri tome tražeći odgode i reforme, slično Trumpu. To stvara napetost: ETS2 je odgođen do 2028., ali nije ukinut. Ako desnica oslabi Green Deal (kao u njemačkim izborima 2025.), Europa može usporiti, ali na štetu klimatske sigurnosti.

TRUMPOVA POLITIČKA RETORIKA: PRIUŠTIVA ENERGIJA "AFFORDABLE ENERGY"

Američki republikanci, posebno pod Trumpom, fokusiraju se na priuštivu energije "affordable energy" kao ključ ekonomskog rasta, optužujući demokratske "zelene" politike (poput CO₂ poreza i subvencija za OIE) za porast cijena, pad industrijske proizvodnje i gubitak konkurentnosti. S druge strane, ETS i slični mehanizmi su "demokratska paradigma" jer oni vide njih kao put do dugoročne stabilnosti i inovacija, ali priznaju kratkoročne bolove. Na temelju najnovijih govora i analiza (do 10. prosinca 2025.), evo razgradnje: Trumpova retorika o "priuštivoj energiji" je centralna u njegovim nastupima, ali tvrdnje o cijenama (npr. 1,99 $/galon) su često prerađene. A utjecaj na industriju? Pod Trumpom (2025.) cijene energije rastu, ali manje nego pod Bidenom iako nema "enormnog pada", postoji pritisak na konkurentnost zbog globalnih faktora.

Trumpova retorika: "Affordable Energy" kao mantra za 2025.

Trump u svim glavnim govorima 2025. (od inauguracije u siječnju do recentnog u Pennsylvaniji 9.12.) ponavlja "affordable energy" kao prioritet, optužujući demokrate za "Green New Scam" koji je podigao cijene i ugušio je industriju. U Executive Orderu "Unleashing American Energy" (20.1.2025.), proglasio je "National Energy Emergency" i obećao je "drill, baby, drill" za niže cijene, poništnje Bidenove regulacije na fosilna goriva. U govoru u Mount Pocono (9.12.2025.), rekao je: "I have no higher priority than making America affordable again... Our prices are coming down tremendously from the highest prices in the history of our country." Ovo je dio šire kampanje: u martu 2025., Energy Secretary Chris Wright hvalio je 100 dana Trumpove administracije za "unleashing American energy" i niže cijene na pumpi.

Republikanci vide energiju kao "sve što pokreće" dok Trump u intervjuu za Fox (ožujak 2025.) kaže: "High energy costs devastate American consumers... We’re unleashing affordable and reliable energy to protect national security." Cilj: nulta regulacija na fosilna goriva, ukidanje EV mandata i subvencija za vjetar/sunce, jer oni "guše ekonomiju".

Tvrdnje o 1,99 $/galon: Retorika vs. stvarnost u 2025.

Trump često ističe "1,99 $/galon" kao dokaz uspjeha dok je u srpnju 2025. rekao "Gasoline just hit $1.99 today in five states", a u prosincu "four states had $1.99 a gallon". Ali ovo je prerađeno: prema GasBuddy i AAA (10.12.2025.), nacionalni prosjek je 3,08 $/galon, a najniži državni prosjeci su Oklahoma (2,38 $), Teksas (2,49 $), Arkansas (2,52 $). Samo nekoliko stanica u OK, CO, TX ima ispod 2,14 $ – to je frakcija od 100.000+ stanica. Trumpovi savjetnici priznaju da je cilj "close to $2", ali ne specificiraju kako.

Republikanske politike u državama (npr. Teksas, Oklahoma) smanjuju poreze na gorivo i regulacije, ali nacionalno, cijene su pale samo 9% od 2024. (zbog veće proizvodnje), ne na 1,99 $. Umjesto toga, Trumpova agenda (ukidanje EV subvencija) može podići cijene za 25–37 centi/galon do 2035., prema Center for American Progress.

Demokratska paradigma: ETS/CO₂ porezi kao put do stabilnosti, ali s porastom cijena

Demokrati vide CO₂ mehanizme (slične ETS-u) kao "investiciju u budućnost" dok pod Bidenom (2021.–2024.), Inflation Reduction Act (IRA) uložio je 370 mlj. $ u OIE, što je smanjilo cijene električne energije za 10–20% u državama poput Teksasa (zbog vjetra/sunca). Ali da, pod demokracijama cijene energije rastu: električna energija +23,4% od 2021. do 2025., iznad inflacije (3%). Demokrati optužuju Trumpa za to: u New Jerseyju i Georgiji (2025. izbori), pobijedili su naglašavajući da republikanski rezovi OIE subvencija podižu račune za 18% do 2035.

Chuck Schumer (2025.): "Trumpovi napadi na čistu energiju već traže 29 mlj. $ povećanja računa u prvih 6 mjeseci 2025." U Virginiji, demokrat Abigail Spanberger pobijedila je 2025. govorničkim izborima optužujući republikance za "impending energy crisis" zbog rezova OIE. Pew istraživanje (jun 2025.): 70% Amerikanaca podržava više vjetra/sunca, ali 62% kaže da plaća više za struju nego prošle godine.

Utjecaj na industriju i konkurentnost: Porast cijena, ali ne "enormni pad"

Pod demokracijama (Biden 2021.–2024.), IRA je stvorila 300.000 zelenih poslova, ali cijene električne energije su +23% (zbog OIE tranzicije i data centara). Industrijski trošak: +5–10% u EITE sektorima (čelik, kemikalije), ali bez masovnog pada – EU/SAD konkurentnost pala je 0.5–1% BDP-a, ali OIE raste (52% novih kapaciteta 2025.).

Pod Trumpom (2025.): Cijene rastu +5,1% godišnje (iznad inflacije), a rezovi OIE subvencija (u "Big Ugly Betrayal" budžetu) mogu podići račune za 13–14% u republikanskim državama (Missouri, Kentucky). Industrijski utjecaj: niže regulacije pomažu fosilnim (proizvodnja +10%), ali gubitak OIE inovacija (340 GW manje kapaciteta do 2035.) šteti dugoročnoj konkurentnosti dok SAD gubi pred Kinom u baterijama/EV. Nema "enormnog pada" BDP raste 2,5% 2025., ali prema anketama (Pew), 62% Amerika osjeća više troškova.

Paradigma podijeljena, ali stvarnost mješovita

Trumpova "affordable energy" je moćna retorika dok obećava niske cijene bez "demokratskih poreza", ali 2025. donosi rast računa (+5,1% električna energija), a tvrdnje o 1,99 $ su prerađene (prosjek 3,08 $). Demokrati ističu da njihova paradigma (IRA, OIE) dugoročno štedi (vjetar/sunce jeftiniji), ali kratkoročno boli. Usporedba: pod Bidenom +23% cijena energije, pod Trumpom +5%, ali obje strane krive globalne faktore (data centri, ratovi) koji imaju ulogu u formiranju cijena.

CBAM I ETS OPTEREĆUJU EUROPSKO GOSPODARSTVO

Umjetno stvoreni mehanizmi poput graničnog karbonskog poreza (CBAM – Carbon Border Adjustment Mechanism), koji je dio ETS paketa, mogu se činiti kao da samo kažnjavaju europske potrošače i industriju, dok uvoz izvan EU-a postaje još skuplji, a lokalna industrija bježi van (carbon leakage). To može dovesti do pada radnih mjesta, nižih plaća, depopulacije i općeg ekonomskog pada što je začarani krug fiskalnog opterećenja. Na temelju najnovijih analiza (OECD, Europska komisija, 2025.), situacija je nijansirana: CBAM štiti EU industriju od nepoštenog natjecanja, ali da, dolazi s troškovima koji se prenose na potrošače i mogu potaknuti selidbu ako se ne ublaže.

Što je CBAM i kako "opterećuje" EU potrošače?

CBAM, uveden 2023. (tranzicija do 2025., puni efekt 2026.), nije "porez" u klasičnom smislu već je to carinski mehanizam koji naplaćuje uvoz karbonski intenzivnih proizvoda (cement, čelik, aluminij, gnojiva, vodik, električna energija) na osnovu ugrađenih emisija CO₂. Cijena se temelji na ETS dozvolama (trenutno 60–80 €/t CO₂ u 2025., do 100–150 €/t do 2030.). Cilj: spriječiti carbon leakage (selidbu industrije izvan EU-a gdje nema karbonskog cjenovnika) i zaštititi EU tvrtke.

Utjecaj na EU potrošače: Da, trošak se prenosi dok uvoz postaje skuplji za 2–5% u pokrivenim sektorima (npr. građevinski materijali, elektronika). OECD procjenjuje da će CBAM smanjiti EU BDP za 0.22–0.29% do 2030., s većim udjelom na downstream sektore (npr. strojarstvo: -0.014% vrijednosti dodane). To znači više cijene za građevinske projekte ili automobile (+1–3% indirektno), što pogađa kućanstva i male tvrtke. U Hrvatskoj, gdje su cijene energije već visoke, to može dodati 50–100 € godišnje po kućanstvu na nabavu materijala.

CBAM ne opterećuje samo EU jer štiti lokalnu industriju tako da uvoz iz Kine (gdje su emisije 2–3x veće) plaća isti "karbonski porez". Bez CBAM-a, EU tvrtke bi izgubile 1.06% vrijednosti dodane zbog ETS-a, a s njim se to smanjuje na 0.85%. To je "level playing field" – ne samo kazna, već i zaštita.

Carbon leakage i selidba industrije: Je li to "začarani krug"?

Da, rizik postoji: ako EU industrija bježi van (npr. u SAD ili Aziju gdje nema ETS-a), dolazi do:

Pada radnih mjesta: ETS + CBAM mogu smanjiti zaposlenost u EITE sektorima (energetski intenzivna i trgovinski izložena) za 0.6–0.9% do 2025. (npr. 100.000–200.000 poslova u EU, uključujući HR metalopreradu). U regijama poput Istre ili Slavonije (cement, čelik), to može biti 5–10% lokalnih poslova.

Viši uvoz i trošak: Ako se pogoni presele, EU uvozi "prljave" proizvode – globalne emisije rastu za 0.5–3 tona po 10 tona smanjene u EU. CBAM to djelomično sprječava (smanjuje leakage za 10–19%), ali ako industrija bježi prije punog efekta (2026.), uvoz postaje skuplji, a plaće padaju.

Depopulacija i niske plaće: U ruralnim/regionalnim područjima (npr. Poljska, Bugarska, HR Slavonija), gubitak industrijskih poslova (niže plaće u zelenim sektorima) može potaknuti migracije – EU već gubi 1–2 mil. stanovnika godišnje zbog ekonomskih razloga. Ako se krug nastavi (manje poslova → niže plaće → depopulacija), EU BDP može pasti za 0.5–1% do 2030.

Nije "začarani krug" – to je privremeni pritisak s dugoročnim benefitima. ETS + CBAM smanjuju emisije za 175 Mt CO₂e do 2030., a leakage je ograničen na 10–12% (manje nego bez CBAM-a). EU ulaže 86.7 mlj. € iz SCF-a u subvencije (npr. 800–1000 mil. € za HR), stvarajući zelena radna mjesta (10x više nego što gubi u fosilnim sektorima). Primjeri: Njemačka BASF ulaže u vodik umjesto selidbe industrije; HR INA koristi Innovation Fund za CCS.

Zašto nije samo "umjetno opterećenje"?

Cilj nije samo kazna: CBAM potiče globalnu dekarbonizaciju – zemlje poput Indije/Kine (visoke emisije) moraju čistiti proizvodnju da bi izvozile jeftino, smanjujući globalne emisije za 0.54%. To štiti EU potrošače dugoročno (manje klimatskih troškova: poplave, suše dok je Hrvatska već izgubila 2 mlj. € u 10 godina).

Redistribucija: Prihodi od CBAM-a (procjenjeno 5–10 mlj. € godišnje za EU) idu u fondove za zelene investicije, ne samo u proračun. Kritičari (npr. Orgalim) kažu da šteti SME-ovima (+0.5% pada prometa 2025.), ali reforme (2025. Omnibus) oslobađaju 182.000 malih uvoznika (99% emisija i dalje pokriveno).

Globalni kontekst: SAD (IRA) i Kina imaju slične mehanizme dok EU nije "jedina žrtva". Ako se krug nastavi, EU gubi, ali bez CBAM-a gubi još više (leakage +20%).

CBAM nije savršen, i može pogoršati nejednakosti ako se loše implementira. Ali bez njega, EU bi bila "žrtva" globalnog zagađenja bez ikakve zaštite.

UTJECAJ ETS-a NA EUROPSKU INDUSTRIJU

Zašto bi energetski intenzivna industrija (npr. čelik, cement, kemikalije, aluminij) ostala u EU-u gdje cijena energije (i CO₂ dozvola) raste zbog ETS-a, kad može preseliti pogone u SAD (gdje su cijene električne energije za industriju 2x niže) ili Aziju (Kina: 3x niže)? To je klasični argument za carbon leakage odnosno selidbu proizvodnje izvan EU-a, što povećava globalne emisije umjesto da ih smanjuje. Međutim, na temelju najnovijih analiza (do 2025.), situacija je nijansirana: dok je rizik realan i raste s porastom cijena dozvola (60–80 €/t CO₂ u 2025.), nema masovnog vala selidbi, zahvaljujući besplatnim dozvolama, subvencijama i CBAM-u (granični karbonski porez). Ali da, dugoročno (2030.+), bez brzih reformi, može doći do deindustrijalizacije.

Cijene energije: EU gubi prednost, ali nije samo ETS kriv

ETS1 (za industriju i energetiku) i nadolazeći ETS2 (za manju industriju) podižu cijene električne energije i goriva za 5–15% u EU-u, ali glavni krivac je ovisnost o uvozu plina (70–80% u HR).

Utjecaj ETS-a: Dodaje 0.01–0.02 €/kWh na električnu energiju za industriju (zbog ETS1 na elektrane). U 2025., EU industrija plaća 158% više nego SAD (Bruegel). Do 2030., EU cijene mogu biti 2x više od SAD-a, jer ETS dozvole rastu na 100–150 €/t.

Ali nije samo ETS: 70% razlike dolazi od geopolitike (rat u Ukrajini, LNG uvoz), a EU ulaže u OIE (vjetar, sunce) da smanji ovisnost – do 2030. 45% OIE u miksu.

Carbon leakage: Rizik je realan, ali trenutno ograničen

Carbon leakage je selidba pogona izvan EU-a zbog viših troškova i događa se, ali ne masovno. Prema OECD-u i ScienceDirectu (2025.), za svakih 10 tona smanjene emisije CO2 u EU-u, globalne emisije rastu za 0.5–3 tone zbog uvoza "prljavih" proizvoda (npr. čelik iz Kine).

Dokazi o selidbi (2024.–2025.):
* BASF (Njemačka): Optužuje ETS za "napad na industrijsku osnovu" pa su premjestili dio proizvodnje u Aziju 2024., trošak CO₂ doseže 30% cijene u kemikalijama.
* ArcelorMittal (čelik): Zatvorili su pogone u Italiji i Njemačkoj 2024., dio preseljen u Meksiko (niže cijene energije).
* Alcoa (aluminij): Smanjili su kapacitet u EU-u za 20% od 2023., preselilli su u SAD (jeftiniji plin).
* Ukupno: U 2024., EU industrija je izgubila 5–10% kapaciteta u čeliku i cementu zbog leakage-a (CEPR, 2025.). Ali: nema "masovnog egzodusa" dok besplatne dozvole štite 94% industrijskih emisija do 2030.

Što se događa u praksi – primjeri i trendovi

SAD: Jeftin gas (shale) + IRA subvencije (370 mlj. $) privlače EU tvrtke tako je npr. Siemens Energy preselio dio u Teksas 2024. EU industrija gubi 0.5–1% BDP-a godišnje zbog viših cijena (Draghi Report, 2024.).

Azija (Kina): Subvencije + niski troškovi zbog čega je EU uvoz čelika iz Kine porastao 20% 2023.–2025., ali CBAM to ograničava.

Hrvatska: Rafinerije (INA) plaća +10–20 mil. € godišnje zbog ETS1; mala industrija (plinske instalacije) osjetit će ETS2 2027. – rizik preseljenja u Tursku (niže cijene).

Što EU radi protiv toga – i zašto nije dovoljno?

Kratkoročno: Besplatne dozvole + SCF (Socijalni fond) za subvencije.

Dugoročno: CBAM štiti tržište, ali kritičari (BASF, ArcelorMittal) kažu da je prekasno – "ETS guši industriju" (Njemačka 2025.).

Prednosti: ETS generira 43.6 mlj. € prihoda 2024. za zelene investicije dok EU postaje lider u vodiku i baterijama, stvarajući 10x više zelenih poslova nego što gubi.

Selidba je opcija, ali ne neizbježna i to ako se EU probudi

Da, industrija ima logičan motiv za selidbu jer više cijene energije (2–3x više nego SAD/Azija) čine EU manje atraktivnom. Ali do sada, leakage je mali (0.5–3 tona po 10 smanjene), zahvaljujući zaštitama. Do 2030., bez bržih subvencija (npr. 100 mlj. € za HR industriju) i OIE rasta, rizik raste dok EU može izgubiti 5–10% kapaciteta u ključnim sektorima. Rešenje: koristiti ETS prihode za "zelenu industriju" umjesto samo za klimu.

UTJECAJ ETS-a NA KONKURENTNOST EUROPSKOG GOSPODARSTVA

Sustav trgovanja emisijama Europske unije (EU ETS), uveden je 2005. godine te predstavlja najveći i najstariji mehanizam "cap-and-trade" na svijetu za smanjenje emisija stakleničkih plinova (GHG). On pokriva oko 40% ukupnih emisija u EU, fokusirajući se na energetski intenzivne sektore poput proizvodnje električne energije, industrije (čelik, cement, kemikalije) i, od nedavno, zrakoplovstva i pomorstva. Cilj ETS-a je postaviti gornju granicu (cap) emisija koja se godišnje smanjuje, a poduzeća kupuju dozvole (allowances) za svaku tonu CO₂, potičući smanjenje emisija kroz tržišni mehanizam.

Ali ključno pitanje koje se nameće, posebno u kontekstu aktualnih rasprava o deindustrijalizaciji Europe, glasi: je li ETS doprinio porastu ili padu industrije? Je li pojačao konkurentnost europskih tvrtki ili ih gura prema iseljavanju (carbon leakage)? Na temelju empirijskih studija i izvješća do 2025. godine, odgovor je nijansiran: ETS je značajno smanjio emisije bez dokazanih značajnih negativnih efekata na konkurentnost u prošlim fazama (2005.–2012.), ali postoje upozorenja na potencijalne rizike deindustrijalizacije u budućnosti, posebno s porastom cijena dozvola (trenutno 60–80 €/t CO₂ u 2025.) i ukidanjem besplatnih dozvola. Nema dokaza o masovnom "padu industrije", ali ETS je potaknuo strukturalne promjene prema zelenoj ekonomiji, stvarajući nova radna mjesta i inovacije.

Empirijski dokazi o utjecaju na emisije i konkurentnost

Studije pokazuju da je ETS bio efektivan u smanjenju emisija, ali bez značajnog pada produktivnosti ili zaposlenosti u reguliranim sektorima.

Pozitivni efekti: ETS je potaknuo efikasnost i inovacije. Na primjer, njemačke tvrtke su povećale efikasnost za 5–10% u nekim industrijama (čelik, kemikalije), a broj low-carbon patenata porastao je za 10% (2005.–2010.). Nema dokaza o padu zaposlenosti jer zapravo, zelene investicije (npr. Innovation Fund) stvorile su nova radna mjesta u obnovljivim izvorima.

Nema pada industrije u prošlosti: Studije iz 2018.–2025. (npr. Taylor & Francis) pokazuju da nije bilo "značajnih negativnih efekata" na konkurentnost u fazama I i II, zahvaljujući over-allocation (viška dozvola) i besplatnim dodjelama. Europska industrija nije izgubila tržišni udio; naprotiv, EU je dekarbonizirala brže od SAD-a ili Kine bez gubitka BDP-a.

Rizik carbon leakage: Je li ETS izazvao iseljavanje industrije?

Carbon leakage – premještaj proizvodnje izvan EU zbog viših troškova bio je glavna briga. Međutim, empirijski dokazi su ograničeni i kontradiktorni:

Nema dokaza u ranijim fazama: Studije iz 2018.–2023. (npr. ScienceDirect) ne nalaze dokaze o leakage-u u europskoj proizvodnji (2004.–2011.); besplatne dozvole (do 100% u nekim sektorima) spriječile su ga.

Postoji neki leakage u novijim podacima: Novije analize (2024.–2025.) pokazuju malo povećanje ugljičnog sadržaja uvoza (npr. +2–5% u čeliku i cementu), što sugerira leakage od 0.5–3 tona po 10 tona smanjene emisije u EU. OECD podaci iz 2025. pokazuju da je ETS povećao ugljični sadržaj uvoza, ali smanjio u izvozu, rezultirajući malim neto porastom globalnih emisija.

Mitre: Carbon Border Adjustment Mechanism (CBAM, od 2026.) će postepeno zamijeniti besplatne dozvole, smanjujući leakage za 19% i štiteći konkurentnost.

Rizici deindustrijalizacije: Budući izazovi

Iako nema dokaza o "padu industrije" zbog ETS-a do 2025., postoje upozorenja na potencijalnu deindustrijalizaciju u budućnosti:

Visoke cijene energije: ETS je doprinio porastu cijena električne energije (+1% na PPI zbog +1% na cijenu ugljika), što je uzdrmalo energetski intenzivne sektore (npr. aluminij: kapacitet EU pao s 4,5 na 2,7 mil. tona u 15 godina).

Primjeri: BASF (Njemačka) optužuje ETS2 za "napad na industrijsku osnovu Europe", s premještajima u Aziju; Volkswagen razmatra zatvaranja u Njemačkoj. Draghi Report (2024.) upozorava na "egzistencijalne pritiske" na industriju zbog geopolitike i ETS reformi.

Ali nije samo ETS: Deindustrijalizacija (pad udjela industrije u BDP-u na 20% u EU) više je uzrokovana globalizacijom, digitalizacijom i energetskom krizom (2022.), nego ETS-om. ETS je čak dodao fleksibilnost kroz prihode (43,6 mlj. € 2024.) za zelene projekte.

ETS kao katalizator zelene konkurentnosti

Sustav ETS nije izazvao pad industrije već naprotiv, europsko gospodarstvo je poraslo (BDP +25% od 2005.), a emisije su pale za 51% u pokrivenim sektorima bez gubitka zaposlenosti. ETS je povećao konkurentnost kroz inovacije i dekarbonizaciju, ali budući rizici (s porastom cijena i CBAM-om) zahtijevaju jači fokus na subvencije (npr. Innovation Fund) i zaštitu (free allowances). Ako se ne adresiraju, može doći do većeg leakage-a i deindustrijalizacije, ali trenutni dokazi sugeriraju da je ETS neto pozitivan za dugoročnu konkurentnost jer Europa postaje lider u zelenoj industriji, stvarajući 10x više zelenih poslova nego što gubi u fosilnim sektorima.

HRVATSKI POLITIČKI SPEKTAR ŠUTI O ETS-u

U cijeloj 2025. godini premijer, nijedan ministar, predsjednik stranke ili saborski zastupnik nije javno izgovorio riječ „ETS2“ u kontekstu poskupljenja. Nema konferencija za novinare, nema intervjua, nema postova na društvenim mrežama. Jedini tragovi su tehnički dokumenti na stranicama Ministarstva i nekoliko stručnih seminara HGK-a.

„To je klasičan slučaj ‘vrućeg krumpira’. Nitko ne želi biti taj koji će građanima prije izbora reći da će im računi skočiti za stotine eura“, kaže izvor iz Vlade koji je želio ostati anoniman.

„Svi znaju da dolazi, ali svi se prave ludi. Kad 2027. dođu prvi računi, bit će prekasno za objašnjenje jer narod će biti bijesan.“

Ova tišina nije samo hrvatski fenomen već je to sličan obrazac viđen u Francuskoj 2018. kada je pokušaj uvođenja karbonskog poreza doveo do protesta „žutih prsluka“. U Hrvatskoj, s obzirom na visoku ovisnost o turizmu i transportu, političari očito ne žele riskirati bodove prije sljedećih izbora. Umjesto otvorene debate, fokus je na općim „zelenim“ temama poput subvencija za EV, bez spominjanja da će ETS2 podići cijene goriva za 10–20 centi po litri i grijanja na plin za 5–10%.

„Nedostatak komunikacije stvara nepovjerenje dok će se građani osjetiti izdanim kad dođu računi 2028.“, upozorava Marija Šćulac Domac iz DOOR-a. Kritičari poput Hrvatske gospodarske komore (HGK) već traže nacionalni plan za ublažavanje, ali bez političke volje, to ostaje na papiru. Ako se ne pojača rasprava do 2026., Hrvatska može završiti kao Poljska s protestima i zahtjevima za odgodom.

„Bolje je platiti 1000 eura godišnje sada da bismo izbjegli katastrofu od 10.000 eura po kućanstvu kasnije“, kaže Julije Domac, direktor REGEA-e. „ETS2 nije kazna već je to ulaznica za budućnost u kojoj ćemo disati čišći zrak, plaćati manje račune i biti neovisni o Rusiji, Bliskom istoku i svakom sljedećem energetskom šoku.“

Da, 2027. i 2028. će boljeti. Ali ako iskoristimo subvencije iz Socijalnog klimatskog fonda i pripremimo se već danas, većina kućanstava može iz ove prisilne tranzicije izaći kao pobjednik i to s nižim računima, čišćim zrakom i većom energetskom neovisnošću.

UTJECAJ ETS-a U HRVATSKOJ

Emissions Trading Scheme 2 (ETS2) predstavlja značajan izazov i priliku za Hrvatsku, kao malu članicu EU-a s relativno niskim emisijama, ali visokom ovisnošću o fosilnim gorivima u grijanju i prometu. Hrvatska je dio EU od 2013. godine i već implementira postojeći ETS1, ali ETS2 proširuje pokrivenost na zgrade i cestovni promet, što će utjecati na oko 40% nacionalnih emisija stakleničkih plinova (GHG). Prema podacima Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja (MZOŠ), Hrvatska je aktivna pripremajući implementaciju, s fokusom na praćenje i izvješćivanje od 2025. godine. Ukupne emisije Hrvatske iznose oko 20 milijuna tona CO₂ godišnje (2022.), od čega zgrade i promet čine oko 30-35%. Cilj je smanjiti ih za 42% do 2030. u odnosu na 2005., što će ETS2 podržati kroz karbonsko cjenovno signaliziranje.

Okolišni utjecaj

ETS2 će potaknuti dekarbonizaciju u ključnim sektorima gdje Hrvatska ima rezerve za poboljšanje:

Zgrade: Emisije od grijanja (plin, ulje, drva) čine oko 12% ukupnih emisija. Očekivano smanjenje za 24% do 2030. kroz prelazak na dizalice topline i renovacije. Hrvatska ima stari fond zgrada, posebno u ruralnim područjima, što može dovesti do bržeg napretka ako se iskoriste SCF subvencije.

Cestovni promet: Oko 19% emisija, s visokim udjelom dizela u floti (preko 70% vozila). Cilj: 17% smanjenje do 2030., potaknuto kupnjom električnih vozila (EV). Hrvatska planira 40.000 EV do 2030., ali trenutno ima samo oko 5.000.

Ukupno: Nacionalni cap za ETS2 temelji se na prosječnim emisijama 2016.–2018. (oko 7-8 milijuna tona za pokrivene sektore), s linearnim smanjenjem od 5-10% godišnje od 2024. i 5,38% od 2028. To će poboljšati kvalitetu zraka u gradovima poput Zagreba i Splita, ali zahtijeva ulaganja u obnovljive izvore (HR trenutno ima 30% OIE u energetskom miksu).

Ekonomski utjecaj

Hrvatska će osjetiti umjereni porast troškova, ali i prihode za zelenu tranziciju. Kao mala ekonomija (BDP ~70 milijardi EUR), ovisna o turizmu i transportu, ETS2 može privremeno usporiti rast, ali dugoročno potaknuti inovacije.

Prihodi od aukcija: Procjenjeno 200-500 milijuna EUR godišnje od 2027., ovisno o cijeni dozvola (očekivano 55 EUR/t u 2027.). Dio (oko 50%) ide u nacionalni proračun za zelene projekte, a ostatak u Socijalni klimatski fond (SCF) za ublažavanje. Međutim, prema analizama FfE, Hrvatski udio u SCF-u može opadati s rastom cijena CO₂, slično kao za Bugarsku i Rumunjsku, zbog nižeg BDP-a po glavi stanovnika.

Troškovi: Porast cijena goriva za 10-20 centi po litri (dizel/benzin) i grijanja za 5-10%, što će utjecati na kućanstva (prosječni trošak energije ~1.500 EUR/god. po kući). U prometu, transportne kompanije (npr. flote kamiona) mogu vidjeti troškove rasta za 2-5% u prvoj godini. Utjecaj na BDP: Kratkoročno -0,2% do -0,5% (posebno u turizmu i maloj industriji), ali pozitivan od 2030. kroz zelene poslove (npr. renovacije zgrada mogu stvoriti 10.000 radnih mjesta).

ETS2 će za Hrvatsku značiti izazov u kratkom roku kroz veće troškove za energiju i promet, ali i priliku za modernizaciju s prihodima za zelenu tranziciju i poboljšanjem okoliša. Ključ je u brzom korištenju SCF-a za ublažavanje socijalnih utjecaja i investicija u EV i renovacije. Ako se implementira dobro, Hrvatska može postići ciljeve ranije od prosjeka EU-a, jačajući konkurentnost u turizmu i energetici.

ZAKLJUČNA RAZMATRANJA

ETS nije ekonomski mehanizam već je to političko-ideološki projekt čiji je jedini cilj umjetno preusmjeriti ponašanje 450 milijuna ljudi i tisuće tvrtki Europske Unije u smjeru koji je odredila politička elita u Bruxellesu.

Sustav se održava na dvije noge, a obje noge su krhke i privremene. Kad jedna od te dvije noge nestane (a obje će nestati do 2035.), cijela konstrukcija se ruši kao kula od karata.

* Štap: porez na CO₂ (ETS dozvole) koji poskupljuje fosilna goriva

* Mrkva: masovne subvencije koje pojeftinjuju zelene tehnologije

Ključna slabost ETS-a je što nove tehnologije još uvijek nisu jeftinije od starih korištenih rješenja. Dizalica topline, električni auto, bioplin i vodik su danas skuplji od plina, dizela i lož-ulja. Subvencije na "zelene tehnologije" samo maskiraju tu realnu činjenicu. Kad subvencije presuše (SCF ističe 2032., besplatne dozvole 2034.), ljudi i firme će se vratiti na ono što je jeftinije, pouzdanije i dostupnije.

Povijest je već pokazala ishod za: bioetanol, biodiesel, solarnu energiju u Španjolskoj, dizalice topline u Njemačkoj 2025. Svaki put je ista priča veliki boom u potražnji za "zelenom opremom" dok teče tuđi novac kroz subvencije, ali kada subvencije stanu slijedi kolaps potražnje za "zelenim tehnologijama" kada treba platiti iz svog džepa. Političari to jako dobro znaju i zato mudro šute da se ne zamjere briselskoj eliti.

Nitko ne želi biti taj koji će 2027. ili 2032. građanima reći: "Subvencije su nestale, sada morate iz vlastitog džepa platiti 20.000 € za novu dizalicu topline ili 40.000 € za novi električni auto.“ Jer odgovor građana će biti jasan: „Hvala, nećemo.“

Slobodno tržište će, kao i uvijek, izabrati priuštivu (affordable) tehnologiju. Europa će završiti s hibridnim sustavom: mala briselska elita s potpuno zelenim rješenjima, a ogromna većina europljana s jeftinijim fosilnim / hibridnim tehnologijama. Nema te političke ideologije, nema tog poreza, nema te subvencije koja može dugoročno pobijediti ekonomsku tržišnu računicu običnog čovjeka. ETS1 i ETS2 su najveći pokušaj u europskoj povijesti da se to ipak učini. I bit će to najveći dokaz da se slobodno tržište ne može dugoročno umjetno usmjeravati u jednom smjeru.

Kada 2035. prosječan građanin bude birao između plinskog kotla za 2.500 € i dizalice topline za 25.000 €, neće mu trebati nikakva ideologija da donese odluku. Treba mu samo kalkulator. I kalkulator će reći: „Hvala na subvenciji koju više nemam, ali neću platiti sada 10× više iz svog džepa.“

Dugoročni ishod (2035.–2040.) za ETS2 će biti
a) tiho oslabljen ili ukinut (kao što se dogodilo s bioetanolom), ili
b) izazvati najveći val populističkog bijesa u povijesti EU-a i dovesti političku desnicu/centar na vlast u većini zemalja.

A tada će "The Green Deal" završiti tamo gdje završavaju svi političko-ideološki projekti, koji ignoriraju ekonomsku realnost, pravila tržišnog mehanizma, i to u povijesnom smeću.