Godišnje Sunce emitira 1,5×1018 kilovat sati, što je daleko iznad energije koju čovjek dobija od svih poznatih fosilnih goriva. Tek je sa atomskom energijom, koja kao najveća prijetnja visi čovječanstvu nad glavom, čovjek uspio da se približi energiji koja na Zemlju dolazi od Sunca.

Iako je našao mnoge načine na koje može da iskoristi fotonaponsku i toplinsku Sunčevu energiju, ona se uglavnom samo rasipa po planeti.Da je, uz dobru volju i malo truda, upotreba novih tehnologija dostupna i u Srbiji, pokazuje projekt solarne kuće Milenka Milinkovića u Boljevcima, nadomak Beograda. Kuću, koja plijeni neobičnim dizajnom, a pritom predstavlja jedinstveno rešenje po pitanju uštede energije, Milinković je sam smislio, projektirao i izgradio. Rad na projektu trajao je tri godine, a Milinković je proučavanju Sunčeve energije posvetio više do tri desetljeća.

Prateći prirodne oblike, kuću je gradio u obliku staklene polulopte, promjera 18,5 metara. Prvi utisak koji ostavlja kuća koja je sa zadnje strane ukopana u zemlju, a sa prednje, okrenute ka jugu, cijela je u staklu, je impresivan jer deluje potpuno uklopljeno u prirodu koja je okružuje. Kroz ulazna vrata, iznad kojih se nalazi krov sa raznovrsnim biljem, ulazi se u ogromnu dnevnu sobu od 220 kvadrata s trpezarijom i solarnim bazenom smještenim odmah ispod staklenog zida. Voda u bazenu, pored toga što radi kao akumulator, u ljetnim danima je topla i prijatna za kupanje. U sredini je kružno stepenište koje vodi u dvije spavaće sobe s kupatilima. Kuća odaje utisak, zajedno sa romantičnim vidikovcem na krovu, idealnog prostora za vrhunsko uživanje.

U produžetku kuće je garaža na koju je naslonjeno 115 kvadrata kolektora, zahvaljujući kojim Milinković troši svega 15 kilovat sati toplinske energije po kvadratnom metru godišnje. Sto kvadrata stakla je u funkciji pasivnog zahvata energije. Dvostruka ljuska od koje je objekat izgrađen omogućuje cirkulaciju zraka kroz kameni akumulator topline i njegovo vraćanje kroz centralnu zračnu komoru u unutrašnjost objekta, što omogućuje zimi grijanje, a ljeti hlađenje zraka u objektu. Oko 600 tona kamena i betona i oko 60 kubika vode u solarnom bazenu je u funkciji akumulacije.

U gradnji je prvi put za stambeni objekat, korišten ferocement, inače, namjenjen serijskoj proizvodnji hala, a ranije korišten samo za izgradnju plovećih objekata. Prednost ferocementa u odnosu na klasični armirani beton je mnogostruko brža gradnja, ušteda na materijalu barem 20 posto, a sferni oblik, pečat ovog građevinca, kasnije u upotrebi smanjuje potrošnju energije i do 50 posto.

Zbog izolacije koju stvara zemlja u koju je zakopana kuća sa zadnje strane, energetska efikasnost svedena je na 20 do 25 kilovat sati potrebne dodatne energije po kvadratnom metru na godišnjem nivou. Milinković i dalje radi na usavršavanju kuće i kombiniranju solarne sa drugim obnovljivim izvorima energije, iako je sa utroškom 15 kilovat sati struje godišnje po kvadratu pretekao prosek od 40 kilovat sati potrošnje energetski štedljivih kuća u svijetu. Pritom, Milinkovićeva građevina godišnje potroši toplinske energije koliko prosječan stan u Beogradu za devet godina. Kuća se, nakon što je 2001. predstavljena na međunarodnom simpozijumu u Singapuru, našla u žiži interesovanja stručne javnosti, nakon čega je često prikazivana u brojnim kako vodećim građevinskim, arhitektonskim, tako i časopisima o ekologiji.