U "razvijenim" zemljama svijeta javlja se ključan problem smanjivanja broja aktivnog stanovništva i opće starenje populacije. Razvijene zemlje suočavaju se s dubokim demografskim promjenama koje prijete njihovoj ekonomskoj stabilnosti i društvenoj strukturi. Pad nataliteta, odnosno smanjenje broja rođenih djece po ženi, postao je globalni fenomen koji utječe na radnu snagu, sustave socijalne zaštite i opći rast gospodarstva. U mnogim zemljama, poput Kine, Japana, Južne Koreje, Italije i SAD-a, stopa fertiliteta pala je ispod razine od 2,1 djece po ženi, što je potrebno za održavanje stabilne populacije. Kao odgovor na ove izazove, sve više se okreću tehnološkim rješenjima, posebno robotici i umjetnoj inteligenciji (AI), koji bi mogli nadomjestiti nedostatak ljudske radne snage. Ovaj tekst istražuje ovu temu opširno, polazeći od specifičnog primjera Kine, preko globalnih trendova, do potencijalnih prednosti, rizika i budućih scenarija.

Pad nataliteta: Uzroci i posljedice

Pad nataliteta u razvijenim zemljama nije slučajan, već rezultat kombinacije ekonomskih, socijalnih i kulturnih faktora. U Kini, na primjer, stopa rođenja dosegla je povijesni minimum, što je dovelo do straha od velikog ekonomskog šoka zbog smanjenja radne snage i porasta broja umirovljenika. Politike poput jednorođene djece, koje su trajale desetljećima, ostavile su nasljeđe u obliku generacije bez braće i sestara, koji sada moraju brinuti o starijim roditeljima. Prema podacima, stariji od 60 godina čine 23% populacije, a UN predviđa da bi do 2100. godine mogli činiti više od polovine. Slično, u Japanu stopa fertiliteta iznosi oko 1,3, u Južnoj Koreji samo 0,78, a u SAD-u 1,6 djece po ženi. Ovi brojevi dovode do starenja populacije: u Japanu, gotovo trećina stanovništva starija je od 65 godina, a predviđa se da će do 2050. godine dosegnuti 40%.
Uzroci ovog pada uključuju visoke troškove odgoja djece, veći fokus na karijeru (posebno kod žena), dugove od studentskih kredita i opći pad želje za roditeljstvom u razvijenim društvima. Posljedice su dramatične: smanjenje radne snage dovodi do manjeg broja poreznih obveznika koji podržavaju sustave mirovina i zdravstva. U Kini, radna snaga bi mogla pasti za 17% do 2050. godine, što znači gubitak 174 milijuna ljudi. U Europi, EU predviđa vrhunac populacije oko 2026. godine na 453 milijuna, nakon čega slijedi pad na 420 milijuna do 2100. Ovo stvara pritisak na gospodarski rast, inovacije i političku stabilnost.

Uloga robota u nadomještanju ljudi

Kako bi se suprotstavile ovim trendovima, razvijene zemlje sve više ulažu u robotiku i automatizaciju. U Kini, vlada pod vodstvom Xi Jinpinga promiče modernizaciju proizvodnje kroz plan "Made in China 2025", koji uključuje AI i robote. Preko 140 tvrtki razvija humanoide robote, podržane državnim subvencijama, koji se testiraju u proizvodnim linijama i logističkim centrima. Roboti se ne koriste samo za industriju, već i za njegu starijih, uključujući smjernice za humanoidne robote, sučelja mozak-računalo i egzoskelete. Kina je najveće tržište industrijskih robota, instalirajući više od polovice globalnih instalacija u 2024. godini.

Japan je pionir u ovom području, gdje roboti već nadomještaju radnu snagu u sektorima poput njege, građevinarstva i poljoprivrede. Populacija se smanjila za rekordnih 264.000 u 2017., a smrtni slučajevi nadmašuju rođenja za 1.000 dnevno. Vlada ulaže u "Robot Revolution Initiative" kako bi riješila socijalne izazove poput prekovremenog rada i produktivnosti. Privatne tvrtke poput Telexistence koriste robote za fizičke poslove, procjenjujući da bi automatizacija mogla nadomjestiti 57% radnih aktivnosti u Japanu.

U širem kontekstu, roboti se vide kao rješenje za popunjavanje praznina u radnoj snazi. Stručnjaci poput Guojuna Hea iz Sveučilišta u Hong Kongu ističu da automatizacija može održati ili povećati industrijsku proizvodnju s manje radnika. U zemljama poput Njemačke i Južne Koreje, koje su uložile u robotiku, vidimo bolje ishode na tržištu rada u usporedbi sa SAD-om. AI i roboti mogu osloboditi ljude od ponavljajućih poslova, omogućujući fokus na inovacijama i poduzetništvu.

ŠTO EUROPSKA UNIJA RADI NA PITANJU DEMOGRAFIJE?

Europska unija (EU) suočava se s ozbiljnim demografskim promjenama, uključujući pad stope fertiliteta, starenje populacije i smanjenje radne snage, što ugrožava gospodarski rast, socijalnu zaštitu i održivost. Prema projekcijama Eurostata, populacija EU-a dosegnut će vrhunac od oko 453 milijuna stanovnika 2026. godine, nakon čega će postupno opadati na 419,5 milijuna do 2100. godine, čak i uz kontinuiranu imigraciju. Stopa fertiliteta u EU-u iznosi oko 1,5 živorođenih po ženi, što je ispod razine od 2,1 potrebne za održavanje populacije, a očekuje se blagi porast na 1,6 do 2070. godine. Kao odgovor, EU razvija politike usmjerene na demografsku obnovu, s naglaskom na motivaciju obitelji, posebno žena, za rađanje više djece. Ove inicijative uključuju financijske poticaje, podršku ravnoteži između posla i privatnog života, rodnu ravnopravnost i integraciju imigracije. U nastavku ću detaljno istražiti što EU radi po tom pitanju, temeljeno na službenim dokumentima, analizama i primjerima iz zemalja članica.

Demografski kontekst i izazovi u EU-u

EU prepoznaje demografiju kao strateški prioritet, posebno od 2019. godine kada je stvoren portfelj za "Demokraciju i demografiju" u Europskoj komisiji, pod vodstvom Dubravke Šuice. Srednja dob stanovništva EU-a dosegla je 44,9 godina 2025. godine, s više od 21% populacije starije od 65 godina, dok djeca do 14 godina čine samo 14,6%. Pad nataliteta posljedica je ekonomskih faktora (visoki troškovi odgoja djece, nesigurnost zaposlenja), socijalnih promjena (kasniji brakovi, fokus na karijeru) i kulturnih trendova (smanjena želja za roditeljstvom). Žene rađaju prvo dijete u prosjeku s 29,7 godina, a udio rođenja majkama starijim od 40 godina udvostručio se od 2002. do 2022. godine.

Bez intervencija, EU bi mogla izgubiti milijun radnika godišnje u sljedećih 25 godina, s najvećim padovima u Italiji, Španjolskoj i istočnim zemljama. Stoga EU integrira demografiju u sve glavne politike, uključujući Europski semestar, kohezijsku politiku i dugoročno planiranje proračuna, te provodi procjene demografskog utjecaja na odluke. Cilj je stvoriti "demografsku otpornost" kroz kombinaciju poticanja fertiliteta, poboljšanja pristupa tržištu rada za mlade i žene te integriranih imigracijskih politika.

Glavne EU inicijative za poticanje nataliteta

EU ne provodi izravne nacionalne politike nataliteta (jer su to nadležnosti zemalja članica), ali postavlja okvir kroz direktive, fondove i preporuke. Fokus je na smanjenju jaza između željenog i stvarnog broja djece, posebno podržavajući žene u kombiniranju karijere i majčinstva. Evo ključnih mjera:

Direktiva o ravnoteži između posla i privatnog života (Work-Life Balance Directive, 2019.): Ova direktiva osigurava minimalne standarde za roditeljski dopust (do 4 mjeseca po roditelju, od čega 2 mjeseca neprebaciva), očinski dopust (10 dana) i dopust za njegu (5 dana godišnje). Cilj je poticati ravnomjernu podjelu obiteljskih obveza između muškaraca i žena, smanjujući diskriminaciju majki na radu i olakšavajući povratak na posao. Zemlje poput Francuske i Švedske proširile su ovo na duže dopuste i subvencije za dječju skrb, što je doprinijelo višim stopama fertiliteta (oko 1,8).

Financijski poticaji i podrška obiteljima: EU koristi fondove poput Europskog socijalnog fonda plus (ESF+) i Kohezijskog fonda za financiranje dječje skrbi, predškolskog obrazovanja i poreznih olakšica. Primjerice, preporučuje se smanjenje poreza za obitelji s djecom: 33% olakšice za jedno dijete, 66% za dvoje, potpuno oslobođenje za troje. U Mađarskoj, gdje je stopa fertiliteta porasla za 28% od 2010. do 2021., uvedeni su doživotni porezni krediti za majke s četvero djece, subvencije za stanovanje i besplatni IVF. Bugarska nudi do 3 godine plaćenog roditeljskog dopusta (90% plaće prvih 410 dana) i besplatnu predškolsku skrb, što je podiglo fertilitet na 1,75 do 2023.

Rodna ravnopravnost i pristup tržištu rada: EU promiče rodnu jednakost kroz strategiju za rodnu ravnopravnost (2020.-2025.), koja uključuje borbu protiv rodnog jaza u plaćama (žene zarađuju 13% manje) i podršku ženama u STEM sektorima. Politike poput Barcelona ciljeva (33% djece do 3 godine u skrbi) olakšavaju ženama povratak na posao, smanjujući ekonomske barijere za majčinstvo. Istraživanja pokazuju da zemlje s jačim socijalnim mrežama (npr. Skandinavija) imaju više stope fertiliteta jer žene mogu kombinirati karijeru i obitelj.

Europska demografska strategija: Od 2024.-2029., EU poziva na "Europsku demografsku strategiju" integriranu u sve politike, s godišnjim izvješćima o stanju demografije. To uključuje mainstreaming demografije u proračun, s fokusom na fertilitet, imigraciju i starenje. Europska pučka stranka (EPP) ističe da demografska obnova treba biti prioritet na razini konkurentnosti i sigurnosti. Preporuke uključuju poboljšanje ekonomske sigurnosti, smanjenje nejednakosti i eksperimentiranje s mjerama poput subvencija za stanovanje ili bonusima za djecu.

Integracija imigracije i fertiliteta: EU vidi imigraciju kao komplementarnu fertilitetu – imigranti doprinose većim stopama rođenja u prvim generacijama. Bez imigracije, populacija bi pala na 295 milijuna do 2100. Politike uključuju bolju integraciju migranata, posebno žena, u tržište rada, što indirektno podržava domaći fertilitet smanjujući pritisak na radnu snagu.

Regionalne razlike i primjeri iz zemalja članica

Politike variraju po regijama: Istočne zemlje (npr. Bugarska) fokusiraju se na zadržavanje talenata i povećanje sudjelovanja žena na tržištu; južne (Italija, Španjolska) na obiteljske politike i integraciju migranata; zapadne i sjeverne na ruralni razvoj i reforme rada za starije. U Francuskoj, kombinacija poreznih olakšica, dječjih dodataka i subvencija za skrb dovela je do relativno visokog fertiliteta. Mađarska i Poljska koriste nacionalističke pristupe s bonusima za više djece, ali rezultati su kratkoročni.

Izazovi i budućnost

Unatoč naporima, financijski poticaji sami nisu dovoljni – potrebna je šira promjena, poput smanjenja troškova života i anti-diskriminacije. Kritike uključuju nedostatak univerzalnog pristupa (npr. ruralna područja imaju manje skrbi) i utjecaj ekonomskih kriza na fertilitet. Budućnost zahtijeva anticipativne politike, uključujući podizanje dobi umirovljenja i bolju prekvalifikaciju. EU planira summit o socijalnoj politici 2025. u Lavovu, fokusiran na inovativna rješenja za demografske promjene.

EU motivira veći natalitet kroz holistički pristup: podršku ženama u ravnoteži posla i obitelji, financijske olakšice i integraciju demografije u sve politike. Ovo može usporiti pad, ali zahtijeva kontinuirano praćenje i prilagodbu kako bi se izbjegle nejednakosti.

ŠTO REPUBLIKA HRVATSKA RADI NA PITANJU DEMOGRAFIJE?

Republika Hrvatska suočava se s dubokim demografskim izazovima, uključujući pad nataliteta, starenje populacije i iseljavanje, što ugrožava gospodarski rast, socijalni sustav i nacionalnu budućnost. Prema podacima iz 2025. godine, broj rođenih je porastao za oko 527 u odnosu na 2024., dosegnuvši 32.385, što predstavlja prvi rast nakon desetljeća pada, ali još uvijek daleko ispod potrebne stope fertiliteta od 2,1 djeteta po ženi. Vlada pod vodstvom Andreja Plenkovića prepoznala je demografiju kao prioritet, osnivajući 2024. godine Ministarstvo demografije i useljeništva – prvo takvo u EU-u – i usvajajući Strategiju demografske revitalizacije do 2033. godine. Ove mjere fokusiraju se na financijske poticaje, podršku obiteljima, posebno ženama, te ravnotežu između posla i privatnog života, s ciljem motiviranja većeg broja djece. U nastavku ćemo detaljno istražiti kontekst, ključne inicijative, regionalne razlike i izazove.

Demografski kontekst i izazovi u Hrvatskoj

Hrvatska je jedna od zemalja s najbržim padom populacije u EU-u: od 1991. do 2021. izgubila je oko milijun stanovnika, a projekcije pokazuju daljnji pad ako se trendovi ne preokrenu. Stopa fertiliteta iznosi oko 1,4 djeteta po ženi, a prosječna dob prvorotkinja porasla je na 29-30 godina. Uzroci uključuju ekonomske teškoće (visoki troškovi života, nesigurnost zaposlenja), iseljavanje mladih (posebno u EU) i kulturne promjene (kasniji brakovi, fokus na karijeru). Starenje populacije dovodi do većeg opterećenja mirovinskog i zdravstvenog sustava, s medijan dobom od oko 45 godina.

Vlada vidi demografiju kao "prioritet svih prioriteta" i integrira je u sve resore, uključujući gospodarstvo, obrazovanje i migracije. Ministar Ivan Šipić ističe da su nedavni rastovi u natalitetu i povratku iseljenika (do 20.000 u 2025.) rezultat koordiniranih mjera, ali upozorava da je potrebno dugoročno djelovanje. Strategija do 2033. cilja na stvaranje poticajnog okruženja za obitelji, uravnoteženu mobilnost stanovništva i jačanje veza s dijasporom.

Glavne mjere za poticanje nataliteta

Hrvatska provodi najopsežniji paket demografskih mjera u Europi, s ulaganjima od 685 milijuna eura u 2025., povećanim na 769 milijuna u 2026. i 805 milijuna u 2027. Paket je organiziran u četiri stupa: podrška roditeljstvu, stvaranje obiteljski prijateljskog okruženja, revitalizacija depopuliranih područja i poticanje povratka Hrvata iz inozemstva. Fokus je na motivaciji žena kroz financijsku sigurnost, fleksibilnost rada i podršku majčinstvu.

Financijski poticaji za novorođenčad i obitelji:
* Jednokratna naknada za novorođenče udvostručena je na 618 eura (s 309 eura), a u 2025. isplaćeno je preko 20 milijuna eura za oko 32.000 novorođenih.
* Povećane su naknade za roditeljski dopust: gornja granica za šest mjeseci roditeljskog dopusta podignuta je na 3.000 eura (s 995 eura), a majke primaju 100% plaće tijekom prvih šest mjeseci.
* Porezne olakšice za obitelji s djecom među najvišima u EU-u, s progresivnim iznosima za više djece.
* Dodatne potpore za višedjetne obitelji, uključujući 400.000 eura Zakladi Hrvatska za djecu za obitelji s više djece ili samohrane roditelje.

Podrška ravnoteži posla i obitelji, posebno za žene:
* Očinski dopust produljen je na 20 dana (s 10 dana), potičući veće sudjelovanje očeva i olakšavajući ženama povratak na posao.
* Novi Zakon o majčinskim i roditeljskim potporama (od ožujka 2025.) povećava prava, uključujući plaćeni dopust do djetetovog prvog rođendana za neke kategorije.
* Subvencije za dječje vrtiće i predškolsko obrazovanje, s ciljem smanjenja troškova skrbi i omogućavanja ženama nastavak karijere.

Stambene i regionalne mjere:
* Subvencije za stanovanje mladih obitelji, uključujući Program društveno poticajne stanogradnje (POS) s povoljnijim uvjetima.
* Lokalne jedinice nude dodatne poticaje: npr. u Dalmaciji, gradovi poput Imotskog daju do 5.400 eura za treće dijete, a neke općine čak 176.000 kuna za treće dijete.
* Poticanje revitalizacije ruralnih područja kroz subvencije za selidbu i zapošljavanje u depopuliranim regijama.

Integracija migracija i povratka:
* Nacionalni program za povratak iseljenika, s olakšicama za dozvole boravka, zapošljavanje i integraciju.
* Poticanje imigracije za popunjavanje radne snage, ali s fokusom na integraciju u hrvatsko društvo.

Regionalne razlike i primjeri

Mjere variraju po regijama: Dalmacija i otoci prednjače s visokim lokalnim poticajima (npr. vrtići besplatni, naknade do 5.400 eura za više djece), što doprinosi manjem padu stanovništva. Slavonija također ulaže u subvencije, ali pati od većeg iseljavanja. Državne mjere nadopunjuju lokalne, poput onih u Zagrebu ili Splitu, gdje se fokusira na stambenu podršku za mlade obitelji.

Izazovi i budućnost

Unatoč naporima, stručnjaci poput demografa upozoravaju da financijski poticaji sami ne dovode do dugoročnog rasta nataliteta – potrebna je šira ekonomska stabilnost, smanjenje nejednakosti i kulturne promjene. Kritike uključuju nedovoljnu procjenu utjecaja (npr. kratkoročni efekti) i fokus na financije umjesto na poslove za mlade. Budućnost zahtijeva kontinuirano praćenje, možda povećanje ulaganja na 4% BDP-a (kao što predlažu neke stranke) i suradnju s EU-om.

Hrvatska aktivno radi na demografskoj obnovi kroz holistički pristup, motivirajući žene i obitelji financijskom i socijalnom podrškom. Iako su rezultati obećavajući, potrebno je strpljenje i prilagodba za preokret trenda.

KOJI SMJER JE OPTIMALAN DEMOGRAFIJA I/ILI ROBOTIZACIJA ?

Demografija i robotizacija (uključujući automatizaciju i umjetnu inteligenciju) međusobno su povezane u kontekstu globalnih izazova poput pada nataliteta, starenja populacije i smanjenja radne snage u razvijenim zemljama. Na temelju istraživanja, pad populacije potiče robotizaciju kao odgovor na nedostatak radnika, dok robotizacija može ublažiti ekonomske posljedice demografskih promjena. U nastavku ćemo analizirati odnos ovih dvaju faktora, procjeniti različite smjerove (samo demografija, samo robotizacija ili kombinacija) te komentirati negativne učinke migracija iz drugih kultura na društvo, uz naglasak na uravnotežen, nepartizanski pristup temeljen na dokazima.

Odnos demografije i robotizacije

Demografske promjene, poput pada stope fertiliteta ispod razine zamjene (2,1 djeteta po ženi) u zemljama poput Japana, Kine, Južne Koreje i Europe, dovode do starenja populacije i smanjenja radne snage. Ovo stvara pritisak na gospodarski rast, sustave socijalne zaštite i produktivnost, jer manje radnika mora podržavati više umirovljenika. Kao odgovor, zemlje povećavaju ulaganja u robotizaciju: studije pokazuju da 1% pada rasta populacije dovodi do 2% rasta gustoće robota, jer roboti nadomještaju nedostatak srednje dobi radnika (26-55 godina). Primjeri uključuju Japan, gdje starenje objašnjava 25% razlike u broju robota po radniku u usporedbi s SAD-om, te Kinu, gdje demografski pad ubrzava automatizaciju u proizvodnji.

Robotizacija, s druge strane, može ublažiti demografske probleme povećavajući produktivnost i smanjujući ovisnost o ljudskoj radnoj snazi. Međutim, ovo nije samo pozitivno: automatizacija može pogoršati nejednakosti, uzrokovati nezaposlenost među niskokvalificiranim radnicima i dovesti do ruralnog pada kroz unutarnje migracije. Na društvenim mrežama, korisnici ističu da pad populacije potiče automatizaciju, ali upozoravaju da to može učiniti veći dio populacije "irelevantnim" ako se ne prilagodi.

Najbolji smjer: Demografija, robotizacija ili kombinacija?

Razmatranje smjerova za ekonomsku održivost ovisi o kontekstu, ali dokazi ukazuju na potrebu uravnoteženog pristupa. Evo analize:

Samo u smjeru demografije i povećanja stanovništva:
* Prednosti: Povećanje domaćeg stanovništva kroz poticaje natalitetu (npr. financijske olakšice, roditeljski dopusti) održava socijalnu koheziju, podržava sustave mirovina i zdravstva te potiče inovacije kroz veći broj mladih. Ovo je ključno za dugoročnu stabilnost, jer roboti ne mogu u potpunosti zamijeniti ljudski kreativni doprinos.
* Nedostaci: Teško je preokrenuti trendove pada nataliteta (npr. visoki troškovi života, fokus na karijeru), a oslanjanje samo na imigraciju može dovesti do kulturnih sukoba (vidi dolje). Bez automatizacije, starenje može usporiti rast produktivnosti.

Samo u smjeru robotizacije i automatizacije:
* Prednosti: Roboti povećavaju efikasnost, smanjuju troškove i održavaju gospodarski rast unatoč padu populacije. U zemljama poput Japana, ovo je spasilo ekonomiju od kolapsa, omogućujući fokus na kvalitetu života i održivost.
* Nedostaci: Može dovesti do masovne nezaposlenosti, povećanja nejednakosti (npr. 70% gubitka poslova u proizvodnji), socijalne izolacije i poreznih izazova (npr. potreba za "robot porezom" za socijalnu sigurnost). Bez demografskih mjera, društvo može postati "stagnantno" ili polarizirano.

Paralelni pristup: Povećanje domicilnog stanovništva uz robotizaciju i automatizaciju:
Ovo je optimalan smjer prema većini studija. Kombinacija omogućuje:
* demografske poticaje za natalitet (npr. obrazovanje, stanovanje) za održavanje društvene vitalnosti;
* robotizaciju za povećanje produktivnosti i smanjenje pritiska na radnu snagu;
* prekvalifikaciju radnika za nove poslove.

Ovo može dovesti do "virtuoznog kruga" rasta, smanjenja nejednakosti i održivosti. Primjerice, Azijska razvojna banka ističe da automatizacija može "ublažiti" učinke starenja na produktivnost. Međutim, zahtijeva politike poput poreza na robote za financiranje socijalne zaštite i ulaganja u obrazovanje. Ukratko, samo jedan smjer nije dovoljan već je kombinacija mjera najodrživija za ekonomsku stabilnost, socijalnu koheziju i inovacije.

Odnos demografije i robotizacije je simbiotičan: pad populacije potiče automatizaciju, ali optimalno rješenje je paralelni pristup, poticanje nataliteta uz robotizaciju, za ekonomsku i socijalnu održivost. Migracije iz drugih kultura mogu pomoći u popunjavanju radne snage, ali nose rizike socijalnih sukoba i pritiska na sustave, što naglašava potrebu za boljom integracijom. Ovo zahtijeva mudre politike kako bi se izbjegli rizici i iskoristile prilike.

NUŽNA EUROPSKA PROMJENA DEMOGRAFSKOG SMJERA

Europa se suočava s dubokom demografskom krizom, karakteriziranom padom stope fertiliteta ispod razine zamjene (2,1 djeteta po ženi), starenjem populacije i općim smanjenjem stanovništva. Prema projekcijama, populacija Europske unije (EU) dosegnut će vrhunac od oko 453 milijuna stanovnika 2026. godine, nakon čega slijedi kontinuirani pad na 441 milijun do 2050. i 416 milijuna do 2100. godine, ako se ne poduzmu hitne mjere. Stopa fertiliteta u EU-u trenutno iznosi oko 1,38-1,5 djeteta po ženi, što je daleko ispod potrebnog za održavanje populacije. Ako se ne krene u drugom demografskom smjeru – kroz poticanje nataliteta, reforme socijalnih sustava, migracijske politike i produktivnosti – posljedice će biti dramatične, utječući na ekonomiju, socijalnu stabilnost, geopolitički položaj i društvenu strukturu. U nastavku ćemo detaljno istražiti ove posljedice, temeljeno na projekcijama i analizama.

Ekonomski kolaps i smanjenje produktivnosti

Bez promjena, EU će izgubiti 1-2 milijuna radnika godišnje u sljedećih desetljećima, što će dovesti do značajnog pada radne snage. Radna populacija (dob 20-64 godina) smanjit će se u 22 od 27 zemalja članica do 2050., dok će udio starijih od 65 godina porasti sa 20% na 30-31% do 2100. Ovo će rezultirati:

Smanjenjem BDP-a i gospodarskog rasta: Demografski faktor može usporiti rast BDP-a po stanovniku za 0,4-0,8% godišnje u razvijenim zemljama, osim ako se produktivnost ne poveća 2-4 puta ili se radno vrijeme produži za 1-5 sati tjedno. Manja radna snaga znači manje poreznih prihoda, što će opteretiti javne financije – deficiti mogu porasti za 4-5 puta u zemljama poput Španjolske ili Ujedinjenog Kraljevstva.

Nedostatak radne snage i inovacija: Smanjenje mladih (udio potrošnje među mlađima od 30 godina padat će sa 26% na 22%) dovest će do manje inovacija, jer mladi pokreću većinu novih ideja. Sektorima poput zdravstva, građevinarstva i tehnologije prijeti kronični nedostatak radnika, što će usporiti ekonomski napredak.

Opterećenje socijalnih sustava: Omjer ovisnosti (stariji prema radnoj snazi) porast će sa 22% na 46% do 2050. u OECD-u, što znači da će manje radnika financirati mirovine, zdravstvo i dugotrajnu njegu za više starijih. U istočnoj i južnoj Europi, gdje je starenje najbrže, ovo može dovesti do kolapsa sustava, s povećanjem troškova za 50% ili više.

Bez intervencija, ovo će stvoriti "demografsku bombu" – populacija istočne Europe mogla bi pasti za 30% do 2100., dovodeći do stagnacije i siromaštva.

Socijalne i regionalne nejednakosti

Demografski pad neće biti ujednačen: Istočna i južna Europa (npr. Italija, Španjolska, Bugarska) suočit će se s težim padovima, dok će sjever i zapad možda rastati zahvaljujući migracijama. Ovo će pogoršati regionalne nejednakosti:

Ruralni i urbani jaz: Depopulacija ruralnih područja dovest će do zatvaranja škola, bolnica i infrastrukture, povećavajući izolaciju i migracije u gradove.

Generacijske napetosti: Mlađi će naslijediti niži gospodarski rast i veći teret za starije, erodirajući tradicionalni tok bogatstva među generacijama. Ovo može dovesti do socijalnih sukoba, povećane nejednakosti i smanjenog društvenog povjerenja.

Zdravstveni i socijalni izazovi: Udio starijih od 85 godina udvostručit će se, opterećujući zdravstvene sustave i dovodeći do veće smrtnosti od usamljenosti ili nedostatka njege.

Geopolitičke i globalne posljedice

Europa će izgubiti na globalnoj sceni: Do 2070., EU će činiti samo 4% svjetske populacije (u usporedbi s 12% 1960.), smanjujući njezin utjecaj na tržišta, standarde i geopolitiku. Manje tržište (manje potrošača) učinit će EU manje privlačnom za strane investicije i pregovore, oslabljujući njezinu regulatornu moć. Bez migracija, pad će biti neizbježan, ali čak i s njima, kulturni sukobi mogu nastati ako integracija ne uspije. U najgorem scenariju, Europa bi mogla postati "stara i slaba", suočena s migracijskim pritiscima iz Afrike i Azije, gdje populacije rastu.

Nužna promjena demografskog smjera

Da bi se izbjegle ove posljedice, Europa mora hitno promijeniti smjer: Povećati fertilitet kroz obiteljske poticaje (npr. subvencije za djecu, roditeljske dopuste), ulagati u produktivnost (robotika, AI) i reformirati mirovinske sustave (povećanje dobi umirovljenja). Zemlje poput Francuske i Švedske pokazuju da poticaji djeluju, ali samo djelomično. Bez ove "demografske otpornosti", Europa riskira stagnaciju, nejednakosti i gubitak globalne relevantnosti.

Ključni demografski stručnjaci ističu da bi bez promjena, Europa mogla doživjeti "ekonomski pad" i "demografsku bombu":

Paul Ehrlich (demograf i biolog, 1971., citirano u kontekstu predviđanja za UK i Europu): "By the year 2000 the United Kingdom will be simply a small group of impoverished islands, inhabited by some 70 million hungry people." (Ehrlich upozorava na posljedice prenapučenosti i pada resursa, što se danas povezuje s demografskim padom i ekonomskim pritiscima u Europi.)

David Coleman i Robert Rowthorn (demografi, 2011.): "Who’s afraid of population decline? A critical examination of its consequences." (U svom radu ističu da pad populacije može dovesti do gubitka ekonomskih razmjera, problema u socijalnoj sigurnosti i smanjenog tehnološkog napretka zbog starije populacije, ali i potencijalnih koristi poput većih ulaganja u obrazovanje.)

David S. Reher (demograf, 2007.): "Towards long-term population decline: A discussion of relevant issues." (Reher raspravlja o dugoročnim izazovima pada populacije u Europi, ističući da će to dovesti do promjena u radnoj snazi i socijalnim sustavima, s potrebom za prilagodbom.)

Philip Rees (demograf, 2012.): "Even under favorable conditions, 35–40 % of all NUTS2 regions will face a labor force decline. If economic conditions are poor, some regions may continue to grow, but 55–70 % of the regions will see a labor force decline by 10 % or more. In most regions of Eastern Europe, the labor force may decrease by more than 30 %." (Rees predviđa značajan pad radne snage u europskim regijama do 2050., što će povećati disparitete i opteretiti ekonomije.)

Christopher Murray (demograf i direktor IHME, 2024.): "With each passing year … it’s becoming clearer that fertility is dropping faster than we expect. I would not be surprised at all if things unfold at an even faster rate." (Murray upozorava na brži pad fertiliteta, što bi moglo dovesti do ranijeg vrhunca i pada globalne populacije, s posebnim utjecajem na Europu.)

Paul Morland (demograf, 2024.): "Nothing is more important for humanity’s future than recognizing what is happening, understanding its material and ideological causes, and figuring out what we can do if we want humanity to thrive — or even to continue existing." (Morland opisuje pad populacije kao "impending population collapse" i naglašava da će Europa smanjiti s 740 milijuna na 590 milijuna do kraja stoljeća, dovodeći do demografske krize.)

Robert John Aitken (demograf i biolog, 2024.): "The social, economic, and geopolitical consequences of such shrinking, ageing populations are immense." (Aitken ističe da će niska fertilitet ostati dugoročan problem, dovodeći do smanjenja populacije u zemljama poput Italije i istočne Europe.)

Tomas Sobotka (demograf, 2025.): "Significant global population decline is still very, very far off. Europe need not fear shrinkage." (Sobotka smiruje strahove, ističući da je značajan pad još daleko, ali preporučuje prilagodbu migracijama.)

Beata Javorcik (glavna ekonomistica EBRD, 2025.): "Already today, demography is eroding growth in living standards, and it is going to be a headwind for GDP growth in the future." (Javorcik upozorava da će starenje populacije smanjiti godišnji rast BDP-a po stanovniku za 0.4 postotna boda u sljedećih 25 godina u istočnoj Europi.)

Ovi citati odražavaju mješavinu zabrinutosti i optimizma. Većina stručnjaka ističe ekonomske posljedice poput pada produktivnosti, opterećenja socijalnih sustava i geopolitičkog slabljenja, ali neki vide prilike u manjem pritisku na resurse.

Andrej Plenković (premijer RH)
Plenković često ističe demografiju kao prioritet, povezujući je s opstankom hrvatskog naroda i ekonomskom stabilnošću. Evo ključnih citata:
* "Glavni, ključni problem hrvatskog naroda je negativni prirodni priraštaj. Zbog toga smo osnovali novo ministarstvo, u demografiju smo uložili puno više sredstava nego ranije." (Govor na obljetnici HDZ-a, naglašavajući da je demografski pad glavni izazov.)
* "Nitko ne može biti zadovoljan smanjenjem broja stanovnika, ali i ocijenio kako to nije neočekivano." (Komentar na rezultate popisa stanovništva 2021., ističući da je pad očekivan zbog dugoročnih trendova.)
* "Trend iseljavanja Hrvata, uglavnom u druge članice Europske unije, prisutan već godinama." (Rasprava o migracijama i demografskim trendovima.)
* "Ne pronađemo li učinkovita rješenja da u narednim desetljećima preokrenemo negativne demografske trendove, ugrozit će se sam opstanak Hrvatske." (Upozorenje o dugoročnim posljedicama pada stanovništva.)
* "Hrvatska godišnje gubi 20 tisuća stanovnika." (Govor o globalnim demografskim promjenama i hrvatskom kontekstu.)

Zoran Milanović (predsjednik RH)
Milanović se fokusira na realnost demografskih trendova, ističući društvene promjene i migracije, ali i upozoravajući na kulturne posljedice.
* "Sve veći broj žena odlučuje da neće imati djece. To je stvarnost." (Komentar na pad nataliteta, povezujući ga s promjenama u društvu.)
* "Nas ima cca 4 milijuna i to je brojka s kojom smo mi, realno, računali sve ove godine, da je to broj ljudi koji će živjeti u Hrvatskoj." (Reakcija na rezultate popisa, naglašavajući da pad nije neočekivan.)
* "Ima nas manje od 4 milijuna. To su naši ljudi, uglavnom Hrvati i Srbi, ljudi slični, iste vjere, običaja, jezika. Hoćemo li ići prema tome da nas bude još manje i da nas bude sve manje, ili ćemo to nekako zaustaviti?" (Upozorenje o kulturnim i identitetskim posljedicama smanjenja stanovništva.)

Ivan Šipić (ministar demografije i useljeništva)
Šipić, kao ministar zadužen za demografiju, naglašava potrebu za mjerama revitalizacije, povratkom iseljenika i obiteljskom politikom.
* "Svaka mjera koju ćemo donijeti nije na štetu i želi potaći demografiju koliko može. Djecu neće roditi ni novac niti projekti, već je tu obitelj ključan faktor." (O ulozi obitelji u rješavanju demografskih problema.)
* "Imate nekoliko modela demografske revitalizacije i mi moramo, s obzirom na situaciju u Hrvatskoj, krenuti isti čas sa svim modelima." (O potrebi za sveobuhvatnim pristupom demografiji.)
* "Ne bih rekao da smo dotakli dno jer dok se rađa život, nije dno. Trend zabrinjava, ali nismo položili oružje nego ćemo dati sve od sebe." (Komentar na pad nataliteta, ističući optimizam uz akciju.)
* "U deset mjeseci zabilježili smo više od 13.000 zahtjeva povratnika, što znači da se povratci događaju i da će na kraju godine taj broj biti još veći." (O pozitivnim trendovima povratka iseljenika.)
* "Pitanje demografije najvažnije je pitanje od Domovinskog rata, pitanje je to opstanka hrvatskog naroda." (Naglasak na prioritet demografije za opstanak.)

Kolinda Grabar-Kitarović (bivša predsjednica RH)
Grabar-Kitarović je demografiju smatrala ključnim pitanjem, predlažući izvanredne mjere i ističući odgovornost politike.
* "Krivi smo svi mi zajedno u politici zadnjih deseteljeća, i u medijima i u obrazovanju." (Reakcija na rezultate popisa, priznavajući kolektivnu odgovornost za pad stanovništva.)
* "Mi smo u izvanrednom stanju i traže se izvanredne mjere." (Poziv na hitne intervencije zbog demografske krize.)
* "Prijeti nestanak naroda i države." (Upozorenje o posljedicama pada nataliteta.)
* "Demografija ključno pitanje za opstanak hrvatskog naroda." (Isticanje demografije kao egzistencijalnog izazova.)
* "Riječ je o životnom pitanju, pitanju opstanka Hrvatske kao države i hrvatskog naroda." (Naglasak na nacionalni opstanak.)

Ovi citati pokazuju da hrvatski političari vide pad stanovništva kao egzistencijalni izazov, s fokusom na natalitet, migracije i revitalizaciju.

ZAKLJUČNA RAZMATRANJA O DEMOGRAFSKOJ KRIZI I ROBOTIZACIJI

Razmatranja o padu nataliteta, starenju populacije i zamjeni ljudi robotima u razvijenim zemljama, uključujući Kinu, EU i Hrvatsku, otkrivaju duboku i multifacetiranu krizu koja utječe na ekonomiju, društvo i globalnu konkurentnost. Globalni trendovi pokazuju da stopa fertiliteta pada ispod razine zamjene (2,1 djeteta po ženi), što dovodi do smanjenja radne snage, povećanja omjera ovisnosti i pritiska na socijalne sustave. U Kini, gdje se populacija smanjuje brže nego očekivano, robotika se vidi kao ključno rješenje za održavanje produktivnosti, ali s rizicima nezaposlenosti i socijalnih nejednakosti. Slično, u Japanu i Južnoj Koreji, automatizacija nadomješta nedostatak radnika, ali ne rješava emocionalne i kulturne posljedice starenja društva.

U Europskoj uniji, pad populacije predviđa se na 419 milijuna do 2100. godine, što će usporiti gospodarski rast, povećati troškove mirovina i zdravstva te pojačati regionalne nejednakosti. Hrvatska, kao jedna od najpogođenijih zemalja, izgubila je oko milijun stanovnika od 1991., s fertilitetom od oko 1,4, što ugrožava nacionalni identitet i opstanak. Politike poput financijskih poticaja, roditeljskih dopusta i subvencija za stanovanje pokazuju obećavajuće rezultate (npr. blagi rast rođenih u 2025.), ali su kratkoročne i nedovoljne bez šireg pristupa.

Odnos demografije i robotizacije je simbiotičan: pad populacije potiče automatizaciju, ali samo robotizacija nije dovoljna jer može pogoršati nezaposlenost i socijalnu izolaciju. Migracije iz drugih kultura, iako mogu popuniti radnu snagu, nose rizike kulturnih sukoba, smanjenog povjerenja i ekonomskih pritiska, kao što su pokazale studije o integraciji. Stručnjaci poput Paula Morlanda upozoravaju na "impending population collapse", dok hrvatski političari poput Andreja Plenkovića i Kolinde Grabar-Kitarović ističu da je demografija "pitanje opstanka hrvatskog naroda".

Ukupno, bez hitne promjene smjera, Europa i Hrvatska riskiraju ekonomski stagnaciju, socijalne napetosti i gubitak globalne relevantnosti. Međutim, kriza nudi priliku za inovacije: kombinacija demografskih poticaja i tehnološkog napretka može stvoriti održivo društvo s višom kvalitetom života.

Preporuke za rješavanje krize

Da bi se preokrenuli negativni trendovi, predlažemo sljedeće preporuke, temeljene na analizama stručnjaka i uspješnim primjerima:

Poticanje nataliteta kroz holističke obiteljske politike: EU i Hrvatska trebaju proširiti financijske poticaje (npr. povećati naknade za novorođenčad na 1.000 eura i porezne olakšice za obitelji s više djece), uz besplatnu dječju skrb, fleksibilne radne aranžmane i kampanje za promjenu kulturnih normi oko roditeljstva. Primjer: Francuska i Švedska su povećale fertilitet na 1,8 kroz slične mjere.

Integracija robotizacije i AI-a uz zaštitu radnika: Paralelno s demografskim mjerama, ulagati u automatizaciju (npr. kineski model "Made in China 2025"), ali s programima prekvalifikacije za 50-70% radnih mjesta koja će se promijeniti. Uvesti "robotske poreze" za financiranje socijalne zaštite, kako bi se izbjegla masovna nezaposlenost ljudi.

Uravnotežena migracijska politika: Umjesto masovne imigracije, fokusirati se na selektivnu integraciju visokokvalificiranih migranata uz obvezne programe asimilacije (jezik, kultura). Za Hrvatsku, pojačati povratak dijaspore subvencijama za selidbu i zapošljavanje, ciljajući na 20.000 povratnika godišnje.

Reforme socijalnih sustava: Povećati dob umirovljenja na 67-70 godina, ulagati u zdravstvenu prevenciju za starije i digitalizaciju usluga. EU treba integrirati demografiju u sve politike, s godišnjim izvješćima i fondovima od 1% BDP-a za revitalizaciju.

Obrazovanje i svijest: Pokrenuti nacionalne kampanje o demografskoj krizi, uključujući školske programe o obitelji i održivosti. Suradnja s privatnim sektorom za "obiteljski prijateljske" tvrtke, nagrađujući one s visokim stopama roditeljskih dopusta.

Implementacija ovih preporuka zahtijeva političku volju i međunarodnu suradnju, ali može pretvoriti krizu u priliku za inovativno i održivo europsko / hrvatsko društvo. Ako se ne djeluje hitno, posljedice će biti nepovratne, kao što su upozorili stručnjaci i političari.