European Green Deal, predstavljen 2019. godine, bio je ambiciozan i vizionarski projekt koji je Europsku uniju postavio za predvodnika globalne klimatske tranzicije. Ciljevi su bili jasni: smanjenje emisija stakleničkih plinova za najmanje 55 % do 2030., klimatska neutralnost do 2050. i predloženo 90 % smanjenje do 2040. Međutim, šest godina kasnije, u veljači 2026., postalo je očito da se taj okvir mora temeljito revidirati kako bi ostao održiv u radikalno promijenjenom globalnom okruženju.

Svijet iz 2019. više ne postoji. Energetska kriza izazvana ruskom agresijom na Ukrajinu, povratak protekcionizma u Sjedinjenim Američkim Državama (Inflation Reduction Act i nove carine), masovna kineska dominacija u lancima opskrbe čistim tehnologijama (solar, baterije, električna vozila) te fragmentacija globalne trgovine stvorili su novo geopolitičko i gospodarsko ozračje. U tom kontekstu, stroge odredbe Green Deala – posebno sustav trgovanja emisijama (ETS), CBAM mehanizam i detaljna regulativa – postale su sve veći teret za europsku industriju, a ne samo pokretač zelene tranzicije.

Europska industrija danas se suočava s kronično visokim cijenama energije, koje su i dalje znatno iznad razina u Sjedinjenim Državama i dijelovima Azije. Energetski intenzivni sektori (čelik, kemija, cement, aluminij, automobilska industrija) gube konkurentnost, što dovodi do carbon leakagea – preseljenja proizvodnje u zemlje s nižim klimatskim standardima. Time se ne postiže globalno smanjenje emisija, već samo gubitak europskih radnih mjesta, investicija i strateške autonomije. Istodobno, kineski izvoz subvencioniranih zelenih proizvoda preplavljuje europsko tržište, dok američke masovne subvencije privlače europske kompanije preko Atlantika.

U takvim okolnostima, revizija Green Deala nije odustajanje od klimatskih ciljeva, već nužna prilagodba kako bi tranzicija postala konkurentna i realna. To uključuje:
* veću tehnološku neutralnost (umjesto isključivog fokusa na električna vozila i određene obnovljive izvore);
* ubrzano izdavanje dozvola;
* masovno pojednostavljenje regulativa i borbu protiv „gold-platinga“;
* bolje usmjeravanje prihoda od ETS-a natrag u industriju;
* jačanje „European preference“ u javnoj nabavi i strateškim sektorima.

Neformalni summit u Alden Biesen Castleu (12. veljače 2026.) i prethodni Industry Summit u Antwerpenu jasno su pokazali da postoji široki konsenzus među liderima – od Ursule von der Leyen preko Friedricha Merza i Giorgie Meloni do Andreja Plenkovića – da Europa mora spojiti klimatsku ambiciju s ekonomskom otpornošću. „One Europe, One Market“, deregulacija, niže cijene energije i zaštita industrije postali su ključne riječi.

Revizija Green Deala u skladu s globalnim tokovima nije korak unatrag, već korak prema pametnijoj, učinkovitijoj i dugoročno održivijoj Europi. Samo tako Unija može ostati relevantan igrač u multipolarnom svijetu, sačuvati industrijsku bazu, radna mjesta i socijalnu koheziju, a istodobno ispuniti klimatske obveze na način koji je vjerodostojan i globalno utjecajan. Sljedeći mjeseci – ožujak i lipanj 2026. – bit će presudni za oblikovanje tog novog, pragmatičnijeg smjera.

KLJUČNI RAZLOZI KOJI NAMEĆU REVIZIJU GREEN DEALA

Šest godina nakon predstavljanja European Green Deala (2019.), Europska unija ulazi u fazu duboke revizije tog okvira. Revizija nije odustajanje od klimatskih ciljeva (55 % smanjenje do 2030., 90 % do 2040. i neutralnost do 2050.), već nužna prilagodba kako bi tranzicija ostala ekonomski održiva i geopolitički vjerodostojna. Glavni pokretači su promijenjeni globalni uvjeti, pritisak industrije i konsenzus lidera na summitu u Alden Biesenu (12. veljače 2026.) i Antwerpenskom Industry Summitu (dan ranije).

Evo najvažnijih razloga koji trenutno najjače nameću reviziju:

Kronični visoki troškovi energije i gubitak konkurentnosti industrije
Europska energetski intenzivna industrija (čelik, kemija, cement, aluminij, automobilska) suočena je s cijenama energije koje su i dalje znatno više nego u konkurentskim regijama. Električna energija je često dvostruko skuplja nego 2019., a plin ostaje glavni pokretač cijena. To dovodi do smanjenja proizvodnje, zatvaranja pogona i gubitka radnih mjesta. Industrija (Cefic, Antwerp Declaration Community s preko 1300 kompanija) traži hitno vraćanje cijena struje na razinu od oko 44 €/MWh. Bez toga, Green Deal postaje teret umjesto prilike.

Rizik od carbon leakagea i decarbonisation leakagea
Strogi ETS i ukidanje besplatnih dozvola (free allowances) povećavaju troškove europskih proizvođača, dok konkurenti u Kini, Indiji ili SAD-u imaju niže ili nikakve ugljične troškove. To dovodi do preseljenja proizvodnje (carbon leakage) – emisije se ne smanjuju globalno, samo se sele. Još opasniji je „decarbonisation leakage“: zelene investicije i tvornice čistih tehnologija odlaze u SAD (zbog IRA subvencija) ili Kinu (koja dominira lancima opskrbe solarnim panelima, baterijama i električnim vozilima). Europa riskira gubitak industrijske baze i strateške autonomije.

Prekomjerna birokracija i regulatorno opterećenje
Green Deal je doveo do lavine regulativa (Fit for 55, CSRD, CS3D, taksonomija, REACH revizija itd.). „Gold-plating“ na nacionalnoj razini dodatno pogoršava situaciju. Industrija i lideri poput Merza i Meloni govore o „ideološkom“ pristupu koji je doveo industriju „na koljena“ i stvorio nove ovisnosti. Zahtjevi za „regulatory house cleaning“, omnibus zakonima, 28. režimom i smanjenjem birokracije za desetke milijardi eura postali su dominantni. Cilj je 25–37 % smanjenja administrativnog opterećenja u ovom mandatu.

Nedostatak tehnološke neutralnosti i kruti ciljevi
Sadašnji pristup favorizira određene tehnologije (električna vozila, određeni obnovljivi izvori) na štetu drugih (nuklearna, geotermalna, e-fuels, vodik, biomasa). To posebno pogađa automobilsku industriju i zemlje s različitim energetskim miksevima. Lideri traže veću fleksibilnost i „competitive green transition“ umjesto jednosmjernog puta. Revizija ETS-a u trećem tromjesečju 2026. vjerojatno će produžiti besplatne dozvole, prilagoditi vršne emisije i usmjeriti više prihoda (preko 260 milijardi € od 2005.) natrag u industriju.

Geopolitički i globalni pritisci

* Kineska dominacija u zelenim tehnologijama i damping izvoz.
* Američki protekcionizam (Trumpove carine, IRA) i privlačenje investicija.
* Fragmentacija globalne trgovine i rizik od novih carina.
* Rat u Ukrajini pokazao je ranjivost ovisnosti o uvozu fosilnih goriva, ali i ograničenja prebrze dekarbonizacije bez dovoljne infrastrukture.
* CBAM (Carbon Border Adjustment Mechanism) koji postaje potpuno operativan 2026. djelomično štiti, ali nije dovoljan sam po sebi.

Politički i društveni pritisak
* Rast desnice i populizma koji koristi „greenlash“ (protesti poljoprivrednika, strah od troškova).
* Zahtjevi industrije za „Emergency Industrial Policy Measures“ već u 2026.
* Konsenzus na Alden Biesenu: „One Europe, One Market“, European preference u nabavi, reinforced cooperation ako 27 ne ide dovoljno brzo.

Revizija Green Deala u 2026. nameće se kao nužnost da Europa ne izgubi industrijsku bazu, radna mjesta i stratešku autonomiju u multipolarnom svijetu. Cilj nije slabiti klimatske ambicije, već ih učiniti konkurentnima i realnima – kroz Clean Industrial Deal, simplifikaciju, niže cijene energije i bolju zaštitu od nepoštene konkurencije. Sljedeći ključni koraci su ožujak (roadmap jedinstvenog tržišta) i ljeto (revizija ETS-a). Ako Europa ne uspije uravnotežiti klimu i konkurentnost, rizikuje deindustrijalizaciju i gubitak globalnog utjecaja. Ako uspije, može postati model „konkurentne zelene tranzicije“.

ŠTO KAŽE URSULA VON DER LEYEN, EK?

Ursula von der Leyen, predsjednica Europske komisije, u posljednja dva dana jasno je artikulirala pragmatični, ali odlučni stav: Green Deal i klimatski ciljevi ostaju strateški prioritet, ali ih treba učiniti konkurentnima i ekonomski održivima kroz Clean Industrial Deal. Na European Industry Summitu u Antwerpenu (11. veljače) i neformalnom summitu u Alden Biesen Castleu (12. veljače) branila je jezgru ETS-a, ali je istodobno najavila značajne prilagodbe i snažnu podršku industriji.

Na Antwerpenskom Industry Summitu (11. veljače 2026.)

U glavnom govoru pred predstavnicima energetski intenzivnih sektora von der Leyen je Clean Industrial Deal predstavila kao ključni most između dekarbonizacije i rasta. Naglasila je da Europa mora ubrzati kako bi zadržala industriju i privukla investicije.

„One core element is the Clean Industrial Deal, our joint plan for decarbonisation and competitiveness“, rekla je, dodajući da dekarbonizacija i konkurentnost mogu ići ruku pod ruku. Kao dokaz navela je rezultate ETS-a: „Since it was introduced in 2005, emissions dropped by 39%, while the economy in sectors covered by ETS has grown by 71 %.“

Von der Leyen je otvoreno priznala pritisak industrije zbog visokih troškova CO₂ i energije, ali je odbila radikalno slabljenje sustava. Umjesto toga, predložila je bolje usmjeravanje prihoda: „The next step is now to channel more resources from our Emissions Trading System into your industries.“ Kritizirala je države članice jer ulažu manje od 5 % ETS prihoda u industrijsku dekarbonizaciju i najavila da će to biti „a core focus of the upcoming reform of the Emissions Trading System this summer“.

O energiji je bila izravna: cijene su i dalje previsoke i volatilne, plin ih diže, a obnovljivi izvori i nuklearna energija ih spuštaju. Pozvala je na modernizaciju energetskih mreža i poreza na energiju te na brže dozvole za nove projekte.

Posebno je naglasila potrebu za dubokim pojednostavljenjem regulativa: „It is time for a deep regulatory house cleaning at all levels.“ Najavila je Industrial Accelerator Act koji će uvesti EU content requirements i low-carbon kriterije u javnoj nabavi, uz „European preference“ u strateškim sektorima.

Na summitu u Alden Biesen Castleu (12. veljače 2026.)

Na press konferenciji nakon neformalnog summita von der Leyen je ponovila ključnu poruku: „One Europe one market … this is our ambition.“ Najavila je da će Komisija u ožujku predstaviti detaljan „One Europe, One Market“ roadmap s jasnim rokovima za produbljivanje jedinstvenog tržišta, uključujući uklanjanje prepreka i borbu protiv nacionalnog „gold-platinga“.

O tržištu kapitala rekla je da želi završiti prvu fazu Savings and Investment Union do lipnja 2026., a ako 27 zemalja ne napreduje dovoljno brzo, spremna je na „enhanced cooperation“ (dvo-brzinsku Europu).

O European preference u strateškim sektorima (čiste tehnologije, obrana, čelik, kemija) rekla je da je to „a fine line to walk“, ali da je potrebno za zaštitu europske industrije uz poštivanje međunarodnih pravila.

Što se tiče ETS-a i kritika nekih lidera (Merz, Meloni i dijelom industrije), von der Leyen je ostala čvrsta: sustav ima „clear benefits“ i ugrađene mehanizme (market stability reserve) za modulaciju cijena ako postanu previsoke. Revizija u srpnju 2026. proučit će te elemente, ali neće dovesti u pitanje samu jezgru sustava jer čiste tehnologije trebaju stabilnu cijenu CO₂ za investicije.

Ukupni stav Ursule von der Leyen

Ursula Von der Leyen vidi reviziju Green Deala kroz prizmu Clean Industrial Deala – ne kao slabljenje ambicije, već kao ubrzanje i prilagodbu kako bi Europa ostala konkurentna naspram Kine i SAD-a.

Prioriteti su joj:
* masovna simplifikacija regulativa i „regulatory house cleaning“;
* vraćanje većeg dijela ETS prihoda izravno industriji;
* niže i stabilnije cijene energije kroz bolju integraciju mreža i tehnološku neutralnost;
* „One Europe, One Market“ i European preference u ključnim sektorima;
* brže odluke, uključujući mogućnost dvo-brzinske Europe.

Ona brani ETS kao uspješan instrument koji istodobno smanjuje emisije i podržava rast, ali prihvaća pragmatične korekcije kako bi se izbjegao carbon leakage i deindustrijalizacija. Njezin pristup je centristički i uravnotežen – bliži von der Leyen iz 2019. nego radikalnim deregulacijskim zahtjevima nekih lidera, ali jasno pomaknut prema industriji i konkurentnosti.

ŠTO KAŽE FRIEDRICH MERZ, NJEMAČKA?

Friedrich Merz, njemački kancelar, u posljednja dva dana jasno je pozicioniran kao jedan od najglasnijih zagovornika pragmatičnog i odlučnog zaokreta u europskoj klimatskoj i industrijskoj politici. Na European Industry Summitu u Antwerpenu 11. veljače i neformalnom summitu u Alden Biesen Castleu 12. veljače ponovio je da Europa više ne smije nastaviti po starom putu jer to ugrožava industriju, radna mjesta i stratešku autonomiju.

Na summitu u Antwerpenu Merz je pred industrijalcima izravno kritizirao sadašnji ETS sustav i otvoreno zatražio mogućnost njegove revizije ili odgode ako ne omogućuje industrijsku tranziciju na čiste tehnologije. „We should be very open to revise it, or at least to postpone it“, rekao je, uz veliki aplauz prisutnih. Dodao je da je ETS zamišljen kao instrument koji istodobno smanjuje emisije i podržava industriju, ali „if this is not achievable, and if this is not the right instrument, we should be very open to revising it, or at least to postpone it“.

Merz je naglasio da dekarbonizacija ne smije ići na štetu konkurentnosti i radnih mjesta: „We should avoid everything that is jeopardizing the competitiveness of our industry. I'm fully in line with all those who are saying we have to do more on climate change, but if policies come at the cost of our industries, at the cost of the jobs in our industry, this is unacceptable.“ Kasnije je blago ublažio ton, braneći svrhu ETS-a (poticanje inovacija kroz cijenu CO₂), ali je zadržao otvorenost prema promjenama, posebno u kontekstu revizije planirane za treće tromjesečje 2026.

Posebno je istaknuo potrebu za širokom deregulacijom: „We must deregulate every sector“ i „It is high time for Europe to act, to act swiftly and to act decisively“. Pozvao je na „regulatory clean slate“ – temeljito čišćenje regulativa – te na „true deregulation mindset“ koji bi trebao voditi sve sektore.

U Alden Biesenu 12. veljače Merz je stigao rame uz rame s Emmanuelom Macronom, simbolično pokazujući jedinstvo unatoč ranijim razlikama. Pred novinarima je rekao: „I’m happy that Emmanuel Macron and I agree with each other – as almost always. We want to make this European Union faster, we want to make it better, and above all we want to ensure that we have competitive industry in Europe.“ Ponovio je potrebu za brzim odlukama do lipnja 2026. i mogućnost „reinforced cooperation“ (dvo-brzinske Europe) ako svih 27 ne napreduju dovoljno brzo.

Merzov stav je u velikoj mjeri oblikovan non-paperom koji je u siječnju 2026. pripremio zajedno s Giorgiom Meloni (i uz podršku Belgije). U tom dokumentu jasno su poručili: „Continuing on the current path is not an option. Europe must act now.“ Kritizirali su „a certain ideological view of the green transition“ koji je, po njima, doveo europsku industriju „to their knees“, stvorio nove strateške ovisnosti i ugrozio radna mjesta, a da pritom nije donio dovoljan globalni klimatski učinak.

Merz i Meloni zagovaraju „competitive green transition“ uz punu tehnološku neutralnost (posebno u automobilskoj industriji), masovno pojednostavljenje regulativa, dovršetak jedinstvenog tržišta (uključujući tržište kapitala i usluga), niže cijene energije te bolju zaštitu strateških sektora od nepoštene konkurencije (Kina, SAD). Traže i „emergency brake“ mehanizam za zaustavljanje prekomjernih regulativa te „28th regime“ za lakše poslovanje kompanija preko granica.

Ukupno gledano, Merz u veljači 2026. šalje konzistentnu i oštru poruku: Green Deal i ETS nisu svetinja ako koče industriju. Prioriteti su mu niže cijene energije, radikalno smanjenje birokracije, tehnološka neutralnost i brza zaštita konkurentnosti kako Europa ne bi izgubila industrijsku bazu u odnosu na SAD i Kinu. Alden Biesen vidi kao početak konkretnih koraka koji trebaju donijeti vidljive rezultate već na formalnom summitu u ožujku.

ŠTO KAŽE EMMANUEL MACRON, FRANCUSKA?

Emmanuel Macron, francuski predsjednik, na European Industry Summitu u Antwerpenu (11. veljače) i neformalnom summitu u Alden Biesen Castleu (12. veljače) nastupio je kao najambiciozniji zagovornik jakog europskog intervencionizma i zaštite industrije. Njegov pristup razlikuje se od Merza i Meloni: manje naglašava čistu deregulaciju, a više masovna ulaganja, "European preference" i stratešku autonomiju. Istodobno, Macron ne želi žrtvovati klimatske ciljeve – dekarbonizacija mora biti "pokretač konkurentnosti, a ne vektor industrijskog pada".

Na summitu u Alden Biesen Castleu (12. veljače 2026.)

Macron je stigao rame uz rame s Friedrichom Merzom, simbolično pokazujući jedinstvo unatoč razlikama. Pred novinarima je naglasio hitnost i konkretne rokove.

* „We share this sense of urgency that our Europe needs to act. We have to accelerate. We are shaken by competition, sometimes by unfair competition and tariffs.“
* Postavio je rok do lipnja 2026. za konkretne odluke o konkurentnosti: „It’s important that we go fast and that we have very concrete decisions between now and June.“
* Ako 27 zemalja ne napreduje dovoljno brzo, spreman je na reinforced cooperation (dvo-brzinsku Europu): „If we’re not advancing at 27 then to give ourselves the option to do reinforced cooperations to go faster.“
* Ponovio je podršku "European preference" / "Buy European" u strateškim sektorima (cleantech, čelik, kemija, automobilska industrija, obrana): to je "defensive, but essential" jer se suočavamo s nepoštenim konkurentima koji ne poštuju pravila WTO-a.

Macron je upozorio da napuštanje klimatskih ciljeva bilo bi "strategic error" – Green Deal treba sačuvati, ali ga učiniti kompatibilnim s industrijskim opstankom.

Na European Industry Summitu u Antwerpenu (11. veljače 2026.)

U govoru pred industrijalcima Macron je bio još konkretniji i oštriji.

* Kritizirao je "naivnost" Europe i pozvao na "Made in Europe" strategiju: minimalne EU sadržajne kvote u javnoj nabavi i lancima opskrbe za ugrožene sektore.
* Traži masovna ulaganja od oko 1,2 bilijuna eura godišnje u zelene tehnologije, digitalno, obranu i AI – financirana djelomično zajedničkim zaduživanjem (eurobondovima): „Now is the time to launch a common borrowing capacity for these future expenditures.“
* O energiji: Visoke cijene su ključni problem; treba ubrzati integraciju energetskih mreža, diversifikaciju i korištenje svih tehnologija (uključujući nuklearnu).
* O Green Dealu i ETS-u: Ne podržava radikalno slabljenje, ali prihvaća prilagodbe kako bi se izbjegao carbon leakage i deindustrijalizacija. Dekarbonizacija treba biti dio rješenja za konkurentnost, a ne teret.
* Pozvao je na "protection, which is not protectionism, but rather European preference" i brže trgovinske obrambene mjere protiv dampinga iz Kine.

Macron vidi Green Deal kao dio šire europske industrijske strategije – treba ga ojačati Clean Industrial Dealom, ali uz veću zaštitu i ulaganja. Kritizirao je prevelike strane subvencije (npr. za Elonov Musk/Starlink) i pozvao Europu da prestane biti "naivna".

ŠTO KAŽE GIORGIA MELONI, ITALIJA?

Giorgia Meloni, talijanska premijerka, na neformalnom summitu u Alden Biesen Castleu (12. veljače 2026.) i u pripremnim aktivnostima (uključujući non-paper s Friedrichom Merzom iz siječnja) nastupa kao jedna od najodlučnijih zagovornica pragmatičnog zaokreta i duboke revizije klimatske politike. Njezin pristup je oštriji od Ursule von der Leyen i Macrona: Green Deal treba temeljito korigirati jer je dosadašnji „ideološki“ pristup ugrozio europsku industriju.

Na Alden Biesen Castleu (12. veljače 2026.)

Meloni je zajedno s Merzom i belgijskim premijerom Bartom De Weverom vodila inauguralni sastanak nove neformalne radne grupe za konkurentnost (15+ zemalja + Komisija).

* Naglasila je hitnost: „There is no more time to lose. Europe must think big again.“
* Prioriteti radne grupe: dovršetak jedinstvenog tržišta, regulatorna simplifikacija, snižavanje cijena energije i ambiciozna, ali pragmatična trgovinska politika.
* O energiji: „Energy prices are the most serious issue that jeopardises competitiveness.“ Nacionalne mjere nisu dovoljne – treba snažan europski odgovor.
* O ETS-u: Izravno traži temeljitu reviziju: „We must start with a thorough overhaul of the ETS system and curb financial speculation. Then the CBAM directive must be amended.“

Meloni vidi Alden Biesen kao početak konkretnog rada koji mora donijeti rezultate već na ožujskom summitu.

Non-paper s Merzom (siječanj 2026.) – temelj rasprava u Alden Biesenu

U zajedničkom dokumentu s Merzom (koji je postao referentna točka summita) Meloni jasno kritizira dosadašnji Green Deal:

* „A certain ideological view of the green transition has ended up bringing our industries to their knees, giving Europe new and dangerous strategic dependencies, and without even managing to have a real impact in terms of protecting the environment and nature globally.“
* Želi ponoviti uspjeh migracijske politike na ekološkoj tranziciji: „There is space to correct the mistakes and avert industrial decline, but it takes courage.“
* Ključni zahtjevi: masovno pojednostavljenje regulativa, tehnološka neutralnost (posebno u automobilskoj industriji), „28th regime“ za kompanije, „emergency brake“ za zaustavljanje prekomjernih zakona i bolja zaštita strateških sektora (auto, kemija, čelik).

Opći stav Giorgie Meloni

Meloni u veljači 2026. konzistentno poručuje da Green Deal i ETS nisu svetinja ako uništavaju industriju.

Njezini prioriteti su:
* Revizija ETS-a i CBAM-a → temeljita, uz suzbijanje špekulacija na tržištima ugljika i energije.
* Niže cijene energije → kao najveći prioritet za konkurentnost.
* Deregulacija i simplifikacija → „We cannot continue to hyperregulate.“
* Tehnološka neutralnost → umjesto rigidnog fokusa samo na električna vozila.
* Konkurentna zelena tranzicija → koja štiti radna mjesta i sprječava deindustrijalizaciju Europe.

Meloni vidi trenutak kao „moment of truth“ za Europu: ili će Unija dati konkretne i brze odgovore, ili će izgubiti proizvodnu bazu. Njezin pristup je bliži Merzu nego Ursuli von der Leyen – više deregulacije i pragmatizma, manje obrane postojećeg sustava.

ŠTO KAŽE PEDRO SANCHEZ, ŠPANJOLSKA?

Pedro Sánchez, španjolski premijer, sudjelovao je na neformalnom summitu u Alden Biesen Castleu (12. veljače 2026.), ali nije bio pozvan na prethodni neformalni koordinacijski sastanak koji su organizirali Giorgia Meloni, Friedrich Merz i Bart De Wever. Španjolska vlada je zbog toga službeno prosvjedovala, ali Sánchez osobno nije dizao veću buku na samom summitu.

Njegov stav na ovim sastancima i u posljednjim mjesecima je jasno progresivno-proeuropski i pro-zeleni, s naglaskom na očuvanje ambicije Green Deala. Za razliku od Merza i Meloni, koji traže radikalnu deregulaciju i reviziju ETS-a, Sánchez brani klimatske ciljeve kao izvor konkurentnosti i održivog rasta.

Ključne poruke na Alden Biesenu (12. veljače 2026.)
* Podržava "European preference" / "Made in Europe" – davanje prednosti europskim proizvodima u strateškim sektorima (cleantech, industrija, obrana).
* Zagovara Europu na više brzina (reinforced cooperation) kako bi se brže napredovalo u konkurentnosti, jedinstvenom tržištu i strateškim ulaganjima kada svih 27 ne mogu ići istim tempom.
* Traži veću integraciju u sigurnosti i obrani te zajedničko zaduživanje (eurobondove) za strateške sektore, uključujući zelenu tranziciju.
* Podržava produbljivanje jedinstvenog tržišta i smanjenje birokracije, ali ne na štetu klimatskih ciljeva.

Opći stav o Green Dealu i klimatskoj tranziciji
Sánchez je jedan od najglasnijih branitelja ambicioznog Green Deala u EU-u:
* U prosincu 2025. nazvao je popuštanje zabrane prodaje vozila s motorima s unutarnjim izgaranjem (2035.) „historic mistake“ (povijesnom pogreškom).
Citat: „It’s a historic mistake for Europe because competitiveness is guaranteed through sustainability, not by weakening our climate commitments.“
* Klimatsku tranziciju vidi kao pokretač konkurentnosti i prosperiteta, a ne teret. Ponavlja da obnovljivi izvori smanjuju cijene energije (u Španjolskoj su već doveli do značajnog pada cijena električne energije) i stvaraju radna mjesta.
* Podržava industrijsku dekarbonizaciju kroz španjolske PERTE fondove (npr. drugi poziv za Line 1 Industrial Decarbonisation s 330 milijuna eura u veljači 2026.) i nove poticaje za električna vozila (40 milijuna eura za samozaposlene i male tvrtke).

Energija i industrija
* Visoke cijene energije smatra ozbiljnim problemom, ali rješenje vidi u ubrzanju zelene tranzicije, diversifikaciji i jačanju obnovljivih izvora, a ne u slabljenju ETS-a.
* Podržava Clean Industrial Deal, ali naglašava socijalnu i pravednu dimenziju tranzicije (obrazovanje, prekvalifikacija radnika, privlačenje talenata).
* Najavio je nastavak zelenih ulaganja i nakon 2026. preko novog suverenog fonda „España Crece“ koji će mobilizirati desetke milijardi eura javno-privatnih sredstava za energetsku tranziciju, digitalizaciju i reindustrijalizaciju.

Sažetak stava Pedra Sáncheza
Sánchezov pristup je bliži Ursuli von der Leyen i Emmanuelu Macronu nego Merz-Meloni osovini:
* Green Deal i ETS → braniti ambiciju, ne radikalno revidirati ili odgađati.
* Konkurentnost → kroz održivost, European preference, veća ulaganja i Europu na više brzina.
* Energija → niže cijene preko obnovljivaca i integracije mreža, a ne deregulacijom klimatske politike.
* Industrija → podrška dekarbonizaciji kao prilici za nova radna mjesta i stratešku autonomiju.

On vidi reviziju Green Deala kao prilagodbu (simplifikacija, bolja usmjerenost fondova), ali ne kao slabljenje klimatskih ciljeva. Za njega je „green, baby, green“ i dalje smjer koji donosi prosperitet Španjolskoj i Europi.

ŠTO KAŽE DICK SCHOOF, NIZOZEMSKA?

Dick Schoof, nizozemski premijer, osobno je sudjelovao na oba ključna sastanka: European Industry Summitu u Antwerpenu (11. veljače) i neformalnom summitu u Alden Biesen Castleu (12. veljače). Bio je među istaknutim liderima uz Ursulu von der Leyen, Friedricha Merza, Emmanuela Macrona i Bart De Wevera.

Za razliku od Merza i Meloni (koji su bili vrlo glasni i kritični), Schoof nije bio među najcitiranijim govornicima, ali je dosljedno podržavao pragmatični pristup – fokus na hitnim mjerama za konkurentnost, niže cijene energije i smanjenje regulatornog opterećenja, uz zadržavanje klimatskih ciljeva uz veću fleksibilnost.

Na European Industry Summitu u Antwerpenu (11. veljače 2026.)

Schoof je sudjelovao u raspravama s industrijalcima (kemija, čelik, energetika) i podržao pozive Antwerp Declaration Community (preko 1300 kompanija).
* Naglasio je da konkurentnost Europe izravno utječe na njezinu sigurnost i neovisnost: „Our economy is our security.“
* Pozvao je na brže industrijske reforme, smanjenje troškova energije i jačanje otpornih lanaca opskrbe.
* Podržao je Clean Industrial Deal, ali je inzistirao da se pretvori u konkretne rezultate već 2026. – niže cijene energije, brže dozvole i manje birokracije.
* U skladu s nizozemskim interesima (velika kemijska i logistička industrija u Rotterdamu), istaknuo je da visoke cijene energije i ugljični troškovi ugrožavaju konkurentnost, te da treba hitno djelovati kako bi se izbjegao carbon leakage.

Na Alden Biesen Castleu (12. veljače 2026.)
Schoof je sudjelovao u glavnim radnim sesijama o konkurentnosti i jedinstvenom tržištu.
* Podržao je "One Europe, One Market" pristup i ubrzanje jedinstvenog tržišta.
* Ponovio je potrebu za nižim i stabilnijim cijenama energije kao ključnim preduvjetom za industriju.
* Nije tražio radikalno ukidanje ETS-a, ali je podržao njegovu reviziju i fleksibilnost – posebno bolje usmjeravanje prihoda od ETS-a natrag u industrijsku dekarbonizaciju i olakšice za energetski intenzivne sektore.
* Naglasio je da Europa mora brže donositi odluke (podržao mogućnost reinforced cooperation ako 27 zemalja ne ide istim tempom).

Ukupni stav Dicka Schoofa i Nizozemske
Schoofov pristup je pragmatičan i pro-tržišni, tipično nizozemski:
* Green Deal i ETS — Ne traži potpuno ukidanje, ali inzistira na reviziji kako bi se smanjio teret na industriju (posebno kemijsku i prerađivačku). Podržava Clean Industrial Deal, ali traži da bude "konkretan i brz".
* Konkurentnost — Glavni prioritet: Europa mora biti brža, jeftinija i otpornija od Kine i SAD-a.
* Energija — Niže cijene energije su "najozbiljniji problem" za industriju → traži diversifikaciju, bolju integraciju mreža i olakšice za velike potrošače.
* Industrija — Podržava deregulaciju, brže dozvole i "European preference" u strateškim sektorima, ali uz očuvanje otvorenosti tržišta (Nizozemska je veliki izvoznik).

Njegov ton je uravnoteženiji od Merza/Meloni (manje oštre kritike "ideološkog" Green Deala), ali jasno pomaknut prema industrijskim potrebama – bliži von der Leyen nego radikalnim deregulatorima.

ŠTO KAŽE ANDREJ PLENKOVIĆ, HRVATSKA?

Andrej Plenković je sudjelovao na neformalnom summitu u Alden Biesen Castleu (12. veljače 2026.). Njegov nastup bio je umjeren, konstruktivan i tipično hrvatski – proeuropski, ali s naglaskom na realne potrebe manjih i tranzicijskih zemalja.

Najsvježija izjava – izravno s Alden Biesena (12. veljače 2026.)

U svom službenom X postu objavljenom istog dana (u 21:32 po našem vremenu), Plenković je sažeo što je istaknuo na summitu:

„Na neformalnom sastanku čelnika EU-a istaknuo sam da su za konkurentnost ?? ključni:
* demografska revitalizacija Europe
* priuštive cijene energenata i energetska neovisnost
* smanjivanje administrativnih opterećenja gospodarstvu
* ulaganja u digitalnu transformaciju
* očuvanje partnerstva EU-a s drugim globalnim akterima“

Ovo je njegova najdirektnija i najsvježija poruka s današnjeg sastanka. Primjećuje se da nije spomenuo Green Deal, ETS ili klimatske ciljeve izravno, što je karakteristično za njegov stil – izbjegava ideološke sukobe i fokusira se na praktične ekonomske prioritete.

Ključni elementi iz posta u kontekstu teme:
* Priuštive cijene energenata i energetska neovisnost → indirektna kritika visokih troškova energije uzrokovanih tranzicijom i ETS-om. Ovo je Plenkovićev najčešći zahtjev.
* Smanjivanje administrativnih opterećenja → podrška deregulaciji i simplifikaciji (uključujući one koje dolaze iz Green Deala).
* Demografija, digitalizacija i globalna partnerstva → šira vizija konkurentnosti izvan čisto klimatske agende.

Širi kontekst i ranije izjave (2025.–2026.)

Plenković je u posljednjih godinu dana konzistentan:
* Podržava Green Deal, ali inzistira da mora biti socijalno pravedan i ekonomski održiv.
* ETS vidi kao važan instrument, ali traži njegovu reviziju kako bi prihodi išli natrag u industriju i pravednu tranziciju (Modernisation Fund, Social Climate Fund). U studenom 2025. predstavio je hrvatski Socijalni plan za klimatsku politiku vrijedan 1,68 milijardi eura upravo zbog zaštite građana od troškova ETS2.
* Energija → stalno ponavlja da su visoke cijene energije najveći problem za konkurentnost i kućanstva. Rješenje vidi u diversifikaciji (LNG, obnovljivi, geotermalna, eventualno nuklearna), a ne u slabljenju klimatskih ciljeva.
* Industrija i konkurentnost → podržava Clean Industrial Deal i „European preference“, ali naglašava da tranzicija ne smije pogoditi manje razvijene članice i male poduzetnike.

Sažetak Plenkovićevog stava (veljača 2026.)
* Najbliži je Ursuli von der Leyen i Pedru Sánchezu – umjereni centar.
* Ne traži radikalnu deregulaciju poput Merza i Meloni, ali jasno traži fleksibilnost, niže cijene energije i manje birokracije.
* U današnjem postu s Alden Biesena vidljivo je da prioritet daje ekonomskim i socijalnim aspektima (cijene energije + administrativno rasterećenje) nad ideološkim klimatskim temama.
* Hrvatska pozicija: podržati ambiciju Green Deala, ali osigurati da tranzicija bude pravedna prema manjim zemljama i da ne ugrožava rast (Hrvatska ima 19 kvartala rasta zaredom, što često ističe).

ZAVRŠNA RAZMATRANJA O REVIZIJI GREEN DEALA

Nakon summita u Antwerpenu i Alden Biesenu, jasno je da revizija European Green Deala (kroz Clean Industrial Deal, omnibus zakone, reviziju ETS-a u ljeto 2026. i "One Europe, One Market" roadmap) nije odustajanje od klimatskih ciljeva, već njihova pragmatična prilagodba kako bi tranzicija postala ekonomski održiva i geopolitički konkurentna.

Što bi realno donijela revizija Green Deala?

Najvjerojatnije promjene uključuju:
* Masovna simplifikacija regulativa — "Regulatory house cleaning", smanjenje birokracije (cilj 25–37 % manje administrativnog opterećenja), brže izdavanje dozvola i borba protiv "gold-platinga" na nacionalnoj razini.
* Fleksibilniji ETS — Više prihoda od aukcija vraća se izravno industriji, moguće produženje besplatnih dozvola za energetski intenzivne sektore, bolja zaštita od carbon leakagea i modulacija cijene CO₂ ako postane preveliki teret.
* Tehnološka neutralnost — Umjesto isključivog fokusa na određene tehnologije (npr. samo električna vozila), veći prostor za nuklearnu energiju, vodik, e-fuels, geotermalnu i biomasu.
* European preference i poticaji — "Buy European" / "Made in Europe" kriteriji u javnoj nabavi i lancima opskrbe za čiste tehnologije, čelik, kemiju i auto-industriju.
* Niže cijene energije — Akcijski plan za pristupačnu energiju, bolja integracija mreža, porezna reforma i diversifikacija.

Ciljevi (55 % smanjenje emisija do 2030., 90 % do 2040., neutralnost do 2050.) formalno ostaju, ali provedba postaje fleksibilnija i više usmjerena na industrijski rast.

Kako bi revizija djelovala na europsko gospodarstvo?

Pozitivni efekti (većinom kratkoročni i srednjoročni):
* Olakšanje za energetski intenzivne sektore (čelik, kemija, cement, aluminij, automobilska industrija) — Niži ugljični i energetski troškovi smanjuju rizik od zatvaranja pogona i preseljenja proizvodnje (carbon leakage).
* Povećana konkurentnost — Europa postaje privlačnija za investicije u odnosu na Kinu (subvencionirani dumping) i SAD (Inflation Reduction Act + carine). Očekuje se veći povratak kapitala i zaustavljanje "decarbonisation leakagea".
* Očuvanje radnih mjesta i lanaca opskrbe — Posebno u Njemačkoj, Italiji, Poljskoj, Češkoj i Belgiji.
* Brži rast u čistim tehnologijama — Kroz Industrial Accelerator Act i European preference, Europa može bolje pozicionirati svoje kompanije na globalnom tržištu.
* Opći BDP efekt — Procjene (npr. iz Draghi izvještaja i BusinessEurope) sugeriraju da bi smanjenje regulatornog tereta i niže cijene energije mogle dodati 0,5–1 % godišnjeg rasta u sljedećih 5–7 godina.

Mogući negativni ili rizični efekti:
* Sporiji zeleni rast ako se previše popusti — Manje predvidiva cijena CO₂ mogla bi odgoditi neke investicije u čiste tehnologije.
* Gubitak kredibiliteta — EU bi mogla izgubiti dio globalnog vodstva u klimatskoj politici, što bi utjecalo na međunarodne pregovore i privlačenje zelenog kapitala.
* Nejednaki efekti unutar EU — Velike industrijske zemlje (Njemačka, Francuska, Italija) profitiraju više, dok manje zemlje (uključujući Hrvatsku) ovise o pravednoj raspodjeli fondova (Social Climate Fund, Modernisation Fund).

Revizija bi vjerojatno donijela neto pozitivan efekt na gospodarstvo u sljedećih 5–10 godina, posebno ako se uspješno spoji dekarbonizacija s industrijskom politikom. Europa bi postala otpornija i konkurentnija, ali uz rizik da klimatski ciljevi budu djelomično "razvodnjeni" u praksi.

Bi li došlo do usporavanja implementacije obnovljivih izvora energije (OIE)?

Vjerojatno blago usporavanje tempa, ali ne dramatično usporavanje ili zaustavljanje.

Razlozi za moguće usporavanje:
* Manji regulatorni pritisak i tehnološka neutralnost preusmjerit će dio fokusa i sredstava na nuklearnu energiju, vodik, e-fuels i modernizaciju postojećih postrojenja.
* Ako se smanji cijena CO₂ ili produže besplatne dozvole, neki projekti OIE postaju manje profitabilni u kratkom roku.
* Politički "greenlash" i fokus na troškove mogu usporiti neke kontroverzne projekte (npr. vjetroelektrane na kopnu).

Razlozi za nastavak ili čak ubrzanje:
* Brže dozvole i pojednostavljenje regulativa (jedan od glavnih zahtjeva industrije) zapravo olakšavaju realizaciju OIE projekata.
* Niže cijene energije i bolja integracija mreža čine obnovljive izvore još konkurentnijima.
* Clean Industrial Deal i European preference favoriziraju "Made in Europe" čiste tehnologije (solar, vjetar, baterije, pumpe topline).
* Postojeći ciljevi (42,5 % + OIE do 2030.) i dalje su obvezujući, a REPowerEU i Electrification Action Plan ostaju na snazi.

Revizija bi najvjerojatnije dovela do realističnijeg, manje forsiranog tempa — manje "ideološkog" pritiska, a više tržišno vođenog razvoja. Obnovljivi izvori ostaju ključni stup tranzicije, ali više neće biti jedini prioritet. Dugoročno, to bi moglo dovesti do stabilnijeg i jeftinijeg rasta OIE, jer će projekti biti bolje isplanirani i manje opterećeni birokracijom. Revizija Green Deala u 2026. godini najvjerojatnije će spasiti europsku industriju od daljnje erozije i ojačati konkurentnost, ali uz cijenu nešto sporijeg napretka prema klimatskim ciljevima. Najbolji mogući ishod bio bi "konkurentna zelena tranzicija" — gdje dekarbonizacija postaje pokretač rasta, a ne teret. Sljedećih 12–18 mjeseci (revizija ETS-a, ožujski i lipanjski summiti) bit će odlučujući hoće li taj balans uspjeti između zaštite okoliša i ekonomske konkurentnosti europskog gospodarstva.