Prva električna centrala na sunčev vjetar
U Arizoni će se graditi prvi toranj za električnu centralu na tzv. pogon sunčevog vjetra.Mnogi projekti električnih centrala na pogon obnovljivim izvorima energije uvelike ovise o vremenskim i atmosferskim uvjetima. Kada govorimo o sunčevoj energiji, jasno je da sustav za stvaranje energije ovisi o tome ima li područje dovoljno sunčanih dana, te tijekom noći nije u stanju prikupljati energiju. Razvoj sve boljih sunčevih kolektora i baterijskih sustava omogućuje da se poboljša učinkovitost sunčevih elektrana, no ostaje činjenica da sustav nema punu iskoristivost tijekom čitava 24 sata. Osim solarnih sustava, za stvaranje struje iz obnovljivih izvora prilično su popularne i vjetroelektrane, no i one uvelike ovise o vanjskim faktorima, odnosno količini vjetra koji pokreće njihove turbine. Tvrtka Solar Wind inc. već je prije nekoliko godina razvila koncept sustava pod nazivom Solar Wind Energy Tower, koji na neki način objedinjuje oba sustava prilično zanimljivim rješenjem, tornjem za prikupljanje "sunčevog vjetra", a ovih su dana dobili dozvolu za gradnju prvog takvog postrojenja u vrućem pustinjskom području u San Luisu u Arizoni, koji bi trebao iskorištavati obnovljivu energiju tijekom čitavog dana i noći. Sustav funkcionira na taj način da se na vrhu tornja nalaze raspršivači fine vodene magle koja hladi vrući pustinjski zrak te on postaje teži od okolnog, pa pada na dno tornja, krećući se poput vjetra brzinom većom od 80 km/h, te na kraju prolazi kroz vjetroturbine u podnožju koje stvaraju električnu energiju.Obzirom da je na tom području Arizone dovoljno vruće i tijekom noći, kao i većim dijelom godine, Solar Wind Energy Tower je znatno učinkovitiji od drugih sustava na obnovljivu energiju, pa je tijekom prosječnog ljetnog dana u stanju proizvoditi 1.250 megawatta energije na sat. Toranj bi prema sadašnjim planovima trebao biti pušten u funkciju 2018. godine, a Solar Wind ujedno radi i na licenciranju svoje tehnologije svim zainteresiranim tvrtkama, vjerujući kako će se njihov sustav vrlo brzo raširiti čitavim svijetom, odnosno svim područjima koja imaju optimalne uvjete.
Izvor: Marketwatch


Solar vjetar energetski stup
U Marylandu, SAD-u pak jedna tvrtka razvija hibridnu solar-vjetar tehnologiju koja je dizajnirana na način da koristi energiju koja se dobije gibanjem zraka prema dolje kada se voda ubaci u topli suhi zrak unutar inovativnog stupa. Sustav se zove Solar Wind Energy Tower, a radi se o visokom šupljem cilindru koji ima integrirani sustav za injektiranje vode - pri čemu se veći broj turbina nalazi u vjetrotunelima pokraj baze. Stup radi na način da koristi seriju pumpi za transferiranje vode u injektirajući sustav gdje se transformira u maglu koja se raspršava po cijelom otvoru.Tada dolazi do isparavanja vode i apsorpcije toplog suhog zraka unutar stupa - čime zrak postaje hladniji, teži i gušći od okolnog zraka izvan stupa. Hladniji zrak pada prema cilindru brzinom do i iznad 50 milja na sat, prije nego što se preusmjeri u vjetrotunele na dnu stupa gdje se pokreću turbine za proizvodnju električne energije. U područjima sa dobrim atmosferskim uvjetima, vanjski dio stupa se može izgraditi od tzv. "vertikalnih vjetrulja" koje proizvode dodatnu električnu energiju. U Španjolskoj već postoji malo demonstracijsko postrojenje, a znanost iza tehnologije "nikad nije bila problem". Ipak glavni problem je veličina pravog sustav koja je do sada spriječila izgradnju na ekonomski isplativ način, te tvrtka traži strateške partnere za financiranje troškova projekta. Trenutačno se vode i pregovori za ugovor o otkupu električne enerigje za lokciju u Meksiku i San Luisu, Arizoni.
www.vjetroelektrane.com

Škotska će trećinu energije dobivati iz najveće plimne elektrane na svijetu
Između škotskog kopna i otoka Orkney nalazi se Pentland Firth, burni tjescnac u kojem morske mijene dostižu brzine i do 30 km/h. Budući da je to puno neiskorištene energije, tvrtka MeyGen odlučila je iskoristiti ovaj obnovljivi izvor energije gradnjom najveće svjetske plimne elektrane, koja bi jednom dovršena, trebala pokriti čak trećinu škotskih potreba za energijom. Ova lokacija idealna je za plimnu elektranu jer se radi o području sa velikim mijenama između plime i oseke koje je istovremeno zaštićeno od otvorenog mora, navode iz tvrtke. Plan izgradnje postrojenja uključuje postavljanje 61 turbine na dnu mora, a konačan izgled elektrane podsjećati će na veliku potopljenu vjetroelektranu. Ukupna snaga elektrane trebala bi izositi 398 MW. Iz tvrtke javljaju kako se ne radi o prvom ovakvom pothvatu, jer slične elektrane već postoje u Južnoj Koreji i SAD-u, no također napominju kako će zbog svoje veličine ovaj projekt postaviti standarde za sve buduće plimne elektrane.
Portal croenergo.eu

Odobreno financiranje najvećeg projekta plimne elektrane na svijetu

Najveći svjetski projekt plimne elektrane jedan je korak bliže realizaciji nakon nedavne objave tvrtke Atlantis Resources u kojoj se navodi kako je osigurano početno financiranje vrijedno 50 milijuna funti. Projekt 398 MW plimne elektrane MeyGen sastoji se od niza podvodnih turbina koje će osigurati čistu, održivu i stabilnu energiju za 175 tisuća škotskih kućanstava uz istovremeno smanjenje emisija CO2. Inicijalnih 50 milijuna funti namijenjeno je izgradnji početnih stadija projekta MeyGen koji uključuje postavljanje četiri 1.5 MW turbine te kopnenu infrastrukturu. Jednom kada projekt bude u potpunosti dovršen na dnu mora biti će smješteno ukupno 269 turbina, no izgradnjom prve faze biti će postavljena 61 turbina koje će osigurati dovoljno električne energije za 42 tisuće kućanstava. Izgradnja projekta trebala bi krenuti do kraja godine, dok će prva električna energija biti isporučena u mrežu do 2016. godine. Ovaj projekt je prvi veliki plimni projekt na svijetu za koji je postignut uspješan dogovor o financiranju i koji bi mogao poslužiti kao katalizator globalnog tržišta energije plime i oseke te pokrenuti industriju iz demonstracijskih u komercijalne projekte.
Portal croenergo.eu

Škoti grade najveću morsku elektranu u Europi
Europa će uskoro dobiti najveću elektranu koja će energiju proizvoditi isključivo iz morskih strujanja, odnosno plime i oseke. Ime projekta je Pentland Firth, a izgradit će se nedaleko od obale Škotske.Prva faza izgradnje projekta morske elektrane Pentland Firth, započet će postavljanjem pokaznog sustava od šest turbina i ukupne snage devet megavata, između Orkneyja i obale Škotske.Izgradnja bi trebala početi do 2020. godine, a jednom kad projekt bude u potpunosti izgrađen, imat će kapacitet od 86 megavata i moći će napajati čak 42.000 kućanstava u Škotskoj. Prema pisanju BBC-ja, to je jednako 40 posto kućanstava u škotskim Highlandsima (Visoravnima). Trubine te elektrane i njihovo instaliranje povjereno je tvrtki MeyGen, koja je zapravo grupacija koju čine investicijska banka Morgan Stanley, neovisni proizvođač energije International Power te Atlantis Resources Corporation, tvrtka koja se bavi tehnologijom za iskorištavanje energije morskih struja. Same turbine, koje će se koristiti u projektu, AR1000, smatraju se najjačim u svijetu u klasi jednog rotora. Svaka od tih turbina pojedinačno je visoka 22,5 metara, teška 1.500 tona i ima promjer rotora od 18 metara. Svaka turbina sposobna je proizvesti oko 1 megavata energije. Prva faza projekta trebala bi završiti postavljanjem 86 tih turbina pod more, a u drugooj fazi, nadaju se Škoti, pod morem bi se trebalo naći čak 400 tih turbina - dakle ukupno 400 megavata proizvedene energije. 'To je velik korak za škotsku industriju obnovljivih izvora energije iz mora', zaključio je Fergus Ewing, škotski ministar energetike. U priloženom videu pogledajte kako bi to trebalo izgledati i kako izgledaju spomenute turbine.
dnevnik.hr

Škotska će trećinu energije dobivati iz najveće plimne elektrane na svijetu

Između škotskog kopna i otoka Orkney nalazi se Pentland Firth, burni tjescnac u kojem morske mijene dostižu brzine i do 30 km/h. Budući da je to puno neiskorištene energije, tvrtka MeyGen odlučila je iskoristiti ovaj obnovljivi izvor energije gradnjom najveće svjetske plimne elektrane, koja bi jednom dovršena, trebala pokriti čak trećinu škotskih potreba za energijom. Ova lokacija idealna je za plimnu elektranu jer se radi o području sa velikim mijenama između plime i oseke koje je istovremeno zaštićeno od otvorenog mora, navode iz tvrtke. Plan izgradnje postrojenja uključuje postavljanje 61 turbine na dnu mora, a konačan izgled elektrane podsjećati će na veliku potopljenu vjetroelektranu. Ukupna snaga elektrane trebala bi izositi 398 MW. Iz tvrtke javljaju kako se ne radi o prvom ovakvom pothvatu, jer slične elektrane već postoje u Južnoj Koreji i SAD-u, no također napominju kako će zbog svoje veličine ovaj projekt postaviti standarde za sve buduće plimne elektrane.
Portal croenergo.eu

Tehnologije uzgoja algi za proizvodnju biodizela
Glavni problem pri proizvodnji biogoriva putem klasičnih sirovina je potreba za velikom površinom obradivog područja koje se mora iskoristiti za uzgoj same sirovine.

Isto to područje može se iskoristiti za proizvodnju hrane. Upravo zbog tog razloga mnogi su ljudi s pravom skeptični prema takvom načinu proizvodnje goriva koje s jedne strane smanjuje emisiju štetnih plinova u atmosferu, ali s druge strane uzrokuje još veću nestašicu hrane i povisuje cijenu prehrambenih proizvoda.

3-D Matrix tehnologija rješava takve probleme. Ona ima iznimno visoku produktivnost biogoriva po jedinici površine što je čini najefikasnijom tehnologijom takve vrste na svijetu. Osim što je potrebna znatno manja površina za proizvodnju koja k tome ne mora biti obradiva, ova tehnologija smanjuje emisiju plinova poput CO2 i NOx u atmosferu u velikim količinama.

Znatan problem ove tehnologije su iznimno visoki operativni troškovi po jedinici površine, te taj podatak čini takvu vrstu tehnologije ekonomski upitnom. Ipak, pitanje je dobrog poslovnog planiranja i ekonomskih stručnjaka koji će ponuditi najpovoljnije rješenje.

Iz tog razloga se ulažu velika financijska sredstva u razvoj ove tehnologije kako bi se što znatnije povećala produktivnost po jedinici površine. Viđen je velik napredak u razvoju ove tehnologije, te se očekuje ne samo da će biti ekonomski isplativa, već da će biti znatno povoljnija od proizvodnje nafte i njezinih derivata.

U nastavku donosimo opis tri tehnologije uzgoja algi za proizvodnju biodizela.

Algakultura

Algakultura je grana akvakulture koja se bavi uzgojem različitih vrsta algi. Alge se uzgajaju u umjetnim bazenima koji se nalaze u vodi i njihov razvoj uvelike ovisi o uvjetima okoliša u kojem se nalaze. Alge koje se uzgajaju na taj način uglavnom spadaju pod mikroalge kojima se pripisuju fitoplankton, mikrofite i plankton. Makroalge, poznatije kao morska trava također imaju komercijalnu i industrijsku svrhu. No, zbog svoje veličine i posebnih klimatskih zahtjeva pod kojima se mogu razvijati rijetko se uzgajaju u akvakulturama.

Obično se crpe iz divljih nalazišta u morima i oceanima. Takav način uzgoja algi za proizvodnju biodizela je najpovoljniji, ali zato ima i mnoge nedostatke. Glavni nedostatak je prepuštenost algi prirodnim uvjetima što znatno usporava njihov rast. Nemoguće je unaprijed precizno predvidjeti kolika će biti produktivnost jer na to utječu razni vremenski faktori. Također je istodobno na nekoj lokaciji moguće uzgajati najviše jednu vrstu alge.

Naime, u paralelnom razvoju više vrsta algi na nekom području uvijek jedna od vrsta postane dominantna i pri tome uništi ostale vrste algi. Još jedan nedostatak je nanošenje štete živom svijetu u blizini kojeg se razvijaju. Inzistiranjem na stvaranju što veće zajednice algi na nekom području narušava se prirodna ravnoteža, pri čemu nestaju mnoge biljne i životinjske vrste na tome području. Uz manja ulaganja može se postići produktivnost od 1,5 litre biodizela/m2.

Tehnologija bioreaktora

Bioreaktor proizvodi visokokvalitetno biogorivo uz pomoć algi, koje koriste sastojke dima iz dimnjaka energetskih postrojenja. U bioreaktorima biogoriva se proizvode za vrijeme rada energetskog postrojenja s time da proces reducira NOx do 86% i CO2 za 40% iz emisija dimnjaka.

Osnovna jedinica sustava sastoji se od serije 2,5 metara visokih bioreaktora trokutastog oblika od polikarbonatskih cijevi promjera 10 do 20 cm, kroz koje voda i alge kontinuirano cirkuliraju. Hipotenuza trokuta je orijentirana prema suncu zbog fotosinteze, a horizontalni i vertikalni dio trokuta su u sjeni. Fluid teče kroz hipotenuzu, zatim kroz tamne katete i ponovno u hipotenuzu. Cirkulacija se uravnotežuje kako bi se algama osigurala optimalna izloženost svjetlu. Dimni plinovi se upumpavaju u donji dio svakog trokuta, a alge uklanjaju NOx i CO2 u jednom prolazu kroz bioreaktor (trokut).

Alge reduciraju NOx i danju i noću bez obzira na situaciju sa svjetlom. Čak i mrtve alge smanjuju sadržaj NOx do 70 %. Uzgojene alge se mogu koristiti za proizvodnju obnovljivih biogoriva, a uz to elektrane zadovoljavaju regulativu koja zahtijeva smanjenje emisije CO2. Tijekom ispitivanja ove tehnologije, bioreaktori su bili izloženi dimnim plinovima sa sadržajem CO2 od oko 13%. Alge koje su odabrane prema protokolu NASA-e i koje nisu bile GMO (genetički modificirani organizmi) su preradile dimne plinove. Plinovi koji su prošli preradu u bioreaktoru izlaze na vrhu, a alge se ispuštaju na dnu svaki dan i mogu se koristiti za proizvodnju biodizela i sl.

Takvi sustavi zahtijevaju nesmetanu izloženost suncu na većoj površini. Zbog toga je potrebno osigurati hektare slobodnog prostora u blizini termoelektrana, što nije svugdje na raspolaganju. Proizvodnja bioreaktora je 3,5 litre biodizela/m2 godišnje.

3D Matrix sustav (eng. Emission-to-Biofuels)

Najsuvremenija i najefikasnija tehnologija za proizvodnju biodizela od algi. Bazira se na tehnologiji bioreaktora, ali u odnosu na njih ima znatno veću produktivnost. Greenfuel Emisije-biogorivo™ tehnologija je ustvari fleksibilna platforma koja koristi alge i CO2 kako bi se proizvelo biogorivo. Navedena tehnologija ima minimalan ili nikakav utjecaj na procese koji se odvijaju u postrojenju na koje je instalirana. Svjetlo se dovodi preko receptora koji su ugrađeni na vrhu postrojenja.

Navedeni receptori razblažuju svjetlost jer alge nikad ne smiju biti izložene direktnom sunčevom zračenju. CO2 se posebnom ventilacijom dovodi u prostorije u kojima se uzgajaju alge. U tim prostorijama alge su smještene u vodi i to u prozirnim plastičnim vrećama. Dio kultura se ubire periodično i šalje se na dehidratizaciju.

Dehidratizacijom nastaje čvrsta masa (biomasa) koja ide u daljnju preradu. Iz te biomase može se dobiti biodizel, etanol i još mnogi drugi korisni proizvodi. Voda koja se izdvoji dehidratizacijom vraća se natrag u sustav kako bi se postigla što manja potrošnja vode pri proizvodnji. Kasnije se ventilacijom iz prostorija odvodi kisik koji je nastao procesom fotosinteze.
Autor: © Portal croenergo.eu (Tomislav Marjanović)


UPOTREBA MIKROALGI ZA PROIZVODNJU BIOGORIVA
Dugi su niz godina u svijetu pisutna nastojanja da se alternativnim, ekološki prihvatljivijim oblicima dobivanja energije zamijene fosilna goriva. Uzgajaju se mikro- i makroalge, zelene, odnosno smeđe i crvene alge, ističući se kao produktivno efikasan i ekološki prihvatljiv način proizvodnje biogoriva i ostalih derivata. Primjerice, mikroalge su pogodne za dobivanje biogoriva zbog obilatosti lipidima, dok su makroalge bogate polisaharidima, pa se njihovom fermentacijom dobiva bioetanol.

Naime, taj je izvor energije pokazao čitav niz prednosti nad ostalim izvorima energije. Ponajprije, sama je njegova produkcija korisna za okoliš, budući da alge smanjuju emisiju ugljikovog(IV) oksida, iz razloga što im je to, uz sunčevu energiju, izvor hrane. Usto, takvo se biogorivo smatra kvalitetnim, a i alge se odlikuju značajnom efikasnošću kao izvorom u dobivanju energije. Još jedna prednost jest relativno jednostavna instalacija sustava za proizvodnju, koji se može locirati na raznim mjestima-čak i zagađenim vodama te pored industrijskih pogona. Također, bitno je spomenuti i da se osmišljavaju različiti načini proizvodnje kod kojeg se i ostatak nakon ekskrecije ulja koristi za dobivanje stočne hrane, odnosno kao organsko gorivo te u proizvodnji celuloznog etanola. U konačnici, i sama vozila koja koriste goriva od algi emitiraju manje plinova.

Takve karakteristike algi dovode do sve učestalijih poticanja izgradnje sustava za dobivanje energije upravo iz tog izvora. Zanimljiva je činjenica da, kad se algi zakinu nutrijenti, ''odabire'' hoće li uklopiti energiju u obliku TAG-a ili ugljikovodika te se nezna po kojem kriteriju odabire vrstu uklopine (Quiang i drugi, 2008). Također bi se alge mogle genetski modificirati da da pridonose bolje i više (Rasala i drugi, 2013). Zbog toga su potrebna dodatna financijska sredstva za istraživanja. U sferi njihovog proučavanja posebice se ističu sveučilišta i znanstveni instituti u Sjedinjenim Američkim Državama, dok je u proizvodnji značajna Australija. Međutim, njihov je značaj poznat svugdje u svijetu, stoga je i ostale zemlje koje posjeduju pogodne uvjete za njihov razvoj poput mediteranskih pokazuju sve veći interes za dobivanje energije iz algi. Interesantno je kako su prva istraživanja algi u svrhu dobivanja biogoriva napravljena od američkog Departmana energije još za vrijeme predsjednika Cartera 1978. godine. Osnovan je ''Aquatic Species Program'' koji je istraživao koliko bi se isplatilo prozvoditi alge za biogoriva tijekom velike naftne krize. Program nije napredovao pa je 1996 godine ukinut.

METODE UZGOJA

Kod algi je moguć rast na područjima gdje je normalna kultivacija nemoguća poput pustinja, mora, zagađenih voda, poljoprivredno iskorištene zemlje i dr. Prosječna davanja su oko 61 tisuću L/Ha za alge dok je za npr. soju 200 do 450 L/Ha te 172 L/Ha za kukuruz (Savage, 2011). Razlikujemo dva temeljna tipa uzgajanja algi, a to su sustav otvorenog bazena, odnosno umjetni zatvoreni sustav. Kao podvrste prvog sustava nalazimo prirodno i umjetno napravljeni tip, dok je primjer umjetno zatvorenog sustava fotobioreaktor (Izvori energije, 2009).

Otvoreni bazeni su problematični jer je teško kontrolirati distribuciju vrsta te se preferira sistem koji uzgaja samo jednu vrstu bez intruzije drugih. Usto, daje manje prinose od zatvorenih način uzgoja. Naime, bioreaktori su bolja metoda jer omogućuju kontrolu svijetla, kvalitete vode i ulaska hranjivih tvari. Za opskrbu nutrijentima u takvim sustavima često se koriste otpadne vode iz postrojenja za pročišćavanje vode na koje se spajaju sistemi za uzgoj algi. Naime, fosfati i nitrati iz otpadnih voda hranjive su tvari algama. U zatvorene sisteme ubrajamo još i vertikalna closed loop uzgajališta te fermentaciju. Prvi je brži i efikasniji uzgoj zbog viseće pozicije gdje su alge posložene u prozirnim palstičnim vrećama te okružene suncem sa više strana nego u bazenu. Također, zaštićene su od vremenskih uvjea i kontaminacije od strane drugih vrsta. Fermentacija se vrši u zatvorenom bazenu i kontejneru. Alge se hrane šećerom. Prednost te metode jest što je moguća eliminacija eventualnih grešaka zbog potpune kontrole okoliša te je produkcija izvediva bilo gdje u svijetu. Jedini je nedostatak nabava dostatnih količina šećera (Schmidt, 2007).

Poželjna vrsta algi za proizvodnju biogoriva svakako je ona pronađena prije 5 godina u Tajlandu- pripada rodu Chlorella te je nazvana KKU-S2. Specifična je po tome što se njena populacija u samo dva dana udvostručuje te je već za dva tjedna spremna za ekstrakciju. Ima prinose od 137 tisuća L/Ha, što je daleko više od nekih tradicionalnih vrsta korištenih za produkciju biogoriva kao što je kukuruz ili soja (Williams, 2008).

Postoji oko 1000 različitih vrsta pogodnih za uzgoj i produkciju biogoriva, dok se manje od 100 vrsta proučava. Od različitih uklopina se stvaraju različita goriva:

od ugljikohidrata se radi etanol, lipida biodizel te ugljikovodika različiti obnovljivi destilati (Algae Tec, 2013).

ŽETVA MIKROALGI

Prema tvrtki za preradu algi Oilgae, žetva je koncentriranje razrijeđene suspenzije algi dok ne bude gusta kao pasta. Razlikujemo nekoliko metoda žetvi: filtracija, koja se vrši pumpom za isisavanje sa membranom od modificirane celuloze. Na taj način se hvataju vrlo sitne stanice, ali je ono limitirano na male volumene te je moguće da dolđe do eventualnog začepljenja. Centrifugiranje je slegnjivanje algi na dnu tanka ili boce. Za osobnu upotrebu centrifugiranje i sušenje je preskupo. Ako se kombinira sa homogenizatorom, može se obaviti ekstrakcija lipida i kemijsak separacija biodizela. Flotacija je plutanje algi na površini i njihovo sakupljanje. Često se koristi zajedno sa flokulacijom/koagulacijom gdje se koristi neki koagulans koji zgušnjava alge. To su najčešće stipsa i željezovi kloridi. Također, može se uzrokovati autoflokulacija algi ako im se uskrati CO2. Koriste se dva najčešća načina flotacije: ''Disolved air flotation'' u kojem stipsa flokulira mješavinu zraka i algi koju, uz sitne mjehuriće, stvara kompresor zraka. Drugi je način ''Froth flotation'' gdje se podešava pH vrijednost te se puštaju mjehurići u stupac gdje su alge da se stvor sloj algi i mjehurića koji se akumulira poviše razine tekućine. Pokupi se usisavanjem. Ta je metoda preskupa za komercijalnu upotrebu.

Svaka tvrtka pronalazi neku drugu kombinaciju ekstrakcije, žetve i separacije algi. Tako postoji tzv. ''single-step extraction'' gdje se ne koriste kemikalije, teška mašinerija i skupa oprema već žanje, koncentrira, ekstrahira i separira ulje, vodu i biomasu sve u jednom koraku. Za razbijanje algi se koristi modifikacija pH te elektromagnetski impulsi gdje membrana puca i raspada se.

EKSTRAKCIJA

Prema Newman (2008) razlikujemo mehaničke i kemijske metode ekstrakcije ulja iz mikroalgi. Mehanički načini jesu: preša za cijeđenje ulja, ujedno najjedostavnija i korištenija metoda, budući da izvlači se 75% ulja iz algi. Međutim, proces sušenja koji slijedi je skup. Druga je metoda ultrazvučno potpomognuta ekstrakcija koja uzrokuje vibracije i titranje molekula u algama te se povećanjem intenziteta ultrazvuka dolazi do kritične točke kad dolazi do stvaranja mjehurića u mediju ili tvari pa para i plin ispunjavaju praznine. Ekstrakcija pomoću nanotehnologije je suvremena metoda koja je tek u začetku te su potrebna dodatna istraživanja i tehnologije kako bi prešla u komercijalniju uporabu.

Postoji pet metoda kemijskih ekstrakcija. Jedna od njih je metoda heksanskog otapala kod koje je prvi korak isti kao kod preše, a razlika je u tome da se ostatci miješaju sa heksanom, filtriraju i čiste od kemikalije te se izvlači 95% ulja. Ova metoda ekološki nije poželjna jer je opasna i štetna za zdravlje i okoliš. U metodi nadkritične tekućine ugljikov dioksid djeluje kao nadkritična tekućina i stavlja se pod visoki tlak i temperaturu te se pušta među alge i miješa s njima da one izbce ulje. Za ovu je metodu potrebna dodatna oprema i više rada te je skupa i energetski neefikasna. Kod enzimatske ekstrakcije se koristi specifični enzim koji služi za otapanje membrane algi te je uglavnom skuplji od heksanskog otapala, dok je za osmotski šok karakteristična nagla redukcija osmotskog tlaka koja izaziva puknuće stanice. Postoji i metoda Soxhlet ekstrakcije gdje se odabire otapalo u kojem su alge jako topljive te mora imati veliki afinitet prema istima, biti malo viskozan i lako hlapljiv radi lakšeg isparavanja. Otapalo se upari, kondenzira i propušta kroz usitnjeni i homogenizirani uzorak nakon čega se otapalo zajedno sa ekstraktom vraća u tikvicu. Jako dugo traje i troši puno organski otapala pa nije dobra za okoliš (Drljača i Mrđa, 2009).

RAFINIRANJE

Za dobivanje biogoriva u obliku pogodnom za uporabu potrebno je izvršiti rafiniranje, za što se vrši transesterifikacija. Metoda je to koja se pravi korištenjem katalizatora poput natrijeva hidroksida ili nekog estera (TAG), koji se mješa s alkoholom poput metanola ili etanola. U konačnici nastaje biodizel pomiješan sa glicerolom koji se naknadno izolira (Hergouth i drugi, 2008).

OSTALI PRODUKTI MIKROALGI

Vodik je idealno gorivo za današnju svjetsku ekološko-klimatsku krizu jer ne zagađuje okoliš te njegovim izgaranjem se ne ispuštaju staklenički plinovi koju uzrokuju, među ostalom, klimatske promjene. Prema Melis i Happe (2001) zelene alge proizvode u posebnim okolnostima vodik prilikom njihovog osvjetljavanja. Prvo ih treba anaerobno inkubirati u mraku te im uskraćivanjem sumpora ugasiti fotosintezu i time zaustaviti produkciju kisika, što će započeti proces stvaranja vodika. Unutar fotosistema II dolazi do lučenja enzima Fe-hidrogenaze koji uz pomoć svjetla hidrolizira molekule vode otpuštajući H2 i O2. Nakon nekoliko ciklusa treba alge pustiti da normalno fotosintetiziraju neko vrijeme i tek onda ponovo započeti novi ciklus. Od cijele fotosinteze, 15 do 20% energije odlazi na akumulaciju vodika. U optimalnim uvjetima se producira 20 g/m2 H2 ili 3 mL H2 po satu za jednu litru kolonija algi. Bazen od 46 m2 bi napajao automobil prosječne potrošnje.

Metan je zemni plin koji se koristi kao gorivo za generator struje kod turbina i bojlera, odnosno kao sredstvo za grijanje u kućanstvima i kuhanju te u kemijskoj industriji. Još se koristi i kao gorivo za vozila koje je ekološki prihvatljivije od naftno-dizelskih derivata fosilnih goriva te, u tekućem obliku, kao raketno gorivo. Dobiva se kontrolom serije rasta i raspada algi. Točnije, alge tijekom fotosinteze skladište energiju unutar sebe, a nakon uginuća ih bakterije u jezeru ili bari razgrađuju. U konačnici, raspadom i fermentacijom organskog materijala na dnu u anaerobnim uvjetima nastaje CH4. Isti uvjeti se simulacijom barsko-jezerskih uvjeta dobivaju u laboratoriju iz biomase algi. Koriste se fluorescentne svjetiljke, kanalizacijska voda te koncentrirane kolonije algi. Raspadom, uz metan, nastaju ugljikov dioksid, elementarni dušik i kisik te organski mulj (University of California Berkley, 1957)

Rafiniranjem etanola i biodizela se rade mlazna goriva za avione. Različite zrakoplovne tvrtke su potpisale ugovore o korištenju biogoriva nastalog od algi poput The Boeing, Lufthansa, Air New Zealand, United Continental Airlines, Virgin Atlantic Airways, Australia Airways, Japan Airlines, European Aeronautic Defence and Space Company i dr. (Howell, 2009).

Biomasa nastala od algi se dalje može prerađivati i koristiti u kozmetici, ulja za prehranu i druge jestive proizvode, za osobnu higijenu, za kemijsku industriju i dr., a alge se još mogu pretvarati i u butenol (Hrastović inženjering). Nusprodukti i ostatci biomase se mogu iskoristiti kao gnjojiva i stočna hrana ( Newman, 2008).

PREDNOSTI I NEDOSTATCI UZGOJA MIKROALGI

Jedna od glavnih ekoloških prednosti algi je bioremedijacija i purifikacija zagađnih vodenih tokova i otpadnih voda. Usto, vozila koja koriste goriva od algi spaljivanjem emitiraju manje plinova (Algae Tec, 2013).

Najčešće negativne stavke su prevelika cijena istraživanja, opreme, uzgoja, ekstrakcije i rafiniranja sve zajedno. Nadalje, ako se ne racionaliziraju resursi, alge bi konzumirale previše vode, energije, prostora i nutrienata. Zbog usporedbe, trebalo bi 33 milijarde galona vode na 10 milijardi galona biogoriva. Zatu količinu ulja algama je potrebno 6 do 15 milijuna tona dušika te 1 do 2 milijuna tona fosfora. U svijetu gdje veliki postotak populacije gladuje, konvertiranje površina za uzgoj algi se oduzima od prehrambenih kultura što je ionako veliki problem. Zbog svega navedenog, goriva nastala od algi će bit opravdana samo kad budu ekološki i ekonomski održiva. Zbog toga su poželjne ekskrecijske alge i cijanobakterije koje ne trebaju biti uniptene te se biomasa ne treba požnjati. Uz već naveden otpadne i kanalizacijske vode, mogu se koristiti poljoprivredne površine koje su iscrpljene i ne koriste se više za uzgoj hrane te suha i aridna područja poput pustinja u Arizoni, Novom Meksiku i Teksasu (Stolte, 2012).

ZAKLJUČAK

Biogorivo proizvedeno iz mikroalgi sve je perspektivniji izvor energije i vjerojatno je kako će u budućnosti imati sve veću primjenu. Ima brojne prednosti, od kojih je jedna i ta da je jedini izvor energije koji bi u potpunosti mogao zamijeniti fosilna goriva. Brojna se istraživanja provode sa svrhom komercijalizacije i tehnološkog napretka proizvodnje takvog biogoriva, pronalaze se nove vrste pogodnih mikroalgi i slično. Općenito, mikroalge bitan su izvor za dobivanje brojnih drugih produkata poput vodika i metana, što omogućuje njihovu široku uporabu, a možda je njihova najvažnija značajka proizvodnje kisika, odnosno apsorpcije ugljikovog (IV) oksida. Dakle, samom produkcijom pogodujemo okolišu, što, primjerice, nije slučaj s fosilnim gorivima, danas najzastupljenijim gorivima.

Hrvoje Višić i Aleksandra Krizmanić

Izvor: Agencije

AIRBUS ZA POVIJEST: Prvi prelet kanala La Manche u zrakoplovu na električni pogon

Pilot Hugues Duval ušao je u povijest nakon što je jutros preletio kanal La Manche u električnom zrakoplovu. Zrakoplov Airbus E-Fan 2.0 poletio je na električni pogon u čast prvog zrakoplovnog pionira Louisa Blériota koji je u srpnju 1907. godine prvi preletio kanal La Manche, i to od Calaisa u Francuskoj do Dovera u Engleskoj. Letio je 37 minuta, a to je tada bio veliki uspjeh za zrakoplovstvo. Kompanija Airbus sada je svojim letom označila prekretnicu u povijesti zrakoplovstva jer je ovo prvi prelet kanala La Manche u zrakoplovu kojeg pokreće isključivo električna energija.Prototip E-Fan 2.0 zrakoplova ove paneuropske zrakoplovne i obrambene tvrtke koristio je baterije umjesto konvencionalnog goriva kako bi pokretao svoje dvostruke motore tijekom leta dugog 66 kilometara. Airbus je razvio ovu vrst zrakoplova kako bi odgovorio izazovima u korištenju električne energije za napajanje zrakoplova. Elektricitet ne ostavlja iza sebe zagađujući ispuh i znatno je tiši od tradicionalnih oblika pogona. E-Fan ima dva sjedala i teži samo 550 kilograma kad je prazan zahvaljujući strukturi od karbonskih vlakana te postiže maksimalnu brzinu od gotovo 120 čvorova – oko 61 kilometra na sat – iako krstari na brzini od oko 45 km/h. Raspon krila mu je 9,5 metara, a dug je gotovo 7 metara.Njegova litij-polimerska baterija, velikog kapaciteta i male težine, može napajati zrakoplov između 45 minuta i jednog sata, ovisno o količini snage koju pilot koristi. Dva elektromotora blizanca imaju maksimalnu snagu od 60 kilovata.Airbus je dosada uložio 20 milijuna eura u razvoj tehnologije za ovaj zrakoplov i nada se da će u 2017. ili 2018. godini predstaviti proizvodni model E-Fan. Ima i planove za inačicu s četiri sjedala.

Netmobil.hr

Predstavljen projekt gradnje TE na plin i RHE u Dalmaciji

U javnu raspravu uskoro kreću Studije utjecaja na okoliš za veći energetski projekt na području Dalmacije zamišljen kao podrška radu obnovljivih izvora energije. Riječ je o projektu Vis Viva, koji podrazumijeva gradnju kogeneracijske plinske elektrane Peruća, reverzibilne hidroelektrane Vrdovo, spojnog plinovoda Dugopolje-Peruća i dalekovoda Hrvace-Konjsko s rasklopištem. Ulaganje je vrijedno oko milijardu eura za koje se traže investitori. Radi se o privatnom pothvatu u vlasništvu projektnih tvrtki MCC i Vrdovo reverzibilne hidroelektrane za koje pripremu stručne i tehničke podloge radi skupina hrvatskih tvrtki s brojnim referencama u inženjeringu, projektiranju i zaštiti okoliša, a to su Elektroprojekt, Energetski institut Hrvoje Požar, Energocontrol, Projektni biro Split, Geoprojekt i Geokon Zagreb, što je njihov ulog u projektu.

Kombi kogeneracijska plinska elektrana Peruća instalirane snage 450 MW električne i 50 MW toplinske energije trebala bi se smjestiti na desnoj obali akumulacijskog jezera Peruća. Elektrana bi trebala osigurati stabilan izvor električne energije, a s potrošnjom od 500 milijuna m3 plina godišnje profitabilnost magistralnog plinovoda kroz Dalmaciju. Autori projekta tvrde da je lokacija reverzibilne elektrane vrlo povoljna. Postojeće akumulacijsko jezero ima više od 500 milijuna kubika, a sa 600 metara visinske razlike na nadmorskoj visini od preko 900 metara je udolina Ravno Vrdovo. RHE Vrdovo trebala bi imati dva agregata. Svaki će u turbinskom radu davati snagu od 270 MW za proizvodnju, a u pumpnom 245 MW za spremanje viškova energije. Za spremanje viškova trebao bi se izgraditi novi akumulacijski bazen u udolini Ravno Vrdovo, a donja i gornja akumulacija povezat će se tlačnim tunelom. Svi dijelovi elektrane, osim gornje akumulacije, trebali bi biti izgrađeni pod zemljom. Uz plinsku elektranu trebao bi se izgraditi plinovod od plinskog čvora u Dugopolju do nove stanice Peruća i dalekovod od TS Hrvace do TS Konjsko. Dva prijenosna sustava od 400 kV funkcionirat će neovisno jedan o drugome. Projekt je usklađen s prostorno-planskom dokumentacijom općine i županije, a zatraženo je da se svi objekti uvrste i u Strategiju i Program prostornog uređenja RH.

Neto sadašnja vrijednost projekta je pozitivna, kao i stopa povrata kapitala. „Volumen investicije može polučiti interes ne samo regionalno poznatih ulagača, već i druge investicijske zajednice. Projekt u cijelosti pa čak i promatran kao dvije zasebne investicijske cjeline, plinska i reverzibilna elektrana, sugerira atraktivan povrat na ulaganje“ tvrdi Ivan Fabijančić, financijski savjetnik projekta. Do sada je u projekt uloženo pet milijuna eura, do lokacijske dozvole se očekuje da će biti uloženo oko šest milijuna eura. Projektne kuće financiraju izradu svu dokumentaciju i de facto suinvestitori projekta, a naplatu svojeg ulaganja očekuju kroz dolazak strateškog partnera.
www.energetika-net.com

ENERGETSKA REVOLUCIJA Prvo privatno ulaganje hrvatskih tvrtki u plinsku elektranu i hidroelektranu

Šest hrvatskih tvrtki iza kojih stoji privatni kapital razvija projekt izgradnje kombi generacijske plinske elektrane Peruća i reverzibilne hidroelektrane RHE Vrdovo kojim bi se cijeloj Dalmaciji do 2022. osigurala energetska neovisnost

Podalje od aktualnih političkih previranja, u tišini i daleko od očiju javnosti, šest hrvatskih tvrtki razvija projekt izgradnje kombi kogeneracijske plinske elektrane Peruća i reverzibilne hidroelektrane RHE Vrdovo vrijedan oko milijardu eura, a koji bi, kada 2022. u potpunosti bude dovršen, južnom dijelu zemlje trebao osigurati dovoljne količine energije i potrebnu energetsku stabilnost i sigurnost. Projekt iza kojega stoji privatni kapital, simbolično nazvan Vis Viva ili Živa sila, u vlasništvu je zagrebačkih projektnih tvrtki MCC i Vrdovo reverzibilne elektrane, a uz dvije spomenute elektrane uključivat će i spojni plinovod Dugopolje-Peruća te dalekovod Peruća-Konjsko s rasklopištem u TS Hrvace. U okviru projekta računa se i na veliki potencijal izgradnje sunčanih i vjetroelektrana u neposrednom okruženju. Projekt računa i na veliki potencijal izgradnje sunčanih i vjetroelektrana u neposrednom okruženju.

U sklopu projekta gradit će se kombi kogeneracijska plinska elektrana Peruća snage 450 megavata (MW) električne energije i 50 MW toplinske energije koja se planira iskoristiti za zagrijavanje objekata u okolici elektrana, ali i plastenika za uzgoj voća, povrća i cvijeća koji se također planiraju podignuti u neposrednoj blizini. Reverzibilna hidroelektrana Vrdovo snage 2 x 270 MW u turbinskom režimu (2 x 245 MW u crpnom režimu) vodom će se napajati iz jezera Peruća, koje će se zasebnim cjevovodima transportirati do novog akumulacijskog bazena Ravno Vrdovo, smještenog na visinskoj razlici od 600 metara u odnosu na površinu jezera Peruća. Punit će se uz pomoć crpki vodom iz jezera Peruća u danima vikenda, a u radnim danima akumulirana voda bit će cjevovodima puštana na turbine smještene ispod bazena. Bazen je ujedno i svojevrsni sustav skladištenja izvora energije. Kompletan sustav cijevi za punjenje i pražnjenje bazena i turbina za proizvodnju električne energije bit će ukopan u tlo. U okviru projekta, osim dvaju postrojenja za proizvodnju električne energije, izgradit će se i zasebno elektroenergetsko rasklopno postrojenje napona 400 kilovolti na koje će se priključiti buduće elektrane te 400-kilovoltni dalekovod dužine 25 kilometara koji će rasklopište na Perući spojiti s rasklopnim postrojenjem u Hrvacama kod Sinja (Rasklopno postrojenje Konjsko). Tim dalekovodom će u elektroenergetski sustav Hrvatske godišnje ulaziti dodatnih 1000 MW električne energije proizvedene u dvije spomenute elektrane, što je i ključni trenutak posebno važan za hrvatski energetski sustav jer će dva buduća energetska objekta osiguravati stabilne izvore energije. Za opskrbu kogeneracijske plinske elektrane izgradit će se i spojni plinovod na postojeći magistralni plinovod Bosiljevo – Sinj koji će garantirati stalnu opskrbu potrebnim energentom. Jedna od posebnosti i zanimljivosti ovoga projekta jest i predviđena mogućnost da se plin kao energent u jednoj od narednih faza obogaćuje vodikom dobivenim elektrolizom od viška energije. Tako proizvedeni vodik pohranjuje se i naknadno dodaje prirodnom plinu u procesu izgaranja na plinskoj turbini, čime se smanjuje potrošnja plina i ostvaruju uštede u proizvodnji električne energije.

Direktor tvrtke MCC, jednog od nositelja projekta, Zoran Burić napominje da su s projektom od početka upoznate sve nadležne državne institucije, a imaju i podršku Hrvatske elektroprivrede. HEP je od početka upoznat s projektom i dao je suglasnost za njegovo uključivanje u prostorne planove energetskih objekata u Hrvatskoj, a Burić dodaje i da je HEP pozvan da, ako su zainteresirani, sudjeluju u projektu kao jedan od mogućih partnera. Suradnja je uspostavljena i s glavnim operatorom plinskog sustava Plinacrom, koji je iznimno zainteresiran za izgradnju buduće plinske elektrane koja će kao stabilni potrošač u prosjeku trošiti između 0,3 do 0,5 milijardi kubičnih metara plina na godinu. Također kaže da projekt Vis Viva ima punu podršku i brojnih državnih agencija i tvrtki. “Podržao nas je i Centar za praćenje poslovanja energetskog sektora i investicija (CEI), čiji je osnovni zadatak priprema dokumentacije za energetske projekte od strateške važnosti za Hrvatsku, a mi prema gotovo svim elementima zadovoljavamo uvjete da budemo strateški projekt. Jedino što nam u ovoj fazi nedostaje da bismo doista i bili proglašeni strateškim projektom jest zadovoljavanje zakonskog uvjeta prema kojemu moramo imati osiguran iznos financiranja u visini od najmanje 10 posto ukupne investicije. Nažalost, aktualni zakonski propisi ne prepoznaju pojam ‘developera’, odnosno razrađivača projekta u ovoj fazi, no nama je sama podrška CEI-ja značajan plus u razgovorima s budućim partnerima i investitorima”, objašnjava Burić. Dodaje i da podršku projektu daje i Državni ured za upravljanje državnom imovinom (DUUDI), koji je spreman prepustiti pravo korištenja državnog zemljišta za buduće objekte. Gotovo polovina zemljišta na kojem će se graditi elektroenergetski objekti u sklopu projekta u državnom je vlasništvu te će s DUUDI-jem nakon ishođenja lokacijske dozvole biti sklopljen ugovor o služnosti zemljišta na rok od 30 godina s naknadnom mogućnošću produženja tog roka, ili pak ugovor o pravu građenja. Prostor budućeg akumulacijskog bazena u udolini Ravno Vrdovo iznad Peruće, površine oko 80 hektara, u većinskom je privatnom vlasništvu, no Burić vjeruje da će taj dio posla vezan uz otkup zemljišta biti odrađen bez većih problema i poteškoća. Posao oko sređivanja zemljišno-knjižnih izvadaka i istovremeno prezentacija projekta pred lokalnom samoupravom i stanovništvom općine Hrvace, na čijem će se teritoriju graditi elektrane, već je započet, a budući da lokalna zajednica podržava projekt, Burić vjeruje da će ponuđenu cijenu otkupa, za koju ističe da je vrlo povoljna,naposljetku prihvatiti i vlasnici zemljišta.

Dosad je u početnu fazu prikupljanja dozvola i pripremu dokumentacije uloženo nekoliko milijuna eura, a tvrtke MCC i Vrdovo reverzibilne elektrane računaju na potencijalne investitore, pa i na EU

Do ovog trenutka dovršena je pripremna dokumentacija na temelju koje će, prema očekivanjima vlasnika projekta, do kraja ove godine ili početkom sljedeće biti ishođena lokacijska dozvola za buduće elektrane, a paralelno s pripremom “papirnatog” dijela posla, traje i potraga za investitorima koji će uložiti svoj novac u buduće energetske objekte. Do sada je u početnu fazu prikupljanja dozvola i pripremu dokumentacije uloženo nekoliko milijuna eura, a Zoran Burić napominje da nakon dovršenja upravnog postupka i kompletiranja potrebne dokumentacije, u okviru čega se do listopada ove godine nakon provedenih javnih rasprava u Hrvacama i Sinju očekuje zeleno svjetlo Ministarstva zaštite okoliša i prirode za studiju utjecaja na okoliš, a dovršene su studije izvedivosti, stručne i tehničke podloge i pribavljene potrebne dozvole, slijedi i dobivanje lokacijske dozvole te komercijalno i financijsko strukturiranje i razrada glavnog projekta s kojim će se izaći pred zainteresirane investitore. Projekt je razvijen uz stručno znanje i višegodišnje iskustvo djelatnika tvrtki Elektroprojekt Zagreb, Projektni biro Split, Energetskog instituta “Hrvoje Požar” te zagrebačkih tvrtki EnergoControl, Geoprojekt i Geokon.

Burić posebno naglašava da je u čitav projekt od samog početka aktivno bila uključena i lokalna zajednica te da imaju aktivnu podršku Splitsko-dalmatinske županije i općine Hrvace, uz čiju suradnju se i određivala lokacija budućih objekata i čije se mišljenje uvažavalo, budući da je upravo suradnja s lokalnom zajednicom važna za buduće donošenje prostornog plana. “Lokalna zajednica je u našem slučaju bila inicijator izmjena prostornog plana koji će omogućiti realizaciju projekta Vis Viva i izgradnju objekata. Stoga mogu reći da imamo doista dobru suradnju s lokalnom zajednicom koja nas podržava, a i prije samog početka proveli smo ispitivanje javnog mišljenja među stanovništvom na području jezera Peruća i općine Hrvace, kako bismo vidjeli kako ‘dišu’, što znaju o projektu i koje im informacije nedostaju”, zaključio je Burić, dodajući kako je pritom posebna pažnja posvećena poštivanju europskih regulativa. Jedno od pitanja vezanih uz ovaj projekt, a koje je bilo od posebne važnosti upravo za lokalnu zajednicu, jest i otvaranje novih radnih mjesta za lokalno stanovništvo, kako u samim energetskim objektima, tako i u planiranim plastenicima za uzgoj bilja koji će koristiti toplinsku energiju. Također su, kaže, prilikom određivanja lokacije budućih elektrana i planiranja samih objekata konzultirali i biologe kako bi maksimalno smanjili negativan utjecaj objekata budućih energana na živi svijet, posebno na životinje i njihova staništa, a konačnu riječ o tome dat će i studija utjecaja na okoliš, za koju Burić vjeruje da će biti prihvaćena bez zamjerki.

HEP je pozvan da sudjeluje u projektu kao jedan od mogućih partnera. Suradnja je uspostavljena i s glavnim operatorom plinskog sustava Plinacrom, koji je zainteresiran za izgradnju buduće plinske elektrane

Početkom lipnja je u općini Hrvace, na čijem će teritoriju biti izgrađene elektrane, održana i prva sjednica stručnog povjerenstva za praćenje izgradnje plinske elektrane, dalekovoda i plinovoda, što je svojevrsni uvod u javnu raspravu o projektu. Stručno povjerenstvo je, prema Burićevim riječima, razgledalo lokaciju, razgovaralo se o detaljima studije utjecaja na okoliš, a nakon njihova očitovanja o dokumentu studije u kolovozu ove godine pokreće se i javna rasprava o sva tri objekta, tijekom koje će lokalna zajednica imati priliku kroz javna izlaganja i prezentacije u općini Hrvace, ali i u obližnjem Sinju, upoznati se sa svim detaljima budućih energetskih objekata te će moći iznijeti svoje primjedbe na projekt. Zasebni postupak i javna rasprava također će paralelno biti pokrenuti i za objekt reverzibilne hidroelektrane Vrdovo. Bude li sve teklo po planu i zacrtanom dinamikom, već iduće, 2017. godine nositelji projekta planiraju na temelju lokacijske dozvole ishoditi i građevinsku dozvolu, potom i raspisati natječaj za izvođače radova i isporučitelje opreme te iste godine započeti s izgradnjom objekata. Dovršetak izgradnje i opremanja kogeneracijske plinske elektrane Peruća planiran je za 2020. godinu, a reverzibilne hidroelektrane Vrdovo 2022. godine. Tvrtke MCC i Vrdovo reverzibilne elektrane kao nositelji projekta računaju na potencijalne investitore kojima će projekt uskoro biti predstavljen, no ne odbacuju i mogućnost financiranja novcem iz Velikog investicijskog plana za Europu, poznatijeg kao Junckerov plan, ili pak iz raspoloživih fondova Europske unije. U svakom slučaju, početak izgradnje oba energetska objekta označit će kraj dugog “sušnog” razdoblja u kojem u Dalmaciji nije izgrađeno ijedno novo postrojenje za proizvodnju električne energije te bi tim projektom jug Hrvatske konačno trebao dobiti trajni i stabilni izvor energije.
www.nacional.hr

Ravno Vrdovo, prvi privatni projekt gradnje hidroelektrane

Investicija vrijedna 600 milijuna eura iduće bi godine trebala dobiti lokacijsku dozvolu. Plomin, Ombla, Kosinj toponimi su koje već i šira javnost prepoznaje kao lokacije budućih elektroenergetskih investicija u Hrvatskoj. No, za Ravno Vrdovo rijetki su čuli, čak i u stručnoj javnosti. Pa ipak, upravo ta dinarska udolina nedaleko od Hrvaca lokacija je možda i najzanimljivijeg energetskog projekta koji se u Hrvatskoj trenutačno razvija. Radi se o projektu gradnje reverzibilne hidroelektrane vrijednom oko 600 milijuna eura, na čijem čelu stoji Ivica Jakić, poznati energetski konzultant i poduzetnik.

Iako je već više od trideset godina profesionalno vezan uz Švicarsku, a već godinama figurira kao regionalni zastupnik velike švicarske energetske kompanije Alpiq, projekt u Vrdovu njegova je privatna inicijativa koju već, zajedno s nekoliko partnera, nekoliko godina intenzivno razvija. Utoliko, već i samo zbog toga što se radi o privatnom projektu gradnje hidroelektrane, što je apsolutni presedan u Hrvatskoj, projekt RHE Vrdovo je specifičan. No, kako objašnjava Jakić, i ne samo zbog toga.

– Svatko tko razumije velike promjene koje se trenutačno događaju na europskom energetskom tržištu, lako će shvatiti da je ovo trenutačno najvažniji projekt u Hrvatskoj elektroenergetici. Naime, velikom revolucijom u proizvodnji energije iz obnovljivih izvora trajno se promijenilo okruženje za gradnju konvencionalnih elektrana. Na tržištu, i uz pravila EU, danas je vrlo teško naći računicu za gradnju novih objekata namijenjenih proizvodnji tzv. bazne energije. Europi su potrebne elektrane koje će služiti za balansiranje ponude i potražnje u elektroenergetskom sustavu. Takva vršna energija i dalje se skupo plaća, a poseban deficit takvih kapaciteta postoji u našoj široj regiji. Gradnjom RHE Vrdovo Hrvatska bi dobila vrhunsku balansirajuću elektranu od 550 megavata. Sličnog projekta, sa sličnim performansama u tako visokom stupnju pripreme realizacije u regiji naprosto nema – tvrdi Jakić.

No, koje su to performanse Jakićeva projekta na Cetini? Prvenstveno, bitna je činjenica da se radi o reverzibilnoj hidroelektrani. Klasične, protočne hidroelektrane smještene su na rijekama i njihova proizvodnja potpuno ovisi o trenutačnom toku tih rijeka, bez mogućnosti upravljanja tom proizvodnjom. Akumulacijske hidroelektrane smještene su uz akumulacijska jezera, što daje mogućnost djelomičnog upravljanja proizvodnjom kroz kontrolu toka vode iz jezera. No, potpunu kontrolu nad proizvodnjom daju jedino reverzibilne hidroelektrane – koje funkcioniraju na principu dva spojena akumulacijska jezera smještena na različitim nadmorskim visinama. Osnovni princip njihova rada jest da proizvode energiju puštanjem vode iz višeg u niže jezero u trenucima kad je potražnja za energijom (i njezina cijena visoka), a onda pumpaju vodu ponovno iz nižeg u više jezero kad je potražnja za energijom manja. Na toj razlici količine i cijene proizvedene i potrošene energije ostvaruje se profit.

Dakako, u smislu energetske bilance, takav način rada je nelogičan, s obzirom na to da je potrošnja energije za pumpanje vode uzvodno veća od količine proizvedene kad se pusti nizvodno, a takav deficit upravo je i razlog zašto su se u prošlosti takve elektrane gradile iznimno rijetko, u slučaju potrebe za dugoročnom opcijom zbrinjavanja noćnih viškova energije. Ipak, razvojem obnovljivih izvora energije te su se potrebe znatno povećale. Naime, osnovna odlika rada vjetroelektrana i solarnih elektrana jest stohastičnost. Pojednostavljeno rečeno, one rade samo onda kad i koliko vjetar puše odnosno sunce sja, a standardni dio programa poticaja takvih objekata u Europi, pa i Hrvatskoj, jest da im je garantirano prvenstvo pristupa mreži, što znači da operator ima obvezu prihvatiti koliko god energije proizvedu u bilo kojem trenutku. Kako je osnova elektroenergetskog sustava to da u svakom trenutku potrošnja energije mora biti jednaka proizvodnji, takav nepredvidljiv način rada izaziva velike probleme za operatore sustava, jer im se događa da su u određenim trenucima zbog slabog rada tih “zelenih” elektrana suočeni s nestašicom energije, a u drugom zbog povećane proizvodnje, primjerice noću, s viškovima energije koje negdje moraju zbrinuti. Najjednostavnije rješenje za takve probleme upravo su reverzibilne hidroelektrane, koje funkcioniraju kao goleme baterije i tako uravnotežuju diskrepancije između ponude i potražnje.

Imamo veći postotak teritorija pod zaštitom od ijedne europske države. Srećom, naša lokacija nije pod ekološkom mrežom

Ivica Jakić

U Hrvatskoj, inače, funkcioniraju dvije reverzibilne hidroelektrane – mala RHE Lepenica i velika RHE Velebit, snage 276 megavata, smještena na rijeci Zrmanji nedaleko od Obrovca. Elektrana u Vrdovu trebala bi biti dvostruko jača, a prednost joj je i to što bi kao donji bazen trebala koristiti već postojeće akumulacijsko jezero Peruću. Prema Jakićevim riječima, sličnih elektrana s tako velikim donjim jezerom u regiji nema, a u odnosu na konkurentske hidroenergetske projekte koji se trenutačno razvijaju u Hrvatskoj ima i još jednu prednost – ne nalazi se u području zaštićene ekološke mreže Natura 2000.

– Svi HEP-ovi razvojni projekti u ovom sektoru – Ombla, Senj-Kosinj, objekti na Dravi – nalaze se u ekološki zaštićenim područjima i to znatno otežava njihovu realizaciju. Bojim se da smo u tom segmentu zaštite okoliša ipak malo pretjerali, imamo veći postotak teritorija pod zaštitom od ijedne europske države. Srećom, naša lokacija nije pod ekološkom mrežom, projekt je uvršten i u prostorne planove, a podržava ga i lokalna zajednica – objašnjava Jakić.

Inače, na razvoju projektne dokumentacije angažirani su domaći stručnjaci iz Elektroprojekta, Projektnog biroa Split i tvrtke Energocontrol, a Jakić očekuje kako bi sredinom sljedeće godine mogli imati i lokacijsku dozvolu. S tim papirom u ruci, tražit će partnere koji su spremni investirati u projekt. HEP, kao prirodni partner, zasad – barem službeno – ne pokazuje naročiti interes za projekt, možda i zato što u svojim dugoročnim planovima razmatra gradnju dviju vlastitih reverzibilnih hidroelektrana – RHE Korita snage 660 megavata nešto nizvodnije od Perućkog jezera na Cetini, te unaprijeđenje postojeće HE Vinodol u crpni objekt gradnjom gornjeg bazena. Ipak, ako HEP i ne bude zainteresiran, očekuje da će naći partnere. Ulaganja u hidroenergetske objekte, s obzirom na njihovu nisku proizvodnu cijenu i dugi životni vijek u načelu su zanimljiva velikim institucionalnim investitorima, poput mirovinskih fondova.

Osnovna računica Jakića i njegovih suradnika predviđa da će projekt imati godišnju stopu profitabilnosti od 7,9 posto, te da će se povrat ulaganja ostvariti nakon 13 godina. Projekti gradnje hidroelektrana u načelu su konzervativni projekti u kojima se koriste već renomirana tehnička i tehnološka rješenja, no svaki projekt, pa tako i ovaj, obuhvaća i određene rizike. Primjerice, s obzirom na krašku geologiju, veliki rizik kod gradnje akumulacijskih jezera je procjeđivanje odnosno curenje vode u podzemlje. Primjer toga je akumulacijsko Buško jezero ili Buško blato smješteno u susjednoj BiH iz kojeg se napaja HEP-ova hidroelektrana Orlovac, a čija je iskoristivost, unatoč golemoj površini, vrlo ograničena upravo zbog nekontroliranog odljeva vode. Ipak, Jakić tvrdi da moderne tehnologije imaju kvalitetna rješenja za takve probleme, a da bi RHE Vrdovo u konačnici trebala rezultirati optimizacijom rada i povećanjem proizvodnje HEP-ovih elektrana smještenih nizvodnije na Cetini – Orlova, Đale i Zakučac. No, krene li u realizaciju projekt na Vrdovu, trebala bi to biti tek prva faza energetskog investicijskog programa koji pripremaju Jakić i njegovi suradnici. Druga faza trebala bi se realizirati gradnjom plinske kombinirane termoelektrane na lokaciji uz samo Perućko jezero. Iako konvencionalna logika nalaže da se plinske elektrane u načelu grade u gradskim središtima ili uz veće industrijske komplekse, gdje imaju mogućnost plasmana toplinske energije koju također proizvode. Ipak, prema ideji koju razrađuje zagrebački Elektroprojekt, elektrana snage 425 megavata svoju bi toplinu koristila za zagrijavanje velikih staklenika koji bi se gradili u Hrvatačkom polju.

Naš magistralni plinovod u Dalmaciji zbog slabe potrošnje i spore plinofikacije je prazan, a uskoro se planira i realizacija jadransko-jonskog plinovoda. Da bi sve to funkcioniralo, u Dalmaciji je potreban jedan veliki potrošač plina, a takvog u industriji nema niti će biti. Dakle, jedna takva elektrana ispunila bi tu ulogu, a s druge strane temeljem svoje tehnološke fleksibilnosti rada služila za balansiranje rada hrvatskih vjetroelektrana kojih je većina smještena u Zadarskoj, Šibensko-kninskoj i Splitsko-dalmatinskoj županiji. Gradnjom te elektrane, uz RHE Vrdovo i postojeće objekte u južnoj Hrvatskoj, bila bi stvorena jaka i fleksibilna proizvodna baza čiji bi puni potencijal bio realiziran podmorskim spajanjem s talijanskim elektroenergetskim sustavom – tvrdi Jakić. Ideja postavljanja podmorskog elektroenergetskog kabela kojim bi se omogućili dvosmjerni transferi električne energije preko Jadrana nije nova.

Tijekom posljednjih dvadeset godina taj se kabel planirao na više lokacija, najozbiljnije u Crnoj Gori, no planiranu je rutu stopirala Hrvatska jer je prolazila kroz hrvatski dio epikontinentalnog pojasa na kojem je Hrvatska planirala istraživati naftu. Prema Jakićevu konceptu, podmorska trasa išla bi od Marine kod Trogira do mjesta Villanova u blizini Pescare, dok bi kabel u Hrvatskoj kretao od velike trafostanice Konjsko iznad Splita. Na taj način, energija proizvedena na području Dalmacije mogla bi biti najbržim mogućim putem transferirana i na talijansko tržište. RHE Vrdovo, utoliko, moglo bi biti prvi korak u pretvorbi Dalmacije u značajno mediteransko elektroenergetsko središte.

Na čelu projekta energetski konzultant Ivica Jakić

Iako je već više od trideset godina profesionalno vezan uz Švicarsku, a već godinama figurira kao regionalni zastupnik velike švicarske energetske kompanije Alpiq, projekt u Vrdovu njegova je privatna inicijativa koju, zajedno s partnerima, intenzivno razvija već nekoliko godina.
www.vecernji.hr

Općina Hrvace ne želi plinsku elektranu na Perući

Živa sila našla se pred zidom u općini Hrvace. Krajem prošlog tjedna održano je vrlo burno javno izlaganje Studije utjecaja na okoliš projekata grupacije Vis Viva (Živa sila). Mještanima se najspornijom učinila kombi-kogeneracijska plinska elektrana Peruća. Nakon što su protivljenje izgradnji elektrane izrazili mještani Hrvaca i OO HDZ-a Hrvace, hrvatačko Općinsko vijeće donijelo je odluku o odustajanju od svih aktivnosti po pitanju izgradnje elektrane. OO HDZ-a Hrvace predložio je odmah svom Klubu vijećnika da Općinsko vijeće donese odluku o odustajanju od daljnjih aktivnosti po pitanju izgradnje. Vijeće je preko noći takvu odluku donijelo jednoglasno. "Mi smo sinoć na Vijeću donijeli jednoglasnu odluku da odustajemo od svih aktivnosti u svezi izgradnje KKPE Peruća. Također smo donijeli jednoglasnu odluku da se ista briše iz prostorno planske dokumentacije Općine Hrvace", istaknuo je predsjednik Općinskog vijeća Ante Prolić na portalu Ferata. Prema zakonu, općina ne može samostalno odlučivati o uklanjanju objekata iz prostornog plana, već joj za to treba blagoslov župana. U općini s 3.600 stanovnika tijekom javne rasprave prikupljeno je više od 800 potpisa protiv projekta plinske elektrane, dok mještani na sreću nisu imali zamjerki za reverzibilnu hidroelektranu Vrdovo. Sada se treba održati i javno izlaganje o projektu dalekovoda Peruća-Konjsko s rasklopištem i plinovoda Dugopolje-Peruća, a ne bi bilo neočekivano da se investitori i tu susretnu s opozicijom. „ "U svim našim dosadašnjim razgovorima s predstavnicima Općine Hrvace ni jednom nismo stekli dojam da postoji nešto sporno u izgradnji visokoučinkovite plinske elektrane. Duboko smo iznenađeni ovakvim razvojem događaja i izrazito neprijateljskim stavovima pojedinih mještana. Nastojat ćemo u daljnjem tijeku javne rasprave pojasniti ključne utjecaje i nastaviti razgovarati sa svim ključnim akterima“, izjavio je Zoran Burić, direktor projektnih tvrtki koje razvijaju Vis Vivu, a javnu raspravu produžili su do kraja godine. Prva prezentacija projekta održana je sredinom 2015., mještani su bili sustavno informirani a za tu priliku tiskano je i podijeljeno par stotina brošura s prikazom projekta. Javno izlaganje bilo je vrlo burno pa i incidentno, a jedan od mještana čak je i pokidao knjigu primjedaba, otevši je iz ruke izrađivaču. Transparentan pristup i otvorenost prema javnosti ipak nije spriječilo pojedince da u petak zaključe da im se radi iza leđa, da im se "podvaljuje" dimnjak iz kojeg će sukljati otrovni plinovi pa čak i konstatacije pojedinih političara da će to biti spalionica otpada. Čini se da je ovaj razvoj događaja danak predizbornim aktivnostima uoči predstojećih lokalnih izbora, jer 2013. općinsko vijeće podržalo je projekte i to izmjenama prostorno-planske dokumentacije.
www.energetika-net.com

POSAO DESETLJEĆA U SRCU ZAGORE Na Peruči se gradi veliki energetski kompleks ukupne vrijednosti milijardu eura koji će preporoditi pet malih općina

Javna rasprava o studijama utjecaja na okoliš za gradnju dvaju energetskih objekata na području općine Hrvace te dalekovoda Hrvace - Konjsko s rasklopnim postrojenjem i spojnog plinovoda Dugopolje - Peruča na području pet općina na potezu od Hrvaca do Dugopolja trebala je jučer biti završena.

Riječ je o projektu Vis Viva, koji već šest godina razvijaju projektne tvrtke MCC ekskluzivne nekretnine i Vrdovo reverzibilne hidroelektrane. Njihova je jedina svrha razvoj ovih energetskih objekata.

Podzemna elektrana

Ukupna investicija, koja bi trebala iznositi milijardu eura, uključuje gradnju reverzibilne hidroelektrane Vrdovo, instalirane snage dva puta po 270 MW u turbinskom načinu rada za proizvodnju električne energije te dva puta po 245 MW u crpnom režimu rada, zaduženom za spremanje viškova energije. Gradnja ove hidroelektrane uključuje i gradnju gornjeg akumulacijskog jezera u udolini Ravno vrdovo na visinskoj razlici od oko 600 metara, koje bi s hidroelektranom bilo spojeno dovodno-odvodnim tlačnim tunelom. Zanimljivo je da je gradnja hidroelektrane planirana pod zemljom, na lokaciji između akumulacijskog jezera Peruča i udoline Ravno vrdovo.

Drugi objekt je gradnja kombinirane kogeneracijske plinske elektrane Peruča, instalirane snage 450 MW za proizvodnju električne energije te 50 MW za proizvodnju toplinske energije. Spojni plinovod Dugopolje - Peruča, dužine 24 kilometra, spojio bi se na magistralni plinovod Bosiljevo - Dugopolje.

Gradnjom 25-kilometarskog dalekovoda Hrvace - Konjsko s rasklopnim postrojenjem trebao bi se omogućiti prijenos električne energije između ta dva mjesta. Sve studije utjecaja ovih objekata na okoliš izradio je Elektroprojekt, a prije nego što su stavljene na javnu raspravu, posebno stručno povjerenstvo Ministarstva zaštite okoliša i energetike ocijenilo ih je cjelovitima i stručno utemeljenima. Studije utjecaja na okoliš opisuju zahvat i njegove utjecaje te daju prijedlog mjera zaštite i praćenja okoliša.

Rok do kojega se mogu uputiti pisane primjedbe na ove četiri studije utjecaja na okoliš, na koje će Elektroprojekt pripremiti odgovore i uputiti ih posebnim stručnim povjerenstvima, istječe zadnjim danom ove godine. Gradnja ovih objekata izazvala je veliko zanimanje stanovnika Hrvaca, koji su sudjelovali u javnoj raspravi. Dok se kod studije utjecaja na okoliš pri gradnji reverzibilne hidroelektrane Vrdovo ne očekuju značajnije primjedbe jer je građane na raspravi zanimala uglavnom cijena otkupa zemljišta, gradnja kombinirane kogeneracijske plinske elektrane Peruča izazvala je protivljenje dijela stanovništva. Premda se gradi na prostoru bivšeg kamenoloma, protivnici njezine gradnje tvrde da će narušiti ekološku ravnotežu. Početkom 2017. godine očekuje se sastanak stručnih povjerenstava te donošenje odluke o tome jesu li ovi objekti prihvatljivi za okoliš.

Čista voda i zrak

Direktor projektnih tvrtki MCC ekskluzivne nekretnine i Vrdovo reverzibilne hidroelektrane, Zoran Burić, tvrdi da je projekt od samog početka vrlo stručno vođen te kako su studije pokazale da energetski objekti neće imati štetan utjecaj na okoliš i zdravlje ljudi, a cetinski će kraj i dalje imati čistu vodu, zrak i tlo.

- Ovi energetski objekti pomažu daljnjem razvoju obnovljivih izvora energije, pa tako i održivom razvoju ovoga kraja i Hrvatske. Elektroprojekt će obraditi sve pristigle komentare i eventualno dopuniti studije. Povjerenstva bi potom trebala još jednom procijeniti utjecaje ovih objekata i, nadam se, dati zeleno svjetlo na studije kako bi se projekt nastavio razvijati - pojašnjava Zoran Burić.

Projektne su tvrtke u posljednjih pet godina investirale nekoliko milijuna eura u izradu stručnih i tehničkih podloga te rješavanje vlasničko-imovinskih odnosa. Tijekom savjetovanja s javnošću u srpnju 2015. godine poslan je prijedlog Ministarstvu graditeljstva i prostornog uređenja da se sva četiri objekta uvrste u Strategiju i program prostornog uređenja Republike Hrvatske. Oba velika objekta već su uvrštena u prostorne planove Općine Hrvace i Splitsko-dalmatinske županije. Projekt Vis Viva zanimljiv je i zato što je jedini u cijelosti hrvatski projekt objavljen na Europskom portalu projekata ulaganja u sklopu Junckerova plana.

Burić naglašava da je kombinirana kogeneracijska plinska elektrana Peruča tehnološki vrlo učinkovita te koristi naprednu tehnologiju koja pridonosi smanjenju emisija ugljičnog dioksida.

Tjedni režim rada

- Iskoristivost topline koja se koristi pri proizvodnji električne energije izuzetno je visoka. Ta bi se toplina koristila za proizvodnju dodatne električne energije, ali i za grijanje staklenika u poljoprivrednoj proizvodnji - ističe Burić.

Prema njegovu predviđanju, studija utjecaja na okoliš reverzibilne hidroelektrane Vrdovo trebala bi u veljači 2017. godine doći pred stručno povjerenstvo koje treba dati svoje konačno mišljenje prije odluke Ministarstva zaštite okoliša i energetike. Burić predviđa da će zahtjev za izdavanje lokacijske dozvole predati u ožujku, a do ljeta 2017. nada se dobivanju lokacijske dozvole.

- Što se tiče financijskih partnera i strateških ulagača za realizaciju ovog projekta, mogu reći da postoji velik interes, a nakon ishođenja lokacijske dozvole, u 2018. godini očekujem početak radova na iskopu i ostalih građevinskih radova te nabavljanje opreme. Vrijednost projekta reverzibilne hidroelektrane Vrdovo je oko 540 milijuna eura - pojašnjava Zoran Burić.

Uspoređujući je s reverzibilnom hidroelektranom kakva je sagrađena u Obrovcu, Burić kaže da se obrovačka temelji na noćnoj akumulaciji, a ova na Vrdovu temeljila bi se na većoj iskoristivosti i modernijoj tehnologiji te, umjesto noćnog, na tjednom režimu rada.

- Njezina je uloga spremanje energije iz obnovljivih izvora. Reverzibilne elektrane su produžena ruka obnovljivih izvora energije i najbolje funkcioniraju u simbiozi s obnovljivim izvorima energije. Dalekovod se gradi kako bi se mogli priključiti u elektroenergetski sustav Hrvatske i on se, prema postojećim zakonima, nakon gradnje mora predati na upravljanje HOPS-u. Našim projektom dobili bi se energetski objekti koji pomažu razvoju obnovljivih izvora energije i prijelaz na niskougljičnu energiju. Reverzibilna hidroelektrana omogućava spremanje električne energije i njezino korištenje kad je to najpotrebnije i najisplativije. Visokoučinkovite kogeneracijske plinske elektrane omogućuju proizvodnju rezervne energije kad nije moguća proizvodnja iz obnovljivih izvora energije - objašnjava Zoran Burić.

To je, prema Burićevim riječima, veoma važno u situaciji kada hrvatski elektroenergetski sustav sve teže prati značajan porast obnovljivih izvora energije, a posebno energije vjetra koja je u sustavu poticanja. Kako su obnovljivi izvori energije varijabilni, njima bi se pokrile razlike između planirane i ostvarene proizvodnje.

- Ako mi ne budemo gradili naše energetske objekte i povećavali kapacitete elektroenergetskog sustava, morat ćemo odnekud uvoziti energiju. Prvo, mi se na to ne možemo strateški osloniti, a drugo, ne možemo ni cjenovno. Potrebe za uravnoteženjem kapaciteta postaju sve veće. Ne možemo računati da ćemo uvoziti višak električne energije proizvedene iz obnovljivih izvora energije u Njemačkoj. Njemački zakoni traže da se ona prvo mora koristiti za njihove potrebe, tako da električna energija koju Njemačka izvozi prvenstveno dolazi iz postrojenja koja koriste ugljen - istaknuo je Burić.

Devastiran prostor

Gradnja kombi kogeneracijske plinske elektrane Peruča planirana je na lokaciji bivšeg kamenoloma na obali jezera Peruča.

- Smatramo da ćemo unaprijediti stanje u prostoru koji je sada devastiran. Osim toga, nužna nam je voda za hlađenje, tako da je i zbog toga ovo dobra lokacija. Kogeneracijska elektrana nema nikakvog utjecaja na zagađenje vode. Model miješanja vode koji je izradio Institut ‘Ruđer Bošković’ pokazao je da će utjecaj na zagrijavanje vode Perućkog jezera na površini biti ograničen na maksimalno do 300 metara, i to pri najnižem vodostaju, te da se ne očekuje nikakvo zagrijavanje rijeke Cetine - tvrdi Zoran Burić.

Dodaje da gradnja kombi kogeneracijske plinske elektrane Peruča jamči opravdanost ulaganja od oko 200 milijuna eura u magistralni plinovod Bosiljevo - Dugopolje koji inače ima vrlo lošu perspektivu iskorištenja ako se ne sagrade ovakvi ili slični objekti koji su veliki potrošači plina. Ulaganje u kombi kogeneracijsku plinsku elektranu Peruča zajedno s plinovodom vrijedno je oko 400 miljuna eura.

Junckerov fond

Što se tiče zatvaranja financijske konstrukcije ovih energetskih objekata, prema Burićevim riječima postoji niz zainteresiranih investitora.

- Svi oni prate kako se razvija situacija u Hrvatskoj i procjenjuju rizike. Kako projekt ulazi u sve zreliju fazu, ti se rizici smanjuju. Lokacijske dozvole ključni su dokumenti i njihovim izdavanjem u njihovim očima ti bi se rizici dodatno smanjili. Izvrsno surađujemo s Centrom za praćenje poslovanja energetskog sektora i investicija, koji je pripremio sve podloge za novi saziv Povjerenstva za strateške projekte kako bi se Vis Viva proglasio strateškim investicijskim projektom. Kroz HBOR i EIB se naš projekt obrađuje za dobivanje sredstava iz Junckerova plana. HBOR je u svojem izvještaju za Vladu spomenuo Vis Vivu kao jedan od dva strateška projekta na području Hrvatske koji su objavljeni u sklopu Junckerova europskog portala ulaganja - otkriva Zoran Burić.

Buriću je važno da su energetski objekti koje razvija dobili podršku onih stručnjaka koji ih smatraju nužnima za budućnost razvoja elektroenergetskog sustava u Hrvatskoj.

- Ovi objekti su ključni za sigurnost i stabilnost hrvatske elektroenergetske mreže te za ostvarenje ciljeva EU i Hrvatske, povezanih s nužnim velikim rezovima u emisijama CO2. Dobri su i za lokalnu zajednicu koja bi njima puno dobila jer može ostvariti godišnji prihod od više od 40 milijuna kuna godišnje na ime rente. Ovi objekti mogu potaknuti razvoj niza tvrtki i poduzetničkih projekata. Kroz toplinsku energiju mogući je razvoj stakleničke proizvodnje na 13 hektara, što može potaknuti razvoj i zapošljavanje. Naravno da će i sami objekti podrazumijevati zapošljavanje lokalnog stanovništva - zaključuje Zoran Burić.
www.jutarnji.hr