U svijetu gdje se umjetna inteligencija širi brže od bilo koje tehnologije u povijesti, jedna fizička ograničenost prijeti da uspori cijelu revoluciju. Nije riječ o čipovima ni o serverima već je riječ o plinskim turbinama, srcu modernih elektrana koje generiraju struju 24/7. Tri globalna giganta: GE Vernova, Siemens Energy i Mitsubishi Heavy Industries drže gotovo cijelu proizvodnju teških generatorskih turbina, a njihovi redovi narudžbi su rasprodani do 2029. / 2030. godine. Cijene turbina su skoro utrostručene od 2019., a vrijeme isporuke se protegnulo od pet do sedam godina. Svaki novi AI data centar, svaka plinska elektrana i svaki projekt energetske neovisnosti stoji u istom redu za isti tehnološki proizvod koji nedostaje na tržištu odnosno svi u redu čekaju na svoju novu generatorsku turbinu.

Priča počinje eksplozijom potražnje za električnom energijom. Data centri za AI troše struju poput malih gradova dok Microsoft, Meta, Google, OpenAI i xAI grade kampuse koji zahtijevaju gigavate bazne energije. Obnovljivi izvori nisu dovoljno pouzdani za 24-satno opterećenje, pa se hyperscaleri okreću plinu kao bržem rješenju „behind-the-meter“. No, fizička tehnološka stvarnost ih je sustigla.

Scott Strazik, izvršni direktor GE Vernove, u travnju 2026. nije skrivao uzbuđenje, ali ni realnost: „Gas turbine backlog dosegao je 100 GW u prvom kvartalu, s očekivanim rastom na barem 110 GW do kraja 2026. godine. Nastavljamo primati narudžbe za 2031. i dalje.“ Kompanija je u jednom kvartalu dodala 17 GW novih rezervacija, a ukupni backlog narastao je na 163 milijarde dolara. Strazik je jasno dao do znanja: „Imamo još samo oko 10 GW slobodnih slotova kroz 2030.“

Slično je i na drugoj strani Atlantika. Christian Bruch, CEO Siemens Energyja, u intervjuima je opisao situaciju riječima: „Potražnja za plinskim turbinama je ekstremno visoka… datumi isporuke za 2029. i 2030. već su popunjeni.“ Prije samo dvije godine Siemens je u SAD-u prodavao jednu turbinu godišnje; danas ih je stotine u redu. Siemensov ukupni backlog dosegao je rekordnih 136 milijardi eura.

Analitičari iz Wood Mackenzieja upozoravaju da cijene turbina rastu 195 % u odnosu na 2019., a cijela plinska elektrana poskupjela je 66 % u samo dvije godine. Jedan set turbinskih lopatica od superlegura nikla i renija košta 600.000 dolara i „raste“ u vakuumskoj peći brzinom od samo 3 mm na sat što je usko grlo koje se ne može brzo proširiti.

S druge strane, oni koji najviše trebaju tu struju već osjećaju bol. Satya Nadella, izvršni direktor Microsofta, još u kasnoj 2025. otvoreno rekao: „Najveći problem koji sada imamo nije višak računalne snage, nego manjak struje… možda ćete imati hrpu čipova na zalihama koji se ne mogu priključiti. To je moj problem danas, a problem nije ponuda čipova nego što nemam elektrane kojim ih mogu napojiti strujom.“

Rezultat? Mnogi najavljeni data centri za 2026. i 2027. kasne. Neki developeri se okreću alternativama kao Bloom Energy fuel cells, manjim aeroderivativnim turbinama ili čak starim zrakoplovnim motorima pretvorenim u generatore. Drugi čekaju, plaćaju premije za brže slotove ili gledaju prema Kini i Koreji unatoč rizicima.

Ova priča nije samo o turbinama. Ona je o tome kako softverska revolucija udara u zid fizičkog svijeta. Dok AI modeli postaju pametniji svakog mjeseca, njihova „krv“, električna energija, ovisi o mašinama koje se grade polako, precizno i u ograničenim količinama. Utrka za budućnost nije samo utrka za computeom. To je utrka za energijom. A upravo sada, generatorske turbine su najtraženija roba na planetu.

KAKO ELEKTRIFIKACIJA MIJENJA TRŽIŠTE?

U svijetu koji se ubrzano mijenja, jedna sila oblikuje budućnost energetike jače od bilo koje druge: elektrifikacija. Ono što je nekad bio spor, linearan proces, kao prelazak s fosilnih goriva na električnu energiju u vozilima, grijanju, industriji i digitalnoj infrastrukturi, pretvorilo se u eksplozivni val potražnje. Globalna potrošnja električne energije raste 2,5 puta brže od ukupne energetske potražnje, a IEA to zove „Doba električne energije“. Do 2030. svjetska potrošnja struje dosegnut će 33.600 TWh, uz godišnji rast od prosječno 3,6 % između 2026. i 2030. što je najbrži tempo posljednjih desetljeća.

Fatih Birol, izvršni direktor Međunarodne agencije za energiju (IEA), jasno je rekao u Global Energy Review 2026.: „Globalna energetska potražnja nastavila je rasti u 2025. usred složenog ekonomskog i geopolitičkog okruženja, ali jedna je tendencija nepogrešiva: širenje elektrifikacije gospodarstava.“ Električna energija više nije samo pomoćni oblik energije koja je postala kičma modernih ekonomija.

Glavni pokretači su svuda vidljivi. Električna vozila (EV) dodaju stotine TWh potražnje, dizalice topline i klimatizacija rastu u zgradama, industrija se elektrificira i aktivira se povratak proizvodnje u matične zemlje, a AI data centri troše struju kao mali gradovi. U Sjedinjenim Državama, gdje je potražnja desetljećima stagnirala, data centri čine oko 50 % rasta potrošnje struje u nekim regijama. BloombergNEF predviđa da će američka potrošnja data centara skočiti s 34,7 GW 2024. na 106 GW do 2035. Satya Nadella, izvršni direktor Microsofta, već u siječnju 2026. upozorio je na Svjetskom ekonomskom forumu: „Troškovi energije bit će ključni faktor koji će odrediti koje će zemlje pobijediti u utrci za AI-jem… GDP rast bilo kojeg mjesta izravno će korelirati s cijenom energije za korištenje AI-ja.“

Ova eksplozivna potražnja ne mijenja samo brojke na računima za struju već ona preobražava cijelo tržište generiranja i distribucije energije. Tradicionalne kompanije za plinske turbine (kao što smo vidjeli u prethodnoj temi) imaju backlogove pune do 2030., ali to je samo dio priče. Tržište odgovara razvojem novih industrija koje generiraju struju brže, čišće i fleksibilnije nego ikad.

Prvo, obnovljivi izvori doživljavaju boom: solar PV je 2025. bio najveći pojedinačni doprinos rastu globalne energetske ponude, a obnovljivi izvori i nuklearna energija zajedno će do 2030. pokrivati polovinu svjetske proizvodnje struje. Drugo, plin postaje „kičmeno“ gorivo i ne samo most, već pouzdani partner za varijabilne obnovljive izvore. Treće, vraća se nuklearna energija: tech giganti poput Microsofta, Amazona i Googlea sklapaju ugovore za restart starih nuklearnih reaktora ili izgradnju malih modularnih reaktora (SMR). Četvrto, raste industrija onsite generacije jer data centri sve češće grade vlastite mikromreže s plinskim turbinama, fuel cellovima, baterijama i solarnim panelima kako bi zaobišli preopterećene mreže.

Jensen Huang, CEO Nvidije, procjenjuje da će kompanije potrošiti čak 1 bilijun dolara u sljedeće četiri godine samo na nadogradnju data centara i infrastrukture. Connor Teskey iz Brookfield Renewable Partnersa dodaje: „Tržište tek počinje shvaćati koliko je snage potrebno za usvajanje AI-ja… nabava održive obnovljive energije u velikoj mjeri sada je kritična za globalno uvođenje AI-ja.“

No, promjena nije bez izazova. Energetske mreže su pod pritiskom, transformatori i oprema kasne, a cijene struje rastu u regijama s velikim data centrima. Ulaganja u mrežu dosegla su rekordnih 115 milijardi dolara samo u SAD-u 2025. godine. Kompanije se prebacuju na „all-of-the-above“ pristup: obnovljivi + plin + nuklearna + pohrana energije. Novi igrači, od proizvođača fuel cellova do specijaliziranih SMR startupova, ulaze na scenu, dok klasične utility kompanije mijenjaju poslovne modele i postaju partneri hyperscalerima.

Na kraju, elektrifikacija nije samo tehnička tranzicija već je ona ekonomska revolucija. Stvara nova radna mjesta, nove lance opskrbe i nove prilike za one koji se brzo prilagode. Kao što je Nadella rekao: „AI mora zaraditi ‘društveno dopuštenje’ da troši toliko energije.“ A to dopuštenje dolazi samo ako energija bude pouzdana, pristupačna i čista. Tržište električne energije više nije statično već je ono dinamično, konkurentno i gladno inovacija. Elektrifikacija nije budućnost. Ona je sadašnjost koja preoblikuje svijet brže nego što smo ikad zamišljali.

TEHNOLOŠKA PRILIKA ZA HRVATSKU?

Dok svijet očajnički čeka nove plinske turbine, GE Vernova, Siemens Energy i Mitsubishi Heavy Industries imaju redove narudžbi pune do 2030. godine, a cijene su skoro utrostručene, jedna mala, ali povijesno moćna lokacija u srcu Hrvatske tiho čuva tehnološko blago koje bi moglo postati strateška prednost. Karlovac. Grad u kojem je prije više od sedam desetljeća rođena Jugoturbina, nekad jedan od najvećih europskih proizvođača parnih i plinskih turbina, pumpi i energetske opreme.

Osnovana 1949. pod imenom Tvornica turbina „Edvard Kardelj“, Jugoturbina je u zlatnim godinama zapošljavala preko 11.000 ljudi i proizvodila turbine za termoelektrane, brodove i industriju. Imala je čak i vlastitu tvornicu plinskih turbina s postrojenjem za precizno kovanje lopatica koje je ulazilo u svjetski tehnološki vrh. No devedesetih ju je stečaj rascjepkao na desetke manjih tvrtki. Većina je nestala. No dvije su preživjele i upravo one danas predstavljaju sjeme nove tehnološke prilike.

Tvornica turbina d.o.o. Karlovac (TTK), koju je 1991. osnovao i do danas vodi dipl. ing. Ivan Mikšić, nastavila je tradiciju parnih turbina. Danas proizvodi turbo-generatorske agregate za kogeneracije na biomasu, industrijske energane i mala hidro postrojenja snage od 1 do 10 MW.

Mikšić, koji je u tvornici proveo gotovo pola stoljeća, jasno ističe kontinuitet:
„U Karlovcu se parne turbine proizvode od 1949. godine. Danas ih proizvodi naša tvornica, ali snage su manje, a konstrukcije i tehnologije su vrlo složene. Mi radimo po posebnim željama kupaca i sve su to unikatni proizvodi.“

Druga nasljednica Jugoturbine je Tvornica plinskih turbina d.o.o. (TPT), osnovana 1975. unutar Jugoturbine, specijalizirala se za rotirajuće dijelove: rotore, statore i precizno kovane lopatice za plinske turbine i mlazne motore. Od 2003. je u potpunom privatnom vlasništvu, a generalni direktor Bojan Polojac vodi modernu proizvodnju koja je nekad bila jedina takva izvan zemalja EU-a.

Uz to, u Karlovcu radi i GE Vernova Service Center kao centar izvrsnosti za proizvodnju i popravak komponenti plinskih turbina (kompresorske lopatice, kućišta, hot-gas path dijelovi). GE je tu već desetljećima i redovito ulaže, prepoznavši upravo karlovačku preciznost i inženjersko znanje.

U eri kada hyperscaleri grade data centre, a Europa traži energetsku neovisnost i fleksibilnu generaciju (plin + biomasa + geotermala + vodik), ova tri karlovačka „tehnološka pionira“ nude Hrvatskoj realnu tehnološku priliku. Ne u gradnji gigantskih teških turbina (to ostaje za GE, Siemens i MHI), nego u nišama visoke dodane vrijednosti:
- Proizvodnja kritičnih komponenti (lopatice, rotori, kućišta) za globalni lanac opskrbe – nearshoring za EU.
- Mali i srednji turbo-generatori za biomasu, industriju i hibridne sustave – idealno za EU-ov Green Deal i nacionalne energetske strategije.
- Remont, modernizacija i MRO usluge za postojeće turbine (TTK već radi revitalizaciju do 200 MW).
- Razvoj specijaliziranih rješenja za vodikovo ili aeroderivativno pogonjenje.

Ivan Mikšić to vidi jasno: „Iz krize smo izašli brojniji i s novom proizvodnjom. Umjesto da čekamo narudžbe, mi smo se okrenuli onome što Europa danas treba i to čistoj, fleksibilnoj i domaćoj energiji.“

Hrvatska ima inženjere, tradiciju, EU članstvo i strateški položaj. Globalni nedostatak generatorskih turbina nije samo problem već je on pozivnica za novi razvoj. Ako država, HEP i privatni sektor prepoznaju karlovački potencijal, Karlovac bi iz „grada propalih tvornica“ mogao postati europski centar za specijalizirane komponente i male energetske sustave. Jer dok veliki igrači pune backlogove za 2030., netko mora brzo isporučiti rješenja za 2027. i 2028. A taj netko bi mogla biti baš Hrvatska.

INVESTICIJA U TURBINSKU GRUPACIJU?

Dok svijet pati od kroničnog nedostatka generatorskih turbina (backlogovi GE Vernove, Siemens Energyja i Mitsubishija puni do 2030.), tri karlovačke tvrtke: Tvornica turbina d.o.o. (TTK), Tvornica plinskih turbina d.o.o. (TPT) i GE Vernova Service Center već čine jezgru potencijalne hrvatske prednosti. TTK (100 % privatno vlasništvo, nasljednik Jugoturbine od 1991.) proizvodi parne turbogeneratore za biomasu i industriju (1–10 MW), TPT (privatno od 2003.) specijaliziran je za precizno kovane rotore, statore i lopatice plinskih turbina i mlaznih motora, a GE Karlovac radi na popravcima i komponentama hot-gas patha. Oni predstavljaju gotov lanac opskrbe: od dizajna i kovanja do montaže i servisa. Pitanje više nije „može li“, nego „kako investirati u njihovu grupaciju“ da se pretvore u ozbiljnog europskog igrača.

Modalitet investicija: Holding ili klaster s državnim i EU pečatom

Najrealniji model je osnivanje „Hrvatske turbinske grupacije d.d.“ kao holdinga koji bi okupio TTK, TPT i GE Karlovac (ili njihov udio u joint ventureu). Alternativa je klaster konkurentnosti po uzoru na postojeće S3 klastere (pametna specijalizacija) ili javno-privatno partnerstvo (PPP) s državnim udjelom preko HBOR-a ili fonda za industrijsku tranziciju. Takav entitet omogućio bi:
- zajednički nastup na tržištu (izvoz komponenti za plinske turbine, MRO usluge, nišne turbine za biomasu/vodik),
- dijeljenje kapaciteta za kovanje lopatica i preciznu obradu,
- privlačenje strateškog inozemnog partnera (GE, Siemens ili korejski Doosan) za transfer tehnologije i veće narudžbe.

Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja u Nacionalnom planu za poticanje ulaganja do 2030. jasno ističe: „FDI se potiče kroz joint venture i grupiranje domaćih tvrtki radi integracije u globalne lance opskrbe“ te „prioritet imaju projekti u energetskom sektoru i proizvodnji strojeva koji doprinose dekarbonizaciji i energetskoj neovisnosti“. Karlovac (Pannonian Croatia) spada u regije s najvišim intenzitetom potpora 50–70 % kapitalnih troškova za male i srednje poduzetnike.

Modeli financiranja dostupni grupaciji

Državni poticaji (Zakon o poticanju ulaganja): Porezne olakšice na dobit (do 50 % umanjenja), poticaji za zapošljavanje i bespovratna sredstva za strateške projekte. Ako grupacija dobije status strateškog investicijskog projekta, procedure se ubrzavaju, a dobiva se i infrastruktura u poslovnim zonama.

HBOR krediti: Programi za modernizaciju proizvodnje i energetsku učinkovitost nude povoljne kredite (subvencionirane kamate) s mogućim otpisom glavnice do 50 % za projekte koji donose uštede energije ili uvode OIE (npr. vodik-ready komponente). Otvoreni su za proizvodnu industriju i zelene investicije.

HAMAG-BICRO bespovratna sredstva: Programi akceleracije, inovacije i energetske učinkovitosti (npr. EENergy do 10.000 € po poduzeću) te financijski instrumenti za MSP-ove. Idealno za početnu fazu R&D i digitalizacije.

EU fondovi i instrumenti:
- Net-Zero Industry Act (NZIA) – mogućnost statusa „Net-Zero Strategic Project“ za lanac opskrbe turbinama (ubrzane dozvole + prioritetno financiranje iz Innovation Funda i InvestEU).
- Modernizacijski fond (iz EU ETS-a) – Hrvatskoj na raspolaganju oko 1,35 milijardi € do 2030. za energetsku tranziciju i industriju.
- NPOO (Nacionalni plan oporavka i otpornosti) i Program konkurentnost i kohezija 2021.–2027. – ERDF sredstva za produktivna ulaganja i klastere.
- Mogući IPCEI (Important Projects of Common European Interest) ako grupacija uđe u paneuropski projekt vodikovih ili plinskih turbina.

U Nacionalnom planu se ističe: „Država će podržati grupiranje domaćih poduzeća radi jačanja konkurentnosti u prioritetnim sektorima poput energetske opreme“. HBOR-ovi programi eksplicitno ciljaju „proizvodnu industriju i ulaganja u OIE i energetsku učinkovitost s otpisom glavnice“. A iz karlovačkih tvrtki (TTK i TPT) već dolaze signali spremnosti: obje su privatne, stabilne i imaju certifikate (EN 9100, AS9100 ekvivalent) koji ih kvalificiraju za globalne lance opskrbe.

Koji je realan scenarij 2026.–2030.
Da država + EU osiguraju 30–50 % financiranja (grantovi + povoljni krediti), privatni kapital (domaći ili FDI) preostalo. Rezultat bi bio povećanje proizvodnje komponenti za 200–300 %, novi poslovi za inženjere i kvalificirane radnike u Karlovcu te ulazak Hrvatske u europski lanac opskrbe za AI data centre, plinske elektrane i zelenu tranziciju.

Ovo nije nostalgija za Jugoturbinom već je ovo konkretan, financiran put da Karlovac iz „grada bivših tvornica“ postane europski centar specijaliziranih turbinskih komponenti. Ako Vlada, HEP, HBOR i karlovačke tvrtke sjednu za stol jer prilika je tu. A globalna glad za novim generatorskim turbinama neće čekati.