Zašto Rusija obnavlja program osvajanja Mjeseca?

Nakon neuspjeha sa stanicom „Fobos - Grunt", koja je prema Marsu lansirana u studenom 2011., Crveni planet čini se nije više glavni predmet interesa ruskih međuplanetarnih istraživanja. Sada je na dnevnom redu ponovo Mjesec, na kojem se prema najavama planira izgradnja stalne baze za znanstveno-tehničke ciljeve. O kakvim se ciljevima zapravo radi?

Sredinom listopada povodom Dana svemirske znanosti u Moskvi direktor Instituta za svemirska istraživanja akademik Lav Zeljoni iznio je senzacionalnu najavu da Federalna kozmička agencija RF („Roskozmos") planira izgradnju stalne baze na Mjesecu. „Prvi zadatak u ostvarivanju tih planova je stvaranje svojevrsne ljudske podružnice na Mjesecu. Zbog toga je nedavno formirana radna skupina po nalogu načelnika 'Roskozmosa'", rekao je Zeljoni. Kako je objasnio, zadatak radne skupine bit će prikupljanje prijedloga vodećih svemirskih kompanija i institucija na temu osvajanja Mjeseca.

Zanimljivo je to da se Lav Zeljoni oduvijek vrlo kritički odnosio prema davanju prednosti programima s ljudskom posadom, s obzirom na to da je sam pristalica automatskih sustava. Drugim riječima, njegova nedavna izjava mogla bi se uzeti kao smjernica za to kako će se dalje razvijati ruska međuplanetarna istraživanja.

No glavno pitanje vezano za osvajanje Mjeseca i dalje ostaje otvoreno. Zašto planirati i provoditi tako financijski zahtjevne pothvate oko uređivanja i naseljavanja Mjeseca? Uostalom, jasno je da tako opsežan svemirski pothvat jedna zemlja sama danas ne može izvesti. S druge strane, Amerikanci su pokrenuli vrlo ambiciozan program „Constellation" koji predviđa sveobuhvatna istraživanja Mjeseca, dok Europa, Indija i Kina - zemlje sa značajnim svemirskim potencijalom, zasada ne razmišljaju ozbiljno o naseljavanju Zemljinog prirodnog satelita.

Ruski predstavnici svemirske industrije ipak ističu opravdanost takvog pothvata. „Mjesec je najzanimljiviji objekt za poduzimanje sljedećeg koraka - izgradnje planetarne stanice. Tamo postoji sve što je potrebno (ako se naravno pronađe voda) kako bi takvu stanicu opskrbili resursima nužnim za život, raketnim gorivom i građevinskim materijalom", ističe načelnik uprave za strateško planiranje i ciljne programe „Roskosmosa" Jurij Makarov.

No zašto nam je potrebna baza na površini Mjeseca? Kao jedini ozbiljan razlog za sada se navodi eksploatacija helija-3 s Mjeseca i njegova isporuka na Zemlju. Riječ je o jednom od izotopa helija koji je iznimno pogodan kao sirovina za nuklearno gorivo.

„Prema predviđanjima znanstvenika, zalihe nafte, plina i urana na Zemlji bit će dovoljne za još oko 100 godina, pa moramo već sada tražiti alternativne izvore energije", smatra član Biroa Vijeća za svemir Ruske akademije znanosti akademik Erik Galimov. Troškovi međuplanetarne isporuke bili bi znatno manji od troškova proizvodnje električne energije u nuklearnim elektranama. On smatra da bi eksploatacija helija-3 s Mjeseca „mogla biti ostvariva već za 30 godina ali bi rad na tome morao početi već sad".

Smatra se da će ogromne Mjesečeve rezerve helija omogućiti energetsku revoluciju i jednom zauvijek riješiti problem goriva u svijetu. Teoretski - to je moguće. No analiza tla kojeg su na Zemlju donijele sovjetske stanice iz serije „Luna" i američki brodovi iz programa „Apollo", pokazala je da po zemaljskim mjerilima na Mjesecu ima vrlo mnogo helija - 0,01 gram na tonu. No na Mjesecu ne postoje nikakva helijska jezera nego je element vrlo ravnomjerno raspoređen po cijeloj Mjesečevoj površini.

Uz pretpostavku da je nuklearna fuzija već postignuta, godišnje potrebe naše planete za helijem danas bi iznosile oko 100 tona. To nije puno - svega nekoliko letova space shuttleom, ali bi za to morale biti prerađene milijarde tona Mjesečevog tla. Osim toga, da bi se postigla kontrolirana termonuklearna reakcija, prema tvrdnjama znanstvenika uključenih u međunarodni program ITER , potrebni su deseci godina i milijarde dolara.

A u međuvremenu, Kina do kraja ove godine planira poslati na Mjesec svoju sondu. Proučavajući snimke indijske sonde „Chandrayaan", američki istraživači tijekom 2012. u magmatskim naslagama na vidljivoj strani Mjeseca otkrili su vodu. Japanski automatski orbiter „Kaguja", lansiran krajem 2007., prvi je put napravio visokokvalitetne snimke pomrčine Sunca, tj. pomrčinu kako izgleda s površine Mjeseca.

Ostaju samo nade da dugo odgađani program „Luna - Glob", koji predviđa spuštanje na Mjesec i prikupljanje uzoraka tla, neće biti žrtvovan zbog spektakularnih planova „pripitomljavanja" Mjeseca, koji su zasada daleko od ostvarenja.
hr.rbth.com


POČELA UTRKA U IMOVINSKO-PRAVNIM ODNOSIMA: Amerikanci odlučili prisvojiti Mjesec!

U SAD-u je predložen prijedlog zakona kojim se učvršćuje pravo vlasništva nad svemirskim resursima. Njime bi Amerika prisvojila pravo na iskorištavanje mjesečevih resursa, posebno na eksploataciju helija-3, visokokvalitetnog i idealnog goriva za atomske reaktore

Gledajući u noćno nebo, možemo se diviti ljepoti punog Mjeseca kao dijelu univerzalne slike Božjeg stvaranja. Ali, hoćemo li uskoro gledajući Mjesec istodobno gledati i dio američkog teritorija? Uz aktualne geopolitičke bitke na Zemlji, čini se kako se nova podjela svijeta sve snažnije projicira i na svemirska prostranstva. Gospodstvo nad svemirom nije važno isključivo s pozicije vojno-strateške, elektroničke ili komunikacijske dominacije nad ovozemaljskim procesima, već i u smislu ovladavanja bogatstvima još neistraženih svjetova.

Naime, U SAD-u je ovih dana predložen projekt zakona kojim se učvršćuje pravo vlasništva nad svemirskim resursima. Na taj bi način Amerika željela prisvojiti pravo na iskorištavanje resursa koji bi se dobivali na Mjesecu. Poseban interes predstavlja eksploatacija helija-3, kao visokokvalitetnog i idealnog goriva za atomske reaktore. Zakon kojeg predlaže američka Komisija za vrijednosnice i burze, morao bi urediti temeljne pozicije glede korištenja svemirskih resursa. Njihova posljedica zadirat će u samu bit rješavanja možebitnih sudskih sporova.

Američki fizičar Gerald Kulcinski s Wisconsin Energy Institutea misli kako se s površine Mjeseca može dobiti oko milijun tona helija-3. Svega 40 tona toga rijetkog plina dostatno je za osiguranje energije SAD-u za jednu godinu.

Direktor njemačkog Instituta za zračno i svemirsko pravo Kölnskog univerziteta, prof. Stephan Hobe, izjavio je kako suglasno međunarodnom dogovoru, Mjesec pripada cijelom čovječanstvu, a ne bilo kojoj pojedinoj državi. Također i eksploatacija resursa s Mjeseca mora imati dozvolu u skladu s današnjim međunarodnim pravom.

Jedna od prvih američkih tvrtki koja je uloge stavila na poslove s asteroidima je Planetary Resources, a među njenim investitorima su i osnivač tražilice Google, Larry Page i filmski redatelj James Cameron.

Kako su Rusija i Kina upravo ove godine objavile planove o zajedničkom letu na Mjesec koje pripremaju njihove svemirske agencije s ciljem omogućavanja korištenja mjesečevih resursa za ljudske potrebe, postalo je razvidno da je započela bitka za jedini Zemljin prirodni satelit i eksploataciju njegovih bogatstava. Službene ruske i kineske reakcije na inicijativu američkog predlagatelja zakona, još uvijek nema. Međutim, svatko si može predočiti kakvu bi buru u svijetu izazvao taj potez, da su ga slučajno inicirale Rusija ili Kina, želeći za sebe prisvojiti mjesečeva prirodna bogatstva.

Čini se kako u bliskoj budućnosti i na Mjesecu može postati vrlo vruće, čak i na njegovoj strani koja je uvijek „leđima“ okrenuta sunčevu izvoru topline.

Hladni rat i svemirska utrka

U vrijeme Hladnog rata, SSSR i SAD vodili su i tzv. svemirsku utrku, u kojoj su u određenim trenucima postizali zapanjujuće rezultate. Običnoj javnosti najupečatljiviji dosezi te utrke i danas su, svakako, prvi čovjekov let u svemir (Jurij Gagarin) i prvo čovjekovo slijetanje na Mjesec (Neil Armstrong). SSSR je u trenucima svoje najveće snage u drugoj polovici 70-ih godina prošlog stoljeća, razvio i projekt stacionarne svemirske postaje „Mir“ o kojem se nije puno govorilo. On je istodobno predstavljao i predmet zabrinutosti i predmet interesa SAD-a jer je, za razliku od NASA-inog programa Space Shuttle, omogućavao permanentan boravak astronauta u Zemljinoj nižoj orbiti i sustavno obavljanje eksperimenata. NASA je početkom 80-ih godina planirala izgradnju modularne postaje „Freedom“ kao odgovor na ruske projekte, ali nije zaživjela zbog financijskih i konstrukcijskih problema. Rusi su za 1990. planirali realizaciju i novog projekta „Mir-2“ ali zbog raspada SSSR-a i nedostatka sredstava do njega nije došlo.

Propašću SSSR-a i gospodarskog kraha njegove nasljednice Rusije, projekt „Mir-2“ je otkazan, a Amerikancima je pošlo za rukom taj projekt, uz suglasnost ruskog državnog vrha iz 1992., pretvoriti u međunarodni, te on danas nosi naziv – Međunarodna svemirska postaja (ISS). U novom projektu, u koji je u međuvremenu ubrizgana ogromna količina novca, sudjeluju Ruska svemirska agencija RKA (Roskosmos), Američka svemirska agencija NASA, japanska YAXA, kanadska CSA i europska ESA. Nakon završetka planiranih zadaća u konstrukciji postaje, ona će se sastojati od šesnaest modula koji uključuju laboratorije, zračne komore, čvorišta i životni prostor. Gotovo svi moduli (njih 15) su već dostavljeni bilo ruskim raketama Proton ili Sojuz, bilo američkim Space Shuttleima, koji su u međuvremenu – ukinuti. Vlasništvo i uporaba ISS-a regulirani su međunarodnim ugovorima prema kojima je Rusiji omogućeno zadržavanje punog vlasništva nad svojim modulima, a ostatak postaje se dijeli između ostalih sudionika u projektu.

ISS je smješten u orbiti između 278 i 460 kilometara iznad površine Zemlje, a giba se prosječnom brzinom od gotovo 28.000 km/h. Kao takav, ISS ima veliki značaj za testiranje pojedinih komponenti svemirskih brodova koji će se koristiti za ljudske misije na Mjesec i Mars. Međutim, zemaljska politička realnost i povratak u „hladni rat 2“ donose i možebitni prekid suradnje Amerikanaca i Rusa u već započetim projektima svemirskih istraživanja. I to bez obzira što se tome oštro protive astronauti obiju zemalja i profesionalci iz struke – matičnih svemirskih agencija.

Kongres zabranio uvoz ruskih motora

Bolji poznavatelji astronautike sigurno znaju kako američki raketoplani za svoje izvanorbitalne letove koriste i snažne ruske raketne motore. Ali da i Pentagon u značajnoj mjeri koristi ruske motore u proizvodnji vojnih raketa, ipak je puno manje poznato. Upravo je ovih dana New York Times pisao u svezi odluke američkog Kongresa da se zbog sankcija Rusiji zabrani uvoz njihovih raketnih motora. Na taj način američki zakonodavac je u neudobnu situaciju doveo i sam Pentagon. Pristalice zabrane ne žele da novac iz američkog proračuna ide u rusku blagajnu. Međutim, piše NYT, u Americi još uvijek ne postoji alternativa ruskom raketnom motoru RD-180 za američku raketu „Atlas-5“, a korištenje drugih raketa suočava se s čitavim nizom ekonomskih poteškoća.

Naime, nakon ruskog prisvajanja Krima, Kongres je donio zakon kojim se zabranjuje Ministarstvu obrane kupovina ruskih raketnih motora koje je američka vojska koristila u vojne i obavještajne svrhe od 2000. godine. Nakon svega pet mjeseci od stupanja zakona na snagu, Pentagon je počeo vršiti pritisak na Kongres s ciljem relaksiranja tog zakona. Međutim, to se ne sviđa mnogim kongresnicima, na čelu sa senatorom Johnom McCainom iz grupacije tzv. jastrebova iz Republikanske stranke. Neki njihovi članovi rukovode se jednostavnim načelom: Možete li vi zamisliti utrku u osvajanju svemira s korištenjem ruskih raketa? Zbog suprotstavljenih stavova, sljedećih mjeseci u Kongresu po toj temi predstoje žestoke rasprave.

U grupaciji pristalica omekšavanja zabrane je i vrlo utjecajna tvrtka United Launch Alliance koja se bavi lansiranjem raketa, a također i američki ministar obrane Ashton Carter, kao i direktor krovne Nacionalne obavještajne službe (NSA) James Clapper, koji je izjavio kako odustajanje od ruskih motora „predstavlja velike teškoće“ za ispunjenje programa obrane i obavještajnih aktivnosti. Vlasti još traže kompromis, a incident predstavlja „seizmički pomak“ u odnosima SAD-a i Rusije, poglavito u kontekstu dogovora s Rusijom postignutog poslije završetka Hladnog rata o korištenju ruskih raketnih motora.

Dobrodošla ruska pomoć

Novonastalo stanje dovelo je do suglasnosti Pentagona i United Launch Alliancea o potrebi vlastite proizvodnje raketnih motora. Međutim, zapovjednica Zrakoplovnih snaga SAD-a, Deborah Lee James, izjavila je kako će nedostupnost ruskih RD-180 ostaviti američke „Atlase“ prizemljene do 2018. godine. Osim toga, stručnjaci kažu da izgraditi alternativu ruskim motorima nije tako jednostavno, imajući u vidu manjak financija i razvojne vizije, kao i problem birokracije.

Međutim, sve ide na ruku drugoj konkurentskoj američkoj tvrtci SpaceX, koja koristi vlastite motore Falcon-9 i ne ovisi o Rusima. Međutim, oni su znatno skuplji od ruskih, a po kvaliteti nisu superiorni. Upravo se tom činjenicom i rukovodio Pentagon koji je želio izbjeći monopolističku poziciju SpaceX, te omogućiti zdravu konkurenciju između tvrtki koje se bave lansiranjem raketa.

Prošlotjedna eksplozija rakete Falcon-9 pri njezinom pokušaju dostave opreme i namirnica za posadu ISS-a, još je više produbila nesuglasja i unijela dodatni nemir glede budućnosti američkog svemirskog programa kao unilateralnog projekta. Nakon svega nekoliko dana od eksplozije, u pomoć je uskočila ruska raketa Sojuz, koja je istu opremu uspješno dostavila posadi ISS-a koju trenutačno čine američki i dvojica ruskih astronauta.
www.novi-svjetski-poredak.com


Rusi planiraju rudnik na Mjesecu

Proteklog je petka direktor Ruske “Energia space corporation” Nikolai Sevastyanov, izjavio kako će Rusija najkasnije do 2020. godine na Mjesecu instalirati stalnu bazu i uspostaviti redovnu transportnu liniju Mjesec-Zemlja. Mi planiramo započeti sa izgradnjom stalne baze na Mjesecu negdje oko 2015. godine a već oko 2020. godine započeti sa komercijalnim rudarenjem Helija-3 na Mjesecu i transportom dragocjenog tereta na Zemlju”, izjavio je dodavši kako će novi Ruski svemirski brod “Kliper” tu odigrati važnu logističku ulogu kao i bespilotni transportni brod “Parom” a potporu će pružiti i Međunarodna svemirska stanica (ISS) u Zemljinoj orbiti. Helij-3 iznimno je rijedak na Zemlji, ali ga na Mjesecu ima u izobilju, a radi se o izuzetno snažnom gorivu za pogon u fuzijskim nuklearnim elektranama koje nije radioaktivno i na kraju eksploatacije zapravo i nema štetnih ostataka te ne dolazi do onečišćenja okoliša! Moguća mjesta rudarenja Helijuma-3 na Mjesecu, žuta i zelena polja označavaju visoku koncentraciju ovog radio-izotopa pogodna za komercijalnu eksploataciju. Ova je kratka vijest prošla gotovo nezapaženo u svjetskim medijima a radi se o informaciji koja daje jedan sasvim drugi pogled na svjetsku energetsku “krizu” do koje neće doći. Za očekivati je i skorašnja gradnja novih, potpuno ekološki podobnih, nuklearnih elektrana na bazi Helija-3!
bswireless.hr


Amerikanci odlučili prisvojiti Mjesec!

U SAD-u je predložen prijedlog zakona kojim se učvršćuje pravo vlasništva nad svemirskim resursima. Njime bi Amerika prisvojila pravo na iskorištavanje mjesečevih resursa, posebno na eksploataciju helija-3, visokokvalitetnog i idealnog goriva za atomske reaktore.

Gledajući u noćno nebo, možemo se diviti ljepoti punog Mjeseca kao dijelu univerzalne slike Božjeg stvaranja. Ali, hoćemo li uskoro gledajući Mjesec istodobno gledati i dio američkog teritorija? Uz aktualne geopolitičke bitke na Zemlji, čini se kako se nova podjela svijeta sve snažnije projicira i na svemirska prostranstva. Gospodstvo nad svemirom nije važno isključivo s pozicije vojno-strateške, elektroničke ili komunikacijske dominacije nad ovozemaljskim procesima, već i u smislu ovladavanja bogatstvima još neistraženih svjetova.

Naime, U SAD-u je ovih dana predložen projekt zakona kojim se učvršćuje pravo vlasništva nad svemirskim resursima. Na taj bi način Amerika željela prisvojiti pravo na iskorištavanje resursa koji bi se dobivali na Mjesecu. Poseban interes predstavlja eksploatacija helija-3, kao visokokvalitetnog i idealnog goriva za atomske reaktore. Zakon kojeg predlaže američka Komisija za vrijednosnice i burze, morao bi urediti temeljne pozicije glede korištenja svemirskih resursa. Njihova posljedica zadirat će u samu bit rješavanja možebitnih sudskih sporova.

Američki fizičar Gerald Kulcinski s Wisconsin Energy Institutea misli kako se s površine Mjeseca može dobiti oko milijun tona helija-3. Svega 40 tona toga rijetkog plina dostatno je za osiguranje energije SAD-u za jednu godinu.

Direktor njemačkog Instituta za zračno i svemirsko pravo Kölnskog univerziteta, prof. Stephan Hobe, izjavio je kako suglasno međunarodnom dogovoru, Mjesec pripada cijelom čovječanstvu, a ne bilo kojoj pojedinoj državi. Također i eksploatacija resursa s Mjeseca mora imati dozvolu u skladu s današnjim međunarodnim pravom.

Jedna od prvih američkih tvrtki koja je uloge stavila na poslove s asteroidima je Planetary Resources, a među njenim investitorima su i osnivač tražilice Google, Larry Page i filmski redatelj James Cameron.

Kako su Rusija i Kina upravo ove godine objavile planove o zajedničkom letu na Mjesec koje pripremaju njihove svemirske agencije s ciljem omogućavanja korištenja mjesečevih resursa za ljudske potrebe, postalo je razvidno da je započela bitka za jedini Zemljin prirodni satelit i eksploataciju njegovih bogatstava. Službene ruske i kineske reakcije na inicijativu američkog predlagatelja zakona, još uvijek nema. Međutim, svatko si može predočiti kakvu bi buru u svijetu izazvao taj potez, da su ga slučajno inicirale Rusija ili Kina, želeći za sebe prisvojiti mjesečeva prirodna bogatstva.

Čini se kako u bliskoj budućnosti i na Mjesecu može postati vrlo vruće, čak i na njegovoj strani koja je uvijek „leđima“ okrenuta sunčevu izvoru topline.

Hladni rat i svemirska utrka

U vrijeme Hladnog rata, SSSR i SAD vodili su i tzv. svemirsku utrku, u kojoj su u određenim trenucima postizali zapanjujuće rezultate. Običnoj javnosti najupečatljiviji dosezi te utrke i danas su, svakako, prvi čovjekov let u svemir (Jurij Gagarin) i prvo čovjekovo slijetanje na Mjesec (Neil Armstrong). SSSR je u trenucima svoje najveće snage u drugoj polovici 70-ih godina prošlog stoljeća, razvio i projekt stacionarne svemirske postaje „Mir“ o kojem se nije puno govorilo. On je istodobno predstavljao i predmet zabrinutosti i predmet interesa SAD-a jer je, za razliku od NASA-inog programa Space Shuttle, omogućavao permanentan boravak astronauta u Zemljinoj nižoj orbiti i sustavno obavljanje eksperimenata. NASA je početkom 80-ih godina planirala izgradnju modularne postaje „Freedom“ kao odgovor na ruske projekte, ali nije zaživjela zbog financijskih i konstrukcijskih problema. Rusi su za 1990. planirali realizaciju i novog projekta „Mir-2“ ali zbog raspada SSSR-a i nedostatka sredstava do njega nije došlo.

Propašću SSSR-a i gospodarskog kraha njegove nasljednice Rusije, projekt „Mir-2“ je otkazan, a Amerikancima je pošlo za rukom taj projekt, uz suglasnost ruskog državnog vrha iz 1992., pretvoriti u međunarodni, te on danas nosi naziv – Međunarodna svemirska postaja (ISS). U novom projektu, u koji je u međuvremenu ubrizgana ogromna količina novca, sudjeluju Ruska svemirska agencija RKA (Roskosmos), Američka svemirska agencija NASA, japanska YAXA, kanadska CSA i europska ESA. Nakon završetka planiranih zadaća u konstrukciji postaje, ona će se sastojati od šesnaest modula koji uključuju laboratorije, zračne komore, čvorišta i životni prostor. Gotovo svi moduli (njih 15) su već dostavljeni bilo ruskim raketama Proton ili Sojuz, bilo američkim Space Shuttleima, koji su u međuvremenu – ukinuti. Vlasništvo i uporaba ISS-a regulirani su međunarodnim ugovorima prema kojima je Rusiji omogućeno zadržavanje punog vlasništva nad svojim modulima, a ostatak postaje se dijeli između ostalih sudionika u projektu.

ISS je smješten u orbiti između 278 i 460 kilometara iznad površine Zemlje, a giba se prosječnom brzinom od gotovo 28.000 km/h. Kao takav, ISS ima veliki značaj za testiranje pojedinih komponenti svemirskih brodova koji će se koristiti za ljudske misije na Mjesec i Mars. Međutim, zemaljska politička realnost i povratak u „hladni rat 2“ donose i možebitni prekid suradnje Amerikanaca i Rusa u već započetim projektima svemirskih istraživanja. I to bez obzira što se tome oštro protive astronauti obiju zemalja i profesionalci iz struke – matičnih svemirskih agencija.

Kongres zabranio uvoz ruskih motora

Bolji poznavatelji astronautike sigurno znaju kako američki raketoplani za svoje izvanorbitalne letove koriste i snažne ruske raketne motore. Ali da i Pentagon u značajnoj mjeri koristi ruske motore u proizvodnji vojnih raketa, ipak je puno manje poznato. Upravo je ovih dana New York Times pisao u svezi odluke američkog Kongresa da se zbog sankcija Rusiji zabrani uvoz njihovih raketnih motora. Na taj način američki zakonodavac je u neudobnu situaciju doveo i sam Pentagon. Pristalice zabrane ne žele da novac iz američkog proračuna ide u rusku blagajnu. Međutim, piše NYT, u Americi još uvijek ne postoji alternativa ruskom raketnom motoru RD-180 za američku raketu „Atlas-5“, a korištenje drugih raketa suočava se s čitavim nizom ekonomskih poteškoća.

Naime, nakon ruskog prisvajanja Krima, Kongres je donio zakon kojim se zabranjuje Ministarstvu obrane kupovina ruskih raketnih motora koje je američka vojska koristila u vojne i obavještajne svrhe od 2000. godine. Nakon svega pet mjeseci od stupanja zakona na snagu, Pentagon je počeo vršiti pritisak na Kongres s ciljem relaksiranja tog zakona. Međutim, to se ne sviđa mnogim kongresnicima, na čelu sa senatorom Johnom McCainom iz grupacije tzv. jastrebova iz Republikanske stranke. Neki njihovi članovi rukovode se jednostavnim načelom: Možete li vi zamisliti utrku u osvajanju svemira s korištenjem ruskih raketa? Zbog suprotstavljenih stavova, sljedećih mjeseci u Kongresu po toj temi predstoje žestoke rasprave.

U grupaciji pristalica omekšavanja zabrane je i vrlo utjecajna tvrtka United Launch Alliance koja se bavi lansiranjem raketa, a također i američki ministar obrane Ashton Carter, kao i direktor krovne Nacionalne obavještajne službe (NSA) James Clapper, koji je izjavio kako odustajanje od ruskih motora „predstavlja velike teškoće“ za ispunjenje programa obrane i obavještajnih aktivnosti. Vlasti još traže kompromis, a incident predstavlja „seizmički pomak“ u odnosima SAD-a i Rusije, poglavito u kontekstu dogovora s Rusijom postignutog poslije završetka Hladnog rata o korištenju ruskih raketnih motora.

Dobrodošla ruska pomoć

Novonastalo stanje dovelo je do suglasnosti Pentagona i United Launch Alliancea o potrebi vlastite proizvodnje raketnih motora. Međutim, zapovjednica Zrakoplovnih snaga SAD-a, Deborah Lee James, izjavila je kako će nedostupnost ruskih RD-180 ostaviti američke „Atlase“ prizemljene do 2018. godine. Osim toga, stručnjaci kažu da izgraditi alternativu ruskim motorima nije tako jednostavno, imajući u vidu manjak financija i razvojne vizije, kao i problem birokracije.

Međutim, sve ide na ruku drugoj konkurentskoj američkoj tvrtci SpaceX, koja koristi vlastite motore Falcon-9 i ne ovisi o Rusima. Međutim, oni su znatno skuplji od ruskih, a po kvaliteti nisu superiorni. Upravo se tom činjenicom i rukovodio Pentagon koji je želio izbjeći monopolističku poziciju SpaceX, te omogućiti zdravu konkurenciju između tvrtki koje se bave lansiranjem raketa.

Prošlotjedna eksplozija rakete Falcon-9 pri njezinom pokušaju dostave opreme i namirnica za posadu ISS-a, još je više produbila nesuglasja i unijela dodatni nemir glede budućnosti američkog svemirskog programa kao unilateralnog projekta. Nakon svega nekoliko dana od eksplozije, u pomoć je uskočila ruska raketa Sojuz, koja je istu opremu uspješno dostavila posadi ISS-a koju trenutačno čine američki i dvojica ruskih astronauta.
www.dnevno.hr