Na svojim skupovima Donald Trump više puta je govorio o "čistom ugljenu - clean coal", koristeći tu frazu više od desetak puta. SAD ima na raspolaganju ogromne količine ugljena u podzemlju koje se uopće ne koriste.  To je jedan od glavnih razloga zašto Donald Trump promovira povratak uporabi ugljena jer se istovremeno povećava i broj radnih mjesta u lokalnim državama. Zaštita okoliša u SAD-u se gleda na neki drugačiji način kada postoji veliki potencijal za stvaranje novih radnih mjesta u ruralnim krajevima SAD-a. U 2024. godini u SAD-u ima aktivnih oko 200 elektrana koje koriste ugljen dok za usporedbu u Kini je aktivna 1161 elektrana na ugljen. Osnovna logika Donalda Trumpa je da koristi jeftini izvor energije, kao što je ugljen, da parira Kini u proizvodnji električne energije. Isto tako postavlja se pitanje zašto bi SAD investirao u skuplje elektrane na obnovljive izvore energije dok istovremeno kineska konkurencija koristi najjeftiniji izvor energije odnosno ugljen za rast svog gospodarstva?

Tehnološki nismo nešto previše napredovali jer su u korištenju još uvijek elektrane na ugljen, a prva je izgrađena prije 142. godine (2024-1882). Elektrana Holborn Viaduct, nazvana Edison Electric Light Station, bila je prva svjetska elektrana na ugljen koja je proizvodila električnu energiju za javnu upotrebu. Izgrađena je na broju 57 Holborn Viaduct u središtu Londona od strane Edison Electric Light Company Thomasa Edisona. Elektrana je počela s radom 12. siječnja 1882., tri godine nakon izuma žarulje sa žarnom niti sa ugljičnom niti. Elektrana je koristila ugljen za pogon parnog stroja koji je pokretao generator od 27 tona ili 125 konjskih snaga ili 93 kW, a koji je proizvodio istosmjernu struju (DC) na 110 volti.

Donald Trump razmišlja pragmatično kao poslovni čovjek jer želi smanjiti ulazne troškove poslovanja odnosno želi koristiti energente pomoću kojih će generirati električnu energiju s najnižom cijenom. Istovremeno razmišlja na koji način se može povećati broj radnih mjesta u SAD-u. Donald Trump koristi frazu "Clean coal" da opravda povećanje korištenja ugljena u elektranama, a isto tako koristi i frazu "Drill, baby drill" da poveća crpljenje nafte na teritoriju SAD-a s ciljem smanjivanja cijene goriva. SAD ima na raspolaganju poprilične rezerve nafte u podzemlju koju uopće ne koriste. Da održe petrodolar u opticaju SAD su kupovale naftu od zaljevskih zemalja dok svoju naftu nisu koristili. Sve ove mjere oko energenata imaju za cilj smanjivanje cijene energije u SAD-u te u konačnici želja je da se smanji inflacija.

Ali "čisti ugljen" odnosi se na tehnologije koje se koriste u elektranama koje čine ugljen čišćim za sagorijevanje, a ne na samo gorivo. Suvremene definicije zahtijevaju smanjenje emisija ugljičnog dioksida, a jedini način da se to učini u značajnoj mjeri jest hvatanje ugljik-dioksida. Samo dvije elektrane na ugljen u svijetu koriste ovu tehniku, a one čine manje od 0,1 posto američkih kapaciteta na ugljen.

“Čisti ugljen” postao je popularna točka razgovora za Trumpa, posebno kada se obraća mnoštvu u državama koje proizvode ugljen, kao što su Zapadna Virginia, Pennsylvania i Montana.

U Montani, Trump je rekao: “I onda smo vodili rat protiv čistog, lijepog ugljena. Svi su se vratili na posao, i vraćaju se na posao. Čisti ugljen, čisti ugljen. Nitko nije mislio da će se to dogoditi tako brzo.”

Ali što znači "čisti ugljen"? A kako tehnologija funkcionira? Uronit ćemo u razne načine na koje se izgaranje ugljena može učiniti čišćim i baciti pogled na budućnost ugljena u svijetu koji se bori s učincima klimatskih promjena.

Što je 'Clean Coal'?
Izraz "čisti ugljen", koji koriste industrija, vlada i akademici, iritantno je dubiozan.

"Ispostavilo se da čisti ugljen znači uglavnom što god netko želi da znači", rekao je Edward S. Rubin , profesor strojarstva i javne politike na Sveučilištu Carnegie Mellon, u telefonskom intervjuu. Na pitanjima energetike i okoliša bavi se gotovo pola stoljeća, a gotovo isto toliko i na tehnologijama ugljena.

Julio Friedmann , viši istraživač u Centru za globalnu energetsku politiku Sveučilišta Columbia i izvršni direktor tvrtke Carbon Wrangler, slaže se. "Ne postoji formalna definicija čistog ugljena", rekao je u telefonskom intervjuu. "I često je u oku promatrača."

Rubin se prisjeća da je izraz prvi put široko korišten sredinom 1980-ih, kada je Ministarstvo energetike pokrenulo svoj program Clean Coal. U to su vrijeme kisele kiše bile glavni prioritet, a elektrane na ugljen bile su ključni krivac. Ugljen sadrži nečistoće koje pri sagorijevanju izlaze u zrak kao štetni zagađivači zraka, uključujući kemikalije koje uzrokuju kiselu kišu kao što su sumporni dioksid i dušikovi oksidi. Srećom, uređaji za čišćenje i katalizatori mogu se dodati u elektrane kako bi se kemijski uklonila većina tih zagađivača.

S vremenom se definicija proširila kako je društvo prepoznalo da spaljivanje ugljena dovodi do drugih problema onečišćenja. U 90-ima, na primjer, kad su znanstvenici shvatili važnost emisije žive iz ugljena, to je također postalo označitelj čistog ugljena. Živa ispuštena u zrak na kraju se vraća na Zemlju, gdje može postati opasnost za zdravlje ljudi i oštetiti ekosustave i divlje životinje. Agencija za zaštitu okoliša SAD-a procjenjuje da su elektrane na ugljen odgovorne za oko 42 posto svih umjetnih emisija žive u Sjedinjenim Državama.

Konačno, oznaka "čist" evoluirala je tako da uključuje smanjenje ugljičnog-dioksida, za koji znanstvenici koji se bave stakleničkim plinovima kažu da pokreće klimatske promjene. EPA je službeno proglasila ugljični dioksid zagađivačem zraka 2009. godine, priznajući štetu koju ovaj plin predstavlja "za javno zdravlje i dobrobit" zbog svoje uloge u globalnom zatopljenju.

Tvornice ugljena ispumpavaju neumjerene količine plina. Prema Upravi za energetske informacije, elektrane na ugljen ispustile su 1.207 milijuna metričkih tona CO 2 u 2017. — daleko više nego bilo koji drugi izvor električne energije. I to unatoč padu upotrebe ugljena. Kao što EPA primjećuje , "iako je ugljen činio oko 67 posto emisija CO2 iz sektora, predstavljao je samo oko 32 posto električne energije proizvedene u Sjedinjenim Državama u 2016."

"Ovih dana, moj vlastiti osjećaj je da je pričanje o čistom ugljenu bez širenja na značajna smanjenja emisija ugljika u osnovi ignoriranje utjecaja izgaranja ugljena povezanih s klimom", rekao je Rubin.

To je mišljenje koje Friedmann dijeli. "Osobno vjerujem da ugljen ne može biti čist ako ne kontrolira i emisije CO2 ", rekao je.

No, Rubin napominje da su definicije industrije ugljena često nejasne, a odnose se na poboljšanja ekološke učinkovitosti koja mogu dovesti do samo postupnog napretka. Čak i ako industrijske grupe prihvaćaju da je kontrola ugljičnog dioksida dio čistog ugljena, kao što neki čine, često je pitanje koliko. Netko bi mogao tvrditi, rekao je Rubin, da je smanjenje emisija od 5 posto dovoljno da ugljen postane "čist".

Jasno je da je "čisti" dio "čistog ugljena" relativan i bolje ga je opisati kao "čišći". Iz tog razloga mnogi ekolozi misle da “čisti ugljen” ne postoji i smatraju tu frazu oksimoron. Ugljen nikada ne može biti čist, tvrde oni, jer čak i ako sofisticirane elektrane uhvate zagađivače, postoji šteta za okoliš tijekom rudarenja i transporta ugljena. Uklanjanje planinskih vrhova posebno je poznato po zagađivanju potoka i šteti ekosustavima, posebno vodenim. Ovu štetu okolišu dobro je dokumentirala EPA.

No, iako Friedmann smatra ove poštene pritužbe, on također misli da ih treba staviti u perspektivu, budući da se samo 5 posto američke proizvodnje ugljena obavlja uklanjanjem planinskih vrhova. "To ne predstavlja velik dio načina na koji se ugljen proizvodi", rekao je.

Najbolja tehnologija ne može učiniti ugljen u potpunosti čistim od zagađenja ili ugljično neutralnim, ali može ublažiti mnogo negativnih utjecaja na okoliš. Ova tehnologija, poznata kao hvatanje i sekvestracija (ili skladištenje) ugljika, ili CCS , proces je u kojem se CO2 zadržava i drži izvan atmosfere, obično potiskivanjem plina u podzemne formacije. Kao što ćemo objasniti, postoji nekoliko načina za CCS. Ali tehnologija je skupa i još nije široko rasprostranjena.

Druge metode "čistog ugljena" također se bave emisijom ugljičnog dioksida, uključujući nove načine učinkovitijeg sagorijevanja ugljena. U standardnoj elektrani na ugljen, ugljen se sagorijeva kako bi se zagrijao kotao, koji stvara paru koja pokreće turbinu, koja pokreće generator za stvaranje električne energije. Povećanje temperature i tlaka pare, kao što se radi u tzv. superkritičnim i ultrasuperkritičnim postrojenjima, čini ovaj proces učinkovitijim. Budući da je za stvaranje iste količine energije potrebno spaliti manje ugljena, biljke imaju manji ugljični otisak. Ova poboljšanja, međutim, obično donose samo skromna smanjenja ugljičnog dioksida, tako da još uvijek ne odgovaraju nižim emisijama modernih postrojenja za prirodni plin. Rubin je rekao da se oni također ne koriste naširoko u Sjedinjenim Državama.

Što bi Trump mogao misliti o čistom ugljenu?
Bijela kuća nije odgovorila na zahtjeve za pojašnjenje o tome što Trump misli kad kaže "čisti ugljen". Trump bi jednostavno mogao misliti na osnovne uređaje za čišćenje koji sprječavaju kisele kiše - ali ne čine ništa za smanjenje emisija CO2 .

Neki od Trumpovih konkretnijih komentara, međutim, netočno opisuju sam ugljen kao "čist", a ne njegovo izgaranje.

Uzmimo, na primjer, ideju da je ugljen koji stoji u željezničkim vagonima čist i da SAD izvozi čisti ugljen, obje ideje koje je iznio.

Trump, govor Ujedinjenih naroda: Postali smo najveći proizvođač energije bilo gdje na licu Zemlje. Sjedinjene Države spremne su izvoziti našu obilnu, pristupačnu zalihu nafte, čistog ugljena i prirodnog plina.

Trump, u zrakoplovu Air Force One : Nijedna administracija nije učinila ono što sam ja učinio. Upravo sam napustio Montanu i pogledao te vlakove i natovareni su čistim ugljenom, prekrasnim čistim ugljenom. A ti su vlakovi prije dvije godine bili prazni. Bili su prazne; umirali su. Nitko nije napravio ono što sam ja napravio.

Ostavljajući po strani Trumpove prenapuhane tvrdnje o oživljavanju industrije ugljena, o kojima smo već govorili , Rubin je rekao da Trumpove riječi nemaju puno smisla, s obzirom na normalne definicije čistog ugljena.

"Nije ugljen čist", rekao je Rubin. "Koristi ugljen, i to na način da stvara korisnu energiju, bez značajnih emisija u okoliš." Svi smisleni načini da se to učini, rekao je, događaju se u elektrani.

Postoji samo jedan uvjerljiv način na koji Trump može argumentirati svoj slučaj, a to je nategnuto.

Mogao bi misliti na čišćenje ugljena ili pranje ugljena, stariju tehnologiju koja iz ugljena uklanja nečistoće, poput nezapaljivih minerala i sumpora. To može smanjiti onečišćenje ugljenim pepelom i malo smanjiti emisije sumpornog dioksida. Ali ova obrada teško čini ugljen čistim.

"Danas nitko zapravo ne razmišlja o čišćenju ugljena kao značajnoj čistoj tehnologiji ugljena", rekao je Rubin.

Prema Upravi za energetske informacije, manje od 20 posto ugljena u SAD-u se opere, obično ugljena s više sumpora na istoku, a čišćenje ne mijenja emisije ugljičnog dioksida ugljena.

Naime, pranje ugljena pojavljuje se na popisu tehnologija objavljenom na web stranici Američkog vijeća za ugljen, ali industrijska grupa pazi da cijeli popis označi "čišćim", a ne "čistijim".

Što se tiče izvozne tvrdnje, Friedmann je jednako zbunjen.

"Po mom mišljenju, ne vidim kako možete izvoziti ugljen i nazivati ​​ga čistim osim ako s njim ne izvozite tehnologiju čistog ugljena", rekao je Friedmann, dodajući da je to nešto što Trumpova administracija ne radi.

I nema izvezenih količina ugljena u postrojenja za hvatanje ugljika. Od dvije CCS elektrane na ugljen, samo jedna - Boundary Dam Power Station u Saskatchewanu, Kanada - nalazi se izvan Sjedinjenih Država, a svoj ugljen dobiva iz zemlje .

Kako radi CCS elektrana na ugljen
Razumijevanje osnova o tome kako funkcionira hvatanje i odvajanje ugljik-dioksida na bazi ugljena pomoći će objasniti zašto to nije raširenije.

Postoje tri glavna načina za hvatanje ugljik-dioksida, koji se razlikuju po tome kada i kako se CO2 uklanja:

Naknadno izgaranje : CO2 se hvata nakon što je ugljen spaljen. Ovo je jedina metoda hvatanja u komercijalnom radu. U biti, prije nego se dimni plinovi pošalju u dimnjak, CO2 se izvlači pomoću kemikalija, obično amina bogatih dušikom. Ova se tehnika može primijeniti na postojeće elektrane na ugljen kao retrofit — velika prednost u odnosu na druge metode. Ali i dalje je potrebno prilično malo energije za pokretanje sustava, objasnio je Rubin, uglavnom zato što se iz kemikalija koje apsorbiraju CO2 treba ukloniti CO2 kako bi se mogle regenerirati i ponovno koristiti.

Prethodno sagorijevanje : CO2 se hvata iz plina dobivenog ugljenom prije spaljivanja. Dio hvatanja CO2 je jeftiniji nego kod hvatanja nakon izgaranja, ali ukupni trošak postrojenja za rasplinjavanje je visok. Prema Rubinovim saznanjima, samo dvije američke elektrane uopće koriste plinofikaciju. Jedno postrojenje, u okrugu Kemper, Mississippi, dizajnirano je za rasplinjavanje ugljena s hvatanjem CO2, ali moralo se odustati od tih planova nakon prekoračenja troškova i kašnjenja. Sada radi elektrana na prirodni plin.

Gorivo s kisikom : Ugljen se izgara u kisiku, a ne u zraku. To olakšava prikupljanje CO2 , ali prema Rubinu, rad postrojenja za proizvodnju kisika oduzima puno energije, a ekonomija može, ali i ne mora imati smisla u usporedbi sa prikupljanjem nakon izgaranja.

Možda iznenađujuće, osnovna se tehnologija nije mnogo promijenila otkad smo zadnji put pisali o njoj 2009. godine, kada je tadašnji predsjednik Barack Obama koristio podršku od ekoloških skupina za korištenje čistog ugljena. Ono što se promijenilo jest da sada postoje dva komercijalna CCS postrojenja na ugljen. Jedna je tvornica Petra Nova u Houstonu, Texas, koja je puštena u rad 2017., a druga je kanadska Boundary Dam, koja je debitirala 2014. Obje skupljaju CO2 nakon izgaranja pomoću kemikalija, iako su im postavke različite.

Jedna od razlika je u tome kako elektrane dobivaju dodatnu energiju za rad svojih sustava za hvatanje, za koji je Rubin rekao da može uzeti 20 do 25 posto energije učinkovite elektrane na ugljen za rad. Granična brana koristi unutarnju snagu, smanjujući njezin učinak. Petra Nova, nasuprot tome, koristi zasebno postrojenje za prirodni plin — bez hvatanja ugljik-dioksida. Kao rezultat toga, Petra Nova može proizvesti više električne energije, ali je njezin ukupni ugljični otisak veći nego što se misli. Iako Petra Nova hvata 90 posto svoje emisije CO2 , Rubin procjenjuje da je neto smanjenje samo oko 70 posto.

To je još uvijek značajno, ali važno je imati na umu kada procjenjujete koliko je čak i ova vrsta napredne tehnologije čista. "Učinkovito postrojenje za prirodni plin imalo bi otprilike polovicu emisija od modernog postrojenja na ugljen, a da ništa ne poduzima", objašnjava Rubin.

Zajedno sa smanjenjem zelenih akreditacija elektrane, dodatna energija potrebna za hvatanje CO2 povećava cijenu električne energije, što je nedvojbeno veća prepreka koja sprečava CCS elektrane na ugljen da postanu popularne.

Jedno zaobilazno rješenje, a to je ono što rade postrojenja Petra Nova i Boundary Dam, jest profitirati od svog zarobljenog CO2 putem nečega što se zove poboljšano dobivanje nafte. Ispostavilo se da je CO2 koristan za naftne kompanije jer ubrizgavanje plina u tlo može pomoći u istiskivanju više nafte.

Naravno, nisu svi za korištenje zarobljenog CO2 za pronalaženje više nafte, koja bi kao isto fosilno gorivo pridonijela našem problemu CO2 . Ali Rubin je rekao da ovisi o nečijim pretpostavkama hoće li na mreži doći do smanjenja emisija CO2 ili ne. "To je nešto što treba razmotriti", rekao je, "ali nema jasnog odgovora."

CCS perspektiva ugljena
Samo su dvije elektrane na ugljen u svijetu koje značajno smanjuju sve onečišćivače zraka, sve što se približava čistom ugljenu događa se u iznimno maloj mjeri. Zapravo, sustavi za hvatanje CO2 u obje elektrane rade samo na dijelu ukupnog ugljena koji se spali.

Na Boundary Damu, ukupni kapacitet svih jedinica je 672 megavata, ali pojedinačna jedinica za hvatanje ugljika ima oko 120 megavata. Često je u kvaru zbog popravaka ili radi ispod kapaciteta. U Petra Nova, hvatanje CO2 primjenjuje se na 240 megavata jedinice od 654 megavata. To Petra Novu čini najvećom CCS elektranom na ugljen na svijetu — impresivan pothvat. Ali s obzirom da ukupni kapacitet elektrana na ugljen u zemlji prelazi 250.000 megavata, to još uvijek znači da manje od 0,1 posto američkih kapaciteta koristi tu tehniku. 

"Budući da je cijena prirodnog plina tako niska kakva je trenutno, relativno je mali interes za izgradnju novih elektrana na ugljen bilo koje vrste", rekao je Rubin. Ono što je potrebno, rekao je, su propisi i politike koji čine ekonomski isplativim za više tvrtki da grade ovakve vrste elektrana, kao što je dovoljno visoka cijena emisija CO2 ili standard koji zahtijeva smanjenje emisija.

"Danas nemamo ni jedno ni drugo", rekao je, "niti bilo kakve izglede za takve poticaje od sadašnje administracije."

Trump je potpisao zakon o skupu proširenih poreznih olakšica koje bi mogle potaknuti različite projekte za hvatanje CO2. Mjera osigurava porezne olakšice za svaku tonu CO2 koja je pohranjena ili ponovno upotrijebljena. Ali dok Friedmann smatra da bi krediti mogli omogućiti nekoliko postojećih postrojenja na ugljen da izvrše rekonstrukciju CCS-a, čak bi i ti projekti vjerojatno trebali dodatnu potporu.

Na kraju, rekao je Friedmann, fokus zapravo ne bi trebao biti na ugljenu ili bilo kojem drugom gorivu, već na elektrani. “Ne bi vas trebalo zanimati koristi li se ugljen, prirodni plin ili gume”, rekao je. “Trebali biste brinuti o tome što se emitira. To je jedina stvar do koje je Zemlji stalo.”
www.factcheck.org