Ruska državna korporacija za atomsku energiju Rosatom najavila je početak revolucionarnog pilot projekta novog postrojenja za proizvodnju i refabricaciju nuklearnog goriva u reaktoru naziva BREST-OD-300 koji je olovom hlađen brzi neutronski reaktor razvijen u Rusiji. Početak pilot operacija ključna je prekretnica u razvoju IV generacije nuklearnog energetskog sustava. Ruska nuklearna industrija ne zaostaje za američkom koja isto razvija male modularne nuklearne reaktore IV generacije koji nisu hlađeni vodom već otopljenim solima ili otopljenim metalima.

Jedinica za proizvodnju i refabrifikaciju nuklearnog goriva za inovativni brzi neutronski reaktor BREST-OD-300 puštena je u pilot rad u Seversku, Tomska oblast, Zapadni Sibir. Rosatom kaže da je to prvi od tri objekta jedinstvenog pilot demonstracijskog energetskog kompleksa IV generacije (PDEC), koji se gradi u sklopu strateškog projekta "Proryv" (Proboj) na lokaciji Sibirskog kemijskog kombinata.

Proizvodnja nuklearnog goriva već je počela
Rosatom je putem priopćenja za javnost 25. prosinca 2024. objavio da je automatizirano postrojenje već izradilo modele paketa goriva dizajna jezgre BREST-OD-300 s gorivim kuglicama osiromašenog uran-nitrida. Postrojenje za proizvodnju goriva uključuje četiri proizvodna mjesta: karbotermalnu sintezu miješanih uranovih i plutonijevih nitrida, proizvodnju gorivih kuglica, proizvodnju gorivih elemenata i sastavljanje kompletnih paketa goriva.

Od sada, osoblje je uključeno u izradu paketa BREST-OD-300 s matricom goriva s osiromašenim uranom u skladu s trenutnom dozvolom Rostechnadzora (Ruski industrijski i nuklearni regulator). Nakon dobivanja odobrenja regulatora za rukovanje plutonijem, osoblje će započeti s proizvodnjom ciljnog proizvoda miješanog gustog nitridnog uran-plutonijevog goriva (ili MNUP goriva). Gorivo MNUP ključno je za postizanje maksimalne koristi od ruskog goriva IV generacije, reaktora i radiokemijske tehnologije, prema Rosatomu.

Nuklearni reaktor IV generacije sa zatvorenim pogonom gorivnog ciklusa na jednom mjestu
Rusija planira izgraditi nuklearni energetski sustav četvrte generacije koji uključuje primjenu različitih tehnologija koje objedinjuje zajednički rezultat odnosno veću učinkovitost iskorištenja goriva, povećana sigurnost, energetska učinkovitost, smanjenje istrošenog nuklearnog goriva itd.

Reaktori s brzim neutronima čine temelj suvremene nuklearne industrije te koriste oko 1 posto prirodnog urana dok se preostalih 99 posto šalje na privremeno skladištenje ili se odlaže kao radioaktivni otpad. Reaktori na brzim neutronima imaju sposobnost učinkovitog korištenja sekundarnih proizvoda gorivnog ciklusa (osobito plutonija) za proizvodnju električne energije.

U isto vrijeme, s visokom stopom reprodukcije, brzi reaktori mogu proizvesti više potencijalnog goriva nego što potroše, kao i "naknadno sagorjeti" (tj. iskoristiti s proizvodnjom energije) visoko aktivne transuranske elemente (manje aktinoide). Rosatom kaže da će BREST-OD-300 biti prvi svjetski brzi reaktor hlađen olovom i imat će jedinicu električne snage od 300 MWe. Učinkovitost reaktora bit će osigurana korištenjem inovativnog MNUP goriva. U potpunosti se sastoji od sekundarnih proizvoda ciklusa nuklearnog goriva te osiromašenog urana i plutonija.

Rusija planira proizvesti više od 200 MNUP paketa goriva prije početnog punjenja jezgre reaktora BREST-OD-300. Pilot demonstracijski energetski kompleks sastojat će se od tri objekta: jedinice za proizvodnju (izrada/refabrikacija) gustog nitridnog uran-plutonijevog nuklearnog goriva, nuklearne elektrane s inovativnim brzim neutronima olovom hlađenim reaktorom BREST-OD-300 i jedinica za preradu ozračenog goriva.

“Tako će se po prvi put u svjetskoj praksi na jednom mjestu graditi nuklearna elektrana s brzim reaktorom i stacionarnim zatvorenim ciklusom nuklearnog goriva. Nakon ponovne obrade, ozračeno gorivo bit će poslano na preradu (tj. ponovnu proizvodnju svježeg goriva). Time će ovaj sustav postati praktički autonoman i neovisan o vanjskim opskrbama energetskim resursima”, navodi se u priopćenju.

“U ovom trenutku Rosatom ima najveći napredak u svijetu u razvoju nuklearnih tehnologija generacije IV. Prema klasifikaciji IAEA, to podrazumijeva veću učinkovitost u korištenju sirovina za gorivo, povećane standarde sigurnosti za rad nuklearnih postrojenja, kao i značajno smanjenje količine nuklearnog otpada", rekao je Alexey Likhachev, izvršni direktor Rosatom State.

Dizajn i principi rada reaktora
BREST-OD‑300 prvi je olovom hlađeni nitridni reaktor na brze neutrone koji dovodi teoriju u stvarnost. Njegov ključni cilj je pokazati izvedivost najnovijih reaktorskih tehnologija i opipljivost zatvaranja ciklusa nuklearnog goriva. BREST-OD‑300 je ruski akronim za "300 MW pasivno siguran pilot demonstracijski brzi neutronski reaktor." Koristi rastaljeno olovo kao rashladno sredstvo i mješavinu uranovih i plutonijevih nitrida (MUPN) kao gorivo. Prvi beton za podlogu reaktora izliven je u lipnju 2021.

Nova vrsta rashladne tekućine zahtijeva specifičan dizajn: jezgra BREST-OD‑300 nalazi se u središnjem dijelu armiranobetonskog bazena ispunjenog rastaljenim olovom. U njegovim rubnim dijelovima smješteni su generatori pare i cirkulacijske pumpe. Temperature taljenja i vrenja i druga fizikalna svojstva rashladne tekućine i konstrukcija reaktora omogućuju izostavljanje hvatača jezgre i mnogih pomoćnih sustava i smanjuju sigurnosne zahtjeve za opremu izvan pilota. Integralni dizajn i fizika reaktora BREST isključuju mogućnost nesreća koje bi zahtijevale evakuaciju ljudi.

Reaktor ima dvokružni dizajn: nuklearno gorivo zagrijava rastaljeno olovo u primarnom krugu; rastaljeno olovo zatim teče kroz generator pare i predaje toplinu vodi u sekundarnom krugu; voda se pretvara u paru i okreće turbinski generator za proizvodnju električne energije.

BREST-OD‑300 dio je takozvanog 'pilot demonstracijskog pogona za proizvodnju električne energije' (skraćeno ODEK na ruskom) koji također uključuje jedinicu za proizvodnju uran-plutonijevog goriva i jedinicu za preradu istrošenog goriva. Novo svježe gorivo tamo će se proizvoditi iz reaktorskog plutonija i osiromašenog urana karbotermalnom sintezom. Tri ODEK jedinice trebaju pokazati održivost recikliranja istrošenog goriva u svježe gorivo, odnosno izvedivost 'zatvorenog' ciklusa nuklearnog goriva na lokaciji.

Višedimenzionalni inženjering
Krajem travnja, Siberian Chemical Plant (SCP, dio Rosatomove TVEL Fuel Company), mjesto domaćina ODEK-a, počelo je sastavljati prototip pumpe za rastaljeno olovo. Pumpa je teška preko 30 tona i izrađena je od visokolegiranih čelika i keramičkih materijala. Njezini su dijelovi isporučeni na gradilište krajem ožujka 2023. Kada bude sastavljena, bit će testirana na namjenskom ispitnom stolu, u stupcu ispunjenom rastaljenim olovom. Pumpa je sposobna pumpati 11 tona rastaljenog olova u sekundi kroz primarni krug reaktora, što je usporedivo s opterećenjem kamiona srednje veličine. Godine 2023. pumpa će biti testirana na tlak i protok. Na temelju dobivenih rezultata, dizajn prototipa se može modificirati za proizvodnju četiri pumpe za reaktor.

Tvornica kemijskih koncentrata u Novosibirsku (dio Rosatoma) razvija lažne gorivne elemente za model jezgre reaktora. Planirano je da budu spremni krajem 2024. i bit će isporučeni ODEK-u. Gorive šipke i sklopovi goriva za BREST-OD‑300 temeljito su proučeni i testirani s prednje strane. Kao nedavni primjer, lažne gorivne šipke testirane su u pulsirajućem reaktoru IGR (Kazahstan). Dovršeni u rujnu 2022., testovi i naknadne studije nakon zračenja potvrdile su procijenjenu izvedbu gorivih šipki u uvjetima izvan projektiranih, kao što je dodavanje pozitivne reaktivnosti.

U međuvremenu, istraživači proučavaju nove materijale koji bi mogli poboljšati učinkovitost goriva. U veljači ove godine VNIINM (dio Rosatoma) proizveo je pilot seriju bimetalnih cijevi sa zaštitnim slojem od feritnog čelika debljine 0,3 mm. Takve se cijevi mogu koristiti kao obloge gorivih šipki u reaktorima hlađenim olovom i kao osnovni materijal za ćelije razmakničke rešetke u jezgri reaktora. Novi strukturni materijali potencijalno će povećati sagorijevanje MUPN goriva u brzim reaktorima hlađenim olovom za 20–25 % i, posljedično, učiniti rad reaktora isplativijim.

Uvelike se radi i na poboljšanju kvalifikacija zaposlenika. U ožujku je preko 30 zaposlenika jedinice za proizvodnju/refabrikaciju ODEK završilo tečaj analitičke simulacije. Uvježbavali su operativne vještine, proučavali proizvodne procese i učili postupke u slučaju opasnosti. Kasnije ove godine, zaposlenici SCP-a odradit će dvotjednu praksu u Belojarskoj nuklearnoj elektrani. Izgradnja reaktora, montaža opreme, razvoj modula za preradu OHG-a i drugi radovi odvijaju se u potpunosti prema planu. Puštanje ODEK-a u cijelosti planirano je za 2030. godinu.
www.rosatomnewsletter.com
www.interestingengineering.com

Herbert Kickl, čelnik krajnje desne Slobodarske stranke Austrije (FPÖ), izjavio je kako njegova stranka ne planira napustiti Europsku uniju, ali poziva na "samorefleksiju" Bruxellesa i kraj "klimatskog komunizma". Herbert Kickl, koji će sljedećih tjedana vjerojatno postati prvi austrijski poslijeratni krajnje desno orijentirani kancelar, poručio je oko 3000 okupljenih pristaša u Vösendorfu blizu Beča da "nijedan član Slobodarske stranke ne želi napustiti Europsku uniju".

Kraj klimatskog komunizma
No dodao je i da bi Bruxelles trebao ući u fazu "samorefleksije" umjesto "samoveličanja", a sve u interesu ekonomskog razvoja. Smatra i da bi trebalo smanjiti birokraciju te je dodao da se zalaže za kraj nečega što je nazvao "klimatskim komunizmom".

Kickl je ponovio i svoje zahtjeve za stvaranjem "Austrije kao utvrde" koja je neprijateljski raspoložena prema imigraciji. Zemlja bi trebala uvesti niz "paragrafa i propisa, naknada u naturi umjesto u gotovini, također i mnoštvo negativnih odluka o azilu, putnih potvrda i deportacijskih letova".

Suočavanje s imigracijom pitanje je sudbine za europski kontinent i izvan Austrije, rekao je Kickl. Ovaj 56-godišnjak, čija se stranka protivi sankcijama EU Rusiji, odbacio je optužbe o tomu da je naklonjen Moskvi, umjesto toga kazavši da je vrlo "blizak neutralnosti". Austrija se sukladno svojem ustavu zalaže za neutralnost i nije članica NATO-a. FPÖ trenutačno pregovara s konzervativnom Austrijskom narodnom strankom (ÖVP) o formiranju vlade.

Poštena politika
Herbert Kickl, čelnik austrijske krajnje desnice, iznio je ključne uvjete za koalicijske pregovore s konzervativnom Austrijskom narodnom strankom (ÖVP), navodeći da stranke moraju "dijeliti predanost poštenoj politici".

Čelnik Slobodarske stranke Austrije (FPÖ) upozorio je na "igre, trikove, sabotaže i opstrukcionizam", istaknuvši važnost vraćanja povjerenja javnosti u politiku. Rekao je kako vjeruje da marljivost, poštenje i hrabrost mogu potaknuti duh optimizma u zemlji.

Kickl je otvoreno zaprijetio novim izborima ako ÖVP ne ispuni njegove kriterije, rekavši da je "spreman na to". Kazao je kako nedavne ankete pokazuju da su populisti krajnje desnice značajno povećali prednost nad ÖVP-om i Socijaldemokratskom strankom Austrije (SPÖ) u usporedbi s rezultatima parlamentarnih izbora održanih prije sto dana.

FPÖ je dobio zadatak sastaviti vladu nakon neuspjeha koalicijskih pregovora između ÖVP-a, SPÖ-a i liberalnog NEOS-a, te otkazivanja naknadnih pregovora između ÖVP-a i SPÖ-a.

Predsjednik Alexander Van der Bellen, bivši čelnik Zelenih, priznao je poteškoću svoje odluke da FPÖ-u da priliku za formiranje vlade.

Kickl je optužio prethodnu vladu pod vodstvom ÖVP-a da je loše upravljala zemljom i ostavila ogroman proračunski deficit. Nije precizirao kako se namjerava pozabaviti ovim gorućim pitanjem austrijske politike, izbjegavajući komentare o konkretnim projektima i ne odgovarajući na pitanja novinara.

FPÖ, koji je osvojio najviše glasova na rujanskim izborima, već je bio u vladi, ali kao mlađi partner ÖVP-u.

Van der Bellen će u srijedu objaviti ime privremenog kancelara. Ta će osoba nastaviti voditi sadašnju koaliciju konzervativaca i Zelenih do formiranja nove vlade. Prethodni kancelar Karl Nehammer iz ÖVP-a dao je ostavku tijekom vikenda nakon što su njegovi napori da formira koaliciju stranaka centra propali, otvarajući vrata Kicklu.
www.vijesti.hrt.hr
www.bljesak.info

Mirovinski fondovi prate svjetske trendove te se svojim investicijama uključuju u investiranje u zelene tvrtke i zelene tehnologije. Tijekom posljednjih godina sve više kompanija i institucija prolazi kroz "zelenu" transformaciju kako bi povećale svoju održivost i smanjile ekološki otisak. Ova tranzicija nije samo pitanje izbora već nužnosti, s obzirom na to da se negativne posljedice klimatskih promjena mogu ublažiti jedino zajedničkom i koordiniranom akcijom.

Zelena tranzicija neizbježan je proces koji će obuhvatiti sve segmente društva. Ujedno je i ključna za postizanje globalnih ciljeva u borbi protiv klimatskih promjena, a temelji se na usvajanju ekološki prihvatljivih poslovnih praksi, optimizaciji resursa te smanjenju emisija štetnih plinova. Klimatske promjene realnost su koju ne možemo negirati, a najviše pogađaju mlađe generacije koje će i najviše osjetiti posljedice onečišćenja planeta. Zajedničkim naporima situacija se može, ako ništa drugo, ublažiti.

Mirovinski fondovi također svojim djelovanjem mogu pozitivno utjecati na zelenu tranziciju, ali isto tako valja spomenuti i obrnuti utjecaj klimatskih promjena na same fondove. Svakako stoji da pozitivnim ekološkim djelovanjem i održivim pristupom ne samo da osiguravamo kvalitetniji život budućim naraštajima već utječemo i na stabilniji mirovinski sustav, a ulaganjem u mirovinski fond pojedinci imaju priliku sudjelovati u oblikovanju održivije budućnosti.

Kako bismo doznali više o zelenoj ekonomiji, ulozi mirovinskih fondova u svemu tome te postoje li kakva rješenja, razgovarali smo s Ivanom Terzić, direktoricom u Odjelu poslovnog savjetovanja kompanije KPMG u Hrvatskoj i stručnjakinjom za ESG (Environmental, Social i Governance) u sklopu serijala financijskog opismenjavanja PBZ CROATIA OSIGURANJE d.d. za upravljanje obveznim mirovinskim fondovima.

Što predstavlja održivost u poslovanju?
Inače, Terzić u svojem radu pomaže kompanijama u razvoju ESG inicijativa, uključujući usklađivanje s novim regulatornim zahtjevima i transformaciju poslovnih procesa kako bi postigli održive ciljeve, pa i naš razgovor započinjemo pitanjem što je točno ESG, zašto je bitan i zašto ga sve više gospodarskih subjekata prihvaća i primjenjuje u svom poslovanju.

Terzić odgovara da je ESG koncept koji predstavlja okvir stvaranja održivog poslovanja u sektoru nefinancijskih društava (poduzeća) i financijskih institucija, a bavi se različitim nefinancijskim aspektima poslovanja, uključivo okolišna pitanja, društvene teme, kao i korporativno upravljanje.

„Održivost u poslovanju“, objašnjava Terzić, „predstavlja jednu od ključnih sastavnica, ne samo zbog razvoja regulatornih zahtjeva u području održivosti i s time povezanog izvještavanja već i zbog potrebe integriranja ESG kriterija poslovanja, odnosno održivosti u operativni model i svakodnevno poslovanje. Sukladno postojećim trendovima taj pristup razmatra i očekivanja investitora i ključnih dionika na tržištu u pogledu primjene i provođenja mjera održivog poslovanja, uključivo ovdje i povratni utjecaj na industriju mirovinskih fondova.”

Što se događa u Hrvatskoj i što možemo očekivati?
Naglašava i kako primjena ESG okvira postaje neizbježna za poslovanje društava u Hrvatskoj, kako u financijskom, tako i nefinancijskom sektoru. „Integracija ESG-a u poslovnu praksu velikim je dijelom usmjerena kroz postavljanje regulatornog ESG okvira i inicijativa uspostavljenih u Europskoj uniji, a koje su primjenjive i za kompanije u Hrvatskoj. ESG razvoj može se promatrati s dva aspekta: održive prakse u privrednim društvima te održivo financiranje u financijskom sektoru”, kaže Terzić.

„Održive prakse u kompanijama“, objašnjava, „bit će ugrađene kroz unaprjeđenja poslovnih modela i praksi, preispitivanje politika i ciljeva, kao i integriranje ESG-a u korporativnu strategiju i poslovanje s obzirom na obvezu transparentnosti o temama održivosti. Primjerice, CSRD regulativa o izvještavanju, koju je donio EU, definira sveobuhvatan okvir za pripremu izvještaja o održivosti poduzeća s nizom nefinancijskih objava i pokazatelja. Osim toga, ESG koncept ima za cilj identificirati i preusmjeriti tijekove kapitala prema ulaganjima u cilju poticanja takozvane „zelene ekonomije“ i projekata, odnosno stvaranja održivog rasta.” Terzić dodaje kako i financijski sektor sa svojom funkcijom u tome ima ključnu ulogu kroz alokaciju kapitala.

„Nizom pravila i pokazatelja u financijskoj industriji prati se usmjeravanje financijskih ulaganja u takozvane „zelene industrije“, primjerice kroz definiranu EU taksonomiju i one koje su usklađene s principima održivih poslovnih praksi. To je ujedno ono što je realno očekivanje i za mirovinske fondove u Hrvatskoj, odnosno za njihove ulagačke portfelje”, govori Terzić te dodaje da je orijentiranost investitora prema pitanjima povezanima s ESG-om zajedno s regulatornim i drugim interesima vidljivo već i na našem tržištu, na primjer kroz izdavanje „zelenih“, odnosno održivih obveznica.

ESG tranzicija i mirovinski fondovi u Hrvatskoj
Terzić je mišljenja da mirovinski fondovi kao jedan od ključnih aktera na hrvatskom tržištu kapitala također imaju ciljanu ulogu u ESG tranziciji. „Naime, izmjenom Zakona o obveznim mirovinskim fondovima u 2024. godini“, govori Terzić, „predviđene su obveze vezane uz praćenje i objavu podataka o rizicima održivosti i uspostavljanju okvira za olakšavanje održivih ulaganja, a u svrhu identificiranja rizika održivosti te promicanja održivih ulaganja.

Uvođenje zakonskih obveza u Hrvatskoj posljedica je globalnih trendova u okviru kojih se ESG faktori uključuju u ulagačke odluke. Ovakve odluke s jedne strane imaju za cilj preusmjeravanje kapitala u održivije industrije i poslovne aktivnosti, a s druge strane otvara se mogućnost ulaganja u društva koja ostvaruju rezultate relevantne za zahtjeve ESG-a. Na primjer, prelazak na niskougljično gospodarstvo, poštivanje standarda dobrog korporativnog poslovanja i upravljanja i ostalo.”

Okvirno promatrajući portfelje mirovinskih fondova u Hrvatskoj, Terzić je mišljenja da oni, između ostalog, uključuju i ulaganja u velike lokalne kompanije koje u svom poslovanju koriste infrastrukturu i nekretnine (primjerice turistički, poslovni ili logistički objekti), što predstavlja energetski intenzivne aktivnosti.

„U takvim industrijama mirovinski fondovi su ulagatelj koji uzima u obzir dugi horizont povrata. Pritom se ESG tranzicijom takva društva dodatno usmjerava na energetsku transformaciju, na bolje upravljanje resursima ili prema generiranju pozitivnog utjecaja na društvo”, objašnjava te dodaje da će osim toga mirovinski fondovi u ulozi ulagatelja očekivano nastaviti poticati poboljšanja u korporativnom upravljanju društava u svojim portfeljima.

„U regiji i Hrvatskoj također je prisutna situacija u kojoj postoji veliki udio kompanija gdje su vlasnici ujedno i rukovoditelji, a s generacijskom promjenom u vlasništvu takvih kompanija otvaraju se i mogućnosti izlaska na burzu za takva društva. Kroz navedeno, mirovinskim fondovima se otvara mogućnost uključivanja i utjecaja na korporativno upravljanje i stvaranje investicijske politike rasta kroz promjene, uzevši pritom u obzir ESG aspekte”, zaključuje Terzić.

ESG pristup i mirovinski fondovi u zapadnim zemljama
Također dodaje kako održivo financiranje predstavlja sve prisutniji trend u razvoju investicijskih politika mirovinskih fondova, a ESG ulaganja su samo jedan od pristupa u promjeni poslovnih praksi i poslovnih politika općenito s ciljem smanjivanja emisija ugljičnog dioksida i očekivanja poboljšanja kroz različite druge aspekte poslovanja. „Pritom“, naglašava Terzić, „EU je vodeća regija u generiranju ESG imovine promatrano s globalne razine, pri čemu je razvoj regulative intenzivan.“ Daje i primjer da se to radi kroz označavanje održivih proizvoda, definiranje izvještajnih pravila i objave vezanih za održivost.

Kada govorimo o praksi implementiranja ESG-a u industriji fondova, Terzić objašnjava da su one raznolike, od razvoja investicijskih politika i strategija s elementima ESG-a, do analiza koje uključuju ESG faktore. „Postojeći pristupi, između ostalog, uključuju ESG integraciju, tj. sustavno uključivanje ESG pitanja u investicijske analize i odluke. Također se često primjenjuje i strategija izlaska ili isključivanja financiranja nekih kritičnih industrija kao jedan od pristupa ESG-u”, kaže Terzić te dodaje kako trendovi pokazuju da glavne investicijske teme u području održivih ulaganja predstavljaju dekarbonizacija i obnovljivi izvori energije, uz društveno odgovorno poslovanje.

„Primjerice, prema dostupnim podacima Pensions Europe, u Nizozemskoj gotovo svi mirovinski fondovi specifično uključuju klimatske promjene u svoje investicijske politike, dok nekoliko mirovinskih fondova već mjeri smanjenje ugljičnog otiska u svrhu ostvarivanja net zero cilja do 2050. Također, fondovi počinju stvarati i očekivanja o generiranju pozitivnih (mjerljivih) učinaka te se od njih očekuje ne samo isključivanje djelatnosti kao što su duhan, oružje, loše radne prakse i onečišćenje okoliša, već se očekuje i ciljanje pozitivnog utjecaja na okoliš, društvo i upravljanje”, govori Terzić.

Tri rješenja kako da postanemo energetski učinkovitiji
Za kraj Terzić daje i tri savjeta kako mirovinska društva i financijske institucije mogu doprinijeti borbi protiv klimatskih promjena ne samo kroz ulaganja već i kroz vlastito poslovanje. “Implementacijom mjera za postizanje bolje energetske učinkovitosti kao što su optimizacija korištenja energije, prelazak na obnovljive izvore te smanjenje potrošnje resursa smanjuje se takozvani ekološki „otisak“ društva”, govori Terzić.

Također dodaje da tipični primjeri poboljšanja energetske učinkovitosti kroz vlastite aktivnosti predstavljaju rad u zgradama s visokom energetskom efikasnošću, opremanje prostora kroz održive renovacije, primjerice ugrađivanje solarnih panela, racionalnije korištenje energije i papira u svakodnevnom radu te prijelaz s korištenja fizičkih servera na cloud-based servere.

Kao zaključak, važno je napomenuti da inicijative društava (i nefinancijskih i, u ovom slučaju, financijskih) svakako trebaju uključivati jedan sveukupni pristup održivom poslovanju, odnosno kombinaciju različitih održivih mjera, kako u vlastitim aktivnostima, tako i u lancu vrijednosti.
www.vecernji.hr

Sve zemlje na panonskoj nizini bi mogle postati regionalni europski lideri u korištenju geotermalne energije ako se uloži dovoljno u istraživanje i geotermalnu infrastrukturu. Dugoročni troškovi klimatskih promjena daleko su veći od ulaganja u zelene tehnologije, kazao je za Večernji list mladi znanstvenik sa švicarskog instituta ETH Zürich.

Geotermalna energija često se percipira kao održivo rješenje za budućnost. No kako se ona može razviti u zemljama poput Švicarske pa možda i Hrvatske, gdje prirodni uvjeti nisu tako povoljni? Daniel Pokras mladi je znanstvenik, istraživački inženjer na institutu ETH u Zürichu, koji radi upravo na tome da takva ideja postane moguća. Prošle je godine posjetio Hrvatsku, a tom smo prilikom s njime razgovarali o izazovima, inovacijama i njegooj viziji održivog energetskog sustava.

Na čemu trenutačno radite, na što je fokusirano vaše istraživanje?

Bavim se kemijskim inžinjerstvom, a studirao sam na Sveučilištu u Edinburghu i ETH u Zürichu. Trenutačno radim kao istraživački inženjer na institutu ETH u Zürichu, na projektu razvoja tehnologija za geotermalnu energiju s ciljem poticanja njezine primjene u Švicarskoj. Dok zemlje poput Islanda imaju prirodne prednosti poput vulkanske aktivnosti, Švicarska se suočava s drukčijim izazovima. Podzemne temperature ovdje nisu dovoljno visoke za učinkovitu proizvodnju energije, što nas potiče na traženje inovativnih rješenja. Stoga je Sveučilište okupilo konzorcij tvrtki zainteresiranih za razvoj geotermalne tehnologije, a moja je uloga pridonijeti istraživačkom segmentu i pomoći u rješavanju ključnih tehničkih prepreka.

Znači, Švicarska trenutačno nema aktivnu proizvodnju geotermalne energije?

Tako je. Još nismo na toj razini, ali radimo na tome da to promijenimo.

Koji su najveći izazovi s kojima se suočavate u tom procesu?

Najveći je izazov pristup toplini. Na Islandu je zbog vulkanske aktivnosti dovoljno bušiti svega nekoliko stotina metara ispod površine kako biste došli do potrebnih temperatura. U Švicarskoj je, međutim, potrebno bušiti nekoliko kilometara dublje, što znatno povećava troškove. Samim time, to nije isplativo. Drugi izazov je cirkulacija fluida. Na većim dubinama, bušenje i vraćanje fluida na površinu postaje izuzetno skupo. Trenutačno istražujemo alternativna rješenja, poput korištenja ugljikova dioksida (CO₂) umjesto vode. CO₂ ima manju gustoću i viskoznost, što ga čini energetski učinkovitijim za pumpanje. Također prelazi u superkritično stanje na nižim tlakovima i temperaturama, što ga čini idealnim za uvjete poput švicarskih.

Kako stojimo s geotermalnom energijom u Hrvatskoj? Vidite li potencijal za njezin razvoj kod nas?

Hrvatska ima ogroman potencijal za razvoj geotermalne energije, posebno u Panonskoj nizini, gdje postoje područja s povoljnim geološkim uvjetima. Već sada imate nekoliko uspješnih projekata geotermalnih elektrana, što je pravi primjer kako se lokalni resursi mogu iskoristiti za proizvodnju energije. Međutim, kao i drugdje, izazovi postoje – od visokih početnih troškova bušenja do birokratskih prepreka. Ključno je osigurati jasne regulatorne okvire i privući investitore. Hrvatska bi mogla postati regionalni lider u korištenju geotermalne energije ako se dodatno uloži u istraživanja i infrastrukturu. Štoviše, geotermalna energija mogla bi igrati ključnu ulogu u dekarbonizaciji sustava grijanja u urbanim područjima, što je važno za ispunjenje ciljeva održivog razvoja.

Zelena energija često se percipira kao skupa. Je li to istina ili mit?

To je mit, apsolutno! Danas je gradnja novih solarnih i vjetroelektrana jeftinija od termoelektrana na ugljen, čak i bez uzimanja u obzir ekoloških troškova. Glavni izazov leži u povremenosti solarne i vjetroenergije – kad nema sunca ili vjetra, nema ni proizvodnje. Za rješavanje ovog problema potrebna su ulaganja u tehnologije za skladištenje energije, poput baterija, i unapređenje mrežne infrastrukture. Međutim, dugoročni troškovi klimatskih promjena daleko su veći od ulaganja u zelene tehnologije. Ekstremni vremenski uvjeti koje sve češće doživljavamo – toplinski valovi, poplave i oluje – već uzrokuju goleme financijske štete.

Kako vidite energetski sustav za deset godina?

U idealnom scenariju, Europa bi mogla elektrificirati najmanje polovicu svoje energetske mreže. To uključuje širenje solarnih i vjetroelektrana, ulaganje u toplinske pumpe te integraciju inovativnih tehnologija poput geotermalne energije. Povijest pokazuje da su brze promjene moguće. Tijekom naftne krize 1970-ih države su reagirale iznimno brzo kako bi smanjile svoju ovisnost o fosilnim gorivima. Danas imamo tehnologiju, znanje i resurse za još veći prijelaz – samo trebamo političku volju.

Što je s državama u razvoju? Može li prelazak na zelenu energiju u razvijenim zemljama biti dovoljan?

Ne, to ne bi bilo dovoljno. Razvijene zemlje moraju aktivno podupirati tranziciju u zemljama u razvoju, ali na način koji je fer i održiv. To znači transparentne investicije, subvencije i financiranje obnovljivih izvora energije, a ne eksploatacijske kredite. Primjerice, projekt obnovljive energije vrijedan 100 milijuna dolara u zemlji u razvoju mogao bi spriječiti milijarde dolara potencijalnih šteta uzrokovanih klimatskim promjenama. To je moralna i ekonomska nužnost.

Kako pojedinci mogu doprinijeti promjenama?

Iako su individualne akcije važne, pravi utjecaj dolazi iz kolektivnog djelovanja. Jasno izrazite svoje stavove političarima, pridružite se inicijativama i podupirite organizacije koje se bore protiv klimatskih promjena. Male promjene, poput prelaska na energetski učinkovite uređaje, također su korisne. No budimo iskreni – korporacije često prebacuju krivnju na pojedince, koristeći pojmove poput “ugljičnog otiska”. Istina je da je najveća odgovornost na industriji i političkim sustavima. Prava snaga leži u zajedništvu. Organizirajte se, sudjelujte u pokretima i vjerujte u mogućnost promjene. Nije sve izgubljeno. Imamo priliku stvoriti bolje sutra – i za to se vrijedi boriti.
www.vecernji.hr

Tvrtka Masdar iz Ujedinjenih Arapskih Emirata tvrdi da ima rješenje za prepreku koja usporava razvoj obnovljivih izvora energije, a to je neravnomjerna proizvodnja električne energije iz solarnih elektrana i vjetroelektrana. Masdar je predstavio prvi projekt solarne elektrane s baterijama koje će osigurati stalnu opskrbu električnom energijom. Bila bi to i najveća solarna elektrana na baterije na svijetu.

Projekt je predstavila tvrtka Abu Dhabi Future Energy - Masdar na službenom otvorenju Abu Dhabi Sustainability Weeka 2025. Fotonaponska elektrana trebala bi biti snage 5,2 GW s baterijskim sustavom za pohranu energije od 19 GWh.

Sultan Ahmed Al Jaber (Ahmed Al Jaber), ministar industrije i napredne tehnologije Ujedinjenih Arapskih Emirata i predsjednik uprave kompanije, predstavio je, kako navodi Masdar, prvi svjetski pogon za proizvodnju i skladištenje solarne energije koji će osigurati isporuku osnovne energije. u velikim količinama.

To će po prvi put pretvoriti obnovljivu energiju u osnovnu energiju, rekli su iz tvrtke. Investicija se procjenjuje na šest milijardi dolara.

Masdar također razvija projekt u partnerstvu s državnom tvrtkom Emirates Water and Electricity Co. (EWEC). Projekt će, kako se navodi, označiti ključni trenutak u transformaciji čiste energije.

Opskrba do 1 GW bazne energije ujedno je i najveće postrojenje za korištenje i skladištenje solarne energije na svijetu, koje će opskrbljivati ​​obnovljivom energijom 24 sata dnevno, sedam dana u tjednu.

„Ulazak u drugu četvrtinu 21. stoljeća predstavlja ključni trenutak. Stojimo na rubu dva svijeta, svijeta kakvog poznajemo i svijeta kakav bi mogao biti. Ovo je trenutak kada se rađa taj novi svijet“, rekao je Al Jaber.

Istaknuo je kako je varijabilnost već desetljećima jedna od najvećih prepreka razvoju obnovljivih izvora energije. Međutim, projekt u UAE uklanja tu prepreku i osigurava stalnu električnu energiju 24 sata dnevno.

"Kako možemo napajati svijet koji nikad ne spava s izvorima energije koji spavaju? Kako možemo pretvoriti obnovljive izvore u pouzdanu energiju? Sada imamo odgovor“, naglasio je Al Jaber.
www.balkangreenenergynews.com

Zagrebačka tvrtka CC New Green Energy nedavno je, u partnerstvu s kineskom tvrtkom RCT, instalirala i pustila u rad bateriju za pohranu energije. Ovo je prvi sustav baterijske pohrane energije kod klijenta u Hrvatskoj, kapaciteta je 200 kW h. Projekt je obuhvaćao projektiranje, isporuku, instalaciju i integraciju baterije u postojeću energetsku infrastrukturu tvrtke Mundus Viridis, koja uz ostalo ima i instaliranu fotonaponsku elektranu snage 500 kW.

Uspješno je završeno ispitivanje korištenja baterije za potrebe tvrtke Mundus Viridis, kao i korištenja baterije za potrebe partnerske tvrtke KOER kao dio njihova sustava za agregiranje el. energije. Ovaj projekt je bitan korak prema modernizaciji hrvatskog tržišta obnovljivih izvora. Nakon uspješnog ispitivanja ovog sustava manje snage, postavljen je temelj za buduće projekte velikih kapaciteta, koji će doprinijeti stabilnosti domaćeg elektroenergetskog sustava. Nekoliko većih projekata je u fazi pripreme.

Ključni potrošači
Niže su navedene tehničke mogućnosti koje korisniku omogućuje ovaj sustav baterijske pohrane električne energije:

1. 'Self-backup' - Idealno rješenje za područja s nestabilnom mrežom. Baterija se automatski održava napunjenom (npr. na 80 posto) i aktivira čim dođe do prekida napajanja.

2. 'Backup only' (STS funkcija) - Omogućuje napajanje ključnih potrošača te može poslužiti kao zamjena za agregat u slučaju nestanka električne energije.

3. 'Self-consumption' (DC-DC) - Uspješno ispitivani scenariji: Energija iz fotonaponskih modula ponajprije se koristi za smanjenje potrošnje električne energije, potom se višak pohranjuje u bateriju, a mogući preostali višak predaje se u mrežu. Alternativno, energija prvo puni bateriju, a tek tada se preostali višak predaje mreži.

4. 'TOU' (Time of Use) - Baterija se puni noću jeftinijom električnom energijom, koja se zatim koristi tijekom dana kada je struja skuplja.

5. 'Off-grid' mogućnost - Sustav omogućuje potpuno odvajanje od mreže, a energija iz baterije i fotonaponskih modula napaja potrošače. U ovom slučaju, s kapacitetom baterije moguće je napajanje do 200 kW.

6. Spajanje na virtualnu elektranu i daljinsko upravljanje - Uspješno spajanje RCT Power BESS na virtualnu elektranu tvrtke KOER.

7. 'Peak Shaving' mogućnost - Sustav omogućuje 'peglanje' vrhova maksigrafa, tj. smanjuje trošak za Vršnu radnu snagu na mjesečnom računu HEP ODS-a. Sustav automatski može održavati zadanu razinu radne snage, a kratkotrajne potrebe preko zadane razine podmiruje iz akumulirane energije u bateriji. Ovom mogućnošću se može i odgoditi zakup nove radne snage ili infrastrukturnim povećanjima na priključku, ako se potrebe za viškom energije pojavljuju do dva sata tijekom dana.

Pametno upravljanje
Prilikom primjene, tim stručnjaka CC New Green Energyja iskoristio je najbolje prakse iz područja energetike, osiguravajući pouzdanu i sigurnu integraciju sustava.

Ovaj projekt postavlja temelje za daljnje primjene RCT Power BESS sustava diljem Hrvatske.

Integracija s obnovljivim izvorima energije: Kompatibilan je s fotonaponskim sustavima, vjetroelektranama i drugim oblicima obnovljivih izvora.

Pametno upravljanje: Sustav je opremljen naprednim softverom – 'Battery management' koji je posebice razvijen za upravljanje, praćenje i optimizaciju rada korištenjem mobilnih te aplikacija na osobnom računalu (desktop).
www.energetika-net.com

Dok raste cijena zemnog plina na europskom tržištu javljaju se nove inicijative za povećanim ulaganjima u OIE da se poveća energetska neovisnost o uvezenoj energiji. Hrvatska uduga poslodavaca HUP poručuje da Hrvatska mora dodatno otvoriti tržište električne energije konkurenciji u cilju većih ulaganja u inovacije i projekte obnovljivih izvora energije (OIE), smanjenja cijene električne energije za tvrtke ispod prosjeka EU i pouzdanije opskrbe električnom energijom.

"Sve u cilju kako bi Hrvatska do 2030. godine mogla postati energetski samodostatna upravo zahvaljujući investicijama u OIE", kažu u HUP-u. Apostrofiraju nužnost hitnog donošenja odluke o iznosu jedinične naknade za priključenje na elektroenergetsku mrežu, koja kasni već dvije godine, kako bi se pokrenule investicije u OIE.

"Zbog kašnjenja u donošenju odluke blokirane su investicije vrijedne 2.6 milijardi eura, pa investitori ne mogu pokrenuti postupak izrade EOTRP-a ni ishoditi ugovor o priključenju, što su preduvjeti za ishođenje potrebnih dozvola za projekte OIE-a", upozoravaju iz poslodavačke udruge.

Napominju i da investitorima treba naplatiti isključivo stvarni trošak priključenja, što uključuje izgradnju trafostanice, vodova, kabela i druge opreme. Komplementarno, potrebno je značajno olabaviti propis prema kojem se zahtjev za priključenje na mrežu podnosi samo jednom godišnje, od 1. do 15. svibnja, kažu u HUP-u.

Predug proces ishođenja dozvola za projekte OIE-a
Navode i da razvoj projekata OIE-a predugo traje zbog administrativnih prepreka, bitnim dijelom zbog nedostatka stručne radne snage za provedbu postupaka, pri čemu je Hrvatska među četirima članicama EU s najdužim procesom ishođenja dozvola. Također, potrebno je hitno donijeti i program državnih potpora za poticanje proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora te visokoučinkovitih kogeneracija, s obzirom na to da je zadnji doneseni program istekao krajem prošle godine.

"Pored pravovremenog adresiranja niza prijedloga za olakšanje uvjeta investiranja u OIE, navode iz HUP-a, od velike važnosti su nadolazeća ulaganja u modernu elektroenergetsku mrežu od oko 800 milijuna eura u idućih 10 godina, kao i tehnologije skladištenja, odnosno uravnoteženja zbog novih nadolazećih kapaciteta.

U tom smislu, unatoč dostupnim poticajima za razvoj baterija, potrebno je adekvatno prilagoditi prostorne planove s obzirom na to da oni ne podržavaju instalaciju baterijskih kapaciteta. Uz jačanje distribucijske elektroenergetske mreže, potrebne su i investicije u prijenosne kapacitete pa zbog toga treba žurno donijeti novi desetogodišnji plan razvoja hrvatske prijenosne mreže (2024.-2033.)", smatraju u HUP-u.

Pritisak i na cijene električne energije
Kažu i da su prošle zime bile blaže i s dosta vjetra, što je omogućilo jeftinu proizvodnju iz obnovljivih izvora energije, dok je trenutačna proizvodnja iz vjetra i sunca nestabilna i podiže pritisak na cijene električne energije.

U prilog tome idu i negativne vijesti iz Njemačke koja već neko vrijeme "pleše na rubu" recesije, što povećava broj otkaza u velikim tvrtkama. Upravo zbog toga, kao i relativno visokog troška financiranja, njemačko stanovništvo i tvrtke smanjuju ulaganja u solarne panele.

"Sve navedeno jasno naglašava povećanu mogućnost nove energetske krize, dok god imamo nestabilnu ponudu plina kao glavnog energenta u proizvodnji električne energije kao ključnog energenta za hrvatsku industriju. Dok je većina očekivala daljnju stabilizaciju cijene plina te posredno električne energije, izgleda kako će se Europa morati duže nositi s višim cijenama, ali i povećanom volatilnošću, s obzirom na to da svaka hladnija zima u kombinaciji s neizvjesnosti u kanalima ponude energenata značajno utječe na cijene", stoji u HUP-ovoj analizi.

Takva situacija s energentima podiže i negativne rizike u pogledu kretanja stope inflacije diljem Europe, posebice u 2026. godini, kad istekne većina subvencija za maloprodajne cijene prirodnog plina i električne energije.

Brzo se prazne skladišta zemnog plina
Hladnija zima potiče snažniju potrošnju i brže prazni europska skladišta plina, a tu je i prekid tokova prirodnog plina kroz Ukrajinu, pa se iz Hrvatske udruge poslodavaca (HUP) pitaju što će biti s cijenama i opskrbom plinom te dolazi li drugi val energetske krize.

"Prekid tokova prirodnog plina kroz Ukrajinu ponovno je zakuhao uvijek aktualno pitanje: što će biti s cijenom i opskrbom plina te dolazi li drugi val energetske krize?" pita glavni ekonomist HUP-a Hrvoje Stojić u najnovijoj HUP-ovoj publikaciji Fokus tjedna.

Naime, na prijelazu iz stare u novu godinu cijena prirodnog plina skočila je nadomak 50 eura po megavatsatu (MWh), nakon što je još u listopadu prošle godine bila uglavnom stabilna u intervalu od 35-38 eura, navode iz HUP-a.

Glavni razlog za ponovni skok cijena plina su niže no očekivane temperature koje potiču veću potrošnju, zbog čega se plinska skladišta brže prazne. Krajem prosinca izvlačenje plina iz skladišta najjače je u posljednje tri zimske sezone, i to za čak 13 posto u odnosu na prosjek tog razdoblja.

Do ove zime, navodi se, Europa je pokrivala jaz u opskrbi plina smanjenom potrošnjom, kao i nabavkom LNG-a od drugih zemalja, poput SAD-a, Katara i Alžira.

Međutim, ovosezonska potrošnja izlazi iz okvira, pa je popunjenost skladišta plina u Uniji od početka 2025. svega 69 posto ili 15 postotnih bodova manja nego lani u isto vrijeme, upozoravaju iz HUP-a.

U 2023. i 2024. godini zaliha plina u EU krajem ožujka bila je na razini između 56 i 58 posto, dok bi aktualnim tempom potrošnje popunjenost mogla pasti na 30-40 posto.

"To bi pak impliciralo snažno povećanje kupovine plina, naročito LNG-a, kako bi se obnovile zalihe skladišta do sljedeće zime, ali po znatno većim cijenama, što predstavlja značajnu opasnost za potrošače", napominju iz poslodavačke udruge.
www.index.hr

Ruska nafta nalazi svoj put u Europu preko Indije, a Indija je sada najveći izvoznik goriva u Europsku Uniju. Indija je postala drugi najveći kupac ruske sirove nafte od invazije na Ukrajinu, s kupnjom koja je porasla s manje od 1% ukupne ruske nafte uvezene u razdoblju prije rata u Ukrajini na gotovo 40% ukupne kupovine ruske nafte. Indija koristi značajno svoj status neutralnosti u sukobu da ostvari extra profite na ratu između Ukrajine i Rusije. Dok god traje ukrajinsko-ruski rat Indija će profitirati na njemu pa je neutralnoj Indiji u interesu da ovaj rat traje što duže.

Indijski izvoz goriva poput dizela u Europsku uniju skočio je 58% u prva tri kvartala 2024., a većina tog dizela vjerojatno dolazi od rafiniranja jeftinije ruske nafte, prema mjesečnom izvješću praćenja tokova ruske nafte.

Zemlje EU/G7 u prosincu 2022. uvele su ograničenje cijena i embargo na uvoz ruske sirove nafte u pokušaju da osakate prihode Kremlja i stvore vakuum u financiranju invazije na Ukrajinu. Međutim, nepostojanje politike o rafiniranim gorivima, dizela i benzina proizvedenim od ruske sirove nafte značilo je da zemlje koje nisu uvele sankcije mogu uvoziti velike količine ruske sirove nafte, rafinirati je u naftne proizvode i legalno izvoziti u zemlje koalicije s ograničenom cijenom.

Do porasta indijske proizvodnje je prvenstveno došlo jer je ruska sirova nafta bila dostupna s popustom u odnosu na drugu naftu kojom se trguje na međunarodnom tržištu zbog ograničene cijene i europskih zemalja koje su izbjegavale kupnju iz Moskve. Izvoz goriva bio je, međutim, po punoj cijeni.

"Kapitalizirajući nedostatka na rafinerijskom tržištu, Indija je sada postala najveći izvoznik naftnih proizvoda u EU. U prva tri kvartala 2024., izvoz u EU iz rafinerija Jamnagar, Vadinar (u Gujaratu) i nove rafinerije Mangalore, koje su sve ovisne o ruskoj sirovoj nafti, zabilježio je daljnji rast od 58% na godišnjoj razini," Centar za istraživanje energije i čistog zraka (CREA) objavio je u svom zadnjem izvješću.

Reliance Industries Ltd ima rafinerije nafte u Jamnagaru, dok ruska Nayara Energy koju podržava Rosneft ima jedinicu u Vadinaru. Mangalore Refinery and Petrochemicals Ltd (MRPL) podružnica je državne korporacije za naftu i prirodni plin (ONGC).

To je, kako se navodi, pojačalo "činjenicu da države članice EU-a kontinuiranim uvozom proširuju rupu u rafinerijama i ruskim prihodima od izvoza sirove nafte u treće zemlje".

Europa je obično uvozila prosječno 1,54.000 barela dnevno (bpd) dizela i mlaznog goriva iz Indije prije ruske invazije na Ukrajinu dok su se ove količine sada gotovo udvostručile.

Dok CREA nije dala apsolutnu brojku za uvoz, europski think tank je u prethodnom izvješću naveo da je 8,5 milijardi eura uvoza naftnih derivata zemalja koalicije u iznosu od 8,5 milijardi eura u 13 mjeseci do prosinca 2023. napravljeno od ruske sirove nafte. Taj uvoz prerađene ruske nafte u 13 mjeseci bio je ekvivalentan 68% godišnje obveze EU-a za pomoć Ukrajini između 2024. i 2027.

"U 13 mjeseci otkako je gornja cijena nafte stupila na snagu (u prosincu 2022.), više od jedne trećine indijskog izvoza naftnih proizvoda u zemlje koje su pod sankcijama potjecalo je od ruske sirove nafte (6,16 milijardi eura ili 6,65 milijardi dolara)", ističe CREA u zadnjem izvješću.

Iako nema ograničenja ili sankcija za kupnju/korištenje ruske sirove nafte i izvoz goriva poput dizela dobivenog iz nje, Grupa sedam (G7) bogatih nacija, Europska Unija i Australija, koje se nazivaju zemlje koalicije s gornjom cijenom, prve su odredile ograničenje cijene za sirovu naftu na 60 USD po barelu počevši od 5. prosinca 2022., a kasnije i na proizvode poput dizela kako bi se održalo opskrbljivanje tržišta uz ograničavanje prihoda Moskve.

CREA u najnovijem izvješću navodi da je Indija, treća nacija u svijetu po potrošnji i uvozu nafte, u listopadu kupila sirove nafte od Rusije u vrijednosti od 2 milijarde eura, što je pad od 2,4 milijarde eura u prethodnom mjesecu.

"Kina je kupila 47% ruskog izvoza sirove nafte (u listopadu), a slijede je Indija (37%), EU (6%) i Turska (6%)", navodi se.

"Indija je bila drugi najveći kupac ruskih fosilnih goriva u listopadu, pridonoseći 19% (2,6 milijardi eura) mjesečnoj zaradi od izvoza Rusije od svojih pet najvećih uvoznika. Procijenjenih 77% indijskog uvoza (vrijednog 2 milijarde eura) sastojalo se od sirove nafte." U rujnu je Indija doprinijela 21% (2,8 milijardi eura) mjesečnoj zaradi od izvoza Rusije od svojih pet najvećih uvoznika. Gotovo 85% indijskog uvoza (vrijednog 2,4 milijarde eura) činila je sirova nafta.

“Od 5. prosinca 2022. do kraja listopada 2024. Kina je kupila 46% cjelokupnog ruskog izvoza ugljena, a slijede Indija (17 %), Turska (10 %), Južna Koreja (10 %) i Tajvan (5 %) kako bi zaokružili popis pet najvećih kupaca", objavila je agencija.

Indija više od 85% ovisi o uvozu nafte iz raznih izvora kako bi zadovoljila svoje potrebe za sirovom naftom.

U listopadu je popust na rusku sirovu naftu tipa Urals porastao za 77% na prosječnih 5,14 USD po barelu u usporedbi sa sirovom naftom Brent. Popusti na kvalitetu ESPO suzili su se za 5% i trgovalo se uz prosječni diskont od 4,58 USD po barelu, dok je popust na mješavinu Sokol povećan za 8% na 6,77 USD po barelu.

Prema CREA-i, 34% ruske pomorske sirove nafte i njenih proizvoda u listopadu je prevezeno tankerima koji podliježu ograničenju cijene nafte. Ostatak je isporučen tankerima u sjeni "The Shadow Fleet" i nije podlijegao politici ograničenja cijena nafte.

Teret ruske sirove nafte na tankerima može imati pristup zapadnim uslugama poput osiguranja i otpreme samo ako je prodaja ograničena ispod 60 USD po barelu.

Kako bi se to zaobišlo, pojavila se mračna ili sjenovita flota naftnih tankera. Flota u sjeni sastoji se od rabljenih dotrajalih naftnih tankera s nejasnom vlasničkom strukturom zbog koje je teško utvrditi tko ih kontrolira te ih je nemoguće prisiliti da slijede zapadne zakone i odrebe.

CREA je zaključila da je "83% ukupne vrijednosti ruske sirove nafte transportirano tankerima u 'sjeni', dok su tankeri u vlasništvu ili osiguranici u zemljama koje provode ograničenje cijena činili 17% ukupne vrijednosti ruske sirove nafte izvezene u listopadu". Bilo je poziva da se spriječi rast tankera u 'sjeni' koji su imuni na politiku ograničenja cijena nafte.
www.thehindu.com

Friedrich Merz, potencijalni novi njemački kancelar i predsjednik konzervativnog CDU-a tvrdi da ima plan za spas posrnule njemačke industrije. Njemačka ekonomska politika bila je "gotovo isključivo usmjerena prema zaštiti klime" tijekom vladavine kancelara Olafa Scholza, nedavno je rekao Merz tijekom predizbornog govora u zapadnom industrijskom gradu Bochumu. "Želim jasno reći ono što mislim: hoćemo i moramo to promijeniti."

Sve europske zemlje prate što se dešava u Njemačkoj, koja je najjače europsko gospodarstvo, te u kojem smjeru lokalni njemački političari žele voditi Njemačku. Očekuje se radikalan zaokret za 180° u njemačkoj energijskoj politici u nadolazećim godinama prvenstveno zbog energetske i gospodarske krize koja je nastala u Njemačkoj nakon gašenja nuklearnih centrala te sabotaže plinovoda sjeverni tok "Nord Stream".

Scholz i Zeleni obećali ukinuti ugljen do 2030.
Njemačka ljevičarska koalicijska vlada, koja je pala u studenom zbog stalnih raskola oko potrošnje i ekonomskih reformi, obvezala se na, u idealnom slučaju, postupno ukidanje ugljena do 2030., osam godina prije službenog datuma. Kako bi ispunila taj cilj, koalicija - koja je uključivala Scholzovu Socijaldemokratsku stranku i Zelene - masovno je zagovarala obnovljive izvore energije te subvencionirala "zelene" energetske tvrtke kako bi im pomogla u postizanju klimatske neutralnosti.

Kao rezultat toga, Njemačka je industrijski lider Europske unije u proizvodnji zelene infrastrukture, s najviše pogona za proizvodnju solarne i vjetrotehnike. Ima druge po veličini pogone za proizvodnju dizalica topline, iza Italije.

Merz je, međutim, nagovijestio da će radikalno promijeniti kurs. Takva promjena kursa značila bi dramatičan odmak od dosadašnjeg smjera Njemačke, koja je zbog utjecaja Zelenih, između ostalog, ugasila nuklearne elektrane i tako uvelike povećala svoju ovisnost o ruskom plinu.

"Nismo spremni ugroziti njemačku industriju"
"Posljednjih godina dovoljno smo se često dogovarali o tome koji ćemo energetski resurs postupno ukinuti", rekao je tijekom svog govora, spominjući i ugljen i nuklearnu energiju. "Ali sve dok nemamo zamjenu, ne dolazi u obzir rastvaranje onoga što imamo. Ako to nastavimo činiti, masovno ćemo ugroziti Njemačku kao industrijsku silu, a mi to nismo spremni učiniti."

Merz i njegov konzervativni savez prema anketama imaju potporu od 31 posto, što ih stavlja u najbolju poziciju za vođenje sljedeće koalicijske vlade Njemačke nakon izbora u zemlji 23. veljače. Krajnje desna stranka Alternativa za Njemačku (AfD) je druga s potporom od 21 posto.

Problem za Merza je taj što će, s obzirom na snagu AfD-a, njegovi konzervativci gotovo sigurno morati vladati sa SPD-om ili Zelenima, strankama koje su gurale politike protiv koje se on protivi. Merz je odbacio mogućnost koalicije s AfD-om.

Skepsa prema "zelenom čeliku"
Tijekom svog posjeta Bochumu, Merz je također izrazio skepticizam prema usredotočenosti prethodne vlade na "zeleni čelik", čeličane koju pokreće vodik dobiven iz obnovljive energije, rekavši u panel raspravi da "ne vjeruje da će brz prelazak na čeličane na vodik biti uspješan."

ThyssenKrupp, nekadašnji nacionalni prvak u proizvodnji čelika, primio je oko 2 milijarde eura državnih subvencija 2023. kako bi ubrzao svoju transformaciju od proizvodnje koja emitira CO2 zamjenom čeličnih peći na ugljen novima na vodik.

U Bochumu je Merz rekao da je bolja ideja hvatanje ugljika kako bi ublažile emisije koje proizvode čeličane, umjesto da ih potpuno izbjegne pomoću vodika.

Merzova najveća briga oko vodika proizvedenog iz obnovljivih izvora je - cijena. No stručnjaci upozoravaju da hvatanje ugljika, tehnologija koja troši puno struje električne energije, također ima visoku cijenu i još nije dostupna u opsegu potrebnom za dekarbonizaciju sektora čelika.

Zeleni i SPD se protive
Robert Habeck, kancelarski kandidat Zelenih, usprotivio se Merzovim komentarima o čeličanama na vodik. "Nitko ne bi trebao vjerovati da čelik proizveden iz električne energije i energije ugljena još uvijek ima šanse na svjetskom tržištu", rekao je Habeck novinarima u utorak.

Čelnici SPD-a također su kritizirali Merza.

"Svatko tko sada želi uzvratiti poziv uništit će investicije vrijedne milijarde eura i desetke tisuća radnih mjesta", izjavila je za njemačku novinu Stern Anke Rehlinger, premijerka jugozapadne pokrajine Saarland, u kojoj je industrija čelika ključni sektor.

Njemačka industrija u ozbiljnoj krizi
Podsjetimo, njemačka industrija suočava se s ozbiljnom krizom posljednjih mjeseci, što se očituje u porastu broja stečajeva i masovnim otpuštanjima radnika. Prema podacima njemačkog statističkog ureda Destatis, broj stečajnih postupaka u 2024. porastao je za 16.8% u odnosu na prethodnu godinu, dosegnuvši najvišu razinu u posljednjih deset godina. Posebno su pogođeni sektori prometa, skladištenja, građevinarstva i ugostiteljstva.

Velike njemačke kompanije najavljuju značajna smanjenja radne snage. Primjerice, proizvođač autodijelova Schaeffler planira ukinuti 4700 radnih mjesta, od čega 2800 u Njemačkoj, zbog slabe potražnje u automobilskoj industriji. Slično tome, Continental namjerava do 2028. smanjiti broj zaposlenih za 7150, s više od trećine otpuštanja predviđenih u Njemačkoj.

Nije problem samo u autoindustriji
Automobilski div Volkswagen suočava se s padom potražnje, što je dovelo do viškova od preko 500.000 neprodanih vozila. Kao odgovor, kompanija razmatra zatvaranje najmanje tri pogona i ukidanje desetaka tisuća radnih mjesta u Njemačkoj. Ovi potezi izazivaju zabrinutost među zaposlenicima i sindikatima, koji strahuju za budućnost radnih mjesta i regionalnu ekonomiju.

Osim automobilske industrije, i drugi sektori bilježe negativne trendove. Prema istraživanju instituta ifo, sve manje njemačkih kompanija planira zapošljavati, dok sve više njih razmatra otpuštanja. Posebno su pogođene industrije metala, proizvođači automobila i njihovi dobavljači, kao i trgovački sektor. Ovi pokazatelji upućuju na daljnje pogoršanje gospodarske situacije u zemlji.
www.index.hr

Američki predsjednik Joe Biden uveo je sankcije ruskom naftnom sektoru na samom kraju svog predsjedničkog mandata, što je ključni izvor prihoda ruskog predsjednika Vladimira Putina. Bijela kuća je 10. siječnja najavila nove sankcije protiv ruskog naftnog sektora. Na crnoj listi našlo se skoro 200 brodova takozvane ruske flote iz sjene "The Shadow Fleet", a kaznene mjere ciljaju i na ruske proizvođače nafte Gazprom i Surgutneftegaz.

Koncem 2022. godine uvedene su sankcije čiji je cilj bio definiranje gornje granice za cijenu ruske nafte. Moskva je u međuvremenu uspjela pronaći razne načine da te mjere zaobiđe. Cilj sankcija je tada bio da se cijenu naftu, koristeći razne mehanizme, ograniči na maksimalno 60 američkih dolara (oko 58.2 eura) po barelu ruske nafte. Kakve efekte od novih sankcija očekuju stručnjaci?

Craig Kennedy, neovisni stručnjak za Rusiju koji radi na Davisovom centru za ruske studije na Sveučilištu Harvard, uvjeren je da je paket novih sankcija "bolan udarac" za Rusiju. "To znači da će neki brodovi, u koje su se oni dosad mogli pouzdati, morati ostati usidreni u lukama diljem svijeta, od njih više neće biti koristi", rekao je za Deutsche Welle.

Benjamin Hilgenstock iz Kyiv School of Economicsa za DW kaže da su Novosti iz SAD-a "vrlo dobrodošao razvoj". Ipak, naglašava da je potrebno nastaviti vršiti pritisak. "Zemlje međunarodne koalicije moraju i dalje sankcionirati tankere iz sjene, sve dok ta flota iz sjene ne postane povijest", dodaje naš sugovornik.

Cijena sirove nafte dosegnule su najvišu razinu od kolovoza prošle godine. Potez Bidenove administracije, kako se pretpostavlja, mogao bi biti motiviran i predviđanjima da će se tijekom 2025. na globalnim tržištima možda naći previše nafte.

Koliko je nafta važna Rusiji?
Izvorno je, prilikom uvođenja gornje granice za cijenu ruske nafte, cilj bio spriječiti poremećaje na tržištu – ideja je, dakle, bila da ruska nafta i dalje bude prisutna na tržištu kako bi se osigurala opskrba, no da se njezina cijena limitira kako bi se smanjilo ruske prihode. Zapadnjačke osiguravateljske kuće i logističke kompanije, koje dominiraju globalnim brodarskim tržištem, ne bi, naime, svoje usluge stavile na raspolaganje da se rusku naftu prodaje po cijeni većoj od 60 dolara po barelu – i zato ne bi ni bilo moguće distribuirati rusku naftu po svijetu.

No Rusija je zaobišla gornju granicu, kupila je stotine starijih tankera i etablirala svoju "flotu iz sjene". Ti su brodovi počeli transportirati naftu u one zemlje koje su kupovale veće količine, primjerice, u Indiju i Kinu, koristeći netransparentne osiguravateljske modele.

Iako su ruski prihodi u prvih šest mjeseci nakon uvođenja gornje granice za cijenu nafte znatno opali, u posljednjih 18 mjeseci uglavnom su se oporavili. Sudeći po navodima Centre for Research on Energy and Clean Aira (CREA), ruski prihodi od izvoza sirove nafte porasli su za 6% tijekom 2024. – iako je u protekloj godini volumen izvoza (odnosno količina nafte) opao za 2% u odnosu na godinu prije.

Prihodi od izvoza nafte iznimno su važni za predsjednika Vladimira Putina, s obzirom na to da je drastično povećao vojne izdatke, kako bi na bojnom polju mogao nadjačati Ukrajinu. Vojni izdaci su se od 2021. godine više nego utrostručili, a u proračunu za ovu godinu dosegnuli su rekordnih 13.5 bilijuna rublja (oko 131 milijardu dolara, odnosno 128 milijardi eura). To je enormni rast u odnosu na prošlu godinu – čak 25%.

"Nafta je za Rusiju postala krucijalna", kaže Kennedy. "Rusija je sve više pod pritiskom. Nakon gubitka europskog tržišta plina još je važniji postao izvoz nafte, odnosno potreba da se iz toga izvuče maksimum", dodaje. EU je od invazije na Ukrajinu početkom 2022. dramatično reducirala količinu plina koji je kupovala od Rusije.

Flota iz sjene "The Shadow fleet"
Nakon što je koncem 2023. postalo jasno da flota iz sjene pomaže Rusiji u zaobilaženju sankcija, na meti vlasti SAD-a našli su se pojedini tankeri koji su završili na crnoj listi.

Kennedy taj potez smatra "nevjerojatno uspješnim", a u razgovoru za DW dodaje: "Čim bi se ime i broj nekog tankera našli na toj listi, zemlje poput Kine i Indije više nisu pokazivale spremnost na prihvat ruske nafte koja se transportirala tim brodovima."

Rusija je tako bila prisiljena prestati koristiti nekolicinu tankera. "Jednim potezom pera u Washingtonu su uspjeli onesposobiti desetke tih brodova, radi se o tankerima u vrijednosti 40 milijuna dolara", naglašava Kennedy.

No Amerikanci su u ožujku 2024. obustavili praksu sankcioniranja pojedinih tankera, špekuliralo se da je ta odluka bila motivirana strahom da bi tako stroga praksa nad ruskom naftom mogla rezultirati smanjenjem ponude na globalnom tržištu, odnosno cjenovnim šokom uoči predsjedničkih izbora u SAD-u.

Iako su u međuvremenu i Ujedinjeno Kraljevstvo i Europska unija (EU) počeli sankcionirati ruske tankere, stručnjaci smatraju da je u ovom kontekstu ključno ono što se odluči u SAD-u. Kennedy polazi od toga da bi činjenica da je znatan broj ruskih tankera pod sankcijama SAD-a, Ujedinjenog Kraljevstva i EU mogla pojačati pritisak na Moskvu.

Kolika je šteta za Rusiju?
Rusija će nastaviti zarađivati milijarde od izvoza svoje nafte, ali ova posljednja odluka SAD-a, smatraju stručnjaci, bit će itekako bolna za Moskvu. Benjamin Hilgenstock smatra da bi se rusku ekonomiju moglo ozbiljno oslabiti kombinacijom dvaju poteza: na jednoj strani to je ciljano targetiranje pojedinih tankera, a na drugoj borba protiv manipulacija prilikom istovara nafte s tankera. Naime, radi se o situaciji u kojoj brodari (lažno) tvrde da je cijena nafte koja se nalazi na nekom tankeru (i koju treba istovariti) u skladu s deklariranom gornjom granicom.

"To bi bilo itekako bolno", kaže on. "Tako bi se pojačao pritisak na rubalj, što bi rezultiralo rastom inflacije, odnosno reduciranjem proračunskih izdataka i slično."

Ako Indija i Kina nastave ignorirati sankcionirane tankere, Rusija bi mogla biti prisiljena da se pridržava gornje granice za cijenu barela – ili da to simulira, primjerice, lažiranjem odgovarajuće dokumentacije. "Što god se dogodi, za Rusiju to sve postaje rizičnije i skuplje", smatra Kennedy.

Manje nafte, više mira?
Bez obzira na to što se diskusija oko dinamike gornje cijene za rusku naftu, odnosno osiguravateljske manipulacije, mnogima može činiti apstraktnom, činjenica je da uspješne sankcije protiv ruskog energetskog sektora imaju izravan efekt na sposobnost Vladimira Putina da vodi rat u Ukrajini, odnosno diktira daljnji razvoj po svojim uvjetima.

"To potkopava povjerenje u Moskvu da će biti sposobna spriječiti moguću naglu i osjetnu krizu, koja bi uništila iluziju o tome da je Rusija otporna i da se može boriti dok god bude potrebno", smatra Kennedy.

Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski u međuvremenu je reagirao na vijesti iz SAD-a o novim sankcijama. "Što manje prihoda Rusija ostvari od prodaje nafte, to će prije biti moguće ponovno uspostaviti mir", napisao je na platformi X.
www.index.hr