Hrvatski Premijer Andrej Plenković izjavio je 10. ožujka 2026. u Parizu, nakon summita o nuklearnoj energiji i drugog sastanka Europskog saveza za nuklearnu energiju (koji okuplja 16 članica EU-a pod predsjedanjem Emmanuela Macrona), da mali modularni reaktori (SMR) predstavljaju potencijalno ključni element hrvatske energetske budućnosti.

„Mali modularni reaktori (SMR) mogu biti važan dio mozaika hrvatske energetske opskrbe i neovisnosti, za što je nužan široki društveni i politički konsenzus“, naglasio je Plenković. Prema planu Europske komisije, SMR bi se mogli početi koristiti već od idućeg desetljeća. Plenković je tu procjenu ocijenio „vrlo realnom“, ali je istaknuo da takav iskorak u Hrvatskoj zahtijeva dugoročno financiranje i široku podršku društva i politike.

Premijer je podsjetio na postojeći energetski miks Hrvatske: naftni terminal, LNG terminal, naftovod, velika ulaganja u plinovode, 50-postotno suvlasništvo u nuklearnoj elektrani Krško (izgrađenoj 1970-ih američkom Westinghouse tehnologijom) te veliki hidroenergetski potencijal. „Zato mi je važno da idemo dalje i s obnovljivim izvorima energije, ali da ispitamo upravo ovaj segment, a to su mali modularni reaktori koji nam mogu biti važna sastavnica tog mozaika energetske opskrbe i neovisnosti“, rekao je.

Plenković je posebno istaknuo hrvatsko iskustvo s nuklearnom energijom: „Imamo veliko iskustvo kao suvlasnici u 50-postotnom iznosu nuklearne elektrane Krško… koja je itekako važna za opskrbu Hrvatske električnom strujom. S te strane mi smo, zahvaljujući tim velikim iskustvima, otvoreni.“

Vlada je to potvrdila i novim prijedlogom Zakona o korištenju nuklearne energije u civilne svrhe, koji je u Hrvatskom saboru dobio podršku u prvom čitanju.

Govoreći o širem europskom kontekstu, Plenković je upozorio na ovisnost EU-a o fosilnim gorivima (preko 90 % uvoza nafte i plina) te na poseban problem odnosno na ovisnost o ruskom uraniju: „A bez uranija nema ni nuklearnih elektrana. To je situacija koju je teže diversificirati nego naftu i plin.“

Njegove izjave dolaze u trenutku kada Europska unija nastoji ubrzati dekarbonizaciju i smanjiti ovisnost o ruskim energentima, a SMR tehnologija se vidi kao fleksibilno i brže rješenje u odnosu na klasične velike nuklearne elektrane.

Plenkovićeva poruka je jasna: nuklearna energija, posebno kroz male modularne reaktore, nije samo opcija već je strateški korak prema energetskoj neovisnosti Hrvatske i cijele Europe, uz uvjet širokog konsenzusa i kontinuiranog ulaganja u sigurnost i tehnologiju.

KONTEKST UVOĐENJA NUKLEARNE ENERGIJE

Republika Hrvatska već desetljećima ima iskustvo s nuklearnom energijom jer od 1980-ih sudjeluje u 50-postotnom vlasništvu Nuklearne elektrane Krško u Sloveniji (izgrađene američkom tehnologijom Westinghouse). Ta suradnja danas pokriva oko 15–16 % hrvatske potrošnje električne energije, što je dokazalo da je nuklearna energija sigurna, pouzdana i ekonomski isplativa.

No pravi strateški zaokret događa se upravo sada. U ožujku 2026. Hrvatski sabor raspravlja o Prijedlogu Zakona o razvoju nuklearne energije u civilne svrhe, koji prvi put stvara sveobuhvatan pravni okvir za izgradnju vlastitih nuklearnih kapaciteta, uključujući male modularne reaktore (SMR). Vlada je postavila ambiciozan cilj: do 2040. godine najmanje 30 % električne energije proizvoditi iz nuklearnih izvora što je gotovo dvostruko više nego danas.

Odmicanje od fosilnih goriva i dekarbonizacija

Hrvatska je još uvijek značajno ovisna o fosilnim gorivima: uvoz nafte iznosi oko 78 %, a plina oko 74 %. Ukupna energetska ovisnost o uvozu kreće se oko 55–56 %. Fosilna goriva ne samo da stvaraju velike emisije stakleničkih plinova, već su i glavna prepreka ostvarenju ciljeva EU-a ili klimatske neutralnosti do 2050. i više od 90 % električne energije iz niskougljičnih izvora.

Nuklearna energija tu nije alternativa obnovljivim izvorima (hidroelektrane, vjetro i sunčane elektrane, koje već čine oko 70–73 % proizvodnje električne energije), nego njihova nužna potpora. Obnovljivi izvori su varijabilni (hidroelektrane ovise o padalinama, sunce i vjetar o vremenu), dok nuklearni reaktori pružaju stabilnu baznu električnu i toplinsku energiju 24 sata dnevno, 7 dana u tjednu. Bez nuklearne komponente teško je ostvariti potpunu dekarbonizaciju energetskog sektora uz istodobno osiguranje pouzdane opskrbe.

Energetska neovisnost i izbjegavanje volatilnih energenata

Energetska kriza 2022. godine, izazvana ruskom agresijom na Ukrajinu, pokazala je koliko su fosilna goriva ranjiva. Cijene plina i električne energije skočile su i po nekoliko stotina posto, a tržište je ostalo izrazito volatilno. Nuklearna energija rješava taj problem: gorivo (uranij) čini samo mali dio troškova, može se skladištiti godinama unaprijed i ne podliježe dnevnim oscilacijama na burzi. Cijena električne energije iz nuklearnih elektrana ostaje stabilna tijekom cijelog vijeka trajanja reaktora (60+ godina).

Dodatno, Hrvatska već ima LNG terminal na Krku i razvijenu plinsku infrastrukturu, ali nuklearni kapaciteti predstavljaju dugoročno rješenje koje smanjuje potrebu za uvozom fosilnih goriva i čine Republiku Hrvatsku otpornom na vanjske šokove.

Politička neovisnost i geopolitički rizici

Fosilna goriva, posebno plin, dugo su bili instrument geopolitičkog pritiska. Rusija je zemni plin koristila kao oružje protiv Europe, a čak i uranij za nuklearne elektrane dijelom dolazi iz Rusije što EU sada aktivno diversificira. Uvođenjem vlastitih nuklearnih kapaciteta (ili sudjelovanjem u regionalnim projektima) Hrvatska smanjuje političku ranjivost i jača stratešku autonomiju.

Premijer Andrej Plenković i ministar gospodarstva Ante Šušnjar više puta su istaknuli da nuklearna energija, posebno SMR-ovi, može postati „važan dio mozaika hrvatske energetske opskrbe i neovisnosti“. To nije samo tehničko pitanje već je to pitanje nacionalne sigurnosti i suvereniteta u nestabilnom svijetu.

Uvođenje nuklearne energije u Hrvatskoj nije modni trend, nego logičan i neizbježan korak u 21. stoljeću. Kombinacija hidroenergije, obnovljivih izvora i nuklearne energije omogućit će nam da istodobno smanjimo emisije, stabiliziramo cijene, smanjimo uvoz i osiguramo energetsku i političku neovisnost. Zakon koji je upravo u saborskoj proceduri postavlja temelje za taj strateški iskorak uz uvjet širokog društvenog konsenzusa i najviših standarda sigurnosti. Hrvatska ne samo da hvata korak s vodećim europskim zemljama (Francuska, Švedska, Finska), nego i gradi budućnost u kojoj energija više neće biti izvor ranjivosti, već izvor snage.

NOVI ZAKON O RAZVOJU NUKLEARNE ENERGIJE U CIVILNE SVRHE

Hrvatska je u ožujku 2026. napravila povijesni korak prema jačanju nuklearne energetike. Prijedlog Zakona o razvoju nuklearne energije u civilne svrhe (P.Z. br. 268), koji je Vlada RH uputila u Sabor 17. veljače 2026., prošao je prvo čitanje 5.–6. ožujka 2026. s podrškom većine zastupnika (86 glasova „za“, 51 suzdržan). Time je postavljen prvi sveobuhvatni pravni okvir za razvoj nuklearne energije u civilne svrhe nakon više od 40 godina iskustva s Nuklearnom elektranom Krško.

Ministar gospodarstva Ante Šušnjar predstavio je prijedlog u Saboru naglasivši: „Ovaj zakon ne određuje tehnologiju, lokaciju ni model financiranja eventualne nuklearne elektrane, nego stvara pravni okvir za izradu analiza, studija i energetskih planova.“ Zakon ne donosi odluku o gradnji, već omogućuje pripremu svih potrebnih podloga prije bilo kakve investicije vrijedne milijarde eura.

Ključni ciljevi i odredbe zakona

Zakon utvrđuje okvir za pouzdanu, stabilnu i niskougljičnu opskrbu energijom, postizanje energetske neovisnosti te održivi razvoj uz smanjenje emisija stakleničkih plinova. Posebno se ističu:
* Strateški cilj do 2040.: Najmanje 30 % električne energije iz nuklearnih izvora (danas oko 16 % zahvaljujući Krškom).
* Uključivanje inovativnih tehnologija: Posebno mali modularni reaktori (SMR), napredni modularni reaktori i mikroreaktori koji su fleksibilniji, sigurniji i ekonomski pristupačniji od klasičnih velikih elektrana.
* Program i Plan razvoja: Vlada će u roku od 6 mjeseci donijeti Program aktivnosti, a u roku od 12 mjeseci Plan za uspostavu nuklearnog programa do 2040. godine. Plan će obuhvatiti analizu potreba za strujom, procjenu tehnologija, moguće lokacije, modele financiranja i utjecaj na gospodarstvo.
* Sigurnost i okoliš: Sve aktivnosti provodit će se prema najvišim međunarodnim i EU standardima radiološke i nuklearne sigurnosti, zaštite okoliša i prirode.
* Obrazovanje i istraživanje: Poticanje novih studijskih programa (primjerice na FER-u), stipendija i osnivanje centra izvrsnosti za nuklearnu energiju.
* Podrška Krškom: Zakon predviđa mogućnost produljenja rada NE Krško iza 2043. te rješavanje pitanja radioaktivnog otpada.

Zakon ne zamjenjuje obnovljive izvore energije, nego ih nadopunjuje stabilnom baznom energijom što je ključno za dekarbonizaciju i pouzdanost sustava.

Kontekst i značaj

Hrvatska već jest „nuklearna država“ zahvaljujući 50-postotnom vlasništvu u Krškom i desetljećima stručnog iskustva. Novi zakon odgovara europskim smjernicama: do 2040. više od 90 % električne energije u EU mora dolaziti iz niskougljičnih izvora. Bez nuklearne komponente taj cilj je gotovo nemoguće ostvariti.

Šušnjar je poručio: „Hrvatska je u turbulentnom geopolitičkom, energetskom i tehnološkom razdoblju. Nuklearna energija nije alternativa obnovljivim izvorima, nego njihova potpora. Zajedno stvaramo sustav koji je pouzdan, čist i stabilan.“

Oporba je podržala načelni cilj, ali traži detaljnije studije, jasne lokacije i širu javnu raspravu prije konačne odluke o gradnji. Lokacija nuklearne elektrane definirat će se posebnim zakonom nakon svih analiza.

Zakon o razvoju nuklearne energije u civilne svrhe nije samo tehnički akt već je to strateška odluka o nacionalnoj energetskoj i gospodarskoj budućnosti. Nakon prvog čitanja slijedi priprema konačnog prijedloga i drugo čitanje Zakona. Ako bude usvojen, Hrvatska će se pridružiti vodećim europskim zemljama koje nuklearnu energiju vide kao ključ dekarbonizacije, energetske neovisnosti i otpornosti na tržišne i geopolitičke šokove.

Ovo je temelj za sigurnu, stabilnu i tehnološki naprednu Hrvatsku do 2040. i dalje uz najviše standarde sigurnosti i uz široki društveni konsenzus.

NUKLEARNO POZICIONIRANJE REPUBLIKE HRVATSKE

Republika Hrvatska već je nuklearna država više od 40 godina zahvaljujući 50-postotnom vlasništvu u Nuklearnoj elektrani Krško (tehnologija Westinghouse PWR). Ta suradnja danas pokriva oko 16 % hrvatske potrošnje električne energije. Novim Zakonom o razvoju nuklearne energije u civilne svrhe (u Saboru ožujak 2026.) Vlada postavlja ambiciozan cilj: do 2040. najmanje 30 % električne energije iz nuklearnih izvora, uglavnom kroz male modularne reaktore (SMR), napredne modularne reaktore i mikroreaktore.

Zakon ne određuje tehnologiju, lokaciju ni model financiranja, već stvara pravni okvir za izradu Nacionalnog plana razvoja (u roku od 12 mjeseci). Fokus je na energetskoj neovisnosti, dekarbonizaciji i stabilnoj baznoj energiji uz obnovljive izvore. Hrvatska time slijedi europski trend (Francuska, Švedska, Češka, Poljska), a SMR-ovi se vide kao fleksibilnije i brže rješenje (gradnja 3–5 godina, niži troškovi, mogućnost blizine potrošačima).

Potencijal za razvoj nuklearne industrije u Hrvatskoj

Hrvatska ne planira postati proizvođač reaktora poput Francuske ili Južne Koreje. Jezgra nuklearne tehnologije (reaktor, primarni krug, nuklearno gorivo) bit će uvezena od svjetskih lidera što je standard u većini zemalja koje ulaze u nuklearni program. Međutim, postoji značajan potencijal za lokalizaciju u:
* uslugama inspekcije i održavanja
* elektroopremi i automatizaciji
* građevinarstvu i teškoj mehanici
* balansu postrojenja (BOP – turbine, generatori, rashladni sustavi, čelične konstrukcije)
* sigurnosnim analizama i robotici

Procjene pokazuju da bi lokalni sadržaj radova i usluga mogao doseći 20–40 % vrijednosti projekta (kao u sličnim europskim projektima), čime bi se stvorila nova radna mjesta, tehnološki transfer i jačanje izvoznog potencijala hrvatske industrije. Nacionalni plan (2027.) će definirati točne mjere za poticanje domaće industrije, obrazovanje kadrova i centre izvrsnosti.

Hrvatske tvrtke s realnim mogućnostima razvoja

Već postoje tvrtke s dokazanim iskustvom iz Krškog i međunarodnih projekata (uključujući ITER-fuziju):
* INETEC (Zagreb) je vodeća svjetska tvrtka u nuklearnim pregledima, robotici, instrumentima i NDT tehnologijama. Osnivač dr. sc. Duško Čorak jedan je od najvećih domaćih zagovornika nuklearne energije. INETEC već izvozi u desetke nuklearki i sudjeluje u globalnim projektima pa je idealan za inspekcije, održavanje i buduće SMR-ove.
* KONČAR je specijalist za električnu opremu (generatori, motori, transformatori). Isporučili su desetke jedinica za nuklearke diljem svijeta i imaju dugogodišnje iskustvo na Krškom. Savršeno pozicionirani za elektroopremu i automatizaciju novih postrojenja.
* Đuro Đaković (Slavonski Brod) je povijesno sudjelovao u izgradnji i montaži Krškog (čelične konstrukcije, teška mehanika). Imaju kapacitete za tlačne posude i konstrukcije, a sudjelovali su i u ITER projektu. Mogućnost za balans postrojenja i građevinske dijelove.

Dodatno: Monting Power Systems, MS Mont, Primakon i APOSS već rade na nuklearnim i fuzijskim projektima (sigurnosne analize, montaža).

Hoće li se sve komponente uvoziti?

Ne sve, ali jezgra reaktora da. Glavni svjetski dobavljači SMR tehnologije za koje Hrvatska ima najveće izglede (na temelju dosadašnjih razgovora i europskih trendova):
* NuScale Power (SAD) — najdalje u razvoju SMR-a, razgovori s Hrvatskom od 2025.
* Westinghouse (SAD) — postojeći partner iz Krškog (AP300 SMR).
* Rolls-Royce SMR (UK) — aktivan u Europi (Češka, Poljska, Švedska).
* Moguće i GE Hitachi, Holtec ili francuski EDF (Nuward).

Gorivo i ključne nuklearne komponente dolaze od certificiranih svjetskih dobavljača (diverzifikacija izvan Rusije). Konvencionalni dijelovi (elektrika, građevina, usluge) mogu biti domaći ili iz EU-a, čime se postiže ekonomski benefit i smanjuje tehnološka ovisnost.

Zaključna razmatranja
Hrvatsko nuklearno pozicioniranje je strateško i pragmatično: ne gradimo vlastitu nuklearnu industriju od nule, nego pametno ulazimo u globalni lanac opskrbe SMR-ova. Glavni benefit bit će energetska i politička neovisnost, stabilne cijene i dekarbonizacija. Domaće tvrtke poput INETEC-a, KONČAR-a i Đuro Đakovića već su spremne za značajan udio u projektu uz Nacionalni plan koji će definirati točne poticaje za lokalizaciju razvoja nuklearne tehnologije.

Ovo nije samo energetski projekt, već prilika za jačanje hrvatske visokotehnološke industrije i nacionalne sigurnosti. Sljedeći korak je donošenje Plana razvoja 2027. godine i tada ćemo znati točne lokacije, tehnologiju i udio domaće industrije u nuklearnim projektima. Hrvatska time hvata korak s vodećim europskim zemljama, a istodobno koristi vlastito 40-godišnje iskustvo na najsigurniji i najisplativiji način.