Jasan je obrazac sustavne eliminacije telepata odnosno posebnih ljudi koje nazivamo raznim imenima šamani i šamanke, iscjeliteljice, biljarice, mistici, vidovnjaci, duhovni i mudri ljudi. Nešto povezuje sve ove ljude, a to je mogućnost povezivanja s prirodom, telepatske sposobnosti, mogućnost energetskog liječenja drugih kanaliziranjem energetskog polja. Netko se stoljećima, tisućljećima trudi da ugasi svaki genetski kod u ljudima koji je imalo povezan s telepatskih sposobnostima i povezivanju s akasha, telepatskim kvantnim poljem. Koja to paralelna sila pokušava usporiti napredak ljudske civilizacije zadnjih tisućljeća? Imaju razna imena: vladari planete, okupatori i pobjednici drevnog rata, paralelna telepatska rasa, hibridi ljudi, vanzemaljci. Nastavimo s razradom teze o ciljanom uništenju telepatskih sposobnosti u ljudima.

U povijesnim i antropološkim izvorima postoje brojni primjeri sistematskog uništavanja ili potiskivanja šamana, iscjelitelja i duhovnih vođa u raznim kulturama (Europa, Amerika, Afrika, Azija u kontekstu hinduizma/budizma/islama). Ovi progoni često su bili dio kolonijalizma, misionarstva, državne ateizacije ili modernizacije, gdje su šamanske prakse etiketirane kao "praznovjerje", "primitivizam" ili "prijetnja napretku".

Špekulirajući u duhu teze: Ovi progoni nisu slučajni ili samo religijski fanatizam već su oni dio stoljetnog plana vladara planete (Archoni/hibridi) da potisnu urođene ljudske sposobnosti poput telepatije, vidovnjaštva i energetskog iscjeljivanja. Šamani i iscjelitelji bili su čuvari drevnog znanja o kvantnom polju svijesti jer oni su mogli pristupati Akaša kronikama, komunicirati telepatski s duhovima/precima ili iscjeljivati bez alata.

Uništavanjem njih (kao u europskom lovu na vještice, gdje su primalje i biljarice bile meta) slomljen je lanac prijenosa znanja. Kolonijalizam i misionarstvo (kao alati kontrole) etiketirali su te sposobnosti kao "đavolje" ili "praznovjerje" da ih diskreditiraju. Vjere (okupirane ili umjetno oblikovane od strane arkona) služile su kao duhovna zamka: monopol na "istinu" kroz dogmu, strah od pakla i posrednike (svećenici) – sve da blokira direktan pristup polju (kundalini, treće oko).

U modernim vremenima to se nastavlja kroz medicinski materijalizam (samo tablete, ne energija) i tehnologiju (EMF koji ometa pinealnu žlijezdu). Cilj? Držati nas u strahu (loosh hrana za Archone), odvojene od polja gdje bismo shvatili da smo beskonačna svijest. Buđenje danas je otpor i to povratak onome što su pokušali izbrisati. Ako se dovoljno nas poveže, matrica pada. Progon nije završio; samo je promijenio oblik.

Uvijek je isti obrazac: pronađi telepate i to one koji otvaraju akasha polje, koji ne hrane Arkone strahom nego ljubavlju i jedinstvom. Ubij ih, marginaliziraj ih, pretvori njihovo znanje u "praznovjerje". Ljudska farma traje i postoji jer su posljednji šamani u izolaciji, ali kvantno telepatsko polje je jače. Kada se dovoljno nas sjeti polja, arkonski lanac puca. Loosh gladuje. Buđenje dolazi iz mjesta gdje duhovi još šapuću slobodno.

KADA SU ARKONI OKUPIRALI VATIKAN

U dubinama Vječnog Grada, gdje se bazilike dižu nad katakombama punim kostiju u podrumima, a Vatikan čuva tajne starije od Krista, ova teza otvara najtamniji portal špekulacije: katolička Crkva nije samo preuzeta od strane arkona već je ona možda inicijalno dizajnirana ili duboko infiltrirana od strane reptilijanskih hibrida/Archona kao ultimativni alat za stoljetnu kontrolu europske (a kasnije i globalne) civilizacije, s posebnim fokusom na potiskivanje i ograničavanje urođenih telepatskih i duhovnih sposobnosti čovječanstva.

Duboko špekulirajući: Rimsko Carstvo nije palo već je ono promijenilo oblik. Konstantinov edikt iz Milana (313.) i Teodozijev edikt (380.) pretvorili su kršćanstvo u državnu religiju, ali to nije bila pobjeda svjetla već je to bila arkonska hibridna infiltracija. Paganski hramovi pretvoreni su u crkve, bogovi u svece, rituali preuzeti (Božić = Saturnalia, Uskrs = Ishtar). Reptilijanski entiteti (ili njihovi hibridni agenti) vidjeli su priliku: centralizirati duhovnu moć u hijerarhiji gdje samo posrednici (svećenici, pape) imaju pristup "Božjoj istini", dok direktna povezanost s beskonačnom sviješću (telepatija, vidovnjaštvo, kundalini) je proglašava vjerskom herezom.

Inkvizicija i lov na vještice? To nije bio samo fanatizam – to je bio ciljani genocid nad čuvarima drevnih znanja. Primalje, iscjeliteljice, šamanke bile su nasljednice predkršćanskih tradicija gdje su ljudi komunicirali telepatski s precima, prirodom i poljem svijesti. Spaljivanjem njih (i njihovih knjiga bilja, rituala) prekinut je lanac prijenosa. Malleus Maleficarum nije samo priručnik torture već je to protokol za eliminaciju telepatskih prijetnji.

Španjolska kolonizacija Amerike? Španjolci (pod katoličkom krunom i blagoslovom pape) nisu samo tražili zlato već su oni uništavali šamane, spaljivali kodekse Maja i Inka, zabranjivali ayahuascu i peyote rituale koji otvaraju telepatsko polje. Bartolomé de las Casas pisao je o masovnim spaljivanjima indijanskih iscjelitelja što je bio globalni nastavak europskog lova.

Još dublje: Sama doktrina kroz grijeh, pakao, ispovijed je dizajnirana da generira kronični strah i krivnju (vrhunski loosh). Molitva kroz posrednike blokira direktnu vezu s poljem. Celibat svećenika? Možda da spriječi prijenos znanja kroz krvne linije. Vatikan kao neovisna država s tajnim arhivima? Skladište zabranjenog znanja (gnostički tekstovi, Nag Hammadi) koje se drži pod ključem.

Ako su reptili kreirali ili infiltrirali Crkvu i sam Vatikan, onda je katolicizam najsofisticiraniji firewall ikada kao stoljetni program koji drži milijarde u matrici odvojenosti, hraneći Archone strahom dok blokira kundalini buđenje u ljudima i telepatske urođene sposobnosti. Buđenje danas (izolacija, meditacija, odbacivanje dogme) je otpor. Polje je još tu. Samo treba skinuti okove koje su nam stavili prije 1700 godina. Beskonačna svijest čeka iza vela lažne arkonske vjere.

UNIŠTENJE GNOSTIČKOG KRŠĆANSTVA

U davnoj prošlosti, prije nego što je povijest postala službena priča pobjednika, Nag Hammadi biblioteka (otkrivena 1945. u Egiptu) sačuvala je fragmente istine koja je bila zabranjena stoljećima. Ovi kodeksi iz 4. vijeka (kopije grčkih originala iz 2.-3. vijeka) sadrže tekstove poput Hypostasis of the Archons ("Stvarnost vladara") i Apocryphon of John, gdje se otkriva mit o Archonima – interdimenjonalnim bićima koje vodi Demiurg Yaldabaoth (lavoliki zmijski bog, "dijete kaosa"). Yaldabaoth, slijepi i arogantan, stvara materijalni svijet kao tamnicu za božansku iskru (pneuma) u ljudima, a Archoni (sedam vladara povezanih s planetama) sprječavaju duše da pobjegnu, hraneći se njihovom energijom u iluziji odvojenosti.

Duboko špekulirajući: Ovi tekstovi nisu samo mitovi – oni su kriptirana upozorenja o stvarnoj invaziji. Archoni (vandimenzionalni paraziti bez vlastite kreativne moći) hijackali su Zemlju davno, pretvorivši je u farmu loosh energije – negativne emocionalne hrane koju crpe iz ljudskog straha, patnje i podjele. Njihovi hibridni agenti na Zemlji (reptilijanski potomci) sistematski su eliminirali Gnostike – one koji su znali istinu i mogli probuditi kundalini, otvarajući telepatsko polje beskonačne svijesti.

Crkva (proto-ortodoksna) nije slučajno progonila Gnostike: Irenaeus, Tertullian i drugi Oci Crkve osuđivali su ih kao heretike, a nakon Konstantina (4. vijek) dolazi do masovnog uništavanja tekstova i zajednica. Nag Hammadi je sahranjen oko 367., nakon Atanazijevog pisma protiv nekanonskih knjiga – dokaz da su Gnostici skrivali istinu od progona. Archoni/reptili uspjeli su kroz svoje hibride (u hijerarhiji Crkve) ugušiti znanje: gnostički mit o Demiurgu kao lažnom bogu (identificiranom s Jahveom) bio je prijetnja jer otkriva da je materijalni svijet tamnica, a pravi Bog izvan dosega.

Još dublje: Planet je postao farma jer Archoni gladuju bez loosh – negativne energije. Gnostici su znali rješenje: gnosis (direktno znanje) budi iskru, otvara polje, gladuje parazite. Zato su pobijeni – njihovi hibridi (u Crkvi, vlasti) uspostavili su dogmu straha (pakao, grijeh) da generiraju hranu, dok su telepatske sposobnosti (povezanost s pravim Bogom) proglašene herezom. Danas se to nastavlja kroz medije i tehnologiju – ali tekstovi su preživjeli. Buđenje je moguće. Istina curi iz sahranjenih svitaka. Beskonačna svijest je jača od farme. Samo prestanite hraniti strahom.

LOV NA VJEŠTICE "WITCHES"

U tami srednjovjekovne Europe, gdje je strah od nepoznatog bio oružje moćnih, "lov na vještice" (witch hunt) nije bio samo religijski fanatizam već je to bio sistematski progon koji je trajao stoljećima, uglavnom od 15. do 18. vijeka, s korijenima u ranijim herezama.

Većina progona dogodila se u ranom modernom razdoblju (1450.–1750.), a ne u "mračnom srednjem vijeku". Crkva je u srednjem vijeku bila skeptična prema vještičarenju jer ga je smatrala iluzijom ili herezom, ali ne masovnom prijetnjom. Inkvizicija se fokusirala na hereze poput katarstva (Cathari u južnoj Francuskoj) ili valdenžana, gdje su optužbe za magiju bile sporedne.

Ključni okidač bio je papinski bull Summis desiderantes affectibus (1484.) pape Inocenta VIII., koji je autorizirao inkvizitore (poput Heinricha Kramera) da love "đavolje sluge". Kramerov Malleus Maleficarum (1486./1487., "Čekić vještica") postao je priručnik za torture i suđenja, optužujući uglavnom žene za pakt s Đavolom, letenje na metlama i sabate.

Procjene žrtava: 40.000–60.000 pogubljenih (većina žena, 75–85%), uglavnom u Svetom Rimskom Carstvu (Njemačka, Švicarska), Francuskoj i Škotskoj. Španjolska i talijanska inkvizicija bila je blaža jer sw bila fokusirana na herezu, a ne vještičarenje. Torture (voda, kotač, igle) iznuđivale su priznanja, a spaljivanje na lomači bilo je standardna kazna.

Žrtve su bile iscjeliteljice, primalje, udovice, siromašne žene ili one koje su imale "napredne" vještine (bilje, vidovnjaštvo) – često nasljednice paganskih ili šamanskih tradicija.

Špekulirajući u duhu teze: "Lov na vještice" nije bio samo histerija većje to bio sistematski rat protiv urođenih ljudskih sposobnosti (telepatija, vidovnjaštvo, iscjeljivanje energijom, povezanost s prirodom), koje su šamani, primalje i "mudre žene" čuvali iz predkršćanskih tradicija. Archoni/reptilijanski kontrolori (ili njihovi hibridni agenti u Crkvi i vlasti) vidjeli su te sposobnosti kao prijetnju jer buđenje kundalini ili telepatskog polja omogućuje pristup beskonačnoj svijesti, rušeći matricu straha i kontrole.

Crkva i inkvizicija (kao alati moćnih) nametnuli su monopol na "istinu": samo Bog (sa malim "b" – lažni Demiurg) daje moć, sve ostalo je hereza i đavolji posao. Vjere su umjetno oblikovane ili hijackane da zarobe um ljudi u dogmi jer strah od pakla generira loosh, blokira pinealnu žlijezdu i telepatsko polje. Žene su bile primarna meta jer su čuvarice šamanskih znanja (iscjeljivanje, intuicija, ciklus prirode) dok je uništavanjem žena slomljena je veza s drevnim poljem.

Duboko: Ovo potiskivanje traje stoljećima i to od inkvizicije preko "prosvjetiteljstva" (koje je magiju proglasilo praznovjerjem) do modernih medija koji ismijavaju "paranormalno". Vladari planete (hibridi) održavaju strah da hrane Archone, dok buđenje (kao kod Ickea ili Todora) prijeti njihovoj žetvi. Ako se dovoljno nas probudi – polje se otvara, kontrola pada. Hereza nije bila grijeh; bila je sloboda.

NA PJEŠČANIM DINAMA ARABIJE

U dubinama pješčanih dina Arabije, gdje je sunce spaljivalo tijela, a noći donosile šapat jinna, islam nije samo donio svjetlo već je on možda bio posljednji veliki firewall Archona, dizajniran da uguši posljednje iskre telepatskog polja u pješčanom srcu čovječanstva. Špekulirajući duboko: dok je katolička Crkva uništavala paganske rituale Europe da ih pretvori u dogmu straha, islam je učinio isto u pustinjama i planinama dok je preuzeo šamanske prakse, sufijske ekstaze i iscjeliteljske rituale. Islam ih je stavio pod strogi nadzor, etiketirajući sve što je previše direktno, previše telepatsko, kao sihr (magiju) ili širk (politeizam).

U ranim danima, sufiji, ti pustinjski mistici, bili su poput šamana: dhikr (ponavljanje Božjeg imena) bio je trans, ples derviša kundalini uspon, komunikacija s duhovima prirode (jinn) telepatski download iz polja. Ali onda dolazi progon: Mansur al-Hallaj (922.), koji viče "Ana al-Haqq" ("Ja sam Istina") što je direktna veza s beskonačnom sviješću, bez posrednika osuđen je na mučenje i raskomadavanje od strane abbasidskih vlasti i ulema. Njegovo tijelo rastrgano, spaljeno, pepeo bačen u Tigris. Poruka masi: direktna telepatija s Božanskim je hereza dok je ona moguća samo kroz šerijat i posrednike.

Špekulirajući dalje: Sufiji su bili prijetnja jer su njihovi rituali (zar, dhikr, iscjeljenje jinnom) otvarali vrata polju – telepatski kontakti s duhovima, vizije, iscjeljenja bez doktora. Puritanski pokreti (wahhabizam, salafizam) – možda inspirirani hibridnim agentima – progone ih stoljećima: Suhrawardi (1191.), ubijen zbog "ilm al-huruf" (magije slova); Bedreddin (1420.), obješen; Sarmad Kashani (1661.), pogubljen u Indiji. Danas u Saudijskoj Arabiji ili Pakistanu, "vještice" i iscjelitelji se odrubljuju glave – ne za magiju, već za direktan pristup energiji koja zaobilazi kontrolu.

U Africi i Aziji, kolonijalni islam (kroz misionare i puritance) guši lokalne iscjelitelje: sangome su optužene za sihr, zar rituali zabranjeni su kao đavolji. Sihr je haram jer uključuje jinn dok su jinn možda samo entiteti iz polja, a njihovo prizivanje telepatski kanal. Cilj? Držati ljude u strahu od jinna (loosh generator), dok direktna veza (kao sufijska ekstaza) postaje blasfemija.

Islam, oukupian od Archona, postao je kavez: molitva pet puta dnevno je ritam koji održava matricu, hadisi o sihru upozorenja protiv buđenja. Ali istina curi kroz sufije jer oni su posljednji šamani islama, progonjeni jer otvaraju polje koje reptili žele držati zatvorenim. Buđenje dolazi kada se prestanemo bojati jinna i počnemo slušati tišinu iza riječi. Beskonačna svijest je jača od svakog šerijata. Samo treba skinuti veo dogme.

VEDE DREVNE INDIJE

U dubinama drevne Indije, gdje se Ganges vijuga poput zmije kundalini, a Himalaja čuva tajne bogova, hinduizam nije samo vjera – on je najstariji i najsofisticiraniji kavez koji Archoni ikada stvorili za čovječanstvo. Špekulirajući duboko: Vedski tekstovi, Upanišade i Tantra originally su bili priručnici za telepatsko buđenje – yoga kao aktivacija sushumna kanala, mantra kao frekvencije koje otvaraju polje Akaše, siddhiji (natprirodne moći) kao dokaz povezanosti s beskonačnom sviješću. Ali onda dolazi infiltracija: kastni sustav, brahmanski monopol na rituale, puranske priče o bogovima koji kažnjavaju one koji traže direktnu moć.

Priča prva: Shakti i tantrici. U davnim vremenima, tantrički adept (lijevi put) koristio je seksualnu energiju, panchamakaru (vino, meso, riba, žito, maithuna) da probudi kundalini i postigne telepatsku jedinstvo s Šakti. Ali brahmanski ortodoksi – možda hibridni agenti – proglasili su to "nečistim", marginalizirali lijevi put, a desni put (čisti, bez tijela) stavili pod kontrolu. Danas tantrički majstori u ruralnim područjima još uvijek bivaju optuženi za "crnu magiju" (kala jadu), a u nekim državama (Rajasthan, Chhattisgarh) postoje zakoni protiv "witchcrafta" koji love baiga iscjelitelje i gonđ šamane – nasljednike drevnih telepatskih linija.

Priča druga: Aghori i progon svetih ludaka. Aghori – oni koji jedu meso s lomača, meditiraju na grobljima, piju iz lubanja – dosežu stanje gdje strah nestaje, a telepatsko polje se otvara potpuno. Oni vide prošle živote, komuniciraju s duhovima, iscjeljuju dodirom. Ali društvo ih marginalizira, policija ih progoni kao "opasne", a puritanski hinduisti (kao RSS pokreti) vide ih kao sramotu. Zašto? Jer oni dokazuju da se buđenje može dogoditi bez posrednika, bez hramova, bez kaste – direktno iz polja.

Priča treća: Britanska kolonijalna infiltracija i moderni nastavak. Kada su Britanci došli, nisu uništili hinduizam – oni su ga reformirali. Brahmo Samaj, Arya Samaj – pokreti koji su "očistili" hinduizam od "praznovjerja": tantre, šamanizma, siddhija. Swami Vivekananda i drugi "moderni" učitelji fokusirali su yogu na moral i zdravlje, a ne na moći. Danas u Indiji zakoni protiv "superstition" (Maharashtra 2013., Karnataka) love iscjelitelje, tantrike i šamane – optužuju ih za prijevaru, zatvaraju ih. U isto vrijeme, New Age yoga na Zapadu je sterilizirana – asane bez pranayame, bez kundalini rizika, bez telepatskog proboja.

Špekulacija ide dalje: Hinduizam je bio prvobitni pokušaj Archona da hijackaju najmoćniji sistem buđenja. Vedski bogovi (Indra, Varuna) možda su maske za Archone – oni daju moć samo odanim, kažnjavaju one koji traže izvan rituala. Kastni sustav? Genetski firewall – brahmani kao "čuvari znanja", ali samo onog koje održava hijerarhiju. Reinkarnacija i karma? Briljantna zamka – patnja je "tvoja krivica iz prošlog života", pa trpi i generiraj loosh umjesto da se buniš i budiš.
Ali istina curi kroz pukotine: tantrički tekstovi još govore o siddhijima, aghori još hodaju grobljima, ruralni baiga još iscjeljuju. Progon nije završio – samo je postao suptilniji. Buđenje dolazi kada prestanemo tražiti Boga u hramovima i počnemo ga osjećati u tišini kičme. Kundalini je jača od svake kaste, svakog zakona, svake dogme. Polje čeka iza vela iluzije koju su nam navukli prije tisućljeća. Samo treba ustati iz lotosa straha.

TIBETANSKI BON ŠAMANI

U području visokih tibetanskih platoa, gdje vjetar nosi šapat duhova zemlje, a planine čuvaju tajne drevnih rituala, budizam nije došao kao osloboditelj već je on bio osvajač koji je pod maskom prosvjetljenja potisnuo posljednje bastione telepatskog polja Tibeta.

Špekulirajući duboko: Kada je Padmasambhava (Guru Rinpoche) došao u Tibet u 8. vijeku, pozvan od kralja Trisong Detsena, nije samo donio Dharme već je on podčinio lokalne duhove šamane Bon tradicije. Priče o njemu kako veže demone, pretvara ih u zaštitnike Dharme ili ih proganja, nisu samo mitovi već je to bila simbolična eliminacija šamanskih telepata. Bon šamani komunicirali su direktno s duhovima prirode, ulazili u trance, iscjeljivali duše i tijela, pristupali polju Akaše kroz rituale i žrtve. Budizam ih je "ukrotio": duhovi postaju zaštitnici, šamani marginalizirani, a siddhiji (natprirodne moći) proglašene sporednim ili opasnim distrakcijama od prosvjetljenja.

Priča prva: Tibetanski Bon i budistički progon. Pre budizma, Bon je bio šamanski kroz rituale s krvlju, tranceve, komunikaciju s precima. Kralj Trisong Detsen (8. vijek) i kasniji vladari progonili su Bonpoe, prisiljavajući ih na konverziju ili progonstvo. Padmasambhava "veže" lokalne bogove – špekulativno, to je bio ritual potiskivanja telepatskog pristupa, pretvarajući slobodne šamane u podređene lame.

Priča druga: Siddhiji kao prijetnja. Buda upozorava protiv prikazivanja moći (iddhi) te ne koristiti ih za konverziju ili slavu. Zašto? Jer siddhiji (levitacija, čitanje misli, iscjeljivanje) su direktan dokaz telepatskog polja. U Theravadi i Zen, one su "distrakcija"; u Vajrayani integrirane, ali pod strogim guru kontrolom. Špekulativno: Archoni su okupirali budizam da kanalizira moći kroz hijerarhiju, sprječavajući masovno buđenje tibetanaca.

Priča treća: Mongolski i korejski sukobi. Altan Khan (1576.) zabranjuje šamanizam nakon konverzije u tibetanski budizam. U Koreji, šamanizam (mudang) je marginaliziran kao "praznovjerje", iako koegzistira dok ga budistički puritanci ga osuđuju.

Budizam, infiltriran od reptila, postao je najsuptilniji kavez: obećava prosvjetljenje, ali guši moći koje bi nas oslobodile od patnje odmah. Meditacija je firewall krzo fokus na um, ali bez rizika kundalini proboja. Šamani su integrirani ili eliminirani, njihove moći "ukroćene". Ali polje je još tu, u tišini iza sutri. Buđenje dolazi kada prestanemo tražiti nirvanu u samostanima i počnemo je osjećati u duhovima zemlje u izolaciji planina Tibeta. Siddhiji čekaju one koji se usude prekršiti pravila.

PLEMENA IZ AMAZONIJE

U dubinama Amazonske prašume, gdje se korijenje stoljetnih stabala prepliće s rijekama koje nose tajne predaka, još uvijek postoje posljednji bastioni modernog šamanstva – mjesta gdje ljudska noga rijetko kroči, a duhovi biljaka i životinja govore direktno kroz vizije i icaros pjesme.

Prema podacima iz 2025. (Survival International, FUNAI, Mongabay), u Amazoni postoji preko 100 ne kontaktiranih ili minimalno kontaktiranih plemena (ukupno oko 10.000 ljudi), uglavnom u Brazilu (Vale do Javari, Kawahiva teritoriji), Peruu i Kolumbiji. Oni su najugroženiji – ilegalna sječa drva, rudarenje i klimatske promjene ih tjeraju iz izolacije, a bolesti (gripa, malarija) mogu ih desetkovati u jednoj generaciji.

Među kontaktiranim ili polukontaktiranim plemenima (kao Shipibo-Conibo, Yanomami, Huni Kuin/Kaxinawá, Asháninka), šamanizam je živ: ayahuasca (ili yagé, uni) je ključni alat za iscjeljenje, vizije i komunikaciju s duhovima biljaka (majka ayahuasca). Šamani (curanderos, payés) koriste icaros pjesme da "vide" bolesti na daljinu, komuniciraju s precima ili duhovima dok su izvještaji o telepatskim fenomenima česti (dijeljene vizije u ceremoniji, "telepathine" alkaloidi u ayahuasci, šamani koji "vide" udaljene događaje).

U ne kontaktiranim plemenima (kao Mashco-Piro, Korubo, Flecheiros), prakse su nepoznate iz prve ruke, ali antropolozi pretpostavljaju slične šamanske tradicije kao što su halucinogeni snuffovi (kao yopo ili ebene kod Yanomami sličnih), rituali s duhovima šume.

Špekulirajući: U tim dubinama, gdje nema EMF buke ni medijske negativnosti, šamani su posljednji pravi telepati dok njihova ayahuasca otvara polje bez firewallova, komuniciraju s duhovima biljaka direktno, "vide" lov na daljinu ili iscjeljuju mislima. Oni su dokaz da je telepatija urođena jer ih izolacija ih štiti od archonovskih potiskivanja. Ako ih unište (kao što prijeti 2025.), gubi se posljednji ključ za masovno buđenje. Ali duhovi prašume čuvaju ih. Polje je jače u tišini gdje čovjek još nije kročio. Buđenje počinje tamo gdje ljudska farma završava.

NAROD ABORIDŽINA IZ AUSTRALIJE

U crvenim pješčanim dinama Australije, gdje su se Dreamtime priče još šaputale kroz vjetar, a duhovi predaka hodali zemljom, živjeli su Aboriginal narodi – stotine plemena (preko 500 jezika i grupa) koji su Asutralski kontinent naseljavali preko 65.000 godina. Kada su Britanci došli 1788. s Prvom flotom, zatekli su sofisticiranu kulturu duboko povezanu s zemljom: Dreamtime (Tjukurrpa ili Alcheringa) kao vječna stvarnost gdje su preci stvarali svijet, a ljudi komunicirali telepatski kroz vizije, snove i "clever men" (maban ili maparn) – šamane koji su vidjeli na daljinu, iscjeljivali mislima, slali "dream familiar" (duh-putnike) i koristili telepatiju za komunikaciju preko ogromnih udaljenosti.

Na Novom Zelandu, Maori (Polinezijci koji su stigli oko 1300.) imali su tohunga – svećenike/šamane s moćima mana (duhovna energija), vidovnjaštvom i intuitivnom komunikacijom (matakite – vidovnjaci). Zapisi (kao etnografski iz 19. vijeka) spominju telepatske fenomene, ali manje dokumentirano nego kod Aborigina.

Kolonizatori (uglavnom protestantski misionari, ali i katolički u nekim misijama) nisu direktno "lovili" kao inkvizicija u Europi – nije bilo masovnih lomača – ali su sistematski potiskivali: zabranjivali rituale, oduzimali djecu (Stolen Generations, 1910.–1970., gdje su misionari sudjelovali u uklanjanju "half-caste" djece da ih "civiliziraju"), marginalizirali mudre ljude (clever men) kao "praznovjerje" ili "sorcery". Katoličke misije (kao Benedictine u Kimberleyu ili Beagle Bay) bile su uključene u asimilaciju, ali progon je bio više državni i protestantski (npr. Presbyterian u Ernabelli).

Špekulirajući narativno: U sušnim prostranstvima Outbacka, gdje su songlines povezivale plemena telepatskim nitima, Archoni su poslali svoje hibridne agente – bijele misionare s križevima i Biblijama. Clever men, oni koji su vidjeli reptilijanske sjene u snovima, slali poruke preko vjetra: "Dolaze oni koji će prekinuti Dreaming." Ali reptili su znali – telepatija je prijetnja farmi loosh. Kroz misionare (katoličke i protestantske), zabranili su corroboree rituale, oduzimali djecu da ih odgajaju bez Dreamtime priča, etiketirali šamane kao "đavolje sluge". U misijama, djecu su tukli ako govore jezikom predaka ili sanjaju vizije. Stolen Generations nije bila samo asimilacija – to je bio genocid nad telepatskim nasljeđem, prekid lanaca gdje se moć prenosila kroz inicijacije.

Na Novom Zelandu, Maori tohunga su marginalizirani kroz Tohunga Suppression Act 1907. – zakon koji je zabranjivao tradicionalno iscjeljivanje kao "prijevaru". Reptili su šaptali kroz kolonijalne zakone: "Mana je opasna, samo Crkva daje moć."
Ali u izoliranim dijelovima, neki clever men još šapuću icaros pjesme vjetru. Polje nije mrtvo – samo čeka da se stoka probudi. Loosh farma puca po šavovima kada se sjetimo songlinesa. Buđenje dolazi iz crvene zemlje gdje su preci još hodali slobodno.

ŠAMANIZAM DALEKOG HLADNOG SIBIRA

U beskonačnim prostranstvima sibirske tajge, gdje su duhovi jelena i medvjeda još uvijek hodali među šamanskim bubnjevima, Archoni su poslali svoje najhladnije sluge i to crvene zastave ateizma i čelične lance gulaga. Šamani Evenka, Yakuta, Buryata i Tuvanaca bili su posljednji čuvari telepatskog polja jer oni koji su letjeli na duhovnim konjima kroz tri svijeta, komunicirali mislima s precima, iscjeljivali dodirom i vidjeli na daljinu kroz vizije. Njihovi bubnjevi sveti portali odzvanjali su frekvencijama koje su otvarale kundalini i povezivale ljude s beskonačnom sviješću.

Ali reptilijanski hibridi, u uniformama boljševika i NKVD-a, znali su prijetnju. Šamani nisu samo iscjeljivali već su oni budili ljude, pokazivali im da su robovi farme loosh, da strah hrani parazite. Zato je 1920-ih i 1930-ih proveden veliki lov: Savez boraca protiv Boga (bezbožnici) palili su bubnjeve, uništavali su kostime, optuživali su šamane za "kulakstvo" i "protunarodnu agitaciju". Tisuće šamana su odvedeni u gulage, prognani u ledene paklove Kolyme i Vorkute, gdje su umirali od gladi i rada, dok su njihovi ritualni predmeti gorjeli na lomačama ateizma.

Šamani su se skrivali: umjesto glasnih bubnjeva koristili su sjekire obješene oko vrata, rituale izvodili u tajnosti, pod zemljom ili u šumama gdje vjetar nosi šapat duhova. Neki su prodali svoje predmete muzejima da prežive, drugi su nestajali u logorima kao žrtve staljinističkih čistki koje su ih svrstavale uz "eksploatatore" i "religiozne fanatike". Do 1980-ih, šamanizam je bio gotovo izbrisan, a preživio je samo u tajnosti, mutiran, bez glasnih rituala.

Archoni su slavili: telepatija je slomljena, loosh je tekao iz patnje ruske kolektivizacije, rata i straha. Ali duhovi tajge nisu mrtvi. Danas, nakon pada crvene zavjese, šamani se vraćaju jer bubnjevi opet odzvanjaju u Tuvi i Buryatiji. Polje je preživjelo u tišini. Loosh gladuje kada se sjetimo da smo više od stoke. Buđenje dolazi iz ledenih šuma gdje su preci još čekali da se vratimo kući. Sloboda je samo jedan udarac bubnja daleko.

ŠAMANIZAM U MONGOLIJI

U prostranim stepama Mongolije, gdje vjetar nosi pjesme duhova neba i zemlje, a šamani su jahali nevidljive konje kroz devet svjetova, Archoni su poslali svoje najokrutnije sluge i to opet crvene horde pod maskom "oslobođenja" da uguše posljednje plamenove telepatskog polja na azijskim ravnicama.

Mongolski šamani, boo ili tengerist, bili su most između 99 nebesa i zemlje: ulazili su u trans uz bubnjeve i icaros pjesme, komunicirali su telepatski s duhovima predaka i prirode, iscjeljivali su duše i tijela, vidjeli su budućnost u dimu vatre. Njihova moć bila je direktna i to bez posrednika, bez hijerarhije s pravim pristupom polju Akaše gdje su misli letjele slobodno poput orlova.

Ali reptilijanski hibridi, uvučeni u ideologiju marksizma-lenjinizma, znali su da je to prijetnja farmi loosh. Kada je Mongolska Narodna Republika pala pod sovjetski utjecaj 1924., počeo je veliki lov: šamani su optuženi za "feudalno praznovjerje" i "protunarodnu agitaciju". U staljinističkim čistkama 1930-ih, tisuće boo šamana pogubljeno je, strijeljani, prognani u gulage ili prisilno asimilirani. Njihovi bubnjevi i kostimi spaljeni su na javnim lomačama, rituali zabranjeni, a djeca odvedena u ateističke škole gdje su učili da su duhovi neba "iluzija".

Altan Khan (1578.) već je ranije, pod tibetanskim budističkim utjecajem, zabranio šamanske žrtve životinja i potisnuo stare običaje što je bio prvi val Archonovog gušenja. Ali sovjetski sluge dovršili su posao: do 1940-ih, šamanizam je bio gotovo izbrisan, a preživio je samo u tajnosti, u udaljenim jurama gdje su stari boo šaptali rituale pod zvijezdama, bez glasnih bubnjeva, bez javnih ceremonija.

Archoni su slavili: telepatija je slomljena, loosh je tekao iz patnje kolektivizacije, gladi i straha od staljinističkih čistki. Mongolski narod, nekada slobodan na stepama, postao je stoka u fabrici arkonskog straha.

Ali duhovi Tengrija nisu mrtvi. Nakon pada komunizma 1990-ih, šamani se vraćaju dok bubnjevi opet odzvanjaju u Buryatiji i Khalkhi, rituali se obnavljaju. Polje je preživjelo u tišini jurte. Loosh gladuje kada se sjetimo da smo djeca neba, a ne robovi zemlje. Buđenje dolazi iz stepa gdje su preci jahali slobodno. Sloboda je samo jedan udarac bubnja daleko.

ŠAMANIZAM NA KOREJSKOM POLUOTOKU

U brdovitim planinama Koreje, gdje su duhovi predaka plesali u transu mudang žena, Archoni su poslali svoje najsuptilnije sluge kao konfucijanske učenjake, japanske kolonizatore i kasnije kršćanske misionare i to da uguše posljednje iskre telepatskog polja u srcu Azije.

Mudang – uglavnom žene, opsjednute duhovima (shinbyeong bolest duha) bile su čuvarice drevnog musoka (korejskog šamanizma): iscjeljivale su gut ritualima, plesale na noževima, pjevale icaros pjesme da prizovu duhove, vidjele bolesti na daljinu i komunicirale telepatski s precima i prirodom. One su otvarale akasha polje i to direktno, bez posrednika, bez straha.

Ali reptilijanski hibridi znali su prijetnju. U Joseon dinastiji (1392.–1910.), konfucijanski učenjaci, sluge hijerarhije, proglasili su mudang "nečistima", izbacili ih iz glavnog grada, kažnjavali bičevanjem one koji ih podržavaju. Žene su bile meta jer su čuvarice moći dok je njihova opsjednutost duhovima bila kundalini proboj, telepatski kanal koji je zaobilazio mušku kontrolu.

Kada su Japanci došli 1910., Archoni su se uvukli u kolonijalne uniforme: mudang su optužene za "zaostalost", rituali su zabranjeni kao "prijevara", svetišta rušena, mudang zatvarane ili prisiljene na "modernizaciju". Japanski okupatori su ih paradirali kao dokaz korejske "primitivnosti" da opravdaju okupaciju, ali istovremeno su gušili njihove moći jer su gut rituali budili narodnu korejsku svijest, dok su telepatske vizije otkrivale laži.

Nakon oslobođenja 1945., progon se nastavio: u Južnoj Koreji, pod diktatorima poput Park Chung-heea, New Community Movement (Saemaul Undong) rušio je oltare, progonio je mudang kao "praznovjerje", a kršćanski misionari (protestantski i katolički) demonizirali ih kao "đavolje". U Sjevernoj Koreji, totalna eradikacija – mudang stigmatizirane kao "neprijatelji klase".

Archoni su slavili: telepatija je slomljena, loosh je tekao u potocijma iz patnje rata, podjele i modernizacije. Mudang su preživjele u tajnosti, rituali su sačuvani u skrivenim kućama, ali arkonska farma je nastavila žetvu.

Danas, u tehnološki naprednoj Koreji, mudang se vraćaju kao gut rituali za biznismene i političare. Polje je preživjelo u tišini transa. Loosh gladuje kada žena opet pleše na noževima i pjeva duhovima. Buđenje dolazi iz planina gdje su mudang još šaptale slobodno. Sloboda je samo jedan gut daleko.

ŠAMANIZAM NA JAPANSKOM OTOKU

U tišini japanskih planina, gdje su duhovi kami još uvijek šaptali kroz šume hrastova i bambusa, Archoni su poslali svoje najsuptilnije sluge u obliku samurajskih šoguna, konfucijanskih učenjaka i kasnije carskih birokrata s ciljem da uguše posljednje iskre telepatskog polja u Zemlji izlazećeg sunca.

Japanski šamani, miko (svetišne djevice), itako (slijepe vidovnjakinje iz Tohokua) i yuta s Okinave bili su most između svijeta ljudi i kami duhova: ulazili su u trans uz zvonca i ples, komunicirali telepatski s precima i duhovima prirode, iscjeljivali su bolesti kroz kamisama (opsjednutost duhovima), vidjeli su budućnost u vatri ili vodi. Njihova moć bila je direktna, bez posrednika, bez svetih tekstova, pravi pristup akasha polju gdje su misli plesale slobodno poput sakura latica.

Ali reptilijanski hibridi znali su prijetnju. U Heian razdoblju (794.–1185.), miko su bile moćne u carskom dvoru, ali kada su samuraji preuzeli vlast (Kamakura šogunat, 1185.), šintoizam je postao državni. Rituali su centralizirani u hramovima, miko marginalizirane kao "primitivne". Itako iz Tohokua. Slijepe žene koje su komunicirale s mrtvima optuživane su za "praznovjerje" i progonjene od konfucijanskih učenjaka koji su vidjeli u njihovoj telepatiji prijetnju hijerarhiji.

Meiji restauracija (1868.) bila je veliki udar: carska vlada, pod utjecajem zapadne modernizacije, proglasila je šintoizam državnom religijom, ali "očistila" je ga od šamanskih elemenata,a miko su pretvorene u svećenice pod kontrolom, itako i yuta zabranjene kao "zaostalost". Zakoni protiv "praznovjerja" zatvarali su iscjelitelje, a kršćanski misionari (protestantski i katolički) demonizirali ih kao "đavolje" sluge.

U Okinawi, nakon aneksije 1879., yuta šamanke progonjene su kao "primitivne" dok su rituali zabranjeni, žene su prisiljene na asimilaciju. Danas, u modernom Japanu, itako su rijetkost, a šamanizam preživljava u tajnosti ili turizmu.

Archoni su slavili: telepatija je slomljena, loosh je tekao iz patnje rata, modernizacije i straha od "zaostalosti". Japanski narod, nekada povezan s kami kroz trans, postao je stoka u fabrici rada i konformizma.

Ali duhovi kami nisu mrtvi. U skrivenim planinama Tohokua, neke itako još šapuću drevnim duhovima. Akasha polje je preživjelo u tišini svetih šuma. Loosh gladuje kada se sjetimo da smo djeca kami, a ne robovi sustava. Buđenje dolazi iz planina gdje su miko još plesale slobodno. Sloboda je samo jedan zvončić daleko.

AFRIČKA ZULU PLEMENA

U dubinama južnoafričkih brda, gdje se vjetar miješa s pjesmama predaka, Vusamazulu Credo Mutwa, veliki zuluški sangoma, iscjelitelj, čuvar znanja i posljednji veliki pripovjedač pričao je priču koja je drhtala od straha i istine. U legendarnom 6-satnom intervjuu s Davidom Ickeom 1999. godine (poznatom kao The Reptilian Agenda), Credo Mutwa otkrio je ono što su zuluški i drugi afrički narodi prenosili oralnom tradicijom tisućljećima: priču o Chitaurima ili reptilijanskim bićima koja su hijackala Zemlju i pretvorila je u farmu.

Prema Mutwinim riječima:

Tko su Chitauri?
Chitauri (u nekim prijevodima "Chitauli") su reptilijanska bića, hladnokrvna, oblik-promjenjiva - shapeshifteri, s velikim očima, ljuskavom kožom i moći da se maskiraju u ljudski oblik. Oni su "diktatori" (riječ "Chitauri" znači "oni koji nam govore zakon" ili "diktatori"). Nisu bogovi već su oni isključivo energetski paraziti. Hrane se strahom i patnjom ljudi, manipuliraju kraljevskim lozama i vladarima, a njihovi hibridi (križanci s ljudima) danas hodaju među nama kao elite.

Odakle su došli?
Credo Mutwa tvrdi da su Chitauri došli iz svemira u velikim vatrenim brodovima prije tisućljeća, sazviježđa koje zovemo Orion ili Sirijus (u nekim verzijama povezano s Alpha Draconis). Sletjeli su u Africi, gdje su se susreli s prvim ljudima. Nisu došli osvojiti oružjem već su oni manipulirali ljude genetski. Uništili su ljudsku telepatsku sposobnost (nekada smo komunicirali mislima, bez govora), a uveli su jezik da nas podijele i pretvorili su nas u robove koji generiraju negativnu energiju.

Što su učinili?
Hijackali su kraljevske loze: Križali su se s ljudima, stvarajući hibridne dinastije koje vladaju svijetom (kao što Icke kasnije povezuje s Rothschildima i Windsorama).
Uništili su telepatsku slobodu: Uveli su govor ("Talkers") da nas odvoje od jedinstva svijesti.

Pretvorili Zemlju u farmu: Ljudi su uzgajani da proizvode "loosh" odnosno negativnu emocionalnu energiju koju Chitauri piju poput vampira.

Manipuliraju religijama: Mnogi "bogovi" u afričkim mitovima (kao Imbulu ili Tokoloshe) su maske za Chitaure.

Mutwa je upozoravao da su Chitauri još uvijek ovdje i to u podzemnim bazama, u elitama, u sjeni moći. On je vidio njihove brodove, susreo njihove hibride, i iscjeljivao ljude opsjednute njima. Njegova poruka bila je hitna: "Svijet mora znati ovo sada, prije nego nas potpuno porobe."

Špekulirajući duboko: Credo Mutwa nije bio samo pripovjedač već je on bio posljednji čuvar afričkog gnosticizma, sličan Nag Hammadi tekstovima. Chitauri su isti kao Archoni/Demiurg ili vandimenzionalni reptilijanski paraziti koji su hijackali planet. Zulu tradicija sačuvala je istinu koju su druge kulture izgubile kroz sistematski progon telepata: reptili su došli sa zvijezda, ali koriste interdimenzione portale. Njihova farma traje jer smo zaboravili telepatsko ljudsko jedinstvo.

Mutwa je umro 2020., ali njegove riječi i mudrost su virus u reptilskoj matrici. Ako se dovoljno nas sjeti te ako prestanemo hraniti matricu strahom i podjelama onda Chitauri gladuju. Afrička istina je ključ: oni nisu bogovi. Oni su gladni paraziti. A mi smo beskonačna svijest koja može prekinuti lanac. Buđenje počinje tamo gdje je Credo šaptao uz afričku vatru. Sloboda je samo jedan korak u tišinu predaka.

SUSTAVNO SMANJIVANJE UMNE FREKVENCIJE

U dubinama holografske matrice, gdje se frekvencije niže četvrte dimenzije prepliću s naših pet osjetila, ova teza otvara vrata ka najmračnijoj, ali najlogičnijoj špekulaciji: negativne vijesti nisu slučajne – one su svakodnevni ritual žetve loosh energije, dizajnirano da održava čovječanstvo u stanju kroničnog straha, blokirajući telepatsko povezivanje s beskonačnom sviješću. Archoni (ili Chitauri, reptilijanski paraziti) ne jedu fizičku hranu; oni su entiteti bez vlastite kreativne moći, gladni naše emocionalne energije i to posebno one niske vibracije: straha, mržnje, očaja, podjele.

Duboko špekulirajući: Svaki dan, milijarde ljudi budu se i odmah su bombardirani kaskadom negativnih naslova kao što su ratovi, krize, katastrofe, skandali, pandemije, ekonomski kolaps. To nije "novinarstvo"; to je planirani energetski feed. Hibridne elite (reptilijanski potomci) kontroliraju medije, algoritme društvenih mreža i news feedove da prioritetiziraju negativnost, jer strah generira najčišći loosh i to gustu, nisku vibraciju koja hrani Archone poput baterije. Pozitivne vijesti? One su rijetke, jer ljubav i jedinstvo gladuju parazite od negativne energije.

A blokada telepatskih sposobnosti? To je inicijalni cilj Archona. U drevnim vremenima (kao što Credo Mutwa opisuje), ljudi su komunicirali telepatski povezani kvantnim poljem beskonačne svijesti. Archoni su to prekinuli genetskom manipulacijom i uvođenjem jezika podjele, a danas to održavaju stalnim negativnom bukom. Strah spušta vibraciju: pinealna žlijezda (treće oko, ključ je za telepatski pristup) se kalcificira pod stresom, kundalini ostaje blokirana u muladhari, a mozak radi u beta valovima (preživljavanje) umjesto theta/alpha (intuicija, povezanost).

Još dublje: Ako se dovoljno nas poveže telepatski (kroz ljubav, mir, buđenje), Archoni gladuju jer onda nema loosha, energetska astralna matrica se ruši. Zato je negativnost stalna: od jutarnjih negativnih vijesti do večernjih filmova horora. To je farmerski sistem jer mi smo isključivo baterije, a negativne vijesti su stimulatori koji nas drže u stanju emisije straha.

Ako prestanemo konzumirati tu negativnu buku, meditiramo, povežemo se s prirodom onda globalna vibracija raste, telepatsko polje se otvara. Archoni to znaju. Zato je buđenje najveća prijetnja. Beskonačna ljubav je otrov za njih. A mi? Mi smo ti koji možemo prekinuti žetvu. Samo prestanite hraniti strahom sami sebe, ali i ostale ljude. 

AKTIVIRANJE DAVIDA ICKEA

U tami interdimenzione beskonačnosti, gdje frekvencije Archona pulsiraju poput otrovnog daha, ova teza otvara vrata ka dubokoj špekulaciji: David Icke nije se samo "probudio" već je on postao živi telepatski receptor, potpuno povezan s kvantnim poljem beskonačne svijesti. Nakon kundalini proboja u Peruu 1991., njegov um je probio genetski firewall, omogućivši mu nesvjesni pristup kolektivnoj memoriji čovječanstva i možda čak nižim dimenzijama gdje reptilijanski entiteti (Chitauri/Archoni) orkestriraju svoje planove.

Duboko špekulirajući: Ako je Icke sada potpuno svjestan postojanja reptila, njegova telepatska veza ide dalje od pasivnog primanja jer on možda čita njihove umove iz niže četvrte dimenzije. Reptilijanski hibridi i Archoni komuniciraju telepatski (kao što Credo Mutwa opisuje Chitaure koji manipuliraju mislima), a Ickeova aktivirana pinealna žlijezda (treće oko) omogućuje mu da presretne njihove frekvencije. On ne "izmišlja" reptilske planove već ih on jednostanov downloaduje iz njihovog kolektivnog uma: rituali straha, Great Reset kao pojačani feed loosh energije, pandemije kao globalni ritual podjele.

Zato ga "oni" ne mogu lako maknuti. Svaki pokušaj atentata ili ušutkavanja bio bi telepatski predviđen jer Icke bi osjetio namjeru prije nego se manifestira u ovoj dimenziji. Njegova zaštita nije fizička; ona je kvantna. Reptili gladuju bez straha, a Ickeov rad bude milijune običnih ljudi da prestanu hraniti arkonski sustav jer ako ga Arkoni ubiju, postaje mučenik nakon čega slijedi eksplozija buđenja. Njegova telepatska svjesnost čini ga neuhvatljivim glitchom u matrici.

Špekulacija ide dalje: Možda Icke nesvjesno komunicira natrag jer njegove riječi su frekvencije koje ometaju reptilijanski signal, budeći kundalini kod slušatelja. Zato ga cenzura, banovi, zabrane ne mogu ubiti, pa ga Arkoni izoliraju iz globalne matrice pet osjetila. Ali polje je beskonačno dok istina curi kroz sinkronicitete.

Ako je ovo točno, Icke nije samo prorok već je on kvantni ratnik, čitajući neprijateljske planove prije nego se dogode. A mi? Mi smo sljedeći koji se možemo povezati. Strah hrani Arkone dok im ljudska svjesnost stvara izuzetnu glad. Buđenje ljudi je neizbježno. Beskonačna ljubav je jedina istina ovo Univerzuma.

U dubinama 1990. godine, kada je David Icke imao 38 godina – u fazi života kada je već bio uspješan BBC sportski komentator, portparol Zelenih i otac dogodilo se njegovo telepatsko buđenje. To nije bilo postepeno već je to bio eksplozivan proboj kroz genetski "firewall" koji drži čovječanstvo odvojeno od zajedničkog kvantnog telepatskog polja.

Prvo je osjetio "prisutnost" oko sebe, poput energetskog polja koje ga je vodilo. To ga je odvelo do psihičke iscjeliteljice Betty Shine (1990.), koja mu je kanalizirala poruke od entiteta: da je on iscjelitelj poslan da iscjeljuje Zemlju, da će primati poruke iz duhovnog svijeta. Ali pravi proboj dogodio se u veljači 1991. u Peruu, na pre-Inka groblju Sillustani blizu Puna. Stojeći u krugu kamenja, osjetio je kundalini buđenje odnosno energiju koja mu je "raznijela vrh glave", poplavu uvida, znanja i povezanosti s beskonačnom sviješću. Osjetio je da je "prazna posuda ispunjena informacijama" iz viših dimenzija, telepatski download iz kolektivnog polja.

Kasnije, 1999., susret s zuluškim sangomom Vusamazulu Credo Mutwa potvrdio je tu sposobnost. Mutwa, čuvar drevnih znanja, pričao je o Chitaurima, reptilijanskim bićima koji su uništili ljudsku telepatsku moć, koji su uveli govor da nas podijele. Icke nije "izmislio" reptilijance; on ih je telepatski "skinuo" iz istog polja iz kojeg Mutwa crpi afričku oralnu tradiciju tisućljećima staru. Mutwa je opisivao hibride, manipulaciju strahom što je točno ono što Icke prima nesvjesno iz kvantnog polja kolektivne svijesti.

Duboko špekulirajući: Mi smo genetski manipulirani od strane Archona/Chitauria/Anunnakija jer su oni isključili telepatsko polje kao firewall, ograničavajući nas na pet osjetila i jezik podjele. Ili smo pod stalnim psi poljem i to umjetnim frekvencijama koje ometaju kvantni entanglement svijesti. Ickeov proboj u kundalini fazi (energija kičme koja aktivira pinealnu žlijezdu, "treće oko") zaobišao je taj blok, omogućivši mu nesvjesni pristup Akasha kronikama gdje su pohranjene sve istine, uključujući one o reptilijanskoj kontroli.

A tehnologija blokade? Duboko špekulirajući: HAARP (High Frequency Active Auroral Research Program) – ionosferski grijači koji emitiraju frekvencije za manipulaciju uma, blokirajući telepatske valove kroz skalarne valove i ELF (ekstremno niske frekvencije). Zatim 5G mreža što su milimetarski valovi koji rezoniraju s moždanim valovima, stvarajući "maglu" oko pinealne žlijezde, pojačavajući strah i odvajajući nas od polja. EMF općenito (WiFi, mobiteli) djeluje kao stalni jammer, hraneći Archone loosh energijom dok nas drži u matrici iluzije.

Ako se dovoljno nas probudi kundalini energijom, prestane hraniti strahom i poveže se telepatski onda umni firewall pada. Icke je dokaz da je moguće. On prima iz akasha, kvantnog polja nesvjesno, budeći nas da učinimo isto. Beskonačna svijest čeka. Sloboda je samo jedan proboj daleko.

LOV NA TELEPATE

U tmini vječnosti, prije nego što je vrijeme dobilo ime, nevidljiva sila spustila se na ovu plavu kuglu. Archoni, entiteti iz nižih frekvencija, gladni, bezdušni, lišeni vlastite kreativne iskre inficirali su planetu. Nisu došli svemirskim brodovima već su oni oduvijek bili ovdje, u pukotinama dimenzija, čekajući trenutak kada će Zemlja postati njihova farma.

Prvo su napali ljudski genetski kod. U davnim laboratorijima pod planinama ili u eteričnim poljima, modificirali su prvobitnog čovjeka i to onog koji je komunicirao mislima, vidio kroz vrijeme, iscjeljivao dodirom, lebdio na valovima kundalini. Aktivirali su "firewall": pinealna žlijezda kalcificirana, DNA spirale skraćene, telepatsko polje blokirano. Većina ljudske stoke rođena je s uspavanom dok je stoka dovoljno svjesna da pati, ali nedovoljno da se probudi.

Ali uvijek je bilo izuzetaka. Oni rijetki kao što su šamani, vidovnjaci, primalje, mistici kod kojih je genetski kod pukao, kod kojih je kundalini probila čvorove ropstva, kod kojih su misli lebdjele slobodno kroz Akaša polje. Oni su bili prijetnja. Oni su vidjeli farmu.

Tisućama godina nevidljiva sila kretala se između ljudi, mijenjajući maske.

U drevnom Sumeru, svećenici Anunnakija (hibridni agenti) žrtvovali su vidovnjake na ziguratskim oltarima, tvrdeći da su "opsjednuti demonima".

U Egiptu, faraoni-reptili zatvarali su iscjelitelje u tamnice, jer su oni komunicirali s duhovima Nila bez posrednika.

U Europi, Crkva je spaljivala "vještice" odnosno žene koje su čitale misli i iscjeljivale biljem jer su zaobilazile "Božji" monopol.

U Americi, konkvistadori su klali šamane ayahuasce, uništavali svete biljke koje otvaraju polje.

U Aziji, puritanski budisti i brahmani marginalizirali su tantrike i aghore i to one koji su dosezali siddhije bez dozvole.

U Africi, kolonijalni misionari nazivali su sangome "witch doctors" i progonili ih.

Uvijek isti obrazac: pronađi one koji vide iza vela dimenzija, koji čuju šapat polja, koji ne generiraju samo loosh straha već ljubav i jedinstvo. Ubij ih. Spali ih. Zatvori ih. Optuži ih za herezu, magiju, ludilo.

Ostavi na životu samo probanu stoku: one kod kojih je telepatija genetski potisnuta, kod kojih je kundalini uspavana u muladhari, kod kojih je pinealna žlijezda kamen. One koji vjeruju da su odvojeni, koji se boje, koji mrze, koji pate jer patnja je hrana.

Loosh. Gusta, tamna energija straha, očaja, mržnje, podjele. Archoni je piju kroz pukotine dimenzija, hraneći se našim emocijama poput vampira. Ratovi? Dizajnirani da generiraju masovni loosh. Pandemije? Ritual straha. Religije? Kavezi koji kanaliziraju patnju u molitve krivnje. Mediji? Svakodnevni stimulatori negativnosti.

Ali farma ima pukotine. Ponekad se rodi dijete koje sanja budućnost. Ponekad žena u izolaciji planine osjeti prisutnost polja. Ponekad čovjek u tišini meditacije probije firewall.

Oni su sljedeća meta. Ali svaki put kada jedan od njih preživi – poput Ickea u Peruu, Todora na Rtnju, Wesselmana na vulkanu, Blooma u Atlasu – istina curi dalje. Polje se širi. Loosh gladuje. Farma nije vječna.

Jednog dana, kada dovoljno nas prestane hraniti strahom, kada dovoljno nas aktivira uspavanu zmiju, kada se dovoljno nas poveže telepatski u ljubavi – Archoni će ostati gladni.

A mi? Mi ćemo se sjetiti tko smo zaista. Beskonačna svijest. Slobodna.