Hrvatska se suočava s ključnim odlukama u energetskom sektoru koje će utjecati na svakog građanina i cijelo gospodarstvo. Prema izjavama ministra gospodarstva Ante Šušnjara, proteklih 15 godina energetska tranzicija je obilježena lošim odlukama, poput prebrzih poticaja za obnovljive izvore energije (OIE), nedovoljnim analizama sustava i zanemarivanjem mreže i potrošača. Ukupno je potrošeno više od 4 milijarde eura na poticaje i otkup energije iz OIE (vjetar, sunce, bioplin), ali bruto dodana vrijednost u opskrbi električnom energijom, plinom, parom i klimatizacijom pala je za 25 posto u zadnjih deset godina. Takvi rezultati ukazuju na potrebu za promjenama, jer su poticaji bili financijski izdašni, ali bez dovoljne perspektive tako na primjer, cijene feed-in tarifa za solarne elektrane dosezale su 300 eura po MWh, a za bioplin 190 eura.

Šušnjar ističe da je vrijeme poticanja energije iz sunca i vjetra iza nas, te da se naknada za razvoj OIE, koju plaćaju građani, neće povećavati, a moguće je i smanjenje za industriju. Trenutno postoji 10.000 MW zahtjeva za priključenje na mrežu, ali nije jasno što će se s tom energijom dogoditi, jer mreža nije dovoljno razvijena za takve kapacitete. Investitori u solarne elektrane čekaju priključke dulje od zakonskih rokova (8-9 mjeseci), što usporava projekte, posebno u Slavoniji gdje postoje kapaciteti prema dokumentima HOPS-a, ali s 30 posto manjim prihodima. Za rješavanje birokratskih prepreka, najavljene su hitne izmjene Zakona o tržištu električne energije, uvođenje fleksibilnih ugovora, skraćivanje rokova za priključne ugovore i produženje energetskih odobrenja za projekte koji su zapeli kod HERA-e i HOPS-a.

Sigurnost opskrbe energijom postavljena je kao nacionalni prioritet. Hrvatska troši 17-18 TWh električne energije godišnje, proizvodeći polovicu iz OIE (hidro, vjetar, sunce), ali uvozi dio potreba, s 50-60 posto uvoznim udjelom u primarnoj energiji. HEP mora ponovno postati ambiciozan i razvijati vlastite kapacitete proizvodnje, umjesto da kupuje ključne elektrane od drugih developera, kako bi osigurao stabilnost sustava u kriznim situacijama. Primjeri uključuju puštanje u rad sunčane elektrane Dugopolje, napredak na velikoj sunčanoj elektrani Korlat unatoč vremenskim izazovima, te planove za veliku solarnu elektranu kod Zadra s godišnjom proizvodnjom od 119,8 milijuna kWh. HEP će se fokusirati na baterijske sustave, reverzibilne hidroelektrane (npr. Zagreb na Savi) i geotermalnu energiju, koja ima veliki potencijal za grijanje, proizvodnju električne energije i poljoprivredu, čime Hrvatska može postati regionalni lider.

Baterije i mikromreže ključne su za samodostatnost. Baterije omogućuju arbitražu cijenama (punjenje pri negativnim cijenama, koje su sve češće i to čak 400 sati ove godine na CROPEX-u), upravljanje vršnom električnom snagom i rezervne usluge, često kombinirane sa solarnim elektranama. Mikromreže objedinjuju proizvodnju, potrošnju i skladištenje na mjestu, rješavajući ograničenja mreže u decentraliziranom sustavu. Poticaji za baterije u kućanstvima i gospodarstvu su u planu, kako bi se smanjili troškovi sustava i povećala fleksibilnost cijele mreže.

U plinskom sektoru, Hrvatska jača regionalnu suradnju. Ispunjeni su preduvjeti za južnu plinsku interkonekciju s Bosnom i Hercegovinom, a planira se interkonekcija prema Srbiji (oko 15 km plinovoda) kako bi Srbija dobila pristup LNG terminalu na Krku, čiji je kapacitet povećan sa 3 na 6,1 milijardi kubnih metara godišnje. To smanjuje ovisnost o ruskim energentima i jača sigurnost opskrbe u regiji, uključujući nove plinovode prema Sloveniji i Mađarskoj. Dodatno, suradnja s Kazahstanom na istraživanju nafte i plina (blok Shygys) te procjena nuklearne energije do 2035. godine (odluka 2025., gradnja 2028., pogon 2033.-2035.), uključujući male modularne reaktore (SMR), dio su šire strategije. Potrošnja energije mogla bi narasti s 20 na 37-42 TWh do 2050., zahtijevajući 17-22 TWh nove proizvodnje i 5400 MW vršne snage.

Ukupno, Šušnjar naglašava potrebu za optimalnim ulaganjima, s fokusom na ukupne troškove sustava (mreža, balansiranje, skladištenje, sigurnost) i jačanjem HEP-a kao stupa energetske tranzicije, kako bi Hrvatska postigla energetsku samodostatnost i regionalnu energetsku ulogu.

RAZLOG ZA PROMJENU ENERGIJSKE POLITIKE U HRVATSKOJ

Hrvatska energetska politika prolazi kroz značajne promjene, vođene izjavama ministra gospodarstva Ante Šušnjara i strateškim dokumentima vlade. Ova tranzicija naglašava prelazak s naglog poticanja nestabilnih obnovljivih izvora energije (OIE) poput solara i vjetra prema integriranijem pristupu koji uključuje baterije, decentralizaciju, akumulaciju energije, bazne elektrane i stabilniju mrežu. Glavni razlozi su nestabilnost sustava, visoki uvozi energije, EU regulacije, gospodarski imperativi i lekcije iz prošlosti. U nastavku su ključni razlozi, podržani relevantnim izvorima.

Nestabilnost stohastičkih OIE i potreba za stabilnošću mreže
Solarne i vjetroelektrane su ovisne o vremenskim uvjetima, što dovodi do nestabilnosti mreže – proizvodnja može pasti na samo 10% kapaciteta noću ili bez vjetra, uzrokujući značajne poremećaje u mreži. Primjeri velikih solarnih postrojenja u Španjolskoj ili Portugalu (do 1000 MW) pokazuju da takvi izvori mogu destabilizirati sustav bez podrške baznim opterećenjima. Prema Šušnjaru, ograničenja elektroenergetske mreže su jedan od najvećih izazova za daljnji razvoj solara i vjetra, te se fokus pomiče na ulaganja u infrastrukturu, skladištenje i baterije kako bi se osigurala stabilnost i niže cijene energije. Ovo predstavlja zaokret od "stohastičnog" rada prema pouzdanom sustavu, gdje se OIE integriraju, ali ne dominiraju bez podrške.

Veliki uvoz energije i potreba za samodostatnošću
Hrvatska uvozi do 50% električne energije (npr. u rujnu 2025.), što ugrožava nacionalnu sigurnost i neovisnost. Ovo je ključan razlog za diversifikaciju, uključujući nuklearnu energiju kao bazno opterećenje koje osigurava kontinuiranu proizvodnju, zamjenjujući 3-4 MW vjetra ili solara po 1 MW nuklearne snage. Šušnjar ističe da stabilan energetski sustav predstavlja temelj gospodarskog rasta i industrije, te da se nuklearna energija definira kao poželjna opcija uz OIE, a ne umjesto njih, s mogućim odlukama u sljedećih 18 mjeseci. Fokus na geotermalnu energiju i reverzibilne hidroelektrane (kao akumulaciju) dodatno jača samodostatnost.

EU regulacije i ambiciozniji ciljevi
Promjene su djelomično motivirane EU legislativom koja zabranjuje subvencije za samoopskrbu (npr. izuzeća od mrežnih naknada za one koji crpe energiju iz mreže), što je dovelo do odgode primjene do 2026. Novi sustav prelazi s net meteringa na net billing, gdje se vrijednost predane energije koristi za smanjenje računa, ali se naknade plaćaju na ukupnu preuzetu energiju. Ovo promiče decentralizaciju, omogućujući samoopskrbu iz udaljenih lokacija (za kućanstva i javne usluge), te potiče korištenje baterija za optimizaciju potrošnje. Nacionalni cilj za OIE do 2030. povećan je s 36,6% na 42,5%, što se smatra ambicioznim, ali ostvarivim u kontekstu tranzicije.

Gospodarski i strateški imperativi
Energetska politika se mijenja kako bi podržala reindustrijalizaciju i konkurentnost, izbjegavajući djelomične interese i fokusirajući se na građane i gospodarstvo. Prošle greške, poput prevelikih poticaja za OIE bez analize sustava, dovele su do pada dodane vrijednosti u sektoru za 25% u zadnjih 10 godina, unatoč uloženim milijardama eura (iz ranijih izvora). Sada se naglasak stavlja na baterije za arbitražu cijenama (punjenje pri negativnim cijenama), mikromreže za decentraliziranu proizvodnju i potrošnju, te bazne elektrane (nuklearne i geotermalne) za dekarbonizaciju i sigurnost opskrbe.

Integracija tehnologija za budućnost
Decentralizacija kroz mikromreže i samoopskrbu rješava ograničenja mreže, dok akumulacija (baterije, reverzibilne HE) omogućuje balansiranje varijabilnih OIE. Nuklearni mali modularni reaktori (SMR) nude fleksibilnost i bržu gradnju, komplementirajući OIE za stabilnu mrežu. Stručnjaci poput dr. Duška Čorka i dr. Davora Grgića ističu da je nuklearna energija neophodna za dugoročnu stabilnost i EU ciljeve neutralnosti ugljika.

Ukupno, ova promjena predstavlja pragmatičan zaokret prema uravnoteženom energetskom miksu, gdje se OIE razvijaju uz podršku tehnologija za stabilnost, smanjujući rizike i jačajući gospodarstvo. Vlada planira hitne izmjene zakona i investicije u HEP za ambicioznije projekte.

GLOBALNI ENERGETSKI TRENDOVI

Slični trendovi promjena energijske politike, kao oni u Hrvatskoj, vidljivi su i na globalnoj razini. Varijabilni ili stohastički obnovljivi izvori energije (OIE) poput solara i vjetra sve više se integriraju uz naglasak na stabilizaciju mreže, akumulaciju energije i tehnologije skladištenja. Ovo je odgovor na izazove poput nestabilnosti ponude, fluktuacija cijena i potrebe za pouzdanom opskrbom. Prema izvorima, ovi trendovi su ubrzani tranzicijom prema čistoj energiji, EU regulacijama i tehnološkim napretcima. U nastavku su ključni globalni trendovi i primjeri.

Rast sustava za skladištenje energije (ESS) za uravnoteženje varijabilnosti
Baterijski sustavi za skladištenje energije (BESS) postali su ključni za stabilizaciju mreže, jer solarni i vjetroenergetski izvori uvode varijabilnost i nestabilnost. Oni omogućuju pohranu viška energije kada je proizvodnja visoka (npr. sunčani dani ili vjetroviti periodi) i isporuku kada je niska, čime se uravnotežuje ponuda i potražnja. Globalno tržište BESS-a predviđa se da će dosegnuti 183,7 milijardi USD do 2035. godine, vođeno potrebom za integracijom solara i vjetra u mrežu. Primjeri uključuju velike projekte u SAD-u, gdje BESS doseže preko 170 GW do 2030., poboljšavajući fleksibilnost mreže i podržavajući obnovljive izvore.

Fokus na stabilizaciju mreže i modernizaciju infrastrukture
Varijabilni OIE poput vjetra i solara zahtijevaju tehnike stabilizacije mreže kako bi se izbjegle fluktuacije cijena i poremećaji opskrbe. Međunarodna agencija za energiju (IEA) ističe da je brzi rast skladištenja energije ključan za rješavanje satnih varijacija u proizvodnji iz vjetra i solara. U Europi i Aziji, decentralizirane mreže i skladištenje energije jačaju otpornost mreže na fluktuacije, omogućujući prelazak na obnovljive izvore. Studije pokazuju da solarna i vjetroenergetska postrojenja mogu sama pružiti stabilnost mreže kroz hibridne sustave, što je potvrđeno u stvarnim sustavima. Ovo uključuje korištenje baterija za upravljanje vršnim opterećenjima i rezervne usluge.

Integracija baterija i tehnološki napredci
Tehnološki napredci u baterijama omogućuju bolju integraciju obnovljivih izvora, rješavajući njihove povremene karakteristike. U zemljama poput Njemačke, Australije i SAD-a, utility-scale BESS postaje sve češći, stabilizirajući mrežu i omogućujući veći udio obnovljivih izvora. Decentralizirani obnovljivi izvori dovode do veće volatilnosti ponude, što se rješava kroz BESS za poboljšanu otpornost. Izazovi uključuju integraciju u tržišta energije, ali rješenja poput velikih skladišta energije stabiliziraju čistu energiju.

Globalni izazovi i rješenja
Sve veći udio solara i vjetra povećava potrebu za tehnologijama uravnoteženja mreže, jer njihova varijabilnost može destabilizirati sustav. Rješenja uključuju kombinaciju skladištenja, modernizacije mreže i hibridnih sustava, što je trend u razvijenim zemljama. Ovo odražava hrvatske napore, gdje se fokus pomiče na baterije, mikromreže i bazne izvore za stabilnost. Ukupno, globalni trendovi pokazuju da se stohastična energija solara i vjetra aktivno stabilizira kroz skladištenje i akumulaciju, s naglaskom na BESS i modernizaciju mreže kako bi se osigurala pouzdana tranzicija prema obnovljivim izvorima. Ovo je podržano predviđanjima rasta i stvarnim projektima diljem svijeta.

ŠUŠNJAR: "MREŽA ZA POTROŠAČE, A NE ZA PROIZVOĐAČE!"

Ministar gospodarstva Ante Šušnjar u više navrata iznosi kritiku prema dosadašnjem pristupu energetskoj tranziciji u Hrvatskoj, a jedna od ključnih teza koju ističe glasi: „Prošle su se mreže radile radi kupaca, potrošača, a danas se smatra kako bi se trebale raditi radi proizvođača.“

Ova izjava sažima srž problema koji vidi u posljednjih 15 godina: elektroenergetske mreže su se povijesno gradile i razvijale prvenstveno kako bi osigurale sigurnu, stabilnu i pristupačnu opskrbu energijom potrošačima (građanima i gospodarstvu), a ne da bi služile masovnom priključivanju proizvođača obnovljivih izvora energije (OIE) poput solara i vjetra. Danas se, prema njegovom mišljenju, pristup preokrenuo jer mreža se preopterećuje i prilagođava interesima proizvođača, dok potrošači snose troškove bez proporcionalnih koristi.

Povijesni kontekst i zašto se to dogodilo
- U prošlosti (prije intenzivnog poticanja OIE), mreža je bila projektirana za klasičnu opskrbu: centraliziranu proizvodnju (hidroelektrane, termoelektrane) i distribuciju prema potrošačima. To je osiguravalo stabilnost i niske troškove.
- Posljednjih 10–15 godina došlo je do naglog zaokreta: država je uvela financijski izdašne poticaje (feed-in tarife, subvencije) za solarne, vjetro i bioplinske elektrane. Rezultat je više od 10.000 MW zahtjeva za priključenje na mrežu, ali bez dovoljne analize sustava, pripreme infrastrukture ili plana što učiniti s tom energijom.
- Mreža nije bila spremna za takvu varijabilnost (stohastički rad solara i vjetra), pa su investicije u mrežu postale nužne, ali one se financiraju iz naknada koje plaćaju svi potrošači.

Posljedice dosadašnjeg pristupa (prema Šušnjaru)
- Potrošeno je više od 4 milijarde eura na poticaje i otkup energije iz OIE, ali bruto dodana vrijednost u sektoru opskrbe električnom energijom, plinom, parom i klimatizacijom pala je za 25 % u zadnjih 10 godina.
- Zanemarivanje mreže i potrošača dovelo je do prebrzog poticanja bez perspektive: cijene feed-in tarifa bile su visoke (do 300 €/MWh za solar), a rezultati nisu donijeli očekivani gospodarski rast ili smanjenje ovisnosti o uvozu.
- Proizvođači OIE dobivaju prioritet u priključcima, dok potrošači plaćaju više naknade za razvoj OIE, suočavaju se s nestabilnošću i potencijalnim ograničenjima opskrbe u kriznim situacijama.
- Šušnjar nije protiv OIE („nisam skeptik prema obnovljivim izvorima“), ali smatra da je vrijeme masovnog poticanja sunca i vjetra prošlo – sada treba optimalna ulaganja, a ne daljnje povećanje naknada.

Nova orijentacija: Mreže ponovno za potrošače
Šušnjar zagovara povratak na pragmatičan pristup:
- Sigurnost opskrbe i stabilnost sustava kao nacionalni prioritet – mreža mora osiguravati pouzdanu energiju za građane i industriju, čak i u kriznim vremenima (npr. bez vjetra ili sunca).
- HEP mora biti ambiciozan: umjesto da kupuje ključne kapacitete od privatnih developera, HEP treba razvijati vlastite projekte (baterije, reverzibilne hidroelektrane, geotermalne elektrane, velike solare poput Korlata ili kod Zadra).
- Decentralizacija i akumulacija: baterije, mikromreže i geotermalna energija omogućuju da se višak energije pohranjuje i koristi lokalno, smanjujući pritisak na centralnu mrežu i troškove za potrošače.
- Rješavanje birokracije: hitne izmjene Zakona o tržištu električne energije, skraćivanje rokova za priključke i produženje odobrenja za projekte koji su zapeli.
- Geotermalna energija kao novi prioritet jer Hrvatska može postati regionalni geotermalni lider, jer geotermalna energija pruža baznu, stabilnu proizvodnju (za grijanje, električnu energiju i poljoprivredu).

Zaključak
Teza „energetska mreža za potrošače, a ne za proizvođače“ nije odbacivanje obnovljivih izvora, već kritika neravnoteže u dosadašnjoj energijskoj politici: preveliki fokus na brzi rast proizvodnje OIE doveo je do toga da potrošači plaćaju visoku cijenu energije (više naknade, nestabilnost), dok koristi nisu proporcionalne između potrošača i proizvođača. Šušnjar predlaže uravnoteženi pristup gdje mreža služi sigurnosti građana i konkurentnosti gospodarstva, uz pametnu integraciju OIE, akumulaciju energije i jačanje HEP-a u izgradnji energetskih postrojenja. To je, prema njemu, ključ za energetsku samodostatnost Republike Hrvatske te ukupno niže troškove za građane i gospdarstvo. Ova promjena već se vidi u planovima za 2026. s ciljem generiranja priuštive energije (affordable energy).