Nakon fijaska sastanka Zelenskog i Trumpa oko ukrajinskih minerala u Washingtonu novi sporazum temeljen na ekonomskom porobljavanju Ukrajine se priprema zadnjih mjeseci u američkoj imperijalnoj kuhinji. Prema zadnjem nacrtu sporazuma koji kola medijima SAD bi preuzeo potpunu kontrolu nad svim ukrajinskim plinovodima kojima bi se ponovno uvozio ruski plin, posredstvom SAD-a preko ukrajinskih plinovoda, u Europu. To znači da bi se i ruska prekogranična plinska mjerna stanica Sudža (Kursk, Rusija) trebala obnoviti jer je trenutno potpuno uništena kao i spojni plinski cjevovodi prema Ukrajini. Podsjetimo da su iz SAD-a zadnjih mjeseci došle dodatne genijalne ideje da američke kompanije preuzmu uništeni plinovod Sjeverni tok, Nord Stream s ciljem da ga obnove te da ruski plin krene ponovno prema Njemačkoj uz financijsku kontrolu SAD-a. Na ovaj način bi SAD dodatno Europi oporezovao ruski plin na dva ulazna plinska pravca ako ga žele koristiti umjesto američkog LNG-a. Postoji i treći plinovod iz smjera Rusije preko Poljske koji je već nekoliko godina zatvoren radi uvedenih sankcija Rusiji no za sada SAD-e nisu iskazale interes i na ovom plinovodu. U svakom slučaju kako god se okrene Europa je i dalje jedini gubitnik dok ovisi i koristi zemni plin kao energent.

Sjedinjene Američke Države i Ukrajina i dalje pregovaraju o sporazumu koji bi omogućio američku eksploataciju ukrajinskih sirovina, no zahtjevi administracije aktualnog predsjednika SAD-a Donalda Trumpa postaju sve ambiciozniji. Ukrajinska strana sve više strahuje da Washington zapravo želi pretvoriti njihovu zemlju u "gospodarsku koloniju", piše Deutsche Welle.

Prošlo je više od šest tjedana otkako je propalo potpisivanje sporazuma u Bijeloj kući, što je izazvalo skandal i diplomatsku nelagodu, posebno za ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog. Unatoč svemu, obje strane kažu da i dalje postoji interes za dogovor. Ipak, čini se da su stajališta sve udaljenija.

Prema informacijama koje dolaze iz Ukrajine, na koje se oslanjaju i američki mediji, u Kijevu vlada sve veće ogorčenje zbog novih američkih zahtjeva. Sporazum više nije ograničen samo na okvirnu suradnju, već uključuje vrlo konkretne mjere koje bi omogućile ne samo pravo na eksploataciju rudnih bogatstava nego i nadzor nad njihovim korištenjem.

Amerikanci žele nadzor nad plinovodom
Agencija Reuters javlja da Sjedinjene Države sada žele i nadzor nad plinovodom kojim je do kraja prošle godine iz Rusije u Europu tekao plin. Taj plinovod, prema prijedlogu SAD-a, trebao bi biti stavljen pod upravu američke državne agencije International Development Finance Corporation (IDFC).

Ukrajinski zastupnik Jaroslav Železnjak iz oporbene stranke Holos kaže da je upoznat s američkim zahtjevima i svoje je nezadovoljstvo izrazio na kanalu na mreži Telegram. Prema njegovim riječima, IDFC bi imao potpunu nadležnost nad svim rudnim bogatstvima Ukrajine, a u upravnom odboru od pet članova sjedila bi tri Amerikanca.

Osim toga, napisao je Železnjak, nepovoljno za njih je i to što bi svi novčani iznosi morali biti denominirani u američkim dolarima, a sredstva pohranjena izvan Ukrajine.

Novac bi prvo išao Washingtonu
Prema pisanju New York Timesa, svi prihodi od eksploatacije rudnih bogatstava najprije bi išli u SAD kako bi se pokrio iznos koji je Ukrajina primila kroz američku vojnu pomoć. Tek nakon toga bi Kijev mogao ostvarivati prihode, no čak ni to nije dovoljno Trumpovoj administraciji. Ako ne bi bilo očekivanih prihoda, Ukrajina bi morala pokrivati razliku iz drugih izvora.

Ne oglašava se samo Železnjak, i drugi izvori u Ukrajini upozoravaju da su ovakvi zahtjevi za Kijev potpuno neprihvatljivi. Utjecajni portal Evropejska Pravda piše da je Trump u svom najnovijem prijedlogu "prekoračio gotovo sve granice koje su prethodno bile dogovorene". Sve je više komentara da Washington zapravo želi Ukrajinu pretvoriti u svoju gospodarsku koloniju.

U neskladu s pravilima Europske unije
Službeno, ukrajinska vlada nije komentirala pojedinosti američkog prijedloga. No predsjednik Zelenski dao je naslutiti da Kijev ne može prihvatiti takve uvjete. Posebno je istaknuo da američka vojna pomoć ranijih godina nije dolazila uz ikakve uvjete, a sada Washington traži njenu retroaktivnu naplatu.

Zelenski je također upozorio da bi sporazum u predloženom obliku mogao biti nespojiv s pravilima Europske unije, kojoj Ukrajina želi pristupiti. Posebno sporan je zahtjev SAD-a da ima pravo veta na sve buduće investicije u ukrajinsku rudarsku industriju.

Prema ukrajinskoj državnoj agenciji Ukrinform, koja se poziva na neslužben razgovor sa Zelenskim, ukrajinski predsjednik smatra da je za zaoštravanje uvjeta najodgovorniji američki ministar financija Scott Bessent. Tijekom posjeta Kijevu ostavio je dojam da želi isključivo diktirati uvjete koji odgovaraju Washingtonu.

Nastavljaju se pregovori?
"Ja branim ono što pripada Ukrajini", rekao je Zelenski agenciji Ukrinform i dodao da bilo kakav dogovor mora biti povoljan za obje strane. Također je rekao da se "više uopće ne razgovara" o mogućem američkom sigurnosnom jamstvu za Ukrajinu.

Ipak, ukrajinska potpredsjednica vlade i ministrica pravosuđa Olga Stefanišina izjavila je da Ukrajina nije odustala od postizanja sporazuma s SAD-om. Potvrdila je da je prošlog tjedna Kijev poslao vlastiti prijedlog Washingtonu. O detaljima nije htjela govoriti, ali je izjavila da je dobar znak već i to da se o tome opet razgovara. Dodala je da očekuje duge pregovore sve dok ne nađu suglasnost.

No, prema izvorima agencije Reuters, raspoloženje na pregovorima dosad je bilo "izuzetno antagonističko".
www.index.hr

​Vlada Republike Hrvatske primjenjuje aktivno alat energetskog intervencionizma da stabilizira tržište energije čime se smanjuje želja ljudi za promjenom postojećih sustava koji koriste fosilna goriva na nove sustave koji koriste obnovljive izvore energije prvenstveno zbog visoke investicije u nove sustave grijanja. Ljudi mijenjaju sustav grijanja samo kod velikih oscilacija cijena energije pa je bilo prisutno nekoliko ciklusa zadnjih desetljeća. U razdoblju 1950-1970 veliki udio kućanstava se grijao na drva i ugljen, da bi se instalacije postepeno prebacivale idućeg desetljeća 1970-1990 na centralno grijanje lož uljem, nakon čega dolazi razdoblje uvođenja zemnog plina s masovnim korištenjem zemnog plina koje traje do danas. Veliki udio novih zgrada ugrađuje dizalice topline za grijanje dok još uvijek veliki udio postojećih zgrada koristi stare sustave grijanja pomoću zemnog plina.

Kontrola tržišta energije izrazito pozitivno djeluje na poslovanje uz stabilnu rashodovnu stranu tvrtki, upravljanje javnih ustanova no i djeluje pozitivno i na sigurniji život građana. Uz korištenje energetskog intervencionizma potrebno je istovremeno koristiti sustav financijskih poticaja​ koji će potaknuti tvrtke, ustanove i ljude da počnu aktivno razmišljati o novim investicijama, o rekonstrukciji postojećih sustava grijanja te o ugradnji nekog oblika obnovljive energije koja koristi lokalno kreiranu energiju za grijanje zgrada, grijanje sanitarne vode ili za generiranje električne energije.

Postoji sustav poticaja putem natječaja koje provodi Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost no broj natječaja je mal s niskim godišnjim budžetom. Potrebno je značajno povećati budžet za poticaje da se ubrza tranzicija na nove tehničke instalacije bazirane na obnovljivim izvorima energije.

Sufinanciranje fotonaponskih elektrana na obiteljskim kućama
U sklopu svojih programa kojima nastoji dekarbonizirati sektor stanovanja, Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost potiče i ugradnju sustava za korištenje obnovljivih izvora energije.

Poseban program sufinanciranja namijenjen je ugradnji fotonaponskih elektrana, sukladno odredbama Zakona o provedbi Uredbe Vijeća EU 2022/1854 o hitnoj intervenciji za rješavanje pitanja visokih cijena energije. Cilj je programa potaknuti što širu primjenu sustava za korištenje sunčeve energije za proizvodnju električne energije, što ima višestruke benefite - kako za korisnike, tako i za dosezanje nacionalnih ciljeva po pitanju udjela obnovljivih izvora energije u ukupnoj potrošnji.

Program vrijedan je namijenjen sufinanciranju ugradnje fotonaponskih elektrana za proizvodnju električne energije za vlastitu potrošnju na krovovima postojećih obiteljskih kuća ili na postojećim pomoćnim građevinama koje se nalaze uz obiteljsku kuću, pri čemu stupanj korisnog djelovanja ugrađenih fotonaponskih modula mora biti najmanje 18%.

Za sufinanciranje se mogu prijaviti fizičke osobe - vlasnici obiteljskih kuća, koji su u trenutku puštanja fotonaponske elektrane u pogon u njima imali prebivalište.

Bespovratna sredstva su dostupna isključivo za elektrane koje su ugrađene i puštene u pogon, a kreću se najviše do 50% opravdanih troškova projekta, odnosno u visini od 600 eura po kW nazivne snage ugrađene fotonaponske elektrane. Kako bi ostvarili pravo na sufinanciranje, građani se trebaju prijaviti na redovni Javni poziv Fonda koji je uglavnom otvoren do trenutka iskorištenja predviđenih sredstava

Energetska obnova obiteljskih kuća
Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost provodi programe sufinanciranja energetske obnove obiteljskih kuća te je do 2024. godine kroz taj program obnovljeno preko 20.000 obiteljskih kuća diljem zemlje.

Da bi ostvarili pravo na sufinanciranje mjera energetske obnove, poput postavljanja toplinske izolacije, zamjene stolarije ili zamjene sustava grijanja, odnosno postavljanja fotonaponskih elektrana, građani moraju biti vlasnici ili suvlasnici kuće, prikupiti svu potrebnu dokumentaciju te se prijaviti na Javni poziv Fonda, kada isti bude objavljen.

Aktivnosti koje su se sufinancirale u dosadašnjim programima sufinanciranja:

A1 - cjelovita energetska obnova koja obuhvaća povećanje toplinske zaštite elemenata vanjske ovojnice grijanog prostora kroz provedbu minimalno jedne od mjera na vanjskoj ovojnici obiteljske kuće i ugradnju tehničkih sustava za korištenje obnovljivih izvora energije
A2 - povećanje toplinske zaštite elemenata vanjske ovojnice grijanog prostora kroz provedbu minimalno jedne od mjera na vanjskoj ovojnici obiteljske kuće
​A3 - ugradnja tehničkih sustava grijanja/hlađenja i pripreme potrošne tople vode korištenjem obnovljivih izvora energije
A4 - ugradnja tehničkih sustava za proizvodnju električne energije korištenjem obnovljivih izvora energije za vlastitu potrošnju
* Pomoć tijekom prijave na Javni poziv Fonda - najviši iznos opravdanog troška je 250 eura, a sufinancira se s 60 ili 80%, ovisno o tome je li kuća oštećena u potresu.

Za sufinanciranje mjera energetske obnove, prijaviti su se mogli vlasnici i suvlasnici čije kuće imaju do 600 m2 i/ili do tri stambene jedinice te više od 50% površine namijenjene stanovanju. Pritom je uvjet za sufinanciranje da prijavitelji u toj kući imaju prebivalište, uredno vlasništvo te odgovarajući dokaz da je kuća u potpunosti legalna.

Za kuće oštećene u potresu bilo je moguće dobiti do 80% prihvatljivih troškova investicije, dok su svi drugi vlasnici obiteljskih kuća (koje zadovoljavaju kriterije Javnog poziva) mogli računati na do 60% sufinanciranja.

Ovisno o postotnom učešću i planiranim mjerama energetske obnove, maksimalni iznos poticaja iznosio je 62.120 eura po prijavi.

Zašto energetska obnova obiteljskih kuća?
Obiteljske kuće čine 65% stambenog fonda u Hrvatskoj koji je odgovoran za 40% od ukupne potrošnje energije na nacionalnoj razini. Najviše obiteljskih kuća u Hrvatskoj je izgrađeno prije 1987. godine te nemaju gotovo nikakvu ili samo minimalnu toplinsku izolaciju (energetski razred E i lošiji). Takve kuće troše 70% energije za grijanje, hlađenje i pripremu potrošne tople vode, a mjere energetske učinkovitosti mogu značajno smanjiti njihovu potrošnju, u nekim slučajevima i do 60% u odnosu na trenutnu.

Vlada Republike Hrvatske, Ministarstvo graditeljstva i prostornoga uređenja i Ministarstvo zaštite okoliša i prirode donijeli su 27. ožujka 2014. godine prvi Program energetske obnove obiteljskih kuća, kojeg od tada provodi Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost. Cilj je Programa povećanje energetske učinkovitosti postojećih kuća, smanjenje potrošnje energije i emisija CO2 u atmosferu te smanjenje mjesečnih troškova za energente, uz ukupno poboljšanje kvalitete života. Istovremeno, planiranje ovakvih zahvata podrazumijeva i angažman lokalnih tvrtki i stručnjaka odnosno potiče gospodarsku aktivnost. Izmjene i prilagodbe Programa su prvi put donesene u 2015. godini, a drugi put u 2020. godini, nakon čega je Vlada donijela Odluku o produženju programa i u 2021. godini.
www.fzoeu.hr

Grad Velika Gorica objavio je kandidaturu za dobivanje prestižnog certifikata "Zero Waste grad", čime bi postao najveći hrvatski grad u društvu najboljih europskih praksi u gospodarenju otpadom te uzorni model za druge velike gradove u Hrvatskoj, kažu u Gradu.

Zero Waste certifikat u Hrvatskoj trenutno posjeduju jedinice lokalne samouprave na otoku Krku i Grad Prelog s nekoliko međimurskih općina.

"Biti uz bok gradovima poput Münchena, Barcelone, Leipziga, Keila, Ljubljane i Rige, koji se već ističu kao predvodnici u području održivog gospodarenja otpadom, za Veliku Goricu predstavlja važan strateški iskorak i snažnu obvezu prema našim građanima, budućim generacijama, ali i europskoj zajednici kojoj pripadamo", istaknuo je gradonačelnik Krešimir Ačkar.

Naglasio je da odlukom o pristupanju međunarodnoj strategiji "Zero Waste" jasno izražavaju spremnost da podignu standarde i unaprijede sustave koji su u posljednjih nekoliko godina već doživjeli značajna poboljšanja.

Ambiciozni ciljevi smanjenja otpada
Komunalno društvo VG Čistoća i udruga Zelena akcija, koja je nacionalni koordinator mreže Zero Waste Europe, pripremili su "Zero Waste" deklaraciju, odnosno Odluku o implementaciji strategije maksimalnog smanjenja otpada te povećanja ponovne uporabe, recikliranja i kompostiranja.

Odluka definira ambiciozne petogodišnje ciljeve od 65 posto odvojeno prikupljenog otpada i smanjenje količine miješanog otpada sa 137 kilograma na 100 kilograma po stanovniku. Uz to, VG Čistoća osigurat će uvjete da se u Velikoj Gorici primijene određeni modeli ponovne uporabe i smanjenja nastanka otpada.

VG Čistoća i Zelena akcija nastavit će suradnju kroz Savjet za gospodarenje otpadom koji će pripremati preporuke za daljnji razvoj održivog sustava gospodarenja otpadom.

Provedbom tih preporuka i ispunjenjem definiranih ciljeva, Velika Gorica će, navode, steći uvjete za punopravnu certifikaciju i postati dio društva najboljih europskih praksi u gospodarenju otpadom.

Gradonačelnik Ačkar istaknuo je da su posljednjih godina u Velikoj Gorici učinjeni brojni važni
www.index.hr

Ministar gospodarstva Ante Šušnjar i predsjednik Uprave Plinacra Ivica Arar susreli su u Mostaru s Draganom Čovićem, predsjedateljem Doma naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine.

Tom je prigodom istaknuto kako projekt plinskog povezivanja Hrvatske i BiH - Južna interkonekcija - ima stratešku važnost te je od zajedničkog interesa. Pokrenut je postupak traženja operatera transportnih sustava koji će zadovoljiti strateške ciljeve i interese hrvatskoga naroda na područjima kroz koja će plinovod prolaziti.

Također, naglašeno je kako će biti nužno osigurati stabilnost i održivost kapitalnih ulaganja u realizaciju prioritetnih projekata, uz istodobnu zaštitu prava i interesa hrvatskoga naroda.

Tijekom sastanka istaknuta je važnost stručnog i odgovornog upravljanja strateškim projektima, pri čemu je posebno naglašena ključna uloga hrvatske Vlade i Plinacra, koji s postojećim institucionalnim iskustvom predstavljaju ključne partnere u provedbi energetske tranzicije, iznimno važne za europski put Bosne i Hercegovine.

Projektom Južne plinske interkonekcije predviđeno je povezivanje BiH s hrvatskim plinskim sustavom, čime bi se omogućilo korištenje plina iz LNG terminala u Omišlju.
www.mingo.gov.hr

Ugovori o dodjeli bespovratnih sredstava iz Nacionalnog programa za oporavak i otpornost (NPOO) za projekte "Optimizacija, digitalizacija i revitalizacija elektroenergetske infrastrukture s ciljem jačanja hrvatske prijenosne elektroenergetske mreže" i "Povećanje kapaciteta LNG terminala na otoku Krku", ukupne vrijednosti 125 milijuna eura, potpisani su u Nacionalnoj i sveučilišnoj biblioteci.

Ugovor za projekt "Optimizacija, digitalizacija i revitalizacija elektroenergetske infrastrukture s ciljem jačanja hrvatske prijenosne elektroenergetske mreže", vrijedan više od 99 milijuna eura, potpisali su direktor Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost Luka Balen, predsjednik Uprave Hrvatskog operatora prijenosnog sustava (HOPS) Igor Ivanković i ministar gospodarstva Ante Šušnjar.

Direktor Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost Balen, direktor LNG Hrvatska Ivan Fugaš i ministar gospodarstva Šušnjar potpisali su ugovor za projekt "Povećanje kapaciteta LNG terminala na otoku Krku“, vrijedan oko 25 milijuna eura.

Ministar Šušnjar ponovio je kako Vlada prepoznaje važnost aktivnog pristupa energetskoj tranziciji te da s jasnom vizijom i konkretnim koracima osigurava energetsku sigurnost kao osnovu gospodarske stabilnosti.

"Današnji događaj je još jedan važan korak ka ostvarivanju strateške energetske sigurnosti Republike Hrvatske i ovim potpisivanjem odlučno jačamo energetsku infrastrukturu i sigurnost u Hrvatskoj", rekao je Šušnjar.

Zahvaljujući potpisanom ugovoru HOPS će nastaviti modernizaciju prijenosne mreže

Balen je prilikom potpisivanja ugovora istaknuo da je vrijednost bespovratnih sredstava za ta dva ugovora gotovo 125 milijuna eura, od čega gotovo 100 milijuna eura ide HOPS-u, a oko 25 LNG-u. Ti ugovori su, naveo je, povezani s ugovorima koji su već u provedbi za modernizaciju mreže HOPS-a i izgradnju podmorskih kablova, kao i za proširenje infrastrukture plinskog transportnog sustava, odnosno plinovoda Plinacra. U svim tim ugovorima sudjeluje Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost kao provedbeno tijelo, zajedno s Ministarstvom gospodarstva.

Čelnik HOPS-a Ivanković naglasio je tom prilikom da će zahvaljujući potpisanom ugovoru HOPS nastaviti modernizaciju prijenosne mreže, koja traje već gotovo pet godina.

Prodajni kapaciteti LNG-a bit će raspoloživi u svibnju ove godine

Direktor LNG-a Ivan Fugaš istaknuo je da spomenutih 25 milijuna eura čini 50 posto svih financijskih sredstava potrebnih za dovršetak projekta povećanja kapaciteta LNG-a. Podsjetio je da je projekt započet 2022. godine, a trebao bi biti završen početkom sljedeće plinske godine.

Prodajni kapaciteti LNG-a, kazao je, bit će raspoloživi u svibnju ove godine i tada će se vidjeti koliko će kapaciteta biti zakupljeno, s tim da se kapaciteti zakupljuju od sljedeće plinske godine pa do 2040. godine. Inače, terminal je sada, s aktualnim kapacitetima, zakupljen do 2037. godine.

"Sam interes za sve te kapacitete je daleko veći od kapaciteta koji će se nuditi tržištu", rekao je Fugaš.
www.vlada.gov.hr

Vlada Republike Hrvatske je s današnje, 81. sjednice, Hrvatskom saboru uputila Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obnovljivim izvorima energije i visokoučinkovitoj kogeneraciji, prema kojem se nacionalni cilj uporabe energije iz obnovljivih izvora do 2030. godine povećava s 36,6 na 42,5 posto.

Ministar gospodarstva Ante Šušnjar rekao je da je to ambiciozan, ali ostvariv cilj koji potvrđuje Vladin strateški smjer u energetskoj tranziciji.

Prema prijedlogu, uspostavlja se novi sustav potrošnje vlastite obnovljive energije i samoopskrbe, s početkom primjene od 1. siječnja 2026. godine, budući da je Hrvatska dobila dvogodišnju odgodu primjene odrednica EU zakonodavstva kojima više nije dopušteno da kupci u samoopskrbi imaju subvenciju kroz neplaćanje mrežnih naknada i ostalih davanja pri preuzimanju električne energije iz mreže.

S tim u vezi, mijenja se model samoopskrbe, kojim se ukidaju neto-mjerenja za nove korisnike, dok se za postojeće korisnike taj model zadržava do deset godina od izdavanja potvrde o trajnom pogonu.

Umjesto neto-mjerenja, uvodi se neto-obračun, gdje se vrijednost predane energije koristi za umanjenje računa, a naknada za korištenje mreže se obračunava na temelju ukupno preuzete energije iz mreže i ne umanjuje se više količinom predane električne energije u mrežu. Takvom metodologijom omogućuje se da se vrijednost predane energije koristi za umanjenje računa.

Nadalje, kod pružatelja javnih usluga i kućanstava proizvodnjom za vlastitu potrošnju smatra se i proizvodnja električne energije iz obnovljivih izvora koja je smještena iza drugih obračunskih mjernih mjesta (na udaljenoj lokaciji) pod uvjetom da obračunska mjerna mjesta pripadaju istom potrošaču vlastite obnovljive energije.

Propisuje se i da se potpora za energiju iz obnovljivih izvora proizvedenu putem spaljivanja otpada ne dodjeljuje ako nisu ispunjene obveze odvojenog sakupljanja otpada.
www.vlada.gov.hr

SDP-ova saborska zastupnica i kandidatkinja za istarsku županicu Sanja Radolović ocijenila je kako je energetska situacija u Istri trenutačno stabilna, no ključni izazov ostaje postizanje potpune energetske samodostatnosti regije.

Istra ovisi o termoelektrani Plomin 2, koja s kapacitetom od 210 MW nije dovoljna za pokrivanje vršnih potrošnji županije Istre koja se suočava s problemima u osiguravanju energije kada potrošnja doseže više od 330 MW, posebno tijekom ljetnih mjeseci, kada su uvjeti za proizvodnju iz obnovljivih izvora slabiji, rekla je Radolović na konferenciji za novinare.

"Premda se solarne i vjetroelektrane ne smiju zanemariti, prava energetska neovisnost Istre zahtijeva širi pristup koji uključuje sve dostupne izvore energije. Naša strategija mora biti zasnovana na kombinaciji obnovljivih izvora, kao i konvencionalnih izvora poput prirodnog plina, čime bi se osigurala stabilnost i dovoljna količina energije za sve naše građane", kaže Radolović.

"Kod nas se očito pogriješilo"
Govoreći o problematici gospodarenja otpadom, posebice Županijskog centra Kaštijun, ustvrdila je kako se način na koji Kaštijun sada radi pokazuje kao loše rješenje jer kontinuirano zagađuje zrak, a neka istraživanja govore i o popriličnom zagađenju tla.

"Imamo niz gradova i regija u Europskoj uniji koje su odabrale za svoje uvjete optimalan način za obradu i zbrinjavanje otpada, kod nas se očito pogriješilo s MBO tehnologijom. Zato je nužno čim prije uključiti struku i promijeniti tehnologiju obrade i zbrinjavanja otpada koja će Puli i okolnim mjestima osigurati čisti zrak i tlo", poručila je Radolović.

Također je upozorila da u slučaju Kaštijuna postoji veliki problem zbrinjavanja RDF/SRF otpada iz goriva, ili tzv. "bala otpada" koje ostaju nakon obrade, kojima je Kaštijun pretrpan. "Reforma sustava gospodarenja otpadom u Istri mora osigurati funkcionalni sustav reciklaže, obrade i zbrinjavanja otpada, dok je suradnja Istarske županije i svih gradova i općina ključ uspješnosti u gospodarenju otpadom i osiguranju energetske samodostatnosti", poručila je Radolović.
www.index.hr

Tim zagrebačkih arhitekata i urbanista predložio je projekt priuštivog stanovanja koji počiva na ideji da se na postojeće zgrade u zagrebačkim naseljima iz šezdesetih dogradi šesti kat s novim stanovima, ugradi nedostajuće dizalo i izvede sveobuhvatna energetska obnova zgrade.

Mnoge stambene zgrade u Zagrebu iz pedesetih i šezdesetih godina građene su bez dizala. "Iako imaju pet stambenih katova, proglašene su četverokatnicama kako bi se, po ondašnjim zakonima, izbjegla ugradnja dizala", kaže jedan od autora projekta, Branko Jeger, i dodaje kako je danas u tim četvrtima u privlačnim dijelovima grada kvaliteta stanovanja ispod aktualnog standarda.

"Stanarima je na višim etažama znatno otežan pristup javnim sadržajima, a posebno su osjetljive starije i invalidne osobe, obitelji s malom djecom i slični", argumentira Jeger.

Održan okrugli stol
Projekt se zauzima za dogradnju šeste stambene etaže od laganog konstruktivnog materijala, ugradnju vanjskog dizala prilagođenog invalidnim osobama do visine dograđenog šestog kata, a na krovu iznad šeste etaže postavljanje solarnih panela i energetsku obnovu zgrade.

Jeger je na okruglom stolu održanom ovih dana u Zagrebu pokazao primjere nekoliko zagrebačkih naselja koja bi došla u obzir. U jednom od njih, Borongaju, dogradnjom po dva stana površine do 65 četvornih metara za svaki kućni ulaz bilo bi moguće dobiti 260 novih stanova.

Govoreći o mogućnosti da projekt bude pripremljen za izvođenje, profesorica arhitekture Hildegard Auf-Franić upozorava na dvije njegove strane: urbanističku i tehničku.

"Urbanistička je vezana za Generalni urbanistički plan Grada Zagreba (GUP) i ovisi o njemu, jer GUP svojim odredbama propisuje ponašanja u tim naseljima. Treba postojati suglasnost u Planu, jer se naš prijedlog ne odnosi na jednu kuću, nego na cjelinu naselja", kazala je i upozorila na to da je nadležno ministarstvo do sada dva puta vratilo GUP Zagreba na doradu.

"Bez toga nemamo definirano elementarno polazište", dodala je. Drugo pitanje je tehničke izvedbe.

Predlagači tvrde da projektom svi dobivaju
"Ovo je interdisciplinarno zamišljen projekt, od urbanizma, legislative, europske, naše, pa preko tehničkih mogućnosti. Pokazali smo rješenja vezana za laganu konstrukciju, koja je verificirana od statičara s građevinskih fakulteta, zatim energetski aspekt, solarne elektrane itd. I na kraju, predstoje aktivnosti u kojima bi se trebali složiti svi stanari", objasnila je profesorica Auf-Franić.

Ona navodi da je projekt "početak upozorenja da imamo resurse u postojećim naseljima", nasuprot problemima vezanim za gradnju u novim naseljima. U novim naseljima su puno veći troškovi infrastrukture, problemi s prometom i drugo, koji su u postojećim naseljima riješeni.

Ta su naselja danas praktički u centru. A s druge strane su kvalitetna u svakom pogledu jer su infrastrukturno i prometno povezana, ozelenjena su i vrijedna. Predlagači ističu da projektom svi dobivaju. "Jedni dobivaju da im se sanira kuća, drugi dobivaju nove stanove, a sve zajedno postaje energetski, tehnički, suvremeno, bolje i korisnije nego što je to danas", objašnjavaju.

Jeger na primjeru Borongaja pokazuje da se dobivaju dva stana ili dva stana i garaža koja je za osobe s invaliditetom. "Osobe s invaliditetom ne moraju nužno biti u prizemlju, mogu biti i na šestom katu ako imaju lift", napomenuo je.

"Projekt bi najviše dao kad bi bio prihvaćen na razini države"
Koautor Miroslav Vili naveo je više primjera slične izgradnje stambenog fonda na području susjednih zemalja i zemalja istočne Europe, poput Estonije i slovenskog grada Ravne na Koroškem. On je to pokazao na okruglom stolu koji se trebao održati na 59. salonu arhitekture i urbanizma održanom proteklog prosinca u Zagrebu, kada je projekt predstavljen prvi put.

"Ako govorimo o priuštivom stanovanju, to znači da promišljamo sve njegove elemente od demografskih, preko bankovnih i financijskih poticaja i tako dalje, sigurno je da će na nj bolje reagirati društveni investitor, državni ili gradski", uvjerena je Auf-Franić.

Prema urbanističkoj politici i načinu na koji se odnosi prema stanovanju, smatra da bi aktualna gradska vlast u Zagrebu mogla imati smisla za projekt. Vili i Jeger smatraju da bi projekt najviše dao kad bi bio prihvaćen na razini države.
www.index.hr

Zastarjelo je 61% kapaciteta mreže u Republici Hrvatskoj, dok modernizacija mreže dugo traje, a tijekom lanjskog ljeta Hrvatska je uvezla 25% energije jer nemamo mogućnost njene kvalitetne pohrane u baterijskim skladištima kojih sve više nedostaje. I izmjene Zakona o obnovljivim izvorima energije i visokoučinkovitoj kogeneraciji, koje su trenutačno na javnom savjetovanju, pokazuju nerazumijevanje skladištenja OIE, a povećanje kapaciteta baterijskog skladištenja može smanjiti cijene električne energije za 25% do 2030., odnosno 33% do 2040. godine. Naglasci su to Maje Pokrovac, direktorice Obnovljivih izvora energije Hrvatske (OIEH) s konferencije Solar Flex Croatia 2025., koje je udruženje organiziralo u suradnji sa SolarPower Europe-om i Europskom komisijom .

– Što više zajedno učimo, više zajedno znamo – rekla je Maja Pokrovac, a složila se s njom i Walburga Hemetsberger, izvršna direktorica SolarPower Europe-a koja je istaknula da Solar Flex Croatia dolazi u ključnom trenutku. Obnovljivi izvori energije, kazala je, podržavaju europsku sigurnost i kompetitivnost jer najjeftiniji je to izvor energije u Europi, koja „predugo ovisi o fosilnim uvozima“.

– Europa je u 2024. godini instalirala rekordnih 66 GW novih solarnih kapaciteta te smo sada na ukupno 330 GW. Solar kontinuirano raste u posljednjih nekoliko godina, ali pred nama su izazovi razvoja infrastrukture i stabilnosti cijena energije. Treba nam fleksibilnost, puno baterijske pohrane kako bi Europa nastavila bili kompetitivna, elektrifikacija i skladištenje jer upravo investicijama u fleksibilnost do 2030. možemo smanjiti cijene energije potrošačima za 25% – kazala je Walburga Hemetsberger. Posebnu važnost baterijskih sustava naglasila je i Zrinka Ujević, voditeljica Predstavništva Europske komisije u Hrvatskoj.

– EK je donijela niz politika i mjera kako bi se ubrzao razvoj baterijskih sustava. Direktiva o obnovljivoj energiji, primjerice, poticajni je okvir za razvoj i konkurentno tržište za sve vrste tehnologija. Nadalje, Europski zeleni plan kojim se Europa obvezala postati klimatski neutralni kontinent do 2050., Plan za čistu industriju također. Radi se puno u kontekstu naših klimatskih ciljeva, a na tom su putu izazovi prilagodbe infrastrukture kako bi se obnovljivi izvori energije integrirali. Ova rješenja ključna su za gospodarski rast, nova radna mjesta i dobrobit građana. Važno je i da javni te privatni sektor što više surađuju jer ključno je to za financiranje i razmjenu znanja. Pametna kućanstva prilika su za sudjelovanje u proizvodnji energije, a baterijama se aktivno treba balansirati mrežom – rekla je Zrinka Ujević.

Fleksibilnost za optimalnu povezanost s mrežom
I za obnovljive izvore energije, ali i za njihovo skladištenje Hrvatska ima veliki potencijal – u svojem je izlaganju „Najbolje prakse u EU“ zaključio Daniel Vig, viši službenik za politiku u European Association for Storage of Energy (EASE). – U prošlim desetljećima otprema energije bila je centralizirana. Jednostavnije rečeno, postojala je jedna „tvornica“, odnosno elektrana u kojoj se energija proizvodila i iz koje je ona išla dalje do potrošača. Danas imamo decentralizirani sustav; puno je izvora koji proizvode električnu energiju, ali nju nije više toliko lako dovesti do potrošača. Mreža je tu ključna, a u Hrvatskoj ona nije baš najbolja – kazao je Daniel Vig iz EASE-a pa dodao da je spajanje obnovljivih izvora na mrežu krucijalno. Za to će, međutim, Europi do 2030. svake godine trebati više od 12 milijardi eura. A kako namaknuti taj iznos? – Mrežarinama koje u ovom trenutku ne plaćamo dovoljno. Do 2030. njihova bi cijena trebala narasti za trećinu, a do 2050. se udvostručiti.

Na razini EU vijek je istekao za čak 40 posto ukupne mreže, a bez obzira na obnovljive izvore energije, u modernizaciju sustava prijenosa trebalo bi uložiti gotovo 600 milijardi eura. Samo je jedan to od razloga zašto je baterijsko skladištenje energije ključno, a koji su ostali, raspravljali su sudionici prvog panela na Solar Flexu Croatia pod nazivom „Fleksibilnost za optimalnu povezanost s mrežom“ koji je moderirao Ivan Vrdoljak, novinar Bloomberg Adrie.

Kako baterije mogu pomoću pri fleksibilnosti u optimizaciji priključivanja na elektroenergetsku mrežu, pojasnila je Walburga Hemetsberger, izvršna direktorica SolarPower Europe-a.

– Dobra kombinacija fleksibilnosti i mreže je ključna, a u vremenima kad SAD možda više i nije dobar partner, investitori će se možda okrenuti Europi u kojoj se kapacitet skladištenja povećao sedam puta u odnosu na posljednjih pet godina – rekla je Walburga Hemetsberger, a da su fleksibilna tržišta ključna za Europu, istaknuo je i Riccardo Rosselli, službenik za politiku u području otpornosti i fleksibilnosti iz ACER-a. Stephan Schonenfuss, financijski direktor u E.ON-u Hrvatska naglasio je da se često zaboravljaju osnove.

– Europa treba puno više mreže. Sustav je star, a ni regulatori se ne fokusiraju često na podršku mreži. Zapeli su u prošlosti – kazao je Stephan Schonenfuss, dok je Dan-Eric Archer, izvršni direktor CheckWatta kazao da je razvoj baterija gotovo na početku, ali stajanja nema, pogotovo s obzirom na to da se već odavno prošla granica od 100 dolara po kilovatsatu.

Kako konkretno riješiti hrvatski problem, a to je više od 50 posto zastarjele mreže, pojasnio je doc.dr.sc. Goran Majstrović, zamjenik ravnatelja i voditelj Odjela za prijenos i distribuciju energije pri Energetskom institutu Hrvoje Požar.

– Svima je jasno da su investicije u mreže zaostale. Postojeća infrastruktura se koristila dok je bilo kapaciteta. Na razini EU za 40 % ukupne mreže istekao je vijek i, bez obzira na obnovljive izvore energije, u nju treba uložiti 584 milijarde eura. U Hrvatskoj imamo 150 trafostanica, svakih 20 godina trebalo bi ih revitalizirati, što znači svake godine njih sedam, što se baš i ne radi. Za priključivanje baterija koje bi skladištile solarnu energiju postoje i tehnički i regulatorni izazovi, a ovi prvi su gotovo pa vrlo lako rješivi. Veći su nam regulatorni problemi, što možemo vidjeti i po zakočenim projektima koji čekaju cijenu priključenja na mrežu. Također, Hrvatska se razlikuje od sustava mreže u Europi zbog oblika i zbog otoka; za dalekovode je prostor dosta skučen, a tu su i zaštićena područja. Ključni je problem, međutim, što još uvijek čekamo pravi regulatorni okvir za baterije, koje mogu doprinijeti fleksibilnosti, pogotovo do dogradnje mreže. Ali nećemo na taj način u potpunosti izbjeći investicije u mrežu jer cijeli elektroenergetski sustav dizajnirali smo prije 130 godina – pojasnio je Goran Majstrović.

Da se i na mreži, ali i na regulaciji radi, kazao je Lahorko Wagmann, direktor sektora za električnu energiju Hrvatske energetske regulatorne agencije (HERA).

– Dosad se mreža gradila zbog krajnjih kupaca, odnosno razvijala bi se kako bi se tko javio za priključenje. Taj pristup nije loš jer ne dovodi do preinvestiranja u mrežu, ali situacija se promijenila nakon pojave obnovljivih izvora. Energetska tranzicija to zahtijeva i mreža će se trebati graditi, a dovest će to i do povećanja tarifa. Akcijski plan za mreže promovira promjenu paradigme i nalaže ulaganje u mrežu unaprijed, a sama bi se mreža trebala graditi na način da zadovolji ciljeve Nacionalnog klimatskog plana – rekao je Lahorko Wagmann.

Što se obveze plaćanja mrežarine za baterijske sustave, rekao je da bi se ona mogla uskoro mijenjati, kroz promjene Zakona o tržištu električne energije.

– U većini zemalja EU baterijski spremnici plaćaju za preuzimanje energije, odnosno tretiraju ih kao krajnje kupce. U nekim zemljama plaća se i za predaju energije, tj. za oba „smjera“, dok su u nekim zemljama plaćanja oslobođeni u potpunosti. U Hrvatskoj je u zakonu pomalo nejasno plaćanje korištenja mreže; u jednom stavku stoji da se plaća u smjeru preuzimanja energije, u drugom da se plaća samo za vlastitu potrošnju. Ne plaća se, međutim, svakako, za predaju energije u mrežu – objašnjava Wagmann, koji je najavio da bi se kroz NPOO trebali osigurati i određeni poticaji za investitore koji će razvijati baterijske sustave. Upitan hoće li HERA uskoro konačno donijeti i cijenu priključka na mrežu, koji developeri obnovljivih izvora čekaju sad već više od 900 dana, Wagmann je kazao „vrlo brzo“.

Poslovni modeli za baterijsku pohranu energije
Jugoistok Europe jedno je od najprivlačnijih tržišta za baterije, u svojem je izlaganju na Solar Flexu Croatia istaknuo Alexios Ektor Koursopoulos, viši analitičar iz Aurora Energy Researcha.

– Grčka je trenutačno najpovoljnije tržište, a ističu se i Mađarska te Rumunjska. U Rumunjskoj dvosatni samostalni BESS (sustav za pohranu energije u baterijama) može akumulirati 25% prihoda svog životnog vijeka, i to u prve tri godine implementacije sustava – kazao je Alexios Ektor Koursopoulos.

O „regulatornom okviru koji potiče brzi rast skladištenja energije u Ujedinjenom Kraljevstvu“ govorio je, na Solar Flexu Croatia, u svom izlaganju Sasha Sekovanec, direktor razvoja poslovanja i prodaje u Rimac Energyju.

– Mi smo počeli 2009. godine kad je Mate Rimac BMW pretvorio u električni automobil, a danas, u sklopu Rimac Energyja, ali i u ostatku tvrtke, imamo puno napredniju tehnologiju. Nedavno smo predstavili sustav za pohranu od 860 kWh, SineStack, koji maksimizira ekstrakciju energije iz svakog modula, bilo da se koristi pojedinačno ili u kombinaciji s drugima. Što se Ujedinjenog Kraljevstva tiče, ondje isto radimo i razvijamo, imamo klijenta o kojem ne mogu puno otkrivati, ali što se regulacije tiče, tržište je svakako naprednije od našeg – kazao je Sasha Sekovanec.

Kako razvijati baterijske sustave, na koji način ih implementirati i gdje je u svemu tome država, odnosno zašto pohrana energije nije u Hrvatskoj najbolje regulirana, raspravljali su sudionici panela „Poslovni modeli za baterijsku pohranu energije“ na Solar Flexu Croatia 2025. Razgovor je moderirao Ante Salopek, pomoćnik direktora u Deloitteovom odjelu Strategija i transakcije, kojeg su zanimali benefiti baterijskog sustava od 200 kW kojeg je unutar vlastite tvrtke instalirao dr. Ivić Pašalić, suosnivač CC NewGreenEnergyja.

– Posljednjih nekoliko godina razgovarao sam s kolegama. Imamo fotonaponske elektrane, kogeneracije i pitanje je bilo kako sustav održati. Shvatili smo da su baterije nužne i počeli istraživati tržište. Vidjeli smo da je ponuda mala, a cijene ogromne i ne uklapaju se u naše kalkulacije pa smo zaključili da je to možda i dobra tržišna prilika. Našli smo, zato, dobrog partnera pa prvo prvo nešto za sebe, upravo taj sustav od 200 kWh. Ono s čim smo se susreli jest da je papirologija bila užasno komplicirana, u Hrvatskoj teško nešto može biti jednostavno, ali odlučili smo se da idemo na investiciju za koju povrat očekujemo za pet do šest godina. Sad se trudimo da Hrvatska bude centar za Europu za našeg kineskog partnera i razgovaramo o tvornici baterija upravo u našoj državi – kazao je Ivić Pašalić. A da sve ide isključivo od vlastite inicijative, potvrdio je i Miguel Corujo iz tehničke prodaja i razvoja poslovanja SoliTeka.

– Više od 15 godina bavimo se solarima, odnosno razvijamo ih i instaliramo. Baterije razvijamo posljednje tri godine jer znali smo proizvesti energije možemo puno pa smo se pitali što napraviti da ju i sačuvamo. Odlučili smo napraviti tvornicu, zaposliti ljude i razviti vlastitu platformu – rekao je Miguel Corujo. Da je sad već možda vrijeme da se razmatra pohrana energije i u drugim oblicima, ne samo pomoću baterija, istaknuo je Ivan Šimić, tehnički direktor u EnergoViziji.

– Možda smo malo i ponosni na to pa volimo reći da uvijek istražujemo nekakve nove mogućnosti, odnosno pokušamo gledati korak unaprijed od onoga što je danas na tržištu. U svakom kafiću se može slušati priča o tome koliko tko solara instalira, koliko takve elektrane koštaju, gdje su najjeftinije i gdje su najbolje? To je postalo svojevrsna pandemija koja se raširila Hrvatskom i mi smo došli do jedne situacije da skoro svatko hoće imati solare na kući, na stotine i tisuće megavata. To što mi nemamo mrežu, nema veze. Ta je priča dovela do toga da je skoro došlo do kraha u elektroenergetskom sektoru jer smo u jednom trenutku imali više od 12.000 MW zahtjeva za priključak na mrežu, što je jednostavno pokazalo da kod nas nije problem doći u poziciju da imamo zainteresirane potencijalne investitore, nego je kod nas problem i kako realizirati konstrukciju – pojasnio je Ivan Šimić. Baterije su rješenje, naglasio je Roman Bernard, direktor i osnivač NGEN-a.

– Sa sustavima za skladištenje energije u baterijama počeli smo 2019. u Sloveniji. Počeli smo ih razvijati s dvije strane; s tehničke, naravno, ali i s regulatorom jer i propise je trebalo prilagoditi. Ali pokazali smo kako se, ali i da se sve može napraviti. Kućanstvima smo pojasnili da ne samo da mogu imati besplatnu energiju, već da za nju mogu dobiti i novac – kazao je Roman Bernard. O tome kako osigurati baterijske sustave i u kojem trenutku planirati da ih se zaštiti nekom vrstom osiguranja, govorio je Andrej Krvavica, generalni direktor GrECo-a Croatia. Pojasnio je on da bi se sam projekt trebao osigurati već prilikom izgradnje i montaže, ali ljudi rijetko o tome razmišljaju u toj fazi. Dodatni rizici javljaju se u već operativnoj fazi, kad je korisnik spojen na mrežu.

– Ipak, osiguranje, rekao bih, dođe na kraju, kada nešto pođe po zlu, odnosno kada sustavi koji su uspostavljeni za zaštitu određenih rizika ne mogu pokriti neke od tih rizika – kazao je Andrej Krvavica.

Pametne zgrade i kućanstva – poticanje vlastite proizvodnje i energetske fleksibilnosti
Kakva je to zgrada koja je upravljiva, kako je takvom učiniti i zašto energetska obnova mora podrazumijevati i upravo navedeni faktor, u svojem je izlaganju „Put prema energetski neovisnim zgradama i kućanstvima! pojasnio Marko Čavar, voditelj odjela energije u REGEA-i na Solar Flexu Croatia 2025.

– Važnost upravljanja zgradama ono je što u posljednje vrijeme sve češće naglašavamo, a prepoznala je to i EU koja u svojoj direktivi uvodi „smart readiness indicator“. Zgradi se ocjenjuju različite funkcionalnosti; da ima odaziv prema mreži, fleksibilnost je „must-have“, kao i održiva gradnja. Pri obnovi, primjerice, ključna je izgradnja obnovljivih izvora, kod toplinarstva dizalice topline i spremnici, a tu je i automatizacija – kazao je Marko Čavar pa dodao da se u REGEA-i zgradama, prvenstveno javnima, bave već 15 godina. Vrlo je važno, ističe, da se konačno standardizira način na koji se pristupa obnovi, a na tome rade i u REGEA-i jer žele imati rješenje u kojem neće biti lutanja oko toga što bi zgrada trebala imati da sudjeluje u fleksibilnosti.

„Pametne zgrade i kućanstva – poticanje vlastite proizvodnje i energetske fleksibilnosti“ tema je o kojoj su raspravljali stručnjaci na Solar Flexu Croatia 2025., sudionici panela koji je moderirao Tin Bašić, urednik na portalu ZGRADOnačelnik.hr.

– Na zadnji dan 2023. godine kućnih je solarnih elektrana bilo 10.797, dok je na 31. prosinca 2024. njihov broj bio 19.776. To je 94 posto povećana snaga i gotovo stopostotno povećanje u količini kućnih solarnih elektrana, a sve u samo godinu dana. Vidimo da interes postoji, a onda se sve to svede na 1,5 posto proizvedene električne energije od solara u Hrvatskoj. I dalje nije jasno zašto jer ugradi li se elektrana snage pet kW, uz subvenciju, povrat investicije je unutar tri godine, dok je sam vijek takve elektrane 25 godina. To je razdoblje u kojem 80 posto električne energije određeno kućanstvo može dobivati praktički besplatno – rekao je Goran Čačić, stariji projektni voditelj u ZEZ-u pa dodao da upravo Zelena energetska zadruga već 10 godina nastoji doći do funkcionalnog modela za ljude koji nemaju vlastiti krov. Naravno, radi se o onima koji žive u zgradama.

Rješenje je možda u javno-privatnom partnerstvu, kazao je Božidar Šeperić, voditelj prodaje u Resalti. Upravo njegova kompanija investira u solare po tom principu, uglavnom u Sloveniji, gdje to rade još od 2011. godine.

– Lani smo se uključili u obnovu zgrada i u Hrvatskoj te ćemo ove godine obnoviti tri velike bolnice. Energetska obnova, vrlo je važno, nije samo nova ovojnica zgrade, novi prozori. Naravno, radimo i to, ali gradimo sustav koji je samoodrživ; kotlovnice, solare – rekao je Božidar Šeperić. Domagoj Badanjak, direktor u AleDo TECH-u istaknuo je da je dobro da se govori o problemima, a još je bolje što su ti problemi uvijek drugačiji.

– Kad razgovaramo o kućanstvima, sjetite se kako su se ljudi prije nekoliko godina praktički bojali solara, „što ako proizvedem previše struje pa ću morati platiti neki porez“, govorili su. Sad su solari na kućama najnormalnija stvar, ali poticaji su već druga priča. Em što su sezonalni, em nisu uvijek spremni u razdoblju za koje su bili najavljeni. Ljudi čekaju da ulože, da bi na kraju došlo do kašnjenja, a i tvrtke koje nude usluge ovise o toj sezonalnosti. Još jedan je problem što tvrtke uglavnom nemaju gdje pokazati vrhunski proizvod koji imaju, zato je i ključno na jednom mjestu okupiti i tehnički i stručnu javnost, ali i krajnje korisnike – kazao je Domagoj Badanjak.

O novim direktivama koje su došle za sunčane elektrane govorila je Irena Križ Šelendić, ravnateljica Uprave za energetsku učinkovitost u zgradarstvu, projekte i programe Europske unije pri Ministarstvu prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine.

– Sve više se diže ljestvica. Fosilna goriva u kućama ne potiču već godinama, za njih nema više ni sufinanciranja – istaknula je Irena Križ Šelendić pa pojasnila kako će do 31. prosinca 2026. solare morati imati sve nove jave zgrade površine veće od 250 kvadrata, do 31. prosinca 2029. sve nove stambene zgrade, ali i njihova parkirališta, a solarni sustavi bit će obveza i na postojećim stambenim zgradama površine veće od 5000 kvadrata.

Hrvatska je spremna zauzeti mjesto među predvodnicima energetske tranzicije
Konferencija Solar Flex Croatia 2025 još je jednom dokazala da je Hrvatska spremna zauzeti mjesto među predvodnicima energetske tranzicije. Kroz dinamične rasprave i inspirativne primjere, sudionici su pokazali kako inovacije u tehnologiji, pametna ulaganja i prilagodba tržišnih pravila mogu zajedno otvoriti vrata novoj eri energetike.

Jasno je – modernizacija elektroenergetske mreže, razvoj naprednih baterijskih sustava te fleksibilni i predvidivi regulatorni okviri nisu samo izazovi, već i prilike koje treba hrabro iskoristiti. Ključ leži u partnerstvima – između industrije, institucija i zajednica – jer jedino zajedničkim snagama možemo osigurati održivu, sigurnu i otpornu energetsku budućnost.

Ova konferencija nije bila samo mjesto dijaloga, već i pokretač konkretnih ideja i rješenja koja će oblikovati energetski pejzaž Hrvatske i Europe u godinama koje dolaze. Korak po korak, uz inovacije i suradnju, gradimo energetski sustav koji će biti spreman za izazove sutrašnjice.
www.oie.hr

Najvećoj hrvatskoj kompaniji INA-i za ulazak u proizvodnju vodika, koji se u EU smatra ‘gorivom budućnosti’ važnim za osiguranje energetske samostalnosti, odobrena je financijska potpora EU iz sredstava NPOO-a.

Iz sredstava NPOO-a Ministarstvo gospodarstva će s 15 milijuna eura poduprijeti Inino ulaganje u pogone proizvodnje i distribucije obnovljivog vodika. Time će se pokriti oko trećine vrijednosti ovog investicijskog projekta, koji je, kako se navodi u odluci ministra gospodarstva Ante Šušnjara, važan u kontekstu zacrtanih energetskih ciljeva i činjenice da u Hrvatskoj ne postoji niti jedna punionica vodika koja bi osigurala dekarbonizaciju prometa.

Inin projekt obuhvaća gradnju sustava proizvodnje u sklopu Rafinerije u Rijeci s kapacitetom do četiri tone vodika dnevno, a pogone za rad elektrolizatora pokretat će se proizvodnjom energije iz sunca te će se graditi sustav distribucije vodika za punionice po cijeloj Hrvatskoj. Time bi se, po procjeni Ine, zadovoljilo potrebe opskrbe najmanje 10 punionica vodika za cestovni promet.

Ministarstvo gospodarstva na temelju dostavljene dokumentacije utvrdilo je, kaže se u odluci Šušnjara, da je provedba projekta uvjetovana dodjelom potpore, jer se on ne bi mogao provesti u opsegu, financijskom vremenskom okviru u kojem je planiran.

“Projekt dekarbonizacije prometa odvijat će se sporo prvih godina te je za provedbu projekta uspostave prvog elektrolizatora i distribucije vodika nužno osigurati potporu da bi projekt bio isplativ investitoru, a opće dobro za Republiku Hrvatsku i EU je početak procesa dekarbonizacije prometa i početak uspostave gospodarstva temeljenog na vodiku”, stoji u odluci Ministarstva gospodarstva.

Najveći dio ulaganja, a razmjerno tomu i potpore, odnosi se pri tom na samu izgradnju sustava proizvodnje vodika. Od ukupno 45,5 milijuna eura, koliko je procijenjena vrijednost cijele investicije, iznos potreban za fotonaponsku elektranu snage 11 megavata te elektrolizator snage 10 megavata, čini više od 41 milijun eura.

Preostalih pet milijuna eura ulaganja usmjerit će se na uspostavu sustava distribucije i skladištenja vodika. To ujedno predstavlja i maksimalan intenzitet koji je po tim područjima ulaganja bilo moguće odobriti. Što se vremenskog okvira za trajanje potpore tiče, on je zacrtan do kraja iduće godine, 31. prosinca 2026. Iz odluke se vidi i da će korištenje sredstava potpore za obuhvatiti sve prihvatljive troškove nastale od početka 2023.

‘Dekarbonizacija prometa odvijat će se sporo prvih godina te je za provedbu projekta uspostave prvog elektrolizatora i distribucije vodika nužno osigurati potporu da bi bio isplativ investitoru, a opće dobro za RH’, stoji u odluci ministra gospodarstva Ante Šušnjara

U Ini su, naravno, zadovoljni potporom projekta na kojem već intenzivno rade. Već prije godinu dana objavili su da su na putu postati prvi proizvođač zelenog vodika na komercijalnoj razini u Hrvatskoj i da je domaćom tvrtkom IVICOM Consulting potpisan ugovor o isporuci ključne opreme.

Na upit u kojoj su fazi s realizacijom projekta u Ini kažu kako su provedena dva natječajna postupka za nabavu opreme i projektiranje, a uskoro se planira i još jedan za izvođenje radova i nabavu dodatne opreme. “Uskoro se očekuje potpisivanje ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava te prijava i ishođenje građevinske dozvole za početak građevinskih radova.

Realizacija projekta uvelike će ovisiti o okolnostima na europskom i svjetskom tržištu, s obzirom na to da je riječ o usko specijaliziranoj i modernoj tehnologiji čija je dostupnost ograničena”, ističu u nacionalnoj naftnoj kompaniji. Ina i ovim projektom nastoji diversificirati svoje tradicionalne djelatnosti proizvodnje i prerade nafte i plina i u tom segmentu nastoji biti lider ne samo u Hrvatskoj, nego i širem području.

Sufinanciranje projekta sredstvima NPOO-a u tvrtki vide i kao potvrdu važnosti projekta i stratešku usmjerenost Hrvatske, koja je još prije tri godine donijela strategiju za vodik do 2050. temeljenu isključivo na obnovljivom vodiku sa smanjenim ili nikakvim udjelom CO2 tijekom njegove proizvodnje. No, unatoč strategiji i opredijeljenosti države, uspostava gospodarstva temeljenog na vodiku još je na početnim pozicijama i nema dovoljne proizvodnje niti punionice koja bi osigurala dekarbonizaciju prometa.

41 milijun eura iznos je potreban za fotonaponsku elektranu snage 11 MW te elektrolizator snage 10MW.

Što se tiče razvoja tržišta zelenog vodika u Hrvatskoj i potrebne gradnje punionica vodika i njihovih mogućih lokacija, u Ini kažu kako je kompanija u ovom trenutku primarno fokusirana na proizvodnju zelenog vodika i omogućavanje njegovog plasmana na tržište.

“Projekti potencijalnih punionica su u razmatranju, kako u Ini, tako i kod nekoliko drugih kompanija u Hrvatskoj”, dodaju u Ini čiji će zeleni vodik proizveden u Rijeci prvenstveno biti namijenjen za brodski, cestovni i željeznički promet. U riječkoj rafineriji, inače, već se proizvodi vodik iz prirodnog plina za potrebe proizvodnje naftnih derivata, no taj se, s obzirom na način proizvodnje, smatra ‘sivim’ vodikom.

Ideju o zelenom vodiku u Ini razrađuju već odavno, prema ranijim informacijama još od 2018., a 2023. projekt, koji je sada dobio financijski suport, prošao je postupak javne rasprave o utjecaju na okoliš. Inin iskorak i projekt kao prvijenac prokrčit će administrativni put i ostalima koji će odlučiti ozbiljnije ući u proizvodnju i komercijalizaciju zelenog vodika u Hrvatskoj.
www.Energypress.net